Mišljenje Europskog odbora regija – Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a

(2022/C 270/04)

Izvjestitelj:

Juan Manuel MORENO BONILLA (ES/EPP), predsjednik Vlade autonomne zajednice Andaluzije

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA,

pozdravlja dugoročnu viziju kao ključan korak prema održivom razvoju ruralnih područja i istinskoj teritorijalnoj koheziji cijelog EU-a te žali što je njezino objavljivanje uslijedilo nakon završetka pregovora o ZPP-u za razdoblje 2021. – 2027. jer je ta politika mogla doprinijeti provedbi predmetne strategije, i to posebice uspostavom bolje ravnoteže između prvog i drugog stupa ZPP-a;

s tim u vezi izražava žaljenje zbog toga što se tijekom nedavne reforme ZPP-a odustalo od instrumenata konvergencije između kohezijske politike i politika ruralnog razvoja, a posebno žali zbog toga što se odustalo od uključivanja Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) u Uredbu o zajedničkim odredbama za kohezijsku politiku za razdoblje 2021. – 2027.;

naglašava da u okviru Konferencije o budućnosti Europe treba voditi računa o stanovništvu ruralnih područja kako bi se odrazile njihove ideje, potrebe i potencijal i osiguralo njihovo sudjelovanje u europskom projektu; preporučuje uvođenje komunikacijskih i promidžbenih tehnika usmjerenih na poboljšanje opće reputacije ruralnog načina života kako bi se naglasile njegov kulturne i društvene prednosti;

ponavlja da treba maksimalno iskoristiti snažnu međuovisnost između ruralnih i gradskih područja kako bi se osiguralo da se uzajamno korisne veze između ruralnih i gradskih područja integriraju u sve politike EU-a u skladu s ciljevima teritorijalne kohezije;

preporučuje da se postojeći teritorijalni model, koji se temelji na gradovima i regijama, zamijeni modelom koji bi se temeljio na složnom i uravnoteženom odnosu između ruralnih i urbanih područja. Taj model treba uključivati mehanizme kompenzacije kako bi se omogućile međusobne sinergije i uravnotežili odnosi između ruralnih i urbanih područja. Zajedničkim modelom za urbana i ruralna područja usto se poboljšava zaštita biološke raznolikosti i promiče biokulturna raznolikost u ruralnim područjima;

žali zbog toga što će se smjernice za jačanje mjera potpore i financiranja za ruralna područja na razini EU-a pripremiti samo za programsko razdoblje 2028. – 2034.;

ističe da što prije treba uspostaviti europski ruralni program s konkretnim prijedlozima za hitno djelovanje u korist dugoročne vizije i preporučuje da se ti konkretni prijedlozi poprate resursima, financijskim instrumentima i kvantitativnim ciljevima kako bi se zajamčila njezina djelotvorna provedba;

s tim u vezi predlaže da se u operativne programe kohezijske politike i druge europske programe izravne intervencije (Obzor Europa, Instrument za povezivanje Europe ili Kreativna Europa) uvede obveza izdvajanja minimalnih europskih sredstava za nepoljoprivredne projekte u ruralnim područjima;

pozdravlja namjeru Komisije da ruralnu perspektivu uključi u sve politike EU-a. Procjene teritorijalnog učinka zajedničkih projekata na razini EU-a preduvjet su za djelotvorniju i koherentniju politiku. U tom kontekstu Odbor ističe da se u procjenama učinka u obzir moraju uzimati i biološka raznolikost i biokulturne značajke;

10.

naglašava da je za ostvarenje vizije za ruralna područja EU-a potrebno osigurati dostatna financijska sredstva. Ruralnu politiku EU-a trebalo bi u što većoj mjeri integrirati u kohezijsku politiku kako bi se osigurala dosljedna razvojna politika. Osim poljoprivrede, ruralni razvoj obuhvaća i druge sektore te financiranje stoga ne bi smjelo biti ograničeno samo na Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Posebne lokalne okolnosti i potrebe trebale bi biti polazište europske ruralne politike, kao što je slučaj s kohezijskom politikom;

