1.Uvod

Grčki manji egejski otoci čine iznimno rascjepkani otočni teritorij koji obilježavaju velika zemljopisna i prirodna ograničenja. Gustoća naseljenosti im je niska, a poljoprivredna površina ograničena. Topografija i klima dodatni su čimbenici koji ograničavaju poljoprivrednu proizvodnju na manjim egejskim otocima.

Neki su otoci vrlo izolirani od kontinentalne Grčke te se suočavaju s problemom dvostruke ili čak trostruke izoliranosti 1 . Njihova izoliranost, mala površina i udaljenost od tržišta uzrokuju veće troškove prijevoza i time utječu na opskrbu prijeko potrebnim poljoprivrednim proizvodima.

Uzimajući u obzir tu specifičnu situaciju, koja se ne može usporediti s kopnom EU-a, za manje egejske otoke primjenjuju se posebne mjere za poljoprivredu u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Za manje egejske otoke, osim potpore koju primaju u okviru prvog stupa ZPP-a, postoji poseban program potpore, koji pomaže u promicanju lokalne proizvodnje i osiguravanju opskrbe osnovnim proizvodima. Taj program potpore za manje egejske otoke obuhvaća sve egejske otoke osim Evije i Krete.

U ovom se izvješću ocjenjuje provedba programa za manje egejske otoke u razdoblju od 2015. do 2019. U njemu se osobito uzimaju u obzir iskustvo Komisije u provedbi programa do 2019. (financijska godina 2020.) te analiza i zaključci iz studije Synthesis study of annual implementation reports of POSEI programmes and the programme for the smaller Aegean Islands for 2015-2019 (Objedinjena analiza godišnjih izvješća o provedbi programa POSEI i programa za manje egejske otoke za razdoblje 2015.–2019.), koju je Ecorys proveo od siječnja do listopada 2021.

Manji egejski otoci sastoje se od 7 582 otoka i obuhvaćaju područje od 210 240 km2 između grčkog kopna na sjeveru i zapadu, otoka Krete na jugu te Turske na istoku. Ukupna im je površina 9 159 km2, a većina otoka manja je od 10 km2. Na otocima vlada sredozemna klima, koju obilježavaju suha i vruća ljeta te kratke i kišovite zime. Ljeti postoji rizik od suša. Na otocima prevladavaju planinska i brdska područja, pa je teren rascjepkan. Ukupni broj stanovnika na svim otocima iznosi 565 125 (2019.), a na većini otoka živi manje od 5 000 stalnih stanovnika.

2.Program potpore za manje egejske otoke: početci, razvoj i pravni okvir

Posebni program za manje egejske otoke pokrenut je 1993., kad su se Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2019/93 2 prepoznali određeni problemi s kojima su se susretali poljoprivredni sektori na manjim egejskim otocima zbog njihove udaljenosti i izoliranosti.

Program je od svojeg stvaranja 1993. doživio neke promjene. Grčka je u okviru reforme ZPP-a 2003. odlučila primjenjivati program jedinstvenih plaćanja (SPS) u cijeloj zemlji počevši od 1. siječnja 2006. Osnovna uredba zamijenjena je 2006. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1405/2006 3 , kojom se nisu promijenili ciljevi ni posebne mjere za manje egejske otoke. Međutim, njome je uveden pristup planiranju programa, koji podrazumijeva da se potpora za manje egejske otoke utvrđuje u godišnjem programu koji donose nacionalna tijela i dostavljaju Komisiji na odobrenje, a kojim upravlja Grčka.

Nakon što je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu Uredba Vijeća (EZ) br. 1405/2006 zamijenjena je Uredbom (EU) br. 229/2013 4 Europskog parlamenta i Vijeća te su donesene Delegirana uredba Komisije (EU) br. 178/2014 i Provedbena uredba Komisije (EU) br. 181/2014 5 .

