Mišljenje Europskog odbora regija – Europska strategija za sveučilišta

(2022/C 301/09)

Izvjestitelj:

Emil BOC (RO/EPP), gradonačelnik Cluj-Napoce

Referentni dokument/i:

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o europskoj strategiji za sveučilišta

COM(2022) 16

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

pozdravlja angažman i potporu EU-a u području promicanja izvrsnosti u obrazovanju; u tom pogledu naglašava važnu ulogu europske strategije za sveučilišta kao dijela paketa mjera za visoko obrazovanje, kojim će se omogućiti ostvarenje europskog prostora obrazovanja do 2025.;

naglašava da se samo ulaganjem u ljudski kapital može trajno razvijati civilizacija kojom se jačaju europske demokratske vrijednosti. Izvrstan obrazovni sustav u čijem su središtu snažna sveučilišta temelj je cjeloživotnog učenja;

naglašava da je važno poboljšati kvalitetu podučavanja i istraživanja na europskim sveučilištima i zajamčiti dostupnost, na lokalnoj i regionalnoj razini, potpore nužne za postizanje konkretnih ciljeva te strateške ambicije;

prepoznaje vodeću ulogu sveučilišta u društvu i njihov doprinos održivom, otpornom i uključivom razvoju koji se temelji na demokratskim vrijednostima država članica te lokalnih zajednica i regija. Uloga sveučilišta još je važnija u kriznim situacijama u kojima ona mogu doprinijeti prevladavanju krize i potaknuti oporavak (1);

ističe ključnu ulogu sveučilišta u suočavanju s globalnim izazovima. EU već dugo naglašava potrebu za još jačom povezanošću istraživanja, podučavanja, učenja i inovacija na sveučilištima i istodobnim boljim financiranjem sveučilišta kako bi se konsolidirala potrebna razina kvalitete. Uloga sveučilišta u stvaranju novog istraživačkog znanja i promicanju novih inovacija presudna je za suočavanje s gorućim društvenim izazovima utvrđenima u misijama Europske unije;

skreće pozornost na činjenicu da sveučilišta treba smatrati ključnom sastavnicom europske kulture i da raznolikost akademskog sektora, koji uključuje obrazovne i istraživačke ustanove te strukovne škole, predstavlja stratešku prednost;

napominje da prisutnost sveučilišta na lokalnoj i regionalnoj razini u većini slučajeva predstavlja znatnu konkurentsku prednost za zajednice u kojima se nalaze (2). Na primjer, zajednice s visokokvalificiranom radnom snagom i mogućnostima suradnje s akademskom zajednicom i prijenosa tehnologije i znanja sa sveučilišta na poslovni sektor zanimljive su i privlačne ulagačima. Prisutnost sveučilišta stvara i znatne prihode u dotičnim zajednicama (3) jer studenti, nastavnici i drugo osoblje u lokalnim trgovinama i poduzećima troše velike količine novca (postoji znatan multiplikacijski učinak u smislu potrošnje koju stvaraju sveučilišta). Osim tih ekonomski mjerljivih koristi, prisutnost sveučilišta stvara i kozmopolitsku klimu na lokalnoj razini, za koju su karakteristične prisutnost međunarodnih studenata i nastavnika, kao i vrijednosti tolerancije te kulturne, vjerske, etničke i druge raznolikosti (4);

pozdravlja višerazinski pristup predložen u europskoj strategiji za sveučilišta, kojim se predviđa usklađivanje ciljeva javne politike i ulaganja na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; međutim, naglašava da bi izraženija lokalna i regionalna dimenzija bila korisna za osmišljavanje i provedbu idealnog sveučilišnog modela u budućnosti;

naglašava važnost sklapanja strateških partnerstava između lokalnih i regionalnih vlasti i sveučilišta, među ostalim pri osmišljavanju strategija lokalnog i regionalnog razvoja; Sveučilišta imaju ključnu ulogu u razvoju lokaliziranih ekosustava, za što su dobru osnovu pružile regionalne strategije pametne specijalizacije;

10.

ističe da lokalne i regionalne vlasti mogu podupirati sveučilišta stvaranjem i poboljšanjem lokalnih i regionalnih uvjeta (pristup raznim vrstama infrastrukture i usluga, kvaliteta života, uključivo okruženje itd.) kojima se može povećati konkurentnost sveučilišta na globalnom tržištu;

