Mišljenje Europskog odbora regija o temi „Pripravnost na krize i upravljanje kriznim situacijama: jačanje otpornosti Unije i njezinih regija i gradova”

(2023/C 257/02)

Izvjestitelj:

Christophe CLERGEAU (PES/FR), član Regionalnog vijeća Regije Pays-de-la-Loire

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

Pripravnost društva – novi pristup pripremi za rizike i krize

smatra da ne možemo znati koje će krize u budućnosti pogoditi Europu, njezine gradove, pokrajine i regije, ali da znamo tko će trpjeti posljedice. Krize se ne zaustavljaju na administrativnim granicama pa je stoga potreban višerazinski pristup, koji uključuje sve općinske institucije, lokalna tijela srednje razine (pokrajine, departmane itd.) i regionalnu razinu. Da bismo izbjegli takve situacije, moramo razviti kulturu suočavanja s rizicima i krizama, odnosno na novi način pristupiti pripravnosti društva u interesu sigurnosti, zdravlja i dobrobiti građana. To je glavna poruka ovog mišljenja;

napominje da je glavna značajka kriza posljednjih godina bila njihova brutalnost i nepredvidivost. Katastrofe i ekstremne pojave povezane s klimatskim promjenama moglo se i trebalo očekivati i predvidjeti, ali njihov intenzitet i učestalost nadilaze sva predviđanja. Kriza izazvana pandemijom bolesti COVID-19, rat u Ukrajini i ljudska patnja koju je uzrokovao primjer su nove vrste nepredvidljivih kriza velikih razmjera. Za suočavanje s tim pojavama više nisu dovoljni opći preventivni pristupi (poduzimanje mjera da se izbjegnu poznati i vjerojatni rizici) ili načelo predostrožnosti (poduzimanje mjera radi sprečavanja ozbiljnih novih rizika koji imaju nepovratne posljedice za zdravlje ljudi ili okoliš);

smatra da Europa mora ulagati u novi pristup: pripravnost društva koja se definira kao kolektivna sposobnost da se društva u duhu kohezije i solidarnosti pripremaju na izazove budućnosti, prije svega krize i katastrofe. U pripravnosti društva poseban se naglasak stavlja na građansku, socijalnu i ljudsku dimenziju te na pristup uslugama i kvalitetu potpore za ljude. Nema sumnje da krize i katastrofe pogađaju prvenstveno najranjivije osobe. To je jedna od pouka iz pandemije bolesti COVID-19;

smatra da opći pristup otpornosti mora objediniti dva elementa: razvijanje sposobnosti društava da provode promjene nužne za suočavanje s izazovima koje donose ekonomske, socijalne i teritorijalne nejednakosti, klimatske promjene i zelena tranzicija, kao i sposobnosti društava da smanjuju vulnerabilnosti u odnosu na rizike, krize i katastrofe, na primjer razvojem aktivnosti koje vode k pripravnosti društva;

predlaže da se radi razlika između vulnerabilnosti povezanih s poznatim rizicima, uglavnom okolišnim, demografskim i industrijskim, i vulnerabilnosti povezanih s nepoznatim rizicima, koji mogu biti zdravstvene prirode, posljedica klimatskih promjena ili izazvani ljudskim aktivnostima. Te vulnerabilnosti ne mogu se otkloniti uz pomoć planova upravljanja, bez obzira na to koliko su oni dobri; da bismo se s njima, a pogotovo onima koje uzrokuju nepoznati rizici, mogli uhvatiti u koštac, moramo kao prioritet razvijati kulturu suočavanja s krizama i rizicima, kao i kolektivnu sposobnost za suočavanje s neizvjesnošću i katastrofama;

poziva na to da analiza socijalnih i teritorijalnih slabosti postane politički prioritet EU-a jer će bez tih informacija biti teško pripremiti društva. Otkrivanje i razumijevanje tih slabosti jedini je način da se omogući pronalaženje djelotvornih odgovora na europskoj i nacionalnoj razini i, prije svega, u svim našim gradovima, pokrajinama i regijama. Treba izbjegavati globalni pristup kojim se obuhvaća prevelik geografski prostor i prednost davati lokalnom pristupu koji omogućuje bavljenje konkretnim okolnostima u kojima stanovništvo živi;

