Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava

(COM(2022) 732 final – 2022/0426(COD))

i o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o postignutom napretku u suzbijanju trgovine ljudima (četvrto izvješće)

(COM(2022) 736 final)

(2023/C 228/15)

Izvjestitelj:	José Antonio MORENO DÍAZ
Suizvjestitelj:	Pietro Vittorio BARBIERI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 8.2.2023.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.4.2023.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	27.4.2023.
Plenarno zasjedanje br.:	578
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	125/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Trgovina ljudima teško je kazneno djelo kojim se ozbiljno krše temeljna ljudska prava. U strategiji EU-a za sigurnosnu uniju iz 2020. ističu se uloga organiziranog kriminala u trgovini ljudima i povezani ljudski gubici.

1.2.

Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava donesena je 2011. Europska komisija donijela je 2021. Strategiju EU-a za suzbijanje trgovine ljudima za razdoblje 2021. – 2025. i navela da bi trebalo ocijeniti provedbu Direktive kako bi se ona poboljšala.

1.3.

EGSO pozdravlja četvrto izvješće o napretku u kojem se ističe razvoj te pojave, kao i prijedlog izmjene Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Direktivom se nastoji spriječiti i suzbiti trgovina ljudima te pružiti zaštita žrtvama. Stoga njezinu okosnicu čine tri okvira djelovanja: i. kriminalizacija, istraga i kazneni progon trgovine ljudima, uključujući definiranje kaznenih djela i uspostavu kazni i sankcija; ii. pomoć i podrška žrtvama trgovine ljudima te njihova zaštita i iii. sprečavanje trgovine ljudima.

1.4.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja proširenje definicije različitih oblika iskorištavanja. Slaže se da ne treba smatrati da ta kaznena djela čine iscrpan popis jer se nažalost svakodnevno javljaju novi oblici iskorištavanja. EGSO smatra da bi države članice na taj način trebale poimati pitanje trgovine ljudima i primijeniti sveobuhvatan pristup pitanjima povezanima s iskorištavanjem.

1.5.

Budući da su velika većina žrtava žene i djevojčice, EGSO smatra da bi u sadržaj i primjenu Direktive trebalo više uključiti rodnu perspektivu. Isto tako, trebalo bi pridati pozornost ranjivim položajima građana zbog kojih je kriminalnim mrežama i drugim akterima olakšano vrbovanje i iskorištavanje. Osim toga, potrebno je posvetiti više pozornosti drugim ranjivim skupinama, uključujući izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez osobnih dokumenata ili osobe s nesigurnim boravišnim statusom.

1.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da se izričito upućuje na internetsku dimenziju kaznenih djela trgovine ljudima. Upotreba novih tehnologija olakšava počinjenje kaznenih djela trgovine ljudima jer pojednostavnjuje i omogućuje bolji pristup žrtvama i njihovo iskorištavanje te otežava praćenje zarade od tih kaznenih djela.

1.7.

EGSO podupire bolji sustav sankcioniranja koji je razvila Komisija. Budući da je ocjena pokazala da većina država članica nije u potpunosti razvila neobvezne mjere sankcioniranja, novim se obveznim sustavom, u kojem se obično kazneno djelo razlikuje od teškog kaznenog djela, jača suzbijanje kaznenih djela trgovine ljudima.

1.8.

EGSO također pozitivno ocjenjuje činjenicu da se pravnim osobama mogu izreći sankcije kao što su izuzeće od prava na državne naknade ili potpore, privremeno ili trajno zatvaranje objekata ili privremena ili trajna zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti. EGSO smatra da bi se svjesna upotreba usluga iskorištavanja mogla povezati s Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje kako bi se i poduzeća koja imaju koristi od raznih oblika iskorištavanja mogla pozvati na odgovornost.

1.9.

EGSO smatra da bi u Direktivi trebalo posvetiti veću pozornost žrtvama trgovine ljudima i želi podsjetiti na obvezu država članica da ih zbrinu, zaštite i u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju njihovo socijalno uključivanje. Osim što bi u Direktivi trebalo podsjetiti na to da se žrtve trgovine ljudima ne smiju kažnjavati, njome bi trebalo i ojačati mehanizme i instrumente za pružanje pomoći i potpore žrtvama, osobito onima koje pripadaju najranjivijim skupinama.

