P9_TA(2021)0385

Pravedni radni uvjeti, prava i socijalna zaštita radnika koji rade preko platformi – novi oblici zapošljavanja povezani s digitalnim razvojem

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. rujna 2021. o pravednim radnim uvjetima, pravima i socijalnoj zaštiti radnika koji rade preko platformi – novi oblici zapošljavanja povezani s digitalnim razvojem (2019/2186(INI))

(2022/C 117/06)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (2),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, OUZP) (4),

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (5),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. listopada 2019. naslovljene „Budućnost rada: Europska unija promiče Deklaraciju Međunarodne organizacije rada povodom njezine stote obljetnice” (6),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. lipnja 2019. naslovljene „Promjene u svijetu rada: promišljanja o novim oblicima rada i učincima na sigurnost i zdravlje radnika” (7),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2020. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (Akt o digitalnim uslugama) i o izmjeni Direktive 2000/31/EZ (COM(2020)0825),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2020. o pravednim tržištima neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru (Akt o digitalnim tržištima) (COM(2020)0842),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—	uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „O umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja” (COM(2020)0065),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

—	uzimajući u obzir savjetodavni dokument Komisije od 24. veljače 2021. naslovljen „Prva faza savjetovanja sa socijalnim partnerima u skladu s člankom 154. UFEU-a o mogućem djelovanju na rješavanju izazova vezanih uz radne uvjete rada preko platformi” (C(2021)1127),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2020. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja u 2020. (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o okviru etičkih aspekata umjetne inteligencije, robotike i s njima povezanih tehnologija (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o Aktu o digitalnim uslugama: poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta (12),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište od 10. srpnja 2020. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (15),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o Europskom programu za ekonomiju suradnje (16),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu (17),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta (18),

—	uzimajući u obzir mandatno pismo od 10. rujna 2019. povjerenika Nicolasa Schmita i program rada Komisije za 2021.,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2020. naslovljeno „Pošteni radni uvjeti u ekonomiji platformi”,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 5. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okvir za regulatorne odgovore na ekonomiju suradnje”,

—	uzimajući u obzir Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji iz lipnja 2020. (19),

—	uzimajući u obzir Preporuku Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 198 o radnom odnosu,

—	uzimajući u obzir studiju Komisije od 13. ožujka 2020. naslovljenu „Studija za prikupljanje dokaza o radnim uvjetima radnika koji rade putem platformi”,

—	uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Komisije naslovljeno „Promjenjiva priroda posla i vještina u digitalnom dobu”,

—	uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Komisije naslovljeno „Radnici koji rade putem platformi u Europi”,

—	uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Ekonomija platformi i nesigurna radna mjesta”, koju je 11. rujna 2020. objavila Glavna uprava EP-a za unutarnju politiku (20),

—	uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Socijalna zaštita radnika u ekonomiji platformi”, koju je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku 7. prosinca 2017. (21),

—	uzimajući u obzir izvješće Cedefopa od 24. rujna 2020. naslovljeno „Razvoj i usklađivanje vještina u ekonomiji internetskih platformi”,

—	uzimajući u obzir informativnu obavijest Cedefopa od 30. srpnja 2020. naslovljenu „Internetski rad i učenje u doba koronavirusa”,

—	uzimajući u obzir studiju Eurofounda od 24. rujna 2018. naslovljenu „Zapošljavanje i radni uvjeti određenih vrsti rada preko platformi”,

—	uzimajući u obzir Eurofoundovo izvješće od 23. rujna 2019. o politikama naslovljeno „Rad putem platforme: Maksimalno iskorištavanje potencijala uz zaštitu standarda?”,

—	uzimajući u obzir Eurofoundovo izvješće od 21. rujna 2020. o istraživanju naslovljeno „Povratak u budućnost: Smjernice politike iz scenarija rada putem platformi”,

—	uzimajući u obzir Eurofoundov mrežni repozitorij ekonomije platformi (22),

—	uzimajući u obzir studiju Europske agencije za zdravlje i sigurnost na radu (EU-OSHA) od 7. studenoga 2017. naslovljenu „Zaštita radnika u ekonomiji internetskih platformi: Pregled kretanja regulatornih mjera i politika u EU-u”),

—	uzimajući u obzir izvješće ILO-a od 23. veljače 2021. naslovljeno „Izgledi za zapošljavanje i socijalni izgledi u 2021.: Uloga digitalnih radnih platformi u preobrazbi svijeta rada”,

—	uzimajući u obzir izvješće MRO-a od 20. rujna 2018. naslovljeno „Digitalne radne platforme i budućnost rada: Prema dostojanstvenom radu u internetskom svijetu”,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju ILO-a o budućnosti rada od 21. lipnja 2019. povodom njezine stote obljetnice,

—	uzimajući u obzir indeks Europskog instituta za ravnopravnost spolova o rodnoj ravnopravnosti za 2020. godinu: Digitalizacija i budućnost rada,

—	uzimajući u obzir izvješća organizacije „Data & Society” iz veljače 2019. naslovljena „Nadzor i praćenje radnog mjesta” i „Algoritamsko upravljanje na radnom mjestu”,

—	uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Ispitanici, digitalni nadzor, umjetna inteligencija i budućnost rada” koju je 23. prosinca 2020. objavila Glavna uprava Europskog parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja (23),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za promet i turizam,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0257/2021),

A.	budući da se pojam „radnici koji rade putem platformi” odnosi na osobe koje obavljaju posao ili pružaju usluge, s većim ili manjim stupnjem kontrole, putem digitalne radne platforme; budući da u tom kontekstu može uključivati i radnike i zaista samozaposlene osobe;

budući da se pojam „digitalna radna platforma” odnosi na poduzeće koje posreduje ili nudi, s većim ili manjim stupnjem kontrole, usluge na zahtjev, koje zatraže kupci pojedinci ili poduzeća, a koje pružaju izravno ili neizravno pojedinci, neovisno o tome izvršavaju li se te usluge na licu mjesta ili na internetu;

C.	budući da se pojam „rada putem platforme” odnosi na rad koji obavljaju i usluge koje pružaju na zahtjev i uz naknadu radnici koji rade putem platformi, bez obzira na njihov radni status, vrstu digitalne radne platforme (na licu mjesta ili na internetu) ili razinu potrebnih vještina;

budući da nema dovoljno dostatnih i svježih podataka na europskoj razini o radu putem platforme i budući da različite države članice primjenjuju različite metodologije prikupljanja podataka, zbog čega je teško utvrditi razmjer rada putem platformi i broj uključenih radnika; budući da se smatra vrlo vjerojatnim da će rad putem platforme unutar tržišta rada dalje rasti;

budući da rad putem platforme može stvoriti prilike za zapošljavanje, proširiti izbor, pružiti dodatni prihod i smanjiti prepreke ulasku na tržište rada; budući da rad putem platforme može olakšati fleksibilnost i optimizaciju resursa, osigurati prilike i za osobe koje rade na ili putem digitalnih radnih platformi i za klijente, te usklađivanje potražnje i ponude usluga; budući da su inovacije u području digitalnih alata preduvjet za rad putem platforme i mogu pridonijeti rastu u vremenima krize i oporavka; budući da rad putem platforme može donijeti prednosti za studente i druge osobe koje žele kombinirati učenje uz rad, kao i stvoriti pristup radnim mjestima za mlade koji nisu uključeni u obrazovanje, zapošljavanje ili osposobljavanje i za osobe nižih kvalifikacija;

