P9_TA(2022)0222

Izvješće o Turskoj za 2021.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2022. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2021. (2021/2250(INI))

(2022/C 493/01)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2021. o politici proširenja EU-a (COM(2021)0644) i popratno izvješće o Turskoj za 2021. (SWD(2021)0290),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1529 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. rujna 2021. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) (1),

—	uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005. i činjenicu da pristupanje Turske EU-u, što vrijedi za sve zemlje pristupnice, ovisi o potpunom zadovoljavanju kopenhaških kriterija, te potrebu normalizacije odnosa sa svim državama članicama, uključujući Republiku Cipar,

—

uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. nakon izjave Turske pri potpisivanju Dodatnog protokola uz Sporazum iz Ankare 29. srpnja 2005., koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora, te potrebu da Turska u potpunosti nastavi s normalizacijom svojih odnosa sa svim državama članicama i u potpunosti provede Dodatni protokol uz Sporazum iz Ankare prema svim državama članicama uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe, uključujući ograničenja na prijevozna sredstva, ne dovodeći ih u pitanje i bez diskriminacije,

—	uzimajući u obzir izjave EU-a i Turske od 18. ožujka 2016. i 29. studenoga 2015.,

—	uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave (2) (Sporazum između EU-a i Turske o ponovnom prihvatu),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. lipnja 2018., 18. lipnja 2019. i 14. prosinca 2021. o proširenju i procesu stabilizacije i pridruživanja, zaključke Vijeća od 15. srpnja i 14. listopada 2019. o nezakonitim aktivnostima bušenja koje Turska provodi u istočnom Sredozemlju, zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019., 1. i 2. te 15. i 16. listopada 2020. i 24. lipnja 2021., sve prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća, izjavu ministara vanjskih poslova EU-a od 15. svibnja 2020. i glavne rezultate njihove videokonferencije od 14. kolovoza 2020. o stanju u istočnom Sredozemlju, ishod neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova EU-a održanog 27. i 28. kolovoza 2020. u Gymnichu i izjavu članova Europskog vijeća od 25. ožujka 2021. o istočnom Sredozemlju,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/1894 od 11. studenoga 2019. o mjerama ograničavanja s obzirom na nezakonite aktivnosti bušenja koje Turska provodi u istočnom Sredozemlju (3), kako je obnovljena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2020/1657 (4) od 6. studenoga 2020. i Odlukom Vijeća (ZVSP) 2021/1966 od 11. studenog 2021. (5),

—	uzimajući u obzir članstvo Turske u Vijeću Europe i NATO-u,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. svibnja 2021. o petom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2021)0255),

—

uzimajući u obzir pismo povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava od 25. veljače 2021. o ograničavanju aktivnosti nevladinih organizacija i slobode udruživanja u ime borbe protiv terorizma i pismo povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava od 17. lipnja 2021. o ljudskim pravima pripadnika zajednice LGBTI,

—

uzimajući u obzir relevantne rezolucije Odbora ministara Vijeća Europe, uključujući privremene rezolucije od 2. veljače 2022. i 2. prosinca 2021. o izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Kavala protiv Turske, privremenu rezoluciju od 2. prosinca 2021. o izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Selahattin Demirtaş protiv Turske (br. 2), privremenu rezoluciju od 16. rujna 2021. o izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cipar protiv Turske te rezoluciju od 17. listopada 2007., privremenu rezoluciju od 9. ožujka 2009. te naknadnih devet odluka o izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ülke protiv Turske,

—

uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku te obvezu Turske koja iz njega proizlazi da provede sve presude Europskog suda za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Cipru, uključujući Rezoluciju 186(1964) od 4. ožujka 1964. kojom se ponovno potvrđuje suverenitet Republike Cipar, Rezoluciju 550(1984) od 11. svibnja 1984. o secesionističkim djelovanjima na Cipru i Rezoluciju 789(1992) od 25. studenoga 1992. kojom se sve zainteresirane za ciparsko pitanje poziva da se obvežu na mjere za izgradnju povjerenja navedene u rezoluciji, u kojima se pokušaji naseljavanja bilo kojeg dijela Varoshe osobama koje nisu njezini stanovnici smatraju nedopuštenima te kojima se poziva na prijenos tog područja upravi Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir zakon br. 7262 iz prosinca 2020. o sprečavanju financiranja širenja oružja za masovno uništenje, kojim se naoružavaju protuterorističke mjere usmjerene protiv civilnog društva,

—	uzimajući u obzir Izvješće Odbora za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 6. siječnja 2021. o ograničenjima aktivnosti nevladinih organizacija u državama članicama Vijeća Europe,

—	uzimajući u obzir izjavu UNESCO-a od 10. srpnja 2020. o Aji Sofiji (Istanbul),

—	uzimajući u obzir Svjetski indeks slobode medija iz 2022. koji objavljuju Reporteri bez granica, na kojemu je Turska na 149. mjestu od ukupno 180 zemalja, te izvješće organizacije Amnesty International za 2020./2021., kao i izvješće iz 2022. organizacije Human Rights Watch,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Turskoj za 2019. i 2020. (6), od 8. srpnja 2021. o represiji nad oporbom u Turskoj, posebice nad Narodnom demokratskom partijom (HDP) (7), od 21. siječnja 2021. o stanju ljudskih prava u Turskoj, a posebno o slučaju Selahattina Demirtaşa i drugih zatvorenika savjesti (8), od 26. studenoga 2020. o eskalaciji napetosti u Varoshi nakon nezakonitih radnji koje je poduzela Turska i hitnoj potrebi za nastavkom pregovora (9), оd 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima (10), od 7. listopada 2021. o izvješću o provedbi uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (11) te od 24. studenoga 2021. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 5/2021 Europske unije za financijsku godinu 2021. – humanitarna pomoć izbjeglicama u Turskoj (12),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0149/2022),

budući da je Turska, kao zemlja kandidatkinja za pristupanje EU-u, ključni partner u pogledu gospodarstva te važan susjed i strateški partner EU-a u ključnim područjima od zajedničkog interesa kao što su trgovina, migracije, javno zdravlje, klima, zelena tranzicija, sigurnost i borba protiv terorizma;

budući da je gospodarska integracija Turske s EU-om ostala znatna u 2020. te da je ona šesti najveći trgovinski partner EU-a, dok je EU i dalje daleko najveći trgovinski partner Turske i njezin najveći izvor izravnih stranih ulaganja; budući da Turska trenutačno prolazi kroz gospodarske i financijske poteškoće koje dodatno pogoršavaju gospodarske posljedice pandemije;

budući da rad na sigurnosnoj dimenziji EU-a u posljednje vrijeme napreduje, dobiva strukturu i sadržaj te budući da je Turska iznimno vrijedan partner kao saveznik NATO-a i strateški partner koji zauzima ključno mjesto u Europi i ima ključnu geostratešku ulogu u sigurnosnoj arhitekturi Crnog mora, a posebno u sigurnosti Ukrajine, koja je suočena s ruskom agresijom; budući da je Turska pokazala nevoljkost i postavila političke uvjete za pristupanje Finske i Švedske NATO-u; budući da je važno da u trenutačnim ozbiljnim okolnostima svi saveznici NATO-a djeluju unaprijed i brzo ratificiraju protokole o pristupanju Finske i Švedske;

budući da je Turska primila najveći broj izbjeglica na svijetu, s gotovo 4 milijuna registriranih izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana te budući da su se financijska sredstva EU-a tim zajednicama pokazala značajnima u pomaganju Turskoj da brzo odgovori na humanitarne i razvojne potrebe izbjeglica i njihovih zajednica domaćina;

budući da je nakon poduzetih koraka prema smirivanju napetosti između EU-a i Turske, kao i između Turske i nekih država članica EU-a u istočnom Sredozemlju, Europsko vijeće predložilo da se uspostavi pozitivnija dinamika u odnosima EU-a i Turske, pod uvjetom da se na to nastavi odgovarati konstruktivnim djelovanjem; budući da je Europsko vijeće posebno izrazilo spremnost na postupnu, razmjernu i reverzibilnu suradnju s Turskom u nizu područja od zajedničkog interesa, pod uvjetom da se održi stanje smirivanja nedavnih napetosti između EU-a i Turske, posebno u pogledu stanja u istočnom Sredozemlju, te da Turska konstruktivno sudjeluje i ispuni utvrđene uvjete navedene u prethodnim zaključcima Europskog vijeća, posebno o dobrosusjedskim odnosima i poštovanju ljudskih prava i međunarodnog prava;

budući da se od zemalja kandidatkinja očekuje spremnost na postupno približavanje i usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a u svim aspektima, uključujući vrijednosti, interese, standarde i politike, poštovanje i podržavanje kopenhaških kriterija, usklađivanje s politikama i ciljevima EU-a te nastavak i održavanje dobrosusjedskih odnosa s EU-om i svim njegovim državama članicama bez diskriminacije; budući da analiza izvješća EU-a posljednjih godina pokazuje da je Turska i dalje daleko od vrijednosti i normativnog okvira EU-a te da jaz u temeljnim područjima kao što su poštovanje međunarodnog prava, vladavina prava, ljudska prava, individualne slobode, građanska prava i sloboda izražavanja, kao i dobrosusjedski odnosi i regionalna suradnja zapravo raste; budući da su veze između turskog civilnog društva i prodemokratskih snaga i EU-a i dalje snažne jer je EU duboko predan pružanju potpore turskim građanima i organizacijama koje promiču europske norme i vrijednosti;

budući da su tijekom prošle godine odnosi EU-a i Turske u prosjeku ostali stabilni, s obzirom na to da su pojačana suradnja i dijalog o nizu pitanja postojali usporedno s redovitim sukobima i napetostima; budući da ova rezolucija odražava tu situaciju pozdravljajući pozitivne pomake i upućujući na daljnji potencijal odnosa, istodobno ukazujući na preostale probleme, posebno u pogledu vladavine prava i temeljnih prava, kojima se krše kopenhaški kriteriji, kršenja međunarodnog prava ili trenutnih provokacija usmjerenih protiv Republike Cipar; budući da je, ako se ovom rezolucijom želi pravilno ocijeniti napredak Turske ili nedostatak napretka u području ljudskih prava i vladavine prava, kao srž procesa pristupanja, važno opisati konkretne mehanizme narušavanja sloboda koji, ukupno gledano, dovode do tog općeg nazadovanja u pogledu europskih standarda; budući da takav pristup podrazumijeva nadilaženje pukog sastavljanja dugog popisa građana i skupina koji su zbog tih odluka pogođeni stvarnim utvrđivanjem subjekata i tijela javne vlasti odgovornih za tu zabrinjavajuću situaciju u njihovu konkretnom području djelovanja; budući da kritika mora biti usmjerena, a ne općenita;

