EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 25.5.2022.

COM(2022) 249 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Ususret direktivi o kaznenim sankcijama za kršenje prava Unije o mjerama ograničavanja

1.UVOD

1.1.Pravo Unije o mjerama ograničavanja

Mjere ograničavanja ključan su alat za promicanje ciljeva Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), kako je utvrđeno u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Ti ciljevi obuhvaćaju zaštitu vrijednosti Unije, održavanje međunarodnoga mira i sigurnosti te učvršćivanje i poticanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava.

Kako bi se očuvale te vrijednosti Unija može uvesti mjere ograničavanja protiv trećih zemalja, subjekata ili pojedinaca. Te mjere uključuju ciljane pojedinačne mjere, tj. zamrzavanje imovine i ograničenja ulaska (zabrane putovanja), kao i sektorske mjere, tj. embargo na oružje ili gospodarske i financijske mjere (npr. ograničenja uvoza i izvoza te ograničenja pružanja određenih usluga, kao što su bankovne usluge) 1 . U Uniji trenutačno postoji više od četrdeset različitih režima mjera ograničavanja, a njihova je upotreba u posljednje vrijeme sve učestalija. U okviru pojedinih režima provode se mjere ograničavanja koje je odredilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, a u nekim slučajevima uvode se dodatna ograničenja, a ostale samostalno uvodi Unija. Osim režima koji se odnose na specifične situacije u pojedinim zemljama, Unija je donijela i horizontalne režime usmjerene na na problematiku širenja i upotrebe kemijskog oružja, kibernapada, kršenja ljudskih prava i terorizma 2 .

Očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti ključni su ciljevi u trenutačnom kontekstu ruske invazije na Ukrajinu. Unija je uvela niz mjera ograničavanja protiv ruskih i bjelaruskih pojedinaca i trgovačkih društava, kao i sektorske mjere, od kojih su neke uvedene još 2014. Komisija je u tom kontekstu uspostavila radnu skupinu „Zamrzavanje i privremeno oduzimanje”, u kojoj sudjeluju službe Komisije, predstavnici država članica i agencije Unije kao što su Eurojust i Europol, radi unapređenja koordinacije u provedbi tih mjera ograničavanja na razini Unije 3 . Osim osiguravanja koordinacije među državama članica zadatak radne skupine je istražiti međudjelovanje mjera ograničavanja i kaznenopravnih mjera.

1.2.Potreba za unapređenjem provedbe mjera ograničavanja u okviru kaznenog prava

Provedba i izvršavanje mjera ograničavanja prvenstveno su odgovornost država članica. Nadležna tijela država članica dužna su procijeniti jesu li prekršene mjerodavne uredbe Vijeća i poduzeti odgovarajuće korake. S tim u vezi, uredbe Vijeća donesene na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) sustavno sadržavaju odredbu kojom se zahtijeva da države članice donesu nacionalna pravila o djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama koje se primjenjuju u slučaju povreda odredaba mjerodavne uredbe 4 . Te uredbe u pravilu sadržavaju:

·mjere ograničavanja,

·odredbu za sprečavanje izbjegavanja mjera kojom se zabranjuje svjesno i namjerno sudjelovanje u aktivnostima kojima se nastoje izbjeći predmetne mjere ograničavanja 5 , i

·druge obveze, posebice izvješćivanje o koracima koji su poduzeti radi provedbe mjera ograničavanja (npr. izvješćivanje nadležnih tijela o vrijednosti imovine koja je zamrznuta).