F.	budući da rad putem platforme ni u kojem slučaju ne može biti ograničen na prijevoz osoba ili dostavu hrane jer uključuje i profesionalne poslove, kućanske poslove i mikro zadatke;

G.	budući da rad putem platforme olakšava pristup tržištu rada putem modernih oblika zapošljavanja i potiče razvoj tehnologija radi olakšavanja upotrebe platformi i njihova približavanja i poduzećima i kupcima;

budući da je rad putem platforme također izazvao zabrinutost zbog nesigurnosti ili loših radnih uvjeta, nepostojanja ili otežanog pristupa odgovarajućoj socijalnoj zaštiti, nepoštenog tržišnog natjecanja, neprijavljenog rada, rascjepkanih i nepredvidivih prihoda i radnih rasporeda, nedostatka mehanizama za rješavanje sukoba, dekvalifikacije i izostanka napredovanja u karijeri, te nedostatka mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, posebno za radnike s nižim kvalifikacijama koji rade putem platformi na licu mjesta i radnike koji obavljaju mikrozadatke, što je ponovno bilo posebno vidljivo tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19; budući da pogrešna kategorizacija radnika kao samozaposlenih pridonosi toj situaciji;

budući da je zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 istaknuta uloga koju igraju radnici koji rade putem platformi jer osiguravaju kontinuitet poslovanja tisuća malih i srednjih poduzetnika (MSP-ova) u cijelom EU-u omogućujući prijeko potrebno sučelje između ključnih sektora, kao što su prehrambeni i prijevozni sektor, i potrošača, a model platforme nekim je radnicima koji rade putem platformi omogućio kontinuitet prihoda; budući da više od 60 % stanovnika EU-a kaže da, čak i nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19, ne namjeravaju prestati koristiti internetske usluge uključujući, među ostalim, mogućnost naručivanja hrane putem interneta (24); budući da su radnici u nestandardnim radnim dogovorima pod većim zdravstvenim rizikom od radnika u standardnim radnim dogovorima, (25) s time da su radnici koji rade putem platformi naročito izloženi zdravstvenim i sigurnosnim rizicima zbog osobitosti posla kojeg obavljaju, na primjer, biciklisti su osjetljivi sudionici u cestovnom prometu koji često rade u nepovoljnim i teškim vremenskim uvjetima pod pritiskom da budu brzi i učinkoviti; budući da rad putem platforme ne bi trebao dovesti do nestabilnosti, nesigurnosti ili zdravstvenih i sigurnosnih rizika; budući da radnici koji rade putem platformi koji su pretrpjeli gubitak prihoda zbog pandemije često nisu ispunjavali uvjete za mjere potpore za dohodak, što je naglasilo činjenicu da nemaju pristup socijalnoj zaštiti; budući da radnici koji rade putem platformi na licu mjesta imaju povećani rizik od zaraze bolešću COVID-19;

budući da gore navedeni rizici, ako im se ne pristupi na odgovarajući način, mogu ugroziti cjelokupni europski model socijalnog tržišnog gospodarstva i ciljeve europskog stupa socijalnih prava; budući da bi tehnološki napredak mogao donijeti i rješenja za prilagodbu europskog socijalnog modela stvarnosti 21. stoljeća;

budući da su 2019. digitalne radne platforme na globalnoj razini ostvarile dohodak od najmanje 52 milijarde američkih dolara; budući da je oko 70 % ostvarenog dohotka bilo koncentrirano u samo dvije države, Sjedinjenim Američkim Državama (49 %) i Kini (22 %), dok je udio u Europi (11 %) i drugim regijama (18 %) bio značajno niži (26);

budući da rad putem platforme obuhvaća različite okolnosti i da je za njega karakteristična velika heterogenost aktivnosti koje se obavljaju; budući da postoje različite kategorije rada putem platforme, kao što su rad na internetu ili na licu mjesta, rad koji zahtijeva visoku ili nisku razinu vještina, plaćen je po zadatku ili po satu, obavlja se kao sekundarno ili primarno zanimanje te da se profili radnika koji rade putem platformi i vrste platformi znatno razlikuju; budući da je, prema Eurofoundu (27), 2017. rad na licu mjesta u profesionalnim uslugama, uslugama dostave, putničkog prijevoza i kućanskih usluga predstavljao najzastupljenije osobitosti rada putem platforme u odabranim državama članicama;

budući da većina radnika koji rade putem platformi ima drugi posao ili drugi izvor prihoda; budući da su radnici koji rade putem platformi često slabo plaćeni, a mali dio njih ima relativno dobre prihode; budući da su radnici u ekonomiji platformi često mlađi i višeg stupnja obrazovanja od šire populacije (28);

budući da su radnici koji rade putem platformi općenito kategorizirani kao formalno samozaposlene osobe, bez obzira na njihov stvarni radni status i iako često ne posjeduju razine profesionalne neovisnosti svojstvene samozaposlenim osobama; budući da stoga mnogi radnici koji rade putem platformi nisu zaštićeni jednakim odredbama o socijalnoj zaštiti, radnim pravima ili o zaštiti zdravlja i sigurnosti koje donosi ugovor o radu ili radni odnos u njihovim odnosnim državama članicama; budući da digitalne radne platforme u takvim slučajevima ne plaćaju doprinose za socijalno osiguranje; budući da mali dio radnika koji rade putem platformi imaju status zaposlenika ili agencijskog radnika; budući da je velik broj sudskih presuda i administrativnih odluka, uključujući one koje donose nacionalni sudovi najvišeg stupnja i Sud Europske unije, vezanih uz rad putem platforme na licu mjesta, osobito u sektorima prometa i dostave hrane u nizu država članica, potvrdio postojanje radnog odnosa između platformi i radnika koji rade putem platformi, na temelju njihovih aktivnosti i povezanosti sa svojom platformom, zajedno s pravima koja iz toga proizlaze; budući da bi radnici trebali moći na jednostavan način razjasniti i potvrditi svoj radni status i ne bi trebali biti obvezni braniti svoja prava kroz sudski postupak;

budući da pogrešna kategorizacija nekih radnika koji rade putem platformi kao samozaposlenih, koja se može primijetiti u radu putem platformi, uzrokuje nesigurnost i radnicima uskraćuje pristup radnim pravima, socijalnoj zaštiti, zakonskim pravima i primjeni odgovarajućih pravila; budući da će u budućnosti na sve više sektora, kao što su sektor dostave, prometa, ljudskih resursa, zdravstva, dječje skrbi, osobnih i kućanskih usluga i turizma, vjerojatno utjecati rad putem platforme ili slični radni obrasci i digitalizacija; budući da razvoj digitalnih tehnologija u mnogim sektorima, a naročito internetska trgovina i usluge, donosi prilike i rizike za poduzeća i radnike;

budući da bi novi oblici rada trebali ostati održivi i pravedni, i budući da bi se rad putem platforme trebao temeljiti na vrijednostima Unije, etičkom pristupu usmjerenom na čovjeka u kojem je digitalna tehnologija i dalje instrument; budući da je u tom pogledu presudno svakom europskom stanovniku omogućiti stjecanje digitalnih vještina u kontekstu digitalne tranzicije;

