Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog preporuke Vijeća o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje”

(COM(2022) 490 final – final 2022/0299 (NLE))

(2023/C 184/12)

Izvjestitelji:

Jason DEGUARA i Paul SOETE

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 25.11.2022.
Pravna osnova:	članak 304 Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	8.3.2023.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	22.3.2023.
Plenarno zasjedanje br.:	577
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	143/00/08

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja sadržaj preporuke, osobito primjenu realnih i dostatnih kriterija u pogledu razine primjerenosti i dostupnosti minimalnog dohotka, pravno jamstvo koje pruža i sustav izvješćivanja, dodatno priznanje Europske komisije da je potrebna aktivna socijalna politika te daljnje mjere za suzbijanje siromaštva diljem EU-a.

1.2.

1.3.

Borba protiv siromaštva i dohodovne nejednakosti važna je ne samo zbog socijalne pravednosti nego i u svrhu podupiranja gospodarskog rasta. U tom kontekstu također valja imati na umu ukupni stabilizirajući učinak sustavâ minimalnog dohotka za gospodarstvo.

1.4.

1.5.

Kvalitetno i održivo zaposlenje najbolji je način za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti. Istodobno se osiguravanjem toga da što više ljudi sudjeluje u uključivom i kvalitetnom tržištu rada pomaže financiranju sustavâ socijalne zaštite i oni postaju financijski održiviji.

1.6.

Trenutačno se u brojnim državama članicama utvrđivanje i razina minimalnog dohotka ne temelje na pouzdanoj metodologiji i nisu povezani sa statistički potkrijepljenim pokazateljima, koji bi odražavali pristojne i dostojanstvene životne uvjete. Prvi je korak uspostava takve metodologije i uzimanje u obzir različitih izvora dohotka te konkretnih okolnosti kućanstava.

1.7.

EGSO ustraje u tome da minimalni dohodak mora biti usklađen s inflacijom, osobito s porastom troškova života kad je riječ o hrani i energiji, te da to usklađivanje valja provoditi redovito, uz potporu organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i organizacija za socijalnu skrb.

1.8.

Trajno praćenje provedbe politika za potporu dohotku i ostalih politika socijalne zaštite kojima se jamči aktivna uključenost nužno je za postizanje ciljeva te preporuke. Izvješća o napretku država članica trebalo bi sastavljati uz sudjelovanje relevantnih organizacija civilnog društva i organizacija za socijalnu skrb te socijalnih partnera ili bi ih trebalo redovito podnositi Komisijinu mehanizmu za praćenje, kako je navedeno u preporuci Vijeća.

2. Uvod

2.1.

Unatoč tome što je u EU-u od početka stoljeća ostvaren određeni napredak u smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti, u 2021. više od 95,4 milijuna ljudi i dalje je bilo izloženo riziku od siromaštva.

2.2.

Zabilježeno je povećanje rizika od siromaštva za osobe koje žive u kućanstvima u kojima (gotovo) nema zaposlenih, a u mnogim državama članicama siromaštvo je poprimilo i veće razmjere i postalo dugotrajnije; nadalje, rizik je veći za žene nego za muškarce. EU je postavio cilj smanjenja broja osoba kojima prijeti siromaštvo za najmanje 15 milijuna do 2030.

2.3.

Dugoročno gledano, demografske će promjene imati značajne gospodarske posljedice jer će se radna snaga smanjiti, a stanovništvo koje brzo stari stvorit će dodatni pritisak na javne financije i financiranje programâ minimalnog dohotka.

2.4.

Trenutačne okolnosti političkog dogovora Vijeća predstavljaju još veći izazov s obzirom na rat u Ukrajini, povećanje cijena energije i porast inflacije. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će ove godine inflacija diljem svijeta porasti za 8,8 %, a u 2023. za 6,5 %.

2.5.

