EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 20.3.2021.
JOIN(2021) 8 final
ZAJEDNIČKA KOMUNIKACIJA EUROPSKOM VIJEĆU
Stanje političkih, gospodarskih i trgovinskih odnosa između EU-a i Turske
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 20.3.2021.
JOIN(2021) 8 final
ZAJEDNIČKA KOMUNIKACIJA EUROPSKOM VIJEĆU
Stanje političkih, gospodarskih i trgovinskih odnosa između EU-a i Turske
1.UVOD
Na sastanku Europskog vijeća 1 u prosincu 2020. konstatirano je da Turska provodi jednostrane akcije i provokacije te da sve otvorenije govori protiv Europske unije, njezinih država članica i europskih čelnika. Ponovno je naglašeno je da je strateški interes Europske unije razvoj suradnje i uzajamno korisnog odnosa s Turskom. Istaknuto je da ponuda pozitivne političke agende EU-a i Turske i dalje stoji, pod uvjetom da Turska pokaže spremnost za jačanje istinskog partnerstva s Unijom i njezinim državama članicama te za rješavanje razlika dijalogom i u skladu s međunarodnim pravom. Također je naglašeno da je Europska unija i dalje odlučna braniti svoje interese i interese svojih država članica, kao i čuvati regionalnu stabilnost.
Zato je Europsko vijeće pozvalo visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da Europskom vijeću najkasnije do njegova sastanka u ožujku 2021. podnesu na razmatranje izvješće o trenutačnom stanju političkih, gospodarskih i trgovinskih odnosa EU-a i Turske te o instrumentima i mogućim daljnjim koracima, među ostalim u vezi s proširenjem područja primjene Odluke Vijeća od 11. studenoga 2019. 2 Ova Zajednička komunikacija odgovor je na taj poziv. Njome se ne zamjenjuje niti prejudicira idući Komisijin paket o proširenju koji će sadržavati i izvješće o Turskoj.
II. POLITIČKI ODNOSI
Politički kontekst u odnosima EU-a i Turske posljednjih se godina pogoršava, pa su brojni instrumenti i postupci bilateralnog angažmana i suradnje praktički zaustavljeni. To je uglavnom posljedica turskog djelovanja u istočnom Sredozemlju kojim izravno ugrožava prava Republike Cipra u njezinim pomorskim zonama, kao i naglog porasta broja turskih provokacija protiv Grčke; također, izostanka napretka u procesu rješavanja ciparskog pitanja u kombinaciji s turskim prijetnjama i uvredljivim izjavama; te odlučnih turskih intervencija u većini susjednih regionalnih sukoba, često protivnih širim interesima EU-a. Nadalje, pogoršava se i stanje u Turskoj, posebno u području temeljnih prava i gospodarskog upravljanja, što sigurno negativno utječe na turske odnose s državama članicama EU-a i na bilateralne odnose EU-a i Turske.
1. Istočno Sredozemlje
Zadnjih godina napetost u istočnom Sredozemlju raste. Vrhunac je dosegnula krajem veljače 2020. kada je Turska aktivno poticala migrante i izbjeglice da na silu uđu u EU, što je u suprotnosti s Izjavom EU-a i Turske iz ožujka 2016. Zbog toga je došlo do nasilja na grčkoj granici na kopnu i na moru. Veća kriza izbjegnuta je snažnim diplomatskim djelovanjem: posjetom predsjednika Europskog vijeća i visokog predstavnika/potpredsjednika Ankari te zajedničkim posjetom predsjednikâ Europskog parlamenta, Europskog vijeća i Europske komisije grčkoj granici. Nakon toga predsjednik Erdogan bio je početkom ožujka u uzvratnom posjetu Bruxellesu.
Tijekom cijele te godine turska tijela nastavila su neovlašteno slati istraživačka plovila i plovila za bušenje u pomorske zone Republike Cipra.
Stalni je izvor napetosti i turski spor s Grčkom oko morske granice u Egejskom moru i istočnom Sredozemlju. Kad je Turska u kolovozu i listopadu poslala plovilo za seizmičko istraživanje u blizinu grčkog otoka Kasteloriza, napetost je eskalirala gotovo do ruba sukoba tih dviju članica NATO-a. Ti su postupci bili popraćeni brojnim neprijateljskim izjavama u kojima su osporavana prava i Republike Cipra i Grčke. Brodove za bušenje tijekom operacija pratila je turska mornarica. Ti su postupci na moru stoga bili vojni manevri i doveli su do incidenata s državama članicama.
Napetost s Grčkom porasla je i u studenome 2019. zbog turskog potpisivanja bilateralnog memoranduma o razumijevanju između Turske i vlade nacionalnog jedinstva Libije o razgraničenju pomorskih jurisdikcija. U tom se memorandumu ignoriraju prava grčkih otoka u tom području. Tijekom cijele godine naglo se povećavao broj drugih turskih provokacija protiv Grčke, osobito u obliku turskih prelijetanja naseljenih grčkih područja te prijetećih pomorskih vojnih vježbi uz prateće izjave. Iako grčko-turski pomorski spor postoji odavno, dijalog kojemu je cilj bilo njegovo rješavanje prekinut je 2016., a 2020. je bila godina upornog rasplamsavanja i podgrijavanja napetosti zbog čega je NATO morao povesti razgovore radi izbjegavanja sukoba između Grčke i Turske.
Na sastanku Europskog vijeća u prosincu 2020., iako su ponovno osuđene turske provokativne aktivnosti u proteklom razdoblju, istaknuta je važnost odnosa EU-a i Turske te je Turskoj ponuđena perspektiva ponovne suradnje prestane li s neprijateljskim ponašanjem. Rečeno je da će se u protivnom razmotriti druge mogućnosti.
Stanje se pretkraj godine počelo mijenjati. Turska je otvoreno pozdravila zaključke prosinačkog sastanka Europskog vijeća i počela slati signale o važnosti koju pridaje odnosima s Europskom unijom i njezinim državama članicama. Tursko prijeteće razmještanje plovila u međuvremenu je prestalo, a poruke o obnovi suradnje se nastavljaju. Dijalog i pregovori dobili su nov poticaj, a učinjeni su i prvi koraci u obnovi dvaju glavnih pregovaračkih procesa: obnova informativnih razgovora o otvorenim pomorskim pitanjima između Grčke i Turske 25. siječnja i dijalog o ponovnom pokretanju procesa rješavanja ciparskog pitanja, za što su već zakazani i neformalni razgovori (od 27. do 29. travnja u Ženevi).