Opća procjena i najnovija kretanja

ponavlja svoju zabrinutost zbog stalnog jaza između Turske i EU-a u pogledu vrijednosti i standarda te zbog kontinuiranog nedostatka političke volje za provođenje potrebnih reformi kako bi se prije svega riješio ozbiljan problem u pogledu vladavine prava i temeljnih prava koji i dalje negativno utječe na proces pristupanja, unatoč opetovanim izjavama Turske o cilju pristupanja EU-u; naglašava da tijekom protekle dvije godine Turska stalno nazaduje u pogledu obveza povezanih s procesom pristupanja; smatra da bez jasnog i znatnog napretka u tom području Parlament ne može predvidjeti nastavak pristupnih pregovora s Turskom, koji su od 2018. zapravo u mirovanju; podsjeća da proces pristupanja jest i ostat će proces koji se temelji na zaslugama i koji u potpunosti ovisi o objektivnom napretku svake zemlje;

napominje da su, unatoč blagom poboljšanju općenitih odnosa EU-a i Turske tijekom protekle godine, a posebno posljednjih mjeseci, te činjenici da je turska vlada počela više surađivati, pojačana suradnja i dijalog o nizu pitanja postojali usporedno s redovitim sukobima te da odnosi sa susjednim državama članicama EU-a, posebno s Grčkom i Republikom Ciprom, i dalje predstavljaju izazov; izražava nadu da se trenutačne poteškoće mogu prevladati i zamijeniti održivijom i istinski pozitivnom dinamikom; pozdravlja dijalog na visokoj razini između EU-a i Turske o klimatskim promjenama od 16. rujna 2021. i činjenicu da je Turska izradila vlastiti zeleni plan, uspostavila ambiciozne unutarnje klimatske politike i ratificirala Pariški sporazum 6. listopada 2021.; pozdravlja dijalog na visokoj razini o migracijama i sigurnosti održan 12. listopada 2021., koji je bio usmjeren na jačanje suradnje u upravljanju migracijama, borbu protiv trgovine ljudima i organiziranog kriminala te sprečavanje terorističkih napada; pozdravlja dijalog na visokoj razini o javnom zdravlju održan 1. prosinca 2021. na kojem su rasprave bile usmjerene na pojačanu suradnju u pogledu prekograničnih prijetnji zdravlju, među ostalim i kratkoročno u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19; u tom kontekstu pohvaljuje uzajamno priznavanje potvrda o bolesti COVID-19 od kolovoza 2021.;

prima na znanje da je Turska, iako su pristupni pregovori i dalje na čekanju, ažurirala svoj nacionalni akcijski plan za pristupanje EU-u kako bi obuhvatila razdoblje od 2021. do 2023.; nadalje konstatira napredak Turske u boljem usklađivanju s pravnom stečevinom EU-a u područjima kao što su zakonodavstvo o tržišnom natjecanju, njezin nacionalni kvalifikacijski sustav i europski istraživački prostor, kao i bolje rezultate Turske u programu Obzor 2020.;

ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da je Turska zemlja od strateške važnosti u smislu politike, gospodarstva i vanjske politike, partner koji je ključan za stabilnost šire regije i ključni saveznik, među ostalim i unutar NATO-a, s kojim EU želi obnoviti odnose na temelju dijaloga, poštovanja i međusobnog povjerenja; u tom kontekstu pozdravlja nedavne izjave turskih vlasti na najvišoj razini o ponovnom angažmanu turske vlade na putu prema EU-u, ali potiče turske vlasti da riječi pretoče u djela i dokažu tu predanost konkretnim činjenicama i odlukama; smatra da bi, ako to uvjeti dopuste, dijalog s turskim vlastima i partnerima na svim razinama trebalo dodatno ojačati kako bi se pomoglo ponovno izgraditi povjerenje i smanjila mogućnost budućih sukoba, u skladu sa stajalištem Europskog vijeća da angažman s Turskom treba biti postupan, razmjeran i reverzibilan; u tom pogledu poziva Vijeće da ponovno uspostavi obustavljeni politički dijalog na visokoj razini i sektorske dijaloge na visokoj razini o gospodarstvu, energetici i prometu, kao i Vijeće za pridruživanje EU-a i Turske, u vezi s poboljšanjem stanja temeljnih sloboda i vladavine prava;

izražava svoju duboku zabrinutost zbog trenutačne gospodarske situacije u Turskoj, koja zbog devalvacije valute, porasta inflacije i stalnog rasta troškova života gura sve veći broj ljudi u teškoće i siromaštvo; konstatira da se trenutačna situacija, koja se razvijala nekoliko godina, u prosincu 2021. pretvorila u valutnu krizu koja je dodatno pogoršala postojeće posljedice pandemije za gospodarstvo; zabrinut je zbog intervencija predsjednika i posljedičnog nedostatka povjerenja u navodno neovisna tijela kao što su Središnja banka i Turski zavod za statistiku; u tom pogledu ističe da je operativna neovisnost navedenih institucija jedan od ključnih kriterija za pristupanje EU-u; nadalje ističe da loši rezultati Turske u pogledu poštovanja vladavine prava ozbiljno utječu i na ugled zemlje te da bi nedostatak pravne sigurnosti mogao ozbiljno utjecati na njezinu sposobnost privlačenja stranih ulaganja; smatra da bi snažniji i bliži odnos s EU-om pomogao u ublažavanju nekih teškoća i poboljšanju životnog standarda turskog stanovništva;

konstatira da je Stručna skupina za financijsko djelovanje u listopadu 2021. dodala Tursku na popis jurisdikcija za koje se smatra da nisu u stanju boriti se protiv pranja novca te financiranja terorizma i širenja oružja; izražava nadu da Turska može brzo pokazati potreban napredak u poboljšanju provedbe relevantnih mjera za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma;

izražava volju za jačanjem i produbljivanjem obostranog znanja i razumijevanja između društava Turske i država članica promicanjem kulturnog rasta i društveno-kulturne razmjene te borbom protiv svih oblika društvenih, vjerskih, etničkih ili kulturnih predrasuda; izražava svoju potpunu predanost nastavku pružanja potpore neovisnom civilnom društvu Turske u svim okolnostima i u okviru svih mogućih budućih odnosa;

Vladavina prava i temeljna prava

žali zbog stalnog pogoršanja stanja ljudskih prava u Turskoj, uključujući nazadovanje u pogledu temeljnih sloboda, demokracije i vladavine prava; smatra da je trenutačni represivni oblik vladavine, čiji su glavni postulati zlouporaba pravnog okvira, posebno podizanjem tužbi za terorizam i ograničavanjem slobode izražavanja, i nedostatak neovisnosti pravosuđa, namjerna, nemilosrdna i sustavna državna politika osmišljena kako bi se izravno ili uz odvraćajući učinak suzbile sve kritički intonirane aktivnosti; zgrožen je činjenicom da su turske državne vlasti, kako bi provele tu politiku, spremne očito i ustrajno zanemariti svoje međunarodne i domaće pravne obveze, kao što su one koje proizlaze iz turskog članstva u Vijeću Europe;

ustraje u tome da se to ključno područje temeljnih prava i sloboda, koje se nalazi u srži pristupnog procesa, ne može odvojiti i promatrati izolirano od cjelokupnih odnosa s EU-om i naglašava da za Parlament to predstavlja ozbiljnu prepreku daljnjem napretku u pogledu bilo kakvog pozitivnog programa koji bi se mogao ponuditi Turskoj, koji bi također trebao ovisiti o potpunom poštovanju međunarodnog prava i temeljnih načela dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje;

10.

poziva Tursku da u potpunosti provede sve presude Europskog suda za ljudska prava u skladu s člankom 46. Europske konvencije o ljudskim pravima, što je bezuvjetna obveza koja proizlazi iz članstva Turske u Vijeću Europe i koja je ugrađena u njezin ustav; najoštrije osuđuje nedavnu presudu 13. suda za teška kaznena djela u Istanbulu kojom je Osmanu Kavali izrečena stroga doživotna kazna nakon više od četiri i pol godine nepravednog, nezakonitog i nelegitimnog pritvora; smatra da je g. Kavala osuđen na temelju neopravdanih optužbi u svrhu ušutkavanja i odvraćanja kritičara u Turskoj; ponavlja svoj poziv turskim vlastima da djeluju u skladu sa svojim međunarodnim i domaćim obvezama te da se u ovom predmetu pridržavaju pravomoćne presude Europskog suda za ljudska prava i da odmah oslobode g. Kavalu; osuđuje i žali zbog stalnih nastojanja i pokušaja da se zatvorska kazna g. Kavale produlji s pomoću niza složenih evazivnih pravosudnih taktika, uključujući spajanje i razdvajanje predmeta te stalne nepravilnosti; zgrožen je činjenicom da se stroga doživotna kazna koju je izrekao sud temelji na članku 312. turskog Kaznenog zakona (pokušaj svrgavanja vlade silom i nasiljem), unatoč tome što je Europski sud za ljudska prava u svojim presudama izričito odbacio tu optužbu; prima na znanje opetovane odluke Odbora ministara Vijeća Europe kojima se poziva na oslobađanje g. Kavale, koje su dovele do povijesnog pokretanja postupaka zbog povrede protiv Turske putem privremenih rezolucija u prosincu 2021. i veljači 2022. zbog njezina odbijanja da se pridržava konačne presude Europskog suda za ljudska prava; napominje da postupci zbog povrede ističu ozbiljnost kršenja obveza Turske kao članice Vijeća Europe i države kandidatkinje za članstvo u EU-u;

11.

ponavlja svoju snažnu osudu i žaljenje zbog povlačenja Turske predsjedničkim dekretom iz Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), odluke koja je posebno zabrinjavajuća s obzirom na kontinuirano velik broj femicida i drugih oblika nasilja u zemlji te predstavlja velik korak unatrag u nastojanjima povezanima s promicanjem prava žena u zemlji; ponavlja svoj poziv turskoj vladi da poništi tu neshvatljivu odluku, koja predstavlja očito kršenje temeljnih europskih vrijednosti i koja će biti dio evaluacije u okviru pristupnog procesa Turske; u tom pogledu poziva turske vlasti da provode politiku nulte tolerancije te da spriječe i suzbiju nasilje nad svim ženama i djevojčicama, da pruže potporu preživjelima te da se pobrinu da zlostavljači snose odgovornost za svoja nedjela tako što će u međuvremenu u potpunosti provesti turski zakon br. 6284 o zaštiti obitelji i sprečavanju nasilja nad ženama i sve mjere utvrđene u relevantnoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava; duboko je zabrinut zbog optužnice koju je podnio Odjel za intelektualni i industrijski kriminal Ureda glavnog javnog tužitelja u Istanbulu, kojom se traži gašenje Platforme „Stanimo na kraj femicidima”, jedne od najvećih i najistaknutijih skupina koja se zalaže za prava žena u Turskoj i bori protiv rodno uvjetovanog nasilja, optužujući je za proturječenje javnom moralu;

12.