Samohrani roditelji čine manje od 15 % obitelji u EU-u, ali izloženi su znatno većem riziku od siromaštva i nezaposlenosti. Čak ni posao u punom radnom vremenu ne može zaštititi samohrane roditelje od rizika od siromaštva. Kućanstva u kojima oba partnera zarađuju i rade u punom radnom vremenu, koja obično nisu izložena riziku od siromaštva, ipak su tom riziku izložena ako imaju više od dvoje djece (1).

2.6.

Minimalan dohodak jest dohodak povezan s imovinskim stanjem koji predstavlja krajnje rješenje, dodjeljuje se na temelju potrebe, namijenjen je nezaposlenim osobama koje mogu raditi i povezan je s dostatnim poticajima da te osobe (ponovno) uđu na tržište rada. Nacionalnim politikama obično se zahtijeva procjena raspoloživog dohotka i provjera osobnog imovinskog stanja. Programi minimalnog dohotka ukorijenjeni su u nacionalni kontekst i tradicije i povezani su sa širim sustavima socijalne zaštite svake države članice.

2.7.

Što se tiče razine minimalnog dohotka i njegova sastava općenito postoje vrlo velike razlike među socijalnim državama, a to je slučaj i u EU-u. Kako pokazuju istraživanja Komisije, položaj korisnika minimalnog dohotka na tržištu rada značajno se razlikuje među državama članicama.

2.8.

Nijedna država članica trenutačno ne jamči primjerenu potporu dohotku za obitelji u kojima nema zaposlenih u svrhu izbjegavanja rizika od siromaštva, a 20 % nezaposlenih osoba ne ispunjava uvjete za primanje bilo kakve potpore. Također postoji problem nedovoljne iskorištenosti minimalnog dohotka, koja prema procjeni iznosi između 30 i 50 %.

2.9.

Sastavnice dohotka koje valja uzeti u obzir prilikom analize razine minimalnog dohotka jesu plaća, socijalna pomoć, dječji doplatak (najčešći dodatni dohodak), naknade za stanovanje, energiju i zdravstvenu skrb i druge naknade kao što su naknade u naravi; sve se navedene sastavnice mjere nakon odbijanja poreza i socijalnih doprinosa.

2.10.

U vezi s minimalnim dohotkom na europskoj su razini donesene sljedeće mjere i instrumenti:

—	Preporuka Vijeća 92/441/EZ i Preporuka Komisije 2008/867/EZ o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada;

—	europski stup socijalnih prava, 14. načelo (2) i ostala načela kao što su ona koja se odnose na „aktivnu potporu zapošljavanju”, „socijalnu zaštitu”, „dostupnost osnovnih usluga”, „obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje” te „jednake mogućnosti”;

—	europski semestar, koji pruža okvir za primjereno praćenje aktivnosti koordinacije politika na temelju referentnog okvira Odbora Vijeća za socijalnu zaštitu;

—	zaključci Vijeća iz 2020. o jačanju zaštite minimalnog dohotka tijekom pandemije bolesti COVID-19 i nakon nje, u kojima se države članice poziva da preispitaju svoje nacionalne programe minimalnog dohotka (3);

—	Smjernice za zapošljavanje 2022.

3. Opće napomene

3.1.

Siromaštvo je višedimenzionalno i očituje se u svim područjima života. Ono odražava neuspjehe sustavâ za pravednu i pravičnu raspodjelu resursa i mogućnosti. Zbog toga je program minimalnog dohotka nužan, ali ne i dostatan uvjet za omogućavanje dostojanstvenog života i trajan izlazak iz siromaštva. Siromaštvo se isprepliće s drugim oblicima socijalne nepravde. Rodne i rasne nejednakosti povećavaju rizik od siromaštva, dok siromaštvo povećava rizik od isključenosti i diskriminacije, što se posebno očituje u pogledu zdravlja, obrazovanja i osposobljavanja te izloženosti financijskoj ovisnosti i nasilju.

3.2.