Program za manje egejske otoke financira se iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP). Uredbom (EU) br. 229/2013 utvrđena je godišnja gornja granica za program u iznosu od 23,93 milijuna EUR godišnje. Uz to, Grčka pruža dodatno nacionalno financiranje u iznosu od 0,547 milijuna EUR godišnje. Financijsko izvršenje (plaćeni iznosi u usporedbi s iznosima koje je Grčka predvidjela) za programe u razdoblju 2015.–2019. prikazano je u Prilogu ovom izvješću.

Iako s regulatornog gledišta program za manje egejske otoke ima isti pristup (ciljevi, struktura i financijsko upravljanje) kao i program POSEI (program za stvaranje prilika u najudaljenijim regijama na temelju njihove zabačenosti ili otočkog položaja) 6 , programom za manje egejske otoke upravlja se zasebno u odnosu na program POSEI.

Za razliku od programa POSEI koji zamjenjuje prvi stup ZPP-a (izravna plaćanja), programom za manje egejske otoke rješavaju se specifični problemi koji pogađaju te otoke te on stoga čini dodatnu potporu programu osnovnih plaćanja (BPS) koji obuhvaća egejske otoke i ostatak Grčke u okviru prvog stupa ZPP-a.

U reformi ZPP-a za razdoblje 2023.–2027. suzakonodavci su se dogovorili da se program za manje egejske otoke neće mijenjati te da će samim time ostati izvan strateškog plana u okviru ZPP-a. Financiranje programa za manje egejske otoke sredstvima EU-a zadržat će se na sadašnjoj razini za ZPP, čime se priznaje posebna uloga tog programa u podupiranju poljoprivrede na manjim egejskim otocima.

3.Pravna osnova izvješća

Člankom 20. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EU) br. 229/2013 predviđa se da „[d]o 31. prosinca 2016., i nakon toga svakih pet godina, Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću opće izvješće u kojemu je prikazan učinak aktivnosti poduzetih na temelju ove Uredbe, kojemu se, prema potrebi, prilažu odgovarajući prijedlozi”.

4.Poljoprivreda na manjim egejskim otocima

Iz zemljopisnih značajki, klimatskih uvjeta i socioekonomske strukture manjih egejskih otoka proizlaze određene zapreke poljoprivrednoj aktivnosti i proizvodnji na otocima. Otoci su suočeni s postupnim napuštanjem zemlje i naposljetku smanjenjem lokalnih zajednica jer su njihova poljoprivredna zemljišta prvenstveno na polumarginalnim i marginalnim područjima.

Otoci su podijeljeni na južnu egejsku regiju (koja se sastoji od Ciklada i otočne skupine Dodekanez) i sjevernu egejsku regiju (koju čini devet naseljenih otoka: Lezbos, Limnos, Agios Efstratios, Hij, Psara, Oinouses, Samos, Ikaria i Fourni).

Poljoprivreda ima važnu ulogu u gospodarskom životu sjeverne egejske regije. Broj stanovnika 2019. iznosio je 221 098. Sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva imao je bruto dodanu vrijednost (BDV) u iznosu od 123 milijuna EUR i činio 5,67 % regionalnog BDV-a (2017.). U sektoru je ukupno bilo 6 300 zaposlenih (2019.). Korištena poljoprivredna površina (KPP) u 2013. iznosila je 245 760 ha, odnosno 64,7 % ukupne površine. Sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ostvario je 123 milijuna EUR BDV-a i činio 5,67 % regionalnog BDV-a (2017.).

Poljoprivredne aktivnosti uključuju proizvodnju usjeva (mastika 7 , stabla maslina, vinova loza, stabla citrusa i žitarice), pčelarstvo i stočarstvo (uzgoj ovaca, koza i goveda). Farme su u prosjeku male (otprilike 5 hektara KPP-a po poljoprivrednom gospodarstvu u 2013.).

