EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.2.2021.

COM(2021) 66 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA EMPTY

Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika

Revizija trgovinske politike –

otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika

1.Europska trgovinska politika u vrijeme gospodarske preobrazbe i geopolitičke nestabilnosti: priprema za svijet 2030.

Trgovina je jedan od najmoćnijih instrumenata EU-a. Okosnica je gospodarskog blagostanja i konkurentnosti Europe te potpora dinamičnom unutarnjem tržištu i odlučnom vanjskom djelovanju. Zbog otvorenosti svojeg trgovinskog režima, EU je najveći svjetski trgovac poljoprivrednim i gotovim proizvodima i uslugama i na prvom je mjestu kad je riječ o unutarnjim i vanjskim ulaganjima. Zahvaljujući zajedničkoj trgovinskoj politici EU jednoglasno djeluje na svjetskoj sceni. To je jedinstvena prednost.

S obzirom na nove unutarnje i vanjske izazove, a osobito na novi, održiviji model rasta kako je definiran u europskom zelenom planu i europskoj digitalnoj strategiji, Uniji je potrebna nova strategija trgovinske politike koja će joj pomoći da ostvari ciljeve unutarnje i vanjske politike i promiče povećanje održivosti u okviru svoje obveze da potpuno provede UN-ove ciljeve održivog razvoja. Trgovinska politika mora pridonijeti oporavku od krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, zelenoj i digitalnoj transformaciji gospodarstva te izgradnji otpornije Europe u svijetu.

Donošenje odgovarajućih političkih odluka pri oblikovanju trgovinske politike za svijet 2030. znači uzeti u obzir nedavne političke, gospodarske, tehnološke, okolišne i društvene promjene te posljedična globalna kretanja 1 .

Globalna nesigurnost raste zbog političkih i geoekonomskih napetosti. Umjesto međunarodne suradnje i multilateralnog upravljanja, prisutan je sve veći unilateralizam, što dovodi do poremećaja ili zaobilaženja multilateralnih institucija. Ti trendovi proizlaze iz nekoliko događaja.

Prvo, globalizacija, tehnološki razvoj i izgradnja globalnih lanaca vrijednosti imali su dvostruki učinak na gospodarstva i društva. S jedne strane, u mnogim su dijelovima svijeta doveli do golemog povećanja učinkovitosti i potaknuli održivi gospodarski rast utemeljen na trgovini. To je milijunima ljudi pomoglo da se izvuku iz siromaštva. S druge strane, ta su kretanja ponekad imala snažan negativan učinak koji je doveo do porasta nejednakosti i zapostavljanja nekih pojedinaca i skupina stanovništva. Posljedice prilagodbe koje su trebale biti privremene katkad su postajale trajni gubici u smislu životnog standarda, mogućnosti zapošljavanja ili plaća i drugih radnih uvjeta. Često se smatra da vlade nisu dovoljno reagirale na gospodarske prilagodbe ni ublažile njihove negativne učinke 2 . To je dovelo do zagovaranja deglobalizacije, porasta usmjerenosti na unutarnja pitanja i izolacionističkih reakcija.

Drugo, brz uspon Kine, koja pokazuje globalne ambicije i primjenjuje poseban model državnog kapitalizma, iz temelja je promijenio globalni gospodarski i politički poredak. To predstavlja sve veće izazove ustaljenom globalnom sustavu gospodarskog upravljanja i utječe na ravnopravne uvjete za europska poduzeća u tržišnom natjecanju na globalnoj i domaćoj razini 3 .

Treće, zbog ubrzanja klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i uništavanja okoliša te njihovih vidljivih razornih posljedica, zelena tranzicija prepoznata je kao ključan cilj našeg doba.

Europski zeleni plan nova je strategija rasta EU-a koja bi trebala olakšati prilagodbu naše gospodarske politike izazovima 21. stoljeća. Glavni je cilj tog plana prelazak na klimatski neutralno, okolišno održivo, resursno učinkovito i otporno gospodarstvo do 2050., kao i zaštita, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala Unije, uz nastojanje da se emisije stakleničkih plinova smanje za barem 55 % do 2030. Stoga će to biti pokretač naše konkurentnosti i pridonijeti postupnoj, ali korjenitoj preobrazbi naših gospodarstava, čime će snažno utjecati i na trgovinske tokove.

Zelena tranzicija mora ići ukorak sa socijalnom jednakošću. U mnogim dijelovima svijeta u globalnim lancima opskrbe i dalje je prisutan znatan manjak dostojanstvenog rada 4 , u rasponu od teških povreda slobode udruživanja pa sve do loših radnih uvjeta 5 . Uskraćivanje temeljnih prava radnicima pogoršava globalne socijalne uvjete i potiče razočaranje globalizacijom i otvorenom trgovinom.

Četvrto, digitalna transformacija još je jedan ključni pokretač održivog razvoja, ali i prostor u kojem se odvijaju tržišno natjecanje i neodgovarajuće multilateralno upravljanje. Dok započinje svoje digitalno desetljeće, potpora digitalnoj transformaciji Europe prioritet je i u unutarnjim i u vanjskim politikama, uključujući trgovinsku politiku i instrumente. S druge strane, priroda trgovine nastavit će se mijenjati. Više će se temeljiti na inovacijama, uz zaštitu intelektualnog vlasništva, a uloga trgovine uslugama povećavat će se u odnosu na trgovinu robom 6 . Usluge ne doprinose samo izravno lancima vrijednosti (financijske usluge, telekomunikacije, IT, prijevoz i logistika), već, što je često i važnije, i time što se uključuju u proizvode. Servitizacija gospodarstva i uspon digitalnih tehnologija omogućili su dobro plaćena i kvalitetna radna mjesta te potaknuli gospodarski rast.

Pandemija bolesti COVID-19 ubrzala je i usmjerila pozornost na te promjene, a i sama je donijela izazove. Ukazala je na međusobnu povezanost gospodarstava, koja se oslanjaju na stabilna i predvidiva međunarodna pravila i otporne prometne kanale. Otkrila je da postoji rizik od raspada globalne suradnje i povjerenja. Usto je otvorila raspravu o odgovarajućoj kombinaciji politika u smislu diversifikacije domaćih i vanjskih izvora opskrbe i izgradnje strateških proizvodnih kapaciteta i rezervi. Pokazala je važnost povećanja proizvodnje zdravstvenih proizvoda u kriznoj situaciji i potrebu za suradnjom kako bi se osigurao pravedan pristup za ranjivije skupine. Osim toga, dovela je do znatnog povećanja državne potpore i uključenosti u gospodarstvo, što je nužno za spašavanje zdravih poduzeća i zaštitu radnih mjesta, ali bi dugoročno moglo biti neodrživo i stvoriti napetosti.

Na kraju treba uzeti u obzir gospodarske izglede u cijelom svijetu. EU će i dalje biti globalna gospodarska sila i predvodnik u održivom rastu. Zadnje dugoročne prognoze OECD-a pokazuju da će se realni BDP europodručja godišnje povećavati za 1,4 % (složena godišnja stopa rasta) tijekom sljedećih deset godina 7 . Ipak, te izglede za rast zasjenit će kretanja u drugim regijama, a relativni položaj Europe u međunarodnom gospodarstvu će se promijeniti. Očekuje se da će već 2024. 85 % svjetskog rasta BDP-a potjecati izvan EU-a. Kontinuirati uspon Kine znatno će utjecati na globalna gospodarska kretanja tijekom sljedećeg desetljeća – OECD predviđa da će kineski BDP rasti za 4,7 % godišnje.

Trgovinska politika EU-a mora odražavati ta globalna kretanja i izazove te političku ambiciju stvaranja „snažnije Europe u svijetu” 8 . Trebala bi i ispuniti očekivanja dionika, kako je istaknuto u razgovorima s državama članicama, rezoluciji Europskog parlamenta 9 i stajalištima iznesenima u javnom savjetovanju 10 .

2.Trgovinska politika kojom se podupire otvorena strateška autonomija EU-a

2.1.Otvorena strateška autonomija

Za snažniji i otporniji EU potrebno je zajedničko unutarnje i vanjsko djelovanje u više područja politika te usklađivanje i primjena svih trgovinskih instrumenata kojima se podupiru interesi i ciljevi politika EU-a. Potrebno je iskoristiti naše prednosti i pritom surađivati s partnerima. „Otvorena strateška autonomija” odgovor je na tu potrebu. Otvorenom strateškom autonomijom 11 naglašava se sposobnost EU-a da neovisno odlučuje te da vodstvom i angažmanom oblikuje svoje okruženje u skladu sa svojim strateškim interesima i vrijednostima. Ona je odraz temeljnog uvjerenja EU-a da rješavanje današnjih izazova zahtijeva veću globalnu suradnju, a ne manju. Njome se osim toga osigurava da EU nastavi ostvarivati koristi od međunarodnih prilika i da pritom odlučno brani svoje interese, štiti svoje gospodarstvo od nepoštenih trgovinskih praksi i osigurava ravnopravne uvjete za sve. Konačno, ona podrazumijeva podupiranje domaćih politika radi jačanja gospodarstva EU-a i pozicioniranja EU-a kao globalnog predvodnika u uspostavi reformiranog sustava globalnog upravljanja trgovinom utemeljenog na pravilima.

Otvorena strateška autonomija politički je izbor, ali i način razmišljanja pri donošenju odluka. Temelji se na važnosti otvorenosti i na obvezi EU-a da otvoreno i pošteno trguje s diversificiranim i održivim globalnim lancima vrijednosti koji dobro funkcioniraju. Obuhvaća:

·otpornost i konkurentnost za jačanje gospodarstva EU-a,

·održivost i pravednost, odražavajući potrebu za odgovornim i pravednim djelovanjem EU-a,

·odlučnost i suradnju utemeljenu na pravilima radi isticanja prednosti koju EU daje međunarodnoj suradnji i dijalogu, ali i spremnosti EU-a na borbu protiv nepoštenih praksi i primjenu autonomnih instrumenata za ostvarivanje svojih interesa kada je to potrebno.

2.2.Otvorenost i angažman kao strateški izbor

EU je izgrađen na otvorenosti, unutarnjoj i vanjskoj. Najveći je izvoznik i uvoznik robe i usluga u svijetu. Kada se usporede velika gospodarstva, u EU-u trgovina čini najveći dio gospodarstva. Izvoz EU-a osigurava 35 milijuna radnih mjesta u EU-u, što je povećanje u odnosu na 20 milijuna u 2000. 12 Gospodarstvo EU-a jednako se oslanja na uvoz, koji omogućuje pristup ključnim sirovinama i drugim ulaznim elementima. U EU-u se za proizvodnju robe upotrebljava 60 % uvoza, a veća otvorenost uvozu povećala je od 1995. prihode EU-a za oko 550 milijardi EUR. EU je i važno odredište za izvoz iz zemalja s niskim prihodima, posebno afričkih, i iz susjednih zemalja EU-a, čime potiče razvoj i gospodarski rast u svijetu. Kao i neposredno nakon zadnje gospodarske i financijske krize, trgovina će biti ključna za zeleni oporavak EU-a od gospodarskog pada uzrokovanog pandemijom bolesti COVID-19.

Da bi EU ojačao otpornost i podupirao konkurentnost svojih raznih gospodarskih sektora, moramo osigurati otvoren i nenarušen pristup međunarodnim tržištima, uključujući pristup novim tržištima i otvorene trgovinske tokove na korist naše industrije, radnika i građana. Industrijski ekosustavi EU-a koji obuhvaćaju sve sudionike u lancu vrijednosti, od poljoprivrednika i proizvođača do pružatelja usluga i od globalnih multinacionalnih poduzeća do MSP-ova i novoosnovanih poduzeća, imaju ključnu ulogu u internacionalizaciji gospodarstva EU-a.

EU je i najveći svjetski pružatelj pomoći za trgovinu 13 . Zbog pandemije bolesti COVID-19 povećala se potreba za potpunom provedbom strategije EU-a o zajedničkoj pomoći za trgovinu iz 2017. Naime, u strateškom je interesu EU-a poticati integraciju u svjetsko gospodarstvo ranjivih zemalja u razvoju, od kojih su mnoge u geografskoj blizini Europe.

EU mora iskoristiti sve prednosti svoje otvorenosti i privlačnosti jedinstvenog tržišta. Zahvaljujući otvorenosti i angažmanu na međunarodnoj sceni, EU je vjerodostojan pobornik međunarodne suradnje, multilateralizma i poretka utemeljenog na pravilima, koji su ključni za interese EU-a. EU surađuje s partnerima kako bi se osiguralo poštovanje univerzalnih vrijednosti, osobito promicanja i zaštite ljudskih prava. To uključuje temeljne radne standarde i socijalnu zaštitu u skladu s europskim stupom socijalnih prava, rodnu ravnopravnost 14 te borbu protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti.

Borba protiv klimatskih promjena i suočavanje s drugim okolišnim izazovima mogu se postići samo otvorenošću, globalnim angažmanom i suradnjom. EU neće samostalno dobiti bitku protiv klimatskih promjena. Za uspjeh je važno promicati razumijevanje među našim partnerima da zelena transformacija nije samo nužna u srednjoročnom razdoblju, nego da je već sada dio pametne gospodarske politike. EU mora iskoristiti svoju otvorenost i uključiti svoje partnere, posebno one s najvećim emisijama i najveće zagađivače, kako bi i oni dali svoj doprinos ublažavanju klimatskih promjena. Isto tako, očuvanje bioraznolikosti globalni je izazov koji zahtijeva globalne napore.

Otvorenost i angažman strateški su izbor koji ujedno služi dobro poznatim interesima Europske unije. Otvorenost donosi blagostanje, konkurentnost i dinamičnost. S druge strane, otvoreno gospodarstvo treba kombinirati s odlučnim mjerama za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, zaštitu okoliša te snažnu socijalnu politiku i politiku rada, koje ispunjavaju očekivanja građana EU-a. Jedino ćemo tako moći pravedno širiti prednosti otvorenosti i olakšati prilagodbu promjenama u globalnom gospodarstvu kako nitko ne bi bio zapostavljen.

2.3.Jačanje otpornosti i održivosti lanaca vrijednosti

Jačanje otpornosti i održivosti gospodarstva EU-a i njegovih lanaca opskrbe stup je nastojanja Europske unije za ostvarivanje otvorene strateške autonomije 15 . Pandemija bolesti COVID-19 bila je izazov za otpornost gospodarstava u cijelom svijetu. Prva pouka koju treba izvući iz krize jest da je većina lanaca opskrbe pokazala iznimnu otpornost. U pravim uvjetima poduzeća mogu povećati globalnu proizvodnju i distribuciju, osobito ako se mogu osloniti na otvorene lance opskrbe, utemeljene na stabilnim, predvidljivim i transparentnim trgovinskim pravilima 16 . Vlade su posebno odgovorne za stvaranje takvog okruženja, ali i za podupiranje pravedne i ravnopravne opskrbe proizvodima za kojima je potražnja veća od dostupne ponude. U tom je pogledu ključno povjerenje među zemljama, ali i između vlada i privatnog sektora. EU je stoga u okviru skupine G20, WTO-a i bilateralnih odnosa snažno podupirao globalna nastojanja usmjerena na praćenje ključnih lanaca opskrbe, održavanje njihove otvorenosti i neometanosti i osiguravanje pravednog i ravnopravnog pristupa ključnoj robi. To je bilo posebno važno u kontekstu uvođenja cjepiva protiv bolesti COVID-19 jer proizvodnja u ograničenom broju zemalja treba zadovoljiti potražnju cijelog svijeta. EU namjerava pojačati suradnju s drugim zemljama i privatnim sektorom kako bi se povećala proizvodnja i podržao pravedan pristup cjepivima. Pobrinut će se da nijedna kratkoročna mjera koja se odnosi na pristup cjepivima ne ometa opskrbu ranjivih zemalja te da se provodi na dobro usmjeren, pravedan i transparentan način. Otporan i održiv prijevoz ima ključnu ulogu u olakšavanju međunarodne trgovine i očuvanju lanaca opskrbe EU-a. Razvoj Unijine povezivosti potencijalno će ojačati otpornost njezine trgovine i održati njezinu ulogu globalnog čvorišta povezivosti kako je prepoznata u Strategiji za održivu i pametnu mobilnost.

S obzirom na razmjere krize uzrokovane bolešću COVID-19 i njezin utjecaj na sve aspekte gospodarskog i društvenog života, uključujući proizvodnju i mobilnost, bili su neizbježni poremećaji u određenim sektorima i proizvodima. Kombinacija eksponencijalnog povećanja potražnje za određenim ključnim zdravstvenim proizvodima i nestašice u opskrbi zbog zatvaranja ili restriktivnih mjera ukazala je na slabosti u zdravstvenom sektoru. Te probleme treba pomno analizirati i učinkovito rješavati u budućnosti. Rješenja mogu uključivati pripravnost za krizu, diversifikaciju proizvodnje i lanaca opskrbe, uspostavu strateških zaliha te poticanje proizvodnje i ulaganja, među ostalim u susjednim zemljama i Africi.

Privatni sektor ima ključnu ulogu u procjeni rizika i uravnoteženju „pravodobne” (engl. just in time) proizvodnje s odgovarajućim zaštitnim mjerama. To je ključan čimbenik za osiguravanje otpornosti u slučaju poremećaja u opskrbi ili šokova u potražnji, posebno ako poduzeća ovise o jednom dobavljaču.

Oblikovatelji politika također trebaju produbiti svoje razumijevanje slabih točaka, razmjenjivati informacije i poticati suradnju. Rad Komisije na utvrđivanju strateških ovisnosti, posebno u najosjetljivijim industrijskim ekosustavima kao što je zdravstvo, pružit će čvrstu osnovu za definiranje potrebnih odgovora politika i za suradnju s industrijom. Tim će se radom među ostalim poduprijeti provedba nove farmaceutske strategije 17 i ažuriranje strategije industrijske politike.

Trgovinska politika može pridonijeti otpornosti osiguravanjem stabilnog trgovinskog okvira utemeljenog na pravilima, otvaranjem novih tržišta radi diversifikacije izvora opskrbe i razvojem kooperativnih okvira za pravedan i ravnopravan pristup kritičnim proizvodima. U tom kontekstu EU zajedno s partnerima promiče trgovinsku i zdravstvenu inicijativu u WTO-u.

Povećanje otpornosti lanaca opskrbe usklađeno je s ciljem EU-a da se lance opskrbe učini održivijima, osobito promicanjem standardâ održivosti u globalnim lancima vrijednosti. Održiviji lanci opskrbe općenito su se pokazali otpornijima 18 . Trgovinska politika tom cilju može doprinijeti i promicanjem odgovornog poslovnog ponašanja te veće transparentnosti i sljedivosti u lancima opskrbe. Predstojeće zakonodavstvo o održivom korporativnom upravljanju i krčenju šuma bit će važni koraci u tom pogledu.

2.4.Trgovinska politika kao potpora geopolitičkim interesima EU-a

Bliska suradnja s partnerima bit će važna potpora multilateralizmu 19 i međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima. Postojeći međunarodni okvir gospodarskog upravljanja slabi. Nastavi li slabjeti, to će utjecati na gospodarske odnose i trgovinu te na sigurnost i stabilnost na kakve smo navikli. Zato je podupiranje djelotvornog multilateralizma utemeljenog na pravilima ključan geopolitički interes EU-a. Reformu WTO-a stoga treba promatrati u širem kontekstu prioriteta EU-a kao što je osiguravanje da funkcionalne globalne institucije podupiru globalni gospodarski oporavak, dostojanstven rad, održivi razvoj i zelenu tranziciju. EU bi trebao intenzivnije raditi na razvoju saveza za potporu djelotvornim multilateralnim institucijama. S tim u vezi pojačat će se dijalog sa SAD-om, Skupinom iz Ottawe, afričkim zemljama, Indijom i Kinom.

EU će trebati funkcionirati u novom multipolarnom globalnom poretku obilježenom rastućim napetostima među glavnim akterima. Trebao bi promicati pristupe kojima se smanjuju napetosti i tražiti rješenja na temelju moderniziranog okvira utemeljenog na pravilima. S druge strane, na raspolaganju treba imati instrumente koji će mu prema potrebi omogućiti da funkcionira u više neprijateljskom međunarodnom okruženju.

Transatlantski odnos najveće je i gospodarski najznačajnije partnerstvo na svijetu. Duboko je ukorijenjen u zajedničkim interesima i vrijednostima 20 . Nova vlada SAD-a znači priliku za zajednički rad na reformi WTO-a, među ostalim jačanjem njegove sposobnosti za rješavanje problema narušavanja tržišnog natjecanja i doprinos održivom razvoju. Znači i nove mogućnosti za blisku suradnju u području zelene i digitalne transformacije naših gospodarstava. EU će stoga dati prednost jačanju partnerstva s SAD-om.

Trgovinski i ulagački odnos EU-a s Kinom važan je i složen 21 . Politika EU-a temelji se na kombinaciji aktivnog angažmana na bilateralnoj i multilateralnoj razini i usporednog razvoja i provedbe autonomnih instrumenata potrebnih za zaštitu ključnih interesa i vrijednosti EU-a, uz potpuno poštovanje međunarodnih obveza. Prioritet je izgradnja pravednijeg gospodarskog odnosa s Kinom utemeljenog na pravilima. Za uravnoteženje bilateralnog trgovinskog odnosa bit će ključno osigurati da Kina preuzme veće obveze u međunarodnoj trgovini i usporedo s tim rješavati problem negativnih prelijevanja koja nastanu zbog njezina državno-kapitalističkog ekonomskog sustava. Nedavni politički završetak pregovora o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima dio je tih nastojanja. Rad na njegovoj ratifikaciji zahtijevat će jasno zalaganje za učinkovitu provedbu sporazuma, pristup tržištu, obveze u pogledu ravnopravnih uvjeta i održivi razvoj.

Sa šireg strateškog gledišta bit će važno da EU ojača odnose sa zemljama u Europi i oko nje i da produbi suradnju s afričkim kontinentom i afričkim državama. Između tih dvaju kontinenata postoje brojne kulturne, gospodarske i političke veze. Stabilnost i blagostanje u Africi ključni su za stabilnost i blagostanje EU-a te ih treba poduprijeti bližom gospodarskom suradnjom između tih dvaju kontinenata i poticanjem zelene i digitalne tranzicije zajedno s Afrikom.

Za potrebe ostvarivanja svojih globalnih geopolitičkih ambicija EU će morati diversificirati svoje odnose i izgraditi saveze s partnerima istomišljenicima, među ostalim putem svoje široke mreže trgovinskih sporazuma. Ta je mreža ključna jer se svakim sadašnjim i budućim sporazumom grade odnosi s partnerima. Sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini (SST) platforme su za jačanje suradnje kojom se nastoje ostvariti naše vrijednosti i interesi. Oni su temelj za djelovanje na važnim tržištima i u zemljama u cijelom svijetu, osobito u azijsko-pacifičkoj regiji, Latinskoj Americi i na Karibima.

3.Srednjoročni smjer trgovinske politike

3.1.Tri osnovna cilja trgovinske politike u srednjoročnom razdoblju

Trgovinska politika EU-a mora se usredotočiti na tri glavna cilja:

Prvi je cilj poduprijeti oporavak i temeljitu preobrazbu gospodarstva EU-a u skladu sa zelenim i digitalnim ciljevima.

U kontekstu oporavka trgovinska politika EU-a trebala bi i dalje obavljati svoju temeljnu funkciju olakšavanja razmjene robe i usluga na način kojim se otvaraju nove mogućnosti i gospodarsko blagostanje. Naglasak mora biti na koristima za građane, radnike i poduzeća. Trgovinska politika EU-a ujedno bi trebala pridonijeti preobrazbi gospodarstva EU-a u skladu s ciljevima zelene i digitalne tranzicije. Trebala bi bezrezervno podupirati zeleni plan u svim njegovim dimenzijama, uključujući cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. S druge strane, dugoročna konkurentnost, blagostanje i globalni položaj EU-a ovisit će o njegovoj sposobnosti da prihvati i iskoristi digitalnu transformaciju. Zelena i digitalna tranzicija trebale bi stoga biti među ključnim prioritetima multilateralne i bilateralne trgovinske politike. Da bi EU zadržao i povećao svoj utjecaj u oblikovanju pravila potrebnih za to, treba unaprijediti strateški pristup međunarodnoj regulatornoj suradnji. To zahtijeva bolju političku integraciju trgovinskih politika i unutarnjih politika EU-a.

Drugi je cilj oblikovanje globalnih pravila za održiviju i pravedniju globalizaciju.

Hitno je potrebno ažurirati globalna trgovinska pravila kako bi održavala današnje gospodarsko okruženje i izazove s kojima se globalna zajednica suočava. Temeljna ambicija trgovinske politike trebala bi biti održivija i pravednija globalizacija, koja će ispuniti očekivanja u Europi i svijetu. Trgovinska politika EU-a trebala bi se koristiti svim raspoloživim instrumentima kako bi poduprla socijalnu pravednost i okolišnu održivost.

Da bi postigao taj cilj, glavni prioriteti EU-a trebali bi biti predvođenje nastojanja za reformu Svjetske trgovinske organizacije i poboljšanje učinkovitosti multilateralnog okvira za upravljanje trgovinom. Jačanje stabilnosti i trgovine utemeljene na pravilima bit će glavni stup djelovanja EU-a jer samo u takvom okruženju trgovina može napredovati, a međunarodna suradnja može se razvijati u interesu globalne održive budućnosti. Osim toga, treba osigurati da pravila odgovaraju aktualnim gospodarskim okolnostima, budu primjeren odgovor na narušavanje tržišnog natjecanja i osiguravaju ravnopravne uvjete.

Treći je cilj povećanje sposobnosti EU-a da se zalaže za svoje interese i ostvaruje svoja prava, među ostalim i samostalno, ako to bude potrebno.

Pregovori o trgovinskim sporazumima važno su sredstvo stvaranja gospodarskih mogućnosti i promicanja održivosti; provedba tih sporazuma i provedba prava i obveza sadržanih u njima bit će znatno važnija. Pritom će trebati osigurati da EU raspolaže odgovarajućim instrumentima za zaštitu radnika i poduzeća od nepoštenih praksi. Isto tako će biti potrebno ulagati veće napore u osiguravanje učinkovite provedbe i izvršenja poglavljâ o održivom razvoju u trgovinskim sporazumima EU-a kako bi se na globalnoj razini ujednačili socijalni, radni i okolišni standardi. Jačanjem provedbe i izvršenja sklopljenih sporazuma u okviru trgovinske politike EU-a stvaraju se uvjeti za razvoj, rast i inovacije poduzeća te se osiguravaju visokokvalitetna radna mjesta u Europi i izvan nje. Podupiranje multilateralizma i otvorenost za suradnju nije u suprotnosti sa spremnošću EU-a da odlučno brani svoje interese i ostvaruje svoja prava. EU bi prema potrebi trebao ojačati instrumente za obranu od nepoštenih trgovačkih praksi ili drugih neprijateljskih radnji, djelujući u skladu sa svojim međunarodnim obvezama.

3.2.Šest ključnih područja za postizanje srednjoročnih ciljeva EU-a

Kako bi ostvarila tri prethodno navedena cilja, Komisija će se usredotočiti na šest područja. Za svako od tih područja u nastavku su utvrđene glavne mjere koje Komisija treba provesti tijekom tekućeg mandata.

3.2.1. Reforma WTO-a

WTO od svojeg osnutka 1995. donosi ogromne koristi svojim članicama. Osiguravao je stabilno i predvidljivo trgovinsko okruženje, omogućio masovno širenje globalne trgovine te istodobno pružio okvir za rješavanje trgovinskih sporova. Međutim, sada se suočava s krizom u kojoj ne uspijeva osigurati pregovaračka rješenja za izazove globalne trgovine. Njegov sustav za rješavanje trgovinskih sporova ne funkcionira, a sustav praćenja treba poboljšati kako bi se osigurala transparentnost ili spriječile trgovinske prepreke.

Komisija se namjerava zalagati za reformu WTO-a i svih njegovih funkcija.

Pravila i prakse WTO-a moraju se ažurirati i poboljšati da bi odražavali današnju trgovinsku stvarnost. To bi trebalo temeljiti na zajedničkom osjećaju svrhe među članicama, odnosno na gospodarskom oporavku i razvoju te na okolišnoj i socijalnoj održivosti. Modernizacija pravila i poboljšanje funkcioniranja WTO-a, među ostalim putem otvorenih plurilateralnih sporazuma, ključni su za rješavanje problema narušavanja tržišnog natjecanja i postizanje dogovora o okviru za digitalnu i održivu trgovinu.

Budući da vjerodostojnost sustava utemeljenog na pravilima uvelike ovisi o neovisnom i opće prihvaćenom sustavu za donošenje odluka u trgovinskim sporovima, ključno je ponovno uspostaviti sustav rješavanja sporova.

U Prilogu I. pod naslovom „Reforma WTO-a: prema održivom i učinkovitom multilateralnom trgovinskom sustavu” iznose se stajališta EU-a o prioritetima reforme WTO-a.

Komisija će se zalagati za multilateralnu reformu i u drugim forumima, primjerice za uspostavu multilateralnog suda za ulaganja u okviru Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo.

Glavne mjere Komisija će: 1.tražiti donošenje prvog skupa reformi WTO-a usmjerenih na jačanje doprinosa WTO-a održivom razvoju i pokrenuti pregovore o strožim pravilima kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja zbog državnih intervencija. Prednost će dati unapređenju transatlantske suradnje u reformi WTO-a; 2.raditi na obnovi potpuno funkcionalnog sustava WTO-a za rješavanje sporova s reformiranim žalbenim tijelom.

3.2.2. Potpora zelenoj tranziciji i promicanje odgovornih i održivih lanaca vrijednosti

Kako je navedeno u europskom zelenom planu, borba protiv klimatskih promjena i uništavanja okoliša glavni je prioritet EU-a. Svoj doprinos trebaju dati sve politike EU-a, ali napredak će ovisiti o spremnosti globalnih partnera, proizvođača s velikim emisijama i velikih onečišćivača da povećaju svoje ambicije. Trgovinska politika imat će važnu potpornu ulogu.

Komisijin je cilj za sljedeće desetljeće osigurati da trgovinski instrumenti prate i podupiru globalni prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo, među ostalim ubrzanjem ulaganja u čistu energiju, te promicati kružne, odgovorne i održive lance vrijednosti. To uključuje promicanje odgovornog poslovnog ponašanja i poštovanje standarda u području okoliša, ljudskih prava i rada. Istodobno to podrazumijeva stvaranje uvjeta i mogućnosti za održive proizvode i usluge.

Da bi ta vizija postala stvarnost, bit će potrebno djelovati na svim razinama – multilateralno, bilateralno i autonomno.

Za potporu zelenoj tranziciji na klimatski neutralno, okolišno prihvatljivo i otporno gospodarstvo bit će potreban bolji multilateralni okvir. EU će surađivati sa zemljama istomišljenicama na provedbi snažnog programa zaštite okoliša u okviru WTO-a. Kao dio tih nastojanja poduzimat će inicijative i mjere kojima se u okviru različitih funkcija WTO-a promiču interesi u području klime i održivosti, uključujući inicijativu za trgovinu i klimu. Te će inicijative uključivati liberalizaciju odabranih proizvoda i usluga, transparentnost i ekologizaciju pomoći za trgovinu. Trebale bi uključivati i postupan razvoj disciplina za subvencije za fosilna goriva. Poticat će i raspravu u okviru WTO-a o tome kako se trgovinom mogu poduprijeti dostojanstven rad i socijalna pravednost.

EU-ova velika mreža bilateralnih trgovinskih sporazuma olakšava trgovinu zelenim tehnologijama, robom i uslugama te ulaganja. Osim uključivanja ambicioznih poglavlja o trgovini i održivom razvoju, dimenzija održivosti i dalje će se odražavati u mnogim drugim aspektima Unijinih sporazuma o trgovini i ulaganjima. Oni su potpora širenju čistih i učinkovitijih metoda i tehnologija proizvodