9.9.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 347/61


P9_TA(2022)0064

Vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. ožujka 2022. o vanjskom upletanju u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje (2020/2268(INI))

(2022/C 347/07)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 7., 8., 11., 12., 39., 40., 47. i 52.,

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, a posebno njezine članke 1. i 2.,

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2131 (XX) od 21. prosinca 1965. naslovljenu „Deklaracija o neprihvatljivosti intervencije u unutarnjim poslovima država i zaštiti njihove neovisnosti i suverenosti”,

uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno njezine članke 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 16. i 17., i Protokol uz tu Konvenciju, a posebno njegov članak 3.,

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. studenoga 2016. o strateškoj komunikaciji EU-a za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane (1) i svoju preporuku od 13. ožujka 2019. o popratnim mjerama koje je ESVD poduzeo dvije godine nakon izvješća EP-a o strateškoj komunikaciji EU-a za borbu protiv propagande koju protiv njega provode treće strane (2),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2018. o kiberobrani (3),

uzimajući u obzir zajedničke komunikacije Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 5. prosinca 2018. naslovljenu „Akcijski plan za borbu protiv dezinformiranja” (JOIN(2018)0036) te od 14. lipnja 2019. naslovljenu „Izvješće o provedbi Akcijskog plana za borbu protiv dezinformiranja” (JOIN(2019)0012),

uzimajući u obzir zajednički radni dokument od 23. lipnja 2021. o petom izvješću o napretku provedbe Zajedničkog okvira za suzbijanje hibridnih prijetnji iz 2016. i Zajedničke komunikacije o jačanju otpornosti i poboljšanju sposobnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji iz 2018. (SWD(2021)0729),

uzimajući u obzir akcijski plan za europsku demokraciju (COM(2020)0790),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2020. naslovljenu „Europski mediji u digitalnom desetljeću: akcijski plan za potporu oporavku i transformaciji” (COM(2020)0784),

uzimajući u obzir Akt o digitalnim uslugama,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2021. o Europskim medijima u digitalnom desetljeću: Akcijski plan za potporu oporavku i transformaciji (4),

uzimajući u obzir Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija iz 2018. te Smjernice za jačanje Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija iz 2021. (COM(2021)0262) te preporuke Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge za novi kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija iz listopada 2021.,

uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 9/2021 naslovljeno „Dezinformacije koje utječu na EU: poduzeti su određeni koraci, ali problem nije riješen”,

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o otpornosti kritičnih subjekata (COM(2020)0829) i predloženi prilog toj direktivi,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji (5) (Uredba o provjeri izravnih stranih ulaganja) i Smjernice o Uredbi o provjeri izravnih stranih ulaganja (C(2020)1981) iz ožujka 2020.,

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. prosinca 2020. o strategiji EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće (JOIN(2020)0018),

uzimajući u obzir članke Komisije za međunarodno pravo o odgovornosti država za međunarodno protupravne akte,

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (COM(2020)0823),

uzimajući u obzir instrumentarij EU-a za mjere ublažavanja rizika za kibersigurnost 5G tehnologije iz ožujka 2021.;

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agencija Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 (6),

uzimajući u obzir studije, brifinge i dubinske analize koje ja naručio Posebni odbor za vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje (INGE),

uzimajući u obzir saslušanje Frances Haugen održano 8. studenoga 2021. u organizaciji Odbora Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u suradnji s drugim odborima,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2021. o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu (7),

uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda, posebno cilj br. 16 kojim se promiču mirna i uključiva društva radi održivog razvoja,

uzimajući u obzir govor o stanju Unije i pismo namjere iz 2021.,

uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a o „našem zajedničkom planu” od 10. rujna 2021.,

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008),

uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 15. studenoga 2021. o izmjeni svojeg režima sankcija protiv Bjelarusa kako bi se kriteriji za uvrštenje na popis proširili na pojedince i subjekte koji organiziraju hibridne napade ili doprinose tim napadima te instrumentalizaciju ljudskih bića koju provodi bjeloruski režim,

uzimajući u obzir svoju odluku od 18. lipnja 2020. o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata (8) Posebnog odbora za vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje, donesenu u skladu s člankom 207. Poslovnika Parlamenta,

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Posebnog odbora za vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje (A9-0022/2022),

A.

budući da vanjsko upletanje predstavlja tešku povredu univerzalnih vrijednosti i načela na kojima se temelji Unija, primjerice ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti, solidarnosti, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracije i vladavine prava;

B.

budući da su vanjsko upletanje, manipuliranje informacijama i dezinformiranje zloporabe temeljnih sloboda izražavanja i informiranja navedenih u članku 11. Povelje te da ugrožavaju te slobode, ali i narušavaju demokratske procese u EU-u i njegovim državama članicama, primjerice održavanje slobodnih i poštenih izbora; budući da je cilj vanjskog upletanja iskrivljavanje i lažno prikazivanje činjenica, umjetno povećanje jednostranih argumenata, diskreditiranje informacija kako bi se degradirao politički diskurs i u konačnici potkopalo povjerenje u izborni sustav, a time i u sam demokratski proces;

C.

budući da Rusija objavljuje dezinformacije nezapamćene zlonamjernosti i razmjera, i u tradicionalnim medijskim kućama i na platformama društvenih mreža, kako bi obmanula svoje građane u zemlji i međunarodnu zajednicu uoči i tijekom ratne agresije na Ukrajinu, koju je Rusija započela 24. veljače 2022., što dokazuje da se čak i informacije mogu koristiti kao oružje;

D.

budući da se i pri svim mjerama protiv vanjskog upletanja i manipulacije informacijama moraju poštovati temeljne slobode izražavanja i informiranja; budući da Agencija EU-a za temeljna prava (FRA) ima ključnu ulogu u ocjenjivanju poštovanja temeljnih prava, što se odnosi i na članak 11. Povelje, kako bi se izbjeglo nerazmjerno djelovanje; budući da akteri vanjskog upletanja i manipuliranja informacijama zloupotrebljavaju te slobode u svoju korist te da je stoga od ključne važnosti pojačati preventivnu borbu protiv vanjskog upletanja i manipuliranja informacijama jer naša demokracija ovisi o tome da ljudi donose informirane odluke;

E.

budući da postoje dokazi da zlonamjerni i autoritarni strani državni i nedržavni akteri, poput Rusije, Kine i drugih, pribjegavaju manipulaciji informacijama i drugim sličnim potezima radi upletanja u demokratske procese u EU-u; budući da se ti napadima, koji su dio strategije hibridnog ratovanja i predstavljaju kršenje međunarodnog prava, obmanjuje građane i utječe na njihove odluke na biralištu, pojačavaju razdorne rasprave, dijele i polariziraju društva te iskorištavaju njihove ranjivosti, promiče govor mržnje, pogoršava položaj ranjivih skupina za koje je vjerojatnije da će postati žrtve dezinformacija, narušava integritet demokratskih izbora i referenduma, potiče nepovjerenje u nacionalne vlade, javna tijela i liberalni demokratski poredak i da za cilj imaju destabilizirati europsku demokraciju te stoga predstavljaju ozbiljnu prijetnju sigurnosti i suverenosti EU-a;

F.

budući da vanjsko upletanje predstavlja obrazac ponašanja koji ugrožava i negativno utječe na vrijednosti, demokratske postupke, političke procese, sigurnost država i građana te sposobnost nošenja s izvanrednim situacijama; budući da je takvo upletanje po svojoj prirodi manipulativno te da se vrši i financira namjerno i koordinirano; budući da za takvo upletanje odgovorni mogu biti i državni i nedržavni akteri, što se odnosi i na njihove agente unutar ili izvan vlastitog teritorija te da im u njihovu uplitanju često pomažu politički suradnici u državama članicama koji ostvaruju političku i gospodarsku dobit davanjem prednosti stranim strategijama; budući da je, s obzirom na to da vanjski akteri koriste domaće agente i imaju domaće saveznike, razlika između vanjskog i domaćeg upletanja ponekad nejasna;

G.

budući da su taktike koje se koriste za vanjsko upletanje raznolike te da uključuju dezinformiranje, suzbijanje informacija, manipuliranje platformama društvenih medija i njihovim algoritmima, uvjetima korištenja i sustavima oglašavanja, kibernapade, objavljivanje informacija dobivenih hakerskim napadima (engl. hack and leak) kako bi se stekli podaci o glasačima i dovela u pitanje legitimnost izbornog postupka, prijetnje novinarima, istraživačima, političarima i članovima organizacija civilnog društva i njihovo uznemiravanje, prikrivene donacije i zajmovi političkim strankama, kampanjama u korist određenih kandidata, organizacijama i medijskim kućama, fiktivne medijske kuće i organizacije kao i one pod stranim utjecajem, vrbovanje i kooptiranje elita, „prljav” novac, fiktivne identitete i osobnosti, pritisak u pogledu samocenzuriranja, zloporabu povijesnih, vjerskih i kulturnih narativa, pritiske na obrazovne i kulturne institucije, preuzimanje kontrole nad kritičnom infrastrukturom, pritiske na strane građane koji žive u EU-u, instrumentalizaciju migranata i špijunažu; budući da se te taktike često kombiniraju kako bi se pojačao njihov učinak;

H.

budući da manipuliranje informacijama i širenje dezinformacija mogu služiti gospodarskim interesima državnih i nedržavnih aktera i njihovih posrednika i dovesti do gospodarskih ovisnosti koje se mogu iskoristiti za političke ciljeve; budući da u svijetu nekinetičkog međunarodnog natjecanja vanjsko upletanje može biti jedan od glavnih alata za destabilizaciju i slabljenje ciljanih rivala ili za jačanje vlastite konkurentske prednosti uspostavom kanala utjecaja, ovisnosti o opskrbnom lancu, ucjene ili prisile; budući da dezinformiranje izaziva izravnu i neizravnu gospodarsku štetu koja se još uvijek sustavno ne procjenjuje;

I.

budući da su pogrešne informacije provjerljivo netočne informacije čija svrha nije nanošenje štete dok su dezinformacije provjerljivo netočne ili obmanjujuće informacije koje su namjerno stvorene, predstavljene ili širene u svrhu nanošenja štete ili postizanja potencijalno disruptivnog učinka na društvo obmanjivanjem javnosti ili stjecanja ekonomske dobiti;

J.

budući da je unutar EU-a potrebno utvrditi zajedničke i detaljne definicije i metodologije kako bi se poboljšalo zajedničko razumijevanje prijetnji i razvili odgovarajući standardi EU-a za bolje pripisivanje i odgovor; budući da je Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) u tom smislu uložila znatne napore; budući da te definicije moraju osigurati otpornost na vanjsko uplitanje i poštovanje ljudskih prava; budući da je suradnja s partnerima istih nazora u relevantnim međunarodnim forumima u pogledu zajedničke definicije vanjskog upletanja kako bi se uspostavili međunarodni standardi i norme od presudnog značaja; budući da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u uspostavi jasnih međunarodnih pravila za pripisivanje vanjskog upletanja;

Potreba za koordiniranom strategijom protiv vanjskog upletanja

K.

budući da su diljem svijeta pokušaji vanjskog upletanja sve češći i sve sustavniji i sofisticiraniji, uz raširenu upotrebu umjetne inteligencije i smanjenu mogućnost pripisivanja odgovornosti;

L.

budući da je dužnost EU-a i njegovih država članica da sve građane i infrastrukturu, kao i svoje demokratske sustave, zaštite od pokušaja vanjskog upletanja; budući da se, međutim, čini da EU i njegove države članice nemaju odgovarajuća i dostatna sredstva potrebna kako bi bolje spriječili, otkrili, pripisali, suzbili i sankcionirali te prijetnje;

M.

budući da mnogi kreatori politika i stanovništvo u cjelini ne znaju dovoljno o tim pitanjima, čime se nenamjerno može doprinijeti otvaranju daljnjim ugrozama; budući da pitanje kampanja dezinformiranja nije bilo među glavnim prioritetima europskih kreatora politika; budući da su saslušanja i rad posebnog odbora INGE doprinijeli javnom priznavanju i kontekstualizaciji tih pitanja i omogućili da se postavi okvir za europsku raspravu o vanjskom upletanju; budući da su dugotrajni napori vanjskih aktera u pogledu dezinformiranja već doprinijeli pojavi domaćih izvora dezinformacija;

N.

budući da je ključno da institucionalna tijela i neovisni analitičari i provjeravatelji činjenica mogu transparentno pratiti stanje u pogledu vanjskog upletanja u stvarnom vremenu, djelotvorno koordinirati svoje djelovanje i razmjenjivati informacije kako bi se poduzele odgovarajuće mjere, što ne podrazumijeva samo pružanje informacija o zlonamjernim napadima koji su u tijeku, nego i njihovo suzbijanje; budući da je jednako nužno posvetiti odgovarajuću pozornost mapiranju društva i utvrđivanju područja koja su najosjetljivija i najpodložnija stranim manipulacijama i dezinformiranju te rješavanju uzroka tih ranjivosti;

O.

budući da glavni prioritet obrane EU-a, odnosno otpornosti i pripravnosti građana EU-a na vanjsko upletanje i manipuliranje informacijama, zahtijeva dugoročan pristup kojim će biti obuhvaćeno cijelo društvo, počevši od obrazovanja i podizanja razine osviještenosti o problemima u ranoj fazi;

P.

budući da je za identificiranje ranjivosti te otkrivanje i neutraliziranje napada potrebna suradnja i koordinacija među administrativnim razinama i sektorima u državama članicama i na razini EU-a te sa zemljama sličnih nazora, kao i s civilnim društvom i privatnim sektorom; budući da postoji hitna potreba za usklađivanjem percepcija prijetnji nacionalnoj sigurnosti;

Jačanje otpornosti s pomoću osvješćivanja situacije, medijske i informacijske pismenosti, medijskog pluralizma, neovisnog novinarstva i obrazovanja

Q.

budući da su osvješćivanje situacije, čvrsti demokratski sustavi, snažna vladavina prava, dinamično civilno društvo, rano upozoravanje i procjena prijetnji prvi koraci ka suzbijanju manipuliranja informacijama i upletanja; budući da, unatoč ostvarenom napretku u osvješćivanju o vanjskom upletanju, mnogi, a među njima i kreatori politika i javni službenici koji djeluju u osjetljivim područjima, još uvijek nisu svjesni potencijalnih rizika povezanih s vanjskim upletanjem i kako ih riješiti;

R.

budući da su visokokvalitetni, održivo i transparentno financirani i neovisni informativni mediji i profesionalno novinarstvo od ključne važnosti za medijske slobode i pluralizam te vladavinu prava i time jedan od temelja demokracije i najbolja protumjera za dezinformiranje; budući da neki strani akteri iskorištavaju slobodu zapadnih medija kako bi širili dezinformacije; budući da je digitalno doba izazovno vrijeme za profesionalne medije i tradicionalno novinarstvo, kao kvalitetan izvor informacija; budući da je kvalitetno obrazovanje u novinarstvu i osposobljavanje unutar EU-a i izvan njega potrebno kako bi se osigurale vrijedne novinarske analize i visoki izdavački standardi; budući da EU treba nastaviti podupirati novinarstvo u digitalnom okruženju; budući da bi znanstveno utemeljena komunikacija trebala imati važnu ulogu;

S.

budući da su urednički neovisni javni mediji ključni i nezamjenjivi u pružanju visokokvalitetne i nepristrane usluge informiranja šire javnosti te da moraju biti zaštićeni od zlonamjernog vrbovanja i ojačani kao temeljni stup u borbi protiv dezinformiranja;

T.

budući da različiti dionici i institucije za analizu vanjskog upletanja upotrebljavaju različite metodologije i definicije – koje su pak različitih stupnjeva razumljivosti – te budući da te razlike mogu biti prepreka za usporedivo praćenje, analizu i procjenu razine prijetnje, čime je otežano zajedničko djelovanje; budući da postoji potreba za definicijom i metodologijom na razini EU-a kako bi se poboljšala zajednička analiza prijetnji;

U.

budući da, kako bi se na odgovarajući način riješila ova problematika, terminologiju koja je usmjerena na sadržaj, primjerice na pojmove poput lažnih, neistinitih ili obmanjujućih vijesti i dezinformiranja, treba dopuniti terminologijom koja je usredotočena na ponašanje; budući da bi takvu terminologiju trebalo uskladiti i držati je se;

V.

budući da su osposobljavanje u području medijske i digitalne pismenosti, i za djecu i za odrasle, te jačanje osviještenosti važni alati kako bi građani postali otporniji na pokušaje upletanja u informacijskom prostoru i kako bi se izbjeglo manipuliranje i polarizacija; budući da su, općenito gledano, društva s visokom razinom medijske pismenosti otpornija na vanjsko upletanje; budući da bi novinarske metode rada poput konstruktivnog novinarstva na mogle pomoći u jačanju povjerenja u novinarstvo među građanima;

W.

budući da se manipuliranje informacijama može vršiti na različite načine, primjerice širenjem dezinformacija i potpuno neistinitih vijesti, iskrivljavanjem činjenica, diskursa i stajališta, suzbijanjem određenih informacija ili stajališta, izvlačenjem informacija iz konteksta, manipuliranjem osjećajima, promicanjem govora mržnje, favoriziranjem nekih stajališta u odnosu na druga te uznemiravanjem građana kako bi ih se ušutkalo; budući da je jedan od ciljeva manipulacije stvaranje kaosa kako bi se potaknuo gubitak povjerenja građana u stara i nova „tijela pristupa” informacijama; budući da je granica između slobode izražavanja i promicanja govora mržnje i dezinformacija tanka i da se ne bi smjela zloupotrebljavati;

X.

budući da su se Azerbajdžan, Kina, Turska i Rusija, među ostalima, obrušili na novinare i protivnike u Europskoj uniji, kao u slučaju azerbajdžanskog blogera i pripadnika oporbe Mahammada Mirzalija u Nantesu ili turskog novinara Erka Acarera u Berlinu;

Y.

budući da postoje konkretni dokazi da su demokratski procesi EU-a meta upletanja u okviru kampanja dezinformiranja koje dovode u pitanje demokratske ideale i temeljna prava; budući da je dezinformiranje u pogledu, među ostalim, pitanja roda, LGBTIQ+ zajednice, seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava te manjina oblik dezinformiranja kojim se ugrožavaju ljudska prava i potkopavaju digitalna i politička prava, kao i sigurnost i zaštita njegovih meta, čime se potiču trzavice i nejedinstvo među državama članicama; budući da su tijekom izbornih kampanja političke kandidatkinje često nerazmjerno meta seksističkih diskursa, što dovodi do obeshrabrivanja žena da sudjeluju u demokratskim procesima; budući da voditelji tih kampanja dezinformiranja, pod krinkom promicanja „tradicionalnih” ili „konzervativnih” vrijednosti, ulaze u strateške saveze s lokalnim partnerima kako bi se stekao pristup lokalnim informacijama te da postoje izvješća da su primljeni milijuni eura iz stranih izvora;

Z.

budući da osim državnih institucija, novinara, kreatora javnog mnijenja i privatnog sektora, svaki dio društva i svaki pojedinac imaju važnu ulogu u identificiranju i sprečavanju širenja dezinformacija i upozoravanju izloženih osoba u njihovu okruženju; budući da su civilno društvo, akademska zajednica i novinari već dali snažan doprinos podizanju osviještenosti u javnosti i jačanju društvene otpornosti, među ostalim u suradnji s partnerima u partnerskim zemljama;

AA.

budući da organizacije civilnog društva koje predstavljaju glasove manjina i organizacije za ljudska prava diljem Europe i dalje nemaju dovoljno sredstava, unatoč tome što imaju ključnu ulogu u podizanju razine osviještenosti i suzbijanju dezinformiranja; budući da bi organizacijama civilnog društva trebalo osigurati odgovarajuća sredstva kako bi mogle sudjelovati u ograničavanju utjecaja vanjskog upletanja;

AB.

budući da je, kada započne širenje dezinformacija, važan jednostavan i pravodoban pristup informacijama iz pouzdanih izvora koje se temelje na činjenicama;

AC.

budući da je potrebno brzo otkriti napade vanjskog upletanja i pokušaje manipuliranja informacijskom sferom kako bi ih se suzbilo; budući da analiza obavještajnih podataka i svijest EU-a o situaciji ovisi o volji država članica da dijele informacije; budući da je predsjednica Europske komisije predložila da se razmotri osnivanje Zajedničkog centra EU-a za osvješćivanje situacije; budući da su prevencija i proaktivne mjere kao što su preventivno razotkrivanje i robustan informacijski ekosusutav mnogo djelotvorniji od naknadnih napora za provjeru činjenica i razotkrivanje, koji pokazuju manji doseg od izvornih dezinformacija; budući da EU i njegove države članice trenutačno nemaju dovoljno kapaciteta da poduzme te mjere; budući da bi novi analitički alati temeljeni na umjetnoj inteligenciji, primjerice litavski Debunk.eu, mogli pomoći u otkrivanju napada, razmjeni saznanja i informiranju javnosti;

AD.

budući da dezinformacijama pogoduju okružje slabog ili fragmentiranog nacionalnog diskursa ili diskursa na razini EU-a, polarizirajuće i emotivne rasprave jer se naslanjaju na slabe točke i pristranost društava i pojedinaca te budući da se dezinformacijama narušava javna rasprava koja prati izbore i druge demokratske procese, što građanima može otežati donošenje informiranih odluka;

Vanjsko upletanje preko internetskih platformi

AE.

budući da internetske platforme mogu biti lako dostupni i cjenovno pristupačni alati za one koji se upuštaju u manipuliranje informacijama i druge vrste upletanja poput širenja mržnje i uznemirivanja, narušavanja sigurnosti internetskih zajednica, ušutkavanja protivnika, špijunaže ili širenja dezinformacija; budući da je dokazano da njihovo funkcioniranje potiče iskazivanje polariziranih i ekstremnih mišljenja nauštrb informacija utemeljenih na činjenicama; budući da su platforme zainteresirane strane te da nisu nužno neutralne u načinu na koji postupaju s informacijama; budući da neke internetske platforme imaju velike koristi od sustava kojim se pojačavaju podjele, ekstremizam i polarizacija; budući da je internetski prostor postao jednako važno mjesto za našu demokraciju kao i fizički prostor te su stoga potrebna odgovarajuća pravila i za taj prostor;