Q.	budući da je visoka razina fleksibilnosti cijenjena kao jedna od najvećih prednosti rada putem platformi;

budući da su države članice razvile različite pristupe, što je dovelo do fragmentiranih pravila i inicijativa s negativnim učincima na radnike, poduzeća, uključujući platforme, i potrošače koji proizlaze iz posljedične nesigurnosti; budući da postoji potreba za zakonodavnom inicijativom na europskoj razini da se prevlada pravna nesigurnost, osigura i unaprijede prava radnika koji rade putem platformi, radni uvjeti i pristup socijalnoj zaštiti, potiče inovacijski potencijal održivih modela rada putem platformi i osiguraju uvjeti jednaki onima koje imaju „tradicionalni” gospodarski subjekti; budući da je većina platformi aktivna u različitim državama članicama EU-a i da se često ne nalaze u zemlji u kojoj se odvijaju aktivnosti koje obavljaju njihovi radnici;

budući da na europskoj razini ne postoji nikakva definicija „radnika”, a sudskom praksom Suda Europske unije utvrđeni su kriteriji za određivanje statusa radnika i samozaposlene osobe; budući da se osobitosti zaposlenja na temelju kojih je moguće prepoznati radni odnos ili ugovor o radu razlikuju između država članica i pitanje su nacionalne nadležnosti; budući da bi poseban „treći status” za radnike koji rade putem platformi dodatno narušio natjecanje između digitalnih radnih platformi i poduzeća u tradicionalnom gospodarstvu, naročito MSP-ova, ne bi bio kompatibilan s nacionalnim klasifikacijama radnika i zaista samozaposlenih osoba u državama članicama, s nepredvidivim pravnim, administrativnim i sudskim posljedicama, a uključivao bi rizik od segmentacije tržišta rada; budući da bi radnici koji rade putem platformi trebali biti kategorizirani ili kao radnici ili zaista samozaposlene osobe, ovisno o njihovoj konkretnoj situaciji, te uživati pripadajuća prava i uvjete; budući da bi oboriva pretpostavka radnog odnosa olakšala pravilnu kategorizaciju radnika koji rade putem platformi u kombinaciji s preokretanjem tereta dokaza, što znači da, ako radnici osporavaju kategorizaciju svojeg radnog statusa u pravnom ili upravnom postupku, stranka koja je navodno poslodavac mora dokazati da nema radnog odnosa prema nacionalnim definicijama kako su navedene u zakonodavstvu ili kolektivnim ugovorima predmetne države članice; budući da oboriva pretpostavka radnog odnosa ne smije dovesti do automatske kategorizacije svih radnika koji rade putem platformi kao radnika;

T.	budući da treba osigurati primjenu postojećih odredbi, osobito Direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima i Uredbe o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja;

U.	budući da su MSP-ovi okosnica europskog gospodarstva koja predstavlja 99 % svih poduzeća u EU-u;

budući da su u radu putem platformi preslikane rodne neravnopravnosti s općeg tržišta rada, primjerice razlika u plaćama između spolova i rodna segregacija u zanimanjima ili sektorima (29); budući da rad putem platforme može predstavljati priliku za povećanje udjela žena na tržištu rada; budući da je, međutim, udio žena i muškaraca različit u različitim vrstama uslugama i platformi, pri čemu je veći udio muškaraca u radu putem platforme s većom razinom autonomije, a žene češće obavljaju manje siguran rad putem platforme s ograničenom autonomijom u radu; budući da su osobe sa značajnim skrbničkim i obiteljskim odgovornostima stoga u nepovoljnijem položaju, zbog čega će vjerojatno doći do negativnih posljedica, osobito za žene (30); budući da su žene koje rade putem platformi, osobito vozačice i one koje pružaju usluge čišćenja i njegovanja u privatnim domovima, izložene riziku od seksualnog uznemiravanja i rodno uvjetovanog nasilja (31) i da će se možda suzdržati od prijavljivanja takvog ponašanja zbog nepostojanja instrumenata za prijavljivanje i kontakta sa živim voditeljem ili zbog straha od negativnih ocjena i gubitka budućih poslova;

budući da je fenomen rada putem platformi od svog nastanka u porastu, što olakšava razvoj digitalnih tehnologija posljednjih godina, pružajući radnicima, potrošačima i poduzećima nove prilike i odabire kad se radi o mjestu, vremenu, fleksibilnosti i učestalosti njihovih odnosa, uključujući rad i pružanje usluga; budući da je prema globalnom izvješću ILO-a za većinu radnika koji rade na licu mjesta i trećinu onih koji rade putem interneta rad putem platforme na digitalnim radnim platformama glavni izvor prihoda, s time da su u zemljama u razvoju i kod žena ti udjeli veći (32); budući da to u EU-u ipak predstavlja mali dio općeg tržišta rada, pri čemu se procjenjuje da je 11 % radne snage EU-a barem jednom pružilo usluge putem radne platforme na licu mjesta ili na internetu, te da 1,4 % njih to radi kao glavni posao od 2019. (33); budući da se koristi od digitalizacije moraju dijeliti široko i ravnopravno između platformi, radnika, klijenata i društva općenito; budući da su potrebne snažne zaštitne mjere kako bi se osiguralo da rad putem platforme omogućuje pristojne radne uvjete i spriječila segmentacija tržišta rada;

X.	budući da platforme koje nastupaju kao poslodavci moraju poštivati sve svoje obveze kao poslodavci i pridržavati se svojih sektorskih odgovornosti;

budući da se u digitalnim radnim platformama koriste instrumenti kao što su aplikacije, algoritmi i umjetna inteligencija u okviru njihova poslovnog modela kako bi se uskladila ponuda i potražnja te u različitim mjerama upravljalo radnicima; budući da algoritamsko upravljanje predstavlja nove izazove za budućnost rada i može dovesti do neravnoteže moći i nejasnoća u donošenju odluka, kao i tehnološki omogućene kontrole i nadzora koji bi mogli pogoršati diskriminacijske prakse i uključivati rizik za privatnost, zdravlje i sigurnost radnika i ljudsko dostojanstvo (34); budući da algoritamsko upravljanje mora biti potpuno transparentno i pod ljudskim nadzorom kako bi radnici prema potrebi mogli osporavati odluke putem učinkovitih postupaka i budući da ne smije biti temeljeno na neobjektivnim skupovima podataka vezanima uz spol, etničku pozadinu ili seksualnu orijentaciju kako bi se izbjegao rizik od diskriminacije u njegovim ishodima; budući da su ranjivije skupine kao što su žene, manjine i osobe s invaliditetima pod većim rizikom da će biti neobjektivno ocijenjene (35);