ističe važnost poštovanja slobode okupljanja i prosvjedovanja u Turskoj, koja je sadržana u njezinu ustavu i predstavlja pozitivnu obvezu koja proizlazi iz njezina statusa stranke Europske konvencije o ljudskim pravima; žali zbog ozbiljnog nazadovanja u pogledu slobode okupljanja i prosvjedovanja, koja je pod sve većim pritiskom zbog toga što pokrajinski guverneri rutinski upotrebljavaju i stalno produljuju zabrane prosvjeda i demonstracija, zbog prekomjerne upotrebe sile protiv mirnih prosvjednika i novinara u kontekstu općeg nekažnjavanja policijskih službenika te administrativnih novčanih kazni i kaznenih progona prosvjednika zbog optužbi za aktivnosti povezane s terorizmom; posebno je zabrinut zbog zabrane koju je nametnuo guverner pokrajine Van koja je u pokrajini Van na snazi više od pet godina; žali zbog napada turskih policijskih snaga na novinare tijekom javnih prosvjeda, među ostalim u okviru direktive iz travnja 2021. kojom je voditelj turske Glavne uprave za sigurnost naložio turskim policijskim snagama da spriječe medije u snimanju prosvjeda i demonstracija, a koju je naknadno obustavilo Državno vijeće; ponavlja svoj poziv vlastima da odbace optužnice protiv studenata Sveučilišta Boğaziçi koji su kazneno progonjeni zbog ostvarivanja prava na mirno okupljanje te ističe važnost jamčenja akademske slobode i autonomije sveučilištâ; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog nedavne odluke o razrješenju troje izabranih dekana na Sveučilištu Boğaziçi, čiji je sadašnji rektor imenovan predsjedničkim dekretom u kolovozu 2021; pozdravlja izjavu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 4. veljače 2021. u kojoj se podsjeća da se pandemija bolesti COVID-19 ne može koristiti kao sredstvo za ušutkavanje kritičara i kojom se osuđuje govor mržnje viših dužnosnika protiv studenata pripadnika skupine LGBTI; oštro osuđuje nedavnu nasilnu represiju od strane policije na 9. povorci ponosa na Sveučilištu Boğaziçi, u kojem je protiv studenata upotrijebljena nezakonita prekomjerna sila, a brojni sudionici su pritvoreni;

13.

ponavlja svoju ozbiljnu zabrinutost zbog nerazmjernih i proizvoljnih mjera kojima se ograničava sloboda izražavanja; prima na znanje daljnje smanjenje broja novinara koji se nalaze u zatvorima u Turskoj i nedavno zabilježeno povećanje broja oslobađajućih presuda u predmetima protiv novinara; zahtijeva puštanje na slobodu i oslobađanje od krivnje svih novinara, pisaca, medijskih djelatnika i korisnika društvenih mreža koji su i dalje u nezakonitom pritvoru samo zbog toga što su se bavili svojom profesijom i uživali svoja građanska prava; pozdravlja nedavne presude Državnog vijeća kojima se obustavlja izvršenje nekih članaka Uredbe o novinarskoj iskaznici i policijske okružnice kojima su zabranjene audiovizualne snimke na javnim prosvjedima; u međuvremenu izražava ozbiljnu zabrinutost zbog kontinuiranih proizvoljnih uhićenja novinara, zaposlenika medija i korisnika društvenih mreža, sustavne upotrebe nejasnih kaznenih djela terorizma kako bi ih se ušutkalo, sve većih ograničenja i cenzure nametnutih platformama društvenih mreža te prakse istrage i kaznenog progona ljudi po optužbama kao što je navodno nepoštovanje islamskih vrijednosti; posebno je zgrožen teškom zlouporabom članka 299. turskog Kaznenog zakona o vrijeđanju predsjednika, na temelju kojeg se može izreći zatvorska kazna u trajanju od jedne do četiri godine; smatra da je potpuno nerazmjerno to što je od 2014., prve godine mandata predsjednika Erdoğana, pokrenuto više od 160 000 istraga, otvoreno više od 35 500 predmeta te više od 12 800 osoba osuđeno zbog vrijeđanja predsjednika; poziva turske vlasti da izmijene zakon o vrijeđanju predsjednika u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava i da slijede preporuke Venecijanske komisije kako bi se turski zakon o tom pitanju uskladio s Europskom konvencijom o ljudskim pravima; posebno je zgrožen slučajem novinarke Sedef Kabaş, koju je 36. prvostupanjski kazneni sud u Istanbulu nedavno osudio na dvije godine i četiri mjeseca zatvora zbog navodnog „vrijeđanja predsjednika”14. siječnja 2022. uživo na televiziji TELE1; žali zbog načina na koji se s njom postupalo nakon što je uhićena u ponoć 22. siječnja 2022., nakon što su je javno napali viši vladini dužnosnici i kada je provela 49 dana u istražnom zatvoru, te osuđuje činjenicu da se u optužnici koju je pripremio Ured glavnog javnog tužitelja u Istanbulu traži do 12 godina i 10 mjeseci zatvora za razna kaznena djela; smatra da je taj slučaj jasan primjer zlouporabe članka 299. s ciljem odvraćanja svakog novinara ili građanina koji bi mogao kritizirati predsjednika ili vladu; izražava zabrinutost zbog predsjedničke okružnice o aktivnostima medija i emitiranja objavljene 28. siječnja 2022. jer bi ona mogla podrazumijevati nezakonita ograničenja temeljnih prava i sloboda; zabrinut je zbog toga što je od svih članica Vijeća Europe Turska imala najviše presuda povezanih s kršenjem slobode izražavanja na Europskom sudu za ljudska prava 2021. te žali zbog činjenice da je Turska i dalje jedna od zemalja u kojima je sloboda tiska izložena najvećim napadima;

14.

tvrdi da kontinuirani kazneni progon, cenzura i uznemiravanje novinara i neovisnih medija i dalje izazivaju zabrinutost u Turskoj te da taj problem treba hitno riješiti jer se njime narušava demokratsko tkivo turskog društva; osim toga, zabrinut je zbog napada na novinare i protivnike u Europskoj uniji; poziva predsjednika turskog Vrhovnog vijeća za radio i televiziju (RTÜK) da prekine prekomjerno nametanje novčanih kazni i zabrane emitiranja kojima se ograničava legitimna sloboda izražavanja turskih novinara i radiotelevizijskih kuća; zabrinut je zbog prijetnje RTÜK-a da će blokirati međunarodne medijske kuće Deutsche Welle, Euronews i Voice of America ako ne podnesu zahtjev za dozvole za emitiranje kojima se nadzornom tijelu omogućuje nadzor nad njihovim sadržajem; poziva RTÜK da obustavi svoje diskriminirajuće kaznene mjere protiv neovisnih radiotelevizijskih kuća; žali zbog činjenice da vlada ima sve veći ekonomski utjecaj, što uključuje nedostatak transparentnosti u pogledu raspodjele javnih sredstava (oglašavanje, javni natječaji), što joj omogućuje gotovo potpunu kontrolu nad masovnim medijima; zabrinut je zbog širenja državne propagande iz državnih i provladinih medija; poziva predsjednika Agencije za medijsko oglašavanje da osigura da zabrane javnog oglašavanja ne služe suzbijanju neovisnog medijskog izvješćivanja, kao što se dogodilo s dnevnim novinama Evrensel, čiji slučaj predstavlja negativan rekord u povijesti turskog tiska; poziva direktora za komunikacije turskog predsjedništva da se pobrine za brzu obradu zahtjeva za novinarske iskaznice i da zaustavi upotrebu kaznenih prijava i agresivne retorike protiv novinara; poziva Veliku narodnu skupštinu Turske da poduzme daljnje mjere povezane s presudom turskog Ustavnog suda iz siječnja 2022. kojom se zahtijeva da se članak 9. zakona o internetu preformulira radi zaštite slobode izražavanja i tiska; izražava posebnu zabrinutost zbog slučaja tursko-ciparskog novinara Alija Kişmira kojemu je nedavno zabranjen ulazak u Tursku te se suočava sa sudskim optužbama zbog kritiziranja Ankare;

15.

prima na znanje da je Turska 2021. donijela četvrti i peti pravosudni paket koji su, iako predstavljaju korake u pravom smjeru, skromni i ne rješavaju glavne probleme; međutim, tvrdi da trenutačni problemi ne proizlaze samo iz problematičnog zakonodavstva, nego su često uzrokovani neuspjehom i nedostatkom političke volje za provođenje postojećih odgovarajućih odredbi; i dalje je zabrinut zbog kontinuiranog slabljenja vladavine prava te neovisnosti i nepristranosti pravosuđa u Turskoj, kao i zbog odvraćajućeg učinka masovnih otpuštanja koja je vlada provela proteklih godina te javnih izjava izvršne vlasti o sudskim predmetima koji su u tijeku, kojima se ugrožavaju neovisnost, nepristranost i sveukupna sposobnost pravosuđa da pruži učinkovit pravni lijek za kršenja ljudskih prava; sa žaljenjem napominje, u tom kontekstu, da se pravosudnim reformama ne rješavaju ti temeljni nedostaci; naglašava da je to područje od iznimne važnosti jer predstavlja temelj funkcionalnog demokratskog sustava koji funkcionira u službi i na dobrobit stanovništva; prima na znanje slučaj imenovanja suca u turski Ustavni sud u siječnju 2021. nakon što je služio samo 20 dana na Kasacijskom sudu i prethodno djelovao kao glavni javni tužitelj u Istanbulu, gdje je bio uključen u kontroverzne predmete protiv Osmana Kavale, prosvjednika u parku Gezi, te novinara Cana Dündara i Erdema Güla, među ostalima; ističe da je Vijeće sudaca i državnih odvjetnika glavni element koji izaziva zabrinutost u pogledu nedovoljne neovisnosti pravosuđa; ponovno poziva na ispravljanje nedostataka u strukturi i procesu odabira članova tog vijeća s ciljem osiguravanja njegove neovisnosti i okončanja njegovih proizvoljnih odluka; oštro osuđuje razrješenje dužnosti i prisilno udaljenje velikog broja turskih sudaca i tužitelja; podsjeća da bi sva otpuštanja i imenovanja u sudstvu trebala podlijegati posebno strogom nadzoru, da se izvršnoj vlasti mora zabraniti uplitanje ili pokušaj utjecanja na pravosuđe te da imenovanje sudaca mora biti u skladu s načelima neovisnosti i nepristranosti; zgrožen je izvješćima o načinu proganjanja odvjetnika koji zastupaju osobe optužene za terorizam, pri čemu se odvjetnici progone za isto kazneno djelo kao i ono koje se pripisuje njihovoj stranci ili za povezano kazneno djelo u kontekstu u kojem je to predstavljalo jasnu prepreku uživanja prava na pošteno suđenje i pristup pravosuđu; potiče tursku vladu da zajamči neovisan rad odvjetnika i da pusti na slobodu sve osobe koje su nezakonito pritvorene samo zbog obavljanja svojih pravnih dužnosti; s dubokom zabrinutošću primjećuje da se, unatoč službenom ukidanju izvanrednog stanja u srpnju 2018., njegov utjecaj na demokraciju i temeljna prava i dalje snažno osjeća i još uvijek utječe na brojne osobe, među ostalim na više od 152 000 državnih službenika, uključujući učitelje, liječnike, pripadnike akademske zajednice (koji se zalažu za mir), odvjetnike, sudce i državne odvjetnike, koji su proizvoljno otpušteni i trajno im je zabranjen rad u javnom sektoru ili čak uopće u njihovoj struci; ističe da ta brojna otpuštanja i dalje ostavljaju drastične posljedice na otpuštene osobe i njihove obitelji, uključujući dugotrajnu društvenu i profesionalnu stigmatizaciju; ozbiljno sumnja u funkcioniranje Istražnog povjerenstva za mjere tijekom izvanrednog stanja kao mehanizma za interno korigiranje zbog njegove nedovoljne neovisnosti i nepristranosti; napominje da proizvoljno odbijanje putovnica, unatoč postupnom poboljšanju, i dalje predstavlja veliko kršenje slobode kretanja;

16.

