P9_TA(2021)0391

Stanje u izbjegličkom kampu Kakuma u Keniji

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. rujna 2021. o stanju u izbjegličkom kampu Kakuma u Keniji (2021/2874(RSP))

(2022/C 117/12)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Keniji, osobito one od 30. travnja 2015 (1). i 18. svibnja 2017. o izbjegličkom kampu u Dadaabu (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike: partnerstvo za održiv i uključiv razvoj (3),

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu Republike Kenije i Europske unije od 21. lipnja 2021.,

—	uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 17. svibnja 2021. o Međunarodnom danu borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2019. o položaju LGBTI osoba u Ugandi (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. svibnja 2021. naslovljene „Rog Afrike: geostrateški prioritet za EU”,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu kenijske vlade i visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) od 29. travnja 2021.: Plan za izbjegličke kampove u Dadaabu i Kakumi,,

—	uzimajući u obzir izjavu UNHCR-a od 25. ožujka 2021. o položaju LGBTIQ+ izbjeglica u kampu Kakuma,

—	uzimajući u obzir poruku glavnog tajnika UN-a od 17. svibnja 2021. povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. studenoga 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025.” (COM(2020)0698),

—

uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 21., 24., 29. i 31. Ugovora o Europskoj uniji te članke 10. i 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima su se Europska unija i njezine države članice obvezale da će poštovati i promicati opća ljudska prava i štititi pojedince u svojim odnosima sa ostatkom svijeta te da će donijeti restriktivne mjere u slučaju teških povreda ljudskih prava,

—	uzimajući u obzir vrijednosti ljudskog dostojanstva, jednakosti i solidarnosti sadržane u Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951.,

—	uzimajući u obzir članak 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. u kojem se priznaje pravo na traženje azila u drugim zemljama zbog progona,

—	uzimajući u obzir Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku (EUTF za Afriku),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa (5),

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. ožujka 2020. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020.–2024.” (JOIN(2020)0005),

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir sveobuhvatni okvir UNHCR-a za pomoć izbjeglicama,

—	uzimajući u obzir odluku Visokog suda u Keniji od 8. travnja 2021. kojom se privremeno blokira zatvaranje izbjegličkih kampova u Dadaabu i Kakumi,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu (COM(2020)0609),

—	uzimajući u obzir Globalni sporazum UN-a o izbjeglicama,

—	uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.	budući da je Kenija, nakon Etiopije, domaćin drugom najvećem broju izbjeglica i tražitelja azila u Africi; budući da prema podacima UNHCR-a od 31. svibnja 2021. broj izbjeglica i tražitelja azila u Keniji iznosi 519 989 u Kakumi, Dadaabu i urbanim područjima;

budući da se izbjeglički kamp Kakuma nalazi u okrugu Turkana, jednom od najsiromašnijih okruga u Keniji; budući da su prema podacima UNHCR-a životni uvjeti u tom kampu teški te se stalno pogoršavaju, uz ekstremno siromaštvo, loše uvjete stanovanja i lošu infrastrukturu te nedostatnu opskrbu vodom, sanitarnim potrepštinama, lijekovima i električnom energijom; budući da se i lokalno stanovništvo i izbjeglice suočavaju s ozbiljnom nestašicom hrane i vode te nedostatkom osnovnih potrepština; budući da pandemija bolesti COVID-19 dodatno pogoršava već ionako zabrinjavajuću humanitarnu situaciju u tom kampu i okrugu u kojem je smješten;

budući da se stanje u pogledu ljudskih prava i sigurnosti u izbjegličkom kampu Kakuma u Keniji eksponencijalno pogoršava; budući da se često prijavljuju slučajevi oružanih pljački, krađe, silovanja i ubojstva, pri čemu su žene, djeca, osobe s invaliditetom i pripadnici zajednice LGBTIQ+ najizloženiji nasilju; budući da se ti napadi trenutačno istražuju;