1.10.

EGSO od Komisije traži da u svojem Prijedlogu direktive navede da je nužno postupati u skladu s Direktivom Vijeća 2004/81/EZ (2) o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima .

1.11.

EGSO ponovno naglašava važnost rada na sprečavanju trgovine ljudima i ističe nužnost da se smanji potražnja za svim oblicima iskorištavanja. Kako je navedeno u izvješću, potražnja za jeftinom radnom snagom i prostitucijom i dalje raste iako su one u brojnim slučajevima povezane s postojećim kaznenim djelima trgovine ljudima.

1.12.

EGSO se slaže da je nužno poboljšati prikupljanje podataka, ali i usavršiti instrumente za lakše utvrđivanje tih kaznenih djela. Kako je istaknuto u izvješću, očito je da postoji znatan broj neprijavljenih slučajeva, što također treba ispraviti i na taj problem odgovoriti putem međusobne koordinacije i suradnje država članica, kao i putem suradnje s europskim institucijama.

1.13.

EGSO smatra da bi predstavljanje Prijedloga direktive trebalo poslužiti za informiranje javnosti i bolje komuniciranje o potrebi da se ojača suzbijanje trgovine ljudima. Kršenje prava koje je rezultat različitih oblika iskorištavanja zahtijeva sveobuhvatan i višedimenzionalan odgovor, pri čemu građani imaju ključnu ulogu u borbi protiv nekažnjavanja i normalizacije takvog zlostavljanja.

1.14.

EGSO podsjeća da čimbenici koji utječu na trgovinu ljudima uključuju: „feminizaciju siromaštva”, različitu pristupačnost studiranja i resursa za muškarce i žene, medicinske i zdravstvene nejednakosti, širenje rodno uvjetovanog nasilja u cijelom svijetu i općenitije socijalne nejednakosti između muškaraca i žena.

1.15.

Nužno je i važno da države članice uspostave dodatne nacionalne referalne mehanizme u okviru kojih će organizacije civilnog društva sudjelovati u identifikaciji žrtava i pružanju usluga potpore. Za svaku državu članicu mogao bi se uspostaviti dodatni instrument: neovisno tijelo za praćenje i jamstva, koje bi uključivalo nacionalnog izvjestitelja zaduženog za praćenje djelotvornosti mjera koje države članice provode u borbi protiv trgovine ljudima, provedbu istraživanja i suradnju s javnim i privatnim dionicima koji se bave tom pojavom na različitim razinama.

2.   Opće napomene

2.1.

Međunarodna definicija trgovine ljudima koju je UN utvrdio 2000. glasi: — „Trgovina ljudima” znači vrbovanje, prijevoz, premještanje, skrivanje ili primanje osoba, korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili ranjivog položaja, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu iskorištavanja (članak 3. UN-ova protokola protiv trgovine ljudima iz 2000.), — iskorištavanje uključuje „iskorištavanje prostitucije osoba ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili radnje slične ropstvu, podčinjavanje ili odstranjivanje organa”.

2.2.

Trgovina ljudima teško je kazneno djelo kojim se ozbiljno krše temeljna ljudska prava. U strategiji EU-a za sigurnosnu uniju iz 2020. ističu se uloga organiziranog kriminala u trgovini ljudima i povezani ljudski gubici.

2.3.

Direktiva 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava donesena je 2011. (Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima). Donošenje te direktive bilo je važan korak u usklađivanju pravila među državama članicama. Europska komisija donijela je 2021. Strategiju EU-a za suzbijanje trgovine ljudima za razdoblje 2021. – 2025. i navela da bi trebalo ocijeniti provedbu Direktive kako bi se ona poboljšala.

2.4.

Komisijina procjena obuhvaća razdoblje od roka za prenošenje Direktive od travnja 2013. do ožujka 2022. i u njoj su korišteni podaci prikupljeni na razini EU-a te kvalitativne informacije prikupljene u razgovorima sa stručnjacima i specijaliziranim tijelima.

2.5.