Razgraničenje epikontinentalnog pojasa i isključivih gospodarskih pojaseva trebalo bi rješavati dijalogom i pregovorima u dobroj vjeri, u skladu s međunarodnim pravom, uključujući UNCLOS, a bude li trebalo, i obraćanjem Međunarodnom sudu. Stoga je i dalje veoma važno nedvosmisleno zalaganje za dobrosusjedske odnose i mirno rješavanje sporova.
Visoki predstavnik kontinuirano radi na stvaranju povoljne atmosfere za održivo smirivanje napetosti u regiji. Povlačenje turskog plovila za seizmičko istraživanje „Oruç Reis” omogućilo je da se 25. siječnja 2021. nastave izravni grčko-turski preliminarni razgovori. Najnoviji krug pregovora (62.) održan je 16. ožujka 2021. u Ateni, usporedo s političkim konzultacijama (17. ožujka) na razini visokih dužnosnika. Da bi Turska dokazala iskrenost izraženih namjera i da bi se održalo šire smirivanje napetosti u toj regiji, nužno je postojanje vjerodostojnog obrasca turskog ponašanja u istočnom Sredozemlju, bez pogoršanjâ. Nedavni manji incidenti podsjećaju nas na to da je deeskalacija stanja još krhka i da je potrebna njezina konsolidacija.
2. Ciparsko pitanje
Rješavanje ciparskog pitanja ključan je element izraženih turskih neslaganja s EU-om u istočnom Sredozemlju. Nada u napredak u rješavanju tog pitanja morala je u 2020. biti stavljena na čekanje zbog izbora u ciparskoj turskoj zajednici, održanih u listopadu i studenome te godine. Zbog izbora je došlo do polarizacije u izjavama i do provokacija, što je potaknulo snažnu reakciju EU-a, izraženu u zaključcima Vijeća i Europskog vijeća.
Od početka svojeg mandata visoki predstavnik/potpredsjednik Komisije daje punu potporu nastojanjima glavnog tajnika Ujedinjenih naroda (UNSG) u cilju brzog nastavka pregovora o rješavanju ciparskog pitanja, a posebno je to učinio tijekom svojih posjeta Cipru u lipnju 2020. i ožujku 2021. Rad Ureda glavnog tajnika UN-a uporno se nastavlja unatoč jednostranim akcijama u ograđenom području Varoshe i ponavljanju izjava koje izravno dovode u pitanje dogovorenu osnovu za rješavanje ciparskog problema utvrđenu relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, od kojih je najnovija donesena 29. siječnja 2021. (br. 2561). EU i UN zatražili su od Turske da poništi jednostrano otvaranje ograđenog područja plaže u Varoshi u studenome 2020.
Od mirovnih pregovora u Crans Montani u 2017. UN surađuje „s Europskom unijom u njezinu svojstvu promatrača na Konferenciji o Cipru”, a EU održava vrlo bliske kontakte s predstavnicima formata 5+1. Europska unija zalaže se za pravedno, sveobuhvatno i održivo rješenje ciparskog problema, što uključuje i njegove vanjske aspekte, unutar okvira UN-a i u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, sukladno načelima na kojima se Unija temelji. Razgovori između dviju zajednica, koji bi s vremenom doveli do dogovora, presudni su za smanjivanje napetosti u istočnom Sredozemlju. Stranke su razmijenile niz prijedloga mjera za izgradnju povjerenja, među ostalim i o podjeli prihoda od eksploatacije ugljikovodika, a EU je i dalje spreman olakšati tehničku stranu rada na tome. Pozitivni rezultati u vezi s praktičnim i ključnim pitanjima za tursku zajednicu na Cipru, kao što su lakši izvoz sira Halloumi/Helim i distribucija cjepiva za COVID-19, mogao bi pridonijeti jačanju povjerenja 3 . Angažman i potpora EU-a rješavanju ciparskog pitanja preduvjet su smirivanju napetosti u regiji. Jasno je da tursko nepriznavanje Republike Cipra i dalje dovodi do blokiranja raznih putova suradnje. Bez rješenja ciparskog problema normalizacija odnosa EU-a i Turske ostat će jako velik izazov.
3.Konferencija o istočnom Sredozemlju
Europsko vijeće zadužilo je visokog predstavnika/potpredsjednika da organizira multilateralnu regionalnu konferenciju na kojoj će sudjelovati i Turska, kao dio šire mjere za izgradnju povjerenja. Visoki predstavnik/potpredsjednik Komisije nastavlja s radom na pripremama konferencije za istočno Sredozemlje i to kroz početne razgovore radi istraživanja modaliteta (opseg, sudionici, proces i vremenski okvir) i mogućih tema, a bez prejudiciranja odluke EU-a o tome hoće li se ta konferencija uopće održati. O svemu tome još treba postići dogovor. Otvorene reakcije ostalih mogućih sudionika pokazuju da bez bitne promjene okolnosti u regiji nije vjerojatno da bi se takva konferencija mogla uskoro održati.
4. Šira regija
Sve odlučnija turska vanjska politika u neskladu je s prioritetima EU-a u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP). Iako je uspostavljen institucijski okvir koji omogućuje tursko sudjelovanje u ZVSP-u i zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP), Turska je 2020. zabilježila vrlo nisku stopu usklađenosti od oko 11 %. Turska se i dalje nije uskladila s većinom odluka Vijeća (mjere ograničavanja), među ostalima ni s odlukama o Rusiji, Venezueli, Siriji i Libiji, ni s izjavama EU-a kao što je Izjava o Gorskom Karabahu.
Posljednji politički dijalog na visokoj razini između EU-a i Turske, među ostalim o ZVSP-u/ZSOP-u, održan je u studenome 2018. u Ankari, a posljednji dijalog na razini političkih direktora u rujnu 2019. Mnoge države članice imaju snažne bilateralne s Turskom, vanjskopolitičke, sigurnosne i obrambene. S obzirom na sve aktivniju i odlučniju tursku vanjsku politiku, potrebno je održati suradnju da bi se ublažile daljnje napetosti i uvele mjere za izgradnju povjerenja u široj regiji. Od siječnja do ožujka 2021. EU i Turska započeli su diplomatski dijalog u cilju boljeg razumijevanja interesa druge strane i eventualnog postizanja obostrano korisnih i održivih rješenja, ponajviše za Libiju i Siriju, dva područja u kojima su izravno ugroženi interesi EU-a.
Jasno je da od turske aktivne vojne intervencije u Siriji i Libiji Turska provodi vlastitu vanjsku politiku ne obazirući se na šire interese Europske unije, pa ni na sigurnosna pitanja EU-a.