Komisija i Visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predložili su strože odredbe o sankcijama u uredbama Vijeća 833/2014 i 269/2014 u okviru šestog paketa mjera ograničavanja kao odgovor na rusku agresiju na Ukrajinu. Izmijenjene odredbe obvezivale bi države članice na utvrđivanje pravila o kaznama, uključujući prema potrebi kaznene sankcije, koje bi se primjenjivale na kršenja odredaba tih uredbi. Države članice trebaju poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja pravilne provedbe i primjene tih mjera. Te sankcije moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice dužne su isto tako predvidjeti odgovarajuće mjere za oduzimanje imovinske koristi ostvarene takvim povredama. Mjere ograničavanja donose se na temelju članka 29. UEU-a i članka 215. UFEU-a. Iako su te odredbe pravni temelj za obvezivanje država članica da utvrde kazne koje uključuju i kaznene sankcije, one se ne mogu koristiti za utvrđivanje točnih vrsta i razina kaznenih sankcija. Ograničeni učinak obvezivanja država članica da uspostave kaznene sankcije bez usklađivanja definicija kažnjivog postupanja i kazni direktivom koja se temelji na članku 83. UFEU-a znači da države članice i dalje ne bi imale usklađeni pristup mjerama oduzimanja imovine koje su povezane s Unijinim mjerama ograničavanja Unije, a mjere zamrzavanja, upravljanja i oduzimanja kako je propisano u trenutačnoj i budućoj pravnoj stečevini Unije o povratu i oduzimanju imovine ne bi se primjenjivale na kršenje Unijinih mjera ograničavanja. Iako je u nekoliko država članica kršenje Unijinih mjera ograničavanja već kriminalizirano, razlike među državama članica mogu dovesti do fragmentiranog pristupa u prekograničnim slučajevima.

U tom kontekstu Komisija podnosi Prijedlog odluke Vijeća o dodavanju kršenja Unijinih mjera ograničavanja područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavku 1. UFEU-a 13 . Nakon dodavanja kršenja Unijinih mjera ograničavanja Unije područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavku 1. UFEU-a Komisija bi u drugom koraku mogla odmah predložiti donošenje direktive kojom bi se uskladile definicije kaznenih djela i sankcija u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. Takvim usklađivanjem definicija kažnjivog postupanja i kazni za kršenje Unijinih mjera ograničavanja dopunio bi se prijedlog Komisije za donošenje direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povratu i oduzimanju imovine, koji je isto donesen danas 14 . Tim se prijedlogom znatno jača trenutačni okvir povrata imovine u EU-u, koji se sastoji od Direktive o oduzimanju imovinske koristi i Odluke Vijeća o uredima za oduzimanje imovinske koristi 15 .

Predložena Direktiva o povratu i oduzimanju imovine pridonosi učinkovitoj primjeni Unijinih mjera ograničavanja na dva načina. Prvo, u njoj se od država članica zahtijeva da pokrenu istražne postupke praćenja i identifikacije imovine kad je to potrebno radi sprečavanja, otkrivanja ili istraživanja kaznenih djela povezanih s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja te da prošire ovlasti ureda za oduzimanje imovinske koristi kako bi mogli brzo pratiti i utvrditi imovinu pojedinaca i subjekata na koje se odnose ciljane financijske sankcije EU-a i hitno je zamrznuti kad je to potrebno radi sprečavanja njezina izuzimanja iz područja nadležnosti. Drugo, poboljšana pravila o povratu i oduzimanju imovine primjenjivih na kazneno djelo kršenja Unijinih mjera ograničavanja iz prijedloga osigurala bi učinkovito praćenje, zamrzavanje, upravljanje i oduzimanje imovinske koristi koja proizlazi iz kršenja Unijinih mjera ograničavanja do usklađivanja definicija kažnjivog postupanja i kazni za kršenje Unijinih mjera ograničavanja.

Kao što je to detaljnije objašnjeno u Prijedlogu odluke Vijeća o dodavanju kršenja Unijinih mjera ograničavanja područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavku 1. UFEU-a 16 , ispunjeni su kriteriji iz članka 83. stavka 1. UFEU-a za dodavanje u taj članak novog područja kriminaliteta koje se odnosi na prekograničnu dimenziju tog područja kriminaliteta (priroda, utjecaj, posebna potreba za zajedničkim djelovanjem).

To je zato što bi kršenje Unijinih mjera ograničavanja trebala biti kvalificirano kao područje kriminaliteta, a kao takvo već ga kategorizira većina država članica 17 , ali još uvijek nije obuhvaćeno postojećim popisom kaznenih djela Unije iz članka 83. stavka 1. UFEU-a. Štoviše, riječ je o području iznimno teškog kriminaliteta jer može održavati prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti, narušiti konsolidaciji i podupiranje demokracije, vladavinu prava i ljudsku prava te prouzročiti znatnu gospodarsku i društvenu štetu i naštetiti okolišu.

