|
29.12.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 526/130 |
OBAVIJEST KOMISIJE –
Smjernice za tumačenje i primjenu članka 6.a Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima
(Tekst značajan za EGP)
(2021/C 526/02)
SADRŽAJ
| UVOD | 131 |
|
1. |
PODRUČJE PRIMJENE ČLANKA 6.A | 132 |
|
1.1. |
Značenje pojma „najava sniženja cijene” | 132 |
|
1.2. |
Predmetni trgovci | 133 |
|
2. |
NAZNAKA „PRETHODNE” CIJENE | 134 |
|
2.1. |
Opća pravila | 134 |
|
2.2. |
Oznaka „prethodne cijene” u slučaju najave općeg sniženja cijena | 135 |
|
2.3. |
Programi vjernosti i personalizirana sniženja cijena | 136 |
|
3. |
MEĐUDJELOVANJE S DIREKTIVOM O NEPOŠTENOJ POSLOVNOJ PRAKSI | 137 |
|
4. |
REGULATORNE MOGUĆNOSTI | 138 |
|
4.1. |
Kvarljiva roba | 138 |
|
4.2. |
„Nova” roba | 139 |
|
4.3. |
Progresivna sniženja cijena | 139 |
UVOD
Cilj je Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) („Direktiva o isticanju cijena”) omogućiti potrošačima da jednostavno procijene i usporede cijenu proizvoda na temelju homogenih i transparentnih podataka kako bi bili bolje upućeni pri donošenju odluka (2).
U Direktivi o isticanju cijena od trgovaca se zahtijeva da naznače „nedvosmislene, lako prepoznatljive i jasno čitljive” prodajne cijene i jedinične cijene (odnosno cijene po kilogramu, litri ili bilo kojoj drugoj količinskoj jedinici koja se široko i uobičajeno upotrebljava u predmetnoj državi članici). Direktiva o isticanju cijena izmijenjena je Direktivom (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća (3), u kojoj su u članku 6.a dodana posebna pravila o najavama sniženja cijena. Direktiva (EU) 2019/2161 počet će se primjenjivati u cijelom EU-u od 28. svibnja 2022.
Novi članak 6.a Direktive o isticanju cijena odnosi se na pitanje transparentnosti sniženja cijena (4) i njime se uvode posebna pravila kojima se osigurava da su sniženja stvarna. Cilj je članka 6.a spriječiti trgovce da umjetno povećaju referentnu cijenu i/ili obmane potrošače u pogledu iznosa popusta. Time se povećava transparentnost i osigurava da potrošači doista plaćaju manji iznos nakon najavljenog sniženja cijena robe. Osim toga, novom se odredbom o sniženju cijena tijelima za izvršavanje zakonodavstva i nadzor tržišta omogućuje da lakše nadziru pravednost sniženja cijena jer se njome utvrđuju jasna pravila o referentnoj „prethodnoj” cijeni na kojoj se mora temeljiti najavljeno sniženje cijena.
Svrha je ove Obavijesti pružiti smjernice o tome kako bi se te nove odredbe o najavama sniženja cijena trebale tumačiti i primjenjivati. Kako bi se osigurala pravna sigurnost i olakšala provedba, u ovoj se Obavijesti ističu pitanja koja su zajednička svim državama članicama, uključujući međudjelovanje između Direktive o isticanju cijena i ostalog zakonodavstva EU-a.
U Obavijesti se ne analizira primjena Direktive u pojedinim državama članicama, uključujući odluke nacionalnih sudova i drugih nadležnih tijela. Osim u različitim izvorima informacija koji su dostupni u državama članicama, informacije o nacionalnim odredbama kojima se prenosi Direktiva o isticanju cijena, o sudskoj praksi i o pravnoj literaturi dostupne su u bazi podataka o zaštiti prava potrošača, kojoj se može pristupiti putem portala e-pravosuđe (5).
Ako nije drukčije navedeno, članci iz ove Obavijesti odnose se na članke iz Direktive o isticanju cijena, kako je naknadno i zadnje izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2161. U slučaju kad je tekst Direktive vizualno istaknut u Direktivi, taj je tekst istaknula i Komisija.
Ova je Obavijest upućena državama članicama EU-a te Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj kao potpisnicima Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (6) (EGP). Upućivanja na EU, Uniju ili jedinstveno tržište trebaju se stoga shvatiti kao upućivanja na Europski gospodarski prostor ili tržište Europskoga gospodarskog prostora.
Ova je Obavijest smjernica – pravnu snagu ima isključivo zakonodavni tekst Unije. Svako mjerodavno tumačenje zakona mora proizlaziti iz teksta Direktive i izravno iz odluka Suda Europske unije (dalje u tekstu „Sud EU-a” ili „Sud”). Ovom se Obaviješću uzimaju u obzir presude Suda objavljene do listopada 2021. i ne prejudicira se daljnji razvoj sudske prakse Suda.
Stavovi izraženi u ovoj Obavijesti ne prejudiciraju stavove koje Europska komisija ima pred Sudom. Informacije sadržane u ovoj Obavijesti općenite su i ne odnose se na konkretne fizičke ili pravne osobe. Europska komisija i bilo koja druga osoba koja postupa u ime Europske komisije nisu odgovorne za moguću upotrebu ovih podataka.
Budući da ova Obavijest odražava stanje u vrijeme sastavljanja, navedene smjernice mogu se naknadno mijenjati.