budući da su žene i djevojčice u kampu izložene različitim oblicima seksualnog nasilja, najčešće silovanju; budući da su posebno ugrožene djevojčice izbjeglice, tek pridošle žene i žene samice koje su glave kućanstva; budući da silovanje provode muškarci izbjeglice iz kampa, članovi lokalne zajednice i/ili zaštitari; budući da su česti i drugi oblici nasilja kao što su dječji i prisilni brak, genitalno sakaćenje žena i nasilje koje provode intimni partneri;

budući da su 15. ožujka 2021. u bloku 13. Kakume 3 dvojica izbjeglica pretrpjeli opekline drugog stupnja u požaru koji je podmetnut molotovljevim koktelom dok su spavali; budući da je jedan od njih, ugandski izbjeglica Chriton Atuhwera, preminuo od zadobivenih ozljeda; budući da sve više LGBTIQ+ izbjeglica trpi napade i ozljede, pri čemu su mnogi prisiljeni pobjeći iz izbjegličkog kampa u područje u kojemu nisu zaštićeni te gdje nemaju pravo na zakonit boravak;

budući da je, iako su prema kenijskom pravu sporazumni odnosi s osobom istog spola kažnjivi kaznom zatvora u trajanju do 14 godina, Kenija jedina zemlja u regiji koja prihvaća izbjeglice na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta; budući da oko 300 izbjeglica i tražitelja azila registriranih u izbjegličkom kampu Kakuma pripada skupini LGBTIQ+, pri čemu je prema navodima UNHCR-a većina njih izjavila da mirno živi u zajednici Kakume;

budući da se, u skladu s globalnim pregledom za 2020. koji je objavila Međunarodna udruga lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transseksualaca i interseksualaca (ILGA), gotovo polovina svih zemalja u svijetu u kojima je homoseksualnost zabranjena nalazi u Africi; budući da su samo 22 od 54 zemalja u Africi legalizirale homoseksualnost;

H.	budući da u mnogim afričkim državama postojeći zakoni usmjereni protiv pripadnika zajednice LGBTIQ+ potječu iz kolonijalnog doba;

budući da su u ožujku 2020. neki od izbjeglica koji pripadaju zajednici LGBTIQ+ zatražili od UNHCR-a da ih premjesti izvan Kenije zbog neprijateljstva te zemlje prema njima; budući da je u posljednjih nekoliko mjeseci više od 30 LGBTIQ+ osoba preseljeno iz dijela kampa Kakuma 3 u druge dijelove tog kampa jer su izrazile zabrinutost za svoju sigurnost te nakon što je UNHCR proveo pomnu procjenu na terenu; budući da je u mandatu Europskog parlamenta za Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira Unije za preseljenje i izmjeni Uredbe (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća zatraženo da se tijekom vremena ulažu napori kako bi se postigla pravedna raspodjela preseljenih osoba među državama članicama te je istaknuto da bi se ti napori trebali kombinirati s naporima za uspostavu međunarodnih obvezujućih pravila o zajedničkoj svjetskoj odgovornosti za preseljenje osoba kojima je potrebno preseljenje, kako je naveo UNHCR;

J.	budući da su u studenome 2020. kenijska vlada i organizacija Human Rights Watch potvrdile da je tijekom pandemije bolesti COVID-19 došlo do eksponencijalnog porasta napada na pripadnike zajednice LGBTIQ+, uz to što je nasilje općenito također u porastu;

budući da preseljenje pripadnika zajednice LGBTIQ+ iz kenijskih izbjegličkih kampova i dalje ne zadovoljava stvarne potrebe; budući da pandemija bolesti COVID-19 usporava taj proces; budući da je, prema podacima UNHCR-a, od 2019. oko 235 izbjeglica tog profila predloženo za preseljenje, od kojih je 48 % napustilo zemlju;