Nadalje, kršenje Unijih mjera ograničavanja ima jasnu, a ponekad čak i podrazumijevanu prekograničnu dimenziju koja iziskuje jedinstveni prekogranični odgovor i na razini EU-a i na globalnoj razini. Ne samo da su počinitelji tih kaznenih djela obično fizičke i pravne osobe koje djeluju na globalnoj razini, već u nekim slučajevima Unijine mjere ograničavanja mogu uključivati zabranu prekograničnih aktivnosti (npr. ograničenja bankovnih usluga).

Osim toga, činjenica da države članice imaju bitno različite definicije i sankcije za kršenje Unijinih mjera ograničavanja u okviru svojeg upravnog i/ili kaznenog prava upućuje na to da bi se ista povreda mogla kazniti različitim kaznama i na različitim provedbenim razinama. Time se stvara opasnost da će pojedinci i trgovačka društva birati za sebe najpovoljnije pravo, čime se, općenito, ugrožava kredibilitet ciljeva Unije koji se sastoje u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti te podržavanju zajedničkih vrijednosti Unije. Zbog toga postoji posebna potreba za zajedničkim djelovanjem na razini Unije kako bi se u kaznenopravnim sredstvima rješavao problem kršenja Unijinih mjera ograničavanja. Unija bi u tom smislu mogla promicati i jednake uvjete na globalnoj razini.

Naposljetku, različite definicije i kazne za kršenje Unijinih mjera ograničavanja u okviru upravnog i/ili kaznenog prava država članica prepreka su dosljednoj primjeni politike Unije o mjerama ograničavanja.

s obzirom na hitnu potrebu da pojedinci i pravne osobe uključene u kršenje Unijinih mjera ograničavanja snose odgovornost, u prilogu ove Komunikacije već su istaknuti glavni elementi koje bi mogla sadržavati buduća direktiva o kaznenim sankcijama za kršenje Unijinih mjera ograničavanja. Time će se olakšati brzi angažman Europskog parlamenta i Vijeća u rješavanju tog pitanja.

(1)

     Vijeće donosi mjere ograničavanja. Vijeće prvo donosi odluku u okviru ZVSP-a na temelju članka 29. UEU-a. Mjere predviđene odlukom Vijeća provode se na razini Unije ili na nacionalnoj razini. Prema dosadašnjoj praksi države članice izravno provode mjere kao što su embargo na oružje ili ograničenja ulaza, u okviru svoje pravne obveze postupanja u skladu s odlukama Vijeća u okviru ZVSP-a. Druge mjere, kojima se djelomično ili potpuno prekidaju gospodarski odnosi s trećom zemljom, kao i pojedinačne mjere zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora te zabrane stavljanja na raspolaganje financijskih sredstava i gospodarskih izvora, provode se uredbom koju donosi Vijeće kvalificiranom većinom glasova na temelju zajedničkog prijedloga Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije, na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Odredbe za sprečavanje izbjegavanja mjera mogu se pronaći u obje vrste akata.

(2)

   Za pregled vidjeti Kartu sankcija EU-a koja je dostupna na poveznici https://www.sanctionsmap.eu/#/main .

(3)

   Enforcing sanctions against listed Russian and Belarusian oligarchs: Commission’s “Freeze and Seize” Task Force steps up work with international partners (Uvođenje sankcija protiv određenih ruskih i bjelaruskih oligarha: Radna skupina Komisije „Zamrzavanje i privremeno oduzimanje” jača suradnju s međunarodnim partnerima), priopćenje za medije Europske komisije, 17.3.2022., dostupno na poveznici https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/IP_22_1828 ; Freeze and Seize Task Force: Almost €30 billion of assets of Russian and Belarussian oligarchs and entities frozen by the EU so far (Radna skupina „Zamrzavanje i privremeno oduzimanje”: Do sada je zamrznuto gotovo 30 milijardi eura imovine ruskih i bjelaruskih oligarha), priopćenje za medije Europske komisije, 8.4.2022., dostupno na poveznici https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/IP_22_2373 .

(4)

   Kao primjer vidjeti članak 8. Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini, pročišćeni tekst dostupan na poveznici https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:02014R0833-20220413&from=EN .

(5)

     Kao primjer vidjeti članak 12. Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014. Napominje se da se ta odredba primjenjuje i ako mjere ograničavanja nisu povrijeđene. Dovoljno je sudjelovati u mehanizmima uspostavljenima u tu svrhu.