1. PODRUČJE PRIMJENE ČLANKA 6.A
|
Članak 6.a
|
1.1. Značenje pojma „najava sniženja cijene”
Članak 6.a primjenjuje se na promidžbene izjave prodavatelja da je smanjio cijenu koju naplaćuje za robu. Na primjer, sniženje cijena moglo bi se najaviti:
|
— |
u obliku postotka (%), npr. „sniženje od 20 %”, ili određenog iznosa, npr. „sniženo 10 EUR”, |
|
— |
navođenjem nove (niže) cijene zajedno s naznakom prethodne (više) cijene. Prethodna cijena može biti i precrtana. Npr. „sad 50 EUR, bilo 100 EUR” ili „50 EUR/100 EUR”, |
|
— |
bilo kojom drugom promotivnom tehnikom kao što je „kupite danas bez plaćanja PDV-a” kojom se potrošača obavještava da je sniženje cijene jednako vrijednosti PDV-a (što ne znači da se PDV ne naplaćuje), |
|
— |
prikazivanjem trenutačne cijene kao „početne” cijene ili slično te navođenjem više cijene kao nadolazeće uobičajene cijene. |
Članak 6.a primjenjuje se na najave sniženja cijena i kad se one odnose na određenu robu u ponudi prodavatelja i kad se one najavljuju kao opće sniženje cijena (vidjeti odjeljke 2.2. i 3.).
Člankom 6.a ne uređuju se niti se na bilo koji način ne ograničavaju fluktuacije i smanjenja cijena koji ne uključuju najave sniženja cijena. Naime, člankom 6.a uređuju se „najave” sniženja cijena. Stoga njime nisu obuhvaćeni dugoročni aranžmani koji potrošačima omogućuju da sustavno ostvaruju korist od sniženih cijena i posebnih pojedinačnih sniženja cijena (vidjeti odjeljak 2.3. o programima vjernosti i personaliziranim sniženjima cijena).
Članak 6.a primjenjuje se neovisno o tome ukazuje li najava sniženja cijena na mjerljivo sniženje cijene. Na primjer, članak 6.a primjenjuje se i na najave koje stvaraju dojam sniženja cijene, kao što su „rasprodajne” cijene, „posebne ponude” ili „akcije za crni petak”, te za robu na koju se najava odnosi mora biti navedena „prethodna” cijena (vidjeti odjeljak 2.2. o općim sniženjima cijena).
Suprotno tome, članak 6.a ne primjenjuje se na opće marketinške tvrdnje kojima se bez najave ili stvaranja dojma o sniženju cijene promovira ponuda prodavatelja u usporedbi s ponudama drugih prodavatelja, kao što su „najbolje/najniže cijene”. Ipak, na te se izjave i dalje primjenjuje Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi (vidjeti odjeljak 3. o međudjelovanju Direktive o isticanju cijena i Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi).
Članak 6.a ne primjenjuje se ni na druge tehnike promicanja cjenovnih prednosti koje nisu sniženja cijena, kao što su usporedbe cijena i vezane (uvjetne) ponude. Na te se druge tehnike promicanja cjenovne prednosti i dalje primjenjuje Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi (vidjeti odjeljak 3.).
Kad je riječ o pojmu „cijena”, člankom 6.a obuhvaćena je „prodajna cijena” kako je definirana u članku 2. točki (a) Direktive o isticanju cijena (7). U Direktivi o isticanju cijena zahtijeva se i navođenje „jedinične cijene” kako je definirana u članku 2. točki (b) (8). Za robu koja se prodaje u rasutom stanju (npr. tkanine, građevinski materijal, hrana) (9), za koju se prodajna cijena ne može utvrditi sve dok potrošač ne navede količinu robe, „mora se navesti samo jedinična cijena” u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive o isticanju cijena. Članak 6.a primjenjuje se i na najave sniženja cijene kad se odnose na jediničnu cijenu takve robe (10). U tim se slučajevima članak 6.a primjenjuje na navođenje „prethodne” jedinične cijene.
Direktiva o isticanju cijena primjenjuje se na „proizvode”, koji se u kontekstu te Direktive moraju tumačiti kao „roba”. „Roba” je u drugim odredbama prava EU-a o zaštiti potrošača (11) definirana kao pokretnina. Stoga se Direktiva o isticanju cijena, uključujući članak 6.a, ne primjenjuje na usluge (12) (uključujući digitalne usluge) ili digitalni sadržaj.
Članak 6.a Direktive o isticanju cijena primjenjuje se na najave sniženja cijena u svim distribucijskim kanalima (npr. fizičkim trgovinama ili na internetu).
1.2. Predmetni trgovci
Direktiva o isticanju cijena primjenjuje se na trgovca, koji je u članku 2. točki (d) definiran kao „svaka fizička ili pravna osoba koja prodaje ili nudi na prodaju proizvode koji ulaze u okvir njegove komercijalne ili profesionalne aktivnosti”. Novi se članak 6.a stoga primjenjuje na trgovca koji je stvarna stranka u ugovoru s potrošačem, odnosno na prodavatelja robe, uključujući prodavatelje koji upotrebljavaju posrednike, osobito internetska tržišta.
Suprotno tome, članak 6.a ne primjenjuje se na posrednike koji trgovcima omogućuju sredstva za prodaju njihovih proizvoda (13), na primjer putem internetskih tržišta, ili koji samo objedinjuju i prikazuju informacije o cijenama koje nude drugi prodavatelji (platforme za usporedbu cijena). Ti posrednici i dalje moraju poštovati opća pravila o odgovornosti posrednika i ispunjavati obveze profesionalne pažnje. Ipak, pravila iz Direktive o isticanju cijena primjenjuju se na posrednika ako je on stvarni prodavatelj robe ili ako prodaje robu uime drugog trgovca.
