EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.11.2021.

COM(2021) 701 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

na temelju članka 29. stavka 2. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP

{SWD(2021) 324 final}

1.Uvod    

Europski parlament i Vijeće donijeli su 15. ožujka 2017. Direktivu (EU) 2017/541 o suzbijanju terorizma 1 (dalje u tekstu „Direktiva”). Njome je zamijenjena Okvirna odluka 2002/475/PUP 2 (dalje u tekstu „Okvirna odluka”), a donesena je kako bi se pravni okvir EU-a ojačao proširenjem definicije kaznenih djela povezanih s terorizmom, pružanjem instrumenata policiji i tužiteljima za sprečavanje i suzbijanje kaznenih djela terorizma te boljim odgovorom na posebne potrebe žrtava terorizma. Za države članice koje su njome obvezane 3 (dalje u tekstu „države članice”) Direktivom se utvrđuju usklađene definicije kaznenih djela terorizma i minimalna pravila u pogledu sankcija u području kaznenih djela terorizma, kaznenih djela povezanih s terorističkom skupinom i kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima. Navedeno služi kao referentna vrijednost za suradnju i razmjenu informacija među nacionalnim tijelima. Zajedničkom osnovom unutar EU-a sprečava se i nastanak pravnih praznina koje bi teroristi mogli iskoristiti. Nedavna zbivanja u Afganistanu još jednom su potvrdila koliko je važan kvalitetan okvir za borbu protiv terorizma, uključujući kazneno pravo.    

Rok za uključivanje propisa u nacionalno zakonodavstvo bio je 8. rujna 2018. Komisija je u rujnu 2020. zaključila da je prenošenje Direktive dovelo do znatnog jačanja kaznenopravnog pristupa država članica terorizmu i jačanja prava žrtava terorizma 4 . Međutim, Komisija je utvrdila i niz problema u prenošenju (pojedinosti vidjeti u odjeljku 2.).  

Člankom 29. stavkom 2. Direktive od Komisije se zahtijeva da Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće u kojem ocjenjuje dodanu vrijednost Direktive u pogledu suzbijanja terorizma. Izvješće obuhvaća i utjecaj Direktive na temeljna prava i slobode, među ostalim na nediskriminaciju, vladavinu prava i razinu zaštite i pomoći pružene žrtvama terorizma. U skladu sa Smjernicama za bolju regulativu 5 Komisija je iskoristila priliku i kako bi ocijenila relevantnost, učinkovitost, djelotvornost i dosljednost Direktive te njezinu dodanu vrijednost za EU. Ti se evaluacijski kriteriji ocjenjuju od datuma stupanja na snagu Direktive (20. travnja 2017.) do lipnja 2021. Budući da je Komisija prijedlog Direktive iznijela 2015., taj je datum referentna točka za ocjenu početnog stanja.    

Detaljni zaključci evaluacije i primijenjena metodologija opisani su u radnom dokumentu službi Komisije. O njemu je 14. srpnja 2021. provedeno savjetovanje s Odborom za nadzor regulative. On je 16. srpnja 2021. dao pozitivno mišljenje s preporukama za poboljšanje, koje su primijenjene u reviziji dokumenta. Glavni zaključci evaluacije sažeti su u odjeljku 3. ovog izvješća. Komisija je 1. srpnja 2021. organizirala posebnu radionicu s državama članicama namijenjenu raspravi o daljnjim koracima, a prisustvovali su joj i Europol, Eurojust te ured koordinatora EU-a za borbu protiv terorizma.

2.Kontekst

Direktiva je temelj kaznenopravnog odgovora država članica na terorizam. Riječ je o zajedničkom pravnom okviru država članica koji služi kao referentna vrijednost za razmjenu informacija i suradnju. Direktiva je donesena, među ostalim, kako bi se uzeo u obzir razvoj terorističkih prijetnji u EU-u i ispunile pravne obveze EU-a i država članica prema međunarodnom pravu 6 , osobito u vezi s pojavom stranih terorističkih boraca i financiranja terorizma. Komisija je procjenu učinka prvotno namjeravala provesti 2015., a zatim 2016. predstaviti zakonodavni prijedlog ako bi to bilo opravdano. Međutim, niz terorističkih napada u Francuskoj, Belgiji, Danskoj i Njemačkoj istaknuo je potrebu za djelovanjem bez odgode. Stoga zbog hitnosti donošenja Direktive nije provedena procjena učinka, a prijedlog Komisije objavljen je 2. prosinca 2015.    

Opći je cilj Direktive suzbijanje terorizma putem kaznenog prava. Konkretnije, ciljevi su Direktive sljedeći:

·uskladiti definicije kaznenih djela terorizma, kaznenih djela povezanih s terorističkom skupinom i terorističkim aktivnostima, koje služe kao referentna vrijednost za razmjenu informacija i suradnju među nadležnim nacionalnim tijelima,

·utvrditi minimalna pravila u pogledu definicije kaznenih djela i sankcija u području kaznenih djela terorizma, kaznenih djela povezanih s terorističkom skupinom i kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima i

·poboljšati mjere zaštite žrtava terorizma te potpore i pomoći tim žrtvama. 

Komisija je u izvješću iz 2020. ocijenila prenošenje Direktive 7 i utvrdila određene nedostatke. Jedan od bitnih zaključaka Komisije bio je da bi Direktiva bolje funkcionirala ako se pravilno prenese na nacionalnoj razini. Kao što je navedeno u odjeljku 1., u izvješću o prenošenju utvrđeno je nekoliko problema u prenošenju. Neki su od najvažnijih problema sljedeći:

·nepotpuno ili nepravilno prenošenje jednog ili više kaznenih djela terorizma navedenih u članku 3. Direktive, uključujući nekvalificiranje navedenih kaznenih djela kao kaznenih djela terorizma, što utječe na prenošenje nekoliko drugih odredbi,

·neprenošenje elementa „doprinos počinjenju” iz članaka 6., 7., 8., 9. i 11. Direktive,

·nepotpuno ili nepravilno prenošenje članka 9. o putovanjima u svrhu terorizma i članka 11. o financiranju terorizma, odnosno dviju novih odredbi uvedenih Direktivom, i

·nedostaci u prenošenju posebnih odredbi za žrtve terorizma.

Ova evaluacija predstavlja širu analizu funkcioniranja Direktive, a ne samo njezina prenošenja. Metodologija upotrijebljena u okviru evaluacije uključivala je uredsko i terensko istraživanje. Provedeno je savjetovanje s brojnim dionicima. Među njima su tijela država članica odgovorna za provedbu Direktive, različite glavne uprave unutar Komisije, Europska služba za vanjsko djelovanje, Agencija za temeljna prava (dalje u tekstu „FRA”), Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (dalje u tekstu „Europol”), Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (dalje u tekstu „Eurojust”), civilno društvo, uključujući organizacije za zaštitu ljudskih prava, akademsku zajednicu i skupine za strateško promišljanje, te šira javnost. Radi potpore evaluaciji provedena je vanjska evaluacijska studija (dalje u tekstu „vanjska studija”). Tu je vanjsku studiju, slijedom poziva za izvršavanje usluga na temelju okvirnog ugovora, provelo poduzeće ICF Consulting Services Limited. Evaluacija je obavljena kombiniranjem više metoda i triangulacijom različitih izvora. Osim toga, FRA je Komisiji u travnju 2021. na njezin zahtjev dostavila doprinos o učinku Direktive na temeljna prava i slobode. Za potrebe svojeg istraživačkog projekta FRA je razgovarala sa 107 stručnjaka (odvjetnici obrane, suci i istražni suci, tijela kaznenog progona, državni odvjetnici, nevladine organizacije i akademska zajednica). FRA će na jesen 2021. objaviti detaljnije izvješće s ključnim zaključcima i svojim mišljenjima. Nadalje, Eurojust je svoj doprinos dao tako što se usredotočio na odredbe Direktive koje su upotrijebljene u novijim kaznenim progonima i osuđujućim presudama. Komisija je zatražila da se u okviru tog doprinosa uzmu u obzir informacije koje su države članice dostavile u skladu s Odlukom 2005/671/PUP, kako se zahtijeva u članku 29. stavku 2. Direktive. Konačno, Europski gospodarski i socijalni odbor (dalje u tekstu „EGSO”) na vlastitu je inicijativu proveo neovisnu evaluaciju Direktive i sastavio informativno mišljenje, koje je isto tako upotrijebljeno kao izvor za ovu evaluaciju 8 .    

3.Glavni zaključci

Ocjena funkcioniranja Direktive općenito je pozitivna. Direktiva funkcionira te je na očekivan način ostvarila većinu ciljeva. Konkretno, na temelju prethodno navedenih izvora, u evaluaciji je utvrđeno sljedeće:        

I.područje primjene, definicije i minimalna pravila Direktive općenito su vrlo važni. U evaluaciji je utvrđeno i da se očekuje da će Direktiva ostati relevantna i u narednim godinama;

II.ciljevi Direktive ostvareni su u zadovoljavajućoj mjeri. Međutim, postoje određeni čimbenici koji ograničavaju učinkovitost Direktive, primjerice u vezi sa suzbijanjem terorizma krajnje desnice;

III.ne postoje uvjerljivi dokazi o točnim troškovima postizanja rezultata Direktive. Međutim, čini se da su troškovi povezani s njezinom provedbom niski, a većina dionika s kojima je provedeno savjetovanje navela je da su Direktivom postignuta određena ili znatna poboljšanja, kao što su veća pravna jasnoća i bolja suradnja;

IV.Direktiva je općenito unutarnje usklađena. U evaluaciji je utvrđeno i da je uglavnom u skladu s drugim relevantnim intervencijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini te na razini EU-a;    

V.u evaluaciji je utvrđeno da je Direktiva stvorila dodanu vrijednost za EU veću od one koju su države članice mogle postići jednostrano ili koja se mogla postići na međunarodnoj razini. Pružila je dodanu vrijednost i u usporedbi s Okvirnom odlukom. Direktiva je imala jasnu dodanu vrijednost u pogledu suzbijanja terorizma. Kad je riječ o člancima koji se odnose na prava žrtava terorizma (članci 24. do 26.), mišljenja dionika o njihovoj dodanoj vrijednosti nešto se više međusobno razlikuju, iako je njihova ocjena uglavnom pozitivna.

VI.iako je Direktiva utjecala na temeljna prava i slobode, ograničenja u velikoj mjeri zadovoljavaju zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti. Općenito, većina dionika s kojima je provedeno savjetovanje za vanjsku studiju nije smatrala da je provedba Direktive problematična iz perspektive temeljnih prava. Međutim, utvrđeno je da bi neka pitanja mogla biti nespojiva sa zahtjevima nužnosti i proporcionalnosti, pri čemu je dio njih izravno povezan s područjem primjene Direktive, a dio tek neizravno (npr. postupovna prava osumnjičenikâ za terorizam). Unatoč mjerama zaštite koje su u državama članicama na snazi radi sprečavanja diskriminacije neki su dionici kritizirali mjere za borbu protiv terorizma, uključujući one obuhvaćene Direktivom, jer bi mogle štetno utjecati na skupine s povećanim rizikom od suočavanja s diskriminacijom i rasizmom;

VII.Isto tako, Direktiva je imala neznatan učinak na vladavinu prava te u tom pogledu općenito nije stvorila probleme. Međutim, izražene su određene zabrinutosti u pogledu postupka donošenja Direktive (bez procjene učinka) i njezine pravne jasnoće, kao i u pogledu dokazivanja terorističke namjere i predvidljivosti te utjecaja na zakonite aktivnosti. Unatoč tim zabrinutostima utvrđeno je da je ukupan negativan utjecaj tih problema neznatan;

VIII.Direktiva je općenito pozitivno utjecala na razinu pomoći i zaštite pružene žrtvama terorizma. Obveze utvrđene u člancima od 24. do 26. Direktive dovele su do donošenja mjera u pogledu zaštite i prava žrtava terorizma te potpore tim žrtvama u mnogim državama članicama. Međutim, kad je riječ o provedbi tih članaka u praksi, nekoliko je dionika navelo probleme u pogledu pružanja pomoći i zaštite prekograničnim žrtvama. Ti problemi s provedbom u praksi umanjuju pozitivan učinak Direktive na razinu pomoći i zaštite pružene žrtvama terorizma.

Unatoč općenito pozitivnoj ocjeni postoji nekoliko pitanja koja ograničavaju funkcioniranje Direktive.

Kao prvo, nekoliko je nacionalnih tijela i sudaca izvijestilo o poteškoćama u dokazivanju terorističke namjere. Namjera je važan element za odredbe Direktive. Glavni je izazov povezan s činjeničnim okolnostima, a ne s potrebom za dodatnim pojašnjenjem pojma „namjerno djelo” navedenog u Direktivi. Točnije, problemi su uglavnom povezani s prikupljanjem dokaza, osobito kad se ti dokazi nalaze izvan državnog područja, što je uobičajeno u kontekstu Direktive. Isto tako, nacionalna tijela, predstavnici pravosuđa i državni odvjetnici izvijestili su o poteškoćama pri utvrđivanju subjektivnog elementa terorističke namjere kad je riječ o kaznenim djelima putovanja u svrhu terorizma (članci 9. i 10.), kao i o tome da je u praksi teško prikupiti dokaze o takvoj namjeri.    

Osim toga, iako se Direktiva primjenjuje na sve oblike terorizma, postoje naznake da je u stvarnosti nekim državama članicama teško klasificirati nasilna djela krajnje desnice kao teroristička djela. Eurojust je omogućio raspravu s državama članicama u svrhu utvrđivanja konkretnih poteškoća. Otklanjanje tih poteškoća važno je za poboljšanje učinkovitosti Direktive, ali i ključno za njezinu primjenu na nediskriminirajući način. Glavni ponavljajući problem odnosi se na poteškoću u dokazivanju terorističke namjere djela koje je počinila ekstremistička skupina krajnje desnice ili pojedinac koji djeluje samostalno. Manjak dokaznih informacija o terorističkoj namjeri, koje se Direktivom i nacionalnim zakonodavstvima zahtijevaju kako bi se djelo kvalificiralo kao kazneno djelo terorizma, naveden je kao jedna od glavnih prepreka za primjenu zakonodavstva o borbi protiv terorizma u istragama i kaznenom progonu kaznenih djela krajnje desnice.    

Još jedna poteškoća koju su uočili pravosudni stručnjaci koji su sudjelovali u radionicama Eurojusta odnosi se na posebnosti nasilne desničarske ekstremističke scene. Skupine i pokrete koji zagovaraju stavove i ideologiju krajnje desnice obilježavaju heterogenost pristalica i sljedbenika, brojne veze između sadašnjih organizacija i dugogodišnjih skupina krajnje desnice te raznovrsnost mogućih meta. U tom kontekstu raznih ideologija i nejasnih granica među pokretima pravosudna tijela mogu naići na poteškoće u pokretanju kaznenog progona na temelju optužbi za sudjelovanje u aktivnostima terorističke skupine, za što se mora moći utvrditi jasna poveznica između osumnjičenika i organizacije.     

U evaluaciji je utvrđeno da bi određene odredbe bilo dobro pojasniti. Primjerice, kad je riječ o kaznenim djelima terorizma (članak 3.), neke su države članice izvijestile o poteškoćama u određivanju kriterija za utvrđivanje da djelo „može ozbiljno naštetiti zemlji ili međunarodnoj organizaciji” (članak 3. stavak 1.). Osim toga, nekoliko je dionika istaknulo da se u definiciji terorističke skupine u Direktivi ne uzimaju u obzir promjenjiva priroda i labavija struktura terorističkih skupina. Kad je riječ o strukturi tih skupina, u definiciji iz Direktive pretpostavlja se da postoji određeni stupanj organizacije, što prema tvrdnjama nekoliko dionika često nije slučaj. To su dionici ponajprije istaknuli da nije jasno koja je razina sudjelovanja potrebna u terorističkoj skupini niti kako se takvo sudjelovanje definira.    

Unatoč općenito pozitivnom učinku Direktive na razine pomoći i zaštite pružene žrtvama terorizma, utvrđeno je nekoliko problema. U cijeloj evaluaciji osobito dolazi do izražaja težak položaj žrtava terorizma. Prekogranične žrtve terorizma oslanjaju se na brzu i odgovarajuću suradnju država članica. Međutim, postoje prepreke koje narušavaju takvu učinkovitu suradnju i koordinaciju. Primjerice, nisu sve države članice imenovale jedinstvene kontaktne točke, na što su pozvane u zaključcima Vijeća iz 2018. 9 , što bi znatno olakšalo provedbu članka 26. Direktive. Osim toga, ne postoji siguran alat za razmjenu informacija o pojedinačnim situacijama, ni nakon napada ni tijekom duljeg razdoblja praćenja. Takvi problemi umanjuju pozitivan utjecaj Direktive na razinu pomoći i zaštite pružene žrtvama terorizma. Direktiva je općenito manje od očekivanog utjecala na zaštitu i pomoć pružene žrtvama terorizma, osobito prekograničnim žrtvama.

4.Zaključci i daljnja djelovanja

Kako je navedeno u odjeljku 2., Komisija je u izvješću iz 2020. 10 utvrdila određene nedostatke u prenošenju. Trenutačno dodatno ocjenjuje prenošenje Direktive u nacionalno pravo. Ako se utvrdi da postoje problemi u pogledu usklađenosti i da nacionalno zakonodavstvo nije u potpunosti u skladu s Direktivom, Komisija može pokrenuti postupke zbog povrede. Taj je proces započela u lipnju 2021., kad je pokrenula postupke zbog povrede protiv četiriju država članica i pozvala ih da osiguraju pravilno prenošenje Direktive. U srpnju 2021. pokrenula je daljnje postupke zbog povrede protiv pet država članica. U rujnu 2021. pokrenula je daljnje postupke zbog povrede protiv četiri države članice.    

Osim zaključaka iz izvješća o prenošenju u evaluaciji su utvrđeni problemi koje bi se moglo ublažiti mjerama navedenima u nastavku.

4.1.Teroristička namjera i prikupljanje dokaza    

Prvi se problem odnosi na poteškoće u dokazivanju terorističke namjere. On je velikoj mjeri posljedica poteškoća u prikupljanju dokaza, osobito kad se ti dokazi nalaze izvan državnog područja, što je uobičajeno u ovom kontekstu. Kad je riječ o tim problemima povezanima s prikupljanjem dokaza izvan državnog područja, osobito u područjima sukoba, Komisija i ESVD potiču države članice da upotrebljavaju informacije s bojišta za utvrđivanje, otkrivanje i kazneni progon stranih terorističkih boraca koji se vraćaju, i to u okviru uvođenja primjera dobre prakse, razmjene informacija i financiranja projekata. Štoviše, Eurojust je u rujnu 2020. objavio Memorandum on Battlefield Evidence (Memorandum o dokazima s bojišta) 11 . U Memorandumu se daje pregled iskustva s upotrebom dokaza s bojišta u kaznenim postupcima. Ujedno se razmatraju utvrđeni problemi i nastoje pronaći rješenja za njihovo uklanjanje, a razmatraju se i mjere za jačanje razmjene informacija. Komisija potiče države članice da u potpunosti iskoriste informacije prikupljene u tom memorandumu. Isto tako, Komisija poziva države članice da iskoriste informacije iz izvješća mreže protiv genocida o kumulativnom kaznenom progonu stranih terorističkih boraca zbog najtežih međunarodnih zločina i kaznenih djela povezanih s terorizmom 12 . Komisija potiče države članice i da prema potrebi iskoriste informacije s bojišta o osumnjičenicima za terorizam, uključujući informacije dobivene od trećih država kojima se vjeruje, kako bi izdale upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu te da po potrebi provjere informacije s bojišta u drugim relevantnim bazama podataka i izvorima informacija (npr. Schengenski informacijski sustav, evidencija podataka o putnicima, Europolov informacijski sustav, Interpolove baze podataka i EURODAC), uz potpuno poštovanje pravnih odredbi o upotrebi tih baza podataka i informacijskih sustava. Upotreba dokaza s bojišta instrument je koji može biti ključan za to da se i strani teroristički borci privedu pravdi i da ne izbjegnu kazneni progon jer su kaznena djela počinili na mjestu na kojem je teško pristupiti dokazima. Važno je podsjetiti da je Direktiva u svoj sadašnji oblik mijenjana upravo radi boljeg rješavanja pitanja stranih terorističkih boraca. Naposljetku, Komisija traži od država članica da iskoriste Eurojustov Europski registar za borbu protiv terorizma kako bi rano otkrile poveznice među predmetima u području borbe protiv terorizma i od Eurojusta zatražile potporu u koordinaciji usporednih kaznenih progona.

Nadalje, važno je napomenuti da je Komisija u prosincu 2020. predložila jačanje Europolova mandata. Ojačan mandat pomoći će Europolu da učinkovitije surađuje s privatnim strankama, osobito u situacijama u kojima one raspolažu važnim informacijama, ali imaju poteškoće pri utvrđivanju predmetnih država članica. U takvim slučajevima privatne stranke s Europolom mogu podijeliti relevantne informacije, a on će utvrditi i obavijestiti predmetne države članice. Time će države članice lakše pristupiti informacijama koje bi mogle biti korisne za istragu i kazneni progon kaznenih djela obuhvaćenih Direktivom te donošenje presuda o njima ili izricanje kazne.

4.2. Povećanje pravne jasnoće

Osim toga, neki dionici s kojima je provedeno savjetovanje smatrali su da bi određene odredbe Direktive bilo dobro dodatno pojasniti, bez potrebe za pravnim izmjenama. U vanjskoj se studiji preporučuje da Komisija donese neregulatorne smjernice za države članice o tumačenju članaka od 1. do 14. Direktive. O potrebi za takvim smjernicama raspravljalo se s državama članicama na radionici održanoj 1. srpnja 2021., na kojoj su prisustvovali i Europol, Eurojust te Ured koordinatora EU-a za borbu protiv terorizma. Sve države članice koje su intervenirale jednoglasno su smatrale da je Direktiva dovoljno jasna i da im nisu potrebne neregulatorne smjernice. Istaknule su i da je tumačenje zakonodavstva u isključivoj nadležnosti pravosuđa. Ipak, evaluacija je pokazala da drugi dionici, npr. dio sudaca i tužitelja, smatraju da ima prostora za dodatna pojašnjenja određenih odredbi. Komisija stoga napominje da će i njezino pokretanje postupaka zbog povrede (kao što je prethodno navedeno) dovesti do veće pravne jasnoće jer se u njima pojašnjava ispravno tumačenje Direktive. Valja navesti da je samo Sud EU-a nadležan za autoritativno tumačenje prava EU-a.

4.3. Suzbijanje nasilnog desničarskog ekstremizma    

U evaluaciji je utvrđeno i da je nekim državama članicama teško kvalificirati nasilna djela krajnje desnice kao teroristička djela. Otklanjanje tih poteškoća važno je za poboljšanje učinkovitosti Direktive, ali i ključno za njezinu primjenu na nediskriminirajući način. Glavni ponavljajući problem odnosi se na poteškoću u dokazivanju terorističke namjere, kao i na posebnosti desničarske ekstremističke scene. Poteškoća u dokazivanju terorističke namjere djelomično bi se mogla ublažiti boljom upotrebom postojećih dokaza, primjerice u okviru ojačanog Europolova mandata, koji će mu pomoći da bolje surađuje s privatnim strankama i da informacije dobivene od privatnih stranaka proslijedi relevantnim državama članicama.

Isto je tako potrebno bolje razumjeti nasilnu desničarsku ekstremističku scenu, pogotovo posebnosti nasilnih ekstremističkih skupina krajnje desnice.

Komisija sastavlja pregled mjera za suzbijanje nasilnog desničarskog ekstremizma u državama članicama. Taj će se pregled iznijeti u radnom dokumentu koji će se podijeliti s državama članicama na jesen 2021., i sadržavat će i pregled nasilnih ekstremističkih skupina i njihovih simbola na nacionalnoj razini. Njime se nastoji postići bolje razumijevanje pitanja pojave desničarskog ekstremizma u EU-u te se nude preporuke za zajednički pristup i aktivnosti.

Osim Internetskog foruma EU-a koji okuplja vlade, Europol i tehnološka poduzeća rade na „paketu znanja” kako bi, među ostalim, suzbili terorističke i nasilne ekstremističke sadržaje na internetu. Taj „paket znanja” sadržava popis nasilnih desničarskih ekstremističkih i terorističkih skupina, simbola i manifesta kako bi tehnološkim poduzećima dao smjernice kojima se mogu voditi pri moderiranju sadržaja.

Sve te tekuće aktivnosti imaju velik potencijal za stvaranje boljeg razumijevanja nasilnog desničarskog ekstremizma i terorizma te bi ih sustavnije trebalo predstaviti onima koji su odgovorni za istragu i kazneni progon terorističkih kaznenih djela, donošenje presuda o njima i izricanje kazne. Komisija stoga predlaže da se krajem 2021. održi sastanak o primjeni zakonodavstva u području borbe protiv terorizma na nasilna djela krajnje desnice. Takav bi se sastanak mogao organizirati kao sastanak Eurojusta, a cilj bi bio okupiti različite dionike koji se bave sličnim pitanjima i istražiti mogućnosti daljnje suradnje u budućnosti.    

4.4. Bolja zaštita žrtava terorizma i bolja potpora tim žrtvama    

Konačno, u evaluaciji je utvrđeno da je Direktiva manje od očekivanog utjecala na zaštitu i pomoć pružene žrtvama terorizma, osobito kad je riječ o prekograničnim žrtvama terorizma. Komisija snažno potiče države članice da imenuju jedinstvene kontaktne točke za žrtve terorizma, na što ih je Vijeće pozvalo 2018. 13 , čime bi se znatno olakšala provedba članka 26. Direktive. Do sada je to učinilo 17 od 25 država članica obuhvaćenih Direktivom 14 . Europska mreža za prava žrtava (ENVR) 15 ima glavnu ulogu u organizaciji suradnje među jedinstvenim kontaktnim točkama. Mreža jedinstvenih kontaktnih točaka dio je struktura europske mreže za prava žrtava. U vanjskoj se studiji preporučuje da Komisija razmotri predlaganje obveze uspostave takvih jedinstvenih kontaktnih točaka.    
Ti problemi uglavnom nisu novoutvrđeni u ovoj evaluaciji te već postoji nekoliko inicijativa EU-a za poboljšanje pomoći i zaštite koje se pružaju žrtvama terorizma. Važan je dvogodišnji pilot-projekt o Stručnom centru EU-a za žrtve terorizma, koji je naveden kao ključna mjera u strategiji EU-a za prava žrtava terorizma (2020.–2025.) 16 17 . Stručni centar EU-a za žrtve terorizma pomaže državama članicama u provedbi pravila EU-a o pravima žrtava terorizma sastavljanjem priručnika, organiziranjem osposobljavanja i djelovanjem kao središte stručnosti na razini EU-a za sva pitanja povezana sa žrtvama terorizma. Posebno olakšava razmjenu informacija i znanja među državama članicama u području prava žrtava terorizma. U vanjskoj se studiji preporučuje nastavak aktivnosti Stručnog centra EU-a za žrtve terorizma.

U vanjskoj je studiji utvrđena moguća potreba za sastavljanjem dokumenta o svim obvezama prema žrtvama koje se propisuju Direktivom o borbi protiv terorizma i Direktivom o pravima žrtava 18 . Takve bi se smjernice trebale temeljiti na postojećem dokumentu EU Handbook on victims of terrorism (Priručnik EU-a o žrtvama terorizma) 19 , koji je sastavio Stručni centar EU-a za žrtve terorizma, a Komisija objavila u siječnju 2021. 20 U vanjskoj se studiji preporučuje i da Komisija izradi smjernice o, primjerice, organizaciji komemoracija te identifikaciji i evidenciji žrtava nakon napada. Takve bi smjernice mogle obuhvaćati i tumačenje prava žrtava.

Uz to, na radionici održanoj 1. srpnja 2021. države članice istaknule su različite potrebe, kao što su daljnje istraživanje primjera dobre prakse i poteškoća u različitim državama članicama, razvoj protokola o mjerama koje treba poduzeti nakon napada i razvoj sigurnog alata za razmjenu informacija o pojedinačnim žrtvama, uz potpuno poštovanje Opće uredbe o zaštiti podataka 21 i Direktive o zaštiti podataka za potrebe kaznenog progona 22 . Složile su se i da su jedinstvene kontaktne točke iznimno važne te da je u okviru europske mreže za prava žrtava potrebno održavati redovite sastanke. Komisija će razmotriti sve te prijedloge, uključujući i pružanje smjernica, te održati dodatne ciljane rasprave s relevantnim dionicima i poduzeti hitne i konkretne mjere kako bi se poboljšao položaj žrtava terorizma.    

(1) Direktiva (EU) 2017/541 od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma, SL L 88/6, 15.3.2017.

(2) Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o suzbijanju terorizma, SL L 164, 13.6.2002.

(3) Sve države članice EU-a osim Danske i Irske.

(4)  COM(2020) 619 final, 30.9.2020.

(5) SWD(2017) 350, 7.7.2017.

(6)  Ponajprije obveze povezane sa stranim terorističkim borcima i financiranjem terorizma: Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2178 o stranim terorističkim borcima (2014.), Dodatni protokol uz Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (2015.) i standardi Stručne skupine za financijsko djelovanje o financiranju terorizma.

(7)  COM(2020) 619 final, 30.9.2020.

(8)  Europski gospodarski i socijalni odbor, Informativno izvješće, Ocjena Direktive o suzbijanju terorizma, SOC/675, 2021.

(9) U zaključcima Vijeća o žrtvama terorizma iz 2018. (9719/18) države članice pozivaju se da imenuju nacionalnu jedinstvenu kontaktnu točku za žrtve terorizma. Isti je poziv upućen u zaključcima Vijeća o pravima žrtava iz 2019. (2019/C 422/05).

(10)  COM(2020) 619 final, 30.9.2020.

(11)   Eurojust Memorandum on Battlefield Evidence | Eurojust | Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (europa.eu) .

(12)   Kumulativni kazneni progon stranih terorističkih boraca zbog najtežih međunarodnih zločina i kaznenih djela povezanih s terorizmom | Eurojust | Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (europa.eu) .

(13) U zaključcima Vijeća o žrtvama terorizma iz 2018. (9719/18) države članice pozivaju se da imenuju nacionalnu jedinstvenu kontaktnu točku za žrtve terorizma. Isti je poziv upućen u zaključcima Vijeća o pravima žrtava iz 2019. (2019/C 422/05).

(14) Belgija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Španjolska i Švedska.

(15) Europska mreža za prava žrtava (ENVR) forum je nacionalnih stručnjaka, osnovan na temelju subvencije EU-a, koji razmjenjuju primjere dobre prakse i raspravljaju o pravima žrtava, uključujući prava žrtava terorizma. Više informacija na: https://envr.eu/ .    

(16)  Komunikacija Komisije „Strategija EU-a za prava žrtava” (2020.–2025.), COM(2020) 258 final, 24.6.2020.

(17)   https://ec.europa.eu/info/policies/justice-and-fundamental-rights/criminal-justice/protecting-victims-rights/eu-centre-expertise-victims-terrorism_en  

(18)  Direktiva 2012/29/EU, SL L 315, 14.11.2012.

(19)   https://ec.europa.eu/info/policies/justice-and-fundamental-rights/criminal-justice/protecting-victims-rights/eu-centre-expertise-victims-terrorism_en#documents  

(20)  Osim toga, Stručni centar EU-a za svaku će državu članicu EU-a sastaviti nacionalni priručnik o pravima žrtava terorizma.

(21) Uredba (EU) 2016/679, SL L 119/1, 4.5.2016.

(22) Direktiva (EU) 2016/680, SL L 119/1, 4.5.2016.