Turska vojna pomoć u Libiji, među ostalim i slanjem stranih boraca na teren, kao i njezino stalno kritiziranje operacije IRINI i nesuradnja s njom, štete EU-ovu nastojanju da se provede UN-ov embargo na oružje, a doveli su i do suprotstavljenih pristupa u Libiji. Nakon formiranja nove, uključive vlade koja je 10. ožujka dobila povjerenje zastupničkog doma, a 15. ožujka 2021. prisegnula, sad je važno surađivati s novim vlastima i konstruktivno podupirati sljedeće korake. To konkretno znači brz prijenos vlasti, ponovno ujedinjenje institucija, pripremu izbora planiranih za 24. prosinca 2021., potpunu provedbu sporazuma o prekidu vatre iz listopada 2020. i istinski proces nacionalnog pomirenja. Budući da je Turska u Libiji utjecajna, njezina suradnja s UN-om i drugim regionalnim i međunarodnim akterima radi ostvarivanja napretka bit će bitna za sve aspekte tog zahtjevnog procesa, a posebno u području politike, gospodarstva i sigurnosti.
Kao prvi susjed Turska želi stabilnu i prosperitetnu Siriju, a to je i Unijin cilj. Važno je očuvati teritorijalnu cjelovitost Sirije i promicati mirno rješenje tog sukoba političkim procesom pod vodstvom UN-a.
EU i Turska slažu se da je potrebno ubrzati rad Ustavnog odbora i provedbu ostalih elemenata rezolucije UN-a br. 2254, kao što su oslobađanje zarobljenika i zalaganje za istraživanje odgovornosti za ratne zločine u Siriji. EU potiče Tursku da osigura uključivost sirijske oporbe („Syrian National Council”, SNC). Turska je uložila velike napore u očuvanje prekida vatre na sjeverozapadu Sirije (Idlib) i u olakšavanje slanja velikih količina humanitarne pomoći preko Turske na sjeverozapad Sirije. U Turskoj je i dalje smješteno najmanje 3,6 milijuna sirijskih izbjeglica.
Međutim, tursko vojno djelovanje, među ostalim putem paravojnih postrojbi s turskom potporom u sjevernoj Siriji, a najviše na sjeveroistoku, dovelo je do masovnog raseljavanja i kršenja ljudskih prava civilnog stanovništva. Turski Crveni polumjesec i dalje ima dominantnu ulogu, a ograničava se pristup ostalim humanitarnim organizacijama.
Tursko preseljavanje sirijskih izbjeglica u nekad kurdska područja i dalje je otvoreno pitanje. Svaki povratak izbjeglica u zemlju mora biti siguran, dobrovoljan i dostojanstven, proveden uz savjetovanje s UNHCR-om i u skladu s parametrima i načelima UNHCR-a.
Turska je vojno aktivna i u sjevernom Iraku, u kojem izvodi napade na snage Kurdistanske radničke stranke (PKK).
Iako EU smatra PKK terorističkom organizacijom, zemlje u regiji potiču se na bilateralnu koordinaciju protuterorističkih aktivnosti te na odmjereno djelovanje uz potpuno poštovanje vladavine prava.
Najnovija potpora Turske vojnim akcijama na Kavkazu tijekom neprijateljstava u Gorskom Karabahu učinila je regionalnu ulogu Turske još problematičnijom. Turska više ne promiče mirno rješenje sukoba i podržala je azerbajdžanski pokušaj vojnog rješenja. Granica između Turske i Armenije zatvorena je od travnja 1993. EU potiče Tursku da je otvori.
Turska je u prosincu 2020. predložila osnivanje skupine za regionalnu suradnju u kojoj bi bili Armenija, Azerbajdžan, Gruzija, Iran, Rusija i Turska. EU i dalje u potpunosti podupire rad međunarodnog formata OESS-ove skupine iz Minska pod vodstvom njezinih supredsjednika te od Turske očekuje da se u vezi s tim uskladi s EU-om.
5.Suradnja u području zajedničke sigurnosne i obrambene politike i borbe protiv terorizma
Turska je od ključne važnosti za sigurnost i obranu. Međutim, nepriznavanje Republike Cipra, tursko široko tumačenje dogovorenog okvira iz 2003. (aranžmani Berlin Plus) i usko tumačenje okvira suradnje EU-a i NATO-a stvaraju praktične i operativne prepreke, među ostalim i daljnjem razvoju kvalitetnog odnosa između EU-a i NATO-a kao dvije organizacije. Turska i dalje zahtijeva sudjelovanje u obrambenim inicijativama EU-a (Stalna strukturirana suradnja (PESCO), Europski fond za obranu (EDF)). U borbi protiv terorizma bilateralna suradnja sigurnosnih službi Turske i država članica EU-a dobro funkcionira. Međutim, nakon što je EU osudio tursku vojnu operaciju na sjeveroistoku Sirije i donio okvir mjera ograničavanja zbog aktivnosti Turske u istočnom Sredozemlju, Turska je u jesen 2019. zatražila odgodu redovitog dijaloga s EU-om o borbi protiv terorizma.
III. Bilateralni odnosi između EU-a i Turske
1. Sporazum o pridruživanju
Sporazum o pridruživanju iz 1963. sveobuhvatni je pravni okvir i osnova strukture odnosâ između EU-a i Turske. Cilj je tog sporazuma jačanje trgovinskih i gospodarskih odnosa između EU-a i Turske te postupna uspostava carinske unije.
Iako je zahvaljujući Sporazumu o pridruživanju uspješno stvorena čvrsta osnova za naš bilateralni odnos, sa snažnom i rastućom razmjenom na političkoj, gospodarskoj i društvenoj razini, tijekom godina pojavio se niz ozbiljnih pitanja. Neriješeno ciparsko pitanje utječe na odnose još od pristupanja Republike Cipra EU-u 2004. Turska je u srpnju 2005. odlučila da neće provoditi Dodatni protokol uz Sporazum o pridruživanju o proširenju svoje carinske unije s EU-om i na Republiku Cipar. Ta unilateralna odluka dovela je 2006. do odluke Vijeća o blokiranju otvaranja osam poglavlja u pristupnim pregovorima te o nezatvaranju otvorenih poglavlja, nakon čega je 2009. Republika Cipar bilateralno blokirala šest pregovaračkih poglavlja. Turska ne dopušta izravnu trgovinu između Republike Cipra i Turske, izravne zračne i pomorske veze ni ikakvu drugu izravnu vezu.
Nadalje, Turska je blokirala pristupanje Republike Cipra raznim međunarodnim organizacijama, uključujući Organizaciju za gospodarsku suradnju i razvoj. Činjenica da Turska ne priznaje Republiku Cipar sprečava i izravnu razmjenu informacija s Turskom (npr. u kontekstu pravosudne suradnje ili borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza) i neometano funkcioniranje carinske unije.
