P9_TA(2021)0249

Utjecaj pravila EU-a na slobodno kretanje radnika i usluga: mobilnost radne snage unutar EU-a kao sredstvo za usklađivanje potreba i vještina na tržištu rada

Rezolucija Europskog parlamenta od 20. svibnja 2021. o utjecaju pravila EU-a na slobodno kretanje radnika i usluga: mobilnost radne snage unutar EU-a kao sredstvo za usklađivanje potreba i vještina na tržištu rada (2020/2007(INI))

(2022/C 15/12)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

—	uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji;

—	uzimajući u obzir članke 45, 56., 153., 154. i 174. UFEU-a;

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava koji su Europsko vijeće, Parlament i Komisija proglasili u studenome 2017.;

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom;

—	uzimajući u obzir osnovne radne standarde koje je uspostavila Međunarodna organizacija rada (MOR) i njezine konvencije i preporuke o administraciji i inspekcijama rada;

—	uzimajući u obzir opsežnu pravnu stečevinu Unije o zdravlju i sigurnosti na radu, posebice Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (1) i njezine pojedinačne i povezane direktive;

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. lipnja 2020. o prekvalifikaciji i usavršavanju kao temelju za povećanje održivosti i zapošljivosti u kontekstu potpore gospodarskom oporavku i socijalnoj koheziji;

—	uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeću Europsku Komisiju 2019. – 2024. „Ambicioznija Unija: Moj plan za Europu”, koje je predstavila kandidatkinja za predsjednicu Europske Komisije Ursula von der Leyen;

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1149 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskoga nadzornog tijela za rad, o izmjeni uredaba (EZ) br. 883/2004, (EU) br. 492/2011 i (EU) 2016/589 i stavljanju izvan snage Odluke (EU) 2016/344 (2);

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (3);

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2016. o Europskoj mreži službi za zapošljavanje (EURES), pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada i izmjeni uredaba (EU) br. 492/2011 i (EU) br. 1296/2013 (4);

—	uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/170 оd 2. veljače 2018. o ujednačenim detaljnim specifikacijama za prikupljanje i analizu podataka u cilju praćenja i ocjenjivanja funkcioniranja mreže EURES;

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. travnja 2019. o djelovanju mreže EURES od siječnja 2016. do lipnja 2018.;

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (5);

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (6);

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (7);

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (8);

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1008/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (9);

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 561/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (10);

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) (11);

—	uzimajući u obzir Direktivu 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika (12);

—	uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (13);

—	uzimajući u obzir Direktivu 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza (14);

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/63/EZ od 21. lipnja 1999. o Sporazumu o organizaciji radnog vremena pomoraca koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Savez sindikata transportnih radnika u Europskoj uniji (FST) (15), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2009/13/EZ od 16. veljače 2009. o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. (16);

—	uzimajući u obzir Direktivu 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (17);

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (18);

—	uzimajući u obzir Direktivu 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) (19);

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2020/1057 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (20);

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2019/1181 od 8. srpnja 2019. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (21);

—	uzimajući u obzir Odluku (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada (22);

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2017. o Europskome kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje i o stavljanju izvan snage Preporuke Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskoga okvira za cjeloživotno učenje (23);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19 (24);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu (25);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi (26);

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora od 15. srpnja 2020. „Plan oporavka za Europu i višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027.;

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 5. svibnja 2020.„Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage” (razmatračko mišljenje na zahtjev hrvatskog predsjedništva);

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija „Odljev mozgova u EU-u: rješavanje problema na svim razinama” (C 141/34);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020. naslovljenu „Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost” (COM(2020)0274) i priložene radne dokumente službi Komisije (SWD(2020)0121) i (SWD(2020)0122);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2019. naslovljenu „Godišnja strategija održivog rasta 2020.” (COM(2019)0650);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu” (COM(2016)0381);

—	uzimajući u obzir Prijedlog zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju od 17. prosinca 2019. priložen komunikaciji o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.;

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640);

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 25. rujna 2019. o primjeni i provedbi Direktive 2014/67/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) (COM(2019)0426);

—	uzimajući u obzir Godišnje izvješće Komisije o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2019.;

—	uzimajući u obzir izvješće Cedefopa naslovljeno „Trendovi i izazovi predviđanja vještina do 2030.”;

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda naslovljeno „Upućeni radnici u Europskoj uniji (2010.)” (27) i nacionalna izvješća;

—	uzimajući u obzir proljetnu europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2020. od 6. svibnja 2020.;

—	uzimajući u obzir smjernice Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) od 24. travnja 2020. naslovljene „COVID-19: povratak na radno mjesto –prilagodba radnih mjesta i zaštita radnika”;

—	uzimajući u obzir studiju Parlamenta iz 2015. naslovljenu „Socijalna i radna prava u EU-u i zakon o unutarnjem tržištu EU-a”;

—	uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 17. srpnja 2020. o sezonskim radnicima u EU-u u kontekstu pandemije bolesti COVID-19;

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. listopada 2020. o poboljšanju radnih i životnih uvjeta sezonskih i drugih mobilnih radnika;

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 13. listopada 2020. o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19;

—	uzimajući u obzir studiju Komisije iz 2015. „Studija o sustavima utvrđivanja plaća i minimalnim plaćama koje su primjenjive na upućene radnike u skladu s Direktivom 96/71/EZ u odabranom broju država članica i sektora”;

—	uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 30. ožujka 2020. o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19;

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2020. naslovljenu „Postupan i koordiniran pristup ponovnoj uspostavi slobode kretanja i ukidanju kontrola na unutarnjim granicama – COVID-19” (2020/C 169/03);

—	uzimajući u obzir Eurofoundovo istraživanje provedeno 2015. naslovljeno „Socijalna dimenzija mobilnosti unutar EU-a: utjecaj na javne usluge”

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0066/2021),

budući da je nediskriminacija jedno od temeljnih načela sadržanih u Ugovorima; budući da je slobodno kretanje radnika jedno od temeljnih načela Unije; budući da načelo jednakog postupanja, sadržano u članku 45. stavku 2. UFEU-a, nalaže da sloboda kretanja radnika mora podrazumijevati ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u pogledu zapošljavanja, primitaka od rada i ostalih uvjeta rada i zapošljavanja;

budući da u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a Unija treba „promicati socijalnu pravdu i zaštitu”; budući da se u članku 9. UFEU-a navodi da „pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv socijalne isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi”;