EGSO pozdravlja sadržaj preporuke, osobito primjenu realnih i dostatnih kriterija u pogledu razine i dostupnosti minimalnog dohotka, pravno jamstvo koje pruža i sustav izvješćivanja, dodatno priznanje Europske komisije da je potrebna aktivna socijalna politika na razini EU-a te daljnje mjere za suzbijanje siromaštva diljem EU-a. Preporuka je korak prema provedbi 14. načela europskog stupa socijalnih prava, u kojem se navodi da „svi koji nemaju dovoljno sredstava imaju pravo na primjeren minimalni dohodak koji omogućuje dostojan život u svim njegovim fazama”.

3.3.

Trenutačne okolnosti političkog dogovora Vijeća predstavljaju još veći izazov nakon ruske nezakonite i barbarske agresije na Ukrajinu s obzirom na nagli porast cijena energije i visoku stopu inflacije koja pogađa kućanstva, a osobito obitelji s niskim primanjima. U kontekstu megatrendova kao što su globalizacija, digitalna i zelena tranzicija i demografske promjene, europska tržišta rada u procesu su velikih mijena. Sustavi minimalnog dohotka imaju ključnu ulogu u pružanju potpore i poticaja za (ponovnu) integraciju osoba na tržište rada.

3.4.

Potreban je pristup koji bi se temeljio na univerzalnom pravu na primjereni minimalni dohodak, kojim nitko ne bi bio zapostavljen, koji ne bi imao pretjerano ograničavajuće kriterije, koji bi se temeljio na transparentnim i nediskriminirajućim zahtjevima i mogao se precizno mjeriti kako bi se osigurala njegova djelotvornost. Uključivo društvo trebalo bi donositi koristi za sve sektore društva, a države članice trebale bi bez odlaganja uvesti čvrste mehanizme praćenja minimalnog dohotka i njegove iskorištenosti.

3.5.

Djelotvorni programi minimalnog dohotka mogu doprinijeti jamčenju poštovanja ljudskih prava i dostojanstvenih uvjeta života, pomoći ljudima da ostanu aktivni i uključeni u društvo te doprinijeti njihovoj integraciji u održivo i kvalitetno zapošljavanje. EGSO također ističe važnost programâ minimalnog dohotka za samozaposlene osobe u Europi, koje bi trebale imati potpuno pravo na istu potporu i povlastice kao i ostale skupine.

3.6.

Borba protiv siromaštva i dohodovne nejednakosti nije važna samo zbog pravednosti nego i radi potpore gospodarskom rastu. Kako je navedeno u izvješću OECD-a iz 2021. (4), dobro osmišljenim poreznim politikama može se poduprijeti uključiv i održiv rast i može se riješiti pitanje raspodjele dohotka i bogatstva. U tom kontekstu cilj uključivog rasta trebao bi biti postizanje pravednosti u podjeli koristi od rasta, kao i promicanje uključivosti tržištâ rada. Pritom također valja imati na umu ukupni stabilizirajući učinak sustavâ minimalnog dohotka za gospodarstvo.

3.7.

Programi minimalnog dohotka trebali bi biti dio nacionalnih strategija za suzbijanje siromaštva u koje su na djelotvoran način ugrađene mjere za postizanje pravednih plaća i dostojanstvenog rada, pristupa cjenovno pristupačnim i kvalitetnim osnovnim uslugama, pristupa osnovnoj socijalnoj zaštiti i primjerenoj potpori dohotku, socijalnim uslugama usmjerenima na pojedinca i aktivnim politikama uključivanja.

3.8.

EGSO ističe cilj uspostave metodologije na razini EU-a potkrijepljene europskom analizom kako bi se državama članicama pomoglo da definiraju primjerenost minimalnog dohotka putem odgovarajuće metode kao što je dogovoreni pokazatelj izloženosti riziku od siromaštva EU-a od 60 % ekvivalentnog raspoloživog dohotka i/ili koja se temelji na referentnom proračunu (uključujući troškove hrane, stanovanja, vode, električne energije, grijanja, telekomunikacija, zdravstvene skrbi, prijevoza, aktivnosti u slobodno vrijeme i kulturnog sadržaja).

3.9.