uviđa da su politike civilne zaštite prvenstveno u nadležnosti država članica, ali napominje da aktivnosti prevencije, pripravnosti društva i pružanja pomoći vrlo često provode lokalni akteri, gradovi, pokrajine itd., koji te ovlasti obično izvršavaju uz potporu regija. Stoga ta tijela vlasti moraju biti u velikoj mjeri uključena u njihovo osmišljavanje, provedbu i praćenje, za što im treba osigurati adekvatna financijska i pravna sredstva u skladu s načelom aktivne supsidijarnosti i pristupom višerazinskog upravljanja koji uključuje i obuhvaća sve teritorijalne razine;

naglašava potrebu za jačanjem kapaciteta gradova i regija za pružanje usluga, čak i u kriznim vremenima, koje su stanovništvu potrebne. Jedan od glavnih načina da se to postigne jest povećanje sigurnosti zajedničke opskrbe u Europi. Za to je potrebno identificirati kritične ovisnosti, proizvoditi većinu osnovnih proizvoda i usluga u Europi i uspostaviti mehanizme jedinstvenog tržišta kojima bi se ojačala sigurnost opskrbe sirovinama, robom i hranom. Osim toga, trebalo bi ojačati ključnu infrastrukturu kako bi se u vrijeme krize osigurali uvjeti za život;

Analiza vulnerabilnosti treba biti u središtu buduće kohezijske politike

Indeks i pregled pokazatelja za bolje razumijevanje i uzimanje u obzir rizika povezanih s vulnerabilnošću područja i stanovništva

pozdravlja rad Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) i njegovog Odjela za upravljanje rizicima na osmišljavanju „indeksa” vulnerabilnosti (1) koji objedinjuje okolišnu, teritorijalnu, gospodarsku i socijalnu dimenziju. Nada se da će JRC dobiti svu političku i financijsku potporu koja mu je potrebna za napredak u tom radu;

10.

naglašava važnost socijalne dimenzije vulnerabilnosti, koja se previše često zaboravlja ili zanemaruje, a koja je zapravo ključni element otpornosti. U sve analize vulnerabilnosti trebaju biti u potpunosti uključeni koncepti pristupa pojedincima, socijalne potpore i pristupa ranjivih osoba zdravstvenom sustavu i socijalnim uslugama kao i smanjenje digitalnog jaza i bolji pristup digitalnim tehnologijama. OR skreće pozornost na ranjivost manjina, žena, siromašnih, starijih osoba, osoba s invaliditetom i osoba s kroničnim bolestima, kao i na važnost socijalnih slabosti koje postoje u najudaljenijim regijama i u izoliranim i otočnim područjima, koja su u prvim redovima borbe protiv klimatskih promjena;

11.

podržava napore koje JRC ulaže u poboljšanje kvalitete podataka i „indeksa” vulnerabilnosti, podržava želju za povećanjem suradnje JRC-a, drugih glavnih uprava Komisije i država članica u tu svrhu, potvrđuje korisnost primjene tog indeksa na svim teritorijalnim razinama – NUTS 2, NUTS 3 i prije svega na lokalnoj razini – te ponavlja svoj poziv da se objavi pregled pokazatelja koji bi omogućio vizualizaciju stvarnih vulnerabilnosti na svakom području; u tu svrhu preporučuje da države članice i lokalne i regionalne vlasti ulažu u procjenu rizika, prvenstveno iz aspekta vulnerabilnosti, i da se rezultati tog rada objave kako bi se u Europskoj uniji ojačala kultura suočavanja s rizicima;

12.

skreće pozornost na to da su potrebni podaci za jasno mapiranje najranjivijih skupina stanovništva, što znači da je potrebno osigurati neagregirane i međusobno povezane podatke radi isticanja specifičnih okolnosti (npr. siromašne žene), a potrebni su i podaci iz kojih bi se vidjeli problemi u pristupu uslugama;

13.

smatra da nije toliko važno nastojati osmisliti savršen pokazatelj koliko ga ispitati kao alat za donošenje odluka; izražava zadovoljstvo time što je nekoliko organizacija Unije krenulo u tom smjeru i poziva na pokretanje pilot-programa koji bi okupljao gradove, pokrajine i regije koji žele eksperimentirati s upotrebom pokazateljâ vulnerabilnosti kako bi ih usporedili s lokalnom percepcijom stvarnosti i iskoristili za usmjeravanje svojih politika i ulaganja;

14.