C.	budući da su slobodno kretanje radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna načela unutarnjeg tržišta;

budući da bi slobodno kretanje radnika i usluga trebalo biti u skladu s načelima sadržanima u europskom stupu socijalnih prava; budući da se obveza Unije prema Programu UN-a do 2030. i ciljevima održivog razvoja, europskom zelenom planu i Strategiji za rodnu ravnopravnost, uključujući zaštitu i promicanje pravednih plaća, rodne ravnopravnosti i dostojanstvenih uvjeta rada i zapošljavanja, mora uključiti u sve politike unutarnjeg tržišta, uzimajući pritom u obzir socijalne i okolišne aspekte;

budući da je slobodno kretanje radnika, među ostalim sezonskih radnika, ključno za europsku integraciju; budući da može biti od uzajamne koristi i državi članici pošiljateljici i državi članici primateljici te poduprijeti ciljeve ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije; budući da Unija i države članice moraju u potpunosti iskoristiti potencijal mobilnosti unutar EU-a te učinkovito provoditi usklađivanje s mjerodavnim pravilima o mobilnosti radne snage;

budući da slobodno kretanje radnika i usluga doprinosi gospodarskom rastu i koheziji u Uniji te otvara mogućnosti zapošljavanja; budući da jedinstveno tržište može biti održivo i povećavati blagostanje samo ako se temelji na pravednim i zajedničkim pravilima i na načelu jednakog postupanja, posebno u pogledu slobodnog kretanja radnika i usluga;

budući da bi Unija i dalje trebala imati ključnu ulogu u podupiranju razmjene dobrih praksi na svim razinama vlasti i u razvoju smjernica i preporuka u suradnji sa socijalnim partnerima u pogledu osiguravanja dostojanstvenih uvjeta rada i zapošljavanja za sve, među ostalim i za ranjive skupine radnika;

budući da socijalne posljedice slobodnog kretanja usluga mogu pozitivno i/ili negativno utjecati na regije podrijetla i regije u kojima su smješteni mobilni radnici; budući da su nedostatak radne snage i stopa odljeva mozgova potaknuti trenutačnom gospodarskom i socijalnom ravnotežom među regijama Unije, posebno nakon financijske krize, u određenim državama članicama dosegnuli kritičnu razinu, što je dovelo do dodatnih problema kao što su demografska neravnoteža, nedostaci u pružanju skrbi i nedovoljno medicinskog osoblja te općenito sve veće nejednakosti među regijama; budući da te pojave osobito pogađaju ruralna i udaljena područja; budući da su potrebne održiva industrijska politika i čvrsta kohezijska politika kako bi se održavala i stvarala kvalitetna radna mjesta u sektorima i regijama koji prolaze preobrazbu radi sprječavanja odljeva mozgova i prisilne mobilnosti;

budući da je natjecanje na temelju cijene rada štetno za koheziju među državama članicama; budući da je neophodan koordiniran pristup Unije kako bi se izbjeglo nepravedno natjecanje na temelju cijene rada i povećala uzlazna socijalna konvergencija za sve; budući da su učinkovita regulacija i kolektivni ugovori ključni za jamčenje dostojanstvenih uvjeta rada i zapošljavanja, kvalitetnih usluga i poštenog tržišnog natjecanja;

J.	budući da prekogranični radnici određenim regijama donose socijalne i ekonomske prednosti;

budući da je, kako bi se zaštitila prava mobilnih radnika, učvrstila usklađenost s mjerodavnim pravilima i potaknulo ravnopravno i pošteno tržišno natjecanje među svim poduzećima, ključno poboljšati, uskladiti i koordinirati prekograničnu provedbu pravila Unije o mobilnosti radne snage i riješiti pitanje zloupotrebe, uključujući neprijavljeni rad;

budući da je većina radnika u Uniji zaposlena u mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima; budući da su mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i samozaposlene osobe najranjiviji kad je riječ o povredi zakonodavstva Unije; budući da su oprečno nacionalno zakonodavstvo, nepotrebna upravna opterećenja i nepošteno tržišno natjecanje glavni izvor poteškoća za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, samozaposlene osobe i vjerodostojna poduzeća na unutarnjem tržištu; budući da bi inicijative usmjerene na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i novoosnovana poduzeća trebale pomagati poduzećima da se usklade s aktualnim pravilima i ne bi trebale proizvesti nepotrebna administrativna opterećenja, dvostruke standarde ili niže standarde za zaštitu radnika;

M.	budući da digitalizacija pruža dosad nezabilježenu mogućnost olakšavanja mobilnosti, dok istodobno pomaže u provjeri stroge usklađenosti s pravilima Unije o mobilnosti radne snage;

budući da je Europsko nadzorno tijelo za rad (ELA) osnovano kako bi se potpomogli jačanje pravednosti i povjerenja u interno tržište, sloboda kretanja radnika, upućivanje radnika i izrazito mobilne usluge, kako bi se pratila usklađenost s pravilima Unije o mobilnosti radne snage i koordinacija sustava socijalnog osiguravanja te kako bi se poboljšale razmjena najboljih praksi i suradnja između država članica i socijalnih partnera u osiguravanju pravedne mobilnosti radne snage i rješavanju neprijavljenog rada; budući da promicanje pravednih plaća, rodne ravnopravnosti i dostojanstvenih uvjeta rada i zapošljavanja imaju ključnu ulogu u stvaranju funkcionalnog, pravednog i održivog jedinstvenog tržišta;

O.	budući da je ELA novoosnovano tijelo koje bi trebalo dosegnuti svoj puni operativni kapacitet do 2024.;

P.	budući da su upućivanje radnika, rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje i sezonski rad po svojoj naravi i pravnoj definiciji privremeni;

budući da su nedostatak prikladne pravne zaštite i pristupa sustavima socijalne sigurnosti za radnike često posljedica zloupotrebe putem oblika nestandardnog zaposlenja, umjetnih konstrukcija kao što su lažno samozapošljavanje, neplaćen i/ili vrlo loše plaćen rad na zahtjev, tzv. ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, zloupotreba privremenih ugovora i stažiranja kao zamjena za standardne ugovore o radu, među ostalim u javnom sektoru, i upotreba fiktivnih poslovnih subjekata; budući da bi stoga trebalo riješiti ta pitanja; budući da bi zbog sve češće upotrebe raznih vrsta podugovaranja također moglo doći do zloupotrebe, što zahtijeva protumjere; budući da mobilnost radne snage unutar EU-a koja se izravno temelji na članku 45. UFEU-a naravno može doprinijeti ispunjavanju dugoročnih potreba za radnom snagom s pomoću standardnih oblika zaposlenja dostupnih građanima Unije bez diskriminacije na temelju nacionalnosti;

budući da je socijalna kohezija jedno od glavnih načela Unije; budući da su u Uniji ipak postojane znatne razlike u životnim i radnim uvjetima; budući da su veće plaće i veći BDP, stabilni sustavi socijalne sigurnosti, jednostavniji pristup tržištu rada i veće stope zaposlenosti među najvažnijim faktorima privlačnosti za mobilnost unutar EU-a (28); budući da su, s druge strane, siromaštvo, socijalna isključenost. loši životni i radni uvjeti te nedostatak socijalne pomoći potisni faktori za mobilnost unutar EU-a; budući da se stalni nedostatak radne snage u određenim ključnim sektorima nekih država članica može objasniti i lošim radnim uvjetima te niskim plaćama; budući da bi taj nedostatak trebalo riješiti poboljšavanjem radnih uvjeta u tim sektorima, posebno socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem, umjesto prepuštanjem poslova s lošim radnim uvjetima migrantima i mobilnim radnicima, uključujući prekogranične i pogranične radnike i/ili neprijavljene radnike;