Južna egejska regija obuhvaća 5 286 km2 i sastoji se od Ciklada i otočne skupine Dodekanez. Njezino je stanovništvo 2019. iznosilo 344 027. KPP je iznosio 214 010 ha i činio 40,9 % ukupne površine zemljišta 2013. Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo imali su BDV u iznosu od 143 milijuna EUR i činili 2,66 % regionalnog BDV-a (2017.). U poljoprivrednom sektoru ukupno je bilo 9 350 zaposlenih (2017.). Turizam je važan sektor na južnim egejskim otocima, što uzrokuje veliku potražnju za poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, osobito ljeti, koju lokalna poljoprivredna proizvodnja ne zadovoljava, djelomično zbog toga što je ograničena. Stoga regija ovisi o dodatnoj opskrbi iz ostatka Grčke i inozemstva.

Stopa nezaposlenosti u regiji iznosila je 13,7 % 2019., što je otprilike 4 postotna boda manje od nacionalnog prosjeka. Zaposlenost je usko povezana s uslugama, osobito turističkim djelatnostima (prehrana i smještaj, maloprodaja itd.). Stoga prevladava privremena nezaposlenost, osobito među ženskim radno sposobnim stanovništvom.

5.Ciljevi, program i programiranje

Ciljevi programa za manje egejske otoke navedeni u članku 2. Uredbe (EU) br. 229/2013 su sljedeći:

-zajamčiti opskrbu manjih otoka proizvodima koji su prijeko potrebni za prehranu ljudi ili za preradu te kao poljoprivredni inputi, smanjivanjem dodatnih troškova koji nastaju zbog njihove izoliranosti, male površine i udaljenosti od tržišta,

-očuvati i razvijati poljoprivredne djelatnosti na manjim otocima, uključujući proizvodnju, preradu, stavljanje na tržište i prijevoz lokalnih neprerađenih i prerađenih proizvoda.

Stoga se program sastoji od dvije vrste potpore: posebnih režima opskrbe i potpore lokalnoj proizvodnji, a oba se financiraju iz EFJP-a.

5.1.Posebni režimi opskrbe

Potpora u okviru posebnih režima opskrbe je pomoć koja se dodjeljuje za opskrbu poljoprivrednim proizvodima iz EU-a i uglavnom se odnosi na hranu za životinje te u mnogo manjoj mjeri na brašno za prehranu ljudi. Kad je riječ o hrani za životinje, glavni su proizvodi kukuruz i uljane pogače te drugi ostatci biljnih masti ili ulja, dok su glavni proizvodi obuhvaćeni potporom za brašno pšenično brašno ili brašno od suražice.

Manji egejski otoci podijeljeni su u dvije skupine s diferenciranom potporom na temelju dodatnih troškova nastalih zbog udaljenosti: skupina A uključuje otoke koji su bliže kopnu, a skupina B uključuje najudaljenije otoke, koji čine oko tri četvrtine manjih egejskih otoka.

Korisnici potpore u okviru posebnih režima opskrbe su sljedeći:

§za hranu za životinje: organizacije poljoprivrednih zadruga, neovisne poljoprivredne zadruge, poljoprivrednici i distributeri, i

§za brašno: distributeri brašna i pekari.

Grčka je za ovu mjeru namijenila 5,47 milijuna EUR godišnje (23 % najvećeg godišnjeg iznosa financijskih sredstava). To je ispod najvećeg iznosa sredstava od 7,11 milijuna EUR utvrđenog u Uredbi o manjim egejskim otocima (EU) br. 229/2013 za mjere posebnih režima opskrbe.

Potrebno je napomenuti da se za program POSEI u okviru posebnih režima opskrbe primjenjuju izuzeća od uvozne carine za proizvode koji dolaze iz trećih zemalja. Međutim, taj se mehanizam odstupanja od uvoznih režima Unije ne primjenjuje na program za manje egejske otoke.