11.

poziva države članice i lokalne i regionalne vlasti da u svojim strategijama i ulaganjima u tekućem programskom razdoblju 2021. – 2027. na ZPP, kohezijske fondove i nacionalne planove za oporavak i otpornost primjenjuju pristup procjene učinka na ruralna područja;

12.

naglašava da se brz i isplativ razvoj obnovljive energije i pripadajuće infrastrukture i tehnologija, koji iziskuje zeleni plan, može odvijati samo u ruralnim područjima i u suradnji s njima. Pritom bi trebalo obratiti pozornost na ograničenja energetskih mreža i sustava skladištenja energije, posebno onih prekograničnih. Kapacitet visokonaponske mreže na nekim je mjestima dosegao granice, pa su potrebna ulaganja kako bi se osigurao kontinuirani prijenos energije iz obnovljivih izvora. U tu je svrhu neophodno da ruralna područja sudjeluju u gospodarskom uspjehu;

13.

podsjeća na važnost dijaloga svih dionika uključenih u budućnost ruralnih područja, od raznih razina vlasti i administracije do glavnih gospodarskih sektora, poduzeća, građana ili akademske zajednice; inicijative poput foruma, vijeća ili okruglih stolova u kojima sudjeluju svi dionici izvrsno su sredstvo za raspravu o glavnim izazovima s kojima se suočavaju ruralna područja i traženje rješenja kojima se uzimaju u obzir svi stavovi;

14.

potvrđuje da OR predano surađuje s Europskom komisijom na pokretanju pakta za ruralna područja ove godine i razvoju modela upravljanja kojim bi se svim dionicima omogućila uspješna provedba dugoročne vizije. Ponavlja da će sudjelovanje lokalnih i regionalnih aktera u toj upravljačkoj strukturi biti ključno za prilagodbu mjera zahtjevima i potrebama ruralnih područja, i to posebno onih rijetko naseljenih ili kojima prijete demografski rizici;

15.

smatra da bi najstrateškija područja za razvoj lokalne i regionalne suradnje u okviru pakta za ruralna područja trebala biti biogospodarstvo, a pogotovo ekološki održiva poljoprivreda, regionalni prehrambeni sustavi, mobilnost, digitalna povezanost, socijalna i kulturna vitalnost, inovacije u socijalnim uslugama od općeg interesa i obnovljiva energija jer imaju potencijal za sprječavanje depopulacije i stvaranje socijalnih i gospodarskih prilika povezanih sa zelenim planom; smatra da su ruralna područja u poziciji da aktivno potiču potrebnu održivu europsku zelenu tranziciju;

16.

smatra da je nužan veći napredak u vrednovanju usluga ekosustava koje pruža priroda (voda, hranjive tvari, vodonosnici, regulacija temperature, biološka raznolikost itd.), čije bi se iskorištavanje djelomično moglo prepustiti ruralnim općinama kako bi se poduprla organizacija i razvoj njihovog područja;

17.

potiče Komisiju da tamo gdje pružanje javnih dobara nije komercijalno održivo osigura lakše dopunjavanje privatnih inicijativa javnim financiranjem za ruralna područja i da po potrebi razmotri mogućnost pružanja državnih potpora i uvođenja poreznih poticaja;

18.

napominje da se u Komunikaciji prepoznaje poseban status najudaljenijih regija, definiran u članku 349. UFEU-a, i slaže se da u ruralnim područjima najudaljenijih regija treba pružati usluge od općeg interesa čija je kvaliteta usporediva s kvalitetom takvih usluga u urbanim područjima;

19.

ukazuje na posebne izazove s kojima se suočavaju ruralne regije pogođene strukturnim promjenama odnosno procesima transformacije koje iziskuje zelena tranzicija, primjerice u proizvodnji energije ili automobilskoj industriji; u to se ubrajaju i ruralne turističke regije koje se uslijed pandemije bolesti COVID-19 i klimatskih promjena moraju nositi s promijenjenim obrascima putovanja;

