Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Kako resursno i energetski intenzivne industrije mogu iskoristiti plan oporavka EU-a za društveno prihvatljiv prelazak na dekarbonizaciju i digitalizaciju”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 152/07)

Izvjestitelj:	Andrés BARCELÓ DELGADO
Suizvjestitelj:	Enrico GIBELLIERI

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	10.11.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	8.12.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	565
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	151/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Mehanizam za oporavak EU-a i s njime povezani nacionalni planovi za oporavak i otpornost moraju doprinijeti pravednoj tranziciji u resursno i energetski intenzivnim industrijama EU-a. Njima se mora dovesti do stvaranja i održavanja kvalitetnih radnih mjesta u tim industrijama, uključiti socijalne partnere u provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost te pružiti podrška tranzicijama na tržištu rada kroz prekvalifikaciju i usavršavanje.

1.2.

EGSO potiče Komisiju i druge institucije EU-a da zajamče jednake uvjete na jedinstvenom tržištu s ciljem izbjegavanja neuravnoteženih prednosti za industriju koje ovise o pristupu pojedine države članice.

1.3.

EGSO vjeruje da se industrijska tranzicija neće postići ako se ne provede energetska tranzicija. Za to će od ključne važnosti biti dostupnost dostatnih, cjenovno pristupačnih niskougljičnih izvora energije koji omogućuju niskougljičnu industrijsku proizvodnju. Zakonodavci EU-a i države članice trebali bi uravnotežiti raspoloživost energetskih prijenosnika i njihove troškove te tako omogućiti resursno i energetski intenzivnim industrijama da provedu industrijsku tranziciju i da budu konkurentne na međunarodnom tržištu. Osim toga, tehnološka će neutralnost biti ključna za osiguravanje pravilne provedbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost, u skladu s klimatskim ciljevima EU-a za 2030. i 2050. te UN-ovim ciljevima održivog razvoja.

1.4.

Automatizacija i digitalizacija u industrijskoj tranziciji među najvažnijim su temeljima ovog procesa transformacije. Međutim, ne smije se pogrešno shvatiti uloga digitalizacije u resursno i energetski intenzivnim industrijama: riječ je o alatu, a ne krajnjem cilju.

1.5.

EGSO pozdravlja sedam važnih područja koje je Komisija definirala u svojim smjernicama državama članicama u području nacionalnih planova za oporavak i otpornost i potrebu da se najmanje 37 % ukupnog proračuna izdvoji za aktivnosti u području ulaganja u klimatska pitanja i najmanje 20 % u području digitalizacije. Potiče institucije EU-a da pažljivo nadziru raspoređivanje dodijeljenih sredstava da bi se ti zahtjevi ispunili.

1.6.

Vrijeme koje je potrebno tvrtkama u resursno i energetski intenzivnim industrijama za industrijsku tranziciju bit će duže od trajanja mehanizma za oporavak i otpornost. EGSO potiče institucije EU-a da to uzmu u obzir i da uspostave nove i odgovarajuće financijske instrumente i propise s ciljem postizanja potpune tranzicije na niskougljičnu industriju nakon 2026.

1.7.

S obzirom na to da je tvrtkama u resursno i energetski intenzivnim industrijama potrebna posebna pažnja u pogledu aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija, EGSO potiče institucije EU-a da uvedu posebne mjere za rješavanje izazova s kojima se tvrtke u resursno i energetski intenzivnim industrijama suočavaju na svojem putu do ugljično neutralne industrije.

1.8.

Obnovom zgrada osigurat će se znatan udio energetske učinkovitosti potrebne za postizanje ugljično neutralnog društva 2050. EGSO pruža potporu radovima i projektima posvećenima poboljšanju energetske učinkovitosti u zgradama obnovom njihovog vanjskog dijela i instalacija.

1.9.

EGSO snažno brani razvoj vlastitog sustava oblaka EU-a koji EU-u donosi tehnološku neovisnost.

1.10.

Upravljanje talentima unutar industrije EU-a ključno je za postizanje uspješne industrijske transformacije. Komisija stoga mora pratiti hoće li programi i aktivnosti razvijeni za poboljšanje novih vještina pridonijeti uspješnoj transformaciji u tom pogledu.

2.   Kontekst

2.1.