5.2.Potpora lokalnoj proizvodnji

Potpora lokalnoj proizvodnji usmjerena je na razvoj lokalne poljoprivrede i opskrbu poljoprivrednim proizvodima u okviru mjera koje se odnose na proizvodnju, preradu i stavljanje na tržište lokalnih poljoprivrednih proizvoda. U programu su definirani brojni proizvodi koje se smatra tradicionalnima i važnima za manje egejske otoke. Grčka je u prosjeku dodijelila 18 milijuna EUR godišnje za potporu lokalnoj proizvodnji. Korisnici te potpore su poljoprivredni proizvođači ili organizacije proizvođača.

5.3.Planiranje programa i partnerski pristup

Grčka tijela u programu detaljno definiraju mjere posebnih režima opskrbe i potpore lokalnoj proizvodnji. Taj program odražava prioritete koje su nacionalna tijela u bliskoj suradnji s dionicima utvrdila za svoj poljoprivredni sektor. Prema potrebi, taj se program može svake godine izmijeniti u skladu s člankom 32. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 181/2014.

Svake godine do 30. rujna Grčka Komisiji podnosi godišnje izvješće o provedbi programa u prethodnoj godini u skladu s člankom 31. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 181/2014.

6.Financijsko izvršenje

Financijsko izvršenje (plaćeni iznosi u usporedbi s iznosima koje je Grčka predvidjela) u razdoblju obuhvaćenom revizijom i raspodjela iznosa između potpore lokalnoj proizvodnji i posebnih režima opskrbe prikazani su u Prilogu. Mjere potpore lokalnoj proizvodnji čine većinu rashoda (otprilike 75 %).

Stopa ukupnog izvršenja programa u razdoblju 2015.–2019. ostala je visoka, u rasponu od 90 % do 96 %, kao što je prikazano na slici 1.

Slika 1.: Izvršenje programa za manje egejske otoke po mjeri (u milijunima EUR) (izvor: Agrex)

7.Provedba programa

Grčka je na potporu lokalnoj proizvodnji u okviru programa za razdoblje od 2015. do 2019. potrošila oko 16 milijuna EUR godišnje. Približno 60 % ukupnih sredstava za potporu lokalnoj proizvodnji u razdoblju od 2015. do 2019. upotrijebljeno je kao potpora očuvanju maslinika (oko 8,8 milijuna EUR 8 godišnje). Drugi važni sektori bili su: proizvodnja tradicionalnog sira (oko 2,5 milijuna EUR), vino (oko 2 milijuna EUR), pčelarstvo (stabilni izdatci od oko 1,2 milijuna EUR) i hijska mastika (1,5 milijuna EUR). Stope izvršenja tijekom vremena su se stalno povećavale za većinu sektora, osim za cherry rajčice sa Santorinija, za koje je stopa ostala niska (57 % 2019.).

Za posebne režime opskrbe svake je godine u razdoblju od 2015. do 2018. bio namijenjen iznos od 5,47 milijuna EUR, a 2019. iznos od 6,5 milijuna EUR. Stopa izvršenja bila je viša nego za potporu lokalnoj proizvodnji, odnosno u prosjeku 98,7 %. Ta je mjera uglavnom obuhvaćala hranu za životinje (95 %) i brašno (5 %).

8.Ocjena programa

8.1.Zajamčena opskrba poljoprivrednim proizvodima

Cilj zajamčene opskrbe proizvodima koji su prijeko potrebni za prehranu ljudi ili za preradu te kao poljoprivredni inputi smanjivanjem dodatnih troškova većinom je postignut, ponajviše u pogledu hrane za životinje.

Stupanj obuhvaćenosti u odnosu na ukupne potrebe za opskrbom manjih egejskih otoka u razdoblju od 2015. do 2019. bio je gotovo 100 % za hranu za životinje i djelomično nedovoljan za brašno (oko 80 % i u padu). Stupanj obuhvaćenosti za brašno osobito je nizak za skupinu otoka A zbog visokih troškova vozarine. U skladu s analizom Ecorysa, program za manje egejske otoke bio je prilično djelotvoran u postizanju cilja zajamčene opskrbe proizvodima koji su prijeko potrebni za prehranu ljudi ili za preradu kao poljoprivredni inputi na predmetnim područjima.