Iz istog se razloga članak 6.a ne primjenjuje na najave povrata novca kojima treće strane koje nisu prodavatelji robe, kao što su proizvođači ili distributeri, obećavaju potrošačima koji su kupili predmetnu robu da će im vratiti dio plaćene cijene na njihov pojedinačni zahtjev i u određenom razdoblju. Na takve prakse povrata novca i dalje se primjenjuje Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi i one se ne smiju upotrebljavati kako bi se izbjegli zahtjevi iz Direktive o isticanju cijena za najave sniženja cijena.
Članak 6.a primjenjuje se i na trgovce sa sjedištem izvan EU-a koji svoju prodaju usmjeravaju prema potrošačima u EU-u, među ostalim i na trgovce koji nude robu putem platformi. Primjenjivost Direktive o isticanju cijena na trgovce izvan EU-a uređena je Uredbom (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (14) o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”). Ta se Uredba, „u slučajevima koji uključuju sukob zakona, primjenjuje na izvanugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima”.
|
Članak 6. stavak 1. Uredbe Rim II: Pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu zbog nelojalne konkurencije je pravo one države u kojoj je došlo do štetnog djelovanja na odnose između konkurenata ili skupne interese potrošača ili postoji vjerojatnost štetnog djelovanja. |
|
Članak 6. stavak 4. Uredbe Rim II: Od prava koje se primjenjuje prema ovom članku nije moguće odstupiti sporazumom u skladu s člankom 14. |
Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 1. Uredbe Rim II, Direktiva o isticanju cijena primjenjivat će se na slučajeve povrede koji štete kolektivnim interesima potrošača u EU-u. U skladu s člankom 6. stavkom 4. Uredbe Rim II nije moguće odstupiti od mjerodavnog prava sporazumom o odabiru prava.
Za provedbu tih pravila bit će zadužena nacionalna tijela, koja će prema potrebi moći iskoristiti svoje istražne ovlasti i ovlasti izvršavanja u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (15) o suradnji u zaštiti potrošača.
2. NAZNAKA „PRETHODNE” CIJENE
2.1. Opća pravila
Člankom 6.a stavkom 1. od trgovca koji najavljuje sniženje cijene zahtijeva se da navede „prethodnu” cijenu. Člankom 6.a stavkom 2. „prethodna” cijena definira se kao „najniža cijena koju je trgovac primijenio u razdoblju koje nije kraće od 30 dana prije primjene sniženja cijene”.
U članku 6.a stavcima od 3. do 5. državama članicama daju se regulatorne mogućnosti odstupanja od tog općeg pravila u slučaju lako pokvarljive robe ili robe s kratkim rokom trajanja, robe koja je na tržištu kraće od 30 dana i robe za koju se sniženje cijena progresivno povećava (vidjeti odjeljak 4.).
Osim za robu obuhvaćenu regulatornim mogućnostima iz članka 6.a stavaka od 3. do 5., države članice ne mogu predvidjeti razdoblje kraće od 30 dana za utvrđivanje „prethodne” cijene. Svrha tog referentnog razdoblja od najmanje 30 dana jest spriječiti trgovce da manipuliraju cijenama i najave lažna sniženja cijena, na primjer tako da povećaju cijenu na kratko razdoblje kako bi je nakon toga snizili i predstavili kao (znatno) sniženje cijena, čime se obmanjuju potrošači. Stoga se razdobljem od 30 dana za utvrđivanje referentne „prethodne” cijene osigurava da je referentna cijena stvarna, a ne samo marketinški alat koji sniženje čini privlačnim.
Članak 6.a stavak 2. ne sprečava trgovce da kao „prethodnu” cijenu navedu najnižu cijenu koja se primjenjivala i u razdoblju duljem od 30 dana (na primjer, kao dio marketinške strategije). To nije u suprotnosti sa zahtjevima iz članka 6.a ako je navedena „prethodna” cijena zapravo niža od najniže cijene u razdoblju od 30 dana neposredno prije najave sniženja cijene.
S druge strane, ako nacionalno zakonodavstvo zahtijeva razdoblje dulje od 30 dana za utvrđivanje „prethodne” cijene, trebalo bi ocijeniti usklađenost tog zakonodavstva s pravom Unije. U skladu s člankom 10. Direktive o isticanju cijena sva nacionalna pravila koja nadilaze zahtjeve te direktive moraju biti povoljnija u pogledu informiranja potrošača i usporedbe cijena, ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz UFEU-a (16).
U skladu s člankom 6.a trgovac koji najavljuje sniženje cijene mora utvrditi najnižu cijenu koju je naplaćivao za predmetnu robu tijekom najmanje 30 dana prije primjene sniženja cijene. Takva najniža cijena uključuje bilo koju prethodnu „sniženu” cijenu tijekom tog razdoblja. Neuzimanje u obzir cijena koje su se primjenjivale tijekom bilo kojeg prethodnog promidžbenog razdoblja u 30 dana prije najave sniženja cijene u suprotnosti je s člankom 6.a Direktive o isticanju cijena.
Isto se pravilo primjenjuje ako trgovac prvo predstavi sniženu cijenu u odnosu na nadolazeće povećanje cijene, zatim primijeni uvećanu cijenu u razdoblju kraćem od 30 dana te nakon toga najavi sniženje cijene. Neovisno o načinu promidžbe sniženja cijene prethodna cijena za naknadno sniženje cijene i dalje mora biti najniža cijena u zadnjih 30 dana, odnosno u ovom slučaju početna cijena (vidjeti i odjeljak 4.2. o „novoj robi”).
