1.

U Preporuci Vijeća od 26. studenoga 2013. o međusektorskom promicanju tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje preporučuje se, među ostalim, da države članice „rade na učinkovitim politikama o tjelesnoj aktivnosti korisnoj za zdravlje razvijajući međusektorski pristup koji obuhvaća područja politike među kojima su sport, zdravlje, obrazovanje, okoliš i promet, [...] kao i druge relevantne sektore i to u skladu s nacionalnim posebnostima”.

2.

U Zaključcima Vijeća od 15. prosinca 2015. o promicanju motoričkih vještina, tjelesnih i sportskih aktivnosti za djecu države članice pozivaju se da „razmotre provedbu međusektorskih politika, među ostalim u sektorima obrazovanja, zdravlja i sporta za promicanje tjelesnih aktivnosti i motoričkih vještina u ranom djetinjstvu”.

3.

U Zaključcima Vijeća od 29. lipnja 2020. o učinku pandemije bolesti COVID-19 i oporavku sektora sporta države članice pozivaju se da „promiču međusektorsku suradnju i savjetovanja u područjima koja su relevantna za sport na svim razinama, među ostalim sa sportskim pokretom, poslovnim sektorom povezanim sa sportom i drugim relevantnim dionicima”.

4.

U Zaključcima Vijeća od 4. prosinca 2020. o promicanju međusektorske suradnje u korist sporta i tjelesne aktivnosti u društvu ističe se da „međusektorska suradnja može imati važnu ulogu u stvaranju ili optimizaciji uvjeta za aktivan i zdrav način života”.

5.

U planu rada Europske unije u području sporta za razdoblje 2021. – 2024. prepoznaje se da je promicanje tjelesne aktivnosti ključna tema u okviru prioritetnog područja „Promicanje sudjelovanja u sportu i zdravstveno usmjerenoj tjelesnoj aktivnosti.”

6.

Tjelesna neaktivnost uzrokuje velike zdravstvene probleme u današnjem načinu života. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navela je tjelesnu neaktivnost kao jedan od vodećih čimbenika rizika za smrtnost (1). Pandemija bolesti COVID-19 dodatno je istaknula zdravstvene rizike povezane s tjelesnom neaktivnosti.

7.

Europa se suočava sa znatnim porastom već zamjetnih trendova tjelesne neaktivnosti cjelokupnog stanovništva, posebno među mlađim stanovništvom. Europske politike potiču države članice na promicanje i praćenje tjelesne aktivnosti, no provedbu bi trebalo dodatno ojačati (2).

8.

U drugim europskim i međunarodnim dokumentima (3) također je utvrđena ključna važnost praćenja razine tjelesne aktivnosti kao dijela holističkog pristupa zdravstveno usmjerenoj tjelesnoj aktivnosti. Praćenjem tjelesne sposobnosti uz poštovanje Opće uredbe o zaštiti podataka (4) mogu se dobiti pouzdani rezultati tjelesne aktivnosti utemeljeni na dokazima te se može skrenuti pozornost na eventualno ponašanje koje bi predstavljalo rizik za zdravlje.

9.

Tjelesna aktivnost jedan je od najvažnijih i najučinkovitijih čimbenika za očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja tijekom cijelog života. Ujedno pozitivno utječe na prevenciju određenih zdravstvenih stanja i bolesti, kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 itd.

10.

Sustavima za praćenje tjelesne sposobnosti može se procijeniti razmjer problema tjelesne neaktivnosti i ocijeniti učinkovitost svih politika, akcijskih planova ili inicijativa donesenih na lokalnoj i nacionalnoj razini ili razini EU-a.

11.

Koncept cjeloživotne tjelesne aktivnosti trebao bi se temeljiti na redovitoj tjelesnoj aktivnosti tijekom cijelog života uz trajno praćenje tjelesne sposobnosti utemeljeno na dokazima kako bi svaki pojedinac ostao zdrav tijekom cijelog života.

12.

Redovita i dostatna (5) tjelesna aktivnost važna je i za zdrav tjelesni razvoj djece i adolescenata i za razvoj njihovih mentalnih i društvenih sposobnosti.

13.

U kontekstu aktivnog i zdravog načina života odraslih osoba, redovita tjelesna aktivnost posebno je važna, čak i ako pojedinac ne počne vježbati do odrasle dobi. Redovita tjelesna aktivnost važan je čimbenik za prevenciju smanjenja razine uspješnosti na radnom mjestu. S obzirom na to da odrasle osobe provedu trećinu života na radnom mjestu, radno okruženje iznimno je važno za promicanje tjelesne aktivnosti zaposlenika.