budući da je, unatoč činjenici da su UNHCR i njegovi partneri pripremili objekte za odgovor na pandemiju, 65 % izbjeglica iz kampova navelo da od izbijanja pandemije u ožujku 2020. ima manji pristup zdravstvenim ustanovama, uglavnom zbog straha od zaraze i nedostupnosti medicinskog osoblja; budući da je samo 3 % kenijskog stanovništva u potpunosti cijepljeno protiv bolesti COVID-19; budući da je kampanja cijepljenja u izbjegličkim kampovima u Keniji započela 30. ožujka 2021., pri čemu su kampu Kakuma dodijeljene dvije tisuće doza cjepiva;

budući da je kenijska vlada posljednjih desetljeća u više navrata pokušala zatvoriti taj kamp; budući da je 24. ožujka 2021. kenijski ministar unutarnjih poslova UNHCR-u dao ultimatum od 14 dana da izradi plan za zatvaranje kampova u Dadaabu i Kakumi; budući da je 8. travnja 2021. Visoki sud u Keniji privremeno odgodio zatvaranje tih kampova za 30 dana; budući da su UNHCR i kenijska vlada 29. travnja 2021. postigli dogovor o planu za zatvaranje kampova u Kukumi i Dadaabu do 30. lipnja 2022.; budući da taj plan uključuje siguran i dostojanstven dobrovoljni povratak izbjeglica u njihove zemlje podrijetla, odlazak u treće zemlje u okviru različitih dogovora i alternativne mogućnosti boravka u Keniji za određene izbjeglice iz zemalja Istočnoafričke zajednice;

budući da su međunarodne organizacije i organizacije za ljudska prava upozorile na to da bi naglo i neuređeno zatvaranje izbjegličkih kampova dovelo do humanitarne katastrofe te da bi se prisilnom repatrijacijom kršilo međunarodno pravo, iako je UN uvidio vladine razloge za zabrinutost i potvrdio da izbjeglički kampovi ne bi trebali biti dugoročno rješenje za prisilno raseljavanje; budući da izbjeglice u Kakumi općenito žive u strahu od deportacije;

budući da je Rog Afrike unatoč obilnim prirodnim resursima jedna od najsiromašnijih regija svijeta; budući da je sigurnost opskrbe hranom u toj regiji izrazito mala te da milijuni ljudi koji u njoj žive pate od pothranjenosti i prijeti im glad; budući da su suša i oružani sukobi dva glavna uzroka raseljavanja osoba u toj regiji, među ostalim i u Keniji, kako je istaknuto u Globalnom akcijskom planu iz Nairobija usvojenom 26. ožujka 2017. na sastanku na vrhu Međuvladinog tijela za razvoj (IGAD); budući zbog sukoba poput onih u Somaliji i Etiopiji te nasilja prije i poslije izbora u Ugandi i Tanzaniji siguran i dostojanstven dobrovoljni povratak za većinu izbjeglica u kampu Kakuma nije moguć; budući da se Kenija od kraja 2019. suočava s kombinacijom dosad nezabilježenih prijetnji te trpi teške posljedice klimatskih promjena, pri čemu se suočila s najvećom invazijom pustinjskih skakavaca u posljednjih 60 godina, poplavama koje su obilježile kišnu sezonu i restriktivnim mjerama povezanim s pandemijom bolesti COVID-19;

budući da je Krizni uzajamni fond EU-a (EUTF) za Afriku, potpisan na sastanku na vrhu u Valletti 12. studenog 2015., osmišljen za rješavanje temeljnih uzroka destabilizacije, prisilnog raseljavanja i nezakonitih migracija promicanjem otpornosti, gospodarskih i jednakih prilika, sigurnosti i razvoja; budući da EU pruža odgovor na osnovne životne potrebe izbjeglica u kenijskim izbjegličkim kampovima, čime se spašavaju životi; budući da je Uzajamni fond EU-a za Afriku osnovan u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI) te da mora biti usklađen s primarnim ciljem razvojne politike EU-a, a to je i dalje „borba protiv siromaštva”;