Z.	budući da je pitanje neplaćenog rada naročito osjetljivo u okruženju rada putem platforme;

AA.	budući da bi osnivanje udruga moglo predstavljati važan instrument organizacije rada po načelu „odozdo prema gore” i poticati konkurenciju između platformi;

AB.

budući da postoji velika potreba za integriranim prometnim rješenjima koja se temelje na širokom rasponu usluga i koja u prvi plan stavljaju sustav, a ne njegove komponente; budući da platforme mogu imati ulogu u poticanju mobilnosti kao usluge, logistike kao usluge kao i kolaborativne mobilnosti; budući da bi takva digitalizacija mogla pružiti velike mogućnosti za stvaranje održivog, inovativnog i multimodalnog prometnog sektora, uključujući putem inovacija u javnom prijevozu; budući da se okvirom usmjerenim na budućnost za poduzeća koja djeluju na platformama mora voditi računa o potencijalnim problemima povezanima s okolišem i zdravljem te maksimalno povećati učinkovitost mobilnosti; budući da bi stoga trebalo provesti temeljitu procjenu utjecaja koji platforme u sektoru prometa i turizma imaju na okoliš, s obzirom na to da se ne zna dovoljno o njihovim pozitivnim i negativnim učincima;

AC.

budući da rast broja digitalnih platformi za posredovanje i suradnju radikalno mijenja putnički i teretni promet, posebno s obzirom na nove usluge za poduzeća i pojedince, razvoj multimodalnog prijevoza, bolju povezanost u izoliranim područjima, poboljšanu gradsku mobilnost ili pak optimizaciju upravljanja protokom;

AD.

budući da su brza bežična i fiksna povezivost ključne za daljnji razvoj digitaliziranih prijevozničkih usluga; budući da EU postavlja regulatorne standarde za korištenje digitalnih usluga i proizvoda, kao što je učinio s Općom uredbom o zaštiti podataka i europskom digitalnom strategijom, no zaostaje u stvaranju konkurentnih uvjeta za rast i razvoj novih digitalnih poduzeća i platformi u EU-u;

Europski pravni okvir

primjećuje da je trenutačni europski okvir nezadovoljavajući te žali zbog činjenice da se pravni instrumenti EU-a često ne primjenjuju na mnoge radnike koji rade putem platformi zbog toga što su pogrešno kategorizirani te ne obuhvaćaju u dovoljnoj mjeri nove okolnosti u svijetu rada; naglašava potrebu da se poboljšaju radni uvjeti svih radnika koji rade putem digitalnih radnih platformi, uključujući zaista samozaposlene; zabrinut je zbog toga što ta fragmentacija neke radnike koji rade putem platformi može staviti u pravno nesigurnu situaciju, zbog čega ti radnici imaju manje prava ili ograničenija prava nego što bi to trebalo biti zajamčeno svim radnicima; smatra da neodgovarajuća regulacija može dovesti do različitih tumačenja i time dovesti do nesigurnosti i posljedičnog negativnog utjecaja i na poduzeća i na radnike;

naglašava da značenje pojmova „radnik” i „samozaposlen” nije jednoznačno definirano u svim državama članicama; primjećuje da je granica između ta dva pojma ponekad nejasna za nove oblike rada zbog čega bi neke samozaposlene osobe ili radnici mogli biti pogrešno kategorizirani i ne uživati prava svojstvena njihovu statusu; smatra, sukladno tome, da bi radnici koji rade putem digitalnih platformi trebali imati jednaka prava i jednaki pristup socijalnoj zaštiti kao radnici iste kategorije koji ne rade putem platformi, uvažavajući u potpunosti raznolikost nacionalnih modela tržišta rada, autonomiju socijalnih partnera i nacionalne nadležnosti;

naglašava također da radnici koji rade putem platformi u različitim državama članicama, ili oni koji kombiniraju redovan radni odnos s radom putem platformi u različitim državama članicama, mogu podlijegati posve različitim propisima za isti rad;

smatra da je takvu pravnu nesigurnost potrebno odmah riješiti u korist radnika, poduzeća, uključujući platforme, i potrošača; vjeruje da u svakom prijedlogu treba prepoznati heterogenost platformi i radnika koji rade putem platformi, kao i različitost nacionalnih zakonodavstva o radu, sustava socijalne zaštite i zdrastvene skrbi, potrebu za održivim modelima digitalnih radnih platformi i poštivati status radnika koji rade putem platformi koji su zaista samozaposleni; smatra da treba postojati europski okvir koji se temelji na sveobuhvatnoj procjeni učinka i savjetovanjima s odgovarajućim subjektima, štiti rad putem platforme koji omogućuje pristojne radne uvjete, rješava problem nesigurnih oblika rada putem platformi te se može nadopuniti nacionalnim zakonodavstvom ili kolektivnim ugovorima; naglašava da bi svaka zakonodavna inicijativa EU-a trebala promicati inovacije, stvaranje novih poslovnih modela, udruga, start-upova i MSP-ova, kao i pristojna radna mjesta; naglašava da bi prilike i fleksibilni radni dogovori koje donose digitalne radne platforme trebali ostati mogući pod uvjetom da ne ugrožavaju socijalnu zaštitu i prava radnika;

primjećuje da su slučajevi pogrešne kategorizacije najčešći u digitalnim radnim platformama kojima se čvrsto organiziraju, izravno ili putem algoritma, uvjeti i naknade za rad putem platforme, poziva Komisiju, u cilju omogućavanja pravilne kategorizacije radnika koji rade putem platformi, da uvede u svoj predstojeći prijedlog oborivu pretpostavku radnog odnosa za radnike koji rade putem platformi, u skladu s nacionalnim definicijama navedenima u zakonodavstvu ili kolektivnim ugovorima predmetne države članice, u kombinaciji s preokretanjem tereta dokaza i eventualno dodatnim mjerama; naglašava stoga da, kad god radnici koji rade putem platformi osporavaju kategorizaciju svog radnog statusa u sudskom postupku pred sudskim ili upravnim tijelom prema nacionalnom zakonodavstvu i praksama, na stranci koja je navodni poslodavac je da dokaže da ne postoji radni odnos; naglašava da oboriva pretpostavka radnog odnosa ne smije dovesti do automatske kategorizacije svih radnika koji rade putem platformi kao radnika; smatra da se kategorizacija radnika treba temeljiti na činjenicama koje se odnose na stvarno obavljanje posla i kriterijima, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, a ne na načinu na koji strane opisuju odnos; naglašava da se takvom oborivom pretpostavkom osigurava da radnici koji su zaista samozaposleni mogu to i ostati i nastaviti pristupati radu putem platformi; također poziva Komisiju da pojasni da nije moguće razmotriti utvrđivanje novog statusa u EU-u, tzv. trećeg statusa između radnika i samozaposlene osobe jer to ne bi pomoglo u rješavanju trenutačnih problema, a već ionako nejasni koncepti mogli bi postati još mutniji, te da osigura da radnici koji rade putem platformi budu kategorizirani ili kao radnici ili samozaposlene osobe, u skladu s nacionalnim pravom;