20.

predlaže da se razviju transparentni kriteriji, mjerila i ciljevi za praćenje učinka mjera i napretka postignutog u ostvarivanju predmetne vizije;

21.

naposljetku, poziva na uvođenje pokazatelja koji su u kontekstu europskog semestra posebno važni za ruralna područja (npr. o postotku stanovništva koji ima pristup javnom prijevozu i digitalnim, zdravstvenim i kulturnim uslugama i uslugama zapošljavanja) kako bi se osiguralo da vizija budućnosti ruralnih područja EU-a, posebno u rijetko naseljenim područjima, bude sastavni dio svih instrumenata EU-a za redovitu ekonomsku reviziju ciljeva i ciljnih vrijednosti;

22.

naglašava da se ruralni program, želimo li da bude uspješan, ne smije temeljiti na univerzalnom pristupu; stoga smatra da treba precizno kategorizirati područja i priznati lokalne posebnosti i to poduprijeti transparentnim i objektivnim parametrima i pokazateljima koji će ruralnom razvoju dati stvarnu vrijednost;

23.

podsjeća da ciljevi Uredbe (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (1) uključuju podupiranje gradskih i ruralnih područja s geografskim i demografskim poteškoćama. U Uredbi se predviđa i da države članice financijsku potporu EU-a dodjeljuju projektima kojima se promiče ekološki održiv i socijalno uključiv gospodarski razvoj u tim regijama;

24.

u tom pogledu podsjeća na to da posebnu potporu treba pružiti područjima razine NUTS 3, vrlo rijetko naseljenim područjima ili područjima u kojima se broj stanovnika između 2007. i 2017. u prosjeku smanjio za više od 1 %;

25.

poziva Europsku komisiju da, u dogovoru s državama članicama i lokalnim i regionalnim vlastima, osigura da inicijativa o dugoročnoj viziji za ruralna područja sadrži praktična rješenja i sredstva potpore za suočavanje s demografskim promjenama u ruralnim područjima te ponavlja da je potrebno provesti integrirane projekte koji se temelje na operativnim programima kohezijske politike, nacionalnim strateškim planovima zajedničke poljoprivredne politike i instrumentima nacionalnih strateških planova oporavka. Projektima europske teritorijalne suradnje (Interreg) razvijaju se prekogranične dobre prakse za razvoj inovativnih pristupa i pilot-projekata za integrirani teritorijalni razvoj urbano-ruralnih funkcionalnih prostora;

26.

poziva na pojednostavljenje provedbenih pravila za europske fondove i državne potpore u ruralnim područjima, poboljšanje mogućnosti njihova kombiniranja i prijelaz na model financiranja iz više fondova kojim se jamči integracija ruralnih područja u sve politike;

27.

smatra da bi smjernice za poboljšanje potpore i financiranja za ruralna područja, koje će Komisija objaviti u svojem izvješću za 2024., trebale obuhvaćati dulje programsko razdoblje i da ne bi trebale biti ograničene na okvir 2028. – 2034.;

28.

skreće pozornost Komisije na činjenicu da za osmišljavanje budućnosti ruralnih područja treba koristiti metodologije sustava kojima se osiguravaju sistemske, a ne parcijalne ili linearne razvojne vizije;

29.

napominje da je važno da analiza problema u ruralnim područjima od početka bude sveobuhvatna jer se njome utvrđuju područja djelovanja u budućem planu. S tim bi u vezi, uz već analizirane gospodarske probleme, trebalo analizirati i druge probleme poput vanjske konkurencije, nestabilnosti cijena ili raspodjele bruto dodane vrijednosti među raznim akterima u proizvodnom i marketinškom lancu poljoprivrednog i poljoprivredno-prehrambenog sektora;