Kako je navedeno u uvodnim izjavama političkog dogovora Vijeća, kvalitetno i održivo zaposlenje najbolji je način za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti. Što se više ljudi nalazi na tržištu rada, to će održivo financiranje biti dostupnije sustavima socijalne zaštite jer se oni u velikoj mjeri financiraju iz poreza na dohodak.

3.10.

Iako su države članice tijekom godina razvijale i mijenjale svoje mreže socijalne sigurnosti, uzimajući u obzir smjernice iz Preporuke Vijeća 92/441/EEZ, gospodarska kretanja, kretanja na tržištima rada i u društvima u Europi općenito donijela su nove izazove i prijeku potrebu za ažuriranjem europskog okvira za suzbijanje siromaštva i dohodovne nejednakosti.

3.11.

Vodeća načela svih djelovanja EU-a u području socijalne zaštite trebala bi biti pravo država članica da definiraju načelâ svojih sustava socijalne zaštite, komplementarne nadležnosti EU-a i država članica te potpuna uporaba instrumenata Ugovora o EU-u Također je važno provesti analizu postojećih programa minimalnog dohotka u odnosu na sveobuhvatne mehanizme socijalne zaštite država članica. Međutim, postoji manevarski prostor za mjere na razini EU-a u cilju potpore državama članicama u njihovim nastojanjima.

3.12.

Rješavanje problema dohodovne nejednakosti iziskuje odlučne reforme, koordinirane politike i dobro usmjerene mjere država članica u širokom rasponu područja politike, kao što su sustavi poreza i naknada, mehanizmi utvrđivanja plaća, poticaji za tržišta rada, obrazovanje i osposobljavanje, jednake mogućnosti te svima dostupne i cjenovno pristupačne kvalitetne usluge. Nadalje, ključni preduvjet za sve sustave preraspodjele jest održivi rast utemeljen na tržištima koja dobro funkcioniraju i konkurentnim poduzećima.

3.13.

EGSO se slaže sa zaključkom službi Komisije o tome da savjetovanje o zapošljavanju, pojedinačni planovi djelovanja i uključivanje mjera aktivacije u minimalni dohodak imaju pozitivan učinak na vjerojatnost uspješnog zapošljavanja.

3.14.

EGSO ističe zaključak službi Komisije o tome da veliki udio korisnika minimalnog dohotka ne podliježe mjerama aktivnih politika tržišta rada, iako je moguće da su sposobni za rad. Iako bi općenito trebala postojati pravedna ravnoteža među poticajima i snažnija poveznica s uvjetima za primanje potpore dohotku i mjerama aktivacije, trebalo bi obratiti pozornost na posebne skupine, kao što su mlade odrasle osobe izvan tržišta rada ili osobe izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.

3.15.

Europska mreža za borbu protiv siromaštva zaključila je da su primjerenost, pristupačnost i potporna narav tri ključna kriterija za osmišljavanje politika u području minimalnog dohotka:

—	primjerenost znači dostatna sredstva za dostojanstven život;

—	pristupačnost se odnosi na osiguravanje pristupa i cjelovitog obuhvata svih osoba kojima su potrebni programi minimalnog dohotka;

—	potporna narav odnosi se na uporabu parametara oblikovanja politika koji su u skladu s integriranom „paradigmom aktivnog uključivanja” usmjerenom na pojedinca.

3.16.

Kao što je ispravno istaknuto u političkom dogovoru Vijeća, neproporcionalno administrativno opterećenje, nedovoljna informiranost ili strah od stigmatizacije ili diskriminacije mogu dovesti do toga da osobe koje ispunjavaju uvjete za minimalni dohodak ne podnose zahtjev za pristup tom dohotku.

3.17.

Poduzeća socijalne ekonomije, kao i mala i srednja poduzeća općenito, važna su, osobito za pružanje početničih radnih mjesta. EGSO pozdravlja Akcijski plan Komisije za socijalnu ekonomiju i potiče Komisiju da provede ocjenjivanje najboljih projekata na primjerenoj razini.

3.18.