Interna procjena Komisije pokazala je da postoje poteškoće u točnom utvrđivanju stvarnog broja žrtava jer se smatra da je žrtava mnogo više od 55 314 evidentiranih osoba od 2013. do 2022. Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i dalje je najčešći oblik iskorištavanja te čini 55,7 % svih slučajeva prijavljenih 2021., a sve je raširenije i izrabljivanje radne snage, posebice u poljoprivrednom, građevinskom i zdravstvenom sektoru. Od ukupnog broja žrtava njih 21 % je maloljetno, dok žene i djevojčice čine 75 % žrtava trgovine ljudima.

2.6.

Procjena i izvješće pokazuju da je broj kaznenih progona i osuđujućih presuda vrlo malen, što pridonosi kulturi nekažnjavanja trgovaca ljudima. Društvene mreže stvorile su nove prilike za kriminalne mreže koje djeluju u EU-u, od kojih se većina bavi trgovinom ljudima. Do povećanja krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima moglo bi doći i zbog rata u Ukrajini. Trgovina ljudima i dalje je kazneno djelo obilježeno niskim rizikom i visokom dobiti.

2.7.

Iako je Direktiva poslužila za uspostavljanje zajedničkog zakonodavnog okvira za suzbijanje trgovine ljudima, njome su istaknute i poteškoće u ostvarivanju napretka u borbi protiv određenih oblika iskorištavanja koji nisu obuhvaćeni definicijom trgovine ljudima i prekograničnim kaznenim djelima. U Direktivi se utvrđuju i područja u kojima bi se istraga i kazneni progon trgovaca ljudima mogli poboljšati te se ukazuje na potrebu za povećanjem kapaciteta tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela radi provedbe financijskih istraga povezanih s trgovinom ljudima.

2.8.

Iako je Direktiva usmjerena i na zaštitu od trgovine ljudima, procjena je pokazala da bi se ona mogla poboljšati, među ostalim, u pitanjima primjene načela nepokretanja kaznenog progona i nekažnjavanja žrtava, zaštite žrtava u istrazi i sudskim postupcima te pružanja odgovarajuće pomoći ovisno o značajkama i potrebama žrtava, posebno djece i ranjivih skupina. Jedan od problema su i nedovoljno prikupljanje i obrada podataka o trgovini ljudima.

2.9.

U procjeni se prepoznaje važnost Direktive kao prekretnice u borbi protiv trgovine ljudima u EU-u. U njoj se naglašava i potreba za napretkom u razvoju instrumenata za poboljšanje praćenja, sprečavanja, kaznenog progona i donošenja osuđujućih presuda u vezi s trgovinom ljudima i trgovcima ljudima, kao i u boljem pružanju pomoći žrtvama.

2.10.

U tom kontekstu prijedlog Komisije predstavlja prijedlog za izmjenu Direktive. Cilj je prijedloga osigurati niz mjera za poboljšanje sprečavanja i suzbijanja trgovine ljudima u EU-u, kao i za poboljšanje zaštite žrtava.

3.   Direktiva o suzbijanju trgovine ljudima

3.1.

Direktivom o suzbijanju trgovine ljudima nastoji se spriječiti i suzbiti trgovina ljudima te pružiti zaštita žrtvama. Stoga njezinu okosnicu čine tri okvira djelovanja: i. kriminalizacija, istraga i kazneni progon trgovine ljudima, uključujući definiranje kaznenih djela i uspostavu kazni i sankcija; ii. pomoć i podrška žrtvama trgovine ljudima te njihova zaštita i iii. sprečavanje trgovine ljudima.

3.2.

EGSO pozdravlja prijedlog izmjene te direktive jer se slaže da je nužno ustrajati u poboljšanju i unapređenju suzbijanja trgovine ljudima i zaštite žrtava. EGSO se slaže da je kazneno djelo trgovine ljudima sve veća prijetnja, i to u složenijim okolnostima nego 2011.

3.3.