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je ne samo do zdravstvene krize na svjetskoj razini, već i do gospodarske i socijalne krize. Ta ozbiljna situacija nametnula je europskim oblikovateljima politika obvezu provedbe važnih mjera politika s ciljem stabilizacije gospodarstava svih europskih država članica.

2.2.

Europska unija uvela je nekoliko mehanizama u okviru instrumenta za oporavak Next Generation EU (NGEU) s ciljem pružanja potpore državama članicama da iz krize izađu jače zahvaljujući dosad najvećem paketu poticaja. Instrumentom će se osigurati iznos od 1,8 bilijuna EUR u dugoročnom proračunu koji će se rasporediti u različite instrumente usmjerene na modernizaciju, istraživanje, klimatsku tranziciju i socijalnu zaštitu.

2.3.

Jedan od instrumenta NGEU-a je i Mehanizam za oporavak i otpornost koji će se usredotočiti na saniranje neposredne gospodarske i socijalne štete koje je izazvala pandemija bolesti COVID-19 i kojim će se promicati „dvostruka tranzicija” na dekarbonizirano i digitalno društvo.

2.4.

Taj mehanizam raspolaže iznosom od ukupno 672,5 milijardi EUR, koji će se raspodijeliti u obliku zajmova (360 milijardi EUR) i bespovratnih sredstava (312,5 milijardi EUR), namijenjenih za potporu reformama i ulaganjima država članica s ciljem ostvarivanja održivog oporavka.

2.5.

Ta će se sredstva dodijeliti u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koji će uključivati potrebne reforme i ulaganja te odražavati relevantne preporuke Vijeća za pojedinu zemlju kao dio okvira upravljanja u sklopu europskog semestra, s ciljem doprinosa EU Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2021.

2.6.

Europska komisija definirala je važna područja u kojima svaka država članica treba definirati posebne smjerove djelovanja: 1. ENERGIJA – čiste tehnologije i obnovljivi izvori energije; 2. OBNOVA – energetska učinkovitost zgrada; 3. PUNJENJE – održivi prijevoz i postaje za punjenje; 4. POVEZIVANJE – uvođenje brzih širokopojasnih usluga; 5. MODERNIZACIJA – digitalizacija javne uprave; 6. EKSPANZIJA – kapaciteti podatkovnih oblaka i održivi procesori; 7. PREKVALIFIKACIJA i USAVRŠAVANJE – obrazovanje i osposobljavanje u cilju razvoja digitalnih vještina. Glavna područja definirana su da bi se omogućilo da se poduzetim mjerama znatno doprinese zelenoj i digitalnoj tranziciji EU-a. Mehanizmom za oporavak i otpornost će se, kroz razvojna područja koja promiču države članice i koja su u skladu s preporukama za pojedinu zemlju iz europskog semestra, dati prostora organizacijama koje su pogođene gospodarskom situacijom uzrokovanom pandemijom. Time će se posebice pomoći gospodarskim sektorima, kao što su resursno i energetski intenzivne industrije, koji su se već nalazili u teškoj situaciji (zbog velikog regulatornog opterećenja i nepoštenog tržišnog natjecanja iz nekih trećih zemalja) i koji su ozbiljno pogođeni trenutačnim okolnostima.

2.7.

Strategija oporavka, koja se temelji na industrijskoj strategiji EU-a i njezinoj ažuriranoj verziji iz 2021., doprinijet će postizanju ciljeva europskog zelenog plana, cilja klimatske neutralnosti do 2050. i revidiranog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. Mehanizam za oporavak i otpornost igrat će ključnu ulogu u rješavanju pitanja velikih ulaganja koja resursno i energetski intenzivne industrije moraju provesti da bi se postigli navedeni ciljevi. Snažnim partnerstvima između EU-a, država članica, socijalnih partnera, industrije i drugih relevantnih dionika mora se pružiti potpora nastojanjima potrebnima za izgradnju jačeg jedinstvenog tržišta za oporavak EU-a. Strategijom oporavka ojačat će se i mehanizam za pravednu tranziciju, kojim se podupiru regije koje se oslanjaju na resursno i energetski intenzivne industrije i koje prolaze kroz strukturne promjene.

3.   Opće napomene

3.1.