Posebnu pozornost valja pridati skupinama kao što su jednoroditeljske obitelji, migrantske obitelji, mladi, osobe s invaliditetom i Romi.

3.19.

Danas brojni umirovljenici ovise o minimalnom dohotku jer su njihove mirovine premale. Ako ne mogu raditi, te starije osobe ne mogu se vratiti na tržište rada kako bi ostvarile bolji dohodak. Potrebni su im mirovinski sustavi kojima bi im se pružala primjerena mirovina kako se ne bi morali oslanjati na potporu u obliku minimalnog dohotka. Budući da demografski trendovi u državama članicama ukazuju na to da ćemo u budućnosti imati više umirovljenika, važno je da države članice imaju mirovinske sustave kojima se isplaćuju primjerene mirovine.

3.20.

EGSO predlaže da države članice procjenjuju razinu minimalnog dohotka barem na godišnjoj osnovi; ta procjena treba biti indeksirana kako bi se uzela u obzir inflacija, barem na godišnjoj osnovi, ovisno o razini inflacije.

4. Posebne napomene

4.1. Primjerenost minimalnog dohotka

4.1.1.

Trenutačno se u brojnim državama članicama utvrđivanje i razina minimalnog dohotka ne temelje na pouzdanoj metodologiji i nisu povezani sa statistički potkrijepljenim pokazateljima. Prvi je korak uspostava takve metodologije i uzimanje u obzir različitih izvora dohotka te konkretnih okolnosti kućanstava.

4.1.2.

Što se tiče razine minimalnog dohotka, EGSO primjećuje da su u preporuci predložene različite metode za definiranje njegove minimalne razine: upućivanjem na nacionalni prag izloženosti riziku od siromaštva, izračunom novčane vrijednosti nužnih roba i usluga u skladu s nacionalnim definicijama ili upućivanjem na drugo nacionalno pravo ili prakse. To također podrazumijeva da se mogu razmotriti sustavi s referentnim proračunima. Ti se sustavi temelje na nacionalno utvrđenoj košarici robe i usluga koja odražava troškove života u određenoj državi članici ili regiji i mogu poslužiti kao temelj za ocjenu primjerenosti.

4.1.3.

EGSO ustraje u tome da minimalni dohodak mora biti usklađen s inflacijom, osobito s porastom troškova života kad je riječ o hrani i energiji, te da to usklađivanje valja redovito provoditi. U tom je smislu godišnje preispitivanje na razini država članica jasna preporuka.

4.1.4.

Potrebno je izraditi referentne proračune košarica robe i usluga na razini država članica uz koordinaciju na europskoj razini. Time bi se državama članicama pomoglo da zajamče primjerenost programâ minimalnog dohotka. Košarica robe i usluga među ostalim potrebama mora obuhvaćati stanovanje, vodu, električnu energiju, telekomunikacije, hranu, zdravstvenu skrb, prijevoz, kulturu i slobodno vrijeme. Mehanizmi kojima se omogućuje točna i brza indeksacija prema stvarnim cijenama ključni su za osiguravanje primjerenosti, osobito u vremenima kriza koje utječu na troškove života.

4.1.5.

Naknade u okviru minimalnog dohotka ne bi se smjele upotrebljavati kao dopuna za niske plaće. Ako su za osobe koje žive u siromaštvu unatoč zaposlenju predviđena dopunska rješenja, ta rješenja trebaju predstavljati privremene i dopunske mjere. Uzimajući u obzir brojne oblike rada, trebalo bi poticati i podupirati aktivnu politiku tržišta rada i politiku primjerenih plaća, zajedno s poticajnim sustavom socijalne sigurnosti i poreznim sustavom, kako bi se osigurala kvalitetna radna mjesta i dostojanstveni životni uvjeti. Potrebno je osigurati čvrste mreže sigurnosti za osobe kojima je trajno ili potpuno onemogućeno zapošljavanje u pristojnim uvjetima za dostojanstven život, i to onoliko dugo koliko su im takve mreže potrebne.

4.1.6.