11.

naglašava da u europskom prostoru već postoji izvrsna tradicija suradnje među sveučilištima iz raznih država članica u okviru programa ERASMUS+ te da bi se to trebalo nastaviti;

12.

napominje da se uloga sveučilišta u društvu razvija i da ona uz tradicionalne preuzimaju i nove funkcije (uglavnom u području obrazovanja i istraživanja) (5). Sveučilišta se danas redefiniraju kao ključni akteri u područjima kao što su tehnološke i socijalne inovacije, poduzetništvo i prijenos tehnologije u gospodarstvo. Ona nisu odvojena od zajednica i društva, nego postaju njihovi akteri koji mogu znatno doprinijeti rješavanju društvenih problema (6);

13.

naglašava da su sveučilišta ključni akteri u promicanju ciljeva od presudne važnosti za EU, kao što su zelena i digitalna tranzicija. Posjeduju veliko stručno znanje u tim područjima te u lokalnim zajednicama u kojima djeluju mogu istodobno provoditi i širiti s tim povezane dobre prakse;

14.

napominje da sveučilišta mogu pružiti rješenja i alate za rješavanje nekih od velikih problema s kojima se suočava EU, kao što su odljev mozgova (7) i ruralni egzodus. Negativni učinci te pojave i važnost cirkulacije mozgova usko su povezani sa suradnjom i partnerstvima između sveučilišta, lokalnih i regionalnih vlasti, poduzeća i civilnog društva; Naglašava da je potrebno uložiti znatno veće napore kako bi se smanjio jaz u znanju i inovacijama unutar Europe i premostio inovacijski jaz između Europe i SAD-a;

15.

naglašava važnost stalnog i opsežnog evidentiranja i primjene dobrih praksi na lokalnoj i regionalnoj razini u okviru suradnje između lokalnih i regionalnih vlasti i sveučilišta. U tom je kontekstu za lokalne i regionalne vlasti u državama članicama prioritet uspostaviti transnacionalne mreže čija je svrha širenje dobrih praksi i sveobuhvatno uključivanje dionika visokog obrazovanja. Takva bi se mreža mogla primijeniti u kontekstu europske strategije za sveučilišta;

16.

skreće pozornost na činjenicu da se sveučilišta u tom procesu transformacije i preuzimanja novih odgovornosti suočavaju sa znatnim poteškoćama i preprekama. U svim državama članicama najvjerojatnije će se pojaviti financijske poteškoće. Odbor u vezi s tim predlaže izradu strategije ulaganja u kojoj bi se vodilo računa o financiranju na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini te poziva na to da se u obzir uzme suradnja javnog, privatnog i neprofitnog sektora kako bi se ojačali kapaciteti europskih sveučilišta. OR također napominje da postoje izazovi povezani sa stupnjem akademske autonomije i/ili političkim uplitanjem u važne odluke o financiranju sveučilišta, zapošljavanju i odabiru nastavnika, slobodi izražavanja i odabiru tema te usmjerenju istraživačkih aktivnosti, mogućnostima za slobodnu komunikaciju, bez cenzure rezultata istraživanja itd.;

17.

naglašava da je važno da lokalne i regionalne vlasti u državama članicama aktivno rade na povećanju raznolikosti lokalnih i regionalnih ekosustava te poticanju suradnje i povjerenja među različitim sektorima zajednica. Odbor ističe da se sveučilišta na lokalnoj i regionalnoj razini moraju smatrati dijelom većih ekosustava koji obuhvaćaju širok raspon dionika (8). Kako bi mogla osigurati nove vještine za kreativno rješavanje problema, upotrebu tehnologija ili učinkovitu komunikaciju u zajednici, sveučilišta nužno moraju surađivati s relevantnim lokalnim akterima;

18.

napominje da su produbljivanje transnacionalne suradnje među sveučilištima i razvoj europske dimenzije visokog obrazovanja ključni prioriteti europske strategije za sveučilišta. U tom pogledu Odbor smatra da lokalne i regionalne vlasti prema potrebi mogu poduzimati mjere za potporu transnacionalnoj akademskoj suradnji (važan je instrument u tom području inicijativa Europska sveučilišta u okviru programa Erasmus+ za sklapanje sveučilišnih saveza usmjerenih na izvrsnost). Lokalne i regionalne vlasti mogu podržati prakse predložene u strategiji, kao što je inicijativa za europsku studentsku iskaznicu. Ta bi se iskaznica mogla priznavati ne samo na sveučilišnoj razini već i u kontekstu odnosa između transnacionalnih studenata, istraživača i nastavnika s jedne strane i lokalnih uprava s druge strane (npr. u vezi s boravišnim dozvolama, pokazima za javni prijevoz i pristupom muzejima);