AF.

budući da su platforme ubrzale i pogoršale širenje pogrešnih informacija i dezinformacija na dosad nezabilježen i izazovan način; budući da internetske platforme kontroliraju protok informacija i oglašavanje na internetu, budući da te platforme za kontrolu tih tokova osmišljavaju i koriste algoritme te budući da nisu transparentne, da nemaju odgovarajuće postupke za provjeru identiteta, koriste nejasnu i nepreciznu terminologiju i dijele vrlo malo informacija o strukturi, upotrebi i učincima tih algoritama ili ih uopće ne dijele; budući da je komponenta ovisnosti algoritama internetskih platformi stvorila ozbiljan problem javnog zdravlja koji treba riješiti; budući da bi internetske platforme trebale biti odgovorne za štetne učinke svojih usluga jer su neke platforme bile svjesne nedostataka u svojim algoritmima, a posebno svoje ulogu u širenju sadržaja koji unosi razdor, ali ih nisu rješavale kako bi povećale dobit, kao što su to otkrili zviždači;

AG.

budući da su 27. veljače 2022., kao odgovor na rusku ratnu agresiju na Ukrajinu, premijeri Estonije, Latvije, Litve i Poljske poslali pismo glavnim direktorima platformi društvenih mreža koje vode velika tehnološka društva (Twitter, Alphabet, YouTube i Meta) u kojemu su, među ostalim, pozvali na zatvaranje naloga s kojih se sudjeluje u ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti te se oni veličaju, na strože moderiranje sadržaja na ruskom i ukrajinskom jeziku, potpunu i neposrednu demonetizaciju svih naloga s kojih se šire dezinformacije koje objavljuju ruska i bjelaruska vlada te na pomoć korisnicima koji pokušavaju pronaći pouzdane informacije o ratu u Ukrajini;

AH.

budući da postoje kontinuirano upletanje i kampanje manipuliranja informacijama usmjereni na sve mjere protiv širenja bolesti COVID-19, što se odnosi i na cijepljenje diljem EU-a, te da internetske platforme nisu bile koordinirane u naporima da ih spriječe, a možda su čak i doprinijele njihovu širenju; budući da takvo dezinformiranje može biti opasni za život, ako se ljudi odvraćaju od cijepljenja ili ako se promiču lažne metode liječenja; budući da je pandemija pogoršala sistemsku borbu između demokracije i autoritarizma, što je potaknulo autoritarne državne i nedržavne aktere, primjerice Kinu i Rusiju, da u želji za destabilizacijom svojih demokratskih konkurenata primijene širok raspon otvorenih i tajnih instrumenata; budući da su interni dokumenti Facebooka otkrili neuspjeh platforme u borbi protiv dezinformacija povezanih s cjepivima, među ostalim i na engleskom jeziku; budući da je situacija još gora za dezinformacije povezane s cijepljenjem na drugim jezicima; budući da se to pitanje odnosi na sve platforme;

AI.

budući da brojni prodavatelji registrirani u EU-u bilo kome tko želi na umjetan način pojačati svoju vidljivost na internetu prodaju neautentične oznake „sviđa mi se”, pratitelje, komentare i dijeljenje sadržaja; budući da je nemoguće utvrditi koja bi bila legitimna svrha tih usluga, dok primjeri štetne uporabe uključuju manipuliranje izborima i drugim demokratskim procesima, olakšavanje prevara, negativne recenzije proizvoda konkurenata, prijevare oglašivača i stvaranje lažne javnosti koja se koristi za usmjeravanje razgovora, za osobne napade i umjetno napuhivanje određenih stajališta koja inače ne bi privukla pozornost; budući da se strani režimi, primjerice Rusija i Kina, masovno koriste tim internetskim alatima kako bi utjecali na javnu raspravu u europskim zemljama; budući da dezinformiranje može destabilizirati europsku demokraciju;

AJ.

budući da društvene platforme, digitalni uređaji i aplikacije prikupljaju i pohranjuju goleme količine vrlo preciznih osobnih i, često, osjetljivih podataka o svakom korisniku; budući da se ti podaci mogu iskoristiti za predviđanje tendencija u ponašanju, jačanje kognitivne pristranosti i usmjeravanje donošenja odluka; budući da se ti podaci iskorištavaju u komercijalne svrhe; budući da često dolazi do curenja podataka na štetu sigurnosti žrtava takvih curenja i da se ti podaci mogu prodati na crnom tržištu; budući da bi takve baze podataka mogle biti „zlatni rudnik” za zlonamjerne aktere koji bi željeli ciljano djelovati prema određenim skupinama ili pojedincima;

AK.

budući da su, općenito, platforme osmišljene tako da je izbor da se podaci ne dijele neintuitivan i kompliciran te da zahtijeva više vremena u odnosu na pristanak za dijeljenje podataka;

AL.

budući da su internetske platforme sastavni dio velikog dijela naših života i da širenje informacija putem platformi može imati golem utjecaj na naša promišljanja i ponašanja, primjerice u pogledu sklonosti i odluka birača, ekonomskih i društvenih odabira i odabira izvora informiranja te budući da su te presudne odluke od javne važnosti danas zapravo uvjetovane komercijalnim interesima privatnih poduzeća;

AM.

budući da su algoritamski mehanizmi za predstavljanje sadržaja i ostali elementi platformi društvenih medija osmišljeni tako da se maksimalno privuče pozornost; budući da postoji niz izvješća prema kojima se tim elementima promiču polarizirajući, radikalizirajući i diskriminirajući sadržaji, a korisnici zadržavaju u okruženjima sličnih stavova; budući da to dovodi do postupne radikalizacije korisnika platformi, a time se uvjetuju i zagađuju procesi kolektivne rasprave, umjesto da se štite demokratski procesi i pojedinci; budući da je nekoordinirano djelovanje platformi dovelo do neusklađenosti u njihovu djelovanju i omogućilo širenje dezinformacija među platformama; budući da poslovni model zarađivanja novca širenjem polarizirajućih informacija i struktura postojećih algoritama platforme čine lakom metom za manipulaciju od strane vanjskih neprijateljskih aktera; budući da bi se platforme društvenih medija mogle osmisliti drukčije kako bi se potaknula zdravija javna sfera na internetu;

AN.

budući da je stvaranje uvjerljivo krivotvorenih (engl. deepfake) audio i audiovizualnih sadržaja sve jednostavnije zbog pojave cjenovno pristupačnih tehnologija jednostavnih za upotrebu te da bi širenje takvih sadržaja moglo postati eksponencijalno rastući problem; budući da se, međutim, trenutačno 90 % istraživanja odnosi na razvoj deepfake sadržaja, a samo 10 % na njihovo otkrivanje;

AO.

budući da su sustavi koji se temelje na samoregulaciji, poput Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija iz 2018, doveli do određenih poboljšanja; budući da, međutim, oslanjanje na dobru volju platformi ne funkcionira, nije djelotvorno i da je na temelju toga stečeno malo smislenih podataka o njihovu ukupnom učinku; budući da su, osim toga, platforme poduzele pojedinačne mjere koje su se razlikovale u stupnju i učinku, što je dovelo do toga da „stražnji ulazi” omogućuju da se sadržaj nastavi širiti na drugom mjestu, iako je bio uklonjen; budući da je potreban jasan skup pravila i sankcija kako bi Kodeks dobre prakse imao dovoljan učinak na internetsko okružje;

AP.

budući da je cilj akcijskog plana za europsku demokraciju jačanje Kodeksa dobre prakse iz 2018. i da on zajedno s Aktom o digitalnim uslugama predstavlja odmak od pristupa koji se temelji na samoregulaciji te da je cilj da se uvede više jamstava i zaštite za korisnike, na način da se poveća autonomija i prevlada pasivnost u pogledu usluga koje se nude, uvedu mjere kojima se od poduzeća traži veća transparentnost i odgovornosti te da se uvede više obveza za platforme;

AQ.

budući da aktualne mjere protiv kampanja dezinformiranja na internetskim platformama nisu učinkovite ni odvraćajuće te da platformama omogućuju da nastave promicati diskriminatorne i zlonamjerne sadržaje;

AR.

budući da platforme posvećuju znatno manje resursa upravljanju sadržajima na jezicima kojima govori manje ljudi, pa čak i na većim jezicima koji nisu engleski, u odnosu na sadržaj na engleskom jeziku;

AS.

budući da su pritužbeni i žalbeni postupci koje pružaju platforme općenito neodgovarajući;

AT.

budući da je posljednjih mjeseci nekoliko velikih aktera odlučilo pokoriti se zahtjevima za cenzuru, primjerice tijekom ruskih parlamentarnih izbora u rujnu 2021. kada su Google i Apple ukinuli mogućnost preuzimanja aplikacija povezanih s izborima (engl. Smart Voting Apps);

AU.

budući da je zbog nedostatka transparentnosti u pogledu korištenja algoritama od strane platformi nemoguće provjeriti njihove tvrdnje o tome što čine i kakav učinak ima njihovo djelovanje kako bi se suzbilo manipuliranje informacijama i upletanje; budući da postoji nepodudarnost između navedenog učinka njihovih napora u njihovim godišnjim samoprocjenama i njihove stvarne učinkovitosti, kako je prikazano u nedavnim internim dokumentima Facebooka;

AV.

budući da netransparentna narav ciljanog oglašavanja dovodi do toga da znatan postotak oglasa respektabilnih robnih marki, a ponekad čak i javnih ustanova, završi na internetskim stranicama na kojima se potiče terorizam, govor mržnje i dezinformacije i tako financira rast takvih stranica, bez znanja ili pristanka oglašivača;

AW.

budući da tržište internetskog oglašavanja kontrolira mali broj velikih poduzeća iz tog sektora koja su međusobno podijelila tržište, pri čemu su Google i Facebook najveći akteri; budući da je ta visoka tržišna koncentracija na nekoliko poduzeća povezana sa snažnom neravnotežom snaga; budući da primjena tehnika tzv. poveznica-mamaca (engl. clickbait) i činjenica da samo nekoliko velikih aktera određuje koji se sadržaji monetiziraju, a koji ne – iako njihovi algoritmi ne mogu razlikovati dezinformacije i normalni informativni sadržaj – predstavljaju prijetnju raznovrsnosti medija; budući da je tržište ciljnog oglašavanja iz temelja netransparentno; budući da poduzeća u sektoru internetskog oglašavanja prisiljavaju robne marke da preuzmu krivnju zbog njihove nepažnje u praćenju mjesta na kojima se oglasi postavljaju;

Kritična infrastruktura i strateški sektori

AX.

budući da upravljanje prijetnjama čija su meta kritične infrastrukture, posebno ako su dio sinkronizirane, zlonamjerne hibridne strategije, zahtijeva koordinirane, zajedničke napore u različitim sektorima, na različitim razinama – na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini – te u različito vrijeme;

AY.

budući da je Komisija predstavila prijedlog nove direktive za povećanje otpornosti kritičnih subjekata koji pružaju ključne usluge na području EU-a, koja sadrži i popis predloženih novih vrsta kritične infrastrukture; budući da će popis usluga biti naveden u prilogu toj direktivi;

AZ.

budući da je sve veća globalizacija raspodjele poslova i proizvodnih lanaca dovela do manjkova u pogledu proizvodnje i vještina u ključnim sektorima diljem Unije; budući da EU zbog toga za mnoge ključne proizvode, koji bi mogli imati ugrađene ranjivosti, i primarne sirovine ovisi o uvozu iz inozemstva; budući da bi otpornost lanca opskrbe trebala biti jedan od prioriteta donositelja odluka u EU-u;

BA.

budući da izravna strana ulaganja – ulaganja trećih zemalja i stranih poduzeća – u strateške sektore u EU-u, ali i u susjedna područja poput zapadnog Balkana, posebno činjenica da Kina stječe vlasništvo nad kritičnim strukturama, posljednjih godina predstavljaju sve veći razlog za zabrinutost, s obzirom na sve veću važnost isprepletenosti trgovine i sigurnosti; budući da su ta ulaganja rizična u pogledu gospodarske ovisnosti i da mogu dovesti do gubitka znanja u glavnim proizvodnim i industrijskim sektorima;

BB.

budući da otvorena strateška autonomija EU-a podrazumijeva nadzor nad europskom strateškom infrastrukturom; budući da Komisija i države članice izražavaju sve veću zabrinutost u pogledu sigurnosti i kontrole tehnologija i infrastrukture u Europi;

Vanjsko upletanje tijekom izbornih postupaka

BC.

budući da zlonamjerni akteri koji se žele upletati u izborne procese iskorištavaju otvorenost i pluralizam naših društava kao stratešku ranjivost kako bi napali demokratske procese i otpornost EU-a i njegovih država članica; budući da u kontekstu izbornih procesa vanjsko upletanje postaje opasnije jer se građani ponovno angažiraju i više su uključeni u konvencionalno političko sudjelovanje;

BD.

budući da posebna priroda vanjskog upletanja u izborne procese i upotreba novih tehnologija u tom pogledu, kao i njihovi potencijalni učinci, predstavljaju osobito opasne prijetnje demokraciji; budući da vanjsko upletanje u izborne procese uvelike nadilazi medijsko „ratovanje informacijama” u kojem se prednost daje određenim kandidatima kako bi se hakirale i ciljale baze podataka i dobio pristup informacijama o registriranim glasačima i tako izravno upletalo u normalno funkcioniranje, konkurentnost i legitimnost izbornog procesa; budući da je cilj vanjskog upletanja potaknuti sumnjičavost, nesigurnost i nepovjerenje, dakle ne samo izmijeniti rezultate izbora, već i delegitimizirati cijeli izborni proces;

Prikriveno financiranje političkih aktivnosti koje dolazi od stranih aktera i donatora

BE.

budući da postoje čvrsti dokazi da se strani akteri aktivno upleću u demokratsko funkcioniranje EU-a i njegovih država članica, posebno za vrijeme izbora i referenduma, putem operacija prikrivenog financiranja tijekom kampanja;

BF.

budući da su, primjerice, Rusija, Kina i drugi autoritarni režimi usmjerili više od 300 milijuna USD u 33 zemlje kako bi se upletali u demokratske procese te da su drugi akteri, poput Irana i Venezuele te aktera s Bliskog istoka i iz krajnje desnice SAD-a, također su sudjelovali u prikrivenom financiranju; budući da se taj trend očigledno ubrzava; budući da se polovica tih slučajeva odnosi na aktivnosti Rusije u Europi; budući da su korupcija i nezakonito pranje novca jedan od izvora političkog financiranja iz autoritarnih trećih zemalja;

BG.

budući da medijski alati koje su stvorili strani donatori na netransparentan način postaju vrlo učinkoviti u pridobivanju velikog broja pratitelja i poticanju angažmana;

BH.

budući da se tim operacijama financiraju ekstremističke, populističke i antieuropske stranke te neke druge stranke i pojedinci čiji je cilj produbljivanje društvene rascjepkanosti i potkopavanje legitimiteta europskih i nacionalnih javnih tijela; budući da je to doprinijelo povećanju dosega tih stranaka ili pokreta;

BI.

budući da Rusija nastoji ostvariti kontakte sa strankama, pojedincima i pokretima kako bi se akteri koji djeluju u institucijama EU-a iskoristili za to da se ruska stajališta i vlade pod njezinom kontrolom prikažu legitimnima te kako bi se lobiralo za ukidanje sankcija i ublažile posljedice međunarodne izolacije; budući da su stranke poput austrijske Freiheitliche Partei Österreichs, francuskog Rassemblement Nationala i talijanske Lege Nord potpisale sporazume o suradnji s Ujedinjenom Rusijom, strankom ruskoga predsjednika Vladimira Putina, i sada su suočene s navodima medija da su spremne prihvatiti političko financiranje iz Rusije; budući da i druge europske stranke, kao što su njemačka Alternative für Deutschland (AfD), mađarski FideszJobbik te stranka Brexit u Ujedinjenoj Kraljevini, navodno imaju bliske kontakte s Kremljom, a AfD i Jobbik djelovali su i kao takozvani „izborni promatrači” na izborima u područjima pod kontrolom Kremlja, na primjer u Donjecku i Lugansku u istočnoj Ukrajini, kako bi pratili i legitimizirali izbore pod ruskim pokroviteljstvom; budući da informacije o bliskim i redovitim kontaktima između ruskih dužnosnika i predstavnika skupine katalonskih secesionista u Španjolskoj, kao i između ruskih dužnosnika i najvećeg privatnog donatora za kampanju Brexit Vote Leave zahtijevaju temeljitu istragu te čine dio šire ruske strategije da iskoristi svaku priliku za manipuliranje diskursom u cilju promicanja destabilizacije;

BJ.

budući da su Skupina zemalja protiv korupcije (GRECO) Vijeća Europe i Venecijanska komisija već dale dalekosežne preporuke za smanjenje opsega mogućeg upletanja stranih aktera političkim financiranjem;

BK.

budući da izborno zakonodavstvo, a posebno odredbe o financiranju političkih aktivnosti, nije na dostatno koordinirano na razini EU-a te stoga stranim akterima omogućuje netransparentne metode financiranja; budući da je pravna definicija političkih donacija preuska jer omogućuje strane doprinose u naravi u Europskoj uniji;

BL.

budući da u nekim državama članicama političko oglašavanje na internetu ne podliježe pravilima o političkom oglašavanju koja vrijede izvan njega; budući da postoji ozbiljan nedostatak transparentnosti u političkom oglašavanju na internetu, zbog čega regulatorna tijela ne mogu provoditi ograničenja potrošnje i spriječiti nezakonite izvore financiranja, što bi moglo imati katastrofalne posljedice za integritet naših izbornih sustava;

BM.

budući da nedostatak transparentnosti financiranja stvara okružje za korupciju, koja pak često prati strana financijska sredstva i ulaganja;

BN.

budući da je Uredba (EU, Euratom) br. 1141/2014 od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (9) u postupku revizije kako bi se postigla veća razina transparentnosti u pogledu financiranja političkih aktivnosti;

BO.

budući da se posljednjih godina povećala uloga političkih zaklada, da one u većini slučajeva imaju pozitivnu ulogu u politici i jačanju demokracije, ali da u nekim slučajevima postaju nepredvidljivo sredstvo za zlonamjerne oblike financiranja i neizravnog upletanja;

BP.

budući da se moderne tehnologije i digitalna imovina, kao što su kriptovalute, upotrebljavaju za prikrivanje nezakonitih financijskih transakcija političkim akterima i političkim strankama;

Kibersigurnost i otpornost na kibernapade

BQ.

budući da se posljednjih godina povećala učestalost kibernapada i kiberincidenata koje predvode neprijateljski državni i nedržavni akteri; budući da se pokazalo da su nekoliko kibernapada, primjerice globalne spear phishing kampanje putem e-pošte usmjerene na strateške objekte za skladištenje cjepiva te kibernapade na Europsku agenciju za lijekova, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, norveški parlament i brojne druge napade, izvršile skupine hakera iza kojih stoji država, uglavnom povezane s ruskom i kineskom vladom;

BR.

budući da se Europska unija obvezala na primjenu postojećeg međunarodnog prava u kiberprostoru, posebno Povelje UN-a; budući da zlonamjerni strani akteri iskorištavaju nepostojanje snažnog međunarodnog pravnog okvira u području kibersigurnosti;

BS.

budući da su države članice povećale suradnju u području kiberobrane u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO), uključujući uspostavom timova za brz odgovor na kiberincidente; budući da je Europski program industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) u svoje programe rada uključio obavještajne podatke, sigurnu komunikaciju i kiberobranu; budući da su trenutačni kapaciteti za suočavanje s kiberprijetnjama ograničeni zbog nedostatka ljudskih i financijskih resursa, primjerice u kritičnim strukturama poput bolnica; budući da se EU u okviru programa Digitalna Europa (10) obvezao uložiti 1,6 milijardi EUR u kapacitet za odgovor i početak upotrebe alata za kibersigurnost za javne uprave, poduzeća i pojedince, kao i za razvoj suradnje između javnog i privatnog sektora;

BT.

budući da nedostaci i rascjepkanost kapaciteta i strategija EU-a u području kibersigurnosti postaju sve veći problem, što je istaknuo i Europski revizorski sud (11); budući da je Alat EU-a za kiberdiplomaciju, uspostavljen u svibnju 2019., pokazao da zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti ima dodanu vrijednost; budući da je Vijeće 30. srpnja 2020. prvi put odlučilo uvesti mjere ograničavanja protiv pojedinaca, subjekata i tijela odgovornih za različite kibernapade ili uključenih u njih;

BU.

budući da su strani državni akteri koristili masovne i nezakonite programe za nadzora, primjerice Pegasus, usmjerene na novinare, aktiviste za ljudska prava, akademike, vladine dužnosnike i političare, uključujući čelnike europskih država; budući da su se i neke države članice koristile špijunskim softverom za nadzor;

Zaštita država članica, institucija, agencija, delegacija i misija EU-a

BV.

budući da zlonamjerni strani akteri koji hoće posijati razdor unutar EU-a sve više kao metu koriste decentralizirani i multinacionalni karakter institucija EU-a, što se odnosi i na misije i operacije EU-a; budući da institucijama Europske unije općenito nedostaje kultura sigurnosti, unatoč činjenici da su jasne mete; budući da se Europski parlament, kao demokratski izabrana institucija EU-a, suočava sa specifičnim izazovima; budući da je nekoliko slučajeva pokazalo da se čini da su europske institucije izložene u pogledu stranog infiltriranja; budući da bi trebalo zajamčiti sigurnost osoblja EU-a;