budući da bi odluka o ostvarenju prava na slobodu kretanja uvijek trebala biti dobrovoljna, a ne prisilna zbog nedostatka mogućnosti u državi članici prebivališta; budući da je pravedna mobilnost koja se temelji na čvrstim socijalnim i radnim pravima preduvjet za održivu europsku integraciju, socijalnu koheziju i pravednu tranziciju;

budući da nepoštene prakse, kao što su socijalni i ekološki damping, slabe javnu potporu Uniji i daljnjoj europskoj integraciji, štete funkcioniranju unutarnjeg tržišta i konkurentnosti poduzeća, posebno mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća i samozaposlenih osoba te narušavaju radnička prava; budući da se stoga mora pojačati praćenje sukladnosti s mjerodavnim zakonodavstvom; budući da bi se načelo „počnimo od malih” trebalo valjano uzeti u obzir na razini Unije tijekom izrade zakonodavnih prijedloga; budući da oprečne odredbe unutar nacionalnog zakonodavstva stvaraju prepreke mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima te bi ih trebalo izbjegavati;

budući da je načelo jednakog postupanja preduvjet za socijalno tržišno gospodarstvo i uzlaznu socijalnu konvergenciju na temelju kojeg se zahtijeva usklađenost s mjerodavnim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima zemlje odredišta, čime se osiguravaju ravnopravni uvjeti između lokalnih i mobilnih radnika, kao i između lokalnih i stranih pružatelja usluga;

budući da je više od 8 % mobilnih radnika zaposleno u sektoru zdravstva i socijalnog rada, više od 7 % u sektoru prijevoznih usluga, a više od 10 % u hotelijerstvu i restoranima; budući da su mobilni i sezonski radnici često ključni za države članice, na primjer u sektorima kao što su zdravstvo, skrb o starijima ili osobama s invaliditetom, ili građevinarstvo;

W.	budući da je najmanje 80 milijuna radnika u Europi zaposleno na radnim mjestima koja ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama i više nego pet od 10 radnih mjesta koja je teško popuniti pripadaju zanimanjima za koja je potrebna visokokvalificirana radna snaga (29);

budući da je pandemija bolesti COVID-19 još jednom pokazala da su visoko mobilni radnici koji se često kreću unutar Unije ključni; budući da je pandemija pokazala i to da su sezonski, upućeni, mobilni radnici i radnici migranti, uključujući prekogranične i pogranične radnike, neizmjerno pridonijeli održavanju gospodarstva Unije, kao i međunarodne trgovine Unije tijekom pandemije; budući da su kao i stručnjaci na terenu radili uz golemi rizik za vlastito zdravlje i zdravlje svojih obitelji; budući da se pokazalo da su sezonski radnici neophodni za nastavak rada brojnih europskih poljoprivrednih gospodarstava; budući da su visoko mobilni radnici i dalje istodobno najranjiviji i najmanje zaštićeni; budući da su tijekom prve faze pandemije bolesti COVID-19 ti radnici bili među radnicima koje su najviše zahvatile nekoordinirane mjere upravljanja granicama;

budući da tijekom pandemije bolesti COVID-19 sezonski i upućeni radnici često nisu imali osnovnu zdravstvenu skrb, smještaj, osobnu zaštitnu opremu i odgovarajuće informacije; budući da su često imali tek neprikladan pristup ili nisu imali nikakav pristup programima socijalne zaštite u državi članici domaćinu, uključujući naknadu za bolovanje i programe za kratkoročnu nezaposlenost; budući da su u određenim slučajevima čak i protjerani; budući da mobilnost radnika uvelike ovisi o dostupnim vrstama prijevoza zbog čega su radnici s otoka i iz najudaljenijih regija Unije posebno pogođeni; budući da zatvaranje granica također utječe na prekogranične i pogranične radnike jer im otežava odlazak na radna mjesta i povratak obiteljima te ima ograničava pristup uslugama socijalne i zdravstvene skrbi; budući da su u određenim slučajevima mobilni radnici bili žrtve diskriminacije i loših radnih i životnih uvjeta, što je dovelo do širenja zaraze bolesti COVID-19;

budući da je izbijanje bolesti COVID-19 razotkrilo i pogoršalo teške i često žalosne radne i životne uvjete stotina tisuća sezonskih radnika, od kojih je velika većina mobilnih radnika, i nekih od preko milijun upućenih radnika u EU-u; budući da su njihove ionako već nesigurne uvjete dodatno pogoršali slučajevi strukturne diskriminacije na tržištu rada i nedostatak propisne provedbe aktualnih zakona i propisa;

AA.

budući da je pandemija COVID-19 otkrila brojne strukturne nedostatke u europskom i nacionalnim regulatornim okvirima; budući da mnogi od tih nedostataka nisu bili povezani samo s pandemijom; budući da bi te nedostatke trebalo riješiti na razini Unije i država članica po hitnom postupku kako bi se osigurali pošteno tržišno natjecanje i jednako postupanje na unutarnjem tržištu; budući da pandemija bolesti COVID-19 ima bitan i trajan učinak na europska tržišta rada;

AB.

budući da mobilnost radne snage i posebno upućivanje radnika ne smije dovesti do tržišnog natjecanja koje se temelji na nesigurnim radnim uvjetima i radnicima koji izbjegavaju svoje obveze i/ili do zaobilaženja mjerodavnog nacionalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora u državi članici domaćinu jer su posljedica takvih nepoštenih praksi samo napetost između država članica, nepošteno tržišno natjecanje između poduzeća i nepovjerenje među radnicima; budući da te štetne posljedice, uključujući odljev mozgova i nepošteno tržišno natjecanje, mogu nastati i zbog nedostatka uzlazne socijalne konvergencije; budući da bi se mobilnost radne snage trebala smatrati prilikom, trebala bi olakšati razmjenu vještina i stručnog iskustva te promicati uzlaznu socijalnu konvergenciju; budući da pravila o mobilnosti radne snage i upućivanju radnika ne bi trebala dovesti do nerazmjernog administrativnog opterećenja; budući da se pravila o upućivanju radnika primjenjuju i na državljane upućene iz jedne države članice u drugu, koji su posebno izloženi iskorištavanju, i stoga nacionalne inspekcije rada i ELA njima trebaju posvetiti posebnu pozornost;

AC.

budući da su neusklađenost i nedostatak vještina važni izazovi za tržište rada te sustave obrazovanja i osposobljavanja Unije; budući da se time otkriva znatna potreba za poboljšanjem sustava obrazovanja i strukovnog osposobljavanja kako bi se prilagodili budućim potrebama i kako bi bili usmjereni na budućnost, kao i za poboljšanjem sustava prekvalifikacije i usavršavanja radnika; budući da, međutim, i dalje nema službene statistike ni pokazatelja na temelju kojih se mjeri neusklađenost ponuđenih i traženih vještina na europskim tržištima rada;