U skladu s tim sniženje cijene mora se predstaviti uz navedenu „prethodnu” cijenu kao referentnu cijenu, odnosno svako naznačeno postotno sniženje mora se temeljiti na „prethodnoj” cijeni utvrđenoj u skladu s člankom 6.a:
|
— |
na primjer, ako najava sniženja cijene glasi „sniženje od 50 %”, a najniža je cijena u prethodnih 30 dana iznosila 100 EUR, prodavatelj će morati navesti 100 EUR kao „prethodnu” cijenu na temelju koje se izračunava smanjenje od 50 %, bez obzira na to što je posljednja prodajna cijena robe iznosila 160 EUR. Članak 6.a ne sprečava prodavatelja da navede druge referentne cijene pri najavi sniženja cijene pod uvjetom da su takve dodatne referentne cijene jasno objašnjene, da ne uzrokuju zbunjenost i da ne odvraćaju pozornost potrošača od oznake „prethodne” cijene u skladu s člankom 6.a: |
|
— |
na primjer, trgovac koji primjenjuje sniženja cijena češće nego jednom u 30 dana mogao bi dodatno obavijestiti potrošača o svojim drugim prethodnim cijenama kako slijedi: „Sniženje od 20 % od [datum početka] do [datum završetka]: 80 EUR umjesto 100 EUR, naša najniža cijena u posljednjih 30 dana. Redovna cijena izvan promidžbenih razdoblja u prethodnih 30 (ili 100 dana itd.) iznosila je 120 EUR.”. |
Općenito se način na koji se sve druge takve referentne cijene predstavljaju i izračunavaju uređuje Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi. Trgovci u tom pogledu uvijek moraju osigurati da potrošaču bude jasno što predstavljaju druge navedene referentne cijene.
Člankom 6.a Direktive o isticanju cijena od trgovaca se ne zahtijeva da navedu koliko su dugo primjenjivali navedenu „prethodnu” cijenu. Nadalje, članak ne utječe na trajanje kampanja za snižavanje cijena. Njime se od trgovaca samo zahtijeva da navedu „prethodnu” cijenu na početku svakog sniženja cijene, a mogu je zadržati u cijelom razdoblju sniženja cijene. Trgovci mogu najaviti sniženje cijene robe na dulje razdoblje, čak i dulje od 30 dana. Nadalje, ako sniženje cijene traje dulje od 30 dana bez prekida, „prethodna” cijena koju treba navesti ostaje najniža cijena primijenjena najmanje 30 dana prije sniženja cijene.
Pravednost pretjerano dugih razdoblja sniženja cijena u usporedbi s razdobljem prodaje robe po „punoj” cijeni tek treba ocijeniti u skladu s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi (vidjeti i odjeljak 3. o međudjelovanju s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi).
Ako trgovac prodaje robu primjenom različitih prodajnih kanala ili na različitim prodajnim mjestima (npr. različite fizičke i/ili internetske trgovine) po različitim cijenama, a ti su prodajni kanali ili prodajna mjesta predmet opće objave sniženja cijene, trgovac mora kao „prethodnu” cijenu za relevantnu robu u svakom prodajnom kanalu ili na svakom prodajnom mjestu navesti najnižu cijenu koju je primijenio u tom prodajnom kanalu ili prodajnom mjestu tijekom najmanje 30 posljednjih dana.
Zavaravajuće najave sniženja cijena koje stvaraju dojam da se sniženje odnosi na sve prodajne kanale ili prodajna mjesta određenog trgovca, dok se u stvarnosti primjenjuje samo na neke od njih, treba ocijeniti u odnosu na Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi.
Članak 6.a trgovce ne sprečava da produlje kampanju za snižavanje cijena ako su potrošači jasno obaviješteni da je riječ o produljenju, a ne o novoj kampanji za snižavanje cijena, i ako cjelokupna kampanja ne stvara pogrešan dojam za potrošače.
2.2. Oznaka „prethodne cijene” u slučaju najave općeg sniženja cijena
Članak 6.a ne sprečava trgovce da najave sniženja cijena na općenit način, na primjer:
|
— |
„20 % popusta na sve danas”, ili |
|
— |
„20 % popusta na sve božićne ukrase ovog tjedna”. |
Ako se sniženje cijene (kako je opisano u odjeljku 1.1.) najavljuje općom izjavom, npr. fizičkim transparentom ili internetskom komunikacijom, „prethodna” se cijena ne mora navesti na istom mediju kao i sama objava sniženja cijene. Umjesto toga, „prethodna” cijena za pojedinu robu obuhvaćenu najavom mora se navesti na prodajnom mjestu, odnosno na odgovarajućim etiketama u trgovinama ili u odjeljcima s cijenama na sučeljima internetskih trgovina.