EGSO pozdravlja odluku prema kojoj se naknade kao što invalidnine neće uzimati u obzir prilikom provjere imovinskog stanja u svrhu odlučivanja o pravu osobe na minimalni dohodak jer se takvim naknadama pokrivaju dodatni troškovi koji nastaju zbog posebnih potreba. Ta odluka pokazuje da smo vrlo osjetljivi na osobe kojima je zaista potrebna pomoć u našem društvu.

4.1.7.

Posebnu pozornost valja pridati ranjivim obiteljima i samohranim roditeljima, većinom ženama, jer su za njih dopunska uloga dječjeg doplatka i pristupačne skrbi za djecu te ostalih oblika pružanja skrbi od ključne važnosti.

4.1.8.

Primjerene minimalne plaće, utvrđene zakonom ili kolektivnim pregovorima, vrijedan su instrument za rješavanje problema siromaštva. Provedba Direktive o primjerenim minimalnim plaćama imat će pozitivan učinak na rizik od siromaštva za značajni dio radne snage, a osobito za samce koji rade u punom radnom vremenu i kućanstva u kojima oba partnera ostvaruju prihode. Socijalne partnere valja poticati na provedbu navedenih odredbi putem kolektivnih ugovora. Nakon provedbe te direktive minimalna plaća mogla bi se, gdje je to primjenjivo, upotrebljavati i kao referentna vrijednost za minimalni dohodak pod uvjetom da je minimalni dohodak utvrđen na razini siromaštva.

4.1.9.

EGSO smatra da programi minimalnog dohotka trebaju obuhvaćati davanja u novcu i davanja u naravi za osobe koje ne mogu raditi ili kojima je gotovo nemoguće raditi.

4.1.10.

Povlastice uz zaposlenje također mogu imati važnu ulogu u privlačenju neaktivnih osoba na tržište rada (5).

4.1.11.

Cilj Europskog vijeća u pogledu smanjenja broja osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti za 15 milijuna do 2030. može se činiti nedovoljno ambicioznim. Međutim, taj se cilj mora smatrati minimumom uzimajući u obzir činjenicu da je u određenim zemljama razina primjerenosti trenutačno čak i ispod 20 % i da će im biti potrebno dugo vremena da postignu te ciljeve. Komisija je navela da se u preporuci utvrđuje razdoblje za postupnu provedbu odredbi o primjerenosti potpore dohotku. Za ostale izazove, kao što su obuhvat i iskorištenost, rokovi bi trebali biti kraći.

4.2. Obuhvat, prihvatljivost i iskorištenost

4.2.1.

Trenutačno u prosjeku 20 % nezaposlenih osoba ne ispunjava uvjete programâ minimalnog dohotka. Razlog za navedeno jesu kriteriji prihvatljivosti u pogledu minimalne dobi, trajanja boravka u zemlji, nepostojanje adrese za beskućnike, pitanja u pogledu sastava obitelji itd. Te nedostatke u smislu obuhvata trebaju riješiti države članice. Također postoji problem u pogledu kontinuiteta obuhvata u različitim fazama života i aktivnosti. U svakom slučaju, u državama članicama trebalo bi uspostaviti transparentne i nediskriminirajuće kriterije za pristup.

4.2.2.

Čini se da je za neiskorištenost u velikoj mjeri odgovorna uprava, što je nepravedno i treba ispraviti. Procjenjuje se da neiskorištenost minimalnog dohotka iznosi između 30 i 50 % u državama članicama. Ta se procjena čini vrlo visokom i općenitom. Države članice valja poticati na prikupljanje informacija o neiskorištenosti i razlozima zbog kojih je ta brojka tako visoka. EGSO snažno podupire usmjerenost političkog dogovora Vijeća na poticanje potpunog iskorištavanja minimalnog dohotka putem skupa mjera kao što su smanjivanje administrativnog opterećenja, osiguravanje informacija prilagođenih korisniku, poduzimanje koraka za suzbijanje stigmatizacije i proaktivno djelovanje usmjereno na osobe koje nemaju dovoljno sredstava.

4.2.3.