BW.

budući da je prioritet uspostaviti snažne i koherentne postupke za upravljanje krizama; budući da bi trebalo ponuditi dodatno osposobljavanje kako bi se poboljšala pripravnost osoblja;

BX.

budući da je nekoliko institucija EU-a nedavno bilo metom kibernapada, čime je istaknuta potreba za snažnom međuinstitucijskom suradnjom u pogledu otkrivanja, praćenja i razmjene informacija tijekom kibernapada i/ili radi sprečavanja kibernapada, što se odnosi i na misije i operacije u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); budući da EU i države članice trebali organizirati redovite zajedničke vježbe radi utvrđivanja slabih točaka i poduzeti potrebne mjere;

Upletanje globalnih aktera putem kooptiranja elita, nacionalnih dijaspora, sveučilišta i kulturnih događaja

BY.

budući da su javna i privatna poduzeća pod kontrolom stranih autoritarnih režima zaposlila ili angažirala određeni broj političara, među kojima i bivših europskih političara i javnih službenika na visokoj razini, u zamjenu za njihovo znanje i nauštrb interesa građana EU-a i država članica;

BZ.

budući da su u pogledu vrbovanja i angažiranja elita posebno aktivne određene zemlje, posebno Rusija i Kina, ali i Saudijska Arabija i druge zaljevske zemlje, te da su primjeri za to bivši njemački kancelar Gerhard Schröder i bivši finski premijer Paavo Lipponen, koji su obojica zaposleni u Gazpromu kako bi se ubrzao postupak odobrenja za Sjeverni tok 1 i 2, bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl, imenovana za člana uprave Rosnefta, bivši francuski premijer François Fillon, imenovan za člana upravnog odbora Zarubežnefta, bivši francuski premijer Jean-Pierre Raffarin, koji aktivno promiče kineske interese u Francuskoj, bivši češki povjerenik Komisije Štefan Füle, koji radi za CEFC China Energy, bivši finski premijer Esko Aho, koji je sada član upravnog vijeća ruske Sberbanke, bivši francuski ministar za odnose s Parlamentom Jean-Marie Le Guen, koji je sada član upravnog odbora Huaweija u Francuskoj ili bivši belgijski premijer Yves Leterme, potpredsjednik kineskog investicijskog fonda ToJoy i brojni drugi visokopozicionirani političari i dužnosnici u sličnim ulogama;

CA.

budući da strategije gospodarskog lobiranja mogu biti isprepletene s ciljevima vanjskog upletanja; budući da prema izvješću OECD-a o lobiranju u 21. stoljeću (12) samo SAD, Australija i Kanada imaju propise kojima se obuhvaća strani utjecaj; budući da postoji ozbiljan manjak pravno obvezujućih pravila i da se registar EU-a za lobiranje ne upotrebljava u dovoljnoj mjeri, zbog čega nije moguće pratiti lobiranje koje dolazi iz zemalja izvan EU-a; budući da trenutačno nije moguće nadzirati aktivnosti lobiranja u državama članicama, a one utječu na zakonodavstvo i vanjsku politiku posredstvom Europskog vijeća; budući da su propisi o lobiranju u EU-u uglavnom usmjereni na izravan kontakt i da se njima ne uzima u obzir cjelokupan ekosustav različitih vrsta lobiranja koji je prisutan u Bruxellesu; budući da i zemlje kao što su Kina i Rusija, ali i Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Turska, intenzivno ulažu u lobiranje u Bruxellesu;

CB.

budući da je nastojanje da se instrumentaliziraju ranjive skupine, uključujući nacionalne manjine i dijaspore koje žive na teritoriju EU-a, važan element strategija vanjskog upletanja;

CC.

budući da različiti državni akteri, primjerice vlade Rusije, Kine i, u manjoj mjeri, Turske svoj utjecaj pokušavaju povećati osnivajući i koristeći se kulturnim, obrazovnim (primjerice dodjelom bespovratnih sredstava za istraživanje i stipendija) i vjerskim institucijama u svim državama članicama, što predstavlja strateške napore da se destabilizira europska demokracija i proširi kontrola nad istočnom i srednjom Europom; budući da je Rusija u prošlosti koristila navodnu tešku situaciju svoje manjine kao izliku za izravno upletanje u trećim zemljama;

CD.

budući da postoje dokazi o ruskom upletanju i manipuliranju informacijama na internetu u velikom broju liberalnih demokracija diljem svijeta, što uključuje, ali nije ograničeno na, referendum o Brexitu u Ujedinjenoj Kraljevini i predsjedničke izbore u Francuskoj i SAD-u, te o praktičnoj potpori za ekstremističke, populističke, antieuropske i neke druge stranke i pojedince diljem Europe, u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Austriji, ali i drugim zemljama; budući da je potrebna dodatna potpora za istraživanja i edukaciju kako bi se mogao razumjeti točan utjecaj vanjskog upletanja na konkretne događaje kao što su Brexit i izbor predsjednika Trumpa 2016.;

CE.

budući da Sputnik i RT, portali koji djeluju na Zapadu i koje kontrolira ruska država, zajedno sa zapadnjačkim medijima koji su u potpunosti ili djelomično u vlasništvu ruskih i kineskih pravnih i fizičkih subjekata, aktivno šire dezinformacije usmjerene protiv liberalnih demokracija; budući da Rusija pribjegava povijesnom revizionizmu, odnosno nastoji prekrojiti povijest sovjetskih zločina i promicati nostalgiju za sovjetskim vremenima među prijemčivim stanovništvom u srednjoj i istočnoj Europi; budući da nacionalne televizijske kuće u središnjoj i istočnoj Europi teško mogu konkurirati televizijskom sadržaju na ruskom jeziku koji financira ruska vlada; budući da postoji rizik neuravnotežene suradnje između kineskih i stranih medija, uzimajući u obzir i činjenicu da su kineski mediji glas Komunističke partije Kine na vlastitom području i u inozemstvu;

CF.

budući da je diljem svijeta otvoreno više od 500 Konfucijevih centara, uključujući njih oko 200 u Europi, i da Kina te centre pri visokoškolskim i srednjoškolskim ustanovama koristi kao sredstvo upletanja u EU; budući da je akademska sloboda strogo ograničena u Konfucijevim institutima; budući da su na sveučilišta ili obrazovne programe, primjerice Sveučilište Fudan u Budimpešti, usmjerena velika strana financijska sredstva, osobito iz Kine ili Katara;

CG.

budući da EU trenutačno nema potreban instrumentarij za suzbijanje kooptiranja elita i borbu protiv uspostave kanala utjecaja, među ostalim unutar institucija EU-a; budući da su kapaciteti za osvješćivanje situacije i protuobavještajni instrumenti na razini EU-a i dalje ograničeni te se EU za to u velikoj mjeri oslanja na spremnost nacionalnih aktera da dijele informacije;

Odvraćanje, pripisivanje odgovornosti i kolektivne protumjere, uključujući sankcije

CH.

budući da EU i njegove države članice trenutačno ne posjeduju poseban režim sankcija povezanih sa stranim upletanjem i kampanjama dezinformiranja koje organiziraju strani državni akteri, što znači da ti akteri mogu sa sigurnošću pretpostaviti da će njihove kampanje za destabilizaciju EU-a proći bez posljedica za njih;

CI.

budući da su prvi koraci za djelotvornu obranu protiv takvog djelovanja jasno pripisivanje odgovornosti za napade dezinformacijama i propagandom, uključujući javno prozivanje počinitelja, njihovih sponzora i ciljeva koje žele postići, te mjerenje utjecaja tih napada na ciljnu publiku;

CJ.

budući da bi EU trebao ojačati svoje instrumente odvraćanja i instrumente za pripisivanje i kategorizaciju prirode tih napada kao onih koji jesu ili nisu u suprotnosti s međunarodnim pravom, s ciljem uvođenja učinkovitog sustava sankcija kako bi zlonamjerni strani akteri bili prisiljeni snositi cijenu i posljedice svojih odluka; budući da usmjeravanje na pojedince možda nije dovoljno; budući da bi se drugi alati, kao što su trgovinske mjere, mogli upotrijebiti za zaštitu europskih demokratskih procesa protiv hibridnih napada pod okriljem pojedinih država; budući da se mjere odvraćanja moraju primjenjivati transparentno, uz sva potrebna jamstva; budući da su hibridni napadi pažljivo kalibrirani tako da ciljano budu ispod praga iz članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora;

Globalna suradnja i multilateralizam

CK.

budući da su zlonamjernim djelovanjima stranih državnih i nedržavnih aktera zahvaćene brojne demokratske partnerske zemlje diljem svijeta; budući da demokratski saveznici ovise o svojoj sposobnosti udruživanja snaga za pružanje zajedničkog odgovora;

CL.

budući da su zemlje pristupnice EU-a na zapadnom Balkanu pod posebno snažnim udarom u obliku kampanja vanjskog upletanja i dezinformiranja kojima upravljaju Rusija, Kina i Turska, za što kao primjer mogu poslužiti ruske kampanje upletanja tijekom postupka ratifikacije Prespanskog sporazuma u Sjevernoj Makedoniji; budući da su Kina i Rusija na zapadnom Balkanu dodatno iskoristile pandemiju bolesti COVID-19 kako bi destabilizirale te zemlje i diskreditirale EU; budući da se od zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja očekuje da se uključe u inicijative EU-a za suzbijanje vanjskog upletanja;

CM.

budući da partneri sličnih stavova i saveznici još uvijek ne dijele zajedničko razumijevanje i zajedničke definicije kad je riječ o prirodi tih prijetnji; budući da glavni tajnik UN-a poziva na uspostavu globalnog kodeksa ponašanja kojim bi se promicao integritet javnih informacija; budući da je Konferencija o budućnosti Europe važna platforma za rasprave o ovoj temi;

CN.

budući da je za rješavanje pitanja vanjskog zlonamjernog upletanja potrebna globalna multilateralna suradnja i potpora među partnerima sličnih stavova; budući da su druge demokracije razvile napredne vještine i strategije, primjerice Australija ili Tajvan; budući da je Tajvan predvodnik u borbi protiv manipulacije informacija, ponajprije iz Kine; budući da se uspjeh tajvanskog sustava temelji na suradnji svih grana vlasti, ali i suradnji s neovisnim nevladinim organizacijama koje su specijalizirane za provjeravanje činjenica i medijsku pismenost, te s platformama društvenih medija, kao što je Facebook, te na promicanju medijske pismenosti svih generacija, razotkrivanju dezinformacija i suzbijanju širenja manipulativnih poruka; budući da je posebni odbor INGE proveo tri dana na službenom putovanju u Tajvanu radi razgovora o dezinformiranju i vanjskom upletanju u izbore;

Potreba za koordiniranom strategijom EU-a protiv vanjskog upletanja

1.

duboko je zabrinut zbog sve veće učestalosti i sve sofisticiranije naravi pokušaja vanjskog upletanja i manipulacije informacijama, koje najvećim dijelom provode Rusija i Kina te koji su usmjereni na sve sastavnice demokratskog funkcioniranja Europske unije i njezinih država članica;

2.

pozdravlja najavu predsjednice Komisije od 27. veljače 2022. o zabrani ruskih propagandnih medijskih kuća na razini EU-a kao što su Sputnik TV, RT (ranije poznat kao Russia Today) i druga ruska tijela za dezinformiranje čiji je jedini cilj oslabiti i podijeliti javno mnijenje EU-a i donositelje odluka u EU-u; poziva na donošenje daljnjih mjera u tom pogledu;

3.

poziva Komisiju da predloži, a suzakonodavce i države članice da podrže, višeslojnu, koordiniranu i međusektorsku strategiju i odgovarajuća financijska sredstva kako bi se EU i države članice opremili odgovarajućim politikama za previđanje i otpornost te instrumentima za odvraćanje koji bi im omogućili da se suoče sa svim vrstama hibridnih prijetnji i napada koje organiziraju strani državni i nedržavni akteri; smatra da bi se ta strategija trebala temeljiti na:

(a)

zajedničkim terminologijama i definicijama, jedinstvenoj metodologiji, evaluacijama i ex post procjenama učinka dosad donesenog zakonodavstva, zajedničkom obavještajnom sustavu te na razumijevanju, praćenju i osvješćivanju situacije u pogledu pitanja o kojima je riječ, što obuhvaća i rano upozoravanje;

(b)

konkretnim politika kojima bi se omogućilo jačanje otpornosti među građanima EU-a, u skladu s demokratskim vrijednostima, među ostalim pružanjem potpore civilnom društvu;

(c)

odgovarajućim kapacitetima za disrupciju upletanja i obranu;

(d)

diplomatskim i odvraćajućim odgovorima, među kojima je i paket instrumenata EU-a za suzbijanje vanjskog upletanja i utjecaja, što se odnosi i na hibridne operacije, odgovarajućim mjerama, npr. pripisivanjem odgovornosti i imenovanjem počinitelja, sankcijama i protumjerama te globalnim partnerstvima za razmjenu najboljih praksi i promicanje međunarodnih normi odgovornog ponašanja država;

4.

ističe da sve mjere za sprečavanje, otkrivanje, pripisivanje odgovornosti, suzbijanje i sankcioniranje vanjskog upletanja moraju biti osmišljene na način kojim se poštuju i promiču temeljna prava, uključujući mogućnost građana EU-a da komuniciraju na siguran i anoniman način, bez cenzure i neopravdanog upletanja bilo kojih stranih aktera;

5.

smatra da ta strategija zahtijeva pristup temeljen na procjeni rizika kojim se obuhvaćaju sve razine uprave i društva, s posebnim naglaskom na sljedećem:

(a)

jačanju otpornosti EU-a s pomoću osvješćivanja situacije, medijske i informacijske pismenosti, medijskog pluralizma, neovisnog novinarstva i obrazovanja;

(b)

vanjskom upletanju preko internetskih platformi;

(c)

kritičnoj infrastrukturi i strateškim sektorima;

(d)

vanjskom upletanju za vrijeme izbornih postupaka;

(e)

prikrivenom financiranju političkih aktivnosti koje dolazi od stranih aktera i donatora;

(f)

kibersigurnosti i otpornosti na kibernapade;

(g)

zaštiti država članica, institucija, agencija, delegacija i misija EU-a;

(h)

upletanju globalnih aktera putem kooptiranja elita, nacionalnih dijaspora, sveučilišta i kulturnih događaja;

(i)

odvraćanju, pripisivanju odgovornosti i kolektivnim protumjerama, uključujući sankcije;

(j)

globalnoj suradnji i multilateralizmu;

6.

posebno poziva EU i njegove države članice da povećaju sredstva i resurse za europska i globalna tijela i organizacije, kao što su skupine za strateško promišljanje i provjeravatelji činjenica, zadužene za praćenje i podizanje razine osviještenosti o ozbiljnosti tih prijetnji, među kojima je i dezinformiranje; ističe ključnu ulogu EU-a u širem strateškom smislu; poziva na jačanje kapaciteta predviđanja i interoperabilnosti EU-a i njegovih država članica, kako bi se zajamčila snažna pripravnost za predviđanje, sprečavanje i ublažavanje stranog manipuliranja informacijama i upletanja, pojačala zaštite njihovih strateških interesa i infrastrukture te sudjelovalo u multilateralnoj suradnji i koordinaciji kako bi se postiglo zajedničko razumijevanje tog pitanja na relevantnim međunarodnim forumima; poziva Vijeće za vanjske poslove da redovito raspravlja o pitanju vanjskog upletanja;

7.

zabrinut je zbog golemog nedostatka osviještenosti, i u široj javnosti i među dužnosnicima vlada, o ozbiljnosti prijetnje koju predstavlja upletanje stranih autoritarnih režima i drugih zlonamjernih aktera u sve razine i sektore europskog društva, koje za cilj ima podrivanje temeljnih prava i legitimnosti javnih tijela, produbljivanje političke i društvene rascjepkanosti te, u nekim slučajevima, čak i dovođenje građana EU-a u životnu opasnost;

8.

zabrinut je zbog manjka normi te odgovarajućih i dostatnih mjera za pripisivanje odgovornosti za aktivnosti vanjskog upletanja, što upletanje čini privlačnom taktikom s niskim troškovima, niskim rizikom i velikom dobiti za zlonamjerne aktere jer je rizik da se suoče s posljedicama za svoje radnje trenutačno vrlo malen;

9.

poziva Komisiju da se ex ante procjenama učinka koje se provode prije predstavljanja novih prijedloga po potrebi obuhvate i pitanja vanjskog manipuliranja informacijama i upletanja u cilju uključivanja borbe protiv vanjskog upletanja i manipuliranja informacijama u oblikovanje politika EU-a; potiče ESVD i Komisiju da provode redovite revizije otpornosti i procjenjuju prijetnje i njihov utjecaj na postojeće zakonodavstvo i politike;

10.

poziva Komisiju da izvrši analizu nedavno uspostavljenih nacionalnih institucija, kao što su Nacionalni koordinator za borbu protiv vanjskog upletanja u Australiji, Odbor za sigurnost koji pomaže vladi i ministarstvima u Finskoj, Agencija za civilnu zaštitu, nova Agencija za psihološku obranu i Nacionalni centar za Kinu u Švedskoj, nova francuska nacionalna agencija Viginum, Nacionalni centar za kibersigurnost Litve te međuagencijska radna skupina za koordinirano suzbijanje dezinformacija u Tajvanu kako bi se utvrdilo što se može naučiti iz tih najboljih praksi i u kojoj mjeri bi se slične ideje mogle provesti na razini EU-a; poziva Komisiju da podupre dijeljenje informacija i najboljih praksi u tom pogledu među državama članicama; ističe važnost proaktivnih pristupa i instrumenata, uključujući strateške komunikacije, kao osnovnog načina djelovanja za provedbu politika EU-a i država članica riječima i djelima; poziva Komisiju da osigura odgovarajuće osposobljavanje u području podatkovne znanosti i da u okviru Komisije osnuje jedinstveno nadzorno tijelo koje bi se bavilo manipulacijama informacijama;

11.

zabrinut je zbog brojnih nedostataka i propusta u postojećem zakonodavstvu i politikama za otkrivanje, sprečavanje i suzbijanje vanjskog upletanja, i na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

12.

napominje da EU financira nekoliko dugoročnih projekata i programa usmjerenih na suzbijanje dezinformacija na tehnološkoj, pravnoj, psihološkoj i informacijskoj razini; poziva Komisiju da procijeni učinak tih projekata i programa te njihovu primjenjivost;

13.

poziva Komisiju da uspostavi radnu skupinu Komisije koju bi predvodila Věra Jourová, potpredsjednica Komisije za vrijednosti i transparentnost, za provjeru postojećeg zakonodavstva i politika kako bi se utvrdili nedostaci koje bi mogli iskoristiti zlonamjerni akteri te potiče Komisiju da se ti nedostaci uklone; naglašava da bi ta struktura trebala surađivati s drugim institucijama EU-a i državama članicama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te olakšati razmjenu najboljih praksi; poziva Komisiju i ESVD da razmotre uspostavu neovisnog Europskog centra za prijetnje upletanja i integritet informacija s odgovarajućim resursima, a koji bi trebao utvrditi, analizirati i dokumentirati operacije manipuliranja informacijama i prijetnje upletanja u EU u njihovoj ukupnosti, povećati informiranost o stanju, razviti specijalizirani centar znanja kao platforma za koordinaciju s civilnim društvom, poslovnim sektorom, EU-om i nacionalnim institucijama te podizati osviještenost javnosti, među ostalim redovitim izvješćima o sustavnim prijetnjama; ističe da bi se u slučaju stvaranja takvog novog, samostalnog i dobro ekipiranog Europskog centra za prijetnje upletanja i integritet informacija trebalo jasnije utvrditi i pojačati uloga odjela Stratcom u okviru ESVD-a i njegovih radnih skupina kao strateškog tijela diplomatske službe Unije i spriječiti preklapanje djelovanja; ističe da bi zadaće odjela Stratcom u okviru ESVD-a trebale biti usmjerene na strateški razvoj vanjskih politika za suzbijanje postojećih zajedničkih prijetnji i onih u nastajanju i poboljšavanje suradnje s međunarodnim partnerima u tom području; ističe da bi odjel Stratcom u okviru ESVD-a te aktivnosti mogao obavljati u bliskoj suradnji s novim Europskim centrom za prijetnje upletanja i integritet informacija i novom radnom skupinom Komisije;

14.

poziva institucije EU-a i države članice da osnaže civilno društvo kako bi imalo aktivnu ulogu u suzbijanju vanjskog upletanja; poziva sve razine i sektore europskog društva da uspostave sustave kojima bi se organizacije i građani učinili otpornijima na vanjsko upletanje i koji bi bili u stanju pravovremeno otkriti i što učinkovitije suzbiti napade, među ostalim edukacija i osvještavanjem, unutar okvira EU-a za temeljna prava i na transparentan i demokratski način; u tom kontekstu ističe najbolje prakse i pristup Tajvana koji obuhvaća cijelo društvo; poziva donositelje odluka da pruže civilnom društvu odgovarajuće alate i namjenska financijska sredstva za proučavanje, razotkrivanje i suzbijanje stranog utjecaja;

Jačanje otpornosti EU-a s pomoću osvješćivanja situacije, medijske pismenosti i obrazovanja

15.

naglašava da su institucijama EU-a i državama članicama potrebni čvrsti, pouzdani i međusobno povezani sustavi za otkrivanje, analizu, praćenje i evidentiranje slučajeva upletanja stranih državnih i nedržavnih aktera u demokratske procese, kako bi se razvili osviještenost i jasno razumijevanje u pogledu vrsta postupaka koje EU i njegove države članice trebaju odvraćati i rješavati; poziva na redovita sociološka istraživanja i ispitivanja javnog mnijenja kako bi se pratila otpornost i medijska pismenost, kao i razumjela javna potpora i predodžbe o najčešćim dezinformacijskim narativima;

16.