izražava zabrinutost zbog sve većeg broja zahtjeva podnesenih Ustavnom sudu povezanih s kršenjem ustavnih prava i zbog nedostatka promjena koje bi se trebale provesti kada se takva kršenja utvrde; prima na znanje nedavne izjave predsjednika Ustavnog suda, u kojima priznaje da se više od 73 % zahtjeva zaprimljenih 2021., kojih je bilo više od 66 000, odnosi na pravo na pošteno suđenje, opisujući to „iznimno zabrinjavajućim”; dovodi u pitanje zakonitost izmjena postupovnih pravila suda kojima se omogućuje odgoda donošenja odluka za godinu dana;

17.

prima na znanje da su turske vlasti u ožujku 2021. donijele novi akcijski plan za ljudska prava, što je u načelu dobrodošlo; napominje, međutim, da niz temeljnih pitanja ostaje neriješen i da će se predanost vlade mjeriti opsegom provedbe plana i reformama koje će se poduzeti kako bi se osigurala njegova primjena na sve građane bez diskriminacije; potiče turske vlasti da ulože veće napore u učinkovito rješavanje teške situacije Kurda, Armenaca, Asiraca, a posebno stanovanja i obrazovanja romske zajednice, koji se i dalje suočavaju s relativno višim razinama siromaštva, nezaposlenosti, diskriminacije i isključenosti;

18.

poziva na potpunu provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava i privremenih rezolucija Odbora ministara Vijeća Europe o prigovoru savjesti; u tom pogledu prima na znanje akcijski plan koji su turske vlasti podnijele Odboru ministara i potiče ih da razviju daljnje mjere kako bi se potrebnim zakonodavstvom osiguralo pravedno i pristupačno ostvarivanje prava na prigovor savjesti na vojnu službu; izražava zabrinutost zbog sve većeg broja zahtjeva na Ustavnom sudu u pogledu prigovora savjesti otkako je podnesen prvi zahtjev 2017., koji su u tijeku, no bez ikakve bitne komunikacije s podnositeljima zahtjeva; poziva na donošenje potrebnih pravnih izmjena kako bi se prekinuo krug progona i kazni, kao i sva ograničenja koja utječu na osobe koje su uložile prigovor savjesti;

19.

poziva turske vlasti da promiču pozitivne i učinkovite reforme u području slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti omogućavanjem vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost i prava na obrazovanje te primjenom preporuka Venecijanske komisije o statusu vjerskih zajednica i svih relevantnih presuda Europskog suda za ljudska prava i rezolucija Vijeća Europe, među ostalim o grčkom pravoslavnom stanovništvu otoka Gökçeada (Imbros) i Bozcaada (Tenedos); poziva tursku vladu da pojača aktualna nastojanja u pogledu, među ostalim, javnog priznavanja identiteta Alevita, pravnog statusa cemevija i njihova financiranja, u skladu s relevantnim presudama Europskog suda za ljudska prava o obveznim satovima religije i etike te mjestima bogoslužja Alevita; poziva turske vlasti da u potpunosti poštuju povijesni i kulturni značaj kulturnih i vjerskih spomenika i simbola, naročito onih koji su uvršteni na UNESCO-ov Popis svjetske baštine; sa zabrinutošću prima na znanje nedavne događaje povezane s povijesnim samostanom Panagia Soumela, koji je uvršten na pristupni popis svjetske baštine UNESCO-a; ističe potrebu da se uklone ograničenja u pogledu osposobljavanja, imenovanja i sukcesije svećenstva, omogući ponovno otvaranje sjemeništa Halki, koje je zatvoreno od 1971., te uklone sve prepreke kako bi ono moglo pravilno funkcionirati; ponavlja svoj poziv Turskoj da poštuje ulogu Ekumenskog patrijarhata za pravoslavne kršćane diljem svijeta i da prizna njegovu pravnu osobnost i javnu upotrebu crkvene titule ekumenskog patrijarha; žali zbog činjenice da nakon poništenja 2013. još nije donesen novi izborni propis za nemuslimanske zaklade, što je stvorilo ozbiljne probleme za pravilno upravljanje tim zakladama jer se ne mogu održati nikakvi izbori; sa zabrinutošću primjećuje da se i dalje prijavljuju govor mržnje i zločini iz mržnje protiv vjerskih manjina, uglavnom Alevita, kršćana i Židova, te da su istrage i dalje neučinkovite; poziva turske vlasti da djelotvorno kazneno gone počinitelje i da na odgovarajući način zaštite sve vjerske manjine;

20.

žali zbog stalnog pravnog i administrativnog pritiska turske vlade na civilno društvo i borce za ljudska prava, odvjetnike, novinare, pripadnike akademske zajednice, sindikaliste, etničke i vjerske manjine i brojne turske građane te zbog stalnog smanjenja prostora za slobodno djelovanje u Turskoj; osuđuje proizvoljno zatvaranje organizacija civilnog društva, uključujući istaknute nevladine organizacije za ljudska prava i medijske kuće; poziva Tursku da glasove kritike ili neslaganja, uključujući borce za ljudska prava, odvjetnike, pripadnike akademske zajednice i novinare, smatra osobama koje daju dragocjen doprinos socijalnom dijalogu, umjesto faktorima destabilizacije, da im omogući da djeluju u skladu sa svojim dužnostima te u okviru svojih nadležnosti i opsega te da slobodno obavljaju svoje zanimanje jer se time osiguravaju općenito zdravija demokracija i društvo; ponovno poziva tursku vladu da preispita zakon o sprečavanju financiranja širenja oružja za masovno uništenje iz prosinca 2020., kojim se turskom Ministarstvu unutarnjih poslova i predsjedniku daje široka ovlast za ograničavanje aktivnosti nevladinih organizacija, poslovnih partnerstava, neovisnih skupina i udruga te se čini da mu je cilj daljnje sužavanje djelovanja, ograničavanje i kontrola civilnog društva; zabrinut je zbog zapažanja povjerenika za ljudska prava i Parlamentarnu skupštinu Vijeća Europe, koji su istaknuli da su organizacije za ljudska prava prve bile podvrgnute reviziji u skladu s tim zakonom; poziva EU i njegove države članice da vrše veći pritisak na tursku vladu i da pojačaju svoju potporu borcima za ljudska prava i neovisnom civilnom društvu u Turskoj, među ostalim s pomoću relevantnih financijskih instrumenata; poziva Komisiju da u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) i relevantnih programa Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa osigura dostatna sredstva za civilno društvo, nedržavne aktere i međuljudske kontakte kako bi se prednost dala prodemokratskim naporima koji bi mogli pomoći u stvaranju političke volje potrebne za jačanje odnosa između EU-a i Turske; poziva Komisiju da istraži financiranje lokalnih vlasti u vezi s projektima od zajedničkog interesa; naglašava da se financijska pomoć u okviru instrumenta IPA III temelji na uvjetima koji se vode načelom „prvo temeljne stvari” i u tom kontekstu ponavlja svoj zahtjev da se financiranje iz IPA-e za reforme u Turskoj mora isplatiti potpuno transparentno i da njime mora izravno upravljati EU ili priznata međunarodna institucija;

21.

izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja stanja ljudskih prava za pripadnike zajednice LGBTI koje podržava vlast, naročito u pogledu fizičkog nasilja i zločina iz mržnje, posebno nad transrodnim osobama, trajnih zabrana povorki ponosa diljem zemlje, ograničenja slobode okupljanja, udruživanja ili izražavanja te cenzure u medijima i na internetu te poziva tursku vladu da zaštiti njihova ravnopravna i zakonska prava; podsjeća da je potrebno usvojiti mjere kojima bi se osiguralo da svi građani mogu sigurno uživati te slobode; ističe sve homofobniji stav turske vlade i činjenicu da se visoki dužnosnici služe govorom mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, što ima za cilj stigmatizaciju i kriminalizaciju zajednice LGBTI te može poslužiti kao plodno tlo za zločine iz mržnje i snažan pokretač povećanog uznemiravanja, diskriminacije i potencijalnog nasilja; podsjeća da obveze Turske u okviru Europske konvencije o ljudskim pravima podrazumijevaju odgovornost za borbu protiv diskriminacije i nasilja nad pripadnicima zajednice LGBTI te poziva turske vlasti da ispune svoje obveze; poziva da se seksualna orijentacija, rodni identitet i spolna obilježja dodaju među antidiskriminacijske odredbe zakona o radu kao osnove za zaštitu; ističe da postoji obrazac upotrebljavanja sudskih postupaka za ušutkavanje boraca za ljudska prava, nevladinih organizacija i odvjetnika te za suzbijanje aktivizma, a posebno boraca za prava pripadnika zajednice LGBTI; zabrinut je zbog kaznenih istraga odvjetničkih komora u Istanbulu, Ankari i Diyarbakıru te slučaja koji uključuje sudionike povorke ponosa 2019. na Bliskoistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari; pozdravlja njihovu oslobađajuću presudu; s ozbiljnom zabrinutošću prati suđenje izvršnom odboru i predsjedniku Odvjetničke komore u Ankari, u kojem Ured glavnog javnog tužitelja u Ankari traži do dvije godine zatvora zbog navodnog „vrijeđanja javnog službenika” pri kritiziranju načelnika Uprave za vjerska pitanja (Diyanet) za otvoreno homofobne izjave koje je dao 14. travnja 2020. u kojima navodi da „islam proklinje homoseksualnost […] zato što donosi bolesti i dovodi do propadanja generacija”; poziva turske vlasti da uvedu potrebne pravne mjere kako bi se zaustavila svaka diskriminacija na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta u skladu s člankom 21. Povelje EU-a o temeljnim pravima; poziva vlasti da usklade svoje kazneno zakonodavstvo povezano s homofobnim i transfobnim zločinima iz mržnje s Općom preporukom o politici br. 7 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije; apelira na Tursku da odbaci sve optužbe protiv mirnih sudionika događanja povezanih sa zajednicom LGBTI i ukine trajne zabrane povorki ponosa;

22.

duboko je zabrinut zbog stalnih napada na oporbene stranke, posebno na HDP i druge, uključujući Republikansku narodnu stranku (CHP), primjerice vršenjem pritiska, prisiljavanjem na zatvaranje i zatvaranjem njihovih članova, čime se podriva pravilno funkcioniranje demokratskog sustava; ističe da je za demokraciju potrebno okruženje u kojem političke stranke, civilno društvo i mediji mogu funkcionirati bez prijetnji ili samovoljnih ograničenja;

23.