19.

naglašava da u okviru europske strategije za sveučilišta lokalne i regionalne vlasti u državama članicama moraju djelovati kao posrednici koji mogu okupiti razne dionike iz zajednice oko inicijativa i projekata od interesa za sveučilišta. OR napominje i da u mnogim državama članicama lokalne i regionalne vlasti nisu izravno odgovorne za financiranje sveučilišta, ali da stvaranjem sinergija na lokalnoj i regionalnoj razini mogu olakšati financiranje sveučilišta i njihovih inicijativa iz različitih izvora;

20.

prepoznaje potrebu da sveučilišta preoblikuju studijske programe kako bi što učinkovitije odgovorila na brz tehnološki napredak, zelenu i digitalnu tranziciju te strukturne promjene na europskim tržištima rada koje iziskuju nove vještine (9). Naglašava i da lokalne i regionalne vlasti mogu imati važnu ulogu u procesu preoblikovanja studijskih programa i razvoja takvih novih vještina. Istodobno ističe da se, iako sveučilišta uvelike doprinose povećanju zapošljivosti i gospodarske konkurentnosti u okviru globaliziranog gospodarstva, mora očuvati autonomija tercijarnog obrazovanja;

21.

ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u stvaranju i jačanju lokalnih i regionalnih ekosustava koji potiču aktivnu suradnju i umrežavanje podnacionalnih vlasti, poduzeća i industrije te akademske zajednice. Lokalne i regionalne vlasti moraju djelovati kao pokretači i posrednici u tim ekosustavima, utvrđivati mogućnosti za suradnju, dodjeljivati razna sredstva, uključujući financijska, potrebna za aktivnosti umrežavanja i suradnje te podupirati stvaranje struktura kao što su obrazovni klasteri na lokalnoj i/ili regionalnoj razini. Ti su klasteri izvrsni alati/vektori osmišljeni kao forum za dijalog i suradnju među glavnim akterima u formalnom obrazovanju kako bi se mladima pružila potpora u njihovu strukovnom osposobljavanju. Pomoću tih obrazovnih klastera, lokalne i regionalne vlasti mogu, u partnerstvu s drugim akterima u ekosustavu, provoditi instrumente kao što su inovacijski fondovi, minisubvencije za start-up poduzeća u određenim ključnim područjima itd.;

22.

smatra da danas u nekim slučajevima studenti trebaju učiti na potpuno drukčiji način nego u prošlosti. Trebalo bi im omogućiti da teorijske koncepte primjenjuju u stvarnim situacijama, za rješavanje problema koje uočavaju u svojim lokalnim i regionalnim zajednicama. Lokalne i regionalne vlasti mogu, u suradnji sa sveučilištima i drugim akterima u lokalnom i regionalnom ekosustavu, poticati takva obrazovna iskustva, primjerice podupiranjem živih laboratorija, usmjeravanjem studenata na analizu pitanja javne politike, razvojem zajedničkih strateških projekata u korist zajednice ili olakšavanjem suradnje s drugim lokalnim i regionalnim dionicima;

23.

smatra da lokalne i regionalne vlasti, u partnerstvu sa sveučilištima i drugim akterima u lokalnom ili regionalnom ekosustavu, mogu znatno poduprijeti mlade poduzetnike, uključujući studente ili osobe s diplomom, na način da im olakšaju pristup ključnim resursima namijenjenima inovacijama. Mnogim mladima/studentima potrebni su resursi kao što su laboratoriji, nove tehnologije, nove veze za razvoj poslovnih projekata i/ili proizvoda i usluga. Lokalne i regionalne vlasti mogu, u partnerstvu s drugim subjektima koji raspolažu takvim resursima, mladim poduzetnicima olakšati pristup inovacijskim resursima (prostorima, osposobljavanju, savjetovanju itd.);