AD.	budući da se očekuje daljnje povećanje polarizacije radnih mjesta te će biti više radnih mjesta u gornjem i donjem dijelu spektra vještina;

AE.

budući da su digitalni jaz između gradskih i ruralnih područja i učinak socioekonomskih čimbenika na taj digitalni jaz i dalje glavni izazovi koje treba riješiti bez odlaganja; budući da je prisutan neizmjeran nedostatak digitalnih i zelenih vještina među radnom snagom, što bi trebalo riješiti, među ostalim, s pomoću cjeloživotnog učenja;

AF.

budući da je korporativno ulaganje u osposobljavanje i obrazovanje, kao i u uvjete rada i zaposlenja, važan instrument za privlačenje kvalificiranih radnika; budući da uzajamno priznavanje i transparentnost kvalifikacija imaju ključnu ulogu u ostvarenju konvergencije zanimanja, slobode pružanja usluga i pravedne mobilnosti radnika;

AG.

budući da bi razvoj sustava prepoznavanja neformalno stečenog znanja i vještina, npr. u slučaju neformalnih pružatelja skrbi, u tom kontekstu trebalo uzeti u obzir; budući da je takav razvoj iznimno važan uzimajući u obzir trenutačne demografske promjene i trendove povezane sa starenjem društva u državama članicama;

AH.

budući da učinkovit trijalog i socijalni dijalog mogu uspješno nadopuniti vladine i institucijske napore za prevladavanje aktualnih napetosti i podjela u EU-u; budući da uključenost socijalnih partnera ima potencijal da poboljša donošenje odluka, primjenu i provedbu te ju je potrebno dodatno učvrstiti na svim političkim razinama;

AI.

budući da na razini EU-a ne postoji sustavno prikupljanje podataka kojim bi se pružili odgovarajući podaci o mobilnim radnicima ili kojim bi se mobilnim radnicima omogućilo da utvrde svoj status socijalnog osiguranja i potražuju različita stečena prava; budući da su pristup informacijama o primjenjivim pravilima, kao i učinkovita usklađenost, praćenje i provedba, nužni preduvjeti za pravednu mobilnost i borbu protiv zlouporabe sustava; budući da je stoga potrebno promicati i upotrebljavati digitalnu tehnologiju, kojom se mogu olakšati nadzor i provedba zakonodavstva kojim se štite prava mobilnih radnika, u skladu s pravilima o zaštiti podataka;

napominje da je odredba o zemlji odredišta vodeće načelo Direktive o uslugama i smatra da se ta odredba ne bi trebala mijenjati; naglašava da bi slobodno kretanje usluga trebalo biti u skladu s pravima radnika i socijalnim pravima; podsjeća da se načela jednakog postupanja i slobodnog kretanja ne primjenjuju samo na pružatelje usluga, već i na radnike; smatra da slobodno kretanje usluga ide ruku pod ruku sa slobodnom i pravednom mobilnošću radnika koji pružaju te usluge te da poštovanje pravila o radnim uvjetima i zaštita zdravlja i sigurnosti mobilnih radnika koriste unutarnjem tržištu; ističe da bi provedba načela sadržanih u europskom stupu socijalnih prava kao minimalnog standarda mogla doprinijeti poboljšanju pravâ i zaštiti europskih radnika;

naglašava da zakonodavstvo Unije koje se odnosi na slobodno kretanje usluga ni na koji način ne smije utjecati na ostvarivanje temeljnih prava priznatih u državama članicama i na razini Unije, uključujući pravo na štrajk ili poduzimanje drugih mjera obuhvaćenih posebnim sustavima industrijskih odnosa u državama članicama, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, niti može utjecati na pravo na pregovaranje, sklapanje i provedbu kolektivnih ugovora ili na poduzimanje kolektivnih mjera u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom; naglašava da kvalitetno zakonodavstvo i njegova učinkovita provedba predstavljaju dugoročno ulaganje;

podsjeća da zaštita radnih i životnih uvjeta mobilnih radnika koja se temelji na jednakom postupanju mora obuhvaćati slobodno kretanje radnika i slobodu pružanja usluga; izražava zabrinutost zbog postojanih nedostataka u zaštiti mobilnih radnika, uključujući prekogranične i pogranične radnike, koje je istaknula pandemija bolesti COVID-19; naglašava da se radnici ne smiju dovesti u nepovoljan položaj zato što su iskoristili svoje pravo na slobodu kretanja ili zbog pravilâ Unije o slobodnom pružanju usluga; ističe potrebu za rješavanjem bilo kakvih regulatornih nedostataka na razini Unije i nacionalnoj razini bez nepotrebne odgode; nadalje ističe da se mjerodavno zakonodavstvo u pogledu pristupa socijalnim pravima i socijalnom osiguranju, uključujući njihovu prenosivost, priznavanje diploma, kvalifikacija i vještina te pristup osposobljavanju, mora poštovati kad je riječ o slobodnom kretanju radnika te slobodnom kretanju usluga; podsjeća da bi pri uvođenju svakog prekograničnog ograničenja unutar EU-a, iako je uvedeno kao odgovor na ozbiljnu javnozdravstvenu krizu, trebalo uzeti u obzir njegov učinak na mobilne radnike i trebalo bi reagirati sukladno njihovoj posebnoj situaciji;

izražava zabrinutost zbog trenutačnog nedostatka usklađenog tumačenja prava EU-a u državama članicama, kao što je nedavno revidirana Direktiva o upućivanju radnika (30), što dovodi do nedostatka pravne jasnoće i do birokratskog opterećenja poduzeća koja pružaju usluge u više država članica; poziva Komisiju da izravno pomogne državama članicama tijekom cijelog procesa prenošenja u nacionalno pravo kako bi se osiguralo jedinstveno tumačenje europskog prava;

povezano s tim naglašava potrebu da se posebna pozornost prida radnicima koji žive u najudaljenijim regijama Europske unije i da se olakša njihova mobilnost prema kopnu i s kopna te među samim najudaljenijim regijama;

izražava žaljenje zbog toga što je 2019. samo 4,2 % radno sposobnih građana EU-a boravilo u zemlji EU-a koja nije zemlja njihova državljanstva (31); poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore u smanjenju prepreka za mobilnost radnika i poduzeća;

podsjeća na potrebu da se osigura slobodno kretanje radnika kako bi se zaštitili radna mjesta i gospodarstvo određenih regija i kako bi se održale djelatnosti kao što je poljoprivredna;

poziva države članice da ispravno i pravodobno provedu i prate revidiranu Direktivu o upućivanju radnika kako bi se tijekom upućivanja zaštitili radnici i njihova sloboda pružanja usluga, tako što će utvrditi obvezne odredbe o radnim uvjetima te zaštiti zdravlje i sigurnosti radnika;

poziva države članice da potpuno iskoriste mogućnost primjene odredbi o plaćama i radnim uvjetima sadržanih u svim kolektivnim ugovorima na upućene radnike u EU-u i da osiguraju radnicima jednaku plaću za jednak rad na istom radnom mjestu i ravnopravne uvjete za poduzeća kao dio provedbe revidirane Direktive o upućivanju radnika;