(6)

   Genocide Network, Prosecution of sanctions (restrictive measures) violations in national jurisdictions: a comparative analysis, 2021, (Mreža protiv genocida, Progon kršenja sankcija (mjera ograničavanja) u nacionalnim jurisdikcijama: usporedna analiza, 2021.), Prilog, dostupno na poveznici https://www.eurojust.europa.eu/sites/default/files/assets/genocide_network_report_on_prosecution_of_sanctions_restrictive_measures_violations_23_11_2021.pdf . S obzirom na prezentaciju Radne skupine Vijeća za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima (COPEN) izvješće je objavljeno i u dokumentu Vijeća 7274/22 od 16. ožujka 2022.

(7)

   Genocide Network, Prosecution of sanctions (restrictive measures) violations in national jurisdictions: a comparative analysis, 2021, (Mreža protiv genocida, Progon kršenja sankcija (mjera ograničavanja) u nacionalnim jurisdikcijama: usporedna analiza, 2021.), odjeljak 5.1., str. 22.

(8)

       Isto.

(9)

       Isto, odjeljak 5.2., str. 23.

(10)

       Isto, odjeljak 5.3., str. 24.

(11)

     Isto, na temelju izvješća Mreže protiv genocida i daljnjeg istraživanja koje je provela Komisija.

(12)

       Isto.

(13)

     Europska komisija, Prijedlog odluke Vijeća o dodavanju kršenja Unijinih mjera ograničavanja područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, COM(2022) 247 od 25.5.2022.

(14)

     Europska komisija, Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povratu i oduzimanju i imovine, COM(2002) 245 od 25.5.2022.

(15)

   Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, SL L 127, 29.4.2014., str. 39.–50.; Odluka Vijeća 2007/845/PUP od 6. prosinca 2007. o suradnji između ureda za oduzimanje imovinske koristi država članica u području praćenja i utvrđivanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili druge imovine povezane s kaznenim djelom, SL L 332, 18.12.2007., str. 103.–105.

(16)

     Europska komisija, Prijedlog odluke Vijeća o dodavanju kršenja Unijih mjera ograničavanja područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(17)

     Vidjeti pregled Genocide Network, Prosecution of sanctions (restrictive measures) violations in national jurisdictions: a comparative analysis, 2021 (Mreža protiv genocida, Progon povreda sankcija (mjera ograničavanja) u nacionalnim jurisdikcijama: usporedna analiza, 2021.).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 25.5.2022.

COM(2022) 249 final

PRILOG

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću

Ususret direktivi o kaznenim sankcijama za kršenje prava Unije o mjerama ograničavanja

1.1. Uvod

Dodavanje kršenja Unijinih mjera ograničavanja područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) omogućilo bi Komisiji da predloži donošenje direktive o usklađivanju definicija kaznenih djela i sankcija u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

Takav prijedlog Komisije trebao bi biti u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti koja se primjenjuju na sva djelovanja EU-a 1 . Trebao bi biti u skladu i sa zahtjevima bolje regulative 2 . Nadalje, u prijedlogu bi se trebale uzeti u obzir posebnosti kaznenog prava 3 . Pri usklađivanju definicija i sankcija kaznenog prava trebale bi se posebno uzeti u obzir razlike među sustavima kaznenog pravosuđa država članica, što uključuje i sankcije.

Osim toga, ta bi buduća direktiva trebala poštovati temeljna prava i načela utvrđena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (Povelja) 4 . Prije svega, trebalo bi se osigurati da su odredbe te direktive usklađene s pravima na slobodu i sigurnost, pravom na zaštitu osobnih podataka, pravom na vlasništvo, pravom na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje, pretpostavkom nedužnosti i pravom na obranu, načelima zakonitosti, uključujući načelo neretroaktivnosti kaznenih sankcija i razmjernosti kaznenih djela i kazni, kao i načelom ne bis in idem.

Buduća direktiva obuhvatila bi niz kaznenopravnih pitanja koja su uobičajena u direktivama Unije koje se temelje na članku 83. UFEU-a. U nastavku se daje ogledni popis mogućih odredaba koje bi bile uključene u budući zakonodavni prijedlog.