Trgovac može najaviti i opće sniženje cijena uz različite popuste za različite kategorije robe. U tim slučajevima trgovac mora jasno naznačiti predmetne kategorije robe i pripadajuće sniženje cijena, na primjer:
|
— |
„30 % popusta na robu s plavom oznakom i 40 % na robu s crvenom oznakom”. |
Kad je riječ o navođenju „prethodne” cijene pojedine robe obuhvaćene najavom općeg sniženja cijena, potrebno je razlikovati dva slučaja:
|
— |
ako u posljednjih 30 dana trgovac nije povećao cijenu pojedine robe obuhvaćene općim najavama i nije organizirao druga (opća) sniženja cijena u tom razdoblju. U tom će slučaju „prethodna” cijena za potrebe članka 6.a biti prethodna primijenjena prodajna cijena robe, odnosno cijena koja je već navedena na etiketi ili u odjeljku s cijenama na sučelju internetske trgovine. U skladu s tim trgovac neće morati mijenjati etikete/informacije na internetu za predmetnu robu zbog primjene članka 6.a Direktive o isticanju cijena, |
|
— |
ako je trgovac povećao cijenu ili organizirao drugo (opće) sniženje cijena u zadnjih 30 dana, prodajna cijena na etiketi ili na internetu neće se smatrati „prethodnom” cijenom jer neće biti najniža cijena u posljednjih 30 dana u skladu s člankom 6.a. Trgovac će stoga morati prilagoditi relevantne etikete ili internetski prikaz cijena robe obuhvaćene najavom općeg sniženja cijena kako bi naveo točnu „prethodnu” cijenu te robe. |
Člankom 6.a Direktive o isticanju cijena ne sprečava se skupno oglašavanje sniženja cijena ako središnji subjekti, kao što su davatelji franšize, planiraju i oglašavaju kampanje za snižavanje cijena u ime prodavatelja (trgovaca na malo) koji distribuiraju njihove proizvode. Ako takav središnji subjekt najavljuje sniženja cijena u ime svojih članova, mora osigurati da trgovci na malo koji sudjeluju u sniženju mogu ispuniti zahtjeve u pogledu sniženja cijena, npr. mora omogućiti tim trgovcima na malo da poštuju pravila o navođenju „prethodne” cijene. Svaki trgovac na malo koji sudjeluje u sniženju i u ovom je slučaju odgovoran za to da relevantna roba koju prodaje u okviru kampanje za snižavanje cijena ima točnu „prethodnu” cijenu.
Kako je prethodno objašnjeno, ako je trgovac na malo koji sudjeluje u sniženju održao stabilnost svojih cijena u posljednjih 30 dana prije najave sniženja, neće biti potrebno prilagoditi pojedine „prethodne” cijene jer će prethodna prodajna cijena biti „prethodna” cijena za potrebe članka 6.a. Ako to nije slučaj za određenu robu obuhvaćenu općom kampanjom, prodavatelj za predmetnu robu mora prilagoditi „prethodnu” cijenu. To uključuje slučajeve u kojima kampanje koje je pokrenuo središnji subjekt slijede prije isteka 30 dana nakon kampanje za snižavanje cijena koje je prodavatelj (trgovac na malo) pokrenuo za vlastitu robu. U takvim slučajevima predmetni trgovac na malo mora pri utvrđivanju „prethodne” cijene uzeti u obzir sniženu cijenu u prethodnim kampanjama.
2.3. Programi vjernosti i personalizirana sniženja cijena
Članak 6.a Direktive o isticanju cijena ne primjenjuje se na prodavateljeve programe vjernosti kupaca, kao što su kartice za popust ili kuponi, u okviru kojih potrošač ima pravo na popust na cijenu svih proizvoda prodavatelja ili određenih linija proizvoda tijekom produljenih neprekinutih razdoblja (npr. šest mjeseci, jedna godina) ili kojima se omogućuje prikupljanje bodova za buduće kupnje.
Članak 6.a Direktive o isticanju cijena ne primjenjuje se ni na stvarna personalizirana sniženja cijena na koja se ne primjenjuje „najava”. Tipičan primjer takvih sniženja cijena jesu sniženja koja proizlaze iz prethodne kupnje potrošača kod predmetnog prodavatelja, na primjer kad potrošač nakon kupnje dobije vrijednosni kupon za „20 % popusta” koji vrijedi za sljedeću kupnju do kraja mjeseca. Drugi primjeri stvarnih personaliziranih sniženja cijena koja nisu obuhvaćena područjem primjene članka 6.a uključuju sniženja koja se odobravaju pri posebnim prigodama za određenog potrošača, na primjer nakon pristupanja programu vjernosti ili povodom vjenčanja ili rođendana potrošača, te smanjenja cijene primijenjena u trenutku kupnje koja nisu unaprijed „najavljena”.
Takvi programi vjernosti i personalizirane ponude i dalje se ocjenjuju u skladu s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi (vidjeti odjeljke 2.8.2. i 4.2.8. Smjernica o primjeni Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (17)).
S druge strane, članak 6.a Direktive o isticanju cijena primjenjivat će se na sniženja cijena koja se, iako su predstavljena kao personalizirana, u stvarnosti nude/najavljuju svim potrošačima. Do takve situacije može doći ako trgovac stavi na raspolaganje kupone ili kodove za popuste potencijalno svim potrošačima koji posjećuju fizičku ili internetsku trgovinu u određenim razdobljima. To bi, na primjer, bio slučaj u sljedećim kampanjama:
|
— |
„Danas 20 % popusta uz upotrebu koda XYZ”, ili |
|
— |
„Ovaj vikend 20 % popusta samo za članove programa vjernosti”, |
kad se velik broj ili većina kupaca može koristiti ili se već koristi navedenim kodovima ili programom vjernosti. U tim slučajevima trgovac mora ispuniti zahtjeve iz članka 6.a, odnosno osigurati da je „prethodna” cijena za svu predmetnu robu njezina najniža javno dostupna cijena u posljednjih 30 dana (vidjeti odjeljak 2.1. o najavama općeg sniženja cijena).