30.

također smatra da se, kada je riječ o mogućnostima, nedovoljno i tek indirektno spominju sektori poput održivog ruralnog turizma i rekreativnih i kulturnih aktivnosti, unatoč tome što imaju vrlo važnu ulogu u izgradnji diversificiranih, snažnih i održivih ruralnih gospodarstava. Postoje brojne potencijalne dodatne gospodarske aktivnosti povezane s ruralnim područjima izvan poljoprivrednog sektora, poput biciklističkog turizma, lova, planinarenja, gljivarstva, wellness turizma, gastronomije, umjetničkih aktivnosti u zajednici ili umjetničkih radionica, izložbenih prostora itd.;

31.

želi naglasiti važnost zdravog i uravnoteženog gospodarskog razvoja s naglaskom na novim poslovnim modelima. Neki ruralni krajevi, a posebno pogranična područja, u kojima je zabilježen demografski pad i visoka stopa napuštenih domova i lokala, sve su izloženiji destabilizirajućim kriminalnim aktivnostima. Zbog toga dolazi do slabljenja normi i smanjenja osjećaja sigurnosti i kvalitete života;

32.

u tom smislu podsjeća na to da budućnost ruralnih područja ovisi o zadržavanju i privlačenju mladih koji u njima žele ostvariti svoje životne ciljeve; stoga je, želimo li svladati izazove s kojima se suočavaju ruralna područja, od presudne važnosti aktivno angažirati mlade, uspostaviti forume na kojima mogu iznositi svoje ideje i podržavati inicijative za mlade u ruralnim područjima;

33.

naglašava da u aktualnom kontekstu sve starijeg stanovništva postoji hitna potreba za razvojem gospodarstva osnovnih usluga koje jamči univerzalan pristup svim dobrima i uslugama u ruralnim sredinama, s posebnim naglaskom na trećoj dobi; ujedno pozdravlja 2022. kao Europsku godinu mladih, koja predstavlja priliku da se mladima u ruralnim područjima pruže prilike i podrška da postanu aktivni građani i akteri pozitivnih promjena;

34.

potiče Komisiju da u svojim prijedlozima u tom području razmotri potencijalni doprinos sustavâ decentraliziranog pružanja usluga, kad su posrijedi, primjerice, vrtići, centri za skrb o starijim osobama, škole i prostorije za čuvanje djece nakon nastave, trgovine ili socijalna i zdravstvena skrb (područje u kojem tehnologije poput telemedicine i skrbi na daljinu mogu dati ključan doprinos) i u tom smislu potiče Europsku komisiju da za države članice utvrdi ciljeve kako bi povećala pristup uslugama općenito, a pogotovo osnovnim javnim uslugama u ruralnim područjima;

35.

naglašava da sve podatke o socijalnim, zdravstvenim i socijalno-zdravstvenim mehanizmimatreba uključiti u predloženiusklađeni pristup korištenju geoprostornih informacijskih sustava i da treba potaknuti interoperabilnost sustava socijalne skrbi i njegovu interoperabilnost s drugim sustavima socijalne zaštite;

36.

isto tako, naglašava da je važno uključiti pokazatelje o jednostavnosti pristupa uslugama socijalne skrbi i lokalnim uslugama socijalne zaštite;

37.

naglašava da je važno u što većoj mjeri iskoristiti međuovisnost ruralnih i gradskih područja u kontekstu teritorijalne pravednosti. Međuopćinska ulaganja trebala bi biti od koristi svim lokalnim i regionalnim vlastima kako bi, u najboljem slučaju, urbana i ruralna područja imala jednaku korist;

38.

poziva na to da se taj pozitivni učinak u dovoljnoj mjeri odrazi u izračunima ulaganja po glavi stanovnika prema vrsti regije (urbane, mješovite i ruralne) te stoga poziva na reviziju mehanizama za izradu pokazatelja kojima se mjeri korist od tih ulaganja, s posebnim naglaskom na malim gradovima i selima u ruralnim područjima;