1.2. Područje primjene

Prvom odredbom utvrdili bi se svrha i područje primjene Direktive te bi se posebice pojasnilo da se Direktiva primjenjuje na kršenje Unijinih mjera ograničavanja. Te mjere ograničavanja donose se na temelju članka 29. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članka 215. UFEU-a i uključujju ciljane pojedinačne mjere, tj. zamrzavanje imovine, zabrane stavljanja na raspolaganje financijskih sredstava i gospodarskih izvora i ograničenja ulaska (zabrane putovanja), kao i sektorske mjere ograničavanja, tj. embargo na oružje ili gospodarske i financijske mjere (npr. ograničenja uvoza i izvoza, ograničenja pružanja određenih usluga, kao što su bankarske usluge).

1.3. Definicije

Taj članak Direktive sadržavao bi sve mjerodavne definicije, uključujući, prema potrebi, upućivanje na odredbe uredbi i odluka Vijeća o mjerama ograničavanja. Te bi definicije, među ostalima, uključivale pojmove „mjere ograničavanja”, „subjekt uvršten na popis” i „osoba uvrštena na popis”. Relevantan primjer mjere kaznenog prava u kojoj se u odredbi o definicijama koriste slična upućivanja je Direktiva 2014/57/EU o kaznenim sankcijama za zlouporabu tržišta (Direktiva o zlouporabi tržišta) 5 .

1.4. Kaznena djela, uključujući poticanje, pomaganje, potporu i pokušaj

Članci o djelima koja se trebaju uskladiti u Direktivi uključivali bi točne definicije različitih kaznenih djela povezanih s kršenjem Unijinih mjera ograničavanja, kao što su:

·izravno ili neizravno stavljanje na raspolaganje financijskih sredstava ili gospodarskih izvora osobama ili subjektima uvrštenima na popis ili u njihovu korist,

·nezamrzavanje financijskih sredstava ili gospodarskih izvora koji pripadaju ili su u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom osoba ili subjekata uvrštenih na popis,

·sudjelovanje u zabranjenim financijskim aktivnostima, kao što su davanje zabranjenih zajmova ili kredita,

·sudjelovanje u zabranjenoj trgovini, trgovačkim ili drugim aktivnostima, kao što su uvoz ili izvoz robe i tehnologije obuhvaćene zabranama trgovine, ili pružanje zabranjenih usluga,

·kršenje uvjeta primjenjivih u okviru odobrenja koja su dodijelila nadležna tijela,

·svako neispunjavanje obveze davanja informacija tijelima, kao što je obveza prijave imovine koja pripada, u vlasništvu je, posjedu ili pod kontrolom osoba ili subjekata uvrštenih na popis,

·svjesno i namjerno sudjelovanje u radnjama ili aktivnostima čiji je cilj izravno ili neizravno izbjegavanje mjera ograničavanja, što uključuje i sudjelovanje u mehanizmima uspostavljenima radi skrivanja imovine ili sudjelovanja osoba/subjekata uvrštenih na popis, pomaganjem ciljnim skupinama mjera ograničavanja da izbjegnu njihov utjecaj ili davanjem neistinitih informacija tijelima,

·neobavješćivanje o kršenjima mjera ograničavanja ili aktivnostima koje imaju za cilj njihovo izbjegavanje kad postoji kršenje izričite obveze izvješćivanja.

Djela koja se trebaju uskladiti, ako drugačije nije propisano, trebala bi biti počinjena s namjerom ili barem krajnjom nepažnjom i temeljiti se na spoznaji da se postupanje odnosi na osobe, subjekte, aktivnosti ili imovinu koji su podložni mjerama ograničavanja ili na zanemarivanje mjera ograničavanja ili povezanih zakonskih zabrana (svjesno zatvaranje očiju).

U Direktivu bi bila uključena i povezana kaznena djela, kao što je pranje novca. U odnosu na potonje države članice bi se obvezale odredbom da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se kazneno djelo pranja novca, kako je opisano u članku 3. Direktive (EU) 2018/1673 6 , primjenjuje na imovinu koja je stečena kaznenim djelima obuhvaćenima Direktivom.

Direktiva bi nadalje sadržavala odredbu kojom se države članice obvezuju da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da poticanje, pomaganje i potpora počinjenju kaznenih djela navedenih u Direktivi, kao i pokušaj počinjenja takvih djela, budu kažnjivi kao kaznena djela 7 .