3. MEĐUDJELOVANJE S DIREKTIVOM O NEPOŠTENOJ POSLOVNOJ PRAKSI
Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18) o nepoštenoj poslovnoj praksi zabranjuju se nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta prema potrošaču (19). Primjenjuje se na sve poslovne prakse koje se primjenjuju prije, tijekom i nakon odvijanja transakcije između poslovnog subjekta i potrošača. Poslovna je praksa u članku 2. točki (d) Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi definirana kao „svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima”. Nepoštena poslovna praksa mogla bi biti zavaravajuća ili agresivna praksa (članci od 6. do 9.) ili praksa u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje (članak 5. stavak 2.) koja će vjerojatno narušiti odluku prosječnog potrošača o kupnji.
Člankom 3. stavkom 4. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi predviđeno je da u slučaju proturječja između odredaba Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i drugih pravila prava Unije o specifičnim aspektima nepoštene poslovne prakse prednost imaju pravila prava Unije i primjenjuju se na te specifičnosti.
Stoga, u mjeri u kojoj se člankom 6.a Direktive o isticanju cijena uvodi poseban skup pravila o definiciji i navođenju „prethodne” cijene pri najavi njezina sniženja, on ima prednost pred Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi u pogledu aspekata sniženja cijena koji su uređeni tim posebnim pravilima (20).
U skladu s tim, točnost „prethodne” cijene koju je naveo prodavatelj i odgovarajućeg sniženja cijene mora se procijeniti u odnosu na posebne zahtjeve iz članka 6.a Direktive o isticanju cijena. No to ne sprečava nacionalna provedbena tijela da primjenjuju i Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi na prakse trgovaca kojima se krši članak 6.a Direktive o isticanju cijena ako su one istodobno nepoštene prakse zabranjene Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi, a posebno zavaravajuće radnje povezane s postojanjem posebne cjenovne prednosti u smislu članka 6. stavka 1. točke (d).
Nadalje, kako je navedeno u odjeljku 1.2.5. Smjernica o primjeni Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, ta se direktiva, a posebno njezin članak 6. stavak 1. točka (d) o zavaravajućim tvrdnjama o postojanju cjenovne prednosti, i dalje primjenjuje na druge aspekte sniženja cijena. Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi mogla bi se primjenjivati na različite zavaravajuće aspekte praksi smanjenja cijena, kao što su:
|
— |
preduga razdoblja u kojim se primjenjuju sniženja cijena u usporedbi s razdobljem u kojim se roba prodaje po cijeni bez sniženja cijene, |
|
— |
oglašavanje, na primjer, „sniženja do 70 %” kad je cijena smanjena za 70 % samo za nekoliko proizvoda, dok je cijena ostalih proizvoda snižena u znatno manjem postotku. |
U tom pogledu treba napomenuti da osim sniženja cijena prodavatelj može primjenjivati druge vrste praksi kojima se promiču cjenovne prednosti, kao što su:
|
— |
usporedbe s drugim cijenama, npr. cijenama drugih trgovaca (21) ili preporučenom maloprodajnom cijenom proizvođača, |
|
— |
kombinirane ili vezane uvjetne ponude (npr. „dva za cijenu jednog” ili „30 % popusta pri kupnji triju proizvoda”). |
Takve promidžbene prakse nisu obuhvaćene područjem primjene članka 6.a Direktive o isticanju cijena, ali su i dalje u potpunosti obuhvaćene Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi.
Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi obuhvaćene su i sve najave sniženja cijena ili druge vrste praksi kojima se promiču cjenovne prednosti u području digitalnog sadržaja (22) i svih vrsta usluga jer se Direktiva o isticanju cijena primjenjuje samo na pokretnine (vidjeti odjeljak 1.1.).
Prodavatelj može i kombinirati usporedbu cijena s najavom sniženja cijene, koja je uređena člankom 6.a Direktive o isticanju cijena. Kako je navedeno u odjeljku 2.8.2. Smjernica o primjeni Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, prodavatelj koji predstavlja usporedbu cijena mora posebno nastojati osigurati da prosječni potrošač ne percipira usporedbu s, na primjer, preporučenom maloprodajnom cijenom kao sniženje cijene. Ako prosječni potrošač zbog zavaravajućeg prikaza usporedbe cijena misli da je riječ o sniženju cijene, takva se praksa može smatrati kršenjem Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i članka 6.a Direktive o isticanju cijena zbog netočnog prikaza „prethodne” cijene.
4. REGULATORNE MOGUĆNOSTI
Člankom 6.a stavcima od 3. do 5. državama članicama nudi se mogućnost odstupanja od općeg pravila o sniženjima cijena:
|
— |
ako je roba lako pokvarljiva ili ima kratak rok trajanja („kvarljiva roba”), |
|
— |
ako je roba na tržištu kraće od 30 dana („nova roba”), i |
|
— |
ako se cijena uzastopno snižava u razdoblju od 30 dana. |
4.1. Kvarljiva roba
|
Članak 6.a
|
Članak 6.a stavak 3. državama članicama omogućuje da predvide različita pravila za lako pokvarljivu robu ili robu s kratkim rokom trajanja. Ta pravila čak mogu obuhvaćati potpuno izuzeće takve robe iz područja primjene članka 6.a ili dopuštanje prodavatelju da kao „prethodnu” cijenu navede posljednju cijenu neposredno prije sniženja cijene.