Potporom su pokriveni dodatni troškovi prijevoza na manje egejske otoke u rasponu od 32 % (za najudaljenije otoke) do 64 % (za otoke koji su najbliži kopnu). Dakle, čini se da je rizik od prekomjerne naknade ograničen te se potpora za posebne režime opskrbe može smatrati proporcionalnom. Stoga se smatra i da je program za manje egejske otoke učinkovit u postizanju prethodno navedenog općeg cilja.

8.2.Usklađenost između posebnih režima opskrbe i potpore lokalnoj proizvodnji

Sveukupno su instrumenti posebnih režima opskrbe i potpore lokalnoj proizvodnji provedeni dosljedno primjenom izmjena programa, a potpora u okviru posebnih režima opskrbe nije štetno djelovala na lokalnu proizvodnju ili njezin rast. Nije bilo unutarnje neusklađenosti između provedbe posebnih režima opskrbe i potpore lokalnoj proizvodnji jer se proizvodi za koje se pruža potpora u okviru posebnih režima opskrbe (brašno i hrana za životinje) ne proizvode lokalno.

8.3.Održanje djelatnosti poljoprivredne proizvodnje

Poljoprivredna proizvodnja obuhvaćena potporom uglavnom se održala u smislu površine (ha) ili volumena (tone), uz iznimku maslina, koje su glavni poljoprivredni proizvod za koji se pruža potpora iz dijela programa namijenjenog potpori lokalnoj proizvodnji. Proizvodnja maslina znatno je varirala na godišnjoj razini, osobito 2017. i 2018., kad se smanjila s 2,6 milijuna tona na 0,5 milijuna tona. Tradicionalna proizvodnja hijske mastike povećala se sa 126 tona na 184 tone (46,4 %) zahvaljujući sadnji stabala nakon požara 2012. Proizvodnja vina ponovno je 2019. dosegla razine iz 2016., nakon što je tijekom dvije godine opadala zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta na Egejskom moru. Pčelarstvo je doživjelo lagan pad, dok se tradicionalna proizvodnja sira tijekom tog razdoblja povećala.

Stoga je program za manje egejske otoke bio donekle djelotvoran u postizanju cilja nastavka razvoja tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti i jačanja njihove konkurentnosti, unatoč činjenici da se više sektora suočilo s određenim poteškoćama u razvoju proizvodnje.

Program za manje egejske otoke, kojim se uglavnom podupiru operativni troškovi (proizvodnja, prerada i stavljanje na tržište), imao je ograničen utjecaj na poboljšanje konkurentnosti tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda. Njihovoj konkurentnosti uglavnom su pridonijeli drugi instrumenti potpore, osobito u okviru programa ruralnog razvoja.

8.4.Doprinos ciljevima ZPP-a

Program za manje egejske otoke pridonio je ispunjavanju općih ciljeva ZPP-a u analiziranom razdoblju. Njime se poduprla održiva proizvodnja hrane olakšavanjem održavanja razina proizvodnje u većini sektora, čime se podupirala stabilnost prihoda poljoprivrednika. Međutim, budući da program za manje egejske otoke pruža dopunsku potporu određenim proizvodnim aktivnostima uz potporu koja se pruža iz programa osnovnih plaćanja koji se primjenjuje na manje egejske otoke, njegov je učinak na prihode poljoprivrednika manji nego u regijama u kojima se primjenjuje POSEI, a koje nisu obuhvaćene programom osnovnih plaćanja.

Program za manje egejske otoke pridonio je i održivom upravljanju prirodnim resursima s pomoću pravila višestruke sukladnosti, koja poljoprivrednike obvezuju na poštovanje skupa zakonskih pravila EU-a o okolišu, javnom zdravlju te zdravlju životinja i biljaka. Program je podupirao održavanje usjeva s niskim okolišnim otiskom, što uglavnom podrazumijeva ekstenzivne sustave proizvodnje koji su razmjerno bezopasni za okoliš. Upotreba pesticida u uzgoju maslina vrlo je ograničena. Pčelarstvo je pridonijelo očuvanju osjetljive otočne flore. Drugi usjevi, kao što su tršlja, vinova loza ili ječam, pridonijeli su zaštiti krajolika i prirodnog okoliša.