Zbog neovlaštenih aktivnosti bušenja koje Turska provodi u istočnom dijelu Sredozemnog mora, Vijeće je u srpnju 2019. odlučilo da se sastanci Vijeća za pridruživanje EU-a i Turske do daljnjega neće održavati. Nisu održani ni sastanci pripremnih odbora za pridruživanje na razini visokih dužnosnika. Tehnička suradnja u okviru osam sektorskih pododbora i dalje se odvija.
2. Pregovori o pristupanju, kriteriji i pretpristupna pomoć
Turska je zemlja kandidatkinja od 1999. Pregovori o pristupanju otvoreni su u lipnju 2005. Dosad je otvoreno 16 od 35 poglavlja (posljednje je otvoreno 2016.), a jedno je zatvoreno. S obzirom na kontinuirano i ozbiljno nazadovanje u pogledu temeljnih načela i vrijednosti, Vijeće je u lipnju 2018. i lipnju 2019. konstatiralo da se Turska već neko vrijeme udaljava od Europske unije te da su pregovori o pristupanju Turske stoga „zapravo zastali te se ne može razmatrati ni otvaranje ni zatvaranje dodatnih poglavlja.”
Činjenice na kojima se temelji ta procjena i dalje stoje. U ključnim područjima procesa pristupanja nastavlja se ozbiljno nazadovanje u pogledu reformi. Osobito od pokušaja državnog udara 2016., vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i neovisnost pravosuđa kontinuirano se pogoršavaju i vlast se sve više centralizira. Taj se trend još više ubrzao nakon stupanja na snagu novog predsjedničkog sustava 2018. To je imalo znatan utjecaj na mnoge aspekte demokratskog sustava provjere i ravnoteže. Vlada je preoblikovala državne i javne institucije i pritom potkopala njihovu neovisnost. Uloga parlamenta znatno je oslabljena.
Osim toga, 59 od 65 demokratski izabranih gradonačelnika iz prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP) smijenjeno je i zamijenjeno vladinim povjerenicima. Državni odvjetnik Kasacijskog suda službeno je 17. ožujka zatražio raspuštanje HDP-a.
Većina zakonodavnih akata donosi se hitnim postupkom bez odgovarajućeg uključivanja dionika ili savjetovanja s njima. Neovisnost zakonodavne vlasti ugrožena je uvođenjem predsjedničkog sustava.
Politički pritisak na suce i državne odvjetnike ima vrlo negativan utjecaj na neovisnost pravosuđa. Vlasti pritvaraju, kazneno gone i osuđuju pojedince, među ostalim novinare, studente, odvjetnike, političare iz redova oporbe i aktiviste, uglavnom na temelju nepreciznih optužbi povezanih s terorizmom. Osim toga turske vlasti odbijaju provesti pravomoćne presude Europskog suda za ljudska prava, među ostalim onu u vezi s oslobađanjem Osmana Kavale i Selahattina Demirtasa, usprkos rezolucijama koje je donio Odbor ministara Vijeća Europe. Turska je 2. ožujka donijela novi akcijski plan za ljudska prava. Međutim, u njemu nisu dotaknuti glavni utvrđeni nedostaci u pogledu ljudskih prava, neovisnosti pravosuđa i vladavine prava.
Bilateralni odnosi s nekoliko država članica EU-a i dalje su napeti, među ostalim i zbog povremeno agresivnog diskursa turskih vlasti i pokušajâ miješanja u odluke o unutarnjoj politici.
Za program za Tursku u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći za razdoblje 2014. – 2020. prvotno je bila dodijeljena omotnica od gotovo 4,5 milijardi EUR. Zbog niske apsorpcije i ozbiljnog nazadovanja Turske u područjima vladavine prava, temeljnih prava i reforme javne uprave, a također i zbog nezakonitih aktivnosti bušenja u istočnom dijelu Sredozemnog mora, počevši od 2017. dodjela sredstava postupno se smanjivala. To je smanjenje dosegnulo trideset posto iznosa koji je bio predviđen 2014. Počevši od 2017. Komisija je financijsku potporu preusmjerila na sektore koji odražavaju temeljna načela i prioritete EU-a, kao što su demokracija i vladavina prava, potpora civilnom društvu (34 milijuna EUR u 2020.) i ljudska prava, razmjena utemeljena na osobnim kontaktima i druga područja od interesa za EU (energetika, klimatske promjene, migracije). Komisija je smanjila i udio sredstava kojima izravno upravljaju turska tijela.
Podložno stupanju na snagu pravne osnove za višegodišnji financijski okvir 2021. – 2027., započelo je okvirno programiranje u okviru novog instrumenta (IPA III.) za godine 2021. i 2022. U rekalibriranoj potpori naglasak je na podupiranju ključnih reformi i vrijednosti koje su naglašene u Komisijinim godišnjim izvješćima o Turskoj.
3. Migracije i izjava EU-a i Turske iz 2016.
Izjava EU-a i Turske iz ožujka 2016. 4 opći je okvir za suradnju EU-a i Turske u području migracija. Ta se izjava temelji na Zajedničkom akcijskom planu EU-a i Turske od 29. studenoga 2015. i bila je rezultat nastojanja EU-a da uspostavi sustav učinkovitog upravljanja migracijama i izbjegne humanitarnu krizu. Cilj je bio ponovo uspostaviti zakonit i uređen sustav prihvata, zaustaviti nezakonite migracije iz Turske u EU, spriječiti gubitak ljudskih života, poduzeti mjere protiv mreža za krijumčarenje migranata i poboljšati životne uvjete sirijskih izbjeglica u Turskoj putem sveobuhvatne suradnje između EU-a i Turske.
Od početka provedbe Izjave EU-a i Turske došlo je do znatnog smanjenja broja nezakonitih prelazaka iz Turske u Grčku 5 . Iako se tragični incidenti i dalje događaju, broj izgubljenih života u Egejskom moru znatno se smanjio.
Krajem veljače 2020. akteri s turske strane poticali su migrante da krenu prema Europi kopnenom rutom kroz Grčku. To je dovelo do uspostave neformalnog logora na grčko-turskoj granici u kojem je u teškim uvjetima boravio velik broj migranata i izbjeglica. Na izvanrednim sastancima Vijeća ministara vanjskih poslova EU-a 4. ožujka 2020. i 6. ožujka 2020. EU je ponovno zatražio od Turske da postupa u skladu s Izjavom EU-a i Turske. Vijeće je također pozvalo tursku vladu i sve aktere i organizacije na terenu da prenesu poruku da se migrante ne bi smjelo poticati na pokušaj nezakonitog prelaska bilo kopnom bilo morem te da sprečavaju širenje netočnih informacija. EU je priznao povećano opterećenje uzrokovano migracijama i rizike s kojima se Turska suočava na svojem državnom području te znatne napore koje je Turska uložila u smještaj gotovo četiri milijuna izbjeglica, ali odlučno je odbacio tursko korištenje migracijskog pritiska u političke svrhe. Situacija na morskim i kopnenim granicama s Grčkom otad se stabilizirala i uglavnom je mirna. Međutim, primijećen je prelazak na neke od alternativnih migracijskih ruta 6 .