10.

poziva Komisiju da provede temeljito istraživanje trendova koji utječu na radne uvjete upućenih državljana trećih zemalja; ističe potrebu za mogućim mjerama politike na razini Unije ili nacionalnoj razini na temelju ishoda tog istraživanja; izražava duboku zabrinutost zbog trenutačnog povećanja udjela državljana trećih zemalja u sektorima koji su poznati po nesigurnim uvjetima rada i slučajevima zlostavljanja; naglašava da su državljani trećih zemalja često izloženiji iskorištavanju i da im je zato potrebna zaštita; naglašava da iskorištavanje uključuje nasilne prakse poput lažnog objavljivanja oglasa, lažnog samozapošljavanja, lažnih poduzeća za podugovaranje i zapošljavanje, fiktivnih poduzeća i neprijavljenog rada; ističe da radnici državljani trećih zemalja mogu raditi u EU-u s radnom dozvolom, pod uvjetom da sve zaštitne mjere u nacionalnom radnom pravu i radnom pravu Unije učinkovito osiguravaju zaštitu i dostojanstvene radne uvjete i za državljane trećih zemalja, te da to neće utjecati na narušavanje tržišta; poziva Komisiju i države članice da osiguraju usklađenost s mjerodavnim pravima i pravilima o uvjetima zapošljavanja kad je riječ o državljanima trećih zemalja kako bi se otklonile zloupotrebe; poziva države članice da provedu zaštitne odredbe iz Direktive 2009/52/EZ te osiguraju pristupačan i djelotvoran mehanizam pritužbi kojim se omogućuje učinkovito potraživanje neisplaćenih plaća i doprinosa za socijalno osiguranje;

11.

podsjeća na prirodu lanaca nabave na razini cijele Europe u strateškim industrijskim sektorima koji predstavljaju glavni izvor zapošljavanja i aktivnosti za mobilne radnike i uslužna poduzeća koja su snažno pogođena nekoordiniranim mjerama, kao što su različita pravila u pogledu testiranja na bolest COVID-19 i karantena, koje države članice uvode u svojim nastojanjima suzbijanja pandemije; poziva Komisiju da prida jednaku važnost osiguravanju sigurnih uvjeta za radnike kao i vraćanju slobode kretanja i tokova robe;

12.

podsjeća na to da je neusklađenost razdoblja karantene, zahtjeva za testiranje i pravila o putovanjima u okviru Unije značajan izazov za brojna poduzeća i mnoge mobilne radnike i njihove obitelji, posebno u sektorima visoke mobilnosti; potiče države članice da koordiniraju napore za proširenje pokrića socijalnog osiguranja, pristupa naknadi za bolovanje i sustavima naknade za kratkoročnu nezaposlenost kako bi se zaštitili i pogranični, prekogranični i mobilni radnici te posebno oni koje je pogodila kriza te stoga žive u neimaštini, nezaposleni su, socijalno isključeni i u lošim životnim uvjetima;

13.

ponavlja da je za svakodnevni život ljudi ključno da se osnovna roba, kao što su hrana, medicinski proizvodi ili zaštitna oprema, nastavi isporučivati diljem EU-a u svakom trenutku; poziva Komisiju da osigura neometano slobodno kretanje osnovne robe i usluga na unutarnjem tržištu tijekom krize kao što je pandemija;

14.

potiče Komisiju i države članice da prepoznaju mobilne radnike u strateškim proizvodnim lancima opskrbe, npr. za medicinsku opremu i ostalo, kao nužne i ključne te da stoga preispitaju primjenjivu obvezu karantene ako ne postoji opasnost za javno zdravlje i sigurnost, što dokazuje relevantno testiranje u skladu s Preporukom Vijeća o koordiniranom pristupu ograničenju slobodnog kretanja kao odgovoru na pandemiju bolesti COVID-19;

15.

poziva Komisiju da ispita nedostatke u području zaštite u cilju osiguravanja dostojanstvenih radnih i životnih uvjeta za mobilne radnike i sprječavanja nepoštenih praksi te da propisno provede zakonodavstvo Unije o podugovaranju; poziva Komisiju da osigura općenitu solidarnu i pojedinačnu odgovornost u cijelom lancu podugovaranja kako bi se zaštitila radnička prava; naglašava da bi takva inicijativa trebala povećati transparentnost i pojačati odgovornost glavnih ugovaratelja u lancu podugovaranja zakonskim jamstvom plaćanja svih dospjelih doprinosa za socijalno osiguranje i radničkih prava te poticanjem nacionalnih vlasti da učinkovito uvedu odvraćajuće sankcije prema potrebi; poziva Komisiju da promiče i države članice da zajamče sindikatima pristup svim radnim mjestima, uključujući radnim mjestima izvan zemlje zaposlenja; poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za jačanje i promicanje socijalnog dijaloga i autonomije socijalnih partnera te da potiču radnike da se organiziraju, što je ključni instrument za postizanje visokih standarda zapošljavanja;

16.

poziva Komisiju da analizira negativni razvoj događaja povezan s mobilnosti radne snage, posebno odljevom mozgova u određenim sektorima i regijama; naglašava da mjere za zaustavljanje odljeva mozgova moraju biti usklađene s mjerama za promicanje uzlazne socijalne konvergencije; ustraje u tome da bi, unatoč pandemiji bolesti COVID-19, države članice trebale dopustiti i olakšati prelazak granica iz poslovnih razloga, kad je poslovna djelatnost u predmetnim sektorima dopuštena u državi članici domaćinu, kako bi se zaštitilo načelo jednakog postupanja među lokalnim i mobilnim radnicima; poziva Komisiju da utvrdi jasne kvantitativne i kvalitativne pokazatelje za potrebe europskog semestra i objavu preporuka za pojedinu zemlju kako bi se pratili primjena i provedba pravila o slobodnom kretanju radnika; poziva Komisiju da iznese preporuke za osiguravanje poštenih, pravičnih i dostojanstvenih životnih i radnih uvjeta za mobilne radnike;

17.

naglašava da se ciljevi europskog stupa socijalnih prava, UN-ovih ciljeva održivog razvoja, europskog zelenog plana i strategije za rodnu ravnopravnost moraju odražavati i u pristupu jedinstvenom tržištu, promičući visoke socijalne i ekološke standarde kao preduvjet za povećanje produktivnosti; ističe ulogu javne nabave u postizanju tih ciljeva;

18.