predlaže da JRC pokrene stvaranje europske platforme za razmjenu informacija o vulnerabilnostima, predviđanjima, pripravnosti i upravljanju rizicima i kriznim situacijama iz globalnog aspekta i da u to uključi europske institucije, države članice, lokalne i regionalne vlasti i dionike; u okviru te platforme moglo bi se iskoristiti iskustvo platformi za pametnu specijalizaciju, a ona bi se mogla financirati iz programa Interreg Europa. Platforma bi se prvenstveno oslanjala na Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite (2), koju bi također trebalo podupirati i razvijati;

15.

predlaže da se u sve te inicijative uključe gradovi, pokrajine i regije;

16.

poziva na stvaranje europske mreže građanskih pokreta i nevladinih udruga za pripremu društava na suočavanje s rizicima i kriznim situacijama, upravljanje tim pojavama i njihovu prevenciju; poziva Komisiju da podrži tu inicijativu i pomogne u uspostavi mreže; spreman je surađivati s Mrežom znanja Unije u području civilne zaštite na uspostavi te mreže tako što će svake godine u suradnji s Uredom Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa (UNDRR) i Europskom komisijom organizirati događanje za sve dionike;

Rješavanje problema vulnerabilnosti, novi prioritet kohezijske politike

17.

želi istaknuti da su nedavne krize ukazale na to da slabosti područja i stanovništva mogu dovesti do novih oblika velikih nejednakosti u području zdravstva i dobrobiti; stoga ističe da bi rješavanje problema socijalnih i teritorijalnih slabosti trebalo postati politički prioritet kohezijske politike; to bi podrazumijevalo jačanje socijalne dimenzije kohezijske politike (povrh zapošljavanja i osposobljavanja) fokusiranjem na pitanja uključenosti i pristupa zdravstvenim i socijalnim uslugama. Osim toga, time bi se kohezijska politika približila građanima i građankama;

18.

smatra da je osmišljavanje „indeksa” i pregleda pokazatelja teritorijalnih slabosti nužno za pokretanje političke rasprave o tome kako iskoristiti buduću kohezijsku politiku za pronalaženju mogućih rješenja za taj problem. Usto, u svim sastavnicama te politike trebalo bi uzeti u obzir podatke na razini NUTS 3 kako bi se osigurao ciljaniji, dostupniji i učinkovitiji pristup;

19.

izražava zadršku u pogledu upotrebe „indeksa” vulnerabilnosti kao alata za donošenje odluka o raspodjeli sredstava kohezijske politike, ali naglašava potrebu za intenzivnijim intervencijama kohezijske politike u najosjetljivijim regijama;

20.

predlaže da otpornost na krize i rješavanje problema socijalnih i teritorijalnih slabosti postane programska os kohezijske politike, kao i uvođenje mogućnosti dodavanja financijskih sredstava za posebno osjetljive regije i pokrajine koji odluče u velikoj mjeri iskoristiti kohezijsku politiku u tu svrhu;

21.

smatra da kohezijska politika može i treba biti sredstvo koje služi pripravnosti društva, ali ne i naknadi štete prouzročene katastrofama velikih razmjera; smatra da je novi instrument – pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi – i dalje više usmjeren na hitno reagiranje na katastrofe i pandemije nego na saniranje njihovih posljedica; stoga traži da se razmotri mogućnost stvaranja mehanizma koji bi omogućio djelovanje u svrhu nadoknađivanja velikih šteta uzrokovanih katastrofama na određenom području;

22.

predlaže da se europskim programima financiranja kao što su Interreg, Obzor Europa ili Erasmus+ potiče pokretanje projekata međuregionalne suradnje koji bi trebali biti osmišljeni s obzirom na geografske okolnosti u raznim područjima, što bi moglo dovesti do suradnje s trećim zemljama. Ti bi se projekti bavili otpornošću na krize i rješavanjem problema vulnerabilnosti, prije svega kad je riječ o prekograničnom pristupu rizicima i krizama, koji predstavlja snažan poticaj za približavanje različitih praksi država članica u pogledu konkretnih pitanja. Za to je vjerojatno nužna zasebna sastavnica u okviru programa Interreg i EGTS-a;

23.