EGSO pozdravlja proširenje definicije različitih oblika iskorištavanja i pozitivno ocjenjuje činjenicu da se u izvješću upućuje na te različite oblike. Iako je seksualno iskorištavanje i dalje najčešći oblik iskorištavanja u okviru trgovine ljudima, nakon čega slijedi izrabljivanje radne snage, Direktivom su obuhvaćeni i drugi oblici iskorištavanja (iskorištavanje u svrhu prosjačenja, iskorištavanje u svrhu obavljanja kriminalnih aktivnosti ili trgovina organima), a neki od tih oblika posljednjih su godina u porastu. Isto tako, pojavili su se i drugi oblici iskorištavanja koji nisu bili uključeni u Direktivu, ali koje bi se također moglo smatrati oblicima trgovine ljudima, kao što su prisilni brakovi, zamjensko majčinstvo ili nezakonita posvajanja. EGSO bi pozdravio uključivanje upućivanja na „posebno iskorištavajuće radne uvjete”, kako su navedeni u Direktivi EU-a o sankcijama za poslodavce. EGSO smatra da je potrebno više smjernica Komisije u pogledu definiranja svih mogućih različitih oblika trgovine ljudima kako bi se osigurala ujednačenija primjena u državama članicama.

3.4.

Slaže se da ne treba smatrati da ta kaznena djela čine iscrpan popis jer se nažalost svakodnevno javljaju novi oblici iskorištavanja. EGSO smatra da bi države članice na taj način trebale poimati pitanje trgovine ljudima i primijeniti sveobuhvatan pristup pitanjima povezanima s iskorištavanjem.

3.5.

Budući da su velika većina žrtava žene i djevojčice, EGSO smatra da bi u sadržaj i primjenu Direktive trebalo više uključiti rodnu perspektivu. Isto tako, trebalo bi pridati pozornost određenim ranjivim skupinama, uključujući izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez osobnih dokumenata ili osobe s nesigurnim boravišnim statusom, kao i ranjivim položajima građana zbog kojih je kriminalnim mrežama olakšano vrbovanje i iskorištavanje. EGSO podsjeća da čimbenici koji utječu na trgovinu ljudima uključuju: „feminizaciju siromaštva”, različitu pristupačnost studiranja i resursa za muškarce i žene, medicinske i zdravstvene nejednakosti, širenje rodno uvjetovanog nasilja u cijelom svijetu i općenitije socijalne nejednakosti između muškaraca i žena.

3.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da se izričito upućuje na internetsku dimenziju kaznenih djela trgovine ljudima. Upotreba novih tehnologija olakšava počinjenje kaznenih djela trgovine ljudima jer pojednostavnjuje i omogućuje bolji pristup žrtvama i njihovo iskorištavanje te otežava praćenje zarade od tih kaznenih djela. Društvene mreže pojednostavnile su vrbovanje i iskorištavanje žrtava pa su u iskorištavanje uključeni novi oblici zlostavljanja, kao što su distribucija slika i videosadržaja i slično.

3.7.

EGSO podupire Komisiju u razvoju boljeg sustava sankcioniranja. Budući da je ocjena pokazala da većina država članica nije u potpunosti razvila neobvezne mjere sankcioniranja, novim se obveznim sustavom, u kojem se obično kazneno djelo razlikuje od teškog kaznenog djela, jača suzbijanje kaznenih djela trgovine ljudima.

3.8.

EGSO također pozitivno ocjenjuje činjenicu da se pravnim osobama mogu izreći sankcije kao što su izuzeće od prava na državne naknade ili potpore, privremeno ili trajno zatvaranje objekata ili privremena ili trajna zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti. EGSO smatra da bi se svjesna upotreba usluga iskorištavanja mogla povezati s Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje kako bi se i poduzeća koja imaju koristi od raznih oblika iskorištavanja mogla pozvati na odgovornost. Iskustva sa slučajevima izrabljivanja radne snage mogu služiti kao upozorenje.

3.9.

EGSO smatra da treba prihvatiti predloženu izmjenu u skladu s kojom korištenje usluga ili djelatnosti koje proizlaze iz iskorištavanja čini kazneno djelo ako je njihov primatelj upoznat s time da je osoba koja pruža tu uslugu ili obavlja tu djelatnost žrtva kaznenog djela trgovine ljudima, odnosno, ako je svjestan ili zna da se koristi uslugama koje pruža žrtva iskorištavanja, pri čemu države članice usto mogu poduzeti i strože mjere. EGSO smatra da je važno da se državama članicama pruži što veća potpora u provedbi u tom području i da se procijeni učinak te mjere na sprečavanje i kazneni progon trgovine ljudima u izvješću o prenošenju koje bi Komisija trebala podnijeti Parlamentu i Vijeću kako bi se osiguralo da žrtvama ili ranjivim skupinama nije nanijela štetu i da je dovela do napretka u borbi protiv „kulture nekažnjavanja” tih kaznenih djela.