Međutim, održive poljoprivredne prakse trebalo bi nastaviti razvijati u smislu kvalitete proizvoda (ekološka proizvodnja ili druge oznake i certifikati), napretka u tehnologiji, zahtjeva u vezi sa zaštitom okoliša itd. Može se preporučiti diferencijacija proizvoda putem necjenovne konkurentnosti (maslinovo ulje, zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), vino itd.). Doista, u proteklim je godinama sve više proizvoda s manjih egejskih otoka dobilo oznaku ZOI i zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla (ZOZP). Međutim, i dalje postoje određeni nedostatci. Primjerice, iako se većina maslinova ulja proizvodi u skladu sa standardima u ekološkoj proizvodnji, ne stavlja se na tržište kao ekološki proizvedeno zbog poteškoća u stjecanju ekološke akreditacije na otocima.

Kad je riječ o doprinosu uravnoteženom teritorijalnom razvoju, programom za manje egejske otoke osobito se podupiru proizvodne aktivnosti na udaljenijim područjima koje su od ključne važnosti za izbjegavanje depopulacije i ovisnosti o turizmu. Potpora za manje egejske otoke pridonijela je razvoju ruralnih područja očuvanjem površina za uzgoj i poljoprivrednih gospodarstava, a time i zaposlenosti. Pridonijela je i provedbi određenih socijalno-strukturnih politika upravljanja zemljištem te je s pomoću višestruke sukladnosti neizravno podupirala poljoprivredne prakse koje su prihvatljive za okoliš.

U procijenjenom je razdoblju postojala snažna usklađenost između programa za manje egejske otoke i programa ruralnog razvoja (drugi stup ZPP-a). To je od ključne važnosti za postizanje ciljeva ZPP-a s obzirom na snažnu međuovisnost tih dviju vrsta potpora.

Postoje sinergije između programa za manje egejske otoke, programa za ruralni razvoj i nacionalne potpore inicijativama kao što su izobrazba, pomoć mladim poljoprivrednicima i ulaganje s potporom programa za ruralni razvoj te proizvodnja s potporom programa za manje egejske otoke. Programom za ruralni razvoj potiču se održive poljoprivredne prakse izvan višestruke sukladnosti, među ostalim za proizvodnju s potporom programa za manje egejske otoke. Potpora programa za ruralni razvoj pruža se i za ulaganja u agroindustriju, kao i za osposobljavanje zaposlenih u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Programom za manje egejske otoke pruža se potpora za preradu i stavljanje na tržište proizvoda tih poljoprivrednih gospodarstava i agroindustrije. Jaka je i usklađenost s nacionalnim potporama i drugim mjerama ZPP-a (za vino, voće i povrće).

Budući da će program za manje egejske otoke ostati izvan područja primjene strateškog plana ZPP-a za Grčku za razdoblje 2023.–2027., potrebno je osigurati sveukupnu usklađenost ovog programa i novih mjera u okviru strateškog plana u okviru ZPP-a.

8.5.Važnost programa za manje egejske otoke i dodana vrijednost za EU

Program za manje egejske otoke uključuje mjere i aktivnosti koje omogućuju zadovoljavajuće rješavanje najvažnijih problema s kojima se suočava poljoprivredni sektor na manjim egejskim otocima, što se posebno odnosi na gospodarske izazove.