naglašava da zakonodavstvo u državama članicama i na europskoj razini ni približno ne prati brzinu kojom se razvija digitalna preobrazba, zbog čega ne postoje propisi koji se odnose na nove metode zapošljavanja, što izravno utječe na prava radnika i funkcioniranje internetskih platformi;

naglašava da svaki propis o internetskim platformama mora poštivati načelo supsidijarnosti i različite pristupe država članica, s obzirom na postojeće razlike između platformi, od broja radnika do stupnja u kojem pokrivaju prava radnika, te mora biti otporan na protek vremena i digitalnu preobrazbu;

pozdravlja namjeru Komisije da predstavi prijedlog zakonodavne inicijative za poboljšanje radnih uvjeta radnika koji rade putem platformi do kraja 2021., kako je najavljeno u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava uz prethodnu provedbu savjetovanja sa socijalnim partnerima u dvije faze; poziva Komisiju, ako socijalni partneri ne izraze želju da pokrenu postupak propisan člankom 155. UFEU-a, a na temelju zaključaka javnih savjetovanja, da izradi prijedlog direktive o radnicima koji rade putem platformi radi osiguravanja prava svim radnicima koji rade putem platformi, uzimajući u obzir sve specifičnosti rada putem platforme radi osiguravanja pravednih i transparentnih radnih uvjeta, jamčenja zdravog i sigurnog radnog okruženja, omogućavanja pristupa odgovarajućoj i transparentnoj socijalnoj zaštiti, kao i njihova prava da organiziraju i osnuju, slobodno pristupe i da ih zastupaju, među ostalim, sindikati, te da dogovore kolektivne ugovore, pristup osposobljavanju i stjecanju vještina, kao i osiguravanje zaštite podataka u skladu s OUZP-om kao i transparentno, etično i ne-diskriminirajuće algoritamsko upravljanje, osiguravajući pritom jednake uvjete u svim državama članicama i stvarajući predvidivo i stabilno poslovno okruženje koje potiče ulaganje i inovacije;

poziva Komisiju da prepozna status digitalnih radnih platformi kao ili poslodavca ili (privremene) agencije za zapošljavanje ili posrednika, povezano s njihovim područjem aktivnosti, kako bi osigurala da su ispunjene sve obveze vezane uz određeni status, kao što su doprinosi za socijalnu zaštitu, odgovornost za zdravlje i sigurnost, obveza plaćanja poreza na dohodak, dubinska analiza i korporativna socijalna odgovornost, te da je moguće očuvati jednake uvjete za sva poduzeća koja djeluju u određenom sektoru;

10.

naglašava da se s pomoću direktive treba bolje boriti protiv lažnog samozapošljavanja kako bi se obuhvatili radnici koji rade putem platformi koji ispunjavaju uvjete karakteristične za radni odnos koji se temelji na stvarnom obavljanju posla, a ne na načinu na koji strane opisuju odnos;

11.

naglašava da veliki utjecaj internetskih platformi nije ograničen na koristi za potrošače, već da one imaju širok utjecaj na cijeli lanac opskrbe, uključujući dobavljače, proizvođače, distributere i potrošače, te da taj utjecaj treba na odgovarajući način uzeti u obzir kad se raspravlja o zakonodavstvu;

Pravedni i transparentni uvjeti rada

12.

poziva Komisiju da pri razmatranju načina za poboljšanje radnih uvjeta:

—	osigura da kolektivni ugovori funkcioniraju na odgovarajući i učinkovit način; i

—	bolje provede zabranu klauzula o isključivosti i osigura da se svim radnicima koji rade putem platformi dozvoli rad za različite platforme („multi-apping”) i da zbog toga ne budu izloženi negativnom postupanju, u skladu s Direktivom o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima;

—	osigura prenosivost potvrda o stručnoj osposobljenosti i potiče interoperabilnost ocjena između platformi;

—

poboljša prava u slučaju kada platforma ograniči, suspendira ili prekine radni odnos tako da se osigura da svi radnici koji rade putem platformi imaju pravo na prethodnu obrazloženu obavijest, a ako se s njome ne slažu, pravo na odgovor te na učinkovito i nepristrano rješavanje spora, uz mogućnost ponovnog postizanja usklađenosti s propisima ili poništavanja obavijesti, uključujući grupne zahtjeve;

—

riješi trenutačni manjak transparentnosti poštujući poslovne tajne u skladu s Direktivom (EU) 2016/943 (36), osobito njenim uvodnim izjavama 13. i 18. te člancima 3. i 5., uz jamstvo pružanja bitnih informacija o radnim uvjetima i pravilima suradnje, metodi izračuna cijene ili naknade, dodjele zadataka te transparentnosti u slučaju promjene uvjeta i postupaka privremenog ili trajnog deaktiviranja, ako je to slučaj, o čemu bi prethodno trebalo provesti savjetovanje; vjeruje da prethodno navedeno priopćenje treba dati na jasan, razumljiv i lako dostupan način radnicima i njihovim predstavnicima u skladu s postojećim zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom o pravima radnika;

—

ako se koristi umjetna inteligencija, osigura da platforme budu transparentne u pogledu načina na koji se koristi umjetna inteligencija i parametara koji utječu na uvjete rada, osobito u odnosu na podjelu zadataka, ocjene i interakcije, kao i pružanja razumljivih i ažurnih informacija vezanih uz funkcioniranje algoritma u odnosu na način dodjele zadataka, ocjenjivanja, postupka deaktivacije i određivanja cijena; uzme u obzir činjenicu da algoritme moraju uvijek nadzirati ljudi čije odluke moraju biti razumljive i podložne osporavanju i prema potrebi izmjeni;

—	prouči mogućnost stvaranja neobaveznih i lako dostupnih značajki unutar platforme koje omogućuju radnicima da se privatno i sigurno međusobno prepoznaju i međusobno komuniciraju ako to žele;

13.

poziva Komisiju da ispita u kojoj se mjeri postojeća pravila Unije mogu primijeniti na tržište digitalnih radnih platformi te da osigura njihovu adekvatnu provedbu i primjenu; poziva države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima, na proaktivan način i na temelju predviđanja, procijene potrebu da se modernizira postojeće zakonodavstvo, uključujući sustave socijalnog osiguranja, kako bi ono išlo u korak s tehnološkim razvojem uz jamčenje zaštite radnika; poziva Komisiju i države članice da koordiniraju sustave socijalnog osiguranja kako bi se osigurao prijenos prava u drugu zemlju i zbrajanja razdoblja u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom;

Zdravo i sigurno radno okruženje

14.