iako su se instrumenti na razini EU-a pokazali vrlo korisnima, uviđa da je potrebno učiniti više u pogledu pravnih i administrativnih izazova prekogranične suradnje, čime bi se ujedno, ako se uklone prepreke prekograničnoj suradnji, osigurala veća europska solidarnost. S tim u vezi, poziva Europsku komisiju da ponovno pokrene proces usvajanja europskog prekograničnog mehanizma;

Prelazak s upravljanja rizicima na zajedničku kulturu suočavanja s rizicima: pripremanje Europe i njezinih područja na krize i katastrofe

24.

napominje da su se od izbijanja krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 umnožile europske politike civilne zaštite i javnog zdravlja. Pojavile su se brojne inicijative, primjerice sustav RescEU i Europsko nadzorno tijelo za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA). Europa je na rat u Ukrajini reagirala općom potporom stanovništvu, pri čemu je u prvi plan izbila ljudska i socijalna dimenzija upravljanja kriznom situacijom. Uz potrebu za upravljanjem kriznim situacijama, koja i dalje vrlo velika, OR želi da se odsad prednost daje pripravnosti društva, odnosno sprečavanju rizika, pripravnosti na krize i širenju zajedničke kulture suočavanja s rizicima i krizama u Europi;

25.

naglašava važnu ulogu Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije kao središnje točke u koordinaciji europskih odgovora na krize, naročito na rat u Ukrajini i potres u Turskoj. Upravljanje tim kriznim situacijama istaknulo je ljudsku i socijalnu dimenziju tog upravljanja. Iz tog razloga Europski odbor regija želi da se, uz bitnu ulogu upravljanja kriznim situacijama, koje je i dalje izuzetno relevantno, prednost odsad daje i pripravnosti društva, odnosno pripravnosti na krize, sprečavanju rizikâ i širenju zajedničke kulture suočavanja s rizicima i krizama u Europi;

Ciljevi Europske unije u pogledu otpornosti na katastrofe

26.

zadovoljan je što je Komisija objavila preporuku i komunikaciju o ciljevima EU-a u pogledu otpornosti na katastrofe i slaže se s njihovim općim načelima, u kojima se uzimaju u obzir mnogi prijedlozi izneseni u dosadašnjim mišljenjima. Pozdravlja i činjenicu da se lokalne i regionalne okolnosti u većoj mjeri uzimaju u obzir i naglašava vrijednost vodećih inicijativa; uvjeren je da će se tim okvirom, iako on nije obvezujući, omogućiti zbližavanje praksi koje se koriste u raznim državama članicama, a time i povećati kvaliteta pripravnosti na krize; želio bi biti aktivno uključen u Forum za civilnu zaštitu koji će se održati 2024. i koji će biti prilika za početno preispitivanje i prilagodbu ciljeva iz tih dokumenata;

27.

potiče regije da iskoriste nove mogućnosti za sudjelovanje u inicijativama i financiranje projekata, naročito u okviru cilja br. 2 „Priprema” i vodeće inicijative „PreparEU”; planira doprinijeti većoj uključenosti lokalnih i regionalnih vlasti u Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite;

28.

međutim, žali zbog toga što su ti dokumenti objavljeni samo u okviru Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu i ne pružaju cjelovitiji pristup vulnerabilnosti i otpornosti Europe i njezinih gradova i regija na krize;

29.

pozdravlja uvođenje testiranja otpornosti operativnih centara za hitne slučajeve, ali poziva da se to proširi i na nacionalne, regionalne i lokalne sustave za upozoravanje i upravljanje kriznim situacijama te predlaže da se u tom testiranju u većoj mjeri u obzir uzimaju svi čimbenici vulnerabilnosti, a naročito socijalne i teritorijalne slabosti;

30.

potiče regije i lokalne vlasti da se uključe u testiranje otpornosti na scenarije koji odgovaraju lokalnom i regionalnom rizičnom okruženju. Mogli bi se poticati i izrada lokalnih i regionalnih atlasa rizika i mjere za senzibilizaciju o rizicima i pripravnosti na njih, kao i aktivnosti povezane s „mjesecom pripravnosti na katastrofe” predloženim u Komunikaciji o ciljevima EU-a u pogledu otpornosti na katastrofe;

Izgradnja zajedničke kulture suočavanja s rizicima i krizama u zajednici lokalnih, nacionalnih i europskih donositelja odluka

31.