Od početka provedbe Izjave problem je i spora provedba vraćanja. Vraćanje migranata u skladu s Izjavom iz ožujka 2020. turske su vlasti suspendirale pozivajući se na ograničenja povezana s bolešću COVID-19. Usprkos zahtjevima grčkih vlasti i Komisije, taj problem još uvijek nije riješen. Komisija inzistira na tome da Turska u potpunosti ispuni obveze iz Izjave EU-a i Turske. Grčka je 14. siječnja 2021. uputila službeni zahtjev za ponovni prihvat 1450 povratnika, koji Turska nije prihvatila.
Preseljavanje u EU i dalje se odvija brže od vraćanja migranata u Tursku. U Tursku je vraćeno samo 2140 nezakonitih migranata i tražitelja azila koji su prešli iz Turske na grčke otoke i čiji su zahtjevi proglašeni neprihvatljivima, dok je iz Turske u EU preseljeno 28 300 sirijskih izbjeglica. U tome je sudjelovalo 20 država članica. Da bi se zadržala stalna dinamika preseljavanja, Komisija osigurava financijska sredstva za države članice koje su primile migrante, a Europski potporni ured za azil pruža operativnu potporu u tom procesu i olakšava razmjenu dobre prakse među državama članicama.
U Izjavi EU-a i Turske predviđena je aktivacija dobrovoljnog humanitarnog programa prihvata nakon što nezakoniti prelasci prestanu ili se barem znatno i održivo smanje. U prosincu 2017. države članice podržale su standardne operativne postupke dogovorene s Turskom, ali još nisu odlučile aktivirati taj program.
U skladu s Izjavom iz 2016. EU je mobilizirao 6 milijardi EUR za pomoć izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Turskoj. Do kraja 2020. operativni proračun Instrumenta za izbjeglice u Turskoj u potpunosti je izdvojen i ugovoren, a 65 % sredstava već je isplaćeno, u skladu s napretkom projekata. To je važno europsko ulaganje u stabilnost.
Potpora tom instrumentu pomno je koordinirana s državama članicama, drugim donatorima i turskim vlastima. I dalje je nužna za osnovne potrebe, zaštitu, pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju i socioekonomsku potporu. Od Mreže za hitnu socijalnu pomoć (engl. „Emergency Social Safety Net”, ESSN) koristi ima više od 1,8 milijuna izbjeglica, a zahvaljujući uvjetovanoj novčanoj pomoći za obrazovanje (engl. „Conditional Cash Transfer for Education”, CCTE) gotovo 670 000 djece izbjeglica pohađa školu.
EU je već izdvojio dodatnih 585 milijuna EUR za financiranje humanitarnog mosta kako bi se i nakon tog instrumenta nastavilo s određenom osnovnom zaštitom i zdravstvenim projektima te kako bi se osigurao nastavak dvaju glavnih EU-ovih programa, ESSN-a i CCTE-a, do početka 2022. Međutim, za izbjeglice u Turskoj situacija se i dalje pogoršava, posebno zbog pandemije bolesti COVID-19 i gospodarskog pada. Zato će i narednih godina biti potrebna kontinuirana potpora EU-a, kao što je naglašeno u zaključcima Europskog vijeća iz prosinca 2020. Komisija će uskoro iznijeti konkretne prijedloge u tu svrhu. Buduća financijska potpora sredstvima EU-a bit će usmjerena i na dugoročnu održivost i postupnu integraciju u turski sustav.
Turska je u više navrata tražila ubrzanu provedbu Izjave iz 2016., osobito sljedećih elemenata koji se ne odnose na migracije: brze revitalizacije pristupnih pregovora, brze modernizacije carinske unije i liberalizacije viznog režima. Međutim, prema Izjavi EU-a i Turske svi ti elementi podliježu poznatim i dogovorenim uvjetima, mjerilima i postupcima donošenja odluka. Turska dogovorene uvjete još nije ispunila.
4. Sastanci na vrhu i dijalozi na visokoj razini
EU i Turska dogovorili su se da će na sastanku šefova država ili vlada u studenome 2015. održati političke i sektorske dijaloge na visokoj razini. Dogovoreno je i da će se dvaput godišnje održavati redoviti sastanci na vrhu u odgovarajućem formatu. Održani su sektorski dijalozi na visokoj razini o političkim pitanjima, gospodarstvu, transportu i energetici.
Zbog neovlaštenih aktivnosti bušenja koje Turska provodi u istočnom dijelu Sredozemnog mora, Vijeće je u srpnju 2019. odlučilo da se sastanci dijaloga na visokoj razini i Vijeća za pridruživanje EU-a i Turske do daljnjega neće zakazivati. Kao odgovor na to Turska je odlučila suspendirati vanjskopolitičke geografske dijaloge s EU-om. No u rujnu 2019. održan je sastanak političkih direktora i Turska sada ponovo izražava interes za nastavak razgovorâ s EU-om o vanjskopolitičkim pitanjima. Ad hoc kontakti na predsjedničkoj i ministarskoj razini nastavili su se.
Redoviti dijalozi na visokoj razini važan su dio pozitivne političke agende koja je dogovorena na zasjedanju Europskog vijeća u listopadu 2020., koji se treba pokrenuti pod uvjetom da Turska pokaže spremnost za jačanje istinskog partnerstva s Unijom i njezinim državama članicama te za prevladavanje razlika dijalogom i u skladu s međunarodnim pravom.
5. Osobni kontakti i sudjelovanje Turske u EU-ovim programima
Sudjelovanje u Unijinim programima i radu agencija važan je element integracije Turske u politike i instrumente EU-a kada je to u obostranom interesu. U razdoblju 2014. – 2020. Turska je sudjelovala u radu dviju agencija i u devet programa, uključujući Erasmus+ i Obzor 2020. Turska je pokazala zanimanje za nastavak sudjelovanja u tim i drugim EU-ovim programima i agencijama u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za 2021. – 2027. i nedavno je zatražila nastavak sudjelovanja u programu Kreativna Europa.
6. Liberalizacija viznog režima
Dijalog o liberalizaciji viznog režima EU i Turska su započeli 16. prosinca 2013. paralelno s potpisivanjem sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu. Dijalog o liberalizaciji viznog režima temelji se na Planu za liberalizaciju viznog režima s Turskom u kojem su utvrđena 72 mjerila koje Turska treba zadovoljiti.