s velikom zabrinutošću primjećuje da su turske vlasti izričito i kontinuirano napadale i kriminalizirale HDP, izabrane HDP-ove gradonačelnike i njegove stranačke organizacije, uključujući organizacije mladih, što je dovelo do toga da se trenutačno više od 4 000 članova HDP-a nalazi u zatvoru; i dalje oštro osuđuje nastavak pritvora bivših supredsjedatelja HDP-a Selahattina Demirtașa i Figen Yüksekdağ od studenoga 2016. te poziva na to da ih se odmah pusti na slobodu; zgrožen je kontinuiranim nepoštovanjem i neprimjenjivanjem presuda Europskog suda za ljudska prava u skladu s kojima je Turska dužna odmah pustiti na slobodu Selahattina Demirtaşa; oštro osuđuje optužnicu kojom se traži zatvaranje stranke HDP i zabrana političkog djelovanja 451 pojedinca, uključujući većinu trenutačnog vodstva HDP-a, koju je podnio glavni javni tužitelj pri turskom Kasacijskom sudu i koju je turski Ustavni sud jednoglasno prihvatio u lipnju 2021., te koja ih sprečava da u sljedećih pet godina provode bilo kakve političke aktivnosti; podsjeća da je Ustavni sud prethodno zabranio šest prokurdskih političkih stranaka; s velikom zabrinutošću napominje da je slučaj raspuštanja HDP-a vrhunac pritiska na stranku koji traje već nekoliko godina te ponavlja da bi zabrana djelovanja stranke bila ozbiljna politička pogreška kojom bi se zadao nepovratan udarac pluralizmu i demokratskim načelima; nadalje ističe ulogu 22. suda za teška kaznena djela u Ankari u takozvanom predmetu Kobane protiv 108 pojedinaca, uključujući mnoge političare HDP-a; ističe posebnu ulogu javnog tužitelja i posebno zahtijeva da se razjasni navodno političko uplitanje dokumentirano u spisima; dodatno se pita kako je taj sud uspio pregledati i prihvatiti dokument od 3 530 stranica u jednom tjednu, bez saslušanja optuženika;

24.

izražava zabrinutost zbog predmeta koji je u tijeku protiv potpredsjednice CHP-a Gökçe Gökçen kao dio istrage protiv cijelog izvršnog odbora stranke zbog objave i distribucije jedne brošure; šokiran je time što je, od triju sudskih postupaka pokrenutih protiv nje u vezi s objavom te brošure, Ured glavnog javnog tužitelja u Ankari optužio gđu Gökçen za kazneno djelo fizičkog napada na predsjednika, za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina; napominje da su, iako je tu tužbu odbacio 18. visoki kazneni sud u Ankari, i dalje u tijeku druge dvije tužbe zbog klevete, poticanja na mržnju i blaćenja predsjednika; i dalje je ozbiljno zabrinut zbog stalnog političkog i sudskog uznemiravanja Canan Kaftancıoğlu, predsjednice istanbulskog ogranka CHP-a, koje se očituje u sve većem broju sudskih postupaka pokrenutih protiv nje; osuđuje nedavnu odluku Kasacijskog suda u skladu s kojom se potvrđuju tri od pet kazni protiv nje u trajanju od četiri godine i 11 mjeseci zatvora te se gđi Kaftancıoğlu zabranjuje političko djelovanje; zabrinut je zbog proizvoljne prirode dugotrajnog postupka registracije turske Zelene stranke, koja je na dan njezina osnivanja u rujnu 2020. podnijela zahtjev za potvrdu o osnivanju stranke pri turskom ministarstvu unutarnjih poslova, ali joj potvrda još nije izdana;

25.

osuđuje opetovanu upotrebu opoziva parlamentarnog statusa oporbenih zastupnika, čime se ozbiljno šteti ugledu turskog parlamenta kao demokratske institucije; u tom pogledu podsjeća na nedavnu presudu Europskog suda za ljudska prava od 1. veljače 2022. u kojoj je odlučeno da je ukidanjem imuniteta 40 HDP-ovih zastupnika 2016. prekršeno njihovo pravo na slobodu izražavanja i okupljanja; sa zabrinutošću prati slučaj HDP-ove zastupnice za Diyarbakır Semre Güzel, koja je optužena za navodno „članstvo u terorističkoj organizaciji” u vezi s fotografijama snimljenima prije pet godina i čiji je zakonodavni imunitet ukinut 1. ožujka 2022.;

26.

ponovno osuđuje odluku turskih vlasti o smjenjivanju više od 150 demokratski izabranih gradonačelnika na temelju upitnih dokaza i o njihovoj proizvoljnoj zamjeni neizabranim povjerenicima koje je imenovala središnja vlada; osuđuje činjenicu da je samo od posljednjih lokalnih izbora od 31. ožujka 2019. vlada smijenila 48 od 65 demokratski izabranih HDP-ovih gradonačelnika u jugoistočnoj Turskoj, pri čemu su mnogi zamijenjeni neizabranim povjerenicima; čvrsto vjeruje da te nezakonite odluke dovode u pitanje demokraciju na lokalnoj razini i predstavljaju izravan napad na njezina najosnovnija načela, čime se milijunima birača uskraćuje pravo da ih zastupaju demokratski izabrani kandidati; poziva Tursku da smijenjene gradonačelnike vrati na dužnost; oštro kritizira političke, zakonodavne i administrativne mjere koje je poduzela turska vlada kako bi paralizirala općine kojima upravljaju gradonačelnici iz oporbenih stranaka u Istanbulu, Ankari i Izmiru;

27.

prima na znanje nedavne izborne reforme donesene bez međustranačkog konsenzusa i snižavanje izbornog praga s 10 % na 7 %, što je još uvijek previsoko; sa zabrinutošću konstatira promjene u selekcijskom postupku za odbore pokrajinskih izbora odgovorne za prebrojavanje glasova i žalbene postupke, koji su do sada bili sastavljeni od sudaca najvišeg položaja, dok se sada biraju lutrijom; ponavlja svoj poziv Turskoj da poboljša šire okruženje za izbore u cijeloj zemlji na svim razinama osiguravanjem slobodnih i poštenih uvjeta za sve kandidate i stranke te usklađivanjem s preporukama Venecijanske komisije i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju;

28.

uviđa da Turska ima legitimne razloge za zabrinutost u pogledu sigurnosti i pravo na borbu protiv terorizma; ističe, međutim, da se to mora učiniti uz potpuno poštovanje vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda; ponavlja svoju oštru i nedvosmislenu osudu nasilnih terorističkih napada za koje je odgovorna Kurdistanska radnička stranka (PKK), koja je od 2002. na EU-ovu popisu terorističkih organizacija; ističe da je važno da Turska, EU i njegove države članice blisko surađuju u borbi protiv terorizma, uključujući Daiš; potiče turske vlasti da nastave i dalje raditi na razvoju bliske suradnje s EU-om u borbi protiv terorizma, pranja novca i financiranja terorizma te da usklade svoje zakonodavstvo o terorizmu i povezane prakse s europskim odredbama; prima na znanje tekuće pregovore o međunarodnom sporazumu o razmjeni osobnih podataka između Europola i turskih tijela nadležnih za borbu protiv kriminala i terorizma; izražava nadu da se u tim pregovorima poštuju europski standardi zaštite podataka i temeljnih prava; ponovno poziva Tursku da uskladi svoje zakonodavstvo o zaštiti podataka sa standardima EU-a kako bi mogla surađivati s Europolom te da poboljša skup propisa koji će se primjenjivati u borbi protiv pranja novca, financiranja terorizma i kiberkriminala;

29.

naglašava da su odredbe o borbi protiv terorizma u Turskoj još uvijek preopćenite i da se koriste diskrecijski za represiju ljudskih prava i svih kritičkih glasova u zemlji, uključujući novinare, aktiviste i političke protivnike, te naglašava da zlouporabom antiterorističkog zakonodavstva vlasti umanjuju ozbiljnost te sveprisutne prijetnje; napominje da se u tom kontekstu i dalje događaju slučajevi prisilnih nestanaka; duboko je zabrinut zbog odluke ministra unutarnjih poslova da pokrene posebnu istragu o metropolitskoj općini Istanbul zbog navodnih terorističkih veza, u koje je navodno uključeno više od 550 njezinih zaposlenika, te zbog ponovnog sudskog uznemiravanja Öztürka Türkdoğana, istaknutog odvjetnika za ljudska prava i supredsjednika Udruge za ljudska prava, kojem se sudilo na 19. sudu za teška kaznena djela u Ankari zbog „članstva u nezakonitoj oružanoj organizaciji” nakon što je optužnicu podignuo Ured glavnog javnog tužitelja u Ankari, ali koji je na kraju oslobođen optužbi;

30.

i dalje je duboko zabrinut zbog stanja u zemlji povezanog s kurdskim narodom i stanja na jugoistoku Turske u pogledu zaštite ljudskih prava, slobode izražavanja i političkog sudjelovanja; posebno je zabrinut zbog brojnih navoda prema kojima su službenici tijela kaznenog progona sudjelovali u mučenju i zlostavljanju pritvorenika u okviru svojeg odgovora na pretpostavljene i navodne sigurnosne prijetnje na jugoistoku Turske; osuđuje mjere policijskog zadržavanja koje su se provodile nad uglednim članovima civilnog društva i političkim protivnicima na jugoistoku Turske i poziva Tursku da borcima za ljudska prava osigura zaštitu i sigurnost te da hitno pokrene neovisne istrage o tim slučajevima; osuđuje ugnjetavanje etničkih i vjerskih manjina, uključujući činjenicu da su turskim Ustavom jezici skupina kao što je kurdska zajednica zabranjeni kao materinji jezici u obrazovanju i u svim područjima javnog života; ponavlja da to predstavlja kršenje međunarodnog prava kojim se štite prava osoba da izraze svoje članstvo u etničkoj ili vjerskoj manjini i da se izražavaju na tradicionalnom jeziku manjine; ističe da je hitno potrebno nastaviti s vjerodostojnim političkim procesom koji bi uključivao sve relevantne strane i demokratske snage i koji bi doveo do mirnog rješavanja kurdskog pitanja;

31.

oštro osuđuje prisilna izručenja, otmice i nasilna odvođenja turskih građana koji borave izvan Turske, čime se krše načelo vladavine prava i temeljna ljudska prava; potiče EU da se pozabavi ovom zabrinjavajućom praksom u vlastitim državama članicama, kao i u zemljama kandidatkinjama i pridruženim zemljama; zabrinut je zbog pokušaja turske vlade da utječe na članove turske dijaspore u EU-u, primjerice putem predsjedništva Turaka u inozemstvu i s njima povezanih zajednica te Tursko-islamske unije za vjerska pitanja, koji bi se mogli uplitati u demokratske procese u nekim državama članicama; u tom pogledu osuđuje nedavne neprihvatljive napade turskih provladinih medija na nekoliko švedskih političara, među njima i zastupnicu u Europskom parlamentu Evin Incir, uključujući dezinformacije i neutemeljene optužbe, među kojima su optužbe za povezanost s terorizmom; i dalje je zabrinut zbog toga što se rasistički desničarski ekstremistički pokret Ülkü Ocakları, poznat i kao Sivi vukovi, koji je usko povezan s vladajućom koalicijom Stranka nacionalnog pokreta (MHP), širi ne samo u Turskoj, nego i u državama članicama EU-a; poziva EU i njegove države članice da razmotre mogućnost zabrane njegovih udruženja u državama članicama EU-a; poziva države članice da pomno prate rasističke aktivnosti te organizacije i da se bore kako bi ograničile njezin utjecaj; poziva odjele ESVD-a za stratešku komunikaciju da dokumentiraju sumnje o turskim dezinformacijama, posebno u Africi, na zapadnom Balkanu te na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, te da o svojim nalazima izvijeste Europski parlament; izražava zabrinutost zbog činjenice da su Ujguri koji žive u Turskoj i dalje izloženi riziku od zatvaranja i deportacije u druge zemlje koje bi ih potencijalno mogle izručiti Kini gdje će vrlo vjerojatno biti suočeni s ozbiljnim progonima; poziva turske vlasti da odustanu od ratifikacije sporazuma o izručenju s Kinom;

32.