39.

naglašava da proizvodnja obnovljive energije ruralnim područjima pruža priliku da se bore protiv energetskog siromaštva i postanu energetski samodostatna unutar funkcionalnih područja (uključujući i ruralna i gradska područja pod njihovim utjecajem) i usto ističe da bi postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora mogla biti prihvaćenija ako se dio ostvarenih prihoda zadrži u ruralnim zajednicama;

40.

predlaže da se, gdje je primjereno, razmotre mogućnosti promicanja vraćanja proizvodnje u matičnu zemlju, čime se stvaraju mogućnosti za ruralne sinergije između poljoprivrede, proizvodnje i trgovine i time doprinosi jačanju lokalnog gospodarstva otvaranjem radnih mjesta i smanjenjem nezaposlenosti.

41.

naglašava da je ponuđeni okvir vizije važan za razvoj fizičke infrastrukture koja poboljšava povezanost ruralnih područja i olakšava njihovo društveno-gospodarsko oživljavanje te predlaže da se u njega uključe i planovi za gradove;

42.

ponavlja da je važno da se poboljšanje prometnih veza s prigradskim i ruralnim područjima prvenstveno odvija putem regionalnih vlasti i njihovih operativnih programa kako bi se zajamčilo koordinirano, djelotvorno i učinkovito djelovanje. Stoga bi ruralna i prigradska područja trebalo u potpunosti integrirati u strategije gradskog prijevoza (2);

43.

ukazuje na to da raspoloživost komercijalnog zemljišta ima važnu ulogu u dobrom i održivom razvoju regionalnog gospodarstva i osnivanju ili širenju ruralnih poduzeća u ruralnim područjima; to se posebno odnosi na regije koje prolaze kroz strukturne promjene; jedinicama lokalne samouprave potrebna je potpora za proaktivno utvrđivanje, dodjeljivanje ili prenamjenu prikladnih zemljišta, pri čemu opseg i troškovi potrebnih usluga planiranja često predstavljaju problem;

44.

ističe da posebnu pozornost treba posvetiti infrastrukturi i prekograničnoj suradnji u ruralnim pograničnim regijama; naglašava da treba poboljšati infrastrukturu javnog prijevoza i sustav usluga u ruralnim područjima i u tu svrhu osigurati razvoj održivih rješenja za mobilnost kojima se smanjuje vrijeme putovanja i poboljšava povezivanje gradskih, prigradskih i ruralnih područja;

45.

naglašava da temeljni cilj politike prometa i zoniranja zemljišta treba biti što više opcija za zadovoljavanje potreba uz što manje prometa, zbog čega je treba racionalizirati;

46.

preporučuje da se u ponudi multimodalne mobilnosti vodi računa i o načinima na koje modeli mobilnosti kao usluge (eng. mobility as a service – Maas) mogu doprinijeti prijelazu na energetski i klimatski održiviju fizičku povezivost; na primjer, usluge na zahtjev i zajednička mobilnost za povezivanje ruralnih zajednica s prometnim čvorištima, a pogotovo autobusnim i željezničkim stanicama, mogle bi dovesti do povećanja korištenja održivog prijevoza;

47.

slaže se s Komisijom da digitalizacija ima ključnu ulogu u razvoju ruralnih područja jer im omogućuje korištenje inovativnih rješenja za poboljšanje otpornosti i iskorištavanje vlastitog potencijala; stoga poziva na to da se posebna pozornost posveti promicanju okvira koji bi omogućavali da se za potrebe financiranja digitalne infrastrukture (koja je, iako nedovoljno konkurentna sa stajališta privatnih ulaganja, ipak vrlo konkurentna sa socijalnog i teritorijalnog stajališta) javno djelovanje dopuni privatnim mjerama. Širokopojasna mreža ključna je za pristup ruralnih područja raznim uslugama i rješavanje problema izazvanih digitalnim jazom s kojim se suočava nekoliko zajednica;