U Izjavi EU-a i Turske predviđeno je ubrzanje ostvarivanja tog plana s ciljem ukidanja vize za turske državljane najkasnije do kraja lipnja 2016., naravno ako sva mjerila budu zadovoljena. Međutim, šest mjerila iz tog plana još uvijek nije zadovoljeno 7 , a i ona koja se smatraju privremeno zadovoljenima zahtijevaju stalno praćenje. Stručnjaci Komisije zajedno sa stručnjacima Vijeća Europe i dalje nude tehničku pomoć Turskoj kako bi zadovoljila preostala mjerila.
7. EU-ove mjere ograničavanja
U 2019. Turska je pojačala nezakonite aktivnosti bušenja u vodama oko Cipra. Iako je EU jasno i u više navrata osudio turske kontinuirane nezakonite aktivnosti, one nisu prestale. Zato je Vijeće za vanjske poslove u listopadu 2019. odlučilo utvrditi okvir za mjere ograničavanja, koji je donesen 11. studenoga 2019.
Taj okvir omogućuje primjenu mjera ograničavanja za pojedince ili subjekte odgovorne za bušenje koje Cipar nije odobrio (u njegovim teritorijalnim vodama, njegovoj isključivoj gospodarskoj zoni ili u njegovu epikontinentalnom pojasu) ili umiješane u te aktivnosti. Kao mjere ograničavanja primjenjuju se zabrana putovanja i zamrzavanje imovine. Prvi popisi na temelju tih mjera ograničavanja doneseni su 27. veljače 2020. 8
Nakon turskih vojnih operacija na sjeveroistoku Sirije, države članice EU-a obvezale su se u listopadu 2019. na stroga nacionalna stajališta u pogledu politike izvoza oružja u Tursku a na temelju odredaba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP 9 , ali nisu odlučile uvesti embargo na prodaju oružja. Takvu odluku Vijeće može donijeti jednoglasno.
IV. GOSPODARSTVO I TRGOVINA
1. Trgovinski okvir EU-a i Turske
Trgovinski odnosi između EU-a i Turske uređeni su trima sporazumima o povlaštenoj trgovini 10 . Carinska unija EU-a i Turske, osnovana 1995., obuhvaća trgovinu industrijskom robom, a time i glavninu trgovinskih tokova. Međutim, carinska unija podrazumijeva mnogo snažniju integraciju nego sporazum o slobodnoj trgovini. Njome se Tursku obvezuje da poštuje zajedničku carinsku tarifu EU-a i pravila za uvoz iz trećih zemalja, da uskladi domaće zakonodavstvo o robi s pravnom stečevinom EU-a te da prilagodi pravila EU-a o trgovinskoj politici, politici tržišnog natjecanja i pravima intelektualnog vlasništva.
Uz carinsku uniju Vijeće za pridruživanje sklopilo je 1998. i sporazum o slobodnoj trgovini za poljoprivredne proizvode. Europska zajednica za ugljen i čelik i Turska sklopile su 1996. zasebni sporazum o slobodnoj trgovini proizvodima od ugljena, željeza i čelika.
Bilateralna trgovina robom u 2020. iznosila je gotovo 132,5 milijardi EUR. Oko 41 % ukupnog turskog izvoza robe ide u EU, a uvoz iz EU-a čini gotovo trećinu ukupnog turskog uvoza. EU je i daleko najveći izvor izravnih stranih ulaganja u Turskoj, s udjelom od 58,5 milijardi EUR u 2018.
Nakon početnog pozitivnog trenda intenzivnijeg turskog usklađivanja s pravilima carinske unije, Turska posljednjih godina sustavno sve više odstupa od tih pravila. Glavni su problem dodatne carine koje se naplaćuju na uvoz iz trećih zemalja (čak i kada se uvozi iz EU-a). Postoje i brojni drugi problemi povezani s pristupom tržištu koji sve više opterećuju pojedinačna poduzeća iz EU-a, industrijska udruženja i države članice, primjerice mjere nadzora koje zahtijevaju otkrivanje osjetljivih podataka, diskriminacija proizvođača traktora iz EU-a te prekomjerno testiranje i certificiranje. Osim toga, Turska je unatoč svojim obvezama u okviru carinske unije sklopila trgovinske sporazume koji nisu u skladu sa sporazumima EU-a.
2. Modernizacija carinske unije
Komisija je Vijeću u prosincu 2016. podnijela nacrt pregovaračkih smjernica o „novom sporazumu za modernizaciju carinske unije i proširenju područja primjene bilateralnog sporazuma o povlaštenoj trgovini” s Turskom. U smjernicama se predviđaju povećana uzajamna liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima i uslugama, otvaranje tržišta javne nabave i strože obveze u pogledu tržišnog natjecanja, prava intelektualnog vlasništva i održivog razvoja. U prijedlogu se razmatraju i ozbiljni problemi funkcioniranja trenutačnog ustroja. U procjeni učinka koju je pripremila Komisija zaključeno je da bi modernizacija imala znatan pozitivan učinak na Tursku i nesporno donijela gospodarske koristi EU-u.
Međutim, zbog pogoršanja odnosa EU-a i Turske rasprave Vijeća o tom prijedlogu Komisije obustavljene su 2017. Vijeće je 26. lipnja 2018. službeno zaključilo, a zatim 18. lipnja 2019. ponovilo da „ne predviđa daljnji rad na modernizaciji carinske unije EU-a i Turske”.
3. Gospodarska suradnja: Program gospodarskih reformi, dijalog, potpora međunarodnih financijskih institucija / razvojnih financijskih institucija
Od 2015. sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, uključujući Tursku, Komisiji dostavljaju godišnje programe gospodarskih reformi u okviru rada na jačanju gospodarskog upravljanja i pripreme za moguće sudjelovanje u mehanizmu gospodarske koordinacije EU-a. Programi gospodarskih reformi sadržavaju srednjoročne makroekonomske projekcije, proračunske planove za sljedeće tri godine i planove strukturnih reformi. Na temelju programa gospodarskih reformi i ocjene Komisije godišnji gospodarski i financijski dijalog između EU-a te zapadnog Balkana i Turske na ministarskoj razini pruža ciljane smjernice ekonomske politike za svaku zemlju i revidira njihovu provedbu.
Osim toga, EU i Turska uspostavili su 2015. gospodarski dijalog na visokoj razini, a prvi sastanak održali su 2016., kako bi poboljšali bilateralne gospodarske odnose. S obzirom na bušenje koje Turska provodi u istočnom dijelu Sredozemnog mora Vijeće je u srpnju 2019. obustavilo i taj dijalog.