Dohodovna potpora proizvođačima omogućuje nastavak poslovanja i smanjenje visokih troškova ili mogućih gubitaka koje bi inače nastali. Cjenovno tržišno natjecanje s kontinentalnom Europom te veliki troškovi prijevoza i smanjena veličina subjekata vjerojatno bi bili nepremostivi izazovi za lokalni lanac vrijednosti da nema potpore koja se dodjeljuje na temelju programa za manje egejske otoke. Osim toga, program pomaže proizvođačima da se odupru pritisku urbanizacije i turističkog sektora u određenim područjima. Isplaćenom se potporom djelomično nadoknađuju i poteškoće u pristupu tržištima, podupire se razvoj novih mogućnosti tržišnog plasmana i potiče proizvođače da održavaju svoje poljoprivredne površine. To vrijedi i za udaljenija područja, na kojima se sprečava napuštanje zemljišta, a time i erozija tla.

Kad je riječ o posebnim ciljevima novog ZPP-a, program u prvom redu obuhvaća tri gospodarska cilja kojima se nastoji poticati otporni poljoprivredni sektor, pri čemu se i dalje osigurava aspekt održivosti s pomoću pravila višestruke sukladnosti. Iako se čini da je zakonodavni okvir u skladu s novim ciljevima ZPP-a, relevantnost djelotvorne provedbe programa trebalo bi ocijeniti u nadolazećim godinama.

Dodana vrijednost EU-a na razini politike uglavnom se ocjenjuje pozitivno jer se tim programom prepoznala činjenica da brojne ozbiljne prepreke s kojima se suočavaju manji egejski otoci zahtijevaju posebne mjere. Programom se upravlja usporedno s programima POSEI te bi mogao imati koristi od iskustva najudaljenijih regija u pogledu oblikovanja i provedbe njihovih programa.

Program za manje egejske otoke pokazao se korisnim i za provedbu zahtjeva koji se odnose na kvalitetu i na zaštitu okoliša. Na razini oblikovanja i provedbe programa pokazao se korisnim i u smislu fleksibilnosti kojom Grčka raspolaže pri utvrđivanju svojih programa na temelju specifičnih potreba. Programom se podupirala i kultura upravljanja koja je više usmjerena na postizanje rezultata.

8.6.Upravljanje i vođenje programa za manje egejske otoke

Iako je u proteklim godinama postignut određeni napredak, još ima mjesta za poboljšanje strategije, koja bi u programima trebala biti detaljnije razrađena, među ostalim daljnjim razvojem posebnih pokazatelja o kojima se izvješćuje u godišnjim izvješćima o provedbi. Doprinos programa ispunjavanju općih ciljeva ZPP-a također bi trebalo jasnije prikazati u programu i povezati s određenim kvantificiranim ciljevima.

Strategija osmišljena u programu u određenoj je mjeri prilagođena. Međutim, i dalje postoje nedostatci navedeni u izvješću Europske komisije o provedbi iz 2016. 9

Godišnja izvješća o provedbi poboljšala su se, osobito proteklih godina, te se sastavljaju na temelju novog predloška koji je pojašnjen i pojednostavnjen 2018. 10 Međutim, potrebna su dodatna poboljšanja, osobito u pogledu ostvarivanja posebnih ciljeva programa i njegove uspješnosti u odnosu na te ciljeve.

9.Prijedlozi za poboljšanje

9.1.Nije potrebno izmijeniti Uredbu EU-a

Uzimajući u obzir ocjenu programa opisanu u točki 8., smatra se da nije potrebno mijenjati osnovnu Uredbu (EU) br. 229/2013. Okvir uspostavljen tom uredbom bio je koristan za osmišljavanje i provedbu programa za manje egejske otoke u smislu fleksibilnosti koju omogućuje Grčkoj u određivanju i prilagodbi programa na temelju specifičnih potreba.

9.2.Preporuke Grčkoj

Cjelokupna ocjena provedbe prilično je pozitivna, ali su potrebna dodatna poboljšanja, osobito u pogledu strategije i izvješćivanja.