napominje da većina aktera s kojima su održani sastanci želi da se izradi europski strateški okvir za rizike i krize kako bi se omogućio razvoj sustavnog i koordiniranog pristupa za koji trenutno smatraju da ne postoji. Mnogi od njih spomenuli su mogućnost osnivanja glavne uprave za rizike i krize koja bi se bavila pripravnošću društva, prevencijom i upravljanjem rizicima i kriznim situacijama koje proizlaze iz naše vulnerabilnosti;

32.

tvrdi da je u suočavanju s rizicima i krizama najveći izazov promijeniti način razmišljanja donositelja odluka i postupke donošenja političkih odluka. Velika većina donositelja odluka nije osposobljena za upravljanje kriznim situacijama i njihovo predviđanje, kao ni za rješavanje problema povezanih s otpornošću. Broj instrumenata za upravljanje jasno utvrđenim rizicima se povećao, što je dovelo do fragmentacije javnih politika nauštrb globalnog pristupa usmjerenog na otpornost, analizu socijalnih i teritorijalnih slabosti i pripremljenost za suočavanje s nepoznatim rizicima. Na temelju načela pripravnosti društva potrebno je širiti novu kolektivnu kulturu suočavanja s rizicima i krizama;

33.

stoga predlaže osnivanje europske škole za rizike i krize koja bi nudila programe osposobljavanja za tvorce politika i operativne rukovoditelje, razvijala stručne referentne okvire i program akreditacije koji bi omogućili stvaranje koherentnih profesionalnih zajednica i olakšali mobilnost i uzajamno priznavanje. Ujedno bi podržavala kontinuirano osposobljavanje, razvijala mreže i aktivnosti za razmjenu znanja i iskustava i organizirala radionice o povratnim informacijama i osmišljavanju inovativnih operativnih strategija i odgovora;

34.

napominje da, čak i ako se globalne krize pojave izvan europskog teritorija, one mogu zahvatiti bilo koju državu članicu EU-a, primjerice u vidu izbjegličke krize ili poteškoća u pristupu osnovnim proizvodima. Potrebno je uložiti napore u jačanje sposobnosti za predviđanje i sprečavanje globalnih kriza zajedničkim djelovanjem, pa i izvan Europske unije;

35.

smatra da je u interesu Europe da djeluje ondje gdje se pojave novi rizici kako bi ograničila izloženost EU-a rizicima. Relevantne vlasti u EU-u moraju raspolagati sredstvima za umrežavanje s brojnim tijelima koja su već partneri OR-a (npr. na međunarodnoj razini, UNDRR, njegova platforma za Europu i srednju Aziju i inicijativa za otporne gradove 2030.) i za sudjelovanje u intervencijama izvan EU-a, u suradnji s predmetnim zemljama, čim se utvrde rizici, i pritom računati na znatne resurse. Ta suradnja mora obuhvaćati i pripremnu fazu, prije svega preventivne mjere, smanjenje vulnerabilnosti i pripravnost društava na krize. U tu bi svrhu postojeći mehanizmi i forumi dionika, kao što je Mreža znanja Unije u području civilne zaštite, trebali ojačati partnerstva s akterima civilnog društva i lokalnim nevladinim organizacijama;

Otporna i proaktivna društva bolje svladavaju rizike i krize

36.

smatra da je jedan od temelja otpornosti sposobnost građana da se mobiliziraju kako bi se snašli u prvim satima krize dok čekaju da stigne pomoć. To podrazumijeva prethodno osposobljavanje svih građana, pripremljenost svih kućanstava i solidarnost na lokalnoj razini. Europska unija stoga bi trebala pripremiti strategiju „72 sata za suočavanje s krizom”, koja bi trebala bila prilagođena lokalnim situacijama. U toj bi se strategiji vodilo računa o posebnostima svake zemlje i regije i ona bi se oslanjala na saznanja koja proizlaze iz iskustava u zemljama kao što su Japan ili Sjedinjene Američke Države;

37.