U planu EU-a za oporavak sadržan je ključan aspekt u održivoj tranziciji prema dekarboniziranom i digitaliziranom gospodarstvu i naglašava se činjenica da dvostruka tranzicija EU-a zahtijeva političku odgovornost, uz političku predanost i/ili zlatna pravila. EGSO se slaže s predloženim glavnim područjima kojima će se ulaganja usmjeriti u neka od područja najvažnijih za ostvarenje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, osiguravajući pritom postizanje klimatskih ciljeva utvrđenih zakonodavstvom EU-a za 2030. (smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % u usporedbi s 1990.) i za 2050. (nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova).

3.2.

Uslijed pandemije stvorila se potreba za izgradnjom zajedničkog puta na kojemu se pravila globalno definiraju i ujednačeno primjenjuju u svim regijama, čime se uklanja potencijalni rizik od fragmentacije koji proizlazi iz različitog načina dodjeljivanja sredstava. Kriza koja je nastala zbog pandemije i potreba za tranzicijom na održivo, otporno i fleksibilno gospodarstvo mogle bi pružiti odličnu priliku za definiranje pravila kojima se jamče jednaki uvjeti u EU-u.

3.3.

U tu je svrhu potrebno na odgovarajući način ocijeniti trenutačnu nesigurnu situaciju resursno i energetski intenzivnih industrija, kao i učinak koji bi kontinuirani karakter tih uvjeta mogao imati na europsko gospodarstvo u cjelini. Valja imati na umu doprinos resursno i energetski intenzivnih industrija bruto domaćem proizvodu (BDP-u) Europske unije, kao i činjenicu da su te industrije predvodnici u inovaciji, da su odgovorne za stvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta i da doprinose dugoročnoj dobrobiti za društvo u cjelini. Za snažnu javnu službu potreban je poticaj privatnog sektora. No EGSO je zabrinut zbog manjka preciznosti koju neki već odobreni nacionalni planovi za oporavak i otpornost pokazuju u pogledu resursno i energetski intenzivnih industrija s obzirom na to da se ulaganja ponekad preusmjeravaju u druge gospodarske sektore.

3.4.

Osim toga, potrebno je uzeti u obzir zamah koji resursno i energetski intenzivne industrije mogu pružiti u pogledu istraživanja i razvoja jer je riječ o ključnom području u kojem će se inovacije podići s laboratorijske na industrijsku razinu.

3.5.

Resursno i energetski intenzivne industrije potencijalno su jedne od najvećih doprinositelja industrijskoj tranziciji kojom će se osigurati niskougljična Europa. Industrija bi trebala pojačati svoje napore u razvoju i pokretanju niskougljičnih proizvodnih procesa i njihovu promicanju u složenim lancima opskrbe. Bez tih internih i eksternih aktivnosti bit će teško postići ključne, ali ambiciozne ciljeve definirane u Pariškom sporazumu i ciljeve koje je postavio EU.

3.6.

Automatizacija i digitalizacija igrat će ključnu ulogu u ostvarivanju te industrijske tranzicije. No koncepti se ne smiju miješati: transformacija je cilj, a digitalizacija alat. Provedbom digitalnih rješenja pojednostavnit će se način na koji ljudi razmišljaju, donose odluke i rade: iako digitalizacija treba predstavljati prioritet za Mehanizam za oporavak i otpornost, pažnja se treba usmjeriti na način na koji će ti alati omogućiti učinkovitiji pristup izazovima s kojima se suočavamo.

3.7.

Digitalna transformacija zahtijevat će razvoj tehnologija čija je učinkovitost dokazana u pilot ili laboratorijskoj fazi na industrijskoj razini. U tu svrhu, javna i privatna partnerstva trebaju biti usmjerena na istraživanje, razvoj i inovacije. Ulaganja bi se trebala usmjeriti na tehnologiju koja u ranoj fazi pokazuje dobre rezultate u pogledu prilagodljivosti, izvedivosti i pouzdanosti inovativnih rješenja u gornjim dijelovima lanaca vrijednosti, a istodobno je usklađena s ciljevima održivosti. Usto, bit će potrebno planirati prijelazno razdoblje tijekom kojeg se inovativna rješenja mogu primjereno proširiti na industrijske razmjere.

3.8.

Da bi se ta situacija mogla učinkovito svladati, tranzicijom se treba usredotočiti na stečeno znanje, već dostupne resurse i potencijalne sinergije koje mogu nastati. Transformacija uključuje inovacije, izume, projektiranje, izgradnju i, ustvari, razvoj, no to ne bi samo po sebi trebalo značiti stvaranje nečeg novog.