24.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti mogu razviti pametne veze sa sveučilištima u cilju razvoja lokalne i regionalne zajednice. Važno je da sveučilišta proizvode znanje i usluge u korist zajednica u kojima djeluju. Lokalne i regionalne vlasti mogu te veze olakšati uspostavom programa za trajno uključivanje sveučilišta u rješavanje problema s kojima se suočavaju lokalne i regionalne zajednice, korištenjem usluga savjetovanja i stručnog znanja sveučilišta te širenjem novih dobrih praksi kako bi ih više zajednica i javnih tijela moglo primijeniti. Javno priznavanje i promicanje sudjelovanja sveučilišta ima i posebno važnu ulogu u legitimizaciji raznih akademskih i/ili profesionalnih programa, čime se sveučilišta potiče na promicanje sudjelovanja nastavnika, istraživača i studenata na lokalnoj razini;

25.

naglašava da lokalne i regionalne zajednice svih vrsta i veličina mogu imati jednaku korist od prisutnosti sveučilišta. Lokalne vlasti mogu znatno doprinijeti razvoju i privlačnosti sveučilišta stvaranjem uvjeta za visoku kvalitetu života i poticanjem stavova i ponašanja kojima se promiču tolerancija, uključenost, multikulturalizam i sigurnost u javnom prostoru. Sveučilišta mogu određene aktivnosti i subjekte smjestiti i u srednjim i malim gradovima, a ne samo u velikim gradskim središtima. Lokalne i regionalne vlasti mogu promicati širenje sveučilišta i/ili osnivanje istraživačkih ustanova u tim manjim zajednicama podupiranjem i uvođenjem raznih mjera kao što su mogućnosti cjenovno pristupačnog smještaja za studente i korištenja javnih zgrada za podučavanje, istraživanje i širenje znanja te razvijanjem pokazatelja dobre kvalitete života i iskorištavanjem određenih prednosti koje velika gradska središta ne nude;

26.

smatra da se digitalna tranzicija na lokalnoj i regionalnoj razini može ubrzati suradnjom sa sveučilištima i potpunim iskorištavanjem njihovih resursa u tom području. Sveučilišta u svojim odnosima s lokalnim i regionalnim vlastima mogu pružati savjete ili provoditi strategije digitalne transformacije na lokalnoj ili regionalnoj razini. Kad je riječ o digitalnim vještinama, sveučilišta u suradnji s lokalnim vlastima mogu nuditi kratke tečajeve ili programe osposobljavanja otvorene široj publici, s naglaskom na određenim skupinama kojima prijeti isključenost (kao što su starije osobe ili niskokvalificirane osobe);

27.

smatra da lokalne i regionalne vlasti mogu poduprijeti razvoj hibridnih kampusa, koji potiču proces digitalne tranzicije u zajednicama i na sveučilištima i pritom osiguravati jednake mogućnosti, promicati socijalnu integraciju, poboljšavati konkurentnost mladih na tržištu rada te jačati rad s mladima, nediskriminaciju i međukulturno razumijevanje. Hibridni kampusi trebali bi obratiti pozornost na komunikaciju kako bi se osigurale jednake mogućnosti, kao i na prodiranje informacija kako bi one doista bile dostupne svim mladima mogućim korisnicima, a posebno onima koji žive u rubnim regijama. Lokalne i regionalne vlasti također mogu financijski podupirati otvaranje tih hibridnih kampusa raznim akterima u zajednici, uključujući ugrožene skupine ili skupine u nepovoljnom položaju, ranjive mlade izložene riziku (npr. mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, mladi koji traže posao), žene, izbjeglice, osobe s invaliditetom i umirovljenike. U politikama EU-a i država članica prednost treba dati uključivanju mladih ljudi izloženih riziku;

28.

smatra da sveučilišta posjeduju veliko znanje i stručnost u području zelene tranzicije i da u toj tranziciji mogu biti i primjer dobre prakse s obrazovnom i informativnom ulogom. Sveučilišta mogu u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima razviti zelene kampuse i aktivno sudjelovati u procesima urbane obnove tako da zajednici ponude takve kampuse ili ogledne zgrade u pogledu energetske učinkovitosti ili ekološkog dizajna;

29.