ponovno izražava zabrinutost zbog odbijanja Turske da provede preporuke Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja; poziva Tursku da se pridržava politike nulte tolerancije u pogledu mučenja i da propisno istraži ustrajna i vjerodostojna izvješća o mučenju, zlostavljanju i nečovječnom ili ponižavajućem postupanju tijekom pritvora, ispitivanja ili istražnog zatvora kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju i kako bi se odgovorne osobe privelo pravdi; pozdravlja nedavnu izmjenu propisa o zatvorima kojom se pojam „pretres uz skidanje odjeće” zamjenjuje pojmom „detaljno pretraživanje” i poziva ravnatelja Glavne uprave za zatvorski sustav i pritvorske jedinice da zajamči njezinu potpunu provedbu „uz poštovanje ljudskog dostojanstva i časti”, kako je navedeno u izmijenjenim propisima, s obzirom na vjerodostojne navode da se takva praksa još uvijek provodi, među ostalim nad maloljetnim posjetiteljima zatvora; duboko je zabrinut zbog stanja u prenapučenim turskim zatvorima, čime se dodatno povećava opasnost od smrtnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 za zatvorenike; nadalje, izražava duboku zabrinutost zbog proizvoljnih ograničenja prava zatvorenika na liječenje i posjećivanje; ističe da je prema podacima Udruge za ljudska prava u Turskoj (İHD) trenutačno 1 605 osoba bolesno u zatvoru, od kojih su 604 teško bolesne; žali zbog daljnjeg boravka bivše zastupnice Aysel Tuğluk u zatvoru unatoč njezinu teškom zdravstvenom stanju, koje je potvrđeno liječničkim izvješćima koja je državni zavod za sudsku medicinu kasnije odbacio; poziva da se Aysel Tuğluk odmah pusti na slobodu; zgrožen je navodima o uhićenjima trudnica i rodilja te apelira na Tursku da pusti sve dotične žene na slobodu i stane na kraj uhićivanju žena neposredno prije ili neposredno nakon poroda; zabrinut je zbog uznemiravanja zastupnika HDP-a Ömera Faruka Gergerlioğlua, kojemu je Ured glavnog javnog tužitelja Kandıre nedavno zabranio da napusti zemlju i nad kojim se provodila istraga, koja je nedavno obustavljena, pod optužbom za „vrijeđanje države i njezinih tijela”, „utjecanje na stručnjaka” i „veličanje kriminala i kriminalaca” nakon što je pozvao na puštanje na slobodu Aysel Tuğluk;

33.

zgrožen je šutnjom turskog pučkog pravobranitelja o prethodno opisanom ozbiljnom stanju u pogledu ljudskih prava u zemlji; poziva glavnog turskog pučkog pravobranitelja da se pobrine za to da njegova institucija postane koristan instrument za turske građane i da ima aktivnu ulogu u jačanju kulture upotrebe pravnog lijeka, što je i sastavni dio ciljeva te institucije; žali zbog činjenice da ni pučki pravobranitelj ni Turska institucija za ljudska prava i jednakost, dvije glavne institucije za ljudska prava u zemlji, nisu operativno, strukturno ni financijski neovisni; potiče turske vlasti da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi te institucije u relevantnim slučajevima poštovale Pariška načela i Preporuku Komisije o standardima za tijela za jednakost (13); žali zbog činjenice da su određeni članovi Institucije za ljudska prava i jednakost pokazali negativan stav prema temeljnim ljudskim pravima, uključujući rodnu ravnopravnost, prava žena i prava pripadnika zajednice LGBTIQ, te zbog toga što su izrazili potporu povlačenju Turske iz Istanbulske konvencije; poziva Istražni odbor za ljudska prava pri Velikoj narodnoj skupštini Turske da u potpunosti iskoristi svoje široke ovlasti za istragu i pozivanje na odgovornost u vezi s kršenjem ljudskih prava u zemlji te da predloži zakonodavne izmjene kako bi se osigurala usklađenost nacionalnog zakonodavstva s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima čiji je Turska potpisnik;

34.

podsjeća da su sloboda sindikata i socijalni dijalog ključni za razvoj i napredak pluralističkog društva; u tom kontekstu žali zbog stalnih zakonodavnih nedostataka u pogledu radničkih i sindikalnih prava te ističe da su pravo na organiziranje, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk temeljna prava radnika; nadalje izražava svoju zabrinutost zbog dosljedne snažne diskriminacije poslodavaca protiv sindikata te otpuštanja, uznemiravanja i zatvaranja kojima su i dalje izloženi rukovoditelji i članovi nekih sindikata; također je zabrinut zbog sustavnih otpuštanja radnika koji se pokušavaju organizirati; poziva turske vlasti da se usklade s temeljnim standardima Međunarodne organizacije rada na koje se zemlja obvezala, da otklone prepreke kojima se ograničava uživanje sindikalnih prava i da učinkovito koriste socijalni dijalog, među ostalim za mjere socioekonomskog oporavka povezane s bolešću COVID-19;

Širi kontekst odnosa EU-a i Turske i vanjska politika Turske

35.

istinski cijeni jasnu potporu turskih vlasti neovisnosti, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine te njihovu osudu neopravdane ruske invazije i vojne agresije na Ukrajinu; naglašava ključnu važnost snažne suradnje EU-a i Turske u vanjskoj i sigurnosnoj politici u današnjim teškim vremenima i u tom kontekstu pozdravlja čvrstu usklađenost Turske s NATO-om i EU-om; ističe da je Turska saveznik NATO-a i strateški partner s kojim nas povezuju važni interesi; pohvaljuje odluku Turske da se pozove na Konvenciju iz Montreuxa iz 1936. kojom se zahtijeva da sve crnomorske i necrnomorske države zaustave prolazak kroz njezine tjesnace; nadalje, pozdravlja trenutačnu financijsku i humanitarnu pomoć Turske Ukrajini, kao i otvorenu spremnost turske vlade da djeluje kao posrednik među sukobljenim stranama; poziva Tursku da se uskladi sa sankcijama i restriktivnim mjerama koje EU poduzima protiv ruskih i bjeloruskih vlasti i pojedinaca odgovornih za nezakonitu agresiju protiv Ukrajine i brojna kršenja međunarodnog prava koja su se dogodila od početka rata; u tom pogledu ističe svoje očekivanje da će Turska, u skladu sa svojim stajalištem o ruskoj agresiji na Ukrajinu, izbjeći da postane sigurno utočište za ruski kapital i ulaganja, čime bi jasno zaobišla sankcije EU-a; potiče Tursku da zatvori svoj zračni prostor ruskim zrakoplovima;

36.

pohvaljuje trud Turske u pogledu prihvata najvećeg broja izbjeglica u svijetu; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da EU kontinuirano pruža financijsku potporu izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Turskoj te izražava svoju predanost nastavku pružanja te potpore u budućnosti; poziva Komisiju da zajamči najveću moguću transparentnost i točnost pri dodjeli sredstava u okviru instrumenta koji će naslijediti Instrument za izbjeglice u Turskoj, osiguravajući da se sredstva prvenstveno dodijele izravno izbjeglicama i zajednicama domaćinima te da njima upravljaju organizacije koje jamče odgovornost i transparentnost; podržava objektivnu procjenu suradnje između EU-a i Turske u pitanjima izbjeglica i migracija te naglašava važnost toga da obje strane poštuju svoje obveze iz Zajedničke izjave EU-a i Turske iz 2016. i Sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu prema svim državama članicama, uključujući nastavak ponovnog prihvata povratnika s grčkih otoka koji je prekinut u ožujku 2020. ili aktivaciju dobrovoljnog humanitarnog programa prihvata; ustraje u tome da poštovanje temeljnih sloboda mora biti u središtu postupka provedbe Izjave EU-a i Turske; snažno pohvaljuje ključan doprinos civilnog društva i turskih lokalnih vlasti integraciji izbjeglica; podržava bolji i veći pristup uslugama zaštite za određene ranjive skupine; poziva tursku vladu da poboljša pristup sirijskih izbjeglica tržištu rada i da uvede mjere za izbjegavanje rizika od apatridnosti za generaciju sirijske djece rođene u Turskoj; uviđa migracijski pritisak s kojim se Turska suočava, no čvrsto se protivi tome da turska vlada na bilo koji način instrumentalizira migrante; zabrinut je zbog stalnih izvješća o masovnom prisilnom vraćanju Afganistanaca i drugih osoba uhićenih prilikom pokušaja prelaska granice te proizvoljnih deportacija u Siriju; žali zbog krijumčarenja ljudi i kršenja ljudskih prava kojima su izložene izbjeglice u Turskoj; ustraje u tome da bi se vraćanje izbjeglica trebalo odvijati samo na dobrovoljnoj osnovi i u sigurnosti te potiče Tursku da međunarodnim i nacionalnim organizacijama osigura bolji pristup deportacijskim centrima kako bi se pratile osobe koje su u postupku vraćanja i kako bi im se pružila pomoć; sa zabrinutošću konstatira sve veći broj rasističkih i ksenofobnih napada na strance, kao i sve izraženiju antiizbjegličku retoriku i antiimigracijsku klimu u turskoj politici i društvu; napominje da je 2021. na Cipru zabilježeno stalno povećanje broja zahtjeva za azil te podsjeća na obvezu Turske da poduzme sve potrebne mjere za sprečavanje otvaranja novih morskih ili kopnenih ruta za nezakonite migracije iz Turske u EU;

37.

ponavlja svoju potporu trenutačnoj carinskoj uniji i poziva Tursku da poštuje svoje obveze, uključujući uklanjanje necarinskih prepreka slobodnom kretanju; smatra da bi jačanje trgovinskih odnosa moglo donijeti konkretne koristi građanima u Turskoj i EU-u te stoga podržava prijedlog Komisije da se započnu pregovori o modernizaciji uzajamno korisne carinske unije, popraćene djelotvornim i učinkovitim mehanizmom za rješavanje sporova; međutim, upozorava da bi se takva modernizacija carinske unije trebala temeljiti na strogim uvjetima povezanima s ljudskim pravima i temeljnim slobodama, poštovanju međunarodnog prava i dobrosusjedskih odnosa te da se može predvidjeti samo nakon što Turska u potpunosti provede Dodatni protokol kako bi se Sporazum iz Ankare proširio na sve države članice bez rezerve i na nediskriminirajući način; naglašava da obje strane moraju biti u potpunosti svjesne te demokratske uvjetovanosti od početka pregovora jer Parlament neće dati suglasnost za konačni sporazum bez rezultata u tom području;

38.

napominje da bi liberalizacija viznog režima bila važan korak prema olakšavanju međuljudskih kontakata i napominje da je vrlo važna za turske građane, posebno za studente, članove akademske zajednice, predstavnike poduzeća i osobe s obiteljskim vezama u državama članicama EU-a; ponavlja svoju potporu postupku liberalizacije viznog režima nakon što se ispune utvrđeni uvjeti te potiče tursku vladu da radi na usklađivanju svoje vizne politike s viznom politikom EU-a i da u potpunosti poštuje 72 kriterija utvrđena u planu za liberalizaciju viznog režima na nediskriminirajući način prema svim državama članicama; naglašava da je ostvaren vrlo mali stvarni napredak u pogledu preostalih šest mjerila koja Turska još treba ispuniti; napominje da se novim akcijskim planom za ljudska prava predviđa ubrzanje ispunjavanja preostalih mjerila; naglašava da je revizija turskog zakonodavstva o borbi protiv terorizma i zakona o zaštiti podataka ključan uvjet za jamčenje temeljnih prava i sloboda;

39.