budući da je EU od 2012. osigurao više od 200 milijuna EUR humanitarne pomoći i dodijelio 286 milijuna EUR preko Europskog razvojnog fonda (ERF) za razdoblje 2014. – 2020., s naglaskom na otvaranju radnih mjesta, sigurnosti opskrbe hranom, otpornosti i izgradnji institucija, a posebno obrazovanju; budući da kenijski tražitelji azila u potpunosti ovise o humanitarnoj pomoći za svoje osnovne potrebe; budući da će se preko novog financijskog instrumenta NDICI – Globalna Europa nastaviti provedba programa EU-a u Keniji;

budući da je EU 2021. dodijelio 15 milijuna EUR sredstava za humanitarne projekte u Keniji, ponajprije za pomoć izbjeglicama, dok je od 2016. izdvojio 45 milijuna EUR za izbjeglice i zajednice domaćine u Keniji preko Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku; budući da u izbjegličkim kampovima Kakuma i Dadaab EU i dalje podupire pružanje osnovne pomoći kojom se spašavaju životi, kao što su pomoć u hrani, zdravstvena skrb, liječenje pothranjenosti, vodoopskrba, sanitarni uvjeti i higijena, zaštita i obrazovanje;

izražava duboku zabrinutost zbog humanitarne situacije i izvješća o dugotrajnom nasilju u kampu Kakuma; oštro osuđuje podmetanje požara Molotovljevim koktelom koje je 15. ožujka 2021. počinjeno nad dvjema izbjeglicama iz zajednice LGBTIQ+ u izbjegličkom kampu Kakuma 3; duboko je zabrinut zbog stalnih prijetnji LGBTIQ+ osobama u izbjegličkom kampu Kakuma; podsjeća na to da je u posljednjih nekoliko mjeseci hitno premješteno više od 30 osoba;

apelira na kenijske vlasti da nastave s istragom i da potpuno razjasne taj zločin te počinitelje privedu pravdi u skladu s kenijskim pravom i međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

uviđa važnu i konstruktivnu ulogu Kenije te podsjeća na izazovnu situaciju u regiji koju karakteriziraju regionalne krize i sukobi; prepoznaje važnost izbjegličkog kampa Kakuma za tisuće izbjeglica i tražitelja azila u pograničnim regijama Kenije, uključujući najugroženije od njih, posebno one koji pripadaju zajednici LGBTIQ+ i izloženi su kriminalizaciji, pa čak i smrtnoj kazni u svojim zemljama podrijetla;

pohvaljuje dugogodišnju suradnju između kenijskog Tajništva za pitanja izbjeglica (RAS), UNHCR-a i drugih partnera u rješavanju pitanja zaštite svih izbjeglica; međutim, ističe da je trenutačno stanje u kampu Kakuma dugoročno neodrživo te zahtijeva učinkovit i koordiniran odgovor kenijske vlade, vlada iz regije i cijele međunarodne zajednice, uključujući EU; prima na znanje nedavno donošenje Plana za izbjegličke kampove Dadaab i Kakuma u tom pogledu;

poziva kenijsku vladu da zadrži izbjegličke kampove Kakuma i Dadaab barem dok se stanje u regiji ne stabilizira; snažno potiče kenijsku vladu da zajamči poštovanje ljudskih prava izbjeglica pri donošenju svih odluka koje se na njih odnose; ističe da financijska pomoć EU-a trećim zemljama za prihvat izbjeglica ne bi smjela biti zamjena za odgovornost EU-a za prihvat i preseljenje pravednog udjela osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita;

poziva kenijsku vladu, UNHCR i međunarodnu zajednicu da se obvežu na suradnju i pronalaženje alternativnih, trajnih i prikladnih rješenja koja se temelje na pravima i u skladu su s načelima i ciljevima podjele odgovornosti iz Globalnog sporazuma o izbjeglicama; preporučuje da ta rješenja, kako bi bila djelotvorna, obuhvaćaju preseljenje u EU znatnog broja izbjeglica kojima je potrebna međunarodna zaštita;