48.

naglašava da ulaganja u digitalnu infrastrukturu nisu dovoljna ako se uz njih ne nudi dostatno osposobljavanje i usavršavanje u području digitalnih vještina, i to pogotovo u ruralnim područjima. To je vrlo važno i s obzirom na sve veći globalni kibernetički kriminal, a posebno na nužnost osiguravanja kibersigurnosti lokalnih poduzeća koja su dio prehrambenog lanca;

49.

podsjeća da su ruralna područja posebno pogođena pandemijom bolesti COVID-19 jer imaju znatno manje diversificirano gospodarstvo, velik broj radnika na ključnim radnim mjestima i lošu internetsku infrastrukturu. Međutim, učinak pandemije na povećanje rada na daljinu pruža mogućnost dugoročnog suzbijanja ruralne depopulacije i osmišljavanja inovativnih socijalnih i ekonomskih aktivnosti. Stoga preporučuje da se, među ostalim mjerama, razmotri promicanje visokokvalitetnih zajedničkih radnih prostora u ruralnim zajednicama ili pružanje poticaja poput poreznih kredita, kako bi se privatna poduzeća potakla da svojim zaposlenicima dozvole rad s geografske lokacije po vlastitom izboru;

50.

smatra da, u skladu s motom „nitko ne treba biti zapostavljen” predsjednice Komisije von der Leyen, trebamo na raspolaganju imati alate koji će nam omogućiti da u svim regijama osiguramo postojanje „inovacijskih ekosustava”, koji nude mogućnosti svim ruralnim poduzetnicima, mikropoduzećima i MSP-ovima i time ta mala ruralna poduzeća jačaju. Treba ponuditi i odgovarajuće osposobljavanje i usavršavanje u području digitalnih i drugih mekih vještina povezanih s otvorenim inovacijama, međuregionalnom i međunarodnom suradnjom i međukulturnom komunikacijom;

51.

pozdravlja povećanu potporu koja se pruža inicijativama koje se kreću odozdo prema gore, kao što su LEADER/CLLD, koje definiraju ulogu lokalnih akcijskih grupa, i pametna sela te potiče daljnje oslanjanje na iskustva stečena u okviru tih programa i pristupa; u tom pogledu ukazuje na koristi regionalnog razvoja utemeljenog na inovacijama, koji se oslanja na lokalne vještine i angažman; nadležna tijela na regionalnoj i nacionalnoj razini trebala bi budno pratiti i po mogućnosti podupirati inovativne ideje lokalnih aktera;

52.

poziva na to da se uključi i doprinos kulturne baštine i kulturnih, umjetničkih odnosno kreativnih subjekata izgradnji održive i prosperitetne budućnosti te povećanju turističke privlačnosti ruralnih područja, čime se poboljšava i gospodarska dobrobit tih naselja;

53.

smatra da je od velike važnosti to što se u Komunikaciji priznaje uloga održivog upravljanja poljoprivredom i šumama za otpornost na klimatsku krizu i s njome povezanih rizika te za zaštitu biološke raznolikosti;

54.

naglašava da bi se zelenom i digitalnom tranzicijom trebala osigurati i otpornija i pravednija društva koja vode računa o potrebama svih članova ruralnih zajednica, uključujući potrebe skupina u nepovoljnom položaju, kao i onih koji žive u slabije razvijenim područjima i velikom siromaštvu. Stoga treba naglasiti da zelena i digitalna tranzicija moraju biti pravedne i uključive;

55.

smatra da poljoprivreda treba i dalje imati ključnu ulogu u ruralnim područjima. Poziva Komisiju da se pobrine za to da se strateški planovi, koje će svaka država članica morati izraditi u kontekstu novog ZPP-a, propisno sastavljaju kako bi se osiguralo da se primarni europski sektor kreće u smjeru zacrtanom u zelenom planu, strategiji „od polja do stola” ili strategiji o biološkoj raznolikosti te kako bi se omogućile lokalne strategije koje se temelje na značajkama svake regije i promicanju tipičnih lokalnih proizvoda;