žali zbog toga što je povjerenik Várhelyi nedavno restrukturirao Glavnu upravu za susjedsku politiku i pregovore o proširenju (GU NEAR), čime je odjel zadužen za Tursku spojen s odjelima koji se bave južnim susjedstvom; smatra taj potez, koji je navodno poduzet u svrhu učinkovitosti i racionalizacije unutarnje organizacije, ozbiljnom političkom pogreškom, koju su također oštro kritizirali ne samo turska vlada nego i svi proeuropski turski akteri;

40.

pozdravlja odluku turske vlade da ratificira Pariški klimatski sporazum, njezino obećanje da će do 2053. postati ugljično neutralna te njezinu najavu da će se prilagoditi europskom zelenom planu; smatra da je provedba europskog zelenog plana važna prilika za EU i Tursku da usklade svoju trgovinsku i klimatsku politiku te poziva EU da u tom kontekstu blisko koordinira i podupire Tursku u pogledu ambicioznih mjera za zaštitu klime; prima na znanje da agencije EU-a i industrijski savezi EU-a mogu imati poticajnu ulogu u suradnji između EU-a i Turske u području zelene tranzicije; poziva Tursku da održi napredak u usklađivanju s direktivama i pravnom stečevinom EU-a u pogledu okoliša i klimatske politike; poziva tursku vladu da poduzme daljnje mjere u vezi sa svojom najavom i razvije nacionalnu strategiju i akcijski plan za znatno smanjenje emisija CO2; pohvaljuje rad boraca za prava u području okoliša i upozorava na ozbiljan utjecaj velikih javnih infrastrukturnih projekata na okoliš; prima na znanje početak izgradnje Istanbulskog kanala 2021. i ističe upozorenja aktivista za zaštitu okoliša i Komore okolišnih inženjera da će kanal ugroziti slabu opskrbu vodom u Istanbulu i uništiti okolni ekosustav, uključujući prirodnu ravnotežu između Crnog i Mramornog mora; poziva turske vlasti da poduzmu hitne mjere za zaštitu Mramornog mora i da zabrane sve infrastrukturne projekte kojima bi se dodatno doprinijelo onečišćenju vodnog tijela; u tom pogledu pozdravlja odluku turske vlade da Mramornom moru dodijeli poseban status u pogledu zaštite okoliša; ponavlja svoj poziv turskoj vladi da obustavi svoje planove za nuklearnu elektranu Akkuyu i da se savjetuje s vladama susjednih zemalja o svakom daljnjem razvoju projekta Akkuyu, koji će se nalaziti u regiji sklonoj snažnim potresima, što predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i cijeloj mediteranskoj regiji;

41.

prihvaća da Turska može provoditi vlastitu vanjsku politiku u skladu sa svojim interesima i ciljevima, ali očekuje da će se ta politika braniti diplomacijom i dijalogom utemeljenim na međunarodnom pravu te da će se, kao zemlja kandidatkinja, sve više usklađivati s politikom EU-a; smatra da je suradnja EU-a i Turske u području vanjske i sigurnosne politike od temeljne važnosti te da buduće sigurnosne strukture EU-a, posebno u susjedstvu, zahtijevaju stratešku suradnju i poboljšanu komunikaciju s Turskom kako bi bile učinkovite; smatra da se pojačana suradnja EU-a i Turske može postići na više područja na vanjskopolitičkom planu, na primjer u Ukrajini i Afganistanu; nadalje podsjeća da su EU i NATO i dalje najpouzdaniji dugoročni partneri Turske u međunarodnoj sigurnosnoj suradnji te poziva Tursku da zadrži političku usklađenost u području vanjske i sigurnosne politike s obzirom na svoju ulogu članice NATO-a i status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u; poziva tursku vladu da u dobroj vjeri postupa sa zahtjevom Finske i Švedske za članstvo u NATO-u, da uloži konstruktivne napore kako bi se riješila moguća otvorena pitanja u skladu s vrijednostima i pravnim zahtjevima EU-a te da se suzdrži od nepotrebnog pritiska u tom procesu; u tom kontekstu žali zbog činjenice da je od svih zemalja kandidatkinja Turska najmanje usklađena (14 %) sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP) te zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom (ZSOP) te ponavlja svoj poziv Turskoj da kao prvo preokrene taj trend s obzirom na veliki potencijal koji bi zajedničko djelovanje moglo imati u pogledu različitih izazova u regiji i svijetu; u tom pogledu sa zabrinutošću primjećuje da je vanjska politika Turske posljednjih godina u sukobu s prioritetima EU-a u okviru ZVSP-a, među ostalim u pogledu Kavkaza, Sirije, Libije i Iraka;

42.

pohvaljuje nedavno zbližavanje Turske i Armenije u pogledu odluke o započinjanju bilateralnih kontakata, imenovanju posebnih predstavnika i ponovnoj uspostavi letova između tih dviju zemalja; smatra taj pokušaj vrlo pozitivnim razvojem koji ima pozitivan učinak na blagostanje i sigurnost u regiji; potiče obje strane da nastave ulagati napore kako bi u potpunosti normalizirale svoje odnose i poziva EU da aktivno podrži taj proces; potiče Tursku da otvori put stvarnom pomirenju turskog i armenskog naroda, uključujući rješavanje spora o genocidu nad Armencima, te da u potpunosti poštuje svoje obveze u pogledu zaštite armenske i druge kulturne baštine; izražava nadu da bi to moglo dovesti do dinamike normalizacije odnosa na južnom Kavkazu; nadalje pozdravlja diplomatska nastojanja Turske da normalizira odnose s raznim zemljama na Bliskom istoku, posebno s Izraelom; ponovno potiče Tursku da prizna genocid nad Armencima;

43.

prima na znanje da je, unatoč nekim znakovima smirivanja napetosti u istočnom Sredozemlju od posljednjeg izvješća o Turskoj, nedavno primijećen novi porast; u potpunosti je svjestan da se bilo kakva pozitivna dinamika može lako poništiti u svakom trenutku dok se ne riješe temeljna pitanja; u tom kontekstu žali zbog nedavnih izjava turskih službenika kojima se osporava suverenitet Grčke nad nekima od njezinih otoka, koje su kontraproduktivne i potkopavaju sigurnosno okruženje u tom području; i dalje apelira na Tursku i sve uključene dionike da u dobroj vjeri sudjeluju u mirnom rješavanju sporova i da se suzdrže od svih jednostranih radnji ili prijetnji; i dalje posebno poziva sve strane da pokažu istinski zajednički angažman da pregovaranje o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva i epikontinentalnog pojasa bude provedeno u dobroj vjeri i u skladu s međunarodnim pravilima i načelima; u tom pogledu osuđuje uznemiravanje koje provode turski ratni brodovi nad istraživačkim plovilima koja provode istraživanja unutar isključivog gospodarskog pojasa koji je odredila Republika Cipar; nadalje osuđuje tursko kršenje grčkog nacionalnog zračnog prostora, uključujući prelijetanja naseljenih područja i teritorija, što su radnje kojima se krši suverenitet i suverena prava država članica EU-a, protivno međunarodnom pravu; izražava potpunu solidarnost s Grčkom i Republikom Cipar; ponovno potvrđuje pravo Republike Cipra na sklapanje bilateralnih sporazuma o svojem isključivom gospodarskom pojasu te istraživanje i iskorištavanje svojih prirodnih resursa uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; napominje sa žaljenjem da Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je 1995. uputila Grčkoj; pozdravlja nastavak preliminarnih razgovora između Grčke i Turske kojima se nastoji riješiti pitanje razgraničenja epikontinentalnog pojasa i isključivog gospodarskog pojasa u skladu s međunarodnim pravom; ponovno upućuje poziv turskoj vladi da potpiše i ratificira Konvenciju UN-a o pravu mora, koja je dio pravne stečevine EU-a; podržava poziv vlade Republike Cipar Turskoj da u dobroj vjeri pregovaraju o pomorskom razgraničenju između njihovih obala ili da se obrate Međunarodnom sudu te poziva Tursku da prihvati poziv Cipra; pozdravlja doprinos Turske u pogledu sigurnosti opskrbe plinom povezivanjem Transanatolijskog plinovoda (TANAP) s dovršenim Transjadranskim plinovodom (TAP); ponavlja svoju potporu prijedlogu Europskog vijeća za multilateralnu konferenciju o istočnom Sredozemlju i naglašava da bi zeleni plan i energetska tranzicija mogli osigurati važne mogućnosti za postizanje kooperativnih, održivih i uključivih energetskih rješenja u istočnom Sredozemlju; poziva na to da istočno Sredozemlje postane istinski katalizator vanjske dimenzije zelenog plana;

44.

žali zbog činjenice da je ciparski problem i dalje neriješen te naglašava da će rješenje u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i unutar dogovorenog okvira imati pozitivan učinak na odnose Turske s EU-om; čvrsto potvrđuje svoje stajalište da je jedino održivo rješenje ciparskog pitanja ono koje je pravedno, sveobuhvatno i održivo, uključujući njegove vanjske aspekte, unutar okvira UN-a, na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica s jedinstvenom međunarodnom pravnom osobnošću, jedinstvenim suverenitetom, jedinstvenim državljanstvom i političkom jednakošću, kako je utvrđeno u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i u skladu s međunarodnim pravom te na temelju poštovanja načela na kojima se temelji Unija; žali zbog činjenice da je turska vlada napustila dogovoreni okvir za postizanje rješenja i okvir UN-a kako bi samostalno branila dvodržavno rješenje na Cipru; poziva Tursku da odustane od tog neprihvatljivog prijedloga za dvodržavno rješenje; nadalje poziva Tursku da povuče svoje postrojbe s Cipra i da se suzdrži od bilo kakvog jednostranog djelovanja koje bi uzrokovalo trajnu podjelu otoka i da se suzdrži od radnji kojima se mijenja demografska ravnoteža; osuđuje potpisivanje takozvanog Gospodarskog i financijskog protokola između Turske i područjâ Cipra koja nisu pod kontrolom vlade; osuđuje činjenicu da Turska i dalje krši rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 550(1984) i 789(1992), kojima se Turska poziva da područje Varoshe prepusti njezinim zakonitim stanovnicima pod privremenom upravom UN-a pružanjem potpore otvaranju Varoshe javnosti; smatra da se tim potezom potkopava uzajamno povjerenje, a time i mogućnost nastavka izravnih pregovora o sveobuhvatnom rješenju ciparskog problema; u tom pogledu izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nedavno zabilježenih novih nezakonitih aktivnosti u ograđenom području Varoshe u vezi s otvaranjem novog dijela plaže, kao i zbog nedavnog potpisivanja navedenog „Gospodarskog i financijskog protokola” preko kojeg će Turska financirati projekte obnove Varoshe; poziva tursku vladu da ponovno pokrene dijalog temeljen na formatu UN-a, koji predstavlja jedini održiv put prema pomirenju; potiče na to da se pregovori o ponovnom ujedinjenju Cipra nastave pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN-a što je prije moguće ondje gdje su stali 2017. u Crans-Montani; ponavlja svoj poziv Turskoj da ispuni svoju obvezu potpune, nediskriminirajuće provedbe Dodatnog protokola uz Sporazum iz Ankare prema svim državama članicama, među ostalim prema Republici Cipru; žali zbog činjenice da Turska još nije ostvarila napredak u smjeru prema normalizaciji svojih odnosa s Republikom Ciprom; naglašava činjenicu da je suradnja i dalje ključna u područjima kao što su pravosuđe i unutarnji poslovi te zrakoplovno pravo i komunikacija u zračnom prometu sa svim državama članicama EU-a, uključujući Republiku Cipar;