„[L]ako pokvarljiv[a] rob[a] ili rob[a] s kratkim rokom trajanja” jest kvarljiva roba čiju bi cijenu moglo biti potrebno češće sniziti kako bi se brže prodala zbog skorog isteka roka trajanja. Taj se pojam upotrebljava i u članku 16. stavku 1. točki (d) Direktive o pravima potrošača (23), kojim se predviđa da potrošači nemaju pravo odustajanja u slučaju ugovora na daljinu i ugovora sklopljene izvan poslovnih prostorija u pogledu „isporuke lako pokvarljive robe ili robe s kratkim rokom trajanja”.
U Direktivi o pravima potrošača ne definira se „lako pokvarljiv[a] rob[a] ili rob[a] s kratkim rokom trajanja”. Usklađenost s objektivnim kriterijima prema kojima je roba „lako pokvarljiv[a] rob[a] ili rob[a] s kratkim rokom trajanja” ocjenjuje se za svaki pojedini slučaj. Primjeri lako pokvarljive robe ili s kratkim rokom trajanja su svježa hrana i piće s kratkim rokom trajanja. Mogućnost država članica da odstupe od općeg pravila o sniženju cijena ne može se primijeniti na robu koja se ne može pokvariti zbog fizičkog sastava i svojstava, nego samo može „isteći” u komercijalnom smislu, kao što je sezonska odjeća (24).
Pri tumačenju tog pojma u okviru Direktive o isticanju cijena vrijedi isti pristup kao onaj iz Direktive o pravima potrošača.
4.2. „Nova” roba
|
Članak 6.a
|
Članak 6.a stavak 4. državama članicama omogućuje da dopuste najave sniženja cijena i u pogledu robe („nove robe”) koju je trgovac počeo prodavati manje od 30 dana prije najave sniženja cijene. Mogućnost je formulirana općenito i odnosi se na „kraće razdoblje” (od zadanog razdoblja od najmanje 30 dana).
Za razliku od regulatorne mogućnosti u pogledu lako pokvarljive robe ili robe s kratkim rokom trajanja, za koju države članice mogu predvidjeti „drukčija pravila”, uključujući izuzeće takve robe iz područja primjene članka 6.a, ta se regulatorna mogućnost odnosi samo na „kraće razdoblje”. U skladu s tim, ne može se tumačiti na način da uključuje i mogućnost potpunog izuzeća te robe od obveze poštovanja referentnog razdoblja za utvrđivanje „prethodne” cijene.
Stoga, ako odluče primijeniti tu mogućnost odstupanja od općeg pravila, države članice moraju utvrditi određeno razdoblje za određivanje „prethodne” cijene ili dopustiti trgovcima da sami odrede to razdoblje i navedu ga zajedno s odgovarajućom „prethodnom” cijenom. U potonjem slučaju, u kojem konkretno referentno razdoblje nije utvrđeno nacionalnim propisima, pravednost najave sniženja cijene za predmetnu robu i dalje će se ocjenjivati za svaki pojedini slučaj u skladu s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi.
Pojam „na tržištu” treba tumačiti u kontekstu općeg pravila iz prvog i drugog stavka članka 6.a, koji se odnose na radnje određenog trgovca koji najavljuje sniženje cijene. Stoga se „tržište” u ovom kontekstu odnosi na prodaju robe koju obavlja određeni trgovac, kako je definiran u članku 2. točki (d) Direktive o isticanju cijena.
Trebalo bi smatrati da je roba već bila „na tržištu” ako prodavatelj ponovno nudi istu robu nakon razdoblja prekida, npr. nakon što su privremeno nestale zalihe robe ili u slučaju sezonske robe, kao što je zimska/ljetna odjeća. Budući da takva roba ne bi zapravo bila nova roba, u tom se slučaju ne bi primjenjivala iznimka predviđena člankom 6.a stavkom 4.
No u tim situacijama trgovac kao referentno razdoblje za određivanje „prethodne” cijene može odabrati dulje razdoblje u kojem je roba prodavana ukupno najmanje 30 dana. Stoga, ako ponovno stavi robu u prodaju nakon razdoblja prekida, prodavatelj može najaviti sniženje cijene za koje kao „prethodnu” cijenu navodi najnižu cijenu primijenjenu u referentnom razdoblju prije prekida (na primjer, u protekloj godini) pod sljedećim uvjetima:
|
— |
ako je roba u prodaji ukupno najmanje 30 dana u tom referentnom razdoblju, i |
|
— |
ako je navedena „prethodna” cijena najniža cijena u cijelom referentnom razdoblju. |
Ovisno o procjeni u pojedinom slučaju od trgovca se može zahtijevati da u skladu s člankom 7. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi obavijesti potrošača ako navedena „prethodna” cijena nije ona koja je primijenjena u razdoblju neposredno prije sniženja cijene, nego npr. u prethodnoj sezoni.