3.9.

EGSO je svjestan ulaganja koje će ta tranzicija zahtijevati. Mehanizam za oporavak i razvoj i NGEU ne trebaju se smatrati univerzalnim rješenjima. Za transformaciju resursno i energetski intenzivnih industrija kako bi se mogle nositi s dvostrukom tranzicijom bit će potreban golem plan ulaganja kojim će se mobilizirati brojni dodatni izvori financiranja (npr. državne potpore, važni projekti od zajedničkog europskog interesa, nova vlastita sredstva za proračun EU-a, budući prihodi iz ETS-a EU-a, privatna ulaganja itd.). U tu je svrhu nužno pomiriti industrijske i energetske politike s klimatskom politikom da bi se mobilizirala sva velika ulaganja koja su potrebna u tranziciji na gospodarski model s nultim stopama emisija ugljika.

3.10.

EGSO smatra da je potrebno uložiti napore da bi se potpora koja se pruža mehanizmom za oporavak i otpornost u svrhu transformacije resursno i energetski intenzivnih industrija uskladila s postojećim javno-privatnim programima financiranja, kao što su SPIRE ili Partnerstvo za čisti čelik. Industrijski savezi trebaju se upotrebljavati kao platforme za održavanje dugoročnih sinergija između projekata koji se financiraju iz mehanizma za oporavak i otpornosti i postojećih programa EU-a s ciljem poticanja transformacije resursno i energetski intenzivnih industrija.

3.11.

Utvrđena je potreba da se financijska potpora pružena u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost poprati ambicioznom poreznom reformom. To bi trebalo uskladiti sa sporazumom OECD-a kako bi se osiguralo da visokoprofitabilna poduzeća podliježu efektivnoj stopi poreza na dobit od 15 % počevši od 2023.

3.12.

Glavni cilj isplate bespovratnih sredstava poduzećima trebao bi biti održavanje međunarodne konkurentnosti industrije EU-a uz poštovanje socijalnih, gospodarskih i okolišnih standarda EU-a kako bi se osiguralo da dvostruka tranzicija bude na korist europskim građanima.

3.13.

Kao što je ranije navedeno, europski plan oporavka bit će ključan za transformaciju resursno i energetski intenzivnih industrija, a istodobno će pridonijeti preobrazbi drugih gospodarskih sektora u pogledu dvostruke tranzicije. Taj će prijelaz širokog raspona zahtijevati dugoročna razdoblja prilagodbe i prijelazna razdoblja, posebice u svim pitanjima vezanima uz ljudski kapital. EGSO snažno predlaže da se investicijski mehanizmi produže nakon 2026. i da se svaka od čvrstih i jasnih veza između mehanizama dobro definira.

4.   Posebne napomene

EGSO poziva države članice i industriju da iznesu ulaganja i reforme s najvećim transformacijskim učinkom u pogledu postizanja postavljenih konačnih ciljeva u glavnim područjima koje je definirala Komisija. Ne smije se zanemariti činjenica da troškovi uključeni u postizanje ciljeva povezanih s ovom dvostrukom tranzicijom moraju biti prihvatljivi za društvo u cjelini.

4.1.   ENERGIJA – čiste tehnologije i obnovljivi izvori energije

4.1.1.

Do industrijske tranzicije neće doći ako se ne provede energetska tranzicija. Dekarbonizacija industrije izravno će ovisiti o dostupnosti dostatnih, cjenovno pristupačnih niskougljičnih izvora energije koji omogućuju niskougljičnu industrijsku proizvodnju. Osiguravanje dovoljne količine dekarbonizirane energije na pouzdan način bit će ključno za postizanje klimatskih i digitalnih ciljeva. Slično tome, potrebna su velika ulaganja da bi se razvila ili stvorila infrastruktura potrebna za transport, skladištenje i distribuciju tih dosad neviđenih količina niskougljične energije. Provedba nacionalnih planova oporavka, a posebno predloženih reformi, trebala bi biti usmjerena na osiguravanje konkurentnih, stabilnih i predvidljivih cijena energije, ograničavanjem utjecaja visokih cijena energije na inflaciju, što može ugroziti oporavak resursno i energetski intenzivnih industrija i društva općenito.

4.1.2.

EGSO se slaže da se tehnološka neutralnost mora postići uz istovremenu provedbu nacionalnih planova za oporavak: sve niskougljične tehnologije (obnovljivi izvori energije, zeleni vodik, fuzijski reaktor itd.) moraju se uključiti u tu tranziciju pod uvjetom da su u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050., kao i ciljevima održivog razvoja UN-a. Nijedna se tehnologija ne bi smjela preventivno ili proizvoljno isključiti. Kriteriji dodjele sredstava trebaju se usredotočiti na osiguravanje konkurentnih cijena energije za krajnje kupce neovisno o samoj tehnologiji.

4.1.3.

Za to će možda biti potrebno razmotriti ne samo kombiniranje različitih konkurentnih obnovljivih izvora energije, već i njihovo kombiniranje s tehnologijama hvatanja i skladištenja ugljika, imajući na umu ulogu koju će imati energetsko međupovezivanje između različitih država članica. Potrebno je uspostaviti dostatnu i ujednačenu regulativu da bi se stvorio poslovni model za ulaganja i omogućila primjena tih tehnologija.

4.1.4.

Osim raspoloživosti cjenovno pristupačne energije i tehnoloških rješenja, energetska učinkovitost mora se isto tako uzeti u obzir na odgovarajući način. Svi scenariji predviđeni strategijom EU-a za dugoročno smanjenje emisija u svrhu postizanja ciljeva klimatske neutralnosti do 2050. važnu ulogu daju uštedama energije (1). Prijelaz na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom također ima važnu ulogu u smanjenju potrošnje energije i resursa u resursno i energetski intenzivnim industrijama.

4.1.5.

To se mora na ispravan način riješiti u okviru mehanizma za oporavak i otpornost u pogledu prethodno spomenutog rizika od nepoštenog tržišnog natjecanja i u cilju sprječavanja i ublažavanja rizika koje bi moglo uključivati curenje ugljika. Ne smiju se previdjeti mjere ili sustavi koji su djelovali u pogledu smanjenja emisija, već ih po potrebi ojačati dodatnim ili komplementarnim (ne alternativnim) mehanizmima.

4.1.6.

Nakon procjene svih potencijalnih ključnih čimbenika kojima će trebati rješavati u okviru vodećeg područja ENERGIJE, glavna je sumnja koja se javlja način na koji će EU moći isporučiti dosad nezabilježenu količinu energije koju društvo zahtijeva.

4.2.   OBNOVA – energetska učinkovitost zgrada

4.2.1.

Za poboljšanje energetske učinkovitosti postojećih i novih zgrada bit će potrebni pametni materijali i oprema, što će doprinijeti održivoj tranziciji. Smatramo da su pametni materijali zeleni materijali ili održivi proizvodni procesi za njihovo postizanje.

4.2.2.

EGSO vjeruje da će se, u svrhu sveobuhvatnog doprinosa ciljevima koja je utvrdila Europska komisija, pametni materijali (i s njima povezani održivi proizvodni procesi) promicati izvan okvira uobičajenog djelovanja. Ne smijemo zaboraviti opremu: energetska učinkovitost neće se postići ako se usredotočimo samo na vanjski dio zgrade; oprema i sustavi moraju se na ispravan način ocijeniti, obnoviti i međusobno povezati. To bi moglo dovesti do pokretanja tržišta pametnih materijala, pri čemu bi postupci javne nabave mogli biti praktično polazište.

4.3.   PUNJENJE – održivi prijevoz i postaje za punjenje

4.3.1.

Europskom se strategijom moraju uložiti veliki napori kako bi se utvrdio jasan plan djelovanja za dekarbonizaciju sektora koji se teško elektrificiraju (na duge udaljenosti i teški cestovni promet, zračni promet, pomorski promet itd.).

4.3.2.

Strategijom za obnovljiva goriva i niskougljična goriva te savez za vrijednosne lance obnovljivih i niskougljičnih goriva doprinijet će, među ostalim, dekarbonizaciji sektora zračnog i pomorskog prometa, dopunjujući napore za dekarbonizaciju cestovnog prometa elektrifikacijom. Na taj će se način svima zajamčiti pristup cjenovno pristupačnoj mobilnosti. Dekarbonizacija prometa provest će se na temelju procjene životnog ciklusa te troškova i koristi, čime će se u prvi mah zamijeniti načini prometa koji imaju najveći učinak, osiguravajući pritom dostatna prijelazna razdoblja za korisnike s niskim prihodima s pomoću niskougljičnih održivih goriva.