Grupa Europske investicijske banke 11 i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) trenutačno usmjeravaju svoje aktivnosti u Turskoj na privatni sektor 12 .
4. Ostali ključni prioritetni sektori
Energetski sektor od geostrateške je važnosti u odnosima EU-a i Turske. Rasprave o pitanjima kao što su nuklearna sigurnost i obnovljivi izvori energije odvijaju se na sektorskim sastancima Sporazuma o pridruživanju. Okvir za dijalog na visokoj razini o energiji uspostavljen je u ožujku 2015., ali su održana samo dva sastanka, uglavnom zbog odbijanja Turske da se sastane na ministarskoj razini. Zbog neovlaštenih bušenja koje Turska provodi u istočnom dijelu Sredozemnog mora taj je dijalog obustavljen. Status promatrača turskog operatora prijenosnog sustava (TEIAS) u Europskoj mreži operatora prijenosnih sustava za električnu energiju suspendiran je 2018. Sporan je bio izostanak suradnje suradnje TEIAS-a u području projekata za električnu energiju povezanih sa zajednicom ciparskih Turaka, što je moglo utjecati na mrežu cijelog otoka. Turska je 2019. dostavila revidirano nacionalno izvješće o ispitivanjima opterećenja u vezi s projektom nuklearne elektrane Akkuyu, a tehnički stručnjaci razmijenili su mišljenja o organizaciji stručne revizije koju provodi ENSREG, u kojem Turska ima status promatrača. Financijska pomoć EU-a u velikoj se mjeri koristi za financiranje brojnih energetskih projekata, uz sve veći pomak prema obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti.
Prometni odnosi između Turske i EU-a i dalje su problem unatoč zajedničkom interesu za cestovnu sigurnost, održivu gradsku mobilnost i zeleni pomorski promet. Nakon obustave pregovora o sveobuhvatnom sporazumu o zračnom prometu između EU-a i Turske u skladu sa zaključcima Vijeća iz srpnja 2019., mandat Komisije istekao je u lipnju 2020. Turska je nedavno izrazila interes za ponovno pokretanje pregovora. Istodobno, Turska ne priznaje pravo prijevoznika iz EU-a da u Tursku putuje iz države članice EU-a koja nije država članica EU-a u kojoj je dobio licenciju.
Proširenje osnovne mreže TEN-T na Tursku još je jedno pitanje koje ometa suradnju EU-a i Turske. Tursko nepoštovanje Protokola iz Ankare o pristupu lukama i zračnim lukama otežava dovršetak proširenja mreže TEN-T. Dovršetak proširenja važan je i za provedbu projekta željezničke pruge Halkali-Kapikule.
Kad je riječ o suradnji u građanskim i trgovačkim pitanjima EU je potaknuo Tursku da pristupi relevantnim međunarodnim konvencijama u području građanskog pravosuđa. Turska je već ugovorna stranka Haških konvencija u području obiteljskog prava i transnacionalnih sporova. Turska bi trebala poduzeti učinkovite mjere kako bi postigla prihvatljivo smanjenje kašnjenja u postupcima koji proizlaze iz Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. i potaknula da se u takvim slučajevima iskoristi međunarodno posredovanje.
Kad je riječ o suradnji u kaznenom pravosuđu, Turska je 2019. imenovala šest kontaktnih točaka kako bi olakšala razmjenu neosjetljivih informacija s Eurojustom, a 2020. bila je uključena u 20 operativnih Eurojustovih predmeta. Osim toga, Eurojust je uključio Tursku u svoju četverogodišnju strategiju suradnje (2020.–2024.). U Vijeću je u tijeku donošenje odluke o ovlašćivanju Komisije za pregovore o sporazumu o suradnji u području kaznenog pravosuđa između Eurojusta i Turske.
Vijeće je 22. veljače 2021. 13 donijelo zaključke o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe. Od Turske je zatraženo da riješi sva otvorena pitanja u području učinkovite razmjene informacija sa svim državama članicama, kako je navedeno u zaključcima Vijeća. Očekuje se da će se do 31. svibnja 2021. Turska na visokoj političkoj razini obvezati da će do 30. lipnja aktivirati svoj odnos automatske razmjene informacija sa svim državama članicama.
Kad je riječ o civilnoj zaštiti, Turska od 2016. sudjeluje u Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu. Aktivno sudjeluje u regionalnim programima IPA-e za civilnu zaštitu te će moći iskoristiti novi regionalni program IPA-e za sprečavanje poplava i upravljanje rizikom od šumskih požara, koji je službeno započeo 15. studenoga 2020.
V. ZAKLJUČCI
Turska od prošlog prosinca pokazuje mirniji i konstruktivniji stav o velikom broju pitanja, među ostalim u bilateralnim odnosima s određenim brojem država članica EU-a. To je pozitivan i dobrodošao pomak. Pandemija bolesti COVID-19 dodatno je naglasila prednosti suradnje. Međutim, taj proces smirivanja napetosti i dalje je krhak. Treba vremena da procijenimo je li održiv i vjerodostojan te daje li trajne rezultate, među ostalim i s obzirom na pogoršanje unutarnje situacije u Turskoj.
Kako bi se nastavio napredak i osnažila povezanost EU-a i Turske, smatramo da bi Unija trebala odrediti niz područja u kojima bi se moglo surađivati, kako bi se omogućio postupan, odmjeren i reverzibilan pristup. To nam je svima u interesu i moglo bi se postupno ostvariti, naravno ako Turska i u narednim mjesecima bude ostvarivala kontinuiran i sve veći napredak.
To bi se moglo ostvariti na sljedeći način:
1.Učinkovitijom i obostrano korisnom provedbom ključnih područja Izjave EU-a i Turske iz 2016., prije svega u upravljanju migracijama. To bi konkretno značilo da bi Turska bez odgode ponovno pokrenula postupak vraćanja s grčkih otoka, počevši s 1450 povratnika koji su iscrpili i posljednji pravni lijek.
2.S druge strane, oslanjajući se na dosadašnji napredak, države članice EU-a trebale bi intenzivirati preseljenja iz Turske u Uniju. Tu je riječ prije svega o najugroženijim skupinama sirijskih izbjeglica u Turskoj.
3.Jačanje ionako važnih gospodarskih veza obostrano je korisno, posebno u trenutačno teškoj gospodarskoj klimi. Naglasak bi bio na modernizaciji i proširenju područja primjene trenutačne carinske unije EU-a i Turske, kako je Komisija već predložila. Time bi se omogućilo sastavljanje okvira sa smjernicama za gospodarske reforme u Turskoj. Države članice EU-a trebale bi postići dogovor o pregovaračkim smjernicama i ovlastiti Komisiju za otvaranje pregovora o toj modernizaciji, pod uvjetom da Turska poduzme konkretne korake za rješavanje trenutačnih prepreka trgovini.