Kako bi se povećala učinkovitost programa za manje egejske otoke, grčka tijela trebala bi dodatno razviti strategiju navedenu u programu. Opće ciljeve i njihovu povezanost s potrebama i odabranim mjerama/aktivnostima trebalo bi dodatno pojasniti na temelju kvantificiranih ciljeva te bi ih trebalo pratiti po relevantnim pokazateljima. Trebalo bi unaprijediti i predstavljanje posebnih ciljeva. Više pojedinosti navedeno je u tablici 2. u Prilogu.

Izvješćivanje o programu znatno se poboljšalo. Unatoč tomu, potrebno je poraditi na informiranju o postignutim općim i posebnim ciljevima integriranjem pokazatelja uspješnosti u analizu. Grčka bi isto tako trebala odabrati nacionalne pokazatelje koji su relevantniji za ciljeve.

Nadalje, grčkim se tijelima preporučuje da osiguraju usklađenost sa strateškim planom u okviru ZPP-a u svrhu promicanja konkurentnosti.

Grčka bi trebala nastaviti razvijati održive poljoprivredne prakse u skladu sa zelenim planom, među ostalim jačanjem necjenovne konkurentnosti.

10.Zaključci

Cjelokupna uspješnost programa za manje egejske otoke u razdoblju od 2015. do 2019. ocijenjena je pozitivno u pogledu njegove sposobnosti rješavanja posebnih izazova u području poljoprivrede povezanih sa specifičnom zemljopisnom lokacijom manjih egejskih otoka.

Program za manje egejske otoke, koji čini dodatnu potporu izravnim plaćanjima, trebao bi biti usklađen s ciljevima ZPP-a 11 . Bez posebnog programa za manje egejske otoke i potpore ograničene na izravna plaćanja ZPP-a u razdoblju obuhvaćenom potporom došlo bi do napuštanja proizvodnje, što bi moglo negativno utjecati na zapošljavanje te na okolišnu ili teritorijalnu dimenziju manjih egejskih otoka.

Program za manje egejske otoke odvija se neometano otkad je uveden pristup planiranju programa. Komisija smatra dana zadovoljavajući način ispunjava potrebe manjih egejskih otoka. Čak i ako program ostane izvan područja primjene strateškog plana u okviru ZPP-a, trebao bi biti usklađen s novim ciljevima ZPP-a. Stoga se smatra da nije potrebno izmijeniti postojeći zakonodavni okvir.

Struktura programa za manje egejske otoke, putem provedbe mjera i aktivnosti, smatra se uglavnom prikladnom s obzirom na probleme te regije u području poljoprivrede. Međutim, strategija nije dovoljno relevantna u odnosu na ciljeve koji bi se njome trebali postići, osobito u odnosu na ciljeve specifične za program. To je uglavnom posljedica nedostatka jasnoće u programskim dokumentima i izvješćima o provedbi.

Grčka se poziva da uzme u obzir preporuke iz ovog izvješća i prilagodi program za manje egejske otoke kako bi se osigurala učinkovitija primjena mjera i učinkovitije praćenje programa te veća komplementarnost s drugim instrumentima potpore u okviru ZPP-a.

Prilog: Financijsko izvršenje programa potpore za manje egejske otoke u razdoblju 2015.–2019.

Opći ciljevi	Posebni ciljevi
§jasnoća povezanosti između utvrđenih potreba i općih ciljeva	§jasnoća predstavljanja posebnih ciljeva u strategiji
	§procjena potreba na kojima se temelji odabir posebnih ciljeva
§objašnjenje povezanosti između mjera/aktivnosti i općih ciljeva	§jasna povezanost između osmišljenih mjera/aktivnosti i posebnih ciljeva te objašnjenje
§postojanje mjerljivih ciljeva i odgovarajućih pokazatelja	§postojanje mjerljivih ciljeva s odgovarajućim pokazateljima za svaki posebni cilj
§prikaz relevantnih pokazatelja u zbirnom obliku s objašnjenjem rezultata predstavljenih podataka	§predstavljanje tih informacija u zbirnom obliku s analizom kojom se objašnjava razvoj