3.10.

EGSO smatra prikladnim da Komisija prilagodi regulatorni okvir i okvir za izricanje sankcija internetskom okruženju. U tom je smislu posebno pozitivno da Direktiva, u skladu s regulatornim okvirima koje je Europska unija utvrdila u tom pogledu, uključuje zamrzavanje i oduzimanje imovine. Imovina oduzeta počiniteljima trebala bi postati dostupna za naknadu štete žrtvama. Žrtvama bi trebalo dati prednost pri rangiranju vjerovnika.

3.11.

EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da Komisija naglašava potrebu za poboljšanjem suradnje u pogledu kaznenih djela trgovine ljudima među različitim državama članicama. Prekogranična je suradnja ključna i može se poboljšati razmjenom informacija ili zajedničkim djelovanjem, kao i osposobljavanjem stručnog osoblja koje treba skrbiti o prekograničnim žrtvama, osobito policijskih službenika.

3.12.

Nužno je i važno da države članice uspostave dodatne nacionalne referalne mehanizme u okviru kojih će organizacije civilnog društva sudjelovati u identifikaciji žrtava i pružanju usluga potpore. EGSO smatra da Komisija treba poduprijeti države članice u uspostavi ili jačanju tih instrumenata, koji se mogu uskladiti na europskoj razini, kako bi se poboljšala zaštita žrtava trgovine ljudima i skrb o njima. Kako bi se bolje uskladilo pružanje skrbi i pomoći žrtvama te razvili sustavi pružanja potpore tim žrtvama, nužna je uspostava europskog mehanizma upućivanja. Za svaku državu članicu mogao bi se uspostaviti dodatni instrument: neovisno tijelo za praćenje i jamstva, koje bi uključivalo nacionalnog izvjestitelja za praćenje djelotvornosti intervencija koje države članice provode u borbi protiv trgovine ljudima, provedbu istraživanja i suradnju s javnim i privatnim dionicima koji se bave tom pojavom na različitim razinama.

3.13.

EGSO smatra da bi u Direktivi trebalo posvetiti veću pozornost žrtvama trgovine ljudima i želi podsjetiti na obvezu država članica da ih zbrinu, zaštite i u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju njihovo socijalno uključivanje. Osim što bi u Direktivi trebalo podsjetiti na to da se žrtve trgovine ljudima ne smiju kažnjavati, njome bi trebalo i ojačati mehanizme i instrumente za pružanje pomoći i potpore žrtvama, osobito onima koje pripadaju najranjivijim skupinama, poput maloljetnika, izbjeglica i migranata bez osobnih dokumenata. Također bi trebalo dodatno istražiti i ojačati instrumente za odštetu žrtvama i prevenciju, uključujući sigurne mehanizme za podnošenje prijava i pritužbi te osiguravanje sredstava za odštetu.

3.14.

Integracija žrtava trgovine ljudima u zemlji odredišta postiže se pružanjem personalizirane pomoći, informacija, osposobljavanja i osnaživanja, i to prihvatom u posebnim zaštićenim objektima, obveznim izdavanjem dozvole boravka kao uvjeta sine qua non za izlazak iz trgovine ljudima, pružanjem pomoći, informacija i preventivnih zdravstvenih mjera, pružanjem psihološke pomoći i kulturnim posredovanjem, pružanjem socijalnih i pravnih informacija i savjeta, tečajevima jezika i opismenjavanja, procjenom razine vještina i kompetencija, profesionalnim usmjeravanjem i osposobljavanjem te uključivanjem na tržište rada.

3.15.

Direktiva se ne odnosi na zakonodavne promjene u području zaštite prava žrtava ili pružanja potpore i pomoći žrtvama trgovine ljudima, u kojima još ima puno prostora za napredak. EGSO podsjeća na to da se Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, između ostalog, bavi posebnim potrebama određenih kategorija žrtava trgovanja ljudima, seksualnog zlostavljanja djece, seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije.