56.

naglašava da treba poticati procese samodostatnosti i sigurnosti opskrbe hranom koji se temelje na lokalnim, kvalitetnim i ekološkim proizvodima u kontekstu inovativnih vrijednosnih lanaca koji promiču teritorijalnu organizaciju. Prima na znanje uvođenje udjela od 25 % za ekološku poljoprivredu u predstojećim godinama i smatra da će to zahtijevati podršku i popratne mjere, kao i politike za poticanje potrošnje u skladu s tim ciljem;

57.

naglašava da je generacijska obnova u poljoprivredi i dalje hitno potrebna i da je stoga važno mladima i ženama iz ruralnih područja pružiti podršku da se počnu baviti poljoprivredom i uključe u vlasništvo nad poljoprivrednim gospodarstvima. Stoga se slaže s Komisijom da posebnu pozornost treba posvetiti potrebama mladih kako bi ih se potaknulo na ostanak u ruralnim područjima. Usto smatra da je ključno ojačati javne politike za promicanje modernizacije poljoprivrednih gospodarstava kojima se mlade poljoprivrednike i poljoprivrednice potiče na bavljenje tom strukom kako bi se riješio problem generacijske obnove. Stoga im treba olakšati pristup programima socijalne integracije i integracije na tržište rada te mogućnostima za obrazovanje, stjecanje dodatnih vještina i prekvalifikaciju, koji se nude na lokalnoj razini. Također se slaže da je važno posebno se usredotočiti na žene, širenjem mogućnosti za rad i osposobljavanje te promicanjem mjera za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

58.

ističe činjenicu da se nakon Brexita znatan broj kvalificiranih radnika morao suočiti s promjenama radnih uvjeta i propisa i da bi EU trebao razmotriti okvire potpore za te kategorije radnika migranata. Osim toga, što je najvažnije, EU bi trebao razmotriti pokretanje programa koji pomažu kvalificiranoj radnoj snazi koja je emigrirala i motiviraju ju da se vrati u svoju domovinu;

59.

naglašava potrebu za pravednim cijenama i prihodima radnika u poljoprivredi. Stoga je potrebno spriječiti razvoj tržišta koji je poguban za poduzeća. Zajednička poljoprivredna politika EU-a trebala bi se tom problemu suprotstaviti instrumentima poput opće prilagodbe obujma proizvodnje potrebama tržišta u kriznim vremenima i pravilima za kvalificirani pristup tržištu;

60.

napominje da znatan udio rada u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru u EU-u obavljaju radnici migranti. Ta skupina stanovništva često živi u nesigurnim uvjetima. Stoga je potrebno ojačati socijalni program EU-a za više minimalne plaće, dobre radne uvjete te socijalnu i društvenu integraciju;

61.

ističe da će ekološka tranzicija mnogim europskim poljoprivrednicima i stočarima donijeti brojne izazove. Kako bi se uspješno iskoristile prilike koje se ukazuju, potrebno je poduzeti posebne napore u smislu komunikacije, podizanja svijesti i osposobljavanja kako bi se pronijela poruka o novoj održivoj i zelenoj poljoprivredi i ujedno ponudilo stjecanje vještina za njezinu provedbu u praksi;

62.

naglašava važnost sprečavanja napuštanja zemljišta i olakšavanja pristupa zemljištu, za što je potrebno razviti odgovarajući regulatorni okvir, osmisliti nove alate za upravljanje zemljištem i pružiti potrebne fiskalne poticaje i financijska sredstva;

63.