1.5. Sankcije za fizičke i pravne osobe

Uredbe Vijeća koje su donesene na temelju članka 215. UFEU-a sustavno sadržavaju odredbu u kojoj se od država članica traži da donesu nacionalna pravila kojima se predviđaju djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće kazne za kršenje odredaba predmetne uredbe 8 . S obzirom na to da ta obveza ostavlja mogućnost znatnih razlika među razinama i vrstama kazni, buduća Direktiva trebala bi sadržavati članak o kaznama za fizičke osobe. Te bi se kazne primjenjivale na sva kaznena djela navedena u prethodnom odjeljku 1.4., a od svih bi se država članica zahtijevalo da primijene djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće kazne te da utvrde određeni minimum najtežih kazni, uključujući novčane kazne za fizičke osobe. Takve bi kazne trebale biti proporcionalne znatnoj težini tih kaznenih djela 9 .

Osim toga, Direktiva bi sadržavala odredbu o odgovornosti pravnih osoba. Ta bi se odredba primjenjivala na sva kaznena djela navedena u prethodnom odjeljku 1.4. U skladu s tom odredbom države članice trebale bi propisati odgovornost pravnih osoba i kazne za njih:

(I)za sva kaznena djela iz odjeljka 1.4. koja u korist pravne osobe počine osobe koje imaju vodeći položaj unutar pravne osobe; ili

(II)ako osobe koje imaju vodeći položaj nedostatno provode nadzor ili kontrolu, čime se podređenoj osobi omogućuje da počini bilo koje od prethodno navedenih kaznenih djela u korist te pravne osobe 10 .

Direktivom bi se uskladile i sankcije primjenjive na pravne osobe. Konkretno, od država članica zahtijevalo bi se da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se na pravne osobe, koje snose odgovornost u skladu s mjerodavnim odredbama navedenima u odjeljku 1.4., primjenjuju djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće kazne, uključujući:

·kaznene ili nekaznene novčane kazne,

·privremeno isključenje iz pristupa javnom financiranju, uključujući postupke javnog nadmetanja, bespovratna sredstva i koncesije,

·privremenu ili trajnu zabranu obavljanja poslovne djelatnosti,

·oduzimanje dozvola i odobrenja za obavljanje djelatnosti koje su dovele do počinjenja kaznenog djela,

·određivanje sudskog nadzora,

·sudski nalog za likvidaciju, i

·privremeno ili trajno zatvaranje prostora koji su korišteni za počinjenje kaznenog djela 11 .

Osim toga, Direktivom bi se moglo propisati da bi države članice trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se osiguralo da se pravne osobe, koje steknu korist od kaznenih djela koje počine druge osobe kršeći Unijine mjere ograničavanja, kažnjavaju novčanim kaznama čiji najviši iznos ne bi smio biti niži od određenog postotka ukupnog globalnog prometa pravne osobe u poslovnoj godini koja prethodi odluci o novčanoj kazni.

Odgovornost pravnih osoba ne bi isključivala mogućnost kaznenih postupaka protiv fizičkih osoba koje su počinitelji kaznenih djela navedenih u odjeljku 1.4. 

1.6. Otegotne i olakotne okolnosti

Direktiva bi sadržavala i članak u kojem bi se navele otegotne okolnosti koje treba uzeti u obzir pri primjeni sankcija za djelo navedeno u prethodnom odjeljku 1.4. Te bi otegotne okolnosti mogle uključivati:

·teške posljedice kršenja, uzimajući u obzir svrhu mjera ograničavanja,

·veliku vrijednost predmetnih financijskih sredstava, gospodarskih izvora, robe ili tehnologije,

·kazneno djelo počinio je javni službenik pri obavljanju svojih dužnosti,

·kazneno djelo počinjeno je u kontekstu privatnog obavljanja profesionalne djelatnosti, uključujući povredu službene dužnosti,

·kazneno djelo počinjeno je u okviru kriminalne organizacije u smislu Okvirne odluke 2008/841/PUP 12 ,

·kazneno djelo uključivalo je uporabu lažnih ili krivotvorenih isprava,

·počinitelj je počinio slične prethodne povrede prava Unije o mjerama ograničavanja,

·počinitelj je aktivno ometao istražne aktivnosti ili je zastrašivao ili utjecao na svjedoke, i

·kaznenim djelom stečena je ili je bilo očekivano da će biti stečena znatna financijska korist (pri čemu bi se pojam znatne financijske koristi trebao dodatno definirati u uvodnoj izjavi).