potiče Komisiju da ponajprije osigura potpunu operativnost ELA-e kako bi pratila i promicala primjenu i provedbu prava Unije koje se odnosi na mobilnost radne snage i koordinaciju socijalne sigurnosti; potiče Komisiju da podrži i ojača kapacitet nadležnih nacionalnih tijela i suradnju među njima, kao i socijalnih partnera, kako bi se osigurali pravedna mobilnost utemeljena na pravima, odgovarajuće informiranje radnika i poslodavaca o njihovim pravima i obvezama te učinkovita prekogranična provedba radničkih prava, uključujući prenosivost prava i ovlaštenja, te da učinkovito riješi problem prijevare u sustavu socijalne sigurnosti i nepoštenih praksi; smatra da bi se ELA trebala usredotočiti na bolju provedbu i primjenu aktualnog zakonodavstva Unije kako bi tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu bilo pošteno i pravedno; ističe da bi ELA, radi svoje učinkovitosti u suzbijanju nezakonitih praksi, trebala dati prednost razvoju baze podataka u stvarnom vremenu za provjeru informacija od stranih pružatelja usluga; naglašava da ELA mora imati dovoljno sredstava za izvršenje svojih zadaća; ističe da bi djelomična integracija EURES-a u ELA-u trebala učvrstiti vezu između promicanja slobode kretanja i pružanja informacija te usklađenosti s relevantnim zakonodavnim okvirom kojim se štite mobilni radnici i građani;

19.

poziva Komisiju da predloži odredbe okvira EU-a za borbu protiv nepoštenog tržišnog natjecanja u pogledu cijene rada kako bi se osigurala potpuna usklađenost s načelima jednakog postupanja i jednakih plaća i cijene rada za jednak rad na istom radnom mjestu;

20.

podsjeća da je Parlament u više navrata zatražio od Komisije da povuče svoje prijedloge o europskoj e-kartici usluga i o reviziji postupka obavješćivanja u pogledu usluga; pozdravlja činjenicu da se to konačno učinilo u Programu rada Komisije za 2021.;

21.

naglašava da bi se digitalizacijom razmjene podataka među državama članicama moglo olakšati pošteno i pravično slobodno kretanje radnika, kao i provedba relevantnih pravila Unije; poziva Komisiju da nakon procjene učinka pokrene svoj prijedlog o digitalnom europskom broju socijalnog osiguranja bez nepotrebnog odlaganja, osiguravajući pritom da europski broj socijalnog osiguranja podliježe strogim pravilima o zaštiti podataka, što je potrebno za postizanje pravne sigurnosti radnika i poduzeća, pravedne mobilnosti te učinkovite zaštite, prenosivosti, sljedivosti i provedbe radničkih prava te da podrži pravedno tržišno natjecanje, čime se osiguravaju ravnopravni uvjeti za poduzeća; smatra da bi europski broj socijalnog osiguranja trebao nadopunjavati nacionalni broj socijalnog osiguranja i propise te olakšati Sustav elektroničke razmjene informacija o socijalnoj sigurnosti (EESSI) radi poboljšanja koordinacije i razmjene informacija između nadležnih nacionalnih tijela; ističe da bi se EESSI-jem trebala omogućiti brza i točna provjera statusa socijalnog osiguranja te omogućiti pojedincima i tijelima mehanizam za praćenje putem kojeg mogu jednostavno provjeriti police i doprinose;

22.

naglašava potrebu daljnjeg usklađivanja i koordiniranja propisa i postupaka praćenja mobilnosti radne snage, uključujući zajedničke standarde kontrole, zajedničke inspekcije i razmjenu informacija, pod vodstvom ELA-e i u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima; potiče države članice da pojačaju razmjenu najboljih praksi među nadležnim nacionalnim tijelima; poziva na to da se ELA-i dodijele prave ovlasti za provedbu inspekcije rada u prekograničnim slučajevima u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima; poziva ELA-u da unaprijedi prikupljanje podataka i da uspostavi baze podataka u stvarnom vremenu o mobilnosti radne snage radi analize i procjena rizika te radi pripreme informativnih kampanja i ciljanih inspekcija; podsjeća na to da ILO preporučuje uspostavu referentnog omjera od jednog inspektora rada na svakih 10 000 radnika;

23.

naglašava da bi financijska sredstva i bespovratna sredstva Unije trebala doprinijeti dostojanstvenom radu kako bi se promicali održivi razvoj i društveni napredak;

24.

podsjeća na važnost socijalnog dijaloga i u tom pogledu potiče veću uključenost socijalnih partnera u agencije, javna tijela, odbore i institucije Unije kako bi se zajamčile inicijative i zakonodavstvo koji su usmjereni na praksu i u kojima se uzimaju u obzir različiti modeli europskog tržišta rada; naglašava potrebu za poboljšanjem trijaloga na razini EU-a u osmišljavanju i provedbi propisa o pružanju usluga i mobilnosti radne snage, kao i u uzajamnom priznavanju struka, diploma, kvalifikacija i vještina u skladu s načelima sadržanim u europskom stupu socijalnih prava; poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da surađuju sa socijalnim partnerima na osmišljavanju i provedbi neophodnih struktura potpore za usavršavanje i prekvalifikaciju radnika te da provedu relevantne javne politike i osiguraju kvalitetna radna mjesta;

25.

naglašava potrebu za tim da se zaštita radnika i uključenost socijalnih partera postave u središte prava Unije u tom području kako bi se osigurali demokratsko funkcioniranje, gospodarski rast i visoki socijalni i ekološki standardi;

26.

poziva Komisiju da što prije predstavi novi strateški okvir o zdravlju i sigurnosti na radu nakon 2020. i da se posveti sprječavanju smrtnih slučajeva na radnom mjestu do 2030.; potiče Komisiju da predstavi prijedloge za direktivu o stresu na radnom mjestu i mišićno-koštanim poremećajima, direktivu o psihičkom zdravlju na radnom mjestu i strategiju EU-a o psihičkom zdravlju kako bi se zaštitili svi radnici na radnom mjestu; poziva Komisiju da, osim toga, predstavi ambiciozniju reviziju Direktive o karcinogenim i mutagenim tvarima te da uključi granične vrijednosti za najmanje 50 tvari u Direktivi o izloženosti karcinogenim i mutagenim tvarima na radnom mjestu; poziva na to da se u Direktivu uključe tvari koje štetno utječu na reproduktivni sustav;

27.

poziva Komisiju i države članice da riješe potrebu za sigurnim i zdravim radnim uvjetima radnika i samozaposlenih osoba, uključujući poseban naglasak na slobodno kretanje radnika, te da im zajamče dostojanstvene radne i životne uvjete, posebno u kontekstu nadolazeće revizije strateškog okvira Unije o zdravlju i sigurnosti na radu; potiče države članice da riješe problem neprijavljenog rada, uključujući neprijavljeni sezonski rad, poboljšanjem suradnje s Europskom platformom za rješavanje neprijavljenog rada, među ostalim, poticanjem bolje informiranosti među radnicima i poslodavcima o njihovim pravima i obvezama; poziva države članice da uvedu mjere ujednačeno i bez diskriminacije;

28.

potiče Komisiju i ELA-u da istraže brojne slučajeve onemogućivanja pristupa tržištu rada, te zlouporabe i diskriminacije u pogledu radnih uvjeta, na temelju nacionalnosti, što je postalo jasno vidljivo tijekom krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19; poziva ELA-u da nacionalnim socijalnim partnerima osigura pristupačne, transparentne i nediskriminirajuće postupke za podnošenje predmeta ELA-i i jamstva za njihovu učinkovitu obradu u skladu s Uredbom (EU) 2019/1149;