želi izraziti dva čvrsta uvjerenja: najbolji način da se promijeni način razmišljanja je osposobljavanje djece i mladih, a dinamične udruge i udruženja i intenzivan građanski angažman i dobrovoljni rad najvažniji su čimbenici otpornosti društva. Imajući to na umu, OR predlaže da se ciljevi EU-a u pogledu otpornosti na katastrofe dopune trima novim vodećim inicijativama:

—

šire uvođenje „malih škola rizika” (3) (engl. risk factories), koje bi bile prilagođene lokalnim i regionalnim okvirnim uvjetima i potrebama, i koje već postoje u nekoliko zemalja radi podučavanja djece u dobi od 6 do 10 godina tome na što trebaju misliti i kako se mogu pripremiti za rizike i reagirati na njih;

—

stvaranje europskog okvira za osposobljavanje u području prvih reakcija i prve pomoći, što bi omogućilo da u svakoj zemlji postoje tečajevi osposobljavanja za sve mlade ljude, koje bi se poticalo da ih pohađaju prije navršenih 20 godina. Certifikati za te tečajeve bili bi prenosivi i priznati u drugim okruženjima;

—	europska kampanja za promicanje dobrovoljnog građanskog angažmana u volonterskim organizacijama i nevladinim udrugama;

38.

nadalje, poziva na to da se pristup rizicima ne temelji na vjerojatnosti, jer se time sustavno podcjenjuju vrlo visoki rizici, kao što je bio slučaj s epidemijama, i da se mjere ne poduzimaju samo na temelju planova za upravljanje poznatim i vjerojatnim rizicima za okoliš i industriju, već da se u svakom gradu, pokrajini i regiji bez iznimke uspostavi strategija otpornosti i platforma za mobilizaciju na lokalnoj razini kako bi se organizirali lokalni timovi za otpornost i društva pripremila na krize, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti pružanju potpore najranjivijim skupinama stanovništva. Te lokalne platforme za otpornost trebale bi se temeljiti na angažmanu građana, poticati interdisciplinarnost, promicati razmjenu i interoperabilnost podataka, poticati suradnju, pa i prekograničnu, osigurati neometano odvijanje procesa odgovora na krizu i graditi otpornost na krize;

39.

poziva na poduzimanje odlučnih mjera za smanjenje digitalnog siromaštva, koje predstavlja dodatni rizik u kontekstu krize jer bi znatan dio stanovništva ostao bez pristupa osnovnim informacijama i uslugama. Naglašava da je potrebno uspostaviti mrežu fizičkih točaka za pristup informacijama, pomoći i ljudskoj potpori što je moguće bliže stanovništvu u gradovima i regijama i osigurati njihovu operativnost u slučaju krize;

RescEU i koordinacijski sustavi za odgovor na hitne situacije

40.

podržava sva europska financijska ulaganja za jačanje sustava rescEU, ne samo kako bi se povećao kapacitet EU-a za brz, sveobuhvatan i autonoman odgovor, već i kako bi se ojačala njegova uloga u upravljanju rizicima i katastrofama;

41.

pozdravlja inicijativu ERCC 2.0 (Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije), čiji je cilj poboljšanje sposobnosti predviđanja i najave situacija koje utječu na više sektora u EU-u i pripremanja za njih, kao i daljnje unapređenje sustavâ ranog upozoravanja i ulaganje u njih kako bi se osiguralo da pružanje ranih informacija i senzibilizacija postanu stvarnost. Europski odbor regija odaje priznanje radu koji Europska komisija u tom polju obavlja u skladu sa svojim ovlastima u području sustavâ ranog upozoravanja i u okviru zakonodavstva o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu u cilju razvoja prekograničnih sustava za otkrivanje, informiranje i uzbunjivanje kao što su EFAS (Europski sustav za upozoravanje na opasnost od poplava), EFFIS (Europski informacijski sustav za šumske požare) i ODE (Europski opservatorij za suše);

HERA i europska zdravstvena unija

42.

izražava svoju podršku HERA-i i mjerama poduzetima prošle godine kako bi se identificirali zdravstveni rizici, utvrdili scenariji upravljanja i medicinske protumjere te ojačali lanci vrijednosti i sposobnost da se roba i usluge koji su nam potrebni proizvode u Europi; podsjeća na to da HERA-i za djelotvorno obavljanje zadaća treba iznova osigurati višegodišnju i kontinuiranu političku i financijsku potporu;

43.

uviđa da je teško ocijeniti djelovanje HERA-e nakon samo jedne godine rada, ali ponovno poziva na to da se Europskom parlamentu, gradovima i regijama i društvenim akterima osigura veća uloga u njezinim tijelima, naročito u Forumu;

44.

pozdravlja uvođenje novog pristupa „Jedno zdravlje” kako bi se pitanja zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zdravlja okoliša prestala razdvajati i kako bi se zdravstvene politike integrirale u dosljedan pristup održivom razvoju;