4.Korisno je zadržati otvorene komunikacijske kanale, među ostalim kako bi se poduprle obveze Turske u području gospodarskih i sektorskih reformi. Tako bi se obustavljeni dijalozi na visokoj razini o gospodarstvu, energetici, prometu, političkim kretanjima, vanjskoj i sigurnosnoj politici mogli ponovno pokrenuti, kao i novi, primjerice o zelenom planu / klimi, unutarnjoj sigurnosti, međuvjerskim odnosima i kulturi.
5.Povećanje osobnih kontakata dodatna je mjera za izgradnju povjerenja. U okviru novog višegodišnjeg financijskog okvira Komisija namjerava i dalje omogućivati Turskoj da sudjeluje u novoj generaciji programa EU-a kao što su Erasmus+, Obzor Europa itd. Komisija je i dalje spremna savjetovati Tursku o posebnostima preostalih mjerila utvrđenih u planu liberalizacije viznog režima.
Međutim, ako Turska ne ostvari napredak u postizanju istinskog partnerstva s EU-om, nego se vrati na jednostrane mjere ili provokacije kojima krši međunarodno pravo s ciljem nanošenja štete interesima EU-a i njegovih država članica, prije svega u istočnom Sredozemlju, trebalo bi jasno reći da bi to moglo imati političke i gospodarske posljedice, kako je navedeno u izvješću. Daljnje mjere EU-a trebale bi biti usmjerene, odmjerene i reverzibilne kako bi se na najbolji mogući način prilagodile situaciji i razini prijetnje ili problema, potaknule obnovu suradnje i pomogle da se izbjegne negativna eskalacija.
Osim obustave navedenih elementa ponuđene konstruktivne suradnje, trebali bismo na temelju postojećih mjera predvidjeti pametne, nadogradive, ali reverzibilne mjere ograničavanja. One bi postupno mogle uključivati:
1.Donošenje dodatnih uvrštenja na popis o čemu je već postignut dogovor na prosinačkom sastanku Europskog vijeća;
2.Moguće jačanje mjera ograničavanja u okviru postojećeg okvira sankcija i razmatranje uključivanja pravnih subjekata;
3.Daljnja ograničenja gospodarske suradnje između EU-a i Turske, među ostalim u području poslovanja Europske investicijske banke i drugih financijskih institucija;
4.Mjere usmjerene na druge sektore važne za tursko gospodarstvo, primjerice zabrana pružanja turističkih usluga, preporuke država članica da se ne putuje u Tursku itd.
5.Dodatne mjere EU-a u energetskom i srodnim sektorima, npr. zabrana uvoza/izvoza određene robe i tehnologija.
Naposljetku, u skladu sa zaključcima Europskog vijeća iz prosinca 2020., Komisija će brzo pripremiti i mogućnosti za nastavak financiranja izbjeglica i zajednica domaćina u Turskoj. S obzirom na ozbiljne potrebe na terenu i veliko opterećenje s kojim se Turska i dalje suočava, riječ je o europskom ulaganju u stabilnost i solidarnost. Uistinu nam je stalo do toga da nastavimo uspješne priče iz proteklih godina.
https://www.consilium.europa.eu/media/47296/1011-12-20-euco-conclusions-en.pdf
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019D1894&from=GA
Komisija je pokrenula postupak donošenja pravnih instrumenata za registraciju naziva sira Halloumi/Helim kao zaštićene oznake izvornosti, što će omogućiti da se sirom Halloumi/Helim proizvedenim u zajednici ciparskih Turaka trguje i preko zelene crte razgraničenja, pod uvjetom da ispunjava relevantne standarde. To će potaknuti poboljšanje zdravstvenih i sanitarnih standarda u turskoj zajednici na Cipru, donijeti znatnu gospodarsku korist objema zajednicama te pridonijeti bližoj suradnji i izgradnji povjerenja među njima.
https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2016/03/18/eu-turkey-statement/
Tijekom pet mjeseci prije provedbe Izjave, svakoga su dana u prosjeku 3262 migranta i tražitelja azila dolazila na grčke otoke prelazeći Egejsko more. Nasuprot tome, u 2019. prosječni broj dolazaka morem iznosio je 165 dnevno, a u 2020. se smanjio na 25, što je bilo i rezultat ograničenja uvedenih zbog bolesti COVID-19.
Na primjer, broj nezakonitih dolazaka iz Turske u Italiju povećao se za više od 120 % u usporedbi s 2019. Migracijski pritisak na Republiku Cipar također se znatno povećao.
Šest mjerila koja još nisu zadovoljena: 1. sklapanje sporazuma o operativnoj suradnji s Europolom; 2. usklađivanje zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka sa standardima EU-a; 3. donošenje mjera za sprečavanje korupcije; 4. učinkovita pravosudna suradnja u kaznenim stvarima sa svim državama članicama EU-a; 5. revizija zakonodavstva i postupaka za sprečavanje terorizma u skladu s europskim standardima; 6. provedba svih odredaba sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu, uključujući one koje se odnose na ponovni prihvat državljana trećih zemalja.
Na njima su potpredsjednik i zamjenik direktora Turske naftne kompanije (TPAO) jer TPAO planira i provodi nezakonita bušenja i upravlja njima.
Pojedinosti u Pojedinačnim izvješćima i informativnim obrascima o provedbi sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini za 2020. – radni dokument službi dostupan na: https://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2020/november/tradoc_159048.pdf
Uključujući Europski investicijski fond. Vijeće je u svojim zaključcima iz srpnja 2019. pozvalo Europsku investicijsku banku da preispita svoje aktivnosti kreditiranja u Turskoj, prije svega u pogledu pozajmljivanja osiguranih državnom imovinom.
Na kraju 2019. Europska investicijska banka (EIB) imala je u Turskoj ukupnu isplaćenu izloženost u iznosu od 12,3 milijarde EUR. EIB-ovo kreditiranje Turskoj znatno se smanjilo od 2016., a nakon uvođenja mjera ograničavanja EU-a iz 2019., u 2020. Turskoj nije potpisan nijedan zajam. EBRD je u 2020. nastavio podupirati operacije privatnog sektora u Turskoj, a dodatno je osigurao vrlo selektivno kreditiranje javnog sektora za financiranje kupnje kritične opreme potrebne javnim bolnicama u Turskoj u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19. Ukupna ulaganja EBRD-a u Tursku u 2020. iznosila su 1,8 milijardi EUR.
https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-6329-2021-INIT/hr/pdf