29.

poziva države članice da primjenjuju sve preporuke Komisije o usvajanju, koordiniranju i ukidanju mjera koje se odnose na pandemiju bolesti COVID-19; poziva države članice da, osim toga, uspostave zajednički zdravstveni protokol za mobilne radnike, uključujući prekogranične i pogranične radnike, uzimajući u obzir smjernice Europskog centra za sprječavanje i kontrolu bolesti (ECDC); naglašava da bi vodeće načelo svih mjera koje se poduzimaju tijekom krize i na putu za oporavak trebalo biti zdravlje i sigurnost svih radnika, poštovanje temeljnih prava, uključujući jednako postupanje među lokalnim i mobilnim radnicima te istodobno prepoznavanje posebno osjetljive situacije pograničnih, upućenih, sezonskih, prekograničnih i drugih mobilnih radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19 i nakon nje; podsjeća na ustavno pravo država članica da prekorače minimalne razine utvrđene u direktivama Europske unije kao dio njihovih nacionalnih demokratskih zakonodavnih procesa kako bi se ostvarili ciljevi politika kao što su osiguravanje kvalitetnih javnih usluga i zaštita visoke razine radnika, potrošača i okoliša;

30.

naglašava da je sloboda kretanja ozbiljno narušena zbog potpunog ili djelomičnog zatvaranja granica država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19; izražava žaljenje zbog toga što su zbog naglog, nekoordiniranog i iznenadnog zatvaranja granica i uvedenih popratnih mjera osobe koje su bile u tranzitu zapele, a one koje žive u pograničnim regijama ozbiljno pogođene zbog ograničavanja mogućnosti za prelazak granica radi posla ili pružanja i ostvarivanja usluga ili posjeta prijateljima ili članovima obitelji; ističe štetan učinak koji je zatvaranje unutarnjih i vanjskih granica imalo na međunarodne sektore poslovanja, znanosti i turizma; ističe da bi umjesto uvođenja graničnih kontrola države članice trebale nastojati poduzeti potrebne mjere kako bi ljudima omogućile prelazak granica uz istodobno jamčenje maksimalne sigurnosti i zaštite zdravlja;

31.

priznaje ključnu ulogu europskih njegovatelja, osobito tijekom pandemije; poziva Komisiju da osigura njihovu mobilnost kako bi se ispunile potrebe različitih država članica i regija u pogledu demografskih izazova i bilo kakvih budućih izazova u području pandemije ili zdravlja; poziva Komisiju da u bliskoj suradnji s državama članicama i lokalnim vlastima u okviru redovnog zakonodavnog postupka uvede zajednički protokol za slobodu kretanja utemeljen na znanosti na razini cijele Unije tijekom zdravstvene krize i drugih kriznih situacija te da pomno razmotri ulogu ELA-e u tom pogledu; poziva države članice koje još nisu ratificirale i provele Konvenciju ILO-a br. 189 o dostojnom radu za radnike u kućanstvu da je bez odlaganja ratificiraju i provedu; poziva države članice da uspostave pravne okvire za olakšavanje zakonitog zapošljavanja radnika u kućanstvu i njegovatelja;

32.

ističe potrebu za dodatnom upotrebom alata za usklađivanje i uzajamno priznavanje stručnih diploma, vještina i kvalifikacija diljem Unije kojima će se izbjeći birokracija i olakšati trgovina i promet, poštujući temeljno načelo jednakog postupanja i bez snižavanja obrazovnih standarda i mehanizama vrednovanja država članica; stoga poziva Komisiju i države članice da promiču i poboljšaju trenutačne mehanizme uzajamnog priznavanja i portale profesionalne mobilnosti kojima se olakšava i promiče transparentna mobilnost, kao što su portal za mobilnost pri zapošljavanju EURES, internetska platforma Europass i sustav klasifikacije europskih vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO); posebno poziva države članice da uspostave prekogranična partnerstva kako bi pomogle mobilnim radnicima u prekograničnim regijama; poziva države članice da olakšaju slobodno kretanje osoba s invaliditetom unutar Unije te ih potiče da osiguraju usvajanje zajedničke europske definicije statusa invaliditeta u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom i uzajamno priznavanje statusa invaliditeta među državama članicama;

33.

smatra da nacionalne odredbe, prakse i propisi u pogledu pristupa i obavljanja određenih zanimanja te pristupa i pružanja usluga radi zaštite javnog interesa i radnika i/ili potrošača nisu prepreka produbljivanju jedinstvenog tržišta;

34.

poziva države članice da mobilnim radnicima osiguraju pristup osposobljavanju i prekvalifikaciji kako bi se riješio nedostatak radne snage u određenim sektorima i poduprli digitalna tranzicija i mjere u cilju ostvarenja klimatski neutralnog gospodarstva;

35.

podsjeća na temeljno pravo država članica da premaše minimalne razine utvrđene direktivama Europske unije, bez stvaranja nepotrebnih i nerazmjernih prepreka;

36.

sa zabrinutošću primjećuje poteškoće u pristupu mobilnih radnika sustavima socijalne zaštite ili neodgovarajući pristup tim sustavima, osobito prekograničnih i pograničnih radnika; naglašava važnost koordiniranog djelovanja na razini Unije, no priznaje i pozdravlja uspješne bilateralne sporazume koje su potpisale države članice kako bi zajamčile prava socijalne zaštite svim radnicima, kako je utvrđeno u Preporuci Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti; poziva Komisiju i države članice da osiguraju socijalna prava mobilnim radnicima u slučaju zdravstvene krize i drugih kriznih situacija;

37.

podsjeća na to da su dobri uvjeti rada i zapošljavanja konkurentska prednost poduzeća u privlačenju kvalificiranih radnika; ističe važnost korporativnih ulaganja u formalno i neformalno osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi se podržala pravedna tranzicija na digitalno i kružno gospodarstvo; naglašava da poduzeća koja se koriste umjetnom inteligencijom, robotikom i povezanim tehnologijama imaju odgovornost osigurati odgovarajuće prekvalificiranje i usavršavanje za sve zaposlenike kako bi mogli naučiti upotrebljavati digitalne alate i raditi s kobotovima i drugim novim tehnologijama, čime se prilagođavaju promjenjivim potrebama tržišta rada i ostaju zaposleni; u tom pogledu naglašava važnost Okvirnog sporazuma o digitalizaciji europskih socijalnih partnera; podsjeća na to da se u prethodno navedenom sporazumu navodi odgovornost poslodavaca da osiguraju prekvalifikaciju i usavršavanje radnika, posebno u cilju digitalizacije radnih mjesta;

38.