4.4.   POVEZIVANJE – uvođenje brzih širokopojasnih usluga

4.4.1.

EGSO je svjestan važnosti automatizacije i digitalizacije u industrijskoj tranziciji s kojom se suočavamo jer su one među najvažnijim temeljima ovog procesa transformacije.

4.4.2.

Industriji je potrebno osigurati dovoljno resursa kako bi se poboljšala automatizacija sustava. Kvalitetne informacije zatim se mogu pružiti s pomoću digitalnih alata kako bi postupci donošenja odluka bili učinkovitiji.

4.4.3.

Za to će biti potrebna ulaganja ne samo u tehnologiju, već i u osposobljavanje radnika i društva općenito u području digitalnih vještina, usvajanje razmišljanja na digitalno osviješten način i osiguravanje odgovarajućih propisa i alata kako bi se, među ostalim, zajamčila kibersigurnost.

4.5.   MODERNIZACIJA – digitalizacija javne uprave

4.5.1.

EGSO razumije važnost činjenice da digitalizacija javne uprave možda morati boriti protiv prekomjernih administrativnih opterećenja s kojima se industrija često suočava. Međutim, ta digitalna tranzicija treba se temeljiti na stvarnoj analizi troškova i koristi, pri čemu se sredstva pravilno dodjeljuju na temelju tehničkih kriterija (ta se analiza mora uzeti u obzir iznad samog cilja).

4.6.   EKSPANZIJA – kapaciteti podatkovnih oblaka i održivi procesori

4.6.1.

Propisno upravljanje podacima dovest će do prekretnice u ispravnom donošenju odluka, razvoju poslovne inteligencije, učinkovitom rješavanju problema i optimizaciji resursa, a sve je navedeno ključno u osiguravanju uspješne tranzicije. Potrebno je dodijeliti dovoljno sredstava kako bi se osiguralo sudjelovanje svih vrsta organizacija u provedbi ove inicijative, osiguravajući ravnopravne podatkovne resurse koji će dovesti do pravedne tranzicije.

4.6.2.

U pogledu strateške neovisnosti, EU bi trebao razviti vlastite kapacitete oblaka kojima se omogućuje tehnološki suverenitet i izbjegava tehnološka ovisnost o trećim zemljama.

4.7.   PREKVALIFIKACIJA i USAVRŠAVANJE – obrazovanje i osposobljavanje u cilju razvoja digitalnih vještina

4.7.1.

Tranzicija s kojom se suočavamo neće biti moguća ako nije utemeljena na potrebama i očekivanjima trenutačnog i budućeg društva te konceptu pravedne tranzicije.

4.7.2.

Glavna konkurentska prednost Europske unije je naš ljudski kapital. Europi nedostaju sirovine, naš životni standard najviši je u svijetu, a naš regulatorni okvir veoma je zahtjevan: to znači da je naša najveća prednost visoka produktivnost koju pokreću naš ljudski kapital i bogata raznolikost.

4.7.3.

Izgradnja kapaciteta i projekti kojima će se definirati ključne vještine bit će neophodni u osiguravanju učinkovite industrijske tranzicije koja je usmjerena na jednakost i kojom se nikoga ne zapostavlja. U tu je svrhu potrebno promicati osposobljavanje na svim razinama društva (od trenutačno aktivnih do budućih zaposlenika) za nove izazove koji će se pojaviti.

4.7.4.

Inovativno razmišljanje bit će ključno za buduće procese donošenja odluka. Te sposobnosti moraju biti dio programa osposobljavanja. Usto, u bliskoj će budućnosti postojati i velika potražnja za digitalnim vještinama. Ljudski resursi trebaju se usredotočiti na pokušaje popunjavanja tih praznina kako bi se osigurale konkurentne organizacije u kojima su zaposlene i osobe koje ispunjavaju svrhu organizacije.

---

(1)  https://knowledge4policy.ec.europa.eu/publication/depth-analysis-support-com2018-773-clean-planet-all-european-strategic-long-term-vision_en