naglašava da radnici koji rade putem platformi mogu podlijegati pojačanim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima i u slučaju rada putem platformi na licu mjesta (kao što su prometne nezgode) i u slučaju rada putem platformi na internetu (na primjer vezano uz ergonomiju računalnih radnih stanica), koji nisu ograničeni na fizičko zdravlje već mogu utjecati i na i psihosocijalno zdravlje pri čemu su nepredvidivo radno vrijeme, intenzitet rada, kompetitivno okruženje (sustavi ocjenjivanja, poticaji za rad kroz bonuse), preopterećenje informacijama i izolacija čimbenici rizika u nastajanju; naglašava da Komisija u svom prijedlogu mora pristupiti zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu radnika koji rade putem platformi u skladu s europskim zakonskim okvirom u području zdravlja i sigurnosti te im omogućiti da ostvare svoja prava, uključujući pravo na isključivanje, u skladu s provedbom Okvirnog sporazuma europskih socijalnih partnera o digitalizaciji, na način da zbog toga ne budu stavljeni u nepovoljniji položaj; naglašava da svi radnici koji rade putem platformi moraju biti opremljeni odgovarajućom osobnom zaštitnom opremom, a oni koji rade u prijevozu i dostavi moraju imati zajamčeno osiguranje od nezgoda; naglašava da digitalne radne platforme moraju uvesti zaštitne mjere kojima se radnici koji rade putem platformi štite od nasilja i uznemiravanja, uključujući rodno uvjetovano nasilje, i uspostaviti učinkovite mehanizme prijavljivanja;

15.

smatra da bi svi radnici koji rade putem platformi trebali imati pravo na naknadu u slučaju nesreće na radu i profesionalnih bolesti, socijalnu zaštitu te zdravstveno i invalidsko osiguranje; pozdravlja u tom pogledu inicijative nekih digitalnih radnih platformi da osiguraju, kao prvi korak, osiguranje kao i mjere zdravlja i sigurnosti na radu dok se ne uspostavi zakonodavni okvir, te naglašava važnu ulogu koju mogu imati kolektivni ugovori u tom kontekstu;

Primjerena i transparentna socijalna zaštita

16.

čvrsto vjeruje da bi se formalna i stvarna pokrivenost, primjerenost i transparentnost sustava socijalne zaštite trebali primjenjivati na sve radnike, uključujući samozaposlene; poziva države članice da u potpunosti i odmah provedu Preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti te da poduzmu mjere kojima se osigurava socijalna zaštita radnika koji rade putem platformi; poziva Komisiju da prati napredak država članica u tom pogledu u okviru europskih preporuka za određenu državu članicu;

17.

podsjeća na to da je socijalna zaštita sigurnosna mreža koja se temelji na solidarnosti i da, osim pojedincima, koristi i društvu u cjelini; naglašava da se radnici koji rade putem platformi suočavaju s jedinstvenim izazovima u ispunjavanju uvjeta prihvatljivosti i kvalificiranja za naknade od socijalnog osiguranja, što pak utječe na njihove buduće izglede kao i financijsku održivost i solidarnost sustava socijalne zaštite; smatra da bi radnici koji rade putem platformi trebali imati pristup svim granama socijalne zaštite u skladu s njihovim statusom; podsjeća osobito na to da je važno da države članice osiguraju, i prema potrebi prošire, pristup socijalnoj zaštiti za samozaposlene radnike koji rade putem platformi uključujući za osobe na prelasku iz jednog statusa u drugi ili koje imaju oba statusa radi osiguravanja prenosivosti akumuliranih socijalnih prava i za programe koji pokrivaju porodiljne i jednakovrijedne roditeljske naknade, te naknade za nezaposlenost, nezgodu, dugotrajnu njegu, invaliditet, bolest, zdravstvenu zaštitu i starost;

Zastupanje i kolektivni ugovori

18.

podsjeća na to da su sloboda udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje temeljna prava svih radnika te smatra da bi se direktivom o radnicima koji rade putem platformi trebala zajamčiti učinkovitost, primjena tih prava u potpunosti i njihova provedba; zabrinut je zbog pojave neuravnoteženih i asimetričnih odnosa između digitalnih radnih platformi i radnika, koji često nemaju individualnu pregovaračku moć za pregovaranje o pravednim uvjetima; nadalje, svjestan je da postoje i praktični problemi kao što su nedostatak zajedničkih sredstava komunikacije i prilika za sastajanje na internetu ili osobno, što u praksi može spriječiti kolektivno zastupanje; također primjećuje potencijal za inovativne pristupe otvaranju novih kanala za socijalni dijalog i organizaciju putem digitalnih rješenja; poziva Komisiju da se u svojem prijedlogu osvrne na te prepreke; naglašava da radnici koji rade putem platformi i platforme trebaju biti primjereno organizirani i zastupani kako bi se olakšao socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje;

19.

naglašava da bi pravni oblici udruga mogli biti važan instrument za organizaciju rada putem platformi odozdo prema gore, što također može pozitivno utjecati na unutarnju demokraciju i osnaživanje radnika;

20.

žali zbog pravnih poteškoća u kolektivnom zastupanju s kojima se suočavaju radnici koji rade putem platformi i svjestan je da se samozaposleni pojedinci općenito smatraju „poduzećima” i da se na njih kao takve odnosi zabrana sporazuma kojima se ograničava tržišno natjecanje; u tom pogledu potvrđuje početnu procjenu učinka koju je objavila Komisija (37) kao i planiranu inicijativu za rješavanje te prepreke, uz zakonodavnu inicijativu za poboljšanje radnih uvjeta radnika koji rade putem platformi poštujući postojeće sustave kolektivnih ugovora; uvjeren je da pravo EU-a o tržišnom natjecanju ne smije ometati poboljšanje radnih uvjeta (uključujući određivanje naknade) i socijalne zaštite samozaposlenih pojedinaca koji rade putem platformi s pomoću kolektivnog pregovaranja, te poziva Komisiju da pojasni da su kolektivni ugovori izvan područja primjene zakona o tržišnom natjecanju kako bi im se osigurala mogućnost udruživanja u sindikate i kolektivnog pregovaranja, te kako bi se omogućila bolja ravnoteža pregovaračke moći i pravednije unutarnje tržište;

Osposobljavanje i vještine

21.

naglašava važnost osposobljavanja, a osobito da radnicima koji rade putem digitalnih radnih platformi treba pružiti osposobljavanje o upotrebi njihove mrežne stranice ili aplikacije, zadacima koji se obavljaju te zdravlju i zaštiti na radu; nadalje, naglašava da bi radnicima koji rade putem platformi, a posebno radnicima nižih kvalifikacija, trebalo dati pristup putem platformi daljnjem osposobljavanju koje omogućuje stjecanje vještina i prekvalifikaciju kako bi se poboljšala njihova zapošljivost i napredovanje u karijeri; poziva da se olakša priznavanje, vrednovanje i prenosivost postignuća u području neformalnog i informalnog učenja, kao i u priznavanju vještina stečenih tijekom rada putem platformi; u tom pogledu smatra da bi radnicima koji rade putem platformi i koji su sudjelovali u takvom osposobljavanju trebalo izdati „potvrdu o iskustvu”, koja bi se mogla učitati u individualne račune za učenje; u tom pogledu poziva Komisiju da riješi problem obrazovanja i osposobljavanja radnika koji rade putem platformi u predstojećem prijedlogu europskog pristupa mikrokvalifikacijama i individualnim računima za učenje; naglašava neka strateška partnerstva koja su uspostavile platforme da bi osigurale pristup osposobljavanju za radnike koji rade putem platformi (kao što su tečajevi jezika, personalizirana poduka i video poduka) kako bi mogli napraviti sljedeće korake u svojoj karijeri; vjeruje da takve prakse treba uključiti u sve platforme u svim sektorima;