3.16.

EGSO od Komisije traži da u svojem prijedlogu izmjene Direktive navede da je nužno postupati u skladu s Direktivom 2004/81/EZ.

3.17.

„Suradnju žrtve” treba shvatiti kao njegovu ili njezinu volju da sudjeluje u individualiziranom projektu društvene integracije i prestanka iskorištavanja. Dozvola boravka ne može se izdavati samo onima koji odluče surađivati s pravosudnim tijelima jer je za alternativu trgovini ljudima, odnosno za pristup uslugama osposobljavanja i osnaživanja na podnacionalnoj razini, potrebno izdavanje dozvole boravka.

3.18.

Žrtve ne žele svjedočiti protiv svojih trgovaca. Često su izložene stalnim ucjenama, a svjedočenjem bi ugrozile vlastite živote i živote svojih obitelji. U tom pogledu valja podsjetiti na to da nije važno je li žrtva trgovine ljudima pristala na iskorištavanje (članak 3. točka (b) UN-ova protokola protiv trgovine ljudima iz 2000.).

3.19.

Isto tako, EGSO traži od Komisije da potakne države članice da intenzivnije primjenjuju preporuke iz njezine publikacije „Prava žrtava trgovine ljudima u Europskoj uniji” (4) i da žrtvama trgovine ljudima uvijek izdaju dozvole boravka u sljedećim slučajevima: — ako je prisutnost žrtve nužna za istragu ili kazneni progon, — ako je žrtva jasno pokazala da je voljna surađivati, — ako je žrtva prekinula sve odnose s počiniteljem ili počiniteljima kaznenog djela trgovine ljudima, — ako žrtva ne predstavlja prijetnju javnom poretku ili sigurnosti. EGSO također poziva države članice da u većoj mjeri koriste mogućnost izdavanja dozvola boravka žrtvama iz humanitarnih ili osobnih razloga, čak i ako prethodno navedeni uvjeti nisu ispunjeni.

3.20.

EGSO ponovno naglašava važnost rada na sprečavanju trgovine ljudima i ističe nužnost da se smanji potražnja za svim oblicima iskorištavanja. Potražnja za jeftinom radnom snagom i prostitucijom i dalje raste iako su one u brojnim slučajevima povezane s postojećim kaznenim djelima trgovine ljudima.

3.21.

EGSO smatra da treba intenzivirati brojne aktivnosti kojima se nastoji poboljšati informiranost i povećati svijest o tim pitanjima, a pritom i istražiti nova sredstva komunikacije, osposobljavanja, obrazovne programe i informativne kampanje kojima se podupire borba protiv trgovine ljudima u svim državama članicama.

3.22.

EGSO se slaže da je nužno poboljšati prikupljanje podataka, ali i usavršiti instrumente za lakše utvrđivanje tih kaznenih djela. Očito je da postoji znatan broj neprijavljenih slučajeva, što također treba riješiti i na taj problem odgovoriti u međusobnoj koordinaciji i suradnji država članica, kao i u suradnji s europskim institucijama. Prijedlog izrade godišnjeg statističkog izvješća o trgovini ljudima može pomoći u prikupljanju kvalitetnijih podataka, poboljšanju mjera i većoj informiranosti šire javnosti o tim kaznenim djelima.

3.23.

Isto tako, EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da je Komisija utvrdila potrebu da Parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o nastojanjima država članica u vezi s borbom protiv trgovine ljudima, u kojem će istaknuti provedbu tih mjera i njihov učinak.

3.24.

EGSO smatra da bi predstavljanje prijedloga za izmjenu Direktive trebalo poslužiti za podizanje svijesti i bolje komuniciranje o potrebi da se ojača suzbijanje trgovine ljudima. Kršenje prava koje je rezultat različitih oblika iskorištavanja zahtijeva sveobuhvatan i višedimenzionalan odgovor, pri čemu građani imaju ključnu ulogu u borbi protiv nekažnjavanja i normalizacije takvog zlostavljanja.

---

(1)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(2)  Direktiva Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima (SL L 261, 6.8.2004., str. 19.).

(3)  Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012., str. 57.).

(4)  Prava žrtava trgovine ljudima u Europskoj uniji.