ističe potrebu za integriranijim i sveobuhvatnijim regionalnim pristupom upravljanju izbjeglicama te za jačanjem suradnje između Kenije i njezinih susjednih zemalja u pogledu političkih, sigurnosnih, humanitarnih i razvojnih pitanja kako bi se riješili temeljni uzroci prisilnog raseljavanja; poziva na to da se zadovolji potreba za adekvatnom sigurnošću u izbjegličkim kampovima te poziva kenijsku vladu da poveća sigurnost u kampu Kakuma i ojača zaštitu izbjeglica, posebno najranjivijih skupina; poziva tijela kaznenog progona i ostale grane vlasti u Keniji da zajamče zaštitu i sigurnost izbjeglica;

poziva kenijsku vladu i UNHCR da zajamče provedbu programa repatrijacije u potpunosti u skladu s međunarodnim obvezama i internom odgovornošću Kenije; ustraje u tome da svaki postupak repatrijacije u zemlji podrijetla mora biti dobrovoljan, siguran, održiv, dostojanstven i utemeljen na pravima, pri čemu povratnici moraju imati pristup objektivnim, neutralnim i relevantnim informacijama o tome što će se dogoditi ako odluče da se neće dobrovoljno javiti;

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stanja na Rogu Afrike, naročito u pogledu siromaštva i nesigurnosti opskrbe hranom; poziva Komisiju da oslobodi hitnu humanitarnu pomoć potrebnu za hvatanje u koštac s problemom izbjeglica i gladi u toj regiji; poziva na to da se pomoć koju EU i države članice pružaju na Rogu Afrike u prvom redu koristi za rješavanje problema nasilja, uključujući seksualno nasilje, i problema povezanih s teškim nejednakostima, siromaštvom, kroničnom pothranjenošću, pristupom zdravstvenim i javnim uslugama, naročito reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi, te za postizanje ciljeva održivog razvoja;

10.

poziva EU da počne rješavati problem nesigurnosti opskrbe hranom i nedostatka osnovnih potrepština u kampu Kakuma, među ostalim, pristupa vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i električnoj energiji, i to ne samo preko pomoći namijenjene isključivo izbjeglicama, već i pružanjem potpore nacionalnim razvojnim programima čija je sposobnost dosezanja razvojne djelotvornosti zajamčena i redovito se ocjenjuje;

11.

ističe da sve veća nestabilnost u regiji predstavlja prepreku sigurnom povratku izbjeglica u njihove zemlje podrijetla; poziva EU da u suradnji s međunarodnom zajednicom donatora nastavi intenzivirati svoje napore kao posredni partner, pružajući potporu održivom i dugoročnom društveno-gospodarskom razvoju u regiji, čime će se stvoriti poticajno i sigurno okruženje za dobrovoljni povratak i reintegraciju izbjeglica;

12.

poziva na ulaganje većih napora u zaštitu prisilno raseljenih LGBTIQ+ osoba i na veću solidarnost međunarodne zajednice u odgovaranju na globalne potrebe u pogledu preseljenja s obzirom na to da su one i dalje mnogo veće od stvarnog broja raspoloživih mjesta;

13.

poziva Komisiju da redovito izvješćuje Parlament o provedbi i programiranju za Uzajamni fond EU-a za Afriku i poziva na posebnu procjenu učinka koja bi obuhvatila njegov utjecaj na ljudska prava te koju bi provela Komisija uz potporu Agencije za temeljna prava; poziva Komisiju da pravovremeno predstavi rezultate tih procjena učinka Parlamentu, među ostalim, u okviru radne skupine za vanjske financijske instrumente Odbora za vanjske poslove i Odbora za razvoj;

14.

poziva EU da nastavi blisko surađivati s kenijskom vladom, UNHCR-om i širom međunarodnom zajednicom kako bi se pomoglo u pronalaženju rješenja za dugotrajno izbjeglištvo u regiji; poziva EU da unaprijedi obranu i promicanje ljudskih prava u Keniji;