22.

naglašava da su digitalne kompetencije od najveće važnosti; vjeruje da su javna ulaganja u strukovno obrazovanje i cjeloživotno učenje potrebna kako bi se zajamčilo da radnici posjeduju prave vještine za digitalno doba; poziva države članice da prilagode svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja digitalnom radnom tržištu, u cilju poticanja digitalne pismenosti i vještina te podupiranja poduzetništva; naglašava da se ekonomija radnih platformi dosad uglavnom razvijala u urbanim područjima; poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kako bi se suzbio digitalni jaz i svima zajamčio pristup digitalnim uslugama; naglašava u tom kontekstu važnost uvođenja širokopojasne 5G mreže u ruralnim područjima;

23.

naglašava potrebu da se osigura pristup cjeloživotnom učenju za radnike koji rade putem platformi jednak onom koji uživaju radnici u tradicionalnoj ekonomiji, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, uz istovremeno poticanje inovacija, konkurentnosti i uključivog rasta, te osiguravanje jednakih uvjeta za poduzeća;

Upravljanje algoritmima i podacima

24.

smatra da se algoritmom u radu trebaju koristiti na transparentan, nediskriminirajući, pouzdan i etički način za radnike; naglašava da se transparentnost i nediskriminirajuća narav algoritama treba primjenjivati na dodjelu i raspodjelu zadataka, određivanje cijena, oglašavanje, ocjenjivanje i interakcije; nadalje naglašava da funkcije upravljanja algoritmima, osobito dodjela zadataka, ocjenjivanje, postupci deaktivacije i određivanje cijena, kao i eventualne izmjene istih, treba razumljivo objasniti i priopćiti na jasan i aktualan način, te da trebaju biti dio socijalnog dijaloga, poštujući pritom poslovne tajne u skladu s Direktivom (EU) 2016/943, osobito njenim uvodnim izjavama 13. i 18. te člancima 3. i 5.; naglašava da algoritamske odluke moraju biti etičke, obrazložive, osporive i prema potrebi izmjenjive, te ističe da je važno da odgovarajuća nadležna tijela provode redovne kontrole u tom pogledu u skladu s nacionalnim pravom kako bi se spriječilo dobivanje pogrešnih rezultata umjetne inteligencije; ponavlja da algoritamske odluke moraju poštivati pravo da ne podliježu odluci koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi iz članka 22. stavka 1. OUZP-a 2016/679, što znači da mora postojati ljudski nadzor; naglašava da prakse davanja poticaja, kao što su izvanredni bonusi, ili prakse sankcioniranja, kao što su ocjene koje utječu na radno vrijeme i dovode do manje posla, ne smiju dovesti do riskantnog ponašanja ili zdravstvenih i sigurnosnih rizika, uključujući u odnosu na duševno zdravlje; uvjeren je da su nediskriminirajući algoritmi oni koji sprečavaju rodne, rasne ili druge društvene predrasude u odabiru i postupanju prema različitim skupinama i koji ne jačaju nejednakosti i stereotipe;

25.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuću zaštitu prava i dobrobiti radnika koji rade putem platformi, kao što su zabrana diskriminacije, privatnost, autonomija i ljudsko dostojanstvo u upotrebi umjetne inteligencije i upravljanja algoritmima, uključujući instrumente za predviđanje i označivanje za predviđanje ponašanja, praćenje napretka u stvarnom vremenu, softver za praćenje rezultata i vremena, automatizirano poticanje ponašanja i prakse nedopuštenog nadzora; naglašava da bi radnici trebali uvijek biti obaviješteni i prethodno konzultirani o upotrebi takvih uređaja i praksi; vjeruje da treba poticati osposobljavanje programera algoritama o pitanjima etičnosti, transparentnosti i nediskriminacije;

26.

zabrinut je zbog slabog poštivanja prava intelektualnog vlasništva za kreativan rad samozaposlenih radnika koji rade putem platformi te poziva Komisiju i države članice da riješe taj problem i osiguraju odgovarajuću provedbu primjenjivog zakonodavstva;

27.

vjeruje da radnici trebaju biti informirani o kritikama klijenata; naglašava da radnici trebaju imati pravo suprotstaviti se u slučaju neplaćanja i da takav prigovor pregleda zaposlenik platforme;

28.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se vrijeme čekanja i dostupnost na platformi smatra radnim vremenom za radnike koji rade putem platformi i koji su u radnom odnosu;

29.

podsjeća da sve internetske platforme moraju osigurati potpunu usklađenost sa zakonodavstvom EU-a, uključujući zakon o nediskriminaciji i zaštiti podataka; naglašava da bi radnici koji rade putem platformi i, uz njihov pristanak, njihovi predstavnici, trebali imati pristup svim podacima koji se odnose na njihove aktivnosti, razumjeti kako se obrađuju njihove osobne informacije, biti obaviješteni o tome kako je platforma kategorizirala ili ocijenila radnika ako to utječe na njihove uvjete zaposlenja ili radne uvjete, te imaju pravo na izvoz svojih ocjena; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da radnici koji rade putem platformi imaju valjano pravo na prenosivost podataka prema člancima 20. i 88. OUZP-a; smatra da bi trebalo istražiti mogućnost izdavanja prenosivog certifikata o vještinama, povratnim informacijama od klijenata i ocjeni, koji bi bio priznat među sličnim platformama;

30.

primjećuje da narav rada putem platformi i ne postojanje definiranog radnog mjesta mogu dovesti do davanja u podnajam računa radnika i neprijavljenog rada; smatra da treba jamčiti pouzdane postupke provjere identiteta korisnika platforme, bez obvezne obrade biometrijskih podataka;

31.

naglašava da bi se moguće prednosti u pogledu učinkovitosti internetskih radnih platformi u odnosu na tradicionalno tržište rada trebale zasnivati na poštenom tržišnom natjecanju; naglašava da se, kako bi se osigurali jednaki uvjeti između radnih platformi i tradicionalnih poduzeća, posebno MSP-ova, u ekonomiji platformi, kao što je to slučaj u svakoj drugoj vrsti ekonomije, moraju plaćati porezi i socijalni doprinosi te poštovati zakonodavstvo u području zapošljavanja i socijalne zaštite; ističe da je po potrebi potrebno izmijeniti srodne politike na odgovarajući način;

32.