45.

ponovno odlučno upozorava Komisiju i Vijeće na nedovoljne napore koji se ulažu u jačanje europske proizvodnje proizvoda i lijekova koji su nam potrebni za suočavanje sa zdravstvenim krizama i na prakse javnih naručitelja koji u mnogim zemljama prednost daju niskim cijenama umjesto proizvodnji u Europi, zaboravljajući na pouke iz krize uzrokovane bolešću COVID-19;

46.

predlaže da otpornost zdravstvenih sustava, uključujući pružanje zdravstvene skrbi u zajednici i bolnice, bude pitanje koje se razmatra u kontekstu „Europe zdravlja”, uz sudjelovanje država članica i nadležnih lokalnih i regionalnih vlasti. Potrebno je osigurati da se zahvaljujući dostatnim kapacitetima za prihvat, koji već postoje ili će se privremeno ponuditi, u kriznim razdobljima može zajamčiti kontinuitet skrbi. OR stoga poziva na izradu studija kako bi se procijenile posljedice odgoda ili prekida u pružanju skrbi povezanih s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19, naročito kad su posrijedi rak, kronične bolesti i mentalno zdravlje;

47.

poziva na podrobniju raspravu o upotrebi zdravstvenih podataka kako bi se identificiralo stanovništvo kojem krize mogu najviše naškoditi i time olakšalo pružanje socijalne potpore tim osobama i kontinuitet njihove zdravstvene skrbi. Svjestan etičkih i operativnih pitanja, OR potiče na stvaranje „europskog prostora zdravstvenih podataka” koji bi omogućio prikupljanje podataka, poboljšanje njihove kvalitete i njihovo stavljanje na raspolaganje lokalnim javnim službama, ali upozorava da zbog isključenosti ili digitalnog jaza podaci o nekim segmentima stanovništva možda neće biti prikupljeni;

Međusektorski pristup vulnerabilnosti, pripravnosti na krize i upravljanju kriznim situacijama

48.

predlaže da se indeks i pregled pokazatelja vulnerabilnosti uzmu u obzir pri usmjeravanju razvoja raznih politika EU-a, a ne samo kohezijske politike (npr. zajedničke poljoprivredne politike, istraživačke i inovacijske politike ili europske zdravstvene unije). U tu svrhu moglo bi se pokazati naročito korisnim osnivanje radne skupine u kojoj bi sudjelovalo više glavnih uprava Komisije;

49.

podržava pristup „integrirane otpornosti” (engl. resilience by design) kojim bi se omogućilo da se učinak na otpornost i vulnerabilnost uključi već u ranim fazama donošenja javnih politika, propisa i akcijskih planova, velikih programa ulaganja, velikih infrastrukturnih projekata itd.;

50.

smatra da javna nabava ima važnu ulogu u stvaranju inovacija, iskušavanju novih pristupa utemeljenih na solidarnosti na lokalnoj razini i jačanju otpornosti lokalne infrastrukture i opreme;

51.

zalaže se za to da se u okviru programa Obzor Europa uspostavi „misija” posvećena otpornosti na rizike i krize (upravljanje, pripravnost, zajednička kultura, vulnerabilnost), koja bi dopunjavala klaster za istraživanja „civilna sigurnost za društvo”, koji je i dalje usmjeren na razvoj metoda i tehnologija, kako bi on postao živi laboratorij za inovacije i mobilizaciju čvrsto povezan s gradovima i regijama.

Bruxelles, 24. svibnja 2023.

Predsjednik Europskog odbora regija

Vasco ALVES CORDEIRO

(1) https://drmkc.jrc.ec.europa.eu/risk-data-hub/#/vulnerability-in-europe

Indeks vulnerabilnosti omogućuje šire djelovanje od rada koji JRC obavlja u okviru pregleda pokazatelja otpornosti, koji predstavlja širi pristup kapacitetima društava za prilagodbu i predviđanje (https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/strategic-planning/strategic-foresight/2020-strategic-foresight-report/resilience-dashboards_hr).

(2) https://civil-protection-knowledge-network.europa.eu/about-knowledge-network

(3) Npr. u Škotskoj: http://www.safercommunitiesscotland.org/wp-content/uploads/the-risk-factory.pdf; u Nizozemskoj: https://www.riskfactorymwb.nl/over-ons/