45.

poziva Tursku da turskoj zajednici na Cipru osigura potreban prostor za djelovanje u skladu sa svojom ulogom legitimne zajednice otoka, što je pravo zajamčeno Ustavom Republike Cipra; poziva Komisiju da pojača aktivnosti usmjerene na suradnju sa zajednicom ciparskih Turaka i podsjeća da je njezino mjesto u Europskoj uniji; poziva sve uključene strane da pokažu hrabriji pristup u pogledu okupljanja zajednica; ističe da je nakon cjelovitog rješenja ciparskog problema potrebno provesti pravnu stečevinu EU-a na cijelome otoku te naglašava da je u međuvremenu Republika Cipar odgovorna za povećanje nastojanja za olakšavanje suradnje ciparskih Turaka s EU-om; pohvaljuje važan rad Odbora za nestale osobe dviju zajednica i ponavlja da cijeni činjenicu da Turska, nakon najgore faze pandemije, ponovno postupno osigurava Odboru pristup relevantnim lokacijama, uključujući vojna područja; poziva Tursku da pojača svoja nastojanja u pogledu pružanja ključnih informacija iz svojih vojnih arhiva, kao i pristupa svjedocima u zatvorenim područjima; poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito Vijećem Europe, u sprečavanju i borbi protiv nezakonite trgovine i namjernog uništavanja kulturne baštine;

46.

ponovno osuđuje turske vojne intervencije u Siriji kojima se krši međunarodno pravo i potkopava stabilnost i sigurnost cijele regije; poziva Tursku da prestane s nezakonitom okupacijom sjeverne Sirije i Afrina te ponavlja da sigurnosne bojazni ne mogu opravdati jednostrano vojno djelovanje u stranoj zemlji; osuđuje činjenicu da Turska i lokalne sirijske frakcije zloupotrebljavaju prava civila i nekažnjeno ograničavaju njihove slobode u područjima pod turskom okupacijom; osuđuje nelegitimni premještaj sirijskih izbjeglica u sjevernu Siriju kako bi se preoblikovao demografski karakter uglavnom kurdskog područja u Siriji; osuđuje činjenicu da Turska i dalje nezakonito premješta sirijske državljane u Tursku kako bi im se sudilo zbog optužbi za terorizam koje bi mogle rezultirati doživotnim zatvorom; osuđuje aktualne turske napade i stalnu vojnu prisutnost na iračkom teritoriju, posebno napade na regiju Sinjar u kojoj su većina stanovnika jezidi, čime se sprečava povratak jezida i kršćana koji su 2014. pobjegli iz Daiša;

47.

poziva Tursku da se u potpunosti obveže na mirno rješavanje sukoba u Libiji pod pokroviteljstvom UN-a; konstatira da stalno vanjsko uplitanje u Libiji i dalje ozbiljno ugrožava provedbu Berlinskog procesa pod vodstvom UN-a; poziva Tursku da se u potpunosti pridržava embarga na oružje koji je nametnulo Vijeće sigurnosti UN-a, da u potpunosti surađuje s operacijom EU-a na Sredozemlju (EUNAVFOR MED) IRINI te da omogući učinkovitu suradnju između nje i operacije NATO-a Sea Guardian; ponovno osuđuje potpisivanje dvaju memoranduma o razumijevanju između Turske i Libije o sveobuhvatnoj sigurnosnoj i vojnoj suradnji te o razgraničenju pomorskih zona, koji su međusobno povezani i kojima se jasno krše međunarodno pravo i relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a te suverena prava država članica EU-a; poziva Tursku da usvoji konstruktivniji pristup stabilizaciji Somalije i da poveća svoju političku i operativnu koordinaciju s EU-om u tom pogledu;

Put naprijed u kontekstu odnosa EU-a i Turske

48.

ustraje u tome da bi demokracija, vladavina prava i temeljna prava trebali ostati u središtu odnosa EU-a i Turske unutar svakog okvira, koji bi se trebao temeljiti na čvrstim načelima međunarodnog prava, multilateralizma i dobrosusjedskih odnosa; ponovno potvrđuje da su proces pristupanja i njegov pristup utemeljen na vrijednostima glavni okvir za odnose EU-a i Turske, najmoćniji alat za vršenje normativnog pritiska te najbolji okvir za održavanje demokratskih i proeuropskih težnji turskog društva i promicanje usklađenosti s EU-om; napominje da u ovoj fazi ne nalazi razloge za izmjenu svojeg uvjetnog stajališta o službenoj obustavi pristupnih pregovora s Turskom; napominje da je trenutačna turska vlada, odlučivši otvoreno prkositi obvezujućim presudama Europskog suda za ljudska prava u vezi sa slučajem Osmana Kavale i drugih, namjerno uništila sve ambicije u pogledu ponovnog otvaranja procesa pristupanja EU-u u trenutačnim okolnostima; potiče obje strane da preispitaju trenutačno stanje svojih odnosa tijekom sveobuhvatnog dijaloga na visokoj razini i da usporedno s procesom pristupanja istraže komplementarne načine, primjerice u okviru moderniziranog sporazuma o pridruživanju, da ponovno pokrenu obnovljeno, uravnoteženo i uzajamno partnerstvo koje je snažno uvjetovano demokracijom, vladavinom prava te temeljnim pravima i slobodama;

49.

napominje da trenutačno stanje odnosa između EU-a i Turske može dovesti do nezadovoljavajućih rezultata; poziva na ponovno uravnoteživanje odnosa na osnovi čvrstih temelja za suradnju koja počiva na zajedničkim interesima te izgradnjom povjerenja kako bi se ono ponovno uspostavilo, uz istodobno suzdržavanje od jednostranog djelovanja ili provokativnih izjava;

50.

smatra da bi EU trebao nastaviti koristiti sve moguće prilike za dijalog, zajednički dogovor i približavanje stajališta s Turskom; poziva Tursku da vodi konstruktivan dijalog u dobroj vjeri, među ostalim o pitanjima vanjske politike u kojima se Turska i EU razilaze, s ciljem ponovnog pronalaženja dodirnih točki i zajedničkog dogovora s EU-om, ponovnog otvaranja dijaloga i suradnje u području dobrosusjedskih odnosa te ponovnog pokretanja procesa reformi u Turskoj; primjećuje da je zbog različitih prioriteta institucija EU-a utvrđenih u postojećim okvirima kojima se uređuju odnosi EU-a i Turske vrlo teško pronaći učinkovit način za postizanje napretka; žali zbog nedostatka dugoročne strategije, usklađene politike i dosljednog vodstva prema Turskoj u EU-u; poziva predsjednike Komisije i Europskog vijeća te potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pokažu snažnije i strateško vodstvo utemeljeno na vrijednostima, uz odgovarajuću odgovornost prema Parlamentu; potiče institucije EU-a i države članice da formuliraju dosljedan i usklađen pristup tom pitanju, s obzirom na to da je ono povezano s jednim od naših najvećih susjeda i najvažnijih partnera, uključujući blisku suradnju svih institucija EU-a; poziva ESVD da pojača transatlantski dijalog i suradnju s Bidenovom administracijom u pogledu odnosa s Turskom;

51.

smatra da se, kao nužan korak prema poboljšanju općeg stanja odnosa, obje strane moraju izražavati s poštovanjem, ulagati napore u borbu protiv postojećih predrasuda i zabluda te omogućiti objektivnije i potpunije razmatranje perspektive druge strane u očima javnosti, čime će se promijeniti međusobna negativna percepcija; u tom kontekstu poziva Komisiju da pokrene komunikacijsku politiku prema turskom društvu s ciljem podizanja razine informiranosti o EU-u; ističe da ratoborna, revizionistička i agresivna retorika samo potiče ekstremna stajališta na objema stranama te da takav isključivo konfliktni pristup samo ide na ruku onima koji žele razdvojiti Tursku i EU;

52.

poziva na daljnju integraciju Turske kao susjedne zemlje u dugoročne političke programe EU-a usmjerene na budućnost o ključnoj zelenoj i digitalnoj tranziciji, kao i o zdravstvu, te poziva Komisiju da ostane otvorena za druga područja politike koja bi mogla biti u interesu obiju strana, kao što je način na koji bi se Turska mogla dodatno integrirati u lance vrijednosti EU-a; ohrabren je kontinuiranim aktivnim sudjelovanjem turskog društva u programima EU-a, posebno u području obrazovanja, inovacija, mladih i sporta, što stvara bliža partnerstva među ljudima i doprinosi usklađivanju zelene i digitalne tranzicije između EU-a i Turske; u tom pogledu pozdravlja sporazume kojima se Turskoj dodjeljuje status zemlje pridružene programima Obzor Europa i Erasmus+ te Europskim snagama solidarnosti za razdoblje 2021.–2027.; prima na znanje da je Komisija uspostavila platformu za ulaganja u Turskoj; poziva na to da se u okviru novoosnovanog Europskog fonda za održivi razvoj plus (EFOR+) ta platforma u potpunosti uskladi s prioritetima politike i uvjetima EU-a kako bi europske i međunarodne financijske institucije mogle utvrditi i koordinirati odgovarajuće mogućnosti ulaganja na nacionalnoj i lokalnoj razini u cilju zelene i digitalne tranzicije; naglašava da je bliska uključenost Parlamenta u strateški odbor fonda EFOR+, koji je odgovoran za usmjeravanje ulaganja i odobravanje uspostave investicijskih područja fonda EFOR+, od ključne važnosti za jamčenje demokratskog nadzora nad tim procesom;

53.

pozdravlja činjenicu da je Velika narodna skupština Turske konačno pristala održati sjednicu Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Turske te da je ona održana u ožujku 2022., što je prva takva sjednica od prosinca 2018.; i dalje smatra da je parlamentarni dijalog ključan dio odnosa EU-a i Turske te izražava nadu da će Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Turske pravilno funkcionirati i u budućnosti;

o o

54.

nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Turske te traži da se ova Rezolucija prevedu na turski jezik.

(1) SL L 330, 20.9.2021., str. 1.

(2) SL L 134, 7.5.2014., str. 3.

(3) SL L 291, 12.11.2019., str. 47.

(4) SL L 372 I, 9.11.2020., str. 16.

(5) SL L 400, 12.11.2021., str. 157.

(6) SL C 15, 12.1.2022., str. 81.

(7) SL C 99, 1.3.2022., str. 209.

(8) SL C 456, 10.11.2021., str. 247.

(9) SL C 425, 20.10.2021., str. 143.

(10) SL C 328, 6.9.2016., str. 2.

(11) SL C 132, 24.3.2022., str. 88.

(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0466.

(13) Preporuka Komisije (EU) 2018/951 оd 22. lipnja 2018. o standardima za tijela za jednakost (SL L 167, 4.7.2018., str. 28.).