napominje da sve veća raširenost velikih grabežljivaca i s njima povezan sve veći broj ubijenih životinja iz uzgoja na planinskim pašnjacima uzrokuju sve veće probleme planinskim poljoprivrednicima i da se u mnogim slučajevima napuštaju planinski pašnjaci, koji uvelike sprječavaju širenje šumskog pokrova na cijele planinske regije i time znatno doprinose zaštiti prirode i suzbijanju erozije te neprocjenjivom kapitalu koji predstavlja zaštita krajolika u ruralnim područjima te stoga poziva Europsku komisiju da:

—	uspostavi zajednički europski sustav za upravljanje populacijama vukova i velikih mesojeda, posebice medvjeda;

—

razmotri izmjenu priloga Direktivi o staništima kako bi se mogla brže prilagoditi razvoju određenih populacija te kako bi se ublažio ili ojačao status zaštite u određenoj zemlji ili teritorijalnoj jedinici ako je to opravdano pozitivnim ili negativnim razvojem populacija zaštićenih vrsta i ugrožavanjem pastirskih aktivnosti;

—	proširi prostor za prilagodbu europskog zakonodavstva i potrebnih mjera lokalnim uvjetima kako bi se bolje upravljalo populacijama grabežljivaca, posebno vukova i medvjeda;

64.

naglašava važnu ulogu poljoprivredne infrastrukture u organizaciji i koheziji ruralnih područja. Poziva Komisiju da u svoje prijedloge uključi mjere kojima će osigurati njezino očuvanje i održavanje, primjerice kada je riječ o putovima, koji su uglavnom propusni (neasfaltirani);

65.

poziva na uključivanje poplavnih zona u vodeće inicijative o otpornim područjima zbog njihova velikog doprinosa povećanju otpornosti na klimatske promjene, razvoju poljoprivrede s niskim emisijama ugljika, kao i zaštiti od poplava i upravljanju poplavnim područjima. Mnoge rijeke i poplavne zone imaju prekogranični karakter, što predstavlja izazov, i dio su šire problematike u vezi s vodom. Stoga je u tom području nužna međunarodna suradnja;

66.

ističe da bi dugoročna vizija za ruralna područja trebala konsolidirati ulogu regija u utvrđivanju vlastitih prioriteta. U tom kontekstu smatra da je u izradi zakonodavstva o ZPP-u, nacionalnih strateških planova i nacionalnih planova oporavka propuštena prilika da se osigura istinska povezanost budućih projekata ulaganja u ruralna područja s potrebama svakog pojedinačnog područja koje su utvrdili lokalni dionici;

67.

poziva na to da se u postupcima planiranja koji utječu na ruralna područja u budućnosti više vodi računa o postojećim regionalnim strategijama pametne specijalizacije, koje postoje u svim regijama EU-a i u čijem je postupku izrade sudjelovalo više dionika;

68.

poziva na to da se razmotri mogućnost pružanja dostatne tehničke potpore za izgradnju kapaciteta ruralnih vlasti, koje su manje osposobljene za planiranje (a pogotovo dugoročnih strategija) i korištenje sredstava EU-a; ujedno traži podršku, jednostavnije uvjete i specifične inicijative koje bi i općinama s manjim brojem stanovnika i administrativnog osoblja omogućile da sudjeluju u europskim projektima;

69.

ističe važnost socijalne ekonomije kao ključnog instrumenta za sadašnji i budući razvoj ruralnih područja EU-a, koji ima stratešku ulogu u rješavanju problema izazvanih demografskim izazovima i starenjem stanovništva jer stvara otpornija poduzeća čvrsto povezana s lokalnom zajednicom, vezuje stanovništvo za područja u kojima žive i potiče otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, osposobljavanje radnika, poduzetništvo žena, uključivanje mladih na tržište rada i generacijsku obnovu.

Bruxelles, 26. siječnja 2022.

Predsjednik Europskog odbora regija

Apostolos TZITZIKOSTAS

(1) SL L 231, 30.6.2021., str. 60.

(2) COM(2021) 811 – Komunikacija Europske komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Novi okvir EU-a za gradsku mobilnost”.