15.

podsjeća na to da se u Europskoj uniji progon na temelju seksualne orijentacije smatra kriterijem za podnošenje zahtjeva za azil i odobravanje azila; poziva EU i njegove države članice da se pridržavaju tog načela; poziva EU, a naročito delegacije EU-a i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava, da djelotvorno i u potpunosti iskoriste paket instrumenata LGBTI i njegove popratne smjernice u dijalogu sa svim afričkim nacijama koje i dalje kriminaliziraju homoseksualnost i, u općenitijem smislu, u dijalogu sa svim zemljama u kojima su rašireni progon LGBTIQ+ osoba ili nasilje nad njima;

16.

inzistira na tome da Delegacija EU-a u Keniji nastavi pomno pratiti situaciju ranjivih osoba, konkretnije, LGBTIQ+ osoba i afričkih crnkinja, kao i aktivno podupirati organizacije civilnog društva, branitelje ljudskih prava i LGBTIQ+ osobe na terenu;

17.

snažno potiče EU da nastavi ulagati napore kako bi uvjerio kenijsku vladu i Afričku uniju da preispitaju svoj pristup u pogledu zajednice LGBTIQ+, napominjući da bi njihov stav mogao na jedan ili drugi način dovesti LGBTIQ+ osobe u opasnost od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja koje je u suprotnosti s vrijednostima jednakosti i jednake zaštite sadržanima u zakonu;

18.

podsjeća kenijske vlasti na njihovu obvezu da poštuju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, kao što je utvrđeno člankom 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te na njihove obveze da zajamče temeljna prava, kao što je predviđeno u Afričkoj povelji te ostalim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava, uključujući Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegove članke 8. i 96.; apelira na kenijsku vladu da u svim okolnostima zajamči fizički integritet i psihološku dobrobit svih izbjeglica, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, rodni identitet ili izričaj;

19.

poziva međunarodnu zajednicu da zajamči da su izbjeglice obuhvaćene programima cijepljenja protiv bolesti COVID-19; naglašava da je omogućavanje izbjeglicama da se koriste nacionalnim uslugama i njihovo uključivanje u nacionalne razvojne planove ključno i za izbjeglice i za zajednice domaćine te je u skladu s obećanjem da se nikoga neće zapostaviti iz Programa održivog razvoja do 2030.;

20.

ponovno ističe da ne može biti razvoja bez poboljšanja sigurnosti u regiji; međutim, odlučno ističe da se sredstva moraju izdvojiti za gospodarski, ljudski i društveni razvoj u toj regiji, s posebnim naglaskom na razvojnim izazovima koji su ustanovljeni u odluci Uzajamnog fonda; podsjeća na to da bi se sredstva iz ERF-a i službene razvojne pomoći trebala koristiti isključivo za razvojne ciljeve;

21.

ističe važnost dodjeljivanja znatnog udjela sredstava iz instrumenta NDICI – Globalna Europa organizacijama civilnog društva u trećim zemljama, uključujući Keniju, za pružanje pomoći te za zaštitu i praćenje poštovanja prava migranata; poziva EU da zajamči da znatan dio programiranja putem tog instrumenta bude namijenjen poboljšanju ljudskih prava i međunarodne zaštite izbjeglica, posebno u Keniji;

22.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, visokoj povjerenici Ujedinjenih naroda za ljudska prava i visokom povjereniku UN-a za izbjeglice, predsjedniku kenijskog Parlamenta, Međuvladinom tijelu za razvoj (IGAD), vladama država članica IGAD-a, Afričkoj uniji, Panafričkom parlamentu te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1) SL C 346, 21.9.2016., str. 51.

(2) SL C 307, 30.8.2018., str. 131.

(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0108.

(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0042.

(5) SL L 209, 14.6.2021., str. 1.