naglašava potrebu za potpunom digitalizacijom postupaka u pogledu mobilnosti radne snage i upućivanja radnika kako bi se poboljšali pružanje i razmjena informacija među nacionalnim tijelima i kako bi se omogućila učinkovita provedba, među ostalim, putem osnivanja jedinstvene službe za pomoć radnicima i budućim poslodavcima u području mjerodavnih pravila EU-a kojoj će u ELA-i biti i digitalno i fizičko sjedište; potiče države članice da u potpunosti podrže digitalizaciju javnih usluga, posebno ustanove socijalne sigurnosti, kako bi olakšale postupke mobilnosti europskih radnika te istodobno osigurale prenosivost prava i usklađenost s obvezama povezanima sa slobodom kretanja; naglašava potrebu za izradom boljih statističkih alata za mjerenje neusklađenost ponuđenih i traženih vještina na europskim tržištima rada i za procjenom potreba tržištâ rada i razlika među njima; naglašava važnost EURES-a i posebno skreće pozornost na povezivanje djelovanja EURES-a s potrebama tržišta rada kako bi se ispunile prioritetne sektorske potrebe i potrebe za vještinama i kako bi se pružila potpora tražiteljima posla u pronalasku novog zaposlenja;

39.

poziva Komisiju da u razumnom roku nastavi evaluaciju mandata ELA-e nakon najmanje dvije godine rada tog tijela u punom kapacitetu; potiče Komisiju da uključi dionike s temeljitim poznavanjem različitih modela tržišta rada u rad i evaluacije ELA-e;

40.

poziva Komisiju da predloži zakonodavni okvir u svrhu utvrđivanja uvjeta rada na daljinu diljem EU-a i zajamči pristojne uvjete rada i zapošljavanja;

41.

poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da surađuju sa socijalnim partnerima i ELA-om na utvrđivanju posebnih sektorskih strategija kako ne bi samo promicali i olakšavali dobrovoljnu mobilnost radnika, nego kako bi isto tako osmislili i proveli neophodne strukture potpore za usavršavanje i prekvalifikaciju radnika te proveli relevantne javne politike i pružili mogućnosti zaposlenja na visokokvalitetnim radnim mjestima koja odgovaraju vještinama radnika; naglašava dodanu vrijednost uzajamnog priznavanja usklađenosti vještina i kvalifikacija s pomoću aktualnih mehanizama za priznavanje kao što su portal za mobilnost pri zapošljavanju EURES, internetska platforma Europass i klasifikacijski sustav ESCO;

42.

izražava zabrinutost zbog toga što je pristup zaposlenika i poslodavaca informacijama o mobilnosti radne snage i usluga i dalje izazov; primjećuje da su informacije o uvjetima zaposlenja i kolektivnim ugovorima, koje su dostupne na jedinstvenim službenim nacionalnim internetskim stranicama, često vrlo ograničene naravi i može im se pristupiti samo na nekim jezicima; stoga poziva Komisiju da poboljša pristup informacijama izradom jedinstvenog predloška za službene nacionalne internetske stranice;

43.

potiče države članice da se pobrinu za odgovarajuću koordinaciju socijalne sigurnosti, uključujući aktualnom revizijom Uredbe (EZ) br. 883/2004 te jačanjem prenosivosti prava, pridajući pritom posebnu pozornost prenosivosti naknada socijalne sigurnosti za osobe s invaliditetom; naglašava da digitalizacija pruža nezapamćene mogućnosti za olakšavanje prekograničnog rada mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća uz osiguravanje stroge usklađenosti s pravilima pravedne mobilnosti; ističe važnost prethodnog obavješćivanja i primjene potvrde A1 prije nego što radnik započne svoj prekogranični rad;

44.

naglašava da se provedbom pravila Unije o mobilnosti radne snage moraju osigurati načelo jednakog postupanja, načelo nediskriminacije i zaštite radnika te smanjiti nepotrebno administrativno opterećenje;

45.

poziva Komisiju da ispita nedostatke u zaštiti i razmotri potrebu za revizijom Direktive 2008/104/EZ o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje kako bi se osigurali dostojanstveni uvjeti rada i zapošljavanja za radnike zaposlene preko poduzeća za privremeno zapošljavanje;

46.

ističe da se radnici s invaliditetom i dalje suočavaju s višestrukim preprekama zbog čega im je teško ili nemoguće u potpunosti iskoristiti mogućnosti slobodnog kretanja usluga; poziva države članice da bez odgode provedu Direktivu (EU) 2019/882 (Europski akt o pristupačnosti) kako bi se učinkovito uklonile prepreke za radnike s invaliditetom te zajamčila dostupnost pristupačnih usluga i primjerenost uvjeta pružanja usluga; naglašava da je iznimno važno postići potpuno pristupačno jedinstveno tržište kojim se jamči jednako postupanje te ekonomska i socijalna integracija radnika s invaliditetom;

47.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(2) SL L 186, 11.7.2019., str. 21.

(3) SL L 141, 27.5.2011., str. 1.

(4) SL L 107, 22.4.2016., str. 1.

(5) SL L 166, 30.4.2004., str. 1.

(6) SL L 284, 30.10.2009., str. 1.

(7) SL L 300, 14.11.2009., str. 51.

(8) SL L 300, 14.11.2009., str. 72.

(9) SL L 293, 31.10.2008., str. 3.

(10) SL L 102, 11.4.2006., str. 1.

(11) SL L 364, 12.12.1992., str. 7.

(12) SL L 128, 30.4.2014., str. 8.

(13) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.

(14) SL L 80, 23.3.2002., str. 35.

(15) SL L 167, 2.7.1999., str. 33.

(16) SL L 124, 20.5.2009., str. 30.

(17) SL L 18, 21.1.1997., str. 1.

(18) SL L 173, 9.7.2018., str. 16.

(19) SL L 159, 28.5.2014., str. 11.

(20) SL L 249, 31.7.2020., str. 49.

(21) SL L 185, 11.7.2019., str. 44.

(22) SL L 65, 11.3.2016., str. 12.

(23) SL C 189, 15.6.2017., str. 15.

(24) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176.

(25) SL C 337, 20.9.2018., str. 135.

(26) SL C 482, 23.12.2016., str. 31.

(27) http://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2010/working-conditions-industrial-relations/posted-workers-in-the-european-union

(28) Europska komisija, Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost, Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2017., Konačno izvješće iz siječnja 2018., 2018. Europska komisija, Studija o kretanju kvalificirane radne snage, Konačno izvješće (sastavio OUK), 2018.; Malmström, Cecilia, Predgovor publikaciji Rethinking the attractiveness of EU Labour Immigration Policies: Comparative perspectives on the EU, the US, Canada and beyond (Preispitivanje privlačnosti politika EU-a o radnoj imigraciji: usporedne perspektive EU-a, SAD-a, Kanade i šire), urednici S. Carrera, E. Guild i K. Eisele, CEPS, 2018.

(29) Baza podataka OECD-a „Skills for Jobs”, https://www.oecdskillsforjobsdatabase.org/#FR/_.

(30) Direktiva (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 173, 9.7.2018., str. 16.).

(31) Europska komisija, Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2019., siječanj 2020.