U okviru minimalnog dohotka potrebno je izričito zajamčiti pristup mladim odraslim osobama u dobi od 18 godina nadalje te migrantima. Budući da je minimalni dohodak nedoprinosno davanje, treba voditi računa o izbjegavanju dvosmislenih izraza u pogledu toga što valja smatrati „primjerenim” trajanjem boravka.

4.2.4.

Kako bi se utvrdio trenutačni obuhvat programâ minimalnog dohotka, potrebni su raščlanjeni kvantitativni i kvalitativni pokazatelji na razini EU-a. Osobitu pozornost valja pridati stopama iskorištenosti i djelotvornosti programâ, posebno kada je riječ o marginaliziranim skupinama, uključujući Rome, izbjeglice i beskućnike.

4.3. Pristup tržištu rada

4.3.1.

Sustavi minimalnog dohotka trebali bi biti osmišljeni na način da sadržavaju snažne mjere aktivacije za osobe koje mogu raditi, pri čemu bi se poštovali prioriteti politike privremene skrbi. Kako bi se izbjegla zamka poticaja, dohotkom od rada ni u kojem se slučaju ne smiju nerazmjerno smanjiti socijalne naknade.

4.3.2.

Potrebno je u potpunosti razviti sudjelovanje u programima javnih radova i mogućnosti u sektoru socijalne ekonomije, osobito za ranjivije skupine.

4.3.3.

Za dugotrajno nezaposlene i neaktivne osobe koje mogu ući na tržište rada posebno je važna ciljana potpora. Povlasticama uz zaposlenje zajedno sa strukturnim mjerama za olakšavanje uključivanja ranjivih skupina može se olakšati njihov ulazak na tržište rada, ali one bi trebale biti privremene.

4.3.4.

Sudjelovanje u programima uključivanja na tržište rada iziskuje dostupnost primjerenih mjera kao što su obrazovanje i osposobljavanje te programi cjeloživotnog učenja, zajedno s uslugama potpore kao što su savjetovanje, mentorstvo ili pomoć pri traženju posla. Osmišljavanje djelotvornih mjera iziskuje snažno sudjelovanje država članica u aktivnim politikama tržišta rada u suradnji s relevantnim dionicima kao što su socijalni partneri. Uprava i njezino osoblje trebali bi biti kvalificirani za svoj težak zadatak i oslanjati se na stručne i znanstvene spoznaje. Trebalo bi sustavno uzimati u obzir pojedinačne kvalifikacije, potencijal, vještine i planove za razvoj karijere nezaposlenih osoba.

4.4. Pristup osnovnim uslugama

4.4.1.

U preporuci se potvrđuje potreba za osiguranjem djelotvornog pristupa kvalitetnim i cjenovno pristupačnim osnovnim uslugama (voda, kanalizacija, energija, prijevoz, financijske usluge i digitalna komunikacija), kako je navedeno u 20. načelu europskog stupa socijalnih prava. Digitalizacija bi se trebala smatrati novom društvenom odrednicom za pristup osnovnim uslugama i potrebno je poduzeti korake za premošćivanje digitalnog jaza.

4.5. Upravljanje

4.5.1.

EGSO ističe potrebu za postizanjem veće djelotvornosti upravljanja mrežama socijalne sigurnosti na svim razinama. Posebnu pozornost valja pridati snažnoj koordinaciji različitih dionika na horizontalnoj i vertikalnoj razini. Potrebno je jasno definirati uloge i odgovornosti dionika te istovremeno izbjeći efekt silosa.

4.5.2.

U provedbi programâ minimalnog dohotka trebali bi sudjelovati svi relevantni dionici, uključujući organizacije civilnog društva (osobito one koje se bave osobama koje žive u siromaštvu), pružatelje socijalnih usluga i socijalne partnere u svim državama članicama. U okviru izrade sustava stalnog praćenja i ocjenjivanja valja provesti savjetovanje s dionicima.

4.6. Praćenje

4.6.1.

Kako je navedeno u političkom dogovoru Vijeća, redovito praćenje provedbe politika potpore dohotku i povezanih mjera uključivanja na tržište rada te pristupa uslugama, popraćeno redovitim evaluacijama, nužno je kako bi se što učinkovitije postigli ciljevi te preporuke. Izvješća o napretku država članica trebala bi biti izrađena uz značajno sudjelovanje relevantnih organizacija civilnog društva i organizacija za socijalnu skrb te socijalnih partnera ili bi izvješća trebalo redovito podnositi Komisijinu mehanizmu za praćenje. Kako je navedeno u nacrtu preporuke, EGSO nije jedan od brojnih dionika na razini EU-a, nego je temeljem Ugovora središnja institucija u postupku praćenja.

4.6.2.

Programi minimalnog dohotka trebali bi uključivati zaštitne mehanizme kojima se jamči nediskriminacija stvarnih ili potencijalnih korisnika, kao i mehanizme za osiguravanje dostupnosti ranjivim skupinama. Sve države članice trebale bi uspostaviti interna tijela za praćenje poštovanja zaštite podataka i temeljnih prava svih uključenih osoba.

4.6.3.

U svrhu daljnjeg napretka važno je oslanjati se na postojeće informacije na razini EU-a i poduzeti potrebne mjere kako bi svaka država članica mogla lakše poboljšati način provedbe nacionalnih programa dohotka. To obuhvaća potrebu za organiziranjem razmjena informacija o nacionalnim praksama, tematskih seminara i događanja. U tom pogledu i u svrhu preispitivanja napretka EGSO pozdravlja predložene institucijske aktivnosti kao što su jačanje postojeće suradnje između Komisije i država članica unutar Odbora za socijalnu zaštitu, Odbora za zapošljavanje i Europske mreže javnih službi za zapošljavanje. Međutim, potrebno je pronaći načine za otklanjanje prepreka i poteškoća uzrokovanih zakonodavstvom o zaštiti podataka koje mogu nepotrebno otežati neometanu suradnju između nadležnih tijela.

4.6.4.

Faze praćenja država članica od iznimne su važnosti, osobito za države članice koje znatno zaostaju za ciljevima. EGSO ističe važnost jasnih daljnjih koraka uporabom europskog semestra i ostalih alata u svrhu daljnjeg praćenja napretka svih država članica.

Bruxelles, 22. ožujka 2023.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1) Izvor: Minimum income support for families with children in Europe and the US. Where do we stand? (Potpora minimalnom dohotku za obitelji s djecom u Europi i SAD-u: aktualno stanje), Ive Marx, Elize Aerts, Zachary Parolin, svibanj 2022., SocArXiv; Children at risk of poverty or social exclusion (Djeca izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti).

(2) Svi koji nemaju dovoljno sredstava imaju pravo na primjeren minimalni dohodak koji omogućuje dostojan život u svim njegovim fazama te pravo djelotvornog pristupa potpornim dobrima i uslugama. Za one koji mogu raditi minimalni bi dohodak trebalo kombinirati s poticajima za (ponovno) uključivanje na tržište rada.

(3) EGSO je temu minimalnog dohotka obradio u svojim mišljenjima „Za europsku okvirnu direktivu o minimalnom dohotku” (samoinicijativno mišljenje), (SL C 190, 5.6.2019., str. 1.), „Pristojne minimalne plaće diljem Europe” (razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta / Vijeća) (europa.eu) – točke 1.6. i 3.3.7., (SL C 429, 11.12.2020., str. 159.) i „Europski minimalni dohodak i pokazatelji siromaštva” (samoinicijativno mišljenje) (europa.eu), (SL C 170, 5.6.2014., str. 23.)

(4) OECD (2021.): Tax and fiscal policies after the COVID-19 crisis (Porezne i fiskalne politike nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19).

(5) Uloga povlastica uz zaposlenje na tržištu rada istaknuta je u točki 3.4.3. mišljenja SOC/737 „Smjernice za politike zapošljavanja država članica” (SL C 486, 21.12.2022., str. 161.)