Direktiva bi isto tako sadržavala članak u kojem bi se navele olakotne okolnosti koje treba uzeti u obzir pri primjeni sankcija na djelo navedeno u prethodnom odjeljku 1.4. Konkretnije, u skladu s tim člankom države članice bile bi obvezne osigurati da se određene činjenice smatraju olakotnim okolnostima povezano s prethodno navedenim kaznenim djelima. To bi se na primjer primjenjivalo ako bi počinitelj upravnim ili sudskim tijelima pružio informacije koje inače ne bi mogli dobiti te im tako pomogao da identificiraju ili privedu druge počinitelje ili pronađu dokaze.

1.7. Pravila o nadležnosti

U Direktivu bi bile uključene i odredbe s pravilima o nadležnosti. Po uzoru na primjer iz članka 11. Direktive (EU) 2017/1371 o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (PIF direktiva), država članica trebala bi, među ostalim, uspostaviti sudbenost za kaznena djela iz odjeljka 1.4. ako bi kazneno djelo u cijelosti ili dijelom bilo počinjeno na njezinu državnom području ili ako je počinitelj njezin državljanin. Osim toga, države članice bile bi obvezne obavijestiti Komisiju ako odluče proširiti svoju nadležnost na kaznena djela:

(I)koja počine osobe koje uobičajeno borave na njihovu državnom području;

(II)koja su počinjena u korist pravne osobe s poslovnim nastanom na njihovu državnom području; ili

(III)koja počine njezini službenici pri obavljanju svoje službene dužnosti.

Ako je počinitelj njihov državljanin, države članice ne bi smjele izvršavanje svoje sudbenosti podvrgnuti uvjetu da kazneni progon može započeti samo ako:

(I)žrtva podnese prijavu u mjestu u kojem je kazneno djelo počinjeno; ili

(II)prijavu podnese država u kojoj je kazneno djelo počinjeno.

Uredbe Vijeća donesene na temelju članka 215. UFEU-a sustavno sadržavaju sljedeću klauzulu o nadležnosti:

„Ova se Uredba primjenjuje:

(a) na području Unije, uključujući njezin zračni prostor;

(b) u svim zrakoplovima ili na svim plovilima koji su pod jurisdikcijom države članice;

(c) na sve osobe na području ili izvan područja Unije koje su državljani neke od država članica;

(d) na sve pravne osobe, subjekte ili tijela na području ili izvan područja Unije koji su osnovani ili uspostavljeni u skladu s pravom neke države članice;

(e) na sve pravne osobe, subjekte ili tijela u vezi s bilo kojim poslom koji se u cijelosti ili djelomično obavlja u Uniji.”

Ta bi odredba bila navedena i u Direktivi. Konkretno, na temelju prethodnog stavka (e) države članice bile bi obvezne proširiti svoju kaznenu sudbenost izvan područja EU-a, na osobe iz trećih zemalja ako je njihovo poslovanje povezano s EU-om (što bi se prošireno moglo odnositi i na njihovu imovinu).

1.8. Rokovi zastare

U Direktivu bi bila uključena odredba koja se primjenjuje na sva kaznena djela navedena u prethodnom odjeljku 1.4., a kojom bi se zahtijevala uspostava minimalnih rokova zastare, kao i odredba o rokovima zastare za izvršenje sankcija nakon pravomoćnosti presude. Mjerodavan primjer može se pronaći u članku 12. PIF direktive. U skladu s tim člankom države članice:

(I)propisuju rokove zastare za dovoljno dugo razdoblje nakon počinjenja kaznenih djela navedenih u Direktivi radi djelotvornog postupanja protiv tih kaznenih djela, pri čemu bi se minimalni rok zastare primjenjivao na kaznena djela koja se kažnjavaju najvišom sankcijom od najmanje četiri godine kazne zatvora;

(II)poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile izvršenje tih sankcija.

1.9. Suradnja među državama članicama, institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, kao i s trećim zemljama

U Direktivu bi bila uključena odredba kojom bi se zahtijevala uspostava zajedničke suradnje među nadležnim tijelima država članica, institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, uključujući Eurojust i Europol, radi unapređenja istraživanja slučajeva s prekograničnim elementom 13 . Ovom bi se odredbom Direktive ujedno olakšalo dijeljenje informacija o praktičnim pitanjima (posebice o obrascima izbjegavanja, npr. strukturama za skrivanje stvarnog vlasništva/kontrole nad imovinom) s tijelima drugih država članica i s Komisijom.