14.

Skupine u nepovoljnom položaju (6) svih uzrasta često nisu dovoljno tjelesno aktivne zbog manjeg broja mogućnosti i ograničenog pristupa, zbog čega su izložene većem riziku od razvoja određenih bolesti. Tim ciljnim skupinama trebali bismo osigurati jednake mogućnosti kako bi mogle sudjelovati u redovitoj tjelesnoj aktivnosti i individualiziranim sportskim programima.

15.

U skladu s konceptom cjeloživotne tjelesne aktivnosti, dugoročni učinak trebao bi biti povećanje tjelesne aktivnosti europskih građana s ciljem poboljšanja tjelesnog i mentalnog zdravlja i smanjenja pritiska na naše zdravstvene sustave te troškova povezanih sa zdravljem (7). Kad god je to moguće, trebalo bi koordinirati programe politika i poticati međusektorsku suradnju kako bi se postigli najbolji mogući rezultati.

16.

Zdrav način života: u mnogim je zemljama cilj politika javnog zdravlja i sporta prije svega potaknuti građane da tijekom cijelog života usvoje aktivan i zdrav način života te sudjeluju u tjelesnoj aktivnosti i sportu (8). Osim toga, u okviru nekoliko europskih projektnih inicijativa nastoji se tjelesnu aktivnost uključiti u program zdravstvene skrbi kako bi se omogućili bolje savjetovanje i potpora tjelesnoj aktivnosti u kliničkom okruženju (9).

17.

Praćenje: neke zemlje prate promjene tjelesne sposobnosti svojeg stanovništva i mogu na dobrovoljnoj osnovi svakom pojedincu pružiti povratne informacije o razvoju njegove razine sposobnosti. Određene zemlje imaju uspostavljene sustave s pomoću kojih na godišnjoj razini mogu pratiti i ocjenjivati tjelesnu izvedbu školske djece i mladih (10).

18.

Međusektorska suradnja: promicanje i praćenje tjelesne aktivnosti trebalo bi razmatrati na međusektorski način u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka. Nemaju samo sportske ustanove ulogu u promicanju tjelesne aktivnosti i praćenju tjelesne sposobnosti, već i institucije povezane s javnim zdravljem, infrastrukturom, obrazovanjem i osposobljavanjem, radnim okruženjem, mladima itd. Trebali bi stoga biti uključeni vlada, civilno društvo, sportski klubovi, lokalne zajednice itd.

19.

Promjena ponašanja pitanje je dugoročnog razvoja slijedeći smjernice za tjelesnu aktivnost (11) kojima se poziva na uključivanje dostatne tjelesne aktivnosti u svakodnevni život. To znači da bi se politika trebala provoditi na integriran način i usredotočiti na različite dijelove dana i različite kontekste svakodnevnog života.

20.

Mediji: mediji mogu imati ulogu u promicanju društvene odgovornosti, sportskih aktivnosti i kampanja čiji je cilj podizanje svijesti o koristima tjelesne aktivnosti i smanjenje neaktivnosti.

21.

Europske inicijative i projekti: razni europski projekti i inicijative doprinose razvoju politika usmjerenih na promicanje zdravog načina života i razvoju sustavâ praćenja tjelesne sposobnosti kako bi se osigurali usporedivi, valjani i pouzdani podaci iz država članica EU-a. Time se oblikovateljima politika može pomoći da omoguće cjeloživotnu tjelesnu aktivnost i ostvare veći utjecaj na zdravlje.

22.

nastave promicati i poticati cjeloživotnu tjelesnu aktivnost stanovništva, uključujući skupine u nepovoljnom položaju, s naglaskom na smanjenju tjelesne neaktivnosti razmjenom najboljih praksi, primjerice o upotrebi mobilnih i bežičnih tehnologija, kao i medija i drugih komunikacijskih kanala;

23.

podupiru inicijative i kampanje na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini kojima se potiče tjelesna aktivnost, razvoj sustava praćenja i sudjelovanje svih u sportu, kao što su Europski tjedan sporta, HealthyLifestyle4All, Eurobarometar o sportu i tjelesnoj aktivnosti, Europska zdravstvena anketa – Upitnik o tjelesnoj aktivnosti (EHIS-PAQ) itd.;

24.

prema potrebi i u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka, uspostave i promiču nacionalne, regionalne i/ili lokalne sustave za praćenje tjelesne sposobnosti utemeljene na dokazima kojima se stanovništvo odgovarajućim individualnim izvješćima o povratnim informacijama i praćenjem napretka na dobrovoljnoj osnovi potiče na cjeloživotnu tjelesnu aktivnost te omoguće korisne informacije za oblikovanje politika (12);