4.3. Progresivna sniženja cijena
|
Članak 6.a
|
Regulatorna mogućnost iz članka 6.a stavka 5. primjenjuje se kad se cijena postupno i bez prekida smanjuje u okviru iste prodajne kampanje. U tom je slučaju „prethodna” cijena najniža cijena u razdoblju od 30 dana prije primjene prve najave sniženja cijene i ostaje „prethodna” cijena za sve sljedeće najave sniženja cijena u prodajnoj kampanji.
|
— |
Na primjer, najniža cijena robe u zadnjih 30 dana prije početka prodajne kampanje iznosila je 100 EUR. Prodavatelj navodi 100 EUR kao „prethodnu” cijenu robe kad najavljuje prvo sniženje cijene (npr. 10 % popusta), a zatim može zadržati istu „prethodnu” cijenu i kada najavljuje sljedeća sniženja od 20 % i 30 %. |
Situacija je drukčija u slučaju uzastopnih prodajnih kampanja unutar razdoblja od 30 dana (npr. u promotivnim kampanjama kao što je „20 % popusta svake nedjelje u prosincu” ili tijekom uzastopnih prodajnih kampanja povodom „dana samaca”, „crnog petka” i „cyber ponedjeljka” ili božićnih rasprodaja u studenome/prosincu). U kontekstu takvih uzastopnih prodajnih kampanja, kad se cijena povećava u isprekidanim (kratkim) razdobljima, primjenjuje se opće pravilo iz članka 6.a, a „prethodna” cijena za svako uzastopno sniženje cijene je najniža cijena u najmanje 30 prethodnih dana, tj. uključujući sniženu cijenu u prethodnim promidžbenim aktivnostima.
Kako bi se spriječilo zaobilaženje članka 6.a stavaka 1. i 2., stavak 5. tumači se u užem smislu. U skladu s tim, taj se stavak primjenjuje samo kad se cijena progresivno smanjuje bez prekida i bez povećanja navedene „prethodne” cijene tijekom neprekinutog sniženja cijene.
(1) Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima („Direktiva o isticanju cijena”) (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).
(2) Vidjeti uvodne izjave 6. i 12. Direktive o isticanju cijena.
(3) Direktiva (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (SL L 328, 18.12.2019., str. 7.).
(4) Nacionalna tijela za zaštitu potrošača 2018. su pod koordinacijom Komisije provela godišnji pregled internetskih stranica za e-trgovinu („opsežna provjera”) na razini EU-a u okviru mreže za suradnju u zaštiti potrošača. Ta se opsežna provjera odnosila na transparentnost cijena, uključujući sniženja cijena. Tijela za zaštitu potrošača sumnjala su da posebne ponude nisu vjerodostojne ili su smatrala da je snižena cijena nejasno izračunana na više od 31 % od 431 pregledane internetske stranice koja je nudila popuste. Komisijino priopćenje za medije od 19. veljače 2019.: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/IP_19_1333.
(5) https://e-justice.europa.eu/591/HR/consumer_law_database
(6) SL L 1, 3.1.1994., str. 3.
(7) „‚[P]rodajna cijena’ znači konačna cijena za jedinicu proizvoda, ili određenu količinu proizvoda, uključujući PDV i sve druge poreze”, članak 2. točka (a) Direktive o isticanju cijena.
(8) „‚[J]edinična cijena’ znači konačna cijena, uključujući PDV i sve druge poreze, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan kvadratni metar ili jedan kubični metar proizvoda ili drugu jedinstvenu količinsku jedinicu koja se široko i uobičajeno koristi u predmetnoj državi članici pri stavljanju pojedinih proizvoda na tržište;”, članak 2. točka (b) Direktive o isticanju cijena.
(9) „‚[P]roizvodi koji se prodaju u rasutom stanju’ znači proizvodi koji nisu unaprijed pakirani i mjere se u prisutnosti potrošača”, članak 2. točka (c) Direktive o isticanju cijena.
(10) Vidjeti uvodnu izjavu 7. Direktive o isticanju cijena.
(11) U skladu s Direktivom o pravima potrošača (Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (OJ L 304, 22.11.2011., str. 64.)), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2161, roba se definira kao „(a) bilo koja materijalna pokretnina; voda, plin i električna energija trebaju se smatrati robom u smislu ove Direktive kad se nude za prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj količini; (b) bilo koja materijalna pokretnina koja ima ugrađen digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu ili je povezana s njima tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te robe (‚roba s digitalnim elementima’);”.
(12) Vidjeti Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o provedbi Direktive 1998/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (COM(2006) 325 final, str. 4.).
(13) U skladu s Direktivom 2011/83/EU o pravima potrošača potrošači moraju uvijek biti informirani o identitetu stvarnog trgovca (za dodatne informacije vidjeti smjernice o Direktivi o pravima potrošača).
(14) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).
(15) Uredba (EU) br. 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).
(16) Vidjeti posebno članke 34. i 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
(17) https://ec.europa.eu/info/law/law-topic/consumer-protection-law/unfair-commercial-practices-law/unfair-commercial-practices-directive_hr
(18) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).
(19) Prije izmjena Direktive o isticanju cijena uvedenih Direktivom (EU) 2019/2161 Sud Europske unije potvrdio je nemogućnost država članica da donesu preskriptivnija nacionalna pravila o sniženju cijena na temelju Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i (izvorne) Direktive o isticanju cijena u predmetu C-421/12, Europska komisija protiv Kraljevine Belgije, ECLI:EU:C:2013:769.
(20) Vidjeti i Sud Europske unije, predmet C-476/14, Citroën, ECLI:EU:C:2016:527.
(21) Usporedba cijena različitih trgovaca obuhvaćena je i Direktivom 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.), kojom se utvrđuju uvjeti u kojima je komparativno oglašavanje dopušteno.
(22) Definiran je kao „podaci koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku” u članku 2. stavku 1. Direktive (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (SL L 136, 22.5.2019., str. 1.).
(23) Direktiva 2011/83/EU.
(24) Vidjeti Smjernice o Direktivi 2011/83/EU o pravima potrošača: https://ec.europa.eu/info/law/law-topic/consumer-protection-law/consumer-contract-law/consumer-rights-directive_hr