pozdravlja uključivanje jasnog plana, godišnjih pokazatelja i mjerila za provedbu strategije, kao što je OR već zatražio, kako bi se ocijenio napredak u ostvarivanju ciljeva europskog prostora obrazovanja. Međutim, skreće pozornost na potrebu da se osnivanje Europskog opservatorija za visoko obrazovanje poveže s lokalnom i regionalnom dimenzijom, čime bi se omogućilo korištenje europskog pregleda pokazatelja i na lokalnoj i regionalnoj razini;

30.

napominje da lokalne i regionalne vlasti mogu podržati europska sveučilišta u njihovim nastojanjima da se probiju na međunarodnom planu i promiču ulogu Europske unije na međunarodnoj sceni. To bi uključivalo potporu sudjelovanju europskih sveučilišta u ambicioznim transnacionalnim savezima čiji je cilj razvoj dugoročne sustavne suradnje u području izvrsnog obrazovanja, istraživanja i inovacija te pružanje studentima, nastavnicima, istraživačima i zaposlenicima trajnih mogućnosti za sveučilišnu mobilnost.

Bruxelles, 28. travnja 2022.

Predsjednik Europskog odbora regija

Apostolos TZITZIKOSTAS

(1) Howard, G., Weinstein, R., Yang, Y. (2021.), Do universities improve local economic resilience? (Doprinose li sveučilišta poboljšanju lokalne gospodarske otpornosti?), IZA DP br. 4422, dostupno na internetskoj stranici https://docs.iza.org/dp14422.pdf.

(2) Fonseca, L., Nieth, L. (2021.), The role of universities in regional development strategies: A comparison across actors and policy stages (Uloga sveučilišta u strategijama regionalnog razvoja: usporedba među akterima i raznim fazama donošenja politika), European Urban and Regional Studies, 22(3); Goddard, J, Puukka, J. (2008.), The engagement of higher education institutions in regional development: an overview of the opportunities and challenges (Sudjelovanje visokih učilišta u regionalnom razvoju: pregled mogućnosti i izazova), Higher Education Management and Policy, 20(2): str. 11–41.

(3) Chirca, A., Lazar, D.T. (2021.), Cluj-Napoca without students: an estimation of the gap in the city’s economy (Cluj-Napoca bez studenata: procjena ekonomskog gubitka za grad), Transylvanian Review of Administrative Sciences, 66E: str. 44–59.

(4) Goddard, J., Vallance, P. (2014.), The university and the city (Sveučilište i grad), Higher Education, 68(2): str. 319–321.

(5) Liddle J., Addidle G.D. (2022.), The Changing Role of Universities in Society: Key Influences in The Role of Universities and HEIs in the Vulnerability Agenda. Rethinking University-Community Policy Connections (Promjena uloge sveučilišta u društvu: glavni utjecaji uloge sveučilišta i visokih učilišta u strategiji za rješavanje problema ranjivosti. Nov pogled na strateške veze između sveučilišta i zajednice). Palgrave Macmillan, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-030-89086-5_3.

(6) Myklebust, J.P., Smidt, H. (2021.), What is the role of universities in global upskilling? (Koja je uloga sveučilišta u globalnom usavršavanju?), University World News, dostupno na internetskoj stranici https://www.universityworldnews.com/post.php?story=20210129110449887.

(7) Hammerbauer, M., Pavletić, P., Vespa, M. (2021.) Brain drain in higher education in European context (Odljev mozgova u visokom obrazovanju u europskom kontekstu), Završno izvješće – ESC41, dostupno na internetskoj stranici https://www.esu-online.org/wp-content/uploads/2021/03/Brain-Drain-final-report-ESC41-Google-Docs.pdf.

(8) Reichert, S. (2019.), The Role of Universities in Regional Innovation Ecosystems (Uloga sveučilišta u regionalnim inovacijskim ekosustavima), Studija Europske udruge sveučilišta, dostupna na internetskoj stranici https://www.eua.eu/downloads/publications/eua%20innovation%20ecosystem%20report_final_digital.pdf.

(9) Jackson, N. J. (2011.) Learning for a complex world: A lifewide concept of learning, education and personal development (Učenje za potrebe složenog svijeta: koncept učenja, obrazovanja i osobnog razvoja u svim aspektima života). Bloomington, IN: Author House; Williams, S., Dodd, L. J., Steele, C., i Randall, R. (2015.), A systematic review of current understandings of employability (Sustavan pregled aktualnih ideja o zapošljivosti), Journal of Education and Work, Svezak 29., br. 8, str. 877–901.