25.

međusektorskim pristupom podupiru politike na svim razinama u pogledu stvaranja dostupnih i održivih javnih prostora na kojima se svi građani mogu uključiti u sportske aktivnosti ili cjeloživotnu tjelesnu aktivnost, kao što su četvrti, novoizgrađeni prostori, pločnici s biciklističkim stazama ili stazama za trčanje, sportski objekti u školama i na sveučilištima itd., na primjer putem fondova kohezijske politike;

26.

u suradnji sa svim relevantnim javnim tijelima i znanstvenom zajednicom utvrde i na svim razinama usklade politike i mjere kojima je cilj potaknuti ljude da se uključe u sportske aktivnosti ili cjeloživotnu tjelesnu aktivnost, te potiču sektorske donositelje odluka da u svojim politikama u većoj mjeri uzmu u obzir koristi koje mogu imati cjeloživotna tjelesna aktivnost i praćenje tjelesne sposobnosti stanovništva;

27.

razmjenjuju dobre prakse o tome kako potaknuti ljude na kretanje i vježbanje tijekom dana, kao i informacije o učinkovitim instrumentima i političkim inicijativama u različitim okruženjima svakodnevnog života kako bi se potaknula tjelesna aktivnost, među ostalim u školama i na radnim mjestima;

28.

kad je to moguće, jačaju suradnju sa zdravstvenim sektorom u pogledu davanja preporuka za vježbanje i savjetovanja koje pružaju zdravstveni djelatnici i specijalizirani stručnjaci;

29.

istraži mogućnost podupiranja razvoja usklađenog sustava podataka koji omogućuje praćenje tjelesne aktivnosti na europskoj razini kako bi se točnije procijenile zdravstvene, društvene i gospodarske posljedice;

30.

promiče svijest o troškovima zdravstvenih rizika povezanih s tjelesnom neaktivnošću i učini dokaze o tome vidljivima, posebno u pogledu potrošnje u zdravstvu, kako bi se doprinijelo javnom donošenju odluka o ulaganjima koja se trebaju provesti na europskoj razini u tom području;

31.

podupire razmjenu najboljih praksi u okviru postojećih uspješnih projekata i mreža za promicanje cjeloživotne tjelesne aktivnosti i praćenje tjelesne sposobnosti, uključujući, prema potrebi, mrežu kontaktnih točaka za zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost; promiče te prakse zajedno s mrežom kontaktnih točaka za zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost na odgovarajućoj europskoj platformi kako bi se olakšalo praćenje tjelesne sposobnosti diljem Europe i stvorila okosnica za brzo oblikovanje politika utemeljenih na dokazima;

32.

razmotri financiranje sredstvima EU-a, primjerice u okviru programa Erasmus+, InvestEU itd., čime bi se mogla poduprijeti europska suradnja u cilju poticanja uspostave nacionalnih, regionalnih i/ili lokalnih sustava za praćenje tjelesne sposobnosti;

33.

obavijesti države članice i sportski pokret o relevantnim programima i inicijativama EU-a za financiranje koji se mogu upotrijebiti za potporu međusektorskim projektima povezanima sa sportom i tjelesnom aktivnošću te za promicanje zdravog načina života, kao i za uspostavu nacionalnih, regionalnih i/ili lokalnih sustava za praćenje tjelesne sposobnosti, primjerice u okviru programa Erasmus+, EU4Health, Obzor Europa, InvestEU itd.;

34.

u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka razmotre upotrebu postojećih besplatnih platformi (13) za praćenje tjelesne sposobnosti građana kao dijagnostičkog i motivacijskog alata za cjeloživotnu tjelesnu aktivnost;

35.

dodatno ukažu na mogućnost cjeloživotnog uključivanja građana u sport i tjelesnu aktivnost u svojim aktivnostima, projektima i inicijativama, među ostalim za različite ciljne skupine;

36.

blisko surađuju s dionicima iz drugih sektora u prevladavanju postojećih nedostataka u pogledu omogućavanja prilika za sudjelovanje u sportu i tjelesnoj aktivnosti u različitim kontekstima svakodnevnog života;

37.

prema potrebi aktivno sudjeluju u razvoju nacionalnih, regionalnih i lokalnih sustava i strategija za praćenje tjelesne sposobnosti s ciljem povećanja cjeloživotne tjelesne aktivnosti građana;

38.

u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka prilagode komunikacijske alate ciljnoj publici na temelju konkretnih mjera.