1.10. Zviždači

Komisija je nedavno pokrenula Instrument za zviždače koji prijavljuju kršenja sankcija EU-a 14 radi poboljšanja djelotvornosti Unijinih mjera ograničavanja. Zbog važnosti suradnje zviždača za pravilnu primjenu Unijinih mjera ograničavanja, države članice bi se u prijedlogu Komisije obvezale da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se zaštita dodijeljena Direktivom (EU) 2019/1937 15 primjenjuje na osobe koje prijavljuju kaznena djela navedena u Direktivi. Osim toga, države članice bile bi obvezne poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se osobama koje prijavljuju kaznena djela navedena u Direktivi i pružaju dokaze ili na drugi način surađuju u istrazi i kaznenom progonu takvih kaznenih djela ili donošenju presuda o njima pruži potrebna potpora i pomoć u kontekstu kaznenog postupka 16 .

2. DALJNJI KORACI

Nakon što Vijeće postigne sporazum i Europski parlament odobri dodavanje kršenja Unijinih mjera ograničavanja područjima kriminaliteta utvrđenima u članku 83. stavka 1. UFEU-a, Komisija bi odmah mogla predložiti donošenje direktive kojom bi se uskladile definicije kaznenih djela i sankcija u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

Takav prijedlog Komisije trebao bi biti u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti koja se primjenjuju na sva djelovanja EU-a 17 . Trebao bi biti u skladu i sa zahtjevima bolje regulative 18 .

(1)

     Članak 5. stavak 1. i članak 5. stavak 4. Ugovora o Europskoj uniji; Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

(2)

     Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva, SL L 123, 12.5.2016., str. 1.–14.

(3)

     Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Ususret kaznenopravnoj politici EU-a: osiguravanje djelotvorne provedbe politika EU-a pomoću kaznenog prava, COM(2011) 573 final, 20.9.2011.; Zaključci Vijeća o smjernicama za buduće kazneno pravo u zakonodavstvu EU-a, dokument Vijeća 14162/09 od 9.10.2009.; Rezolucija Europskog parlamenta od 22. svibnja 2012. o pristupu EU-a kaznenom pravu, SL C 264E, 13.9.2013., str. 7.–11.

(4)

     Povelja Europske unije o temeljnim pravima, SL C 326, 26.10.2012., str. 391.–407.

(5)

     Direktiva 2014/57/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta (Direktiva o zlouporabi tržišta), SL L 173, 12.6.2014., str. 179.–189., članak 2.

(6)

     Direktiva (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima, SL L 284, 12.11.2018., str. 22. -30.

(7)

     Direktiva (EU) 2017/1371 o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (PIF direktiva), SL L 198, 28.7.2017., str. 29.–41., članak 5.; Direktiva o zlouporabi tržišta, članak 6.

(8)

   Kao primjer vidjeti članak 8. Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini, pročišćeni tekst dostupan na poveznici https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:02014R0833-20220413&from=EN .

(9)

   Vidjeti i PIF direktivu, članak 7.; Direktiva o zlouporabi tržišta, članak 7.

(10)

   Vidjeti i PIF direktivu, članak 6.; Direktiva o zlouporabi tržišta, članak 8.

(11)

   Vidjeti i PIF direktivu, članak 10.; Direktiva o zlouporabi tržišta, članak 9.

(12)

   Okvirna odluka Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala SL L 300, 11.11.2008., str. 42.–45.

(13)

   Vidjeti i PIF direktivu, članak 15.

(14)

     Europska komisija, Pregled sankcija i povezanih alata, dostupno na poveznici https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/banking-and-finance/international-relations/restrictive-measures-sanctions/overview-sanctions-and-related-tools_en#whistleblower .

(15)

     Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, SL L 305, 26.11.2019., str. 17.–56.

(16)

     Vidjeti i Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i zamjeni Direktive 2008/99/EZ, COM(2021) 851 final, 15.12.2021., članak 13.

(17)

     Članak 5. stavak 1. i članak 5. stavak 4. UEU-a; Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

(18)

     Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva, SL L 123, 12.5.2016., str. 1.–14.