poziva Komisiju da osigura da radnici koji rade putem platformi i oni u sličnim oblicima radnih odnosa koje omogućuju tehnološke inovacije budu uključeni u prijedloge za uspostavu europskog broja socijalnog osiguranja (ESSN) i da se na rad putem platforme na nediskriminirajući način primjenjuju pravila pravedne mobilnosti;

33.

uviđa da se ekonomija radnih platformi može koristiti u socijalne svrhe; poziva Komisiju i države članice da promiču modele socijalne ekonomije u ekonomiji radnih platformi i da razmjenjuju najbolje prakse u tom pogledu jer su se u vrijeme krize uzrokovane bolešću COVID-19 socijalna poduzeća pokazala otpornima;

Ostale preporuke

34.

podsjeća na to da značajan broj platformi radi na uvođenju internih propisa i programa kako bi stvorile sigurnije okruženje za svoje radnike i smatra da EU i nacionalne kampanje na terenu trebaju poticati takve prakse; poziva Komisiju da nakon temeljite procjene učinka razmotri uspostavu europske oznake kvalitete koja bi se dodjeljivala platformama koje primjenjuju dobre prakse za radnike koji rade putem platformi kako bi korisnici, radnici i potrošači mogli donositi informirane odluke i kojom bi se istaknule platforme s kvalitetnim radnim uvjetima na temelju kolektivnih ugovora i s visokim stupnjem transparentnosti;

35.

primjećuje da su podaci koji se odnose na broj radnika koji rade putem platformi, kao i njihova raspodjela po sektorima, još uvijek fragmentirani; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama prikupi pouzdane i usporedive podatke o radnicima koji rade putem platformi kako bi dobila bolju predodžbu razmjera aktivnosti digitalnih radnih platformi i produbila znanje o uvjetima rada i zaposlenja radnika koji rade putem platformi, uključujući pokriće socijalnog osiguranja i raspon prihoda;

36.

poziva nacionalne javne službe za zapošljavanje i europsku mrežu službi za zapošljavanje (EURES) da bolje komuniciraju o mogućnostima koje nude radne platforme;

37.

poziva države članice da podrže inovativne oblike rada putem platformi u skladu sa zakonodavstvom Unije i europskim zakonodavstvom, te poziva Komisiju da kvalitetne radne uvjete uključi u svoj predstojeći pravni okvir i održava fleksibilnost uz osiguravanje prava radnika;

38.

poziva države članice da osiguraju da radnici koji rade preko platformi mogu odbiti radni zadatak ako se on odvija izvan referentnih sati i dana ili ako nisu obaviješteni o radnom zadatku unutar dogovorenog minimalnog roka, a da pritom ne trpe negativne posljedice zbog odbijanja;

39.

istovremeno poziva Komisiju i države članice da razmotre inovativna, učinkovita i socijalno korisna prekogranična rješenja koja osiguravaju pokriće socijalnog osiguranja;

40.

ističe da je jamčenje poštovanja prava radnika ključna sastavnica politike održivog turizma; ističe sve važniju ulogu digitalnih platformi i prikupljanja podataka u turističkim aktivnostima; stoga naglašava važnu ulogu koju će prikupljanje podataka o radnicima koji rade preko platformi imati u postizanju projekata istinski održivog turizma kojima se osiguravaju ulaganja u turizam i radna mjesta u korist lokalnih zajednica i radnika te istodobno olakšava pravedna raspodjela dobiti;

41.

podsjeća da žene čine samo 22 % radnika u sektoru prometa te da također predstavljaju manji dio radnika koji rade preko platformi u sektoru prometa i turizma, pri čemu anegdotalni dokazi upućuju na to da žene koje rade preko platformi u prometnom sektoru imaju lošije uvjete zapošljavanja kao i lošije radne uvjete od svojih muških kolega;

o o

42.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 186, 11.7.2019., str. 57.

(2) SL L 186, 11.7.2019., str. 105.

(3) SL L 136, 22.5.2019., str. 1.

(4) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(5) SL C 387, 15.11.2019., str. 1.

(6) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13436-2019-INIT/en/pdfhttps://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13436-2019-INIT/en/pdf

(7) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13436-2019-INIT/hr/pdf

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0021.

(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0371.

(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0284.

(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0275.

(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0272.

(13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0194.

(14) SL C 202, 28.5.2021., str. 35.

(15) SL C 242, 10.7.2018., str. 24.

(16) SL C 331, 18.9.2018., str. 125.

(17) SL C 331, 18.9.2018., str. 135.

(18) SL C 334, 19.9.2018., str. 88.

(19) https://www.etuc.org/system/files/document/file2020-06/Final%2022%2006%2020_Agreement%20on%20Digitalisation%202020.pdf

(20) Studija – „Ekonomija platformi i nesigurna radna mjesta”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 11. rujna 2020.

(21) Studija – „Socijalna zaštita radnika u ekonomiji platformi”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 7. prosinca 2017.

(22) https://www.eurofound.europa.eu/data/platform-economy

(23) Studija – „Ispitanici, digitalni nadzor, umjetna inteligencija i budućnost rada” koju je 23. prosinca 2020. objavio Odjel za znanstvena predviđanja Glavne uprave Europskog parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja.

(24) https://www.dw.com/pl/ue-chce-lepiej-chroni%C4%87-pracuj%C4%85cych-za-po%C5%9Brednictwem-platform-cyfrowych/a-56676431

(25) Howard, J., Nonstandard work arrangements and worker health and safety (Nestandardni radni dogovori i zdravlje i sigurnost radnika), American Journal of Industrial Medicine, Svezak 60., Izdanje 1., 2016., str. 1.-10.

(26) ILO, Izgledi za zapošljavanje i socijalni izgledi u 2021.: „Uloga digitalnih radnih platformi u preobrazbi svijeta rada”, str. 20.

(27) https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_ document/ef18001en.pdf

(28) Studija – „Socijalna zaštita radnika u ekonomiji platformi”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel A – Uprava za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, 7. prosinca 2017., str. 34., https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/614184/IPOL_STU(2017)614184_EN.pdf

(29) Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), Indeks ravnopravnosti spolova za 2020. Digitalizacija i budućnost rada, str. 14.

(30) EIGE, Indeks rodne ravnopravnosti, 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, str. 98.-99.

(31) EIGE, Indeks rodne ravnopravnosti, 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, str. 114.

(32) ILO, Izgledi za zapošljavanje i socijalni izgledi u 2021.: Uloga digitalnih radnih platformi u preobrazbi svijeta rada, str. 22.

(33) Zajednički istraživački centar Komisije, „Radnici koji rade putem platformi u Europi: Dokazi iz istraživanja COLLEEM” (2018.) i „Novi dokazi o radnicima koji rade putem platformi u Europi: „Rezultati drugog istraživanja COLLEEM” (2020.).

(34) Nadzor i praćenje radnog mjesta, Data & Society, Mateescu, A., Nguyen, A., Explainer: veljača 2019.

(35) Izvješće o indeksu ravnopravnosti spolova za 2020.: Digitalizacija i budućnost rada, str. 99.

(36) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).

(37) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=PI_COM%3AAres%282021%29102652