naglašava da je jednako važno da saznanja stečena takvim analizama ne ostanu unutar skupina stručnjaka za vanjsko upletanje, nego da se, u mjeri u kojoj je to moguće, otvoreno dijele sa širom javnošću, a posebno s osobama koje obnašaju osjetljive dužnosti, kako bi svi bili svjesni obrazaca prijetnji i toga kako izbjeći rizike;

17.

naglašava da je potrebno razviti zajedničku metodologiju za osvješćivanje situacije, rano upozoravanje i procjenu prijetnji, sustavno prikupljanje dokaza i pravodobno otkrivanje manipulacija u informacijskom okruženju, kao i za razvoj tehničkih standarda za pripisivanje odgovornosti, primjerice u pogledu autentičnosti sadržaja, kako bi se zajamčio djelotvoran odgovor;

18.

ističe potrebu da EU, u suradnji s državama članicama i multilateralnom suradnjom u okviru relevantnih međunarodnih foruma, razvije konceptualnu definiciju prijetnji upletanja s kojima je suočen EU; naglašava da takva definicija treba odražavati taktike, tehnike, postupke i upotrijebljene alate koji opisuju obrasce ponašanja državnih i nedržavnih aktera čijem upletanju danas svjedočimo; potiče Komisiju da u okviru tog procesa uključi Agenciju EU-a za temeljna prava (FRA) u ocjenjivanje kako bi se osiguralo da ni u kojoj konceptualnoj definiciji nema diskriminatornih ili nepravednih koncepata ni pristranosti;

19.

ističe da su javna diplomacija i strateška komunikacija ključni elementi vanjskih odnosa EU-a i zaštite demokratskih vrijednosti EU-a; poziva institucije EU-a da dodatno razviju i pojačaju važan rad radnih skupina odjela Stratcom Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), Obavještajnog i situacijskog centra EU-a (EU INTCEN), jedinice za otkrivanje hibridnih prijetnji, Obavještajne uprave vojnog stožera EU-a, kao i sustav brzog uzbunjivanja, uspostavljenu suradnju na administrativnoj razini između ESVD-a, Komisije i Parlamenta, mreže pod vodstvom Komisije za borbu protiv dezinformiranja i administrativne radne skupine Parlamenta za borbu protiv dezinformiranja te suradnju koja je u tijeku s NATO-om, skupinom G7, civilnim društvom i privatnim sektorom u pogledu analize obavještajnih podataka, dijeljenja najboljih praksi i osvješćivanja situacije o vanjskim manipulacijama informacijama i upletanju; pozdravlja tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 9/2021 naslovljeno „Dezinformacije koje utječu na EU: poduzeti su određeni koraci, ali problem nije riješen”, poziva ESVD i Komisiju da objave detaljan raspored za provedbu preporuka Europskog revizorskog suda;

20.

naglašava da je kontinuirano praćenje situacije potrebno dodatno pojačati znatno prije izbora ili drugih važnih političkih procesa diljem Europe;

21.

poziva države članice da te resurse u potpunosti iskoriste dijeljenjem relevantnih obavještajnih podataka s Obavještajnim i situacijskim centrom EU-a i pojačanim sudjelovanjem u sustavu brzog uzbunjivanja; stajališta je da je potrebno dodatno ojačati analizu i obavještajnu suradnju s EU-om i NATO-om te ih istovremeno treba učiniti transparentnijima i demokratski odgovornima, među ostalim dijeljenjem informacija s Parlamentom;

22.

pozdravlja zamisao predsjednice Komisije Ursule von der Leyen o uspostavi Zajedničkog centra za osvješćivanje situacije kako bi se poboljšalo strateško predviđanje i otvorena strateška autonomija EU-a te očekuje dodatne pojedinosti o njegovu ustroju i misiji; naglašava da bi takav centar trebao aktivno surađivati s relevantnim službama Komisije, ESVD-a, Vijeća i Parlamenta te s nacionalnim tijelima; ponavlja, međutim, da je važno izbjeći udvostručavanje djelovanja i preklapanje s postojećim strukturama EU-a;

23.

podsjeća da je ESVD-u potrebno pružiti snažniji i jasno definiran mandat te potrebne resurse za Odjel za stratešku komunikaciju i analizu informacija te radne skupine, za praćenje i rješavanje problema manipuliranja informacijama i upletanja i povrh vanjskih izvora trenutačno pokrivenih trima postojećim radnim skupinama te nastojati ostvariti bolju geografsku pokrivenost primjenom pristupa temeljenog na riziku; poziva ESVD da hitno uspostavi odgovarajuće kapacitete za rješavanje pitanja manipuliranja informacijama i upletanja s izvorom u Kini, osobito osnivanjem posebnog tima za Daleki istok; ponovno ističe da je potrebno znatno povećati stručne i jezične kapacitete u pogledu Kine i drugih strateški važnih regija, u ESVD-u, državama članicama i općenito u institucijama EU-a, te upotrebljavati obavještajne podatke iz otvorenih izvora koji se trenutačno ne upotrebljavaju dovoljno;

24.

ističe važnost široko dostupnih, konkurentnih, pluralističkih medija, neovisnosti novinara, provjeravatelja činjenica i istraživača te snažnih javnih medija za živu i slobodnu demokratsku raspravu; pozdravlja inicijative, kao što su Europski opservatorij za digitalne medije i Europska zaklada za demokraciju, za okupljanje, osposobljavanje i podupiranje organizacija neovisnih novinara, provjeravatelja činjenica i istraživača diljem Europe, a posebno u najugroženijim regijama; duboko žali zbog toga što Europski opservatorij za digitalne medije ne uključuje Baltičke države; pozdravlja i inicijative usmjerene na utvrđivanje lako prepoznatljivih pokazatelja pouzdanosti novinarstva, kao što je inicijativa koju su pokrenuli Reporteri bez granica; poziva Komisiju da suzbije monopolističko vlasništvo nad masovnim medijima;

25.

pohvaljuje neophodna istraživanja te mnoge kreativne i uspješne inicijative u području medijske i digitalne pismenosti te inicijative za podizanje svijesti koje provode pojedinci, škole, sveučilišta, medijske organizacije, javne institucije i organizacije civilnog društva;

26.

poziva da EU i države članice pruže javne izvore financiranja EU-a neovisnim provjeravateljima činjenica, istraživačima, kvalitetnim istraživačkim medijima i novinarima te nevladinim organizacijama koje istražuju manipuliranje informacijama i vanjsko upletanje, promiču medijsku, digitalnu i informacijsku pismenost i druga sredstva za osnaživanje građana i istražuju kako smisleno mjeriti učinkovitost osposobljavanja u području medijske i informacijske pismenosti, podizanja razine osviještenosti, razotkrivanja i strateške komunikacije;

27.

poziva na mjere za jačanje profesionalnih i pluralističkih medija i jamčenje pravedne naknade izdavačima za korištenje njihovih sadržaja na internetu; ističe da nekoliko zemalja diljem svijeta poduzima korake kako bi osiguralo da mediji imaju odgovarajuća financijska sredstva; ponovno upućuje poziv da se uspostavi stalni fond EU-a za informativne medije te u tom smislu pozdravlja pokretanje inicijative „News” koja uključuje nove prilike za financiranje medijske i informacijske pismenosti u okviru programa Kreativna Europa 2021. – 2027.; napominje, međutim, da izvori financiranja mogu stvoriti ovisnosti ili utjecati na neovisnost medija; u tom smislu ističe važnost transparentnog financiranja medija; smatra da je potrebno javno objaviti informacije o tome tko posjeduje, donira, kontrolira ili pruža sadržaj medijskim kućama i plaća novinarski sadržaj kako bi se zaštitio medijski pluralizam;

28.

ističe da je potrebno konsolidirati analize, izvješća o incidentima i procjene javnih prijetnji temeljene na obavještajnim podacima o manipuliranju informacijama i vanjskom upletanju i te informacije učiniti dostupnima javnosti; stoga predlaže stvaranje baze podataka na razini EU-a o slučajevima vanjskog upletanja o kojima su izvijestila tijela EU-a i država članica; ističe da bi se informacije o tim incidentima mogle, prema potrebi, podijeliti s organizacijama civilnog društva i javnosti, na svim jezicima EU-a;

29.

poziva sve države članice da medijsku i digitalnu pismenost, kao i obrazovanje o demokraciji, temeljnim pravima, nedavnoj povijesti, svjetskoj politici, kritičkom promišljanju i sudjelovanju javnosti, uvrste u svoje obrazovne programe, od onih za najmlađe do programa za obrazovanje odraslih, što podrazumijeva i osposobljavanje za nastavnike i istraživače; poziva Komisiju i države članice da povećaju potporu obrazovanju i istraživanjima u području povijesnih znanosti, posebno o tome kako su u prošlosti strano upletanje i totalitarizmi utjecali na društvo općenito, a posebno na demokratske događaje velikih razmjera;

30.

poziva institucije EU-a i države članice da na svim administrativnim razinama utvrde sektore u kojima postoji rizik od pokušaja upletanja i da zaposlenima u tim sektorima pruže redovita osposobljavanja i vježbe u pogledu otkrivanja i izbjegavanja pokušaja upletanja te ističe da bi u tom smislu bilo korisno da EU uspostavi standardizirani format; preporučuje da se sveobuhvatni programi osposobljavanja omoguće i za sve javne službenike; u tom pogledu pozdravlja osposobljavanje koje zastupnicima i osoblju nudi uprava Parlamenta; preporučuje da se to osposobljavanje dodatno razvije;

31.

ističe potrebu za podizanjem razine svijesti o vanjskom upletanju u svim slojevima društva; pozdravlja inicijative ESVD-a, Komisije i uprave Parlamenta kao što su organizacija događanja za osposobljavanje i podizanje razine svijesti novinara, nastavnika, utjecajnih osoba, studenata, umirovljenika i posjetitelja, na internetu i izvan njega, u Bruxellesu i svim državama članicama, te preporučuje da se ta događanja dodatno razviju;

32.

poziva države članice, administraciju EU-a i organizacije civilnog društva da razmjenjuju najbolje prakse za osposobljavanje i podizanje razine svijesti u području medijske i informacijske pismenosti, kako je zatraženo u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama (13); poziva Komisiju da te razmjene organizira u suradnji sa Skupinom stručnjaka za medijsku pismenost; naglašava da države članice moraju brzo i pravilno provesti revidiranu direktivu;

33.

potiče institucije EU-a da sastave Etički kodeks za usmjeravanje javnih tijela i političkih predstavnika u upotrebi platformi i mreža društvenih medija; smatra da je potrebno poticati odgovornu upotrebu tih platformi i mreža i boriti se protiv manipulacije i dezinformacija koje proizlaze iz javnog prostora;

34.

poziva EU i njegove države članice da provedu prilagođene programe za podizanje razine svijesti i medijsku i informacijsku pismenost među ostalim za dijaspore i manjine te poziva Komisiju da uspostavi sustav za laku razmjenu materijala na manjinskim jezicima kako bi se smanjili troškovi prevođenja i doprlo do što većeg broja ljudi; poziva regije i općine da preuzmu vodeću ulogu jer je važno doprijeti do ruralnih područja i svih demografskih skupina;

35.

ističe da je ključni odgovor na pokušaje vanjskog upletanja obrana glavnih ciljnih skupina na koje je upletanje usmjereno; naglašava potrebu za ciljanim djelovanjem putem usklađenog pravnog okvira EU-a protiv širenja dezinformacija i govora mržnje o pitanjima povezanima s rodom, pripadnicima zajednice LGBTIQ+, manjinama i izbjeglicama; poziva Komisiju da izradi i provede strategije za sprječavanje financiranja pojedinaca i skupina koji aktivno šire dezinformacije ili sudjeluju u manipuliranju informacijama, što je često usmjereno na navedene skupini i teme, kako bi posijali razdor unutar društva; poziva na pozitivne komunikacijske kampanje o tim pitanjima i ističe potrebu za rodno osjetljivim osposobljavanjem;

36.

uviđa da se napadi i kampanje rodno utemeljenog dezinformiranja često koriste u sklopu šire političke strategije čiji je cilj potkopavanje ravnopravnog sudjelovanja u demokratskim procesima, posebno žena i pripadnika LGBTIQ skupine; ističe da dezinformacije o LGBTIQ osobama potiču mržnju i na internetu i izvan njega i ugrožavaju živote; poziva da se istraživanja u području dezinformacija na internetu provode iz intersekcijske perspektive i da se nadziru promjene koje platforme provode kao odgovor na internetske kampanje rodno utemeljenog dezinformiranja; poziva na to da se više pažnje posveti borbi protiv rodno utemeljenog dezinformiranja uvođenjem sustava za rano upozoravanje preko kojih bi se kampanje rodno utemeljenog dezinformiranja mogle prijaviti i prepoznati;

37.

poziva Komisiju da predloži sveobuhvatnu strategiju za medijsko i informacijsko opismenjavanje, s posebnim naglaskom na borbi protiv manipuliranja informacijama;

38.

pozdravlja osnivanje stručne skupine za borbu protiv dezinformacija i promicanje digitalne pismenosti u okviru obrazovanja i osposobljavanja koja će, među ostalim zadaćama, biti usmjerena na kritičko mišljenje, osposobljavanje nastavnika, predviđanje, razotkrivanje i provjeravanje činjenica, kao i sudjelovanje učenika; poziva Komisiju da podijeli rezultate rada te stručne skupine i provede njezine zaključke;

39.

ističe važnost strateškog komuniciranja za suzbijanje najčešćih antidemokratskih narativa; poziva na poboljšanje strateške komunikacije Europske unije kako bi se povećao njezin doseg prema građanima, ali i inozemstvu; naglašava da sve demokratske organizacije moraju braniti demokraciju, štititi vladavinu prava i podijeliti odgovornost u pogledu angažmana prema građanima, koristeći pritom jezike i platforme kojima se sami građani najradije koriste;

40.

poziva države članice da osiguraju učinkovite javne informativne kampanje povezane s pandemijom bolesti COVID-19 u cilju širenja točnih i pravodobnih informacija i suzbijanja dezinformacija, posebno u pogledu cjepiva;

41.

duboko je zabrinut zbog širenja inozemne državne propagande koja ponajprije potječe iz Moskve ili Pekinga, kao i iz Ankare, primjerice medijskih sadržaja RT-a, Sputnika, Anadolua, CCTV-a, Global Timesa, Xinhue, TRT Worlda ili onih kreiranih pod pokroviteljstvom Kineske komunističke partije, koji se, zamaskirani kao novinarstvo i prevedeni na lokalne jezike, distribuiraju u novinama; smatra da se takvi kanali ne mogu smatrati pravim medijima te da stoga ne bi trebali uživati prava i zaštitu demokratskih medija; jednako je tako zabrinut jer su takvi narativi prodrli u istinske novinarske sadržaje; ističe da je potrebno informirati javnost o ruskim i kineskim kampanjama dezinformiranja usmjerenima na rušenje demokratskih vrijednosti i razdor unutar EU-a, s obzirom na to da su one glavni izvor dezinformacija u Europi; poziva Komisiju da pokrene istraživanje o minimalnim medijskim standardima kao osnovu za moguće oduzimanje dozvola u slučajevima prekršaja; traži od Komisije da uključi rezultate istraživanja u predstojeće zakonodavstvo, kao što je mogući Zakon o slobodi medija; primjećuje da se strani akteri upletanja mogu lažno predstavljati kao novinari; smatra da bi u takvim slučajevima trebalo biti moguće sankcionirati tu osobu ili organizaciju, na primjer javnim prozivanjem, zabranom pristupa medijskim događanjima ili oduzimanjem akreditacije;

42.

duboko je zabrinut zbog napada, uznemiravanja, nasilja i prijetnji novinarima, braniteljima ljudskih prava i drugim osobama koje razotkrivaju vanjsko upletanje, što može ugroziti njihovu neovisnost; poziva Komisiju da brzo podnese konkretne i ambiciozne prijedloge u pogledu sigurnosti svih tih osoba, uključujući instrument protiv strateških tužbe protiv javnog sudjelovanja (SLAPP) te gospodarsku, pravnu i diplomatsku potporu, kako je najavljeno u akcijskom planu za europsku demokraciju; u tom pogledu pozdravlja Preporuku Komisije (EU) 2021/1534 od 16. rujna 2021. o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji (14); poziva države članice da učinkovito štite novinare i druge medijske djelatnike zakonodavnim i nezakonodavnim alatima;

43.

naglašava da je potrebno uključiti lokalne i regionalne donositelje odluka odgovorne za strateške odluke u područjima koja su u njihovoj nadležnosti, kao što su infrastruktura, kibersigurnost, kultura i obrazovanje; naglašava da su lokalni i regionalni političari i vlasti često ti koji zabrinjavajuće pojave mogu prepoznati u ranoj fazi i naglašava da je za utvrđivanje i provedbu odgovarajućih protumjera često potrebno lokalno znanje;

44.

poziva Komisiju i države članice da uspostave komunikacijske kanale i platforme na kojima poduzeća, nevladine organizacije i pojedinci, među ostalim pripadnici dijaspora, mogu prijaviti ako postanu žrtve manipuliranja informacijama ili upletanja; poziva države članice da pruže potporu žrtvama napada i osobama upoznatima s tim napadima ili izloženima pritisku;

Vanjsko upletanje preko internetskih platformi

45.

pozdravlja predloženu reviziju Kodeksa dobre prakse te prijedloge za Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima, kao i druge mjere povezane s akcijskim planom za europsku demokraciju, kao potencijalno djelotvorne instrumente za suzbijanje vanjskog upletanja; preporučuje da se pri završnom čitanju tih dokumenata povede računa o pitanjima navedenima u ovom odjeljku;

46.

naglašava da se sloboda izražavanja ne smije pogrešno tumačiti kao sloboda sudjelovanja na internetu u aktivnostima koje su nezakonite izvan interneta, kao što su uznemiravanje, govor mržnje, rasna diskriminacija, terorizam, nasilje, špijunaža i druge prijetnje; naglašava da platforme trebaju poštovati ne samo zakone države u kojoj djeluju, nego i uvjete za korisnike, posebno u pogledu štetnih sadržaja na internetu; poziva platforme da pojačaju napore kako bi spriječile ponovno pojavljivanje sadržaja koji je identičan sadržaju koji su već identificirale i uklonile kao nezakonit sadržaj;

47.

ističe da je prije svega potrebno nastaviti proučavati porast dezinformacija i vanjskog upletanja na internetu te da je potrebno zakonodavstvo na razini EU-a kako bi se osigurala znatno povećana i smislena transparentnost, praćenje i odgovornost u pogledu operacija internetskih platformi i pristupa podacima za zakonite tražitelje pristupa, posebno kada je riječ o algoritmima i internetskom oglašavanju; poziva poduzeća u sektoru društvenih medija da vode arhive oglasa;

48.

poziva na donošenje propisa i mjera kojima bi se platforme, posebno one koje sadrže sistemske rizike za društvo, obvezale da daju doprinos smanjenju broja slučajeva manipuliranja informacijama i upletanja, primjerice uvođenjem oznaka na kojima bi se navelo tko stvarno stoji iza nekog korisničkog računa, ograničavanjem dosega računa koji se redovito upotrebljavaju za širenje dezinformacija ili koji redovito krše uvjete platforme, suspenzijom i, ako je potrebno i na temelju jasnog zakonodavstva, brisanjem neautentičnih računa koji se upotrebljavaju za koordinirane kampanje upletanja ili demonetizacijom internetskih stranica koje se koriste za širenje dezinformacija, uspostavom mjera za ublažavanje rizika koje uzrokuju njihovi algoritmi, modeli oglašavanja, sustavi preporuka i tehnologije umjetne inteligencije te označivanjem dezinformacijskog sadržaja u objavama i komentarima; podsjeća da je te mjere potrebno provesti na transparentan i odgovoran način;

49.

poziva Komisiju da ozbiljno uzme u obzir Smjernice Vijeća Europe za najbolje prakse za stvaranje učinkovitih pravnih i postupovnih okvira za samoregulatorne i koregulatorne mehanizme moderiranja sadržaja donesene u lipnju 2021.;

50.

poziva na potpunu i djelotvornu provedbu Opće uredba o zaštiti podataka (15) kojom se ograničava količina podataka koje platforme smiju pohranjivati o korisnicima i koliko dugo se ti podaci smiju koristiti, posebno za platforme i aplikacije koje se koriste vrlo privatnim i/ili osjetljivim podacima, kao što su one povezane s razmjenom poruka, zdravljem, financijama te aplikacije za upoznavanje i male grupe za raspravu; poziva da se platforme koje imaju ulogu nadzornika suzdrže od kombiniranja osobnih podataka s osobnim podacima drugih usluga koje nadzornik pristupa nudi ili s osobnim podacima dobivenima iz usluga trećih strana te da omoguće da se jednakom lakoćom može izraziti suglasnost ili nesuglasnost za pohranjivanje i dijeljenje osobnih podataka i da korisnici mogu izabrati hoće li primati ciljane personalizirane internetske oglase; pozdravlja sve napore za zabranu tehnika mikrociljanja za političko oglašavanje, posebno, ali ne ograničavajući se na. one koje se temelje na osjetljivim osobnim podacima, kao što su etničko podrijetlo, vjerska uvjerenja ili seksualna orijentacija, te traži od Komisije da razmotri proširenje zabrane mikrociljanja na tematsko oglašavanje;

51.

poziva da se donesu obvezujuća pravila EU-a kojima bi se od platformi zahtijevalo da surađuju s nadležnim tijelima kako bi redovito testirale svoje sustave te utvrđivale, procjenjivale i ublažavale rizik u pogledu manipuliranja informacijama, upletanja i ranjivosti povezanih s korištenjem njihovih usluga, uključujući i način na koji struktura njihovih usluga i upravljanje njima doprinose tom riziku; poziva da se donesu obvezujuća pravila EU-a kojima bi se platforme obvezalo da uspostave sustave za praćenje načina na koji se koriste njihove usluge, primjerice praćenjem u stvarnom vremenu najpopularnijih objava u pojedinim zemljama, kako bi se otkrili slučajevi manipuliranja informacijama i upletanja te o njima izvijestila nadležna tijela, te kako bi akteri koji omogućuju da njihovi sustavi ignoriraju takve slučajeve za to platili cijenu;

52.

poziva internetske platforme da osiguraju odgovarajuće resurse za sprečavanje štetnog vanjskog upletanja, kao i za osiguravanje boljih radnih uvjeta, psihološke skrbi i pravedne naknade za moderatore sadržaja; poziva velike platforme društvenih medija da redovito izvješćuju po zemljama o resursima za provjeravanje činjenica, istraživanje, moderiranje sadržaja, uključujući ljudske kapacitete i kapacitete umjetne inteligencije po pojedinim jezicima, te o suradnji s lokalnim civilnim društvom u svim državama članicama; ističe da bi se te platforme trebale još jače boriti protiv dezinformiranja na manjim i manje komercijalno isplativim tržištima EU-a;

53.

poziva platforme društvenih medija da u potpunosti poštuju jednakost svih građana EU-a, bez obzira na jezik koji se upotrebljava u osmišljavanju njihovih usluga, alata i mehanizama praćenja, kao i u pogledu mjera za veću transparentnost i sigurnije internetsko okruženje; naglašava da se to ne odnosi samo na sve službene nacionalne i regionalne jezike, već i na jezike velikih dijaspora unutar EU-a; ističe da bi te usluge trebale biti dostupne i osobama s oštećenjem sluha;

54.

poziva na jasno i čitljivo označavanje uvjerljivo krivotvorenih (engl. deepfake) sadržaja, i za korisnike platformi i u metapodacima sadržaja, kako bi se olakšala njihova sljedivost za istraživače i provjeravatelje činjenica; u tom pogledu pozdravlja inicijative čiji je cilj poboljšati autentičnost i sljedivost sadržaja, kao što su razvoj vodenih žigova i standarda autentičnosti te uvođenje globalnih standarda;

55.

poziva na reguliranje usluga koje nude alate i usluge za manipulaciju društvenim medijima, kao što je povećanje dosega računa ili sadržaja s pomoću umjetnog angažmana ili neautentičnih profila; naglašava da se ta uredba treba temeljiti na detaljnoj procjeni trenutačnih praksi i povezanih rizika te da bi se njome trebalo spriječiti da zlonamjerni akteri koriste te usluge za političko upletanje;

56.

ističe da je potrebna transparentnost u pogledu fizičkih ili pravnih osoba koje stoje iza sadržaja i računa na internetu, posebno onih koji se žele oglašavati; poziva platforme da uvedu mehanizme za otkrivanje i suspendiranje neautentičnih računa povezanih s koordiniranim operacijama širenja utjecaja; ističe da se tim praksama ne bi trebala onemogućiti anonimnost na internetu, koja je ključna za zaštitu novinara, aktivista, marginaliziranih zajednica i osoba u ranjivom položaju (npr. zviždača ili disidenata i političkih protivnika autokratskih režima) te bi se trebalo omogućiti postojanje satiričnih i humorističkih korisničkih računa;

57.

naglašava da povećana odgovornost za uklanjanje sadržaja ne smije dovesti do proizvoljnog uklanjanja zakonitih sadržaja; potiče na oprez u pogledu konačnog ukidanja korisničkih računa stvarnih osoba ili masovne upotrebe automatiziranih filtera; sa zabrinutošću prima na znanje proizvoljne odluke platforma da uklanjaju račune izabranih dužnosnika; ističe da bi te račune trebalo ukloniti samo na temelju jasnih propisa u skladu s našim demokratskim vrijednostima, koje se prenose u poslovnu politiku i potvrđuju neovisnim demokratskim nadzorom, te da mora postojati potpuno transparentan proces koji sadrži pravo na žalbu;

58.

poziva na donošenje obvezujućih pravila kojima bi se od platformi zahtijevalo da uspostave lako dostupne i djelotvorne komunikacijske kanale za osobe ili organizacije koje žele prijaviti nezakonite sadržaje, kršenje uvjeta korištenja, dezinformacije, strano upletanje ili manipuliranje, po potrebi, kako bi osobe koje se optužuje mogle reagirati prije nego što se poduzmu restriktivne mjere te da uspostave transparentne, brze i dostupne postupke upućivanja i žalbene postupke za žrtve sadržaja objavljenih na internetu, one koji prijavljuju te sadržaje i za pojedince ili organizacije na koje utječe odluka o označavanju ili ograničavanju vidljivosti njihovih računa, onemogućavanju pristupa ili suspenziji tih računa ili ograničavanju pristupa prihodima od oglašavanja; preporučuje da platforme društvenih medija odrede posebnu kontaktnu točku za svaku državu članicu i formiraju radne skupine za sve važne izbore u svakoj državi članici;

59.

poziva na donošenje zakonodavnih pravila kojima bi zajamčila transparentnost prema korisnicima i široj javnosti, kao što je obvezivanje platformi da uspostave javne arhive internetskih oglasa s mogućnošću jednostavnog pretraživanja koja bi sadržavala informacije o tome tko je cilj oglasa i tko je platio za njih, uspostave mjere za samoregulaciju te da osiguraju sveobuhvatan i smislen pristup informacijama o strukturi, upotrebi i učinku algoritama nadležnim nacionalnim tijelima, provjerenim istraživačima koji su povezani s akademskim institucijama, medijima, organizacijama civilnog društva i međunarodnim organizacijama koje zastupaju javni interes; smatra da bi pokazatelje tih arhiva trebalo uskladiti kako bi se omogućila analiza na više platformi i smanjilo administrativno opterećenje platformi;

60.

poziva na ukidanje poslovnih modela koji se temelje na tome da se ljude potiče da se dulje zadrže na platformama pružajući im senzacionalistički sadržaj; poziva donositelje zakonodavnih odluka i platforme da angažiranjem ljudskih moderatora i vanjskih revizora osiguraju da algoritmi ne promiču nezakonite, ekstremističke, diskriminirajuće ili radikalizirajuće sadržaje, već da korisnicima nude različite perspektive te daju prednost i promiču činjenično i znanstveno utemeljene sadržaje, posebno o važnim društvenim pitanjima kao što su javno zdravlje i klimatske promjene; smatra da ustavi rangiranja po stopi angažmana stvaraju ovisnosti i predstavljaju sistemsku prijetnja našem društvu; poziva Komisiju da riješi aktualni problem cjenovnih poticaja jer vrlo ciljani oglasi sa sadržajem koji unosi razdor često imaju niže cijene za istu količinu pregleda od manje ciljanih oglasa sa sadržajem koji promiče društvenu integraciju;

61.

poziva da se algoritmi modificiraju tako da se prestanu poticati sadržaji koji potječu s nevjerodostojnih računa i kanala kojima se umjetno potiče širenje štetnog stranog manipuliranja informacijama; poziva da se algoritmi modificiraju tako da prestanu promicati sadržaj koji unosi razdor ili potiče ljutnju; naglašava potrebu da EU uvede mjere kojima bi se poduzeća u području društvenih medija zakonski obvezalo da, nakon što ih se otkrije, u najvećoj mogućoj mjeri spriječe širenje dezinformacija te da platforme moraju snositi posljedice ako ne poštuju zahtjev za uklanjanje dezinformacija;

62.

ističe potrebu za poboljšanom fazom ispitivanja i sustavnim preispitivanjem posljedica algoritama, uključujući i način na koji oblikuju javnu raspravu i utječu na političke rezultate te koji sadržaji dobivaju prioritet; naglašava da bi takvim preispitivanjem također trebalo ispitati mogu li platforme poštovati jamstva obećana u njihovim uvjetima te imaju li dostatne zaštitne mehanizme da spriječe koordinirano neautentično ponašanje velikih razmjera u cilju manipuliranja sadržajem koji se prikazuje na njihovim platformama;

63.

zabrinut je zbog toga što svake godine oko 1 400 internetskih stranica koje služe za dezinformiranje europskih građana ostvari u prosjeku 65 milijuna EUR prihoda od oglasa (16); ističe da internetski oglasi, ponekad čak i oglasi javnih ustanova, završe, a time ih i financiraju, na malicioznim internetskim stranicama na kojima se promiču govor mržnje i dezinformacije, bez suglasnosti pa čak ni znanja oglašivača; konstatira da pet poduzeća, među kojima i Google Ads, plaća 97 % tih prihoda od oglasa te da su ona odgovorna za odabir internetskih stranica koje se nudi oglašivačima, odnosno da ona odlučuju koji se sadržaji monetiziraju, a koji ne; smatra da je neprihvatljivo da su algoritmi koji raspodjeljuju sredstva od oglašavanja potpuno automatizirani i nedostupni javnosti; poziva Komisiju da iskoristiti instrumente koje joj pruža politika tržišnog natjecanja i kartelno pravo kako bi osigurala funkcioniranje tržišta i suzbio taj monopol; poziva te aktere da spriječe da se internetske stranice koje služe za dezinformiranje financiraju njihovim uslugama oglašavanja; pohvaljuje organizacije posvećene osvješćivanju tog zabrinjavajućeg problema; naglašava da bi oglašivači trebali imati pravo znati i odlučivati o tome gdje se će objavljivati njihovi oglasi i koji je posrednik obradio njihove podatke; poziva na uspostavu procesa posredovanja kojim bi se oglašivačima omogućio povrat novca kad se oglasi objave na stranicama koje šire dezinformacije;

64.

naglašava da će nakon ažuriranja Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija te donošenja Akta o digitalnim uslugama, Akta o digitalnim tržištima i drugih mjera povezanih s akcijskim planom za europsku demokraciju biti potreban učinkovit mehanizam pregleda, procjene i sankcija kako bi se redovito ocjenjivala njihova provedba na nacionalnoj razini i razini EU-a te bez odgađanja identificirale, ispravljale rupe u zakonima te sankcionirali nepravilna primjena obveza i njihovo neprimjenjivanje; u tom pogledu poziva da se u svakoj državi članici imenuju stabilni i domišljati koordinatori za digitalne usluge te da se provedbenim tijelima Komisije osiguraju dostatna sredstva za provedbu zadataka koji su im povjereni u okviru Akta o digitalnim uslugama; nadalje ističe da je važno osigurati da internetske platforme podliježu neovisnim revizijama koje certificira Komisija; napominje da, kako bi se osigurala njihova neovisnost, revizore ne smiju izravno financirati platforme;

65.

u tom pogledu poziva da se koregulacijom definiraju objektivni ključni pokazatelji uspješnosti kako bi se zajamčila provjera mjera koje su platforme poduzele i njihova učinkovitost; naglašava da bi ti ključni pokazatelji uspješnosti trebali uključivati parametre za pojedine zemlje, kao što su publika na koju su usmjerene dezinformacije, angažman (stopa klikova po stranici, itd.), financiranje aktivnosti provjere činjenica i istraživanja unutar zemlje te raširenost i snaga odnosa civilnog društva unutar pojedine zemlje;

66.

duboko je zabrinut zbog nedostatka transparentnosti u reviziji Kodeksa dobre prakse o suzbijanju dezinformacija jer su u raspravu o ažuriranju Kodeksa uglavnom uključeni samo privatni sektor i Europska komisija; žali zbog toga što se s Europskim parlamentom, posebno s posebnim odborom INGE, te s nekim drugim ključnim dionicima nije na odgovarajući način savjetovalo pri pripremi revizije Kodeksa dobre prakse;

67.

izražava žaljenje zbog činjenice da Kodeks dobre prakse ima samoregulacijski karakter jer samoregulacija nije dostatna za zaštitu javnosti od pokušaja upletanja i manipulacije; zabrinut je zbog činjenice da ažurirani Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija možda neće riješiti problem koji predstavljaju predstojeći izazovi; zabrinut je što se pri izradi Smjernica za jačanje Kodeksa dobre prakse snažno oslanjalo na Komisijin prijedlog za Akt o digitalnim uslugama; poziva na brzo djelovanje kako bi se u Kodeks dobre prakse uključile snažne obveze za platforme kako bi se zajamčila spremnost EU-a uoči predstojećih lokalnih, regionalnih, nacionalnih i europskih izbora;

68.

poziva EU da štiti i potiče dijalog unutar tehnološke zajednice te razmjenu informacija o ponašanju i strategijama na društvenim platformama; smatra da samo otvorena tehnološka zajednica može ojačati javno mnijenje u odnosu na napade, manipuliranje i upletanje; traži da se istraži moguće osnivanje javno-privatnog centra za razmjenu i analizu informacija, čiji bi članovi pratili, označivali i dijelili informacije o prijetnjama od dezinformacija i dostavljačima dezinformacija prema klasifikaciji prijetnji; smatra da bi se te informacije mogle prenositi u sustav brzog uzbunjivanja EU-a i mehanizam za brzi odgovor skupine G7 te da bi također bilo korisno i za manje aktere s manje sredstava; poziva i na to da se na razini industrije usvoji standard o dezinformiranju za usluge oglašavanja i internetske monetizacije kako bi se demonetizirao štetan sadržaj, a trebalo bi ga primjenjivati i na sustave za plaćanje na internetu i platforme za e-trgovinu, pri čemu bi njegovu reviziju trebala vršiti treća strana;

69.

ističe da bi kodeks trebao moći funkcionirati kao učinkovit instrument dok na snagu ne stupi Akt o digitalnim uslugama; smatra da bi u kodeks trebalo uvrstiti neke obveze iz Akta o digitalnim uslugama i obvezati potpisnike da provedu niz odredaba Akta o digitalnim uslugama u pogledu pristupa podacima za istraživače i regulatorna tijela te u pogledu transparentnosti oglašavanja, uključujući i transparentnost algoritamskih sustava i sustava za preporučivanje; apelira na potpisnike da neovisnom revizoru omoguće da provjeri njihovu usklađenost s tim obvezama i poziva na objavljivanje izvješća o tim provjerama;

70.

žali zbog nedovoljne transparentnosti procesa nadzora usklađenosti s kodeksom kao i odabir trenutka za provođenje revizije kodeksa, koja će završiti prije zaključenja posebnog odbora INGE; napominje da bi barem dnevni red sastanaka, završne napomene i popis sudionika trebali biti javno dostupni; potiče potpisnike da pred Parlamentom potvrde svoju predanost ispunjavanju obveza kodeksa i izlože način na koji su proveli te obveze ili će ih provesti;

71.

smatra da bi neovisna medijska regulatorna tijela, kao što je Europska skupina regulatora za audiovizualne medijske usluge, mogla imati ključnu ulogu u nadzoru i poštovanju kodeksa;

72.

pozdravlja prijedlog da se uspostavi radna skupina predviđena Komisijinim smjernicama za jačanje kodeksa; ustraje u tome da Komisija pozove predstavnike Parlamenta, nacionalna regulatorna tijela i druge dionike, uključujući civilno društvo i istraživačku zajednicu, da budu dio te radne skupine;

Kritična infrastruktura i strateški sektori

73.

smatra da je kritična infrastruktura, s obzirom na njezinu međupovezanost i prekogranični karakter, sve osjetljivija na vanjsko upletanje i da bi postojeći okvir trebalo revidirati; stoga pozdravlja činjenicu da je Komisija predstavila prijedlog nove direktive za povećanje otpornosti kritičnih subjekata koji pružaju ključne usluge na području Europske unije;

74.

preporučuje da države članice zadrže pravo na utvrđivanje kritičnih subjekata, ali ističe da je koordinacija na razini EU-a nužna kako bi se:

(a)

jačale veze i komunikacijski kanali kojima se koriste brojni akteri, među ostalim za opću sigurnost misija i operacija EU-a;

(b)

poduprla nadležna tijela u državama članicama u okviru Skupine za otpornost kritičnih subjekata, osiguravajući raznoliko sudjelovanje dionika, a posebno učinkovito sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), organizacija civilnog društva i sindikata;

(c)

promicala razmjena najboljih praksi ne samo među državama članicama već i na regionalnoj i lokalnoj razini, među ostalim sa zapadnim Balkanom, te među vlasnicima i operaterima kritične infrastrukture, pa i s pomoću međuagencijske komunikacije, kako bi se u ranoj fazi utvrdila zabrinjavajuća zbivanja i osmislile odgovarajuće protumjere;

(d)

provela zajednička strategija za odgovor na kibernapade na kritičnu infrastrukturu;

75.

preporučuje da se popis kritičnih subjekata proširi na digitalnu izbornu infrastrukturu i obrazovne sustave, s obzirom na njihovu ključnu važnost u jamčenju dugoročnog funkcioniranja i stabilnosti EU-a i njegovih država članica, te da bi trebalo omogućiti fleksibilnost u pogledu donošenja odluka o dodavanju novih strateških sektora kojima je potrebna zaštita;

76.

poziva na sveobuhvatan pristup EU-a rješavanju pitanja hibridnih prijetnji izbornim procesima i na poboljšanje koordinacije i suradnje među državama članicama; poziva Komisiju da provede kritičku procjenu ovisnosti o platformama i podatkovnoj infrastrukturi u izbornom kontekstu; smatra da je razina demokratskog nadzora nad privatnim sektorom nedostatna; traži veći demokratski nadzor nad platformama, uključujući odgovarajući pristup podacima i algoritmima za nadležna tijela;

77.

preporučuje da bi obveze izložene u okviru predložene direktive, uključujući procjene prijetnji, rizika i ranjivosti diljem EU-a i po državama, trebale odražavati najnovije promjene i da bi ih trebao provoditi Zajednički istraživački centar u suradnji s Obavještajnim i situacijskim centrom ESVD-a (INTCEN); ističe potrebu za dostatnim sredstvima za te institucije kako bi mogle pružiti najnoviju i najmoderniju analizu, uz snažan demokratski nadzor, što ne bi trebalo spriječiti prethodnu evaluaciju Agencije za temeljna prava kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava;

78.

smatra da EU i njegove države članice trebaju osigurati alternativne opcije financiranja za zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u iz regije zapadnog Balkana i druge potencijalne zemlje kandidatkinje, u kojima su se treće zemlje koristile izravnim stranim ulaganjima kako bi povećale prevagu tih zemalja, kako bi se spriječilo da veliki dijelovi kritične infrastrukture EU-a i zemalja kandidatkinja dođu u posjed zemalja i poduzeća izvan EU-a, kao što je već slučaj s lukom Pirej u Grčkoj i kao što se trenutačno događa s kineskim ulaganjima u podmorske kabele u Baltičkom moru, Sredozemnom moru i na Arktiku; stoga pozdravlja Uredbu o provjeri izravnih stranih ulaganja kao važan alat za koordinaciju djelovanja država članica u pogledu stranih ulaganja te poziva na čvršći regulatorni okvir i njegovo čvršće provođenje, kako bi se zajamčilo da se izravna strana ulaganja koja imaju štetan učinak na sigurnost u EU-u, kako je navedeno u Uredbi, blokiraju te da se institucijama EU-a prenesu veće ovlasti za provjeru izravnih stranih ulaganja; traži da se ukine načelo najnižeg ponuditelja u vladinim odlukama o ulaganju; poziva sve države članice koje nisu uspostavile mehanizme za provjeru ulaganja da te mjere uvedu; smatra da bi taj okvir trebalo bolje povezati s neovisnim analizama koje provode nacionalni instituti i instituti EU-a ili drugi relevantni dionici kao što su skupine za strateško promišljanje radi evidentiranja i procjene tokova izravnih stranih ulaganja; smatra da bi bilo prikladno u taj okvir uključiti i druge strateške sektore, primjerice 5G i druge informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT-ove), kako bi se ograničila ovisnost EU-a i njegovih država članica o visokorizičnim dobavljačima; ističe da bi se taj pristup trebao jednako primjenjivati i na zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje;

79.

smatra da je EU suočen s dodatnim izazovima zbog manjka ulaganja u prošlosti, što je doprinijelo njegovoj ovisnosti o stranim dobavljačima tehnologije; preporučuje osiguravanje proizvodnih i opskrbnih lanaca kritične infrastrukture i ključnog materijala unutar EU-a; smatra da je okretanje EU-a prema otvorenoj strateškoj autonomiji i digitalnom suverenitetu važno i da predstavlja korak u pravom smjeru; naglašava da se od EU-a očekuje da upotrijebi nove alate radi jačanja svojega geopolitičkog položaja, uključujući instrument za borbu protiv prisile; smatra da je Europski akt o čipovima, koji je najavila Komisija kako bi se zajamčilo da se ključni dijelovi za proizvodnju čipova proizvode u EU-u, važan korak za smanjenje ovisnosti o trećim zemljama poput Kine i SAD-a; smatra da ulaganja u proizvodnju čipova treba koordinirati na razini Unije i na temelju analize potražnje, kako bi se izbjegli utrka za nacionalnim subvencijama i fragmentiranje jedinstvenog tržišta; poziva Komisiju da stoga uspostavi namjenski Europski fond za poluvodiče koji bi mogao poduprijeti stvaranje silno potrebne kvalificirane radne snage i nadoknaditi visoke troškove izgradnje postrojenja za proizvodnju i dizajn u EU-u; uviđa da je Tajvan važan partner za povećanje proizvodnje poluvodiča unutar EU-a;

80.

traži da se dodatno razviju europske mreže podatkovne infrastrukture i pružatelji usluga s europskim sigurnosnim standardima, kao što je GAIA-X, što je važan korak prema izgradnji održivih alternativa postojećim pružateljima usluga i prema otvorenom, transparentnom i sigurnom digitalnom gospodarstvu; ističe potrebu za jačanjem MSP-ova i izbjegavanjem stvaranja kartela na tržištu računalstva u oblaku; podsjeća da su podatkovni centri kritična infrastruktura; zabrinut je zbog utjecaja trećih zemalja i njihovih poduzeća na razvoj standarda GAIA-X;

81.

ističe da su cjelovitost, dostupnost i povjerljivost javnih elektroničkih komunikacijskih mreža, kao što su okosnice internetske mreže i podmorski komunikacijski kabeli, ključni sigurnosni interesi; poziva Komisiju i države članice da spriječe sabotažu i špijunažu u tim komunikacijskim mrežama te da promiču upotrebu standarda interoperabilnog sigurnog usmjeravanja kako bi se zajamčile cjelovitost i stabilnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, među ostalim putem nedavne strategije Global Gateway;

82.

poziva Komisiju da predloži mjere za izgradnju sigurne, održive i pravedne opskrbe sirovinama koje se upotrebljavaju za proizvodnju ključnih komponenti i tehnologija, uključujući baterije i opremu, 5G i naknadne tehnologije te kemijske i farmaceutske proizvode, naglašavajući pritom važnost globalne trgovine, međunarodne suradnje uz puno poštovanje prava radnika i prirodnog okoliša te uz provedbu međunarodnih socijalnih standarda i standarda održivosti u pogledu upotrebe resursa; podsjeća da je potrebno dodijeliti potrebna sredstva za istraživanje i razvoj kako bi se pronašle odgovarajuće zamjene u slučaju poremećaja u lancu opskrbe;

Vanjsko upletanje tijekom izbornih postupaka

83.

traži da se zaštita cjelokupnog izbornog procesa utvrdi kao glavna tema sigurnosti EU-a i nacionalne sigurnosti jer su slobodni i pošteni izbori u središtu demokratskog procesa; poziva Komisiju da izradi bolji okvir za odgovor kako bi se suzbilo vanjsko upletanje u izborne procese, koji bi se, među ostalim mjerama, trebao sastojati od izravnih komunikacijskih kanala s građanima;

84.

ističe potrebu za poticanjem društvene otpornosti na dezinformacije tijekom izbornih procesa, među ostalim u privatnom i akademskom sektoru, te za usvajanjem holističkog pristupa u okviru kojeg bi se to upletanje trebalo rješavati na stalnoj osnovi, od školskih obrazovnih programa do tehničkog integriteta i pouzdanosti glasovanja te putem strukturnih mjera za rješavanje pitanja njegove hibridne prirode; posebno poziva na donošenje plana pripreme za europske izbore 2024., koji bi trebao obuhvaćati strategiju, osposobljavanje i podizanje razine osviještenosti europskih političkih stranaka i njihova osoblja te jačanje sigurnosnih mjera za sprečavanje vanjskog upletanja;

85.

smatra da pogrešne informacije i dezinformacije putem društvenih medija postaju sve veći problem za izborni integritet; smatra da bi platforme društvenih medija trebale osigurati provedbu i dobro funkcioniranje politika za zaštitu integriteta izbora; izražava zabrinutost zbog nedavnih saznanja o tome da zlonamjerni akteri zapošljavaju privatna poduzeća da se većinom kroz društvene medije upleću u izbore, šire lažne diskurse i potiču teorije zavjere koje se šire internetom; poziva na temeljitu istragu o načinu na koji se može boriti protiv fenomena „zapošljavanja dezinformatora” jer postaje sve sofisticiraniji i uobičajeniji u svim dijelovima svijeta;

86.

ističe iznimnu važnost misija za promatranje izbora u pružanju relevantnih informacija i izdavanju posebnih preporuka kako bi izborni sustav postao otporniji i kako bi se pomoglo u suzbijanju vanjskog upletanja u izborne postupke; poziva na poboljšanje i učvršćivanje izbornih procesa s obzirom na to da su misije za promatranje izbora ključan instrument u borbi protiv sve češćih nepoštenih i namještenih izbornih procesa koje upotrebljavaju neliberalni režimi kako bi stvorili privid demokracije; s tim u vezi ističe potrebu za ponovnim ocjenjivanjem i ažuriranjem alata i metoda koji se rabe u promatranju međunarodnih izbornih procesa kako bi se riješilo pitanje novih trendova i prijetnji, uključujući borbu protiv lažnih izbornih promatrača, razmjenu najboljih praksi s partnerima sličnih stavova te bližu suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, kao što su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Vijeće Europe i svi relevantni akteri u okviru Deklaracije o načelima međunarodnog promatranja izbora i Kodeksa ponašanja za međunarodne izborne promatrače; naglašava da sudjelovanje zastupnika u Europskom parlamentu u neovlaštenim misijama za promatranje izbora potkopava vjerodostojnost i ugled Europskog parlamenta; pozdravlja i preporučuje potpunu provedbu postupka Skupine za podršku demokraciji i koordinaciju izbora za „slučajeve pojedinačnih neslužbenih promatranja izbora koje provode zastupnici u Europskom parlamentu” (usvojen 13. prosinca 2018.), čime se omogućuje isključenje zastupnika iz službenih izaslanstava Parlamenta za promatranje izbora tijekom trajanja mandata;

Prikriveno financiranje političkih aktivnosti koje dolazi od stranih donatora

87.

naglašava da, iako i dalje postoji potrebe da se bolje shvate učinci prikrivenog financiranja političkih aktivnosti na, primjerice, antidemokratske tendencije u Europi, tajne operacije inozemnog financiranja političkih aktivnosti ipak predstavljaju ozbiljno kršenje integriteta demokratskog funkcioniranja EU-a i njegovih država članica, posebno tijekom izbornih razdoblja, čime se krši načelo slobodnih i poštenih izbora; naglašava da bi stoga u svim državama članicama trebalo zabraniti sudjelovanje u bilo kojoj vrsti tajnih aktivnosti koje financira strani akter radi utjecanja na procese europske ili nacionalne politike; u tom pogledu napominje da zemlje kao Australija provode zakone prema kojima je vanjsko upletanje u politiku zabranjeno;

88.

osuđuje činjenicu da ekstremističke, populističke, antieuropske stranke i određene druge stranke i pojedinci imaju veze s pokušajima upletanja u demokratske procese Unije i da su izričito umiješani u njih te je zabrinut zbog toga što se te stranke koriste kao glas aktera vanjskog upletanja kako bi legitimizirale svoje autoritarne vlade; traži cjelovito objašnjenje političkih i gospodarskih veza između tih stranaka i pojedinaca i Rusije; smatra da su te veze izrazito neprimjerene i osuđuje suučesništvo koje, u svrhu postizanja političkih ciljeva, EU i njegove države članice može izložiti napadima vanjskih sila;

89.

poziva države članice da posebno popune sve sljedeće rupe u zakonima pri daljnjem usklađivanju nacionalnih propisa i da provedu zabranu stranih donacija:

(a)

doprinosi u naravi stranih aktera političkim strankama, zakladama, osobama koje obnašaju javnu dužnost ili izabranim dužnosnicima, uključujući financijske zajmove pravnih ili fizičkih osoba sa sjedištem izvan EU-a i Europskog gospodarskog prostora (EGP) (osim europskih glasača), anonimne donacije iznad određenog praga te nepostojanje ograničenja potrošnje za političke kampanje, što omogućuje utjecaj velikim donacijama; politički pojedinci, akteri i stranke kojima je ponuđeno i/ili koji su prihvatili financijske doprinose ili doprinose u naravi stranih aktera moraju biti obvezni o tome obavijestiti nadležna tijela i te bi informacije zatim trebalo prijaviti na razini EU-a kako bi se postiglo praćenje u cijelom EU-u;

(b)

fiktivni donatori s državljanstvom neke države članice EU-a (17): potrebno je osigurati transparentnost u pogledu donatora, i fizičkih i pravnih osoba, putem izjava o sukladnosti donatora kojima se potvrđuje njihov status te davanjem većih provedbenih ovlasti izbornim povjerenstvima; donacije iz EU-a koje premašuju određeni minimalni prag trebale bi biti upisane u službeni i javni registar i povezane s fizičkom osobom, a trebalo bi utvrditi gornju granicu za donacije privatnih i pravnih osoba (i subvencije) političkim strankama;

(c)

fiktivna trgovačka društva i tuzemna društva kćeri stranih društava matica (18): trebalo bi zabraniti donacije fiktivnih trgovačkih društava i postaviti strože zahtjeve za otkrivanje izvora financiranja preko društava matica; sredstva i donacije političkim strankama iznad određenog praga moraju se registrirati u javnom i središnjem registru pod službenim imenom i adresom koji se mogu povezati sa stvarnom osobom, a države članice bi trebale prikupljati te informacije; poziva Komisiju da zajamči da nadležna tijela u državama članicama imaju pravo istražiti podrijetlo financiranja kako bi provjerila informacije primljene od domaćih društava kćeri i riješila problem nedostatka podataka u nacionalnim registrima, posebno u situacijama u kojima se upotrebljava mreža fiktivnih poduzeća;

(d)

neprofitne organizacije i treće strane (19) kojima koordiniraju strani akteri i koje su osnovane kako bi se utjecalo na izborne postupke: trebalo bi razmotriti ujednačenija pravila i veću transparentnost diljem EU-a u pogledu organizacija čiji je cilj financiranje političkih aktivnosti, ako nastoje izravno utjecati na izborne procese kao što su izborne i referendumske kampanje; ta pravila ne bi trebala sprečavati neprofitne organizacije i treće strane da primaju sredstva za kampanje o nekom pitanju; pravila kojima se osigurava transparentnost financiranja ili donacija moraju se primjenjivati i na političke zaklade;

(e)

političko oglašavanje na internetu ne podliježe pravilima za oglašavanje na televiziji, radiju i u tisku te obično nije regulirano na razini EU-a: potrebno je stoga zabraniti oglase koje su kupili akteri koji nisu iz EU-a ili EGP-a te zajamčiti potpunu transparentnost u pogledu kupnje političkih oglasa na internetu koju vrše akteri iz EU-a; ističe potrebu da se osigura puno veća transparentnost i demokratska odgovornost u pogledu korištenja algoritama; pozdravlja najavu novog zakonodavnog prijedloga Komisija o transparentnosti sponzoriranog političkog sadržaja, kako je predloženo u okviru akcijskog plana za europsku demokraciju, čiji bi cilj trebao biti spriječiti pojavu 27 različitih pojedinačnih nacionalnih zakonodavstava o političkom oglašavanju na internetu i kojim će se jamčiti da stranke iz EU-a mogu voditi kampanje na internetu uoči europskih izbora te pritom ograničiti rizik od vanjskog upletanja i istražiti koja se pravila među onima koja su političke stranke pojedinih država članica i velike platforme za društvene medije dobrovoljno usvojile mogu uspostaviti kao pravila za sve u EU-u; poziva države članice da ažuriraju svoja nacionalna pravila političkog oglašavanja, koja nisu održala korak s kontinuiranim prijelazom na digitalni medij kao primarni način političke komunikacije; poziva Komisiju da predloži način za demokratsko definiranje političkog tematskog oglašavanja kako bi se stalo na kraj tome da privatne profitne platforme odlučuju što je tematsko, a što nije;

(f)

praćenje izborne potrošnje preko neovisnih revizora trebalo bi provoditi, a informacije o potrošnji i donacijama pravodobno staviti na raspolaganje neovisnim revizorima, čime bi se ublažili rizici kao što su sukobi interesa i lobiranje u vezi s političkim financiranjem; pri uspostavi proaktivnog otkrivanja informacija, institucije odgovorne za financijske propise trebale bi imati jasan mandat te sposobnost, resurse i pravnu ovlast za provođenje istraga i upućivanje predmeta na kazneni progon;

90.

stoga poziva Komisiju da provede analizu prikrivenog financiranja u EU-u i da podnese konkretne prijedloge za uklanjanje svih rupa u zakonima koje omogućuju netransparentno financiranje političkih stranaka i zaklada ili izabranih dužnosnika koje potječe iz trećih zemalja te da predloži zajedničke standarde EU-a koji bi se primjenjivali na nacionalne izborne zakone u svim državama članicama; smatra da bi države članice trebale nastojati uvesti jasne uvjete transparentnosti za financiranje političkih stranaka i zabranu donacija političkim strankama i pojedinačnim političkim akterima od izvora izvan EU-a i EGP-a, uz iznimku europskih glasača koji žive izvan EU-a i EGP-a, te uspostaviti jasnu strategiju u pogledu sustava sankcija; apelira na Komisiju i države članice da osnuju tijelo EU-a za financijski nadzor kako bi se suzbile nezakonite financijske prakse i upletanje Rusije i drugih autoritarnih režima; ističe potrebu za zabranom donacija ili financiranja koji se koriste novim tehnologijama koje je iznimno teško slijediti; traži da države članice i Komisija dodijele još sredstava i veće ovlasti agencijama za nadzor kako bi se postigla bolja kvaliteta podataka;

91.

obvezuje se osigurati da su sve neprofitne organizacije, skupine za strateško promišljanje, instituti i nevladine organizacije koje za vrijeme rada parlamenta dobivaju informacije o razvoju politika EU-a ili koje imaju bilo koju savjetodavnu ulogu u zakonodavnom postupku u potpunosti transparentne, neovisne i bez sukoba interesa u pogledu njihova financiranja i vlasništva;

92.

pozdravlja reviziju Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i zaklada koja je u tijeku; podupire sve napore za postizanje veće razine transparentnosti u financiranju aktivnosti europskih političkih stranaka i zaklada, posebno uoči europskih izbora 2024., uključujući zabranu svih donacija koje dolaze iz izvora izvan EU-a i anonimnih izvora, uz iznimku dijaspore država članica EU-a, i donacija iz izvora izvan EU-a koje se ne mogu dokumentirati ugovorima, sporazumima o uslugama ili naknadama povezanima s pripadnosti europskim političkim strankama, a da se europskim političkim strankama pritom omogući prikupljanje članarina iz nacionalnih članskih stranaka izvan EU-a i EGP-a; apelira na europske i nacionalne političke stranke da se obvežu na borbu protiv vanjskog upletanja i širenja dezinformacija potpisivanjem povelje koja sadržava posebne obveze s tim u vezi;

93.

naglašava da bi se provedbom mnogih preporuka GRECO-a Vijeća Europe i Venecijanske komisije ojačao imunitet političkog sustava država članica i Unije u cjelini od stranog financijskog utjecaja;

Kibersigurnost i otpornost na kibernapade

94.

potiče institucije EU-a i države članice da brzo povećaju ulaganja u strateške kiberkapacitete i sposobnosti EU-a da otkrije, razotkrije i riješi problem vanjskog upletanja, kao što su umjetna inteligencija, sigurna komunikacija te podatkovna infrastruktura i infrastruktura u oblaku, kako bi se poboljšala kibersigurnost EU-a, uz jamčenje poštovanja temeljnih prava; poziva Komisiju da također više ulaže u povećanje digitalnog znanja i tehničke stručnosti EU-a kako bi se bolje razumjeli digitalni sustavi koji se upotrebljavaju diljem EU-a; poziva Komisiju da dodijeli dodatne ljudske, materijalne i financijske resurse za kapacitete za analizu kiberprijetnji, odnosno INTCEN ESVD-a, i kibersigurnost institucija, tijela i agencija EU-a, odnosno ENISA-e i tima za hitne računalne intervencije institucija, tijela i agencija EU-a (CERT-EU) i država članica; žali zbog nedostatka suradnje i usklađenosti u pitanjima kibersigurnosti među državama članicama;

95.

pozdravlja prijedloge Komisije za novu kibersigurnosnu strategiju i novu direktivu o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Europske unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (20) (NIS2); preporučuje da se konačnim ishodom aktualnog rada na prijedlogu otklone nedostaci direktive NIS iz 2016., posebno jačanjem sigurnosnih zahtjeva, proširenjem njezina područja primjene, izradom okvira za europsku suradnju i razmjenu informacija, jačanjem kapaciteta država članica za kibersigurnost, razvojem suradnje javnog i privatnog sektora, uvođenjem strožih uvjeta provedbe te dodjelom odgovornosti za kibersigurnost najvišim razinama uprave europskih tijela koja su ključna za naše društvo; ističe važnost postizanja visoke zajedničke razine kibersigurnosti u svim državama članicama kako bi se smanjio broj slabih točaka u zajedničkoj kibersigurnosti EU-a; ističe ključnu potrebu za osiguravanjem otpornosti informacijskih sustava i u tom pogledu pozdravlja mrežu organizacija za vezu za kiberkrize (CyCLONe); potiče daljnje promicanje mjera OESS-a za izgradnju povjerenja u kiberprostoru;

96.

pozdravlja prijedlog Komisije iz direktive NIS2 da se provedu koordinirane procjene sigurnosnih rizika ključnih lanaca opskrbe, slično instrumentariju EU-a za mreže 5G, kako bi se bolje uzeli u obzir rizici povezani s, primjerice, upotrebom softvera i hardvera koje proizvode poduzeća pod kontrolom stranih država; poziva Komisiju da izradi globalne standarde za mrežu 6G i pravila za tržišno natjecanje u skladu s demokratskim vrijednostima; poziva Komisiju da promiče razmjenu informacija između institucija EU-a i nacionalnih tijela o izazovima, primjerima najbolje prakse i rješenjima povezanima s mjerama iz tog instrumentarija; smatra da bi EU trebao više ulagati u svoje kapacitete u području tehnologija 5G i tehnologija nakon 5G kako bi se smanjila ovisnost o stranim dobavljačima;

97.

ističe da kiberkriminalitet nema granica i potiče EU da pojača međunarodne napore da se s tim učinkovito suoči; ističe da bi EU trebao preuzeti vodstvo u izradi Međunarodnog ugovora o kibersigurnosti u kojem se utvrđuju međunarodna pravila o kibersigurnosti radi borbe protiv kiberkriminaliteta;

98.

ustraje u tome da EU, NATO i međunarodni partneri istomišljenici trebaju pojačati pomoć Ukrajini u području kibersigurnosti; pozdravlja činjenicu da je započelo raspoređivanje stručnjaka tima za brzi odgovor na kiberincidente koji se financira iz programa stalne strukturirane suradnje (PESCO) i poziva na potpunu primjenu režima EU-a za kibersankcije protiv pojedinaca, subjekata i tijela koji su odgovorni za razne kibernapade usmjerene na Ukrajinu ili su u njih uključeni;

99.

pozdravlja najavu stvaranja akta o kiberotpornosti kojim bi se dopunila europska politika kiberobrane jer su ta pitanja blisko povezana; traži da se povećaju ulaganja u kapacitete i koordinaciju europske kiberobrane; preporučuje da se izgradnja kiberkapaciteta naših partnera potiče u okviru misija EU-a za osposobljavanje ili civilnih kibermisija; ističe potrebu za usklađivanjem i standardizacijom osposobljavanja u području kibersigurnosti i traži strukturno financiranje EU-a u tom području;

100.

osuđuje masovnu i nezakonitu upotrebu softvera za nadzor Pegasus poduzeća NSO Group od strane državnih subjekata, kao što su Maroko, Saudijska Arabija, Mađarska, Poljska, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati i Azerbajdžan, protiv novinara, boraca za ljudska prava i političara; podsjeća da je Pegasus samo jedan od mnogih primjera programa koje zloupotrebljavaju državni subjekti u svrhu nezakonitog masovnog nadzora nad nedužnim građanima; također osuđuje druge operacije državne špijunaže usmjerene protiv europskih političara; potiče Komisiju da sastavi popis nezakonitog softvera za nadzor i da kontinuirano ažurira taj popis; traži da se EU i države članice koriste tim popisom kako bi zajamčili potpunu dužnu pažnju u pogledu ljudskih prava i pravilnu provjeru izvoza europske nadzorne tehnologije i tehničke pomoći te uvoza u države članice koji predstavljaju jasan rizik za vladavinu prava; usto poziva na uspostavu laboratorija EU-a za građane, sličnog onome koji je uspostavljen u Kanadi, koji bi se sastojao od novinara, stručnjaka za ljudska prava i stručnjaka za obrnuti inženjering zlonamjernog softvera, a koji bi radio na otkrivanju i razotkrivanju nezakonite upotrebe softvera u svrhu nezakonitog nadzora;

101.

traži da EU donese čvrst regulatorni okvir u tom području, i unutar EU-a i na međunarodnoj razini; u tom pogledu pozdravlja odluku Središnjeg ureda za industriju i sigurnost Ministarstva trgovine SAD-a da se poduzeće NSO Group Technologies stavi na crnu listu te da mu se tako zabrani dobivanje američke tehnologije;

102.

izražava zabrinutost zbog toga što na pravosudnim pitanjima i pitanjima provedbe zakona EU surađuje s trećim zemljama koje su surađivale s poduzećem NSO Group i koristile se špijunskim softverom Pegasus radi špijuniranja građana EU-a; traži dodatne zaštitne mjere i pojačan demokratski nadzor takve suradnje;

103.

poziva Komisiju da preispita ulaganja EU-a u poduzeće NSO Group Technologies i donese ciljane mjere protiv stranih zemalja koje upotrebljavaju softver za špijuniranje građana EU-a ili osoba koje uživaju status izbjeglica u zemljama EU-a;

104.

zabrinut je zbog toga što autoritarni režimi mogu nezakonito držati pod nadzorom novinare i prodemokratske aktiviste te ih uznemirivati, čak i na tlu EU-a, iako su upravo od tih režima nastojali pobjeći, te smatra da to čini teško kršenje temeljnih vrijednosti Unije i temeljnih prava pojedinaca, kako se navode u Povelji, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima; žali zbog nedostatka pravne potpore za žrtve tog špijunskog softvera;

105.

ističe hitnu potrebu za jačanjem zakonodavnog okvira kako bi se pozvali na odgovornost oni koji distribuiraju, koriste i zloupotrebljavaju takav softver u nezakonite i nedopuštene svrhe; posebno upućuje na sankcije izrečene 21. lipnja 2021. Aljaksandru Šatrouu, glavnom direktoru bjeloruskog poduzeća koje proizvodi softver za prepoznavanje lica kojim se koristi jedan autoritarni režim, primjerice za prepoznavanje prosvjednika političke oporbe; poziva Komisiju da spriječi svaku upotrebu ili financiranje nezakonitih tehnologija nadzora u EU-u; traži da EU i države članice surađuju s vladama trećih zemalja kako bi se okončale represivne prakse i zakonodavstvo u području kibersigurnosti i borbe protiv terorizma, pod pojačanim demokratskim nadzorom; traži da nadležna tijela EU-a provedu istragu nezakonite uporabe špijunskog softvera u EU-u i njegova izvoza iz EU-a te da se utvrde posljedice za države članice i povezane zemlje, uključujući one koje sudjeluju u programima EU-a, koje su kupile i upotrebljavale takav špijunski softver te iz kojih je taj softver izvezen kako bi se nezakonito špijunirali novinari, borci za ljudska prava, odvjetnici i političari;

106.

traži ambicioznu reviziju Direktive o e-privatnosti (21) kako bi se ojačala povjerljivost komunikacije i osobnih podataka pri upotrebi elektroničkih uređaja, a da se pritom ne smanji razina zaštite predviđena Direktivom te ne dovodeći u pitanje odgovornost država članica za zaštitu nacionalne sigurnosti; ističe da bi tijela javne uprave trebala biti obvezna otkriti nedostatke koje utvrde u informatičkim uređajima; traži od EU-a i država članica da dodatno koordiniraju svoja djelovanja na temelju Direktive o napadima na informacijske sustave (22) kako bi se osiguralo da se nezakonit pristup informacijskim sustavima i nezakonito presretanje utvrde kao kaznena djela te da se za njih izreknu primjerene sankcije; podsjeća da se u demokratskom društvu svako kršenje povjerljivosti za potrebe nacionalne sigurnosti mora provoditi zakonito i u izričite i legitimne svrhe, na temelju stroge nužnosti i proporcionalnosti, u skladu sa zahtjevima Europske konvencije o ljudskim pravima i Suda Europske unije;

Zaštita država članica, institucija, agencija, delegacija i misija EU-a

107.

ističe da su mreže, zgrade i osoblje institucija, tijela, delegacija, misija i operacija EU-a meta za sve vrste hibridnih prijetnji i napada stranih državnih aktera te bi ih stoga trebalo na odgovarajući način zaštititi, a posebna pozornost mora se posvetiti imovini, prostorima i aktivnostima ESVD-a u inozemstvu i sigurnosti osoblja Unije koje je u izaslanstvu u nedemokratskim zemljama s represivnim režimima; traži strukturirani odgovor misija ZSOP-a na te prijetnje, kao i pružanje konkretnije potpore tim misijama putem strateške komunikacije; uviđa stalno povećanje broja napada pod okriljem pojedinih država na institucije, tijela i agencije EU-a, uključujući napade na EMA-u, te na institucije i javna tijela država članica;

108.

traži temeljitu i periodičnu reviziju svih usluga, mreža, opreme i hardvera institucija, tijela, agencija, delegacija, misija i operacija EU-a kako bi se ojačala njihova otpornost na prijetnje kibersigurnosti i isključili potencijalno opasni programi i uređaji, kao što su oni koje je razvio Kaspersky Lab; potiče institucije EU-a i države članice da osiguraju odgovarajuće smjernice i sigurne alate za osoblje; ističe potrebu za podizanjem razine osviještenosti o upotrebi zaštićenih usluga i mreža u institucijama i upravama, među ostalim i tijekom misija; ističe povjerenje i sigurnosne prednosti mrežnih operacijskih sustava otvorenog koda, koji imaju široku primjenu u savezničkim vojnim i vladinim agencijama;

109.

naglašava važnost učinkovite, pravodobne i bliske koordinacije između različitih institucija, tijela i agencija EU-a specijaliziranih za kibersigurnost, kao što su CERT-EU, čije operativne kapacitete treba razviti u potpunosti, ENISA i predstojeća zajednička jedinica za kibersigurnost koja će osigurati koordinirani odgovor na kibersigurnosne prijetnje velikih razmjera u EU-u; pozdravlja aktualnu strukturiranu suradnju između CERT-EU-a i ENISA-e; također pozdravlja osnivanje radne skupine EU-a za kiberobavještajne podatke u okviru INTCEN-a EU-a radi unapređenja strateške obavještajne suradnje; cijeni nedavne inicijative glavnih tajnika institucija EU-a za razvoj zajedničkih pravila o informiranju i kibersigurnosti;

110.

sa zanimanjem iščekuje dva prijedloga uredbi Komisije kojima se uspostavlja normativni okvir za informacijsku sigurnost i kibersigurnost u svim institucijama, tijelima i agencijama EU-a te smatra da bi te uredbe trebale obuhvaćati izgradnju kapaciteta i otpornosti; poziva Komisiju i države članice da dodijele dodatna sredstva i resurse za kibersigurnost institucija EU-a kako bi se odgovorilo na izazove okružja prijetnji koje se stalno razvija;

111.

sa zanimanjem iščekuje tematsko izvješće Europskog revizorskog suda o reviziji kibersigurnosti koje se očekuje početkom 2022.;

112.

traži temeljitu istragu prijavljenih slučajeva infiltracije stranih dužnosnika među osobljem institucija EU-a; traži preispitivanje i moguću izmjenu postupaka u vezi s ljudskim resursima, uključujući provjeru prije zapošljavanja, kako bi se uklonili nedostaci koji omogućuju infiltraciju stranih državljana; poziva upravljačka tijela Parlamenta da poboljšaju postupke sigurnosne provjere osoblja i postrože pravila i provjere pristupa svojim prostorima kako bi se spriječilo da pojedinci koji su usko povezani sa stranim interesima imaju pristup povjerljivim sastancima i informacijama; poziva belgijske vlasti da preispitaju i ažuriraju nacionalni okvir za borbu protiv špijunaže kako bi omogućile učinkovito otkrivanje, kazneni progon i sankcioniranje počinitelja; poziva na provedbu sličnih mjera u drugim državama članicama kako bi se zaštitile institucije i agencije EU-a na njihovu tlu;

113.

traži od svih institucija EU-a da podignu razinu osviještenosti među svojim osobljem odgovarajućim osposobljavanjem i usmjeravanjem kako bi se, spriječili, ublažili i prevladali sigurnosni rizici, i u kiberprostoru i izvan njega; traži obvezno i redovno sigurnosno i IKT osposobljavanje za sve osoblje (uključujući stažiste) i zastupnike u Europskom parlamentu; traži redovno i namjensko evidentiranje i procjene rizika stranog utjecaja unutar institucija;

114.

naglašava potrebu za odgovarajućim postupcima upravljanja kriznim situacijama za slučajeve manipulacije informacijama, uključujući sustave upozoravanja između administrativnih razina i sektora, kako bi se osiguralo uzajamno informiranje i spriječilo širenje manipuliranja informacijama; u tom pogledu pozdravlja sustav brzog uzbunjivanja (RAS) i postupak brzog uzbunjivanja uspostavljen prije europskih izbora 2019. te postupke uspostavljene u upravama Komisije i Parlamenta kako bi se upozorilo na moguće slučajeve koji utječu na institucije ili demokratske procese EU-a; traži od uprave EU-a da pojača praćenje, među ostalim uspostavom središnjeg repozitorija i alata za praćenje kiberincidenata te da izradi zajednički instrumentarij koji bi se aktivirao u slučaju upozorenja RAS-a;

115.

traži uvođenje pravila obvezne transparentnosti za putovanja koja strane zemlje i subjekti nude dužnosnicima institucija EU-a, uključujući zastupnike u Europskom parlamentu, akreditirane parlamentarne asistente i savjetnike klubova zastupnika te nacionalne dužnosnike, a ona obuhvaćaju, ali se ne ograničavaju na imena platnih agenata, cijenu putovanja i navedene razloge; podsjeća da se takva organizirana putovanja ne mogu smatrati službenim izaslanstvima Parlamenta te traži stroge sankcije ako se ta pravila ne poštuju; naglašava da neformalne skupine prijateljstva mogu ugrožavati rad službenih tijela Parlamenta, kao i njegov ugled i koherentnost njegova djelovanja; potiče upravljačka tijela Parlamenta da povećaju transparentnost i odgovornost tih skupina te da provode aktualna pravila i poduzmu potrebne mjere kad treće zemlje zloupotrebljavaju te skupine prijateljstva; traži od kvestora da izrade i vode dostupan i ažuriran registar skupina prijateljstva i deklaracija;

Upletanje globalnih aktera putem kooptiranja elita, nacionalnih dijaspora, sveučilišta i kulturnih događaja

116.

osuđuje sve vrste vrbovanja elita i tehniku kooptiranja najviših javnih službenika i bivših političara EU-a kojima se koriste strana poduzeća povezana s vladama koje aktivno sudjeluju u radnjama upletanja usmjerenog protiv EU-a te žali zbog nedostatka alata i provedbe potrebnih za sprečavanje tih praksi; smatra da bi otkrivanje povjerljivih informacija stečenih tijekom javnih mandata ili obnašanja javnih dužnosti na štetu strateških interesa EU-a i njegovih država članica trebalo imati pravne posljedice i rezultirati ozbiljnim sankcijama, među ostalim trenutačnim otkazom i/ili diskvalifikacijom iz budućeg zapošljavanja u institucijama; smatra da izjave o prihodima i imovini tih pojedinaca treba staviti na raspolaganje javnosti;

117.

poziva Komisiju da potiče i koordinira mjere protiv vrbovanja elita, kao što su dopuna i provedba beziznimnog izvršenja razdoblja mirovanja za povjerenike EU-a i visoke javne službenike EU-a obvezom izvješćivanja nakon tog razdoblja, kako bi se okončala praksa „rotirajućih vrata”, te strukturirana pravila za borbu protiv vrbovanja elita na razini EU-a; poziva Komisiju da ocijeni služe li postojeći zahtjevi za mirovanja još uvijek svojoj svrsi; ističe da bi bivši političari i javni službenici EU-a posebnom nadzornom tijelu trebali prijaviti slučajeve kad im se obrati strana država i da bi trebali dobiti zaštitu namijenjenu zviždačima; poziva sve države članice da primijene i usklade razdoblja mirovanja za svoje političko vodstvo te da osiguraju da imaju uspostavljene mjere i sustave kojima se od javnih dužnosnika zahtijeva da prijave svoje vanjske aktivnosti, zaposlenje, ulaganja, imovinu i znatne darove ili koristi koji mogu dovesti do sukoba interesa;

118.

zabrinut je zbog integriranih strategija lobiranja u kojima se kombiniraju industrijski interesi i strani politički ciljevi, posebno kada se njima pogoduje interesima autoritarne države; stoga od institucija EU-a traži da reformiraju Registar transparentnosti, među ostalim uvođenjem strožih pravila o transparentnosti, evidentiranjem stranih financijskih sredstava za lobiranje povezano s EU-om i jamčenjem mogućnosti utvrđivanja financiranja stranih vlada; poziva na učinkovitu suradnju svih institucija EU-a u pogledu tog pitanja; smatra da je sustav transparentnosti stranih utjecaja Australije dobra praksa koju treba slijediti;

119.

poziva države članice da razmotre uspostavu sustava registracije stranih utjecaja i stvaranje registra prijavljenih aktivnosti koje provodi neka strana država ili koje se provode u njezino ime, kojim bi upravljala vlada, u skladu s dobrom praksom drugih demokracija sličnih stavova;

120.

zabrinut je zbog pokušaja stranih autoritarnih država da kontroliraju dijaspore koje žive na tlu EU-a; ističe ključnu ulogu Kineske ujedinjene fronte, odjela koji izravno odgovara Središnjem odboru Komunističke partije Kine i koji je zadužen za koordinaciju kineske strategije vanjskog upletanja s pomoću stroge kontrole kineskih pojedinaca i kineskih poduzeća u inozemstvu; ističe iskustva Australije i Novog Zelanda u odnosima s Ujedinjenom frontom;

121.

oštro osuđuje napore Kremlja oko instrumentalizacije manjina u državama članicama EU-a provedbom tzv. sunarodnjačkih politika, posebno u baltičkim državama i zemljama Istočnog susjedstva, kao dijela geopolitičke strategije Putinova režima čiji je cilj podjela društava u EU-u, uz provedbu koncepta „ruskog svijeta”, čiji je cilj opravdati ekspanzionističko djelovanje režima; napominje da su mnoge ruske „privatne zaklade”, „privatna poduzeća”, „medijske organizacije” i „nevladine organizacije” u državnom vlasništvu ili imaju skrivene veze s ruskom državom; naglašava da je tijekom vođenja dijaloga s ruskim civilnim društvom od iznimne važnosti razlikovati one organizacije koje se klone utjecaja ruske vlade i one koje su povezane s Kremljem; podsjeća i da postoje dokazi o ruskom upletanju i manipuliranju u mnogim ostalim zapadnjačkim liberalnim demokracijama te o aktivnoj potpori ekstremističkim snagama i radikalno nastrojenim subjektima s ciljem promicanja destabilizacije Unije; napominje da se Kremlj naveliko koristi kulturom, među ostalim popularnom glazbom, audiovizualnim sadržajem i književnosti, kao dijelom svojeg ekosustava dezinformiranja; žali zbog pokušaja Rusije da ne prizna u potpunosti povijest sovjetskih zločina i da umjesto toga uvede novi ruski diskurs;

122.

zabrinut je zbog pokušaja turske vlade da utječe na osobe turskog podrijetla radi korištenja dijaspore kao posrednika za položaje Ankare i podjele europskih društava, a posebno preko ustanove Presidency for Turks Abroad and Related Communities (YTB); osuđuje otvorene pokušaje Turske da iskoristi svoju dijasporu u Europi kako bi promijenila tijek izbora;

123.

osuđuje pokušaje Rusije da iskoristi napetosti među etničkim skupinama na zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice, što bi moglo dovesti do destabilizacije cijele regije; zabrinut je zbog pokušaja Pravoslavne Crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, a posebno u njezinu entitetu Republici Srpskoj, da promiče Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve; izražava zabrinutost zbog toga što Mađarska i Srbija pomažu Kini i Rusiji u njihovim geopolitičkim ciljevima; preporučuje sazivanje dijaloga s civilnim društvom i privatnim sektorom zapadnog Balkana radi usklađivanja napora u borbi protiv dezinformacija u toj regiji, s naglaskom na istraživanju i analizi te uključivanju regionalnog znanja i iskustva; poziva Komisiju da izgradi potrebnu infrastrukturu kako bi pružila odgovore temeljene na dokazima na kratkoročne i dugoročne prijetnje u pogledu dezinformacija na zapadnom Balkanu; poziva ESVD da zauzme proaktivniji stav, usredotočujući se na izgradnju vjerodostojnosti EU-a u regiji, a ne na njezinu obranu, u širenju praćenja StratComa kako bi se ono usredotočilo na prekogranične prijetnje dezinformacijama koje dolaze iz zemalja zapadnog Balkana i njihovih susjeda;

124.

naglašava potrebu da EU i njegove države članice povećaju potporu zemljama Istočnog partnerstva, posebice suradnjom na izgradnji otpornosti države i društva na dezinformacije i rusku državnu propagandu, kako bi se suprotstavili strateškom slabljenju i fragmentaciji svojih društava i institucija;

125.

zabrinut je zbog izvanteritorijalne primjene prisilnih mjera koje proizlaze iz novog Zakona o nacionalnoj sigurnosti Hong Konga i kineskog Zakona o suzbijanju stranih sankcija, u kombinaciji sa sporazumima o izručenju koje Kina ima s drugim zemljama, čime se Kini omogućuje provedba opsežnih mjera odvraćanja u odnosu na kritički raspoložene nekineske državljane, primjerice, u nedavnom slučaju, protiv dvojice danskih parlamentaraca, te zbog kineskih protusankcija protiv petero zastupnika u Europskom parlamentu, Pododbora za ljudska prava Parlamenta, triju zastupnika iz država članica EU-a, Političkog i sigurnosnog odbora Vijeća EU-a, dvaju europskih znanstvenika i dvaju europskih skupina za strateško promišljanje u Njemačkoj i Danskoj; poziva sve države članice da se opiru izručenju i da ga odbiju te, prema potrebi, pruže odgovarajuću zaštitu dotičnim pojedincima kako bi spriječile moguća kršenja ljudskih prava;

126.

zabrinut je zbog broja europskih sveučilišta, škola i kulturnih centara koji su uključeni u partnerstva s kineskim subjektima, uključujući Konfucijeve institute, koji omogućuju krađu znanstvenih spoznaja i strogu kontrolu nad svim temama povezanima s Kinom u području istraživanja i poučavanja, što predstavlja kršenje ustavne zaštite akademske slobode i autonomije, te nad odabirom kulturnih aktivnosti povezanih s Kinom; zabrinut je da bi takve mjere mogle dovesti do gubitka znanja o pitanjima povezanima s Kinom, lišavajući EU potrebnih sposobnosti; zabrinut je, primjerice, zbog toga što je Ured za informiranje Državnog vijeća kineske vlade 2014. bio pokrovitelj Kineske knjižnice Europskog koledža (23); duboko je zabrinut zbog pokušaja Kine da izvrši pritisak i cenzurira, primjerice, Muzej Nantesa u vezi s izložbom o Džingis-kanu, koja je izvorno planirana za 2020. (24); poziva Komisiju da olakša razmjenu dobrih praksi među državama članicama kako bi se suzbilo vanjsko upletanje u kulturne i obrazovne sektore;

127.

zabrinut je zbog slučajeva skrivenog financiranja istraživanja provedenih u Europi, među ostalim kineskih pokušaja krađe talenata putem Plana tisuću talenata i stipendija Konfucijeva instituta, te namjernog mješovitog financiranja vojnih i civilnih znanstvenih projekata putem kineske strategije za fuziju civilnog i vojnog sektora; ističe pokušaje kineskih visokih učilišta da potpišu memorandume o razumijevanju s partnerskim ustanovama u Europi koji sadržavaju odredbe kojima se nastavlja kineska propaganda ili potiče potpora stajalištima ili političkim inicijativama Komunističke partije Kine, kao što je inicijativa „Jedan pojas, jedan put”, čime se zaobilaze i podrivaju službena stajališta vlada svake od država; traži od kulturnih, akademskih i nevladinih institucija da poboljšaju transparentnost s obzirom na utjecaj Kine i poziva ih da objave sve razmjene i interakcije s kineskom vladom i povezanim organizacijama;

128.

osuđuje odluku mađarske vlade o otvaranju podružnice Sveučilišta Fudan uz istodobno zatvaranje Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti; zabrinut je zbog sve veće financijske ovisnosti europskih sveučilišta o Kini i drugim stranim zemljama s obzirom na rizik od slanja osjetljivih podataka, tehnologija i ishoda istraživanja u strane zemlje i na posljedice koje bi ta ovisnost mogla imati na akademsku slobodu; naglašava važnost akademske slobode za rješavanje problema dezinformiranja i utjecaja na operacije; potiče te institucije da provedu detaljne procjene osjetljivosti prije sklapanja novih partnerstava sa stranim partnerima; naglašava da bi akademsko osoblje trebalo biti osposobljeno za prijavljivanje prikrivenog financiranja ili utjecaja putem posebne dežurne telefonske linije te da bi oni koji ga prijavljuju uvijek trebali dobiti zaštitu zviždača; poziva Komisiju i države članice da zajamče da financiranje istraživanja od geopolitičkog interesa koja provode europska sveučilišta dolaze iz europskih izvora; poziva Komisiju da predloži zakonodavstvo o povećanju transparentnosti inozemnog financiranja sveučilišta, kao i nevladinih organizacija i skupina za strateško promišljanje, primjerice obveznim izjavama o donacijama, dužnom pažnjom u pogledu njihovih tokova financiranja i objavljivanjem financijskih sredstava, doprinosa u naravi i subvencija stranih subjekata; poziva tijela država članica da donesu učinkovita pravila o stranom financiranju visokih učilišta, uključujući stroge zahtjeve o gornjim granicama i izvješćivanju;

129.

ističe da slični rizici u pogledu sigurnosti i krađe intelektualnog vlasništva postoje u privatnom sektoru, u kojem zaposlenici mogu imati pristup ključnim tehnologijama i poslovnim tajnama; poziva Komisiju i države članice da potaknu akademske institucije i privatni sektor na uspostavu sveobuhvatnih programa sigurnosti i usklađenosti, među ostalim konkretnih sigurnosnih revizija za nove ugovore; napominje da povećana ograničenja u pogledu sustava i pristupa mreži te sigurnosnog odobrenja mogu biti opravdana za neke profesore ili zaposlenike koji rade na ključnim istraživanjima i proizvodima;

130.

napominje da revidirana Direktiva o plavoj karti EU-a (25) koja kvalificiranim migrantima koji nisu iz EU-a olakšava dolazak u EU, omogućuje primjerice kineskim i ruskim poduzećima s poslovnim nastanom u Europi da dovedu kvalificirane migrante iz svojih zemalja; ističe da bi to državama članicama moglo otežati kontrolu nad priljevom tih građana, što bi moglo dovesti do rizika od vanjskog upletanja;

131.

primjećuje osnivanje sve većeg broja Konfucijevih instituta diljem svijeta, a posebno u Europi; napominje da je Centar za jezično obrazovanje i suradnju, prethodno poznat kao sjedište Konfucijevih instituta ili Hanban (Ured Međunarodnog vijeća za kineski jezik), koji je odgovoran za program Konfucijevih instituta diljem svijeta, dio propagandnog sustava kineske stranke i države; poziva države članice i Komisiju da podupru neovisne tečajeve kineskog jezika u čijoj organizaciji ne sudjeluju kineska država i pridružene organizacije; smatra da bi nedavno osnovani Nacionalni centar za Kinu u Švedskoj mogao poslužiti kao važan primjer kad je riječ o tome kako povećati neovisne kompetencije na temu Kine u Europi;

132.

usto smatra da Konfucijevi instituti služe kao platforma za lobiranje za kineske gospodarske interese i kineske obavještajne službe te za novačenje agenata i špijuna; podsjeća da su mnoga sveučilišta odlučila prekinuti suradnju s Konfucijevim institutima zbog rizika od kineske špijunaže i upletanja, kao što su učinila sveučilišta u Düsseldorfu 2016., Bruxellesu (VUB i ULB) 2019. i Hamburgu 2020. te sva sveučilišta u Švedskoj; poziva da više sveučilišta preispita trenutačnu suradnju kako bi osigurali da ona ne utječe ne njihovu akademsku slobodu; poziva države članice da pozorno prate poučavanje, istraživanja i druge aktivnosti Konfucijevih instituta te da, ako se jasnim dokazima potkrijepi navodna špijunaža ili upletanje, poduzmu mjere za zaštitu europskoga gospodarskog i političkog suvereniteta, među ostalim uskraćivanjem financijskih sredstava ili oduzimanjem licencija povezanim institutima;

133.

primjećuje da se strano upletanje može provoditi i utjecajem u vjerskim institutima i njihovom instrumentalizacijom, kao što je ruski utjecaj u pravoslavnim crkvama, posebno u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, posebno u njezinu entitetu Republici Srpskoj, Gruziji i donekle Ukrajini, među ostalim sijanjem sjemena razdora među lokalnim stanovništvom, razvijanjem pristranog pisanja povijesti i promicanjem antieuropskih programa, te utjecaj turske vlade u džamijama u Francuskoj i Njemačkoj ili utjecaj Saudijske Arabije putem salafističkih džamija u cijeloj Europi koje promiču radikalni islam; poziva Komisiju i države članice da osiguraju bolju koordinaciju zaštite vjerskih instituta od vanjskog upletanja te da ograniče i povećaju transparentnost financiranja; poziva države članice da pozorno prate aktivnosti u vjerskim institutima te da, prema potrebi i ako postoje dokazi, poduzmu mjere, među ostalim uskraćivanjem financijskih sredstava ili oduzimanjem licencija povezanim institutima;

134.

poziva ESVD da izradi studiju o pojavnosti i utjecaju zlonamjernih državnih aktera u europskim skupinama za strateško promišljanje, sveučilištima, vjerskim organizacijama i medijskim institucijama; poziva sve institucije i države članice EU-a da surađuju s dionicima i stručnjacima te da s njima vode sustavni dijalog kako bi precizno evidentirali i pratili strani utjecaj u kulturnim, akademskim i vjerskim sferama; traži veću razmjenu sadržaja među europskim nacionalnim radiotelevizijskim kućama, uključujući one u susjednim zemljama;

135.

zabrinut je zbog izvješća o vanjskom upletanju u europske pravosudne sustave; skreće posebnu pozornost na izvršavanje ruskih presuda protiv protivnika Kremlja od europskih sudova; poziva države članice da podignu razinu osviještenosti među pravosudnim osobljem i da surađuju s civilnim društvom kako bi spriječili strane vlade u zloupotrebi međunarodne pravosudne suradnje, europskih tribunala i sudova; poziva ESVD da naruči studiju o pojavnosti i utjecaju vanjskog upletanja u europske sudske postupke; napominje da bi na temelju te studije moglo biti potrebno predložiti promjene zahtjeva za transparentnost i financiranje u pogledu sudskih postupaka;

Odvraćanje, pripisivanje odgovornosti i kolektivne protumjere, uključujući sankcije

136.

smatra da su režimi sankcija koje je EU nedavno uspostavio, kao što su restriktivne mjere protiv kibernapada koji prijete Uniji i njezinim državama članicama (26) te Globalni režim sankcija EU-a za ljudska prava (27) (zakon Magnicki Europske unije), doneseni 17. svibnja 2019. odnosno 7. prosinca 2020., pokazali dodanu vrijednost u pružanju EU-u vrijednih alata za odvraćanje; poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog za donošenje novog sustava tematskih sankcija za postupanje u pogledu ozbiljnih djela korupcije; podsjeća da su režimi sankcija za kibernapade i sankcija za kršenja ljudskih prava korišteni dvaput, prvi 2020., a drugi 2021.; apelira na to da režim kibersankcija postane trajan i poziva države članice da razmjenjuju sve prikupljene dokaze i obavještajne podatke kako bi doprinijele uspostavi popisa kibersankcija;

137.

traži od EU-a i njegovih država članica da poduzmu daljnje mjere protiv vanjskog upletanja, uključujući kampanje dezinformiranja velikih razmjera, hibridne prijetnje i hibridno ratovanje, uz potpuno poštovanje slobode izražavanja i informiranja, među ostalim i u obliku uspostave režima sankcija; smatra da bi to trebalo uključivati uvođenje međusektorskog i asimetričnog okvira sankcija, kao i diplomatskih sankcija, zabrana putovanja, blokiranja imovine i ukidanja boravišnih dozvola EU-a stranim pojedincima i članovima njihovih obitelji povezanih s pokušajima vanjskog upletanja, koji bi trebao biti što preciznije usmjeren na donositelje odluka i tijela odgovorna za agresivna djelovanja, čime bi se izbjeglo okružje koje funkcionira po načelu milo za drago, u skladu s člankom 29. UEU-a i člankom 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (mjere ograničavanja) i koji bi trebao biti čvrsto integriran u stupove zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) i ZSOP-a Unije; poziva države članice da trajno uvrste vanjsko i domaće upletanje i dezinformacije u program Vijeća za vanjske poslove; traži od EU-a da definira što čini međunarodni prijestup i da usvoji minimalne pragove za aktivaciju protumjera kao rezultat te nove definicije, što treba popratiti procjenom učinka kako bi se pružila pravna sigurnost; napominje da bi Vijeće trebalo moći donijeti odluku o sankcijama povezanima s vanjskim upletanjem većinom glasova, a ne jednoglasno; smatra da bi zemlje koje sudjeluju u stranom upletanju i manipuliranju informacijama s ciljem destabilizacije stanja unutar EU-a trebale snositi cijenu svojih odluka te gospodarske i/ili reputacijske i/ili diplomatske posljedice; poziva Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u tom pogledu podnesu konkretne prijedloge;

138.

ustraje u tome da se, uz nastojanje da se očuvaju demokratski procesi, ljudska prava i slobode kako su definirani u Ugovorima, u svakom režimu sankcija posebna pozornost mora posvetiti učinku svih izrečenih sankcija na temeljna prava i slobode kako bi se zajamčilo poštovanje Povelje i da mora biti transparentan u pogledu razloga na temelju kojih je odluka o primjeni sankcija donesena; naglašava potrebu za većom jasnoćom na razini EU-a u pogledu područja primjene i učinka sankcija na povezane osobe, kao što su građani i poduzeća Unije;

139.

smatra da, iako se priroda tih hibridnih napada razlikuje, njihova opasnost za vrijednosti, temeljne interese, sigurnost, neovisnost i integritet EU-a i njegovih država članica, kao i za konsolidaciju i potporu demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima, načelima međunarodnog prava i temeljnim slobodama, može biti znatna u smislu razmjera napada, njihove prirode ili njihova kumulativnog učinka; pozdravlja činjenicu da se akcijskim planom za europsku demokraciju predviđa da Komisija i ESVD zajedno razviju paket instrumenata za operacije vanjskog upletanja i utjecaja, uključujući hibridne operacije i jasno pripisivanje zlonamjernih napada trećih strana i zemalja na EU;

140.

ističe da se na međunarodnoj razini sve više razvija shvaćanje da određene aktivnosti vanjskog upletanja ozbiljno utječu na demokratske procese i na ostvarivanje prava ili obavljanje dužnosti; u tom pogledu ističe amandmane usvojene 2018. u australskom Zakonu o izmjeni nacionalnog sigurnosnog zakonodavstva (špijunaža i vanjsko upletanje), čiji je cilj kriminalizirati tajne i obmanjujuće aktivnosti stranih aktera čija je namjera upletanje u političke ili vladine postupke, utjecanje na prava ili dužnosti ili podupiranje obavještajnih aktivnosti strane vlade, stvaranjem novih kaznenih djela kao što je „namjerno vanjsko upletanje”;

141.

svjestan je da u skladu s člankom 21. stavkom 3. UEU-a Unija mora osigurati dosljednost među različitim područjima svojeg vanjskog djelovanja te između tih i drugih politika, kako je utvrđeno u Ugovorima; u tom pogledu ističe da je problem vanjskog upletanja, primjerice prijetnja koju predstavljaju strani teroristički borci i skupine koje utječu na pojedince koji ostaju u EU-u, također obuhvaćen Direktivom (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o borbi protiv terorizma (28);

142.

ističe da bi, kako bi se pojačao njihov učinak, sankcije trebalo nametnuti zajednički na temelju, prema potrebi, koordinacije s partnerima sličnih stavova, po mogućnosti uz uključivanje međunarodnih organizacija i formalizirano u međunarodnom sporazumu, uzimajući u obzir i druge vrste reakcija na napade; napominje da bi zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje trebale usvojiti te sankcije kako bi bile usklađene sa ZVSP-om EU-a; prima na znanje važan rad NATO-a u području hibridnih prijetnji i u tom pogledu podsjeća na priopćenje sa sastanka NATO-a od 14. lipnja 2021. u kojem je ponovno potvrđeno da će Sjevernoatlantsko vijeće odluke o tome trebali li se zbog određenog kibernapada pozvati na članak 5. Ugovora o NATO-u donositi za svaki slučaj posebno te da bi se učinak znatnih zlonamjernih kumulativnih kiberaktivnosti u određenim okolnostima mogao smatrati jednakim oružanom napadu (29); naglašava da bi EU i NATO trebali usvojiti strateški pristup hibridnim prijetnjama koji je više usmjeren prema budućnosti, s naglaskom na motive i ciljeve protivnika, te bi trebalo pojasniti u kojim je slučajevima EU bolje opremljen za suočavanje s prijetnjom, kao i komparativne prednosti svojih mogućnosti; podsjeća da nekoliko država članica EU-a nisu članice NATO-a, ali ipak surađuju s NATO-om, primjerice u okviru programa Partnerstvo za mir (PfP) i Inicijative za interoperabilnost partnerstva (PII) te stoga ističe da se nijednom suradnjom EU-a i NATO-a ne smije dovoditi u pitanje sigurnosna i obrambena politika država članica EU-a koje nisu članice NATO-a, uključujući one koje imaju uspostavljene politike neutralnosti; naglašava važnost uzajamne pomoći i solidarnosti u skladu s člankom 42. stavkom 7. UEU-a i člankom 222. UFEU-a te poziva EU da izradi konkretne scenarije za aktivaciju tih članaka u slučaju hipotetskog kibernapada; poziva EU i sve države članice da povežu taj problem s drugim aspektima svojih odnosa s državama koje se upleću i provode kampanje dezinformiranja, a posebno Rusijom i Kinom;

Globalna suradnja i multilateralizam

143.

uviđa da su mnoge demokratske zemlje diljem cijeloga svijeta suočene sa sličnim operacijama destabilizacije koje provode strani državni i nedržavni akteri;

144.

ističe potrebu za globalnom multilateralnom suradnjom zemalja sličnih stavova na relevantnim međunarodnim forumima u tim pitanjima od ključne važnosti, u obliku partnerstva utemeljenog na zajedničkom razumijevanju i zajedničkim definicijama, radi uspostave međunarodnih normi i načela; ističe važnost bliske suradnje s SAD-om i drugim državama sličnih stavova za modernizaciju multilateralnih organizacija; u tom pogledu pozdravlja sastanak na vrhu za demokraciju i očekuje da će on dovesti do konkretnih prijedloga i mjera za rješavanje najvećih prijetnji s kojima se danas suočavaju demokracije zajedničkim djelovanjem;

145.

smatra da bi, na temelju zajedničke informiranosti o stanju, partneri sličnih stavova trebali razmjenjivati primjere najbolje prakse i utvrđivati zajedničke odgovore na globalne ali i zajedničke domaće izazove, uključujući kolektivne sankcije, zaštitu ljudskih prava i demokratskih standarda; traži od EU-a da predvodi raspravu o pravnim posljedicama vanjskog upletanja, da promiče zajedničke međunarodne definicije i pravila o pripisivanju te da izradi međunarodni okvir za odgovore na upletanje u izbore kako bi se uspostavio globalni kodeks prakse za slobodne i otporne demokratske procese;

146.

traži od EU-a i njegovih država članica da razmotre odgovarajuće međunarodne formate kako bi se omogućilo takvo partnerstvo i suradnja među partnerima sličnih stavova; traži da EU i njegove države članice na razini UN-a pokrenu postupak donošenja globalne konvencije za promicanje i obranu demokracije kojom se uspostavlja zajednička definicija vanjskog upletanja; traži od EU-a da predloži instrumentarij za globalnu obranu demokracije koji će biti uvršten u konvenciju i koji će sadržavati zajedničke mjere i sankcije za borbu protiv vanjskog upletanja;

147.

pozdravlja izjavu NATO-a od 14. lipnja 2021. u kojoj se potvrđuje da kiberprijetnje, hibridne i druge asimetrične prijetnje, uključujući kampanje dezinformiranja, te zlonamjerna upotreba sve sofisticiranijih disruptivnih tehnologija u nastajanju predstavljaju sve veći izazov; pozdravlja napredak postignut u suradnji EU-a i NATO-a u području kiberobrane; pozdravlja činjenicu da je Litva osnovala Regionalni centar za kiberobranu u kojem sudjeluju SAD i zemlje Istočnog partnerstva; podupire bližu suradnju s partnerskim zemljama u području kiberobrane u pogledu razmjene informacija i operativnog rada; pozdravlja rasprave između SAD-a i EU-a o multilateralnim kontrolama izvoza robe za kibernadzor u kontekstu Vijeća za trgovinu i tehnologiju;

148.

pozdravlja inicijative koje su već poduzete, posebno na administrativnoj razini, za razmjenu saznanja o stanju hibridnih napada, uključujući operacije dezinformiranja, u stvarnom vremenu, kao što su sustav brzog uzbunjivanja koji je uspostavio ESVD, djelomično otvoren trećim zemljama sličnih stavova, mehanizam brzog odgovora uspostavljen u okviru skupine G7 i Zajednička obavještajna i sigurnosna služba NATO-a;

149.

ističe da bi se globalna suradnja trebala temeljiti na zajedničkim vrijednostima koje se odražavaju u zajedničkim projektima, u kojima sudjeluju međunarodne organizacije kao što su OESS i UNESCO, te na izgradnji demokratskih kapaciteta i održivog mira i sigurnosti u zemljama koje su suočene sa sličnim prijetnjama vanjskog upletanja; traži od EU-a da uspostavi Europski demokratski medijski fond za potporu neovisnom novinarstvu u zemljama (potencijalnog) proširenja i europskog susjedstva te u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama; ističe praktične potrebe, kao što je nabava tehničke radne opreme, o kojima redovito govore neovisni novinari iz zemalja susjedstva;

150.

naglašava hitnu potrebu za rješavanjem problema pogrešnih informacija i dezinformacija o klimi; pozdravlja trud uložen na konferenciji COP26 u donošenje univerzalne definicije pogrešnih informacija i dezinformacija o klimatskim pitanjima te u utvrđivanje mjera za njihovo suzbijanje; traži da modeli kao što je međuvladin panel o klimatskim promjenama posluže kao temelj za izradu globalnoga kodeksa ponašanja o dezinformiranju, a taj bi proces bio osnova za Pariški sporazum o dezinformacijama;

151.

naglašava važnost pružanja jasne perspektive za zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje i podupiranja partnerskih i susjednih zemalja poput onih u zapadnom Balkanu te istočnom i južnom susjedstvu EU-a, s obzirom na to da zemlje kao što su Rusija, Turska i Kina nastoje iskoristiti te zemlje kao laboratorij za manipuliranje informacijama i hibridno ratovanje usmjereno na potkopavanje EU-a; smatra da je SAD važan partner u borbi protiv vanjskog upletanja, kampanja dezinformiranja i hibridnih prijetnji u tim regijama; posebno je zabrinut zbog uloge Srbije i Mađarske u općem širenju dezinformacija okolnim zemljama; ističe da bi EU trebao podupirati te zemlje i surađivati s njima, kako je predviđeno Uredbom o Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (30); smatra da njegovo djelovanje može biti u obliku promicanja dodane vrijednosti EU-a i pozitivnog učinka u regiji, financiranja projekata usmjerenih na jamčenje slobode medija, jačanje civilnog društva i vladavine prava te poboljšanja suradnje u području medija, digitalne i informacijske pismenosti, uz poštovanje suvereniteta tih zemalja; poziva na povećanje kapaciteta ESVD-a u tom pogledu;

152.

potiče EU i njegove države članice da prodube suradnju s Tajvanom u suzbijanju operacija upletanja i dezinformacijskih kampanja iz zlonamjernih trećih zemalja, uključujući razmjenu najboljih praksi, zajedničke pristupe poticanju medijske slobode i novinarstva, proširenje suradnje u području kibersigurnosti i kiberprijetnji, podizanje razine osviještenosti građana i općenito povećanje digitalne pismenosti stanovništva kako bi se pojačala otpornost naših demokratskih sustava; podupire jačanje suradnje između relevantnih europskih i tajvanskih vladinih agencija, nevladinih organizacija te skupina za strateško promišljanje u tom području;

153.

poziva Parlament da aktivno promiče narativ EU-a, da preuzme vodeću ulogu u promicanju razmjene informacija i da s partnerskim parlamentima diljem svijeta raspravlja o najboljim praksama, koristeći se svojom velikom mrežom međuparlamentarnih izaslanstava, kao i inicijativama za demokraciju i aktivnostima potpore koje koordinira Skupina za podršku demokraciji i koordinaciju izbora; ističe važnost uske suradnje s parlamentarcima iz trećih zemalja u okviru prilagođenih projekata kojima se podupire europska perspektiva zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja;

154.

traži od ESVD-a da ojača ulogu delegacija EU-a i misija Unijina ZSOP-a u trećim zemljama kako bi se ojačala njihova sposobnost uočavanja i razotkrivanja kampanja dezinformiranja koje provode strani državni akteri te kako bi se financirali edukacijski projekti kojima se jačaju demokratske vrijednosti i temeljna prava; snažno preporučuje osnivanje centra za stratešku komunikaciju, koje bi pokrenuo ESVD, kako bi se uspostavila strukturna suradnja u borbi protiv dezinformacija i stranog upletanja, čije bi sjedište bilo u Taipeiju; osim toga, poziva delegacije EU-a da doprinesu borbi EU-a protiv dezinformacija prevođenjem relevantnih odluka EU-a, kao što su hitne rezolucije Parlamenta, na jezik zemlje u kojoj službuju;

155.

traži da se u okviru predstojećeg novog strateškog kompasa EU-a riješi pitanje stranog zlonamjernog upletanja;

156.

traži stvaranje trajnog institucijskog aranžmana u Europskom parlamentu posvećenog praćenju tih preporuka daljnjim mjerama, kako bi se sustavno i ponad aktualnog mandata posebnog odbora INGE riješilo pitanje vanjskog upletanja i dezinformiranja u EU-u; traži bolju institucionaliziranu razmjenu gledišta između Komisije, ESVD-a i Parlamenta preko tog tijela;

o

o o

157.

nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama i parlamentima država članica.

(1)  SL C 224, 27.6.2018., str. 58.

(2)  SL C 23, 21.1.2021., str. 152.

(3)  SL C 28, 27.1.2020., str. 57.

(4)  Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0428.

(5)  SL L 79 I, 21.3.2019., str. 1.

(6)  SL L 151, 7.6.2019., str. 15.

(7)  Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0412.

(8)  SL C 362, 8.9.2021., str. 186.

(9)  SL L 317, 4.11.2014., str. 1.

(10)  https://www.consilium.europa.eu/en/policies/cybersecurity/

(11)  https://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/BRP_CYBERSECURITY/BRP_ CYBERSECURITY_EN.pdf

(12)  Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Lobbying in the 21st Century: Transparency, Integrity and Access (Lobiranje u 21. stoljeću: transparentnost, integritet i pristup), 2021., OECD Publishing, Pariz, dostupno na: https://doi.org/10.1787/c6d8eff8-en

(13)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).

(14)  SL L 331, 20.9.2021., str. 8.

(15)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(16)  https://www.europarl.europa.eu/cmsdata/232164/revised_Agenda%20item%207_Clare%20Melford_GDI_Deck_EU-Ad-funded_Disinfo.pdf

(17)  Pod tim se pojmom podrazumijevaju osobe koje nekoj političkoj stranci ili kandidatu pod svojim imenom doniraju tuđi novac.

(18)  Ta rupa u zakonima obuhvaća dvije različite stvari: fiktivna trgovačka društva, koja ne obavljaju stvarne poslovne djelatnosti i nisu ništa drugo nego sredstva za financijsko prikrivanje i tuzemna društva kćeri stranih društava matica koja se koriste za usmjeravanje novca u politiku.

(19)  Neprofitne organizacije i treće strane nisu obvezne otkriti identitet svojih donatora, ali im je u nekoliko država članica EU-a dopušteno financiranje političkih stranaka i kandidata.

(20)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za visoku razinu kibersigurnosti širom Unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (COM(2020)0823).

(21)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija, (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(22)  Direktiva 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP, (SL L 218, 14.8.2013., str. 8.).

(23)  https://www.coleurope.eu/events/official-inauguration-china-library

(24)  https://www.chateaunantes.fr/expositions/fils-du-ciel-et-des-steppes/

(25)  Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive 2009/50/EZ, (SL L 382, 28.10.2021., str. 1.).

(26)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ%3AL%3A2019%3A129I%3ATOC

(27)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ:L:2020:410I:TOC

(28)  SL L 88, 31.3.2017., str. 6.

(29)  https://www.nato.int/cps/en/natohq/news_185000.htm

(30)  Uredba (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009, (SL L 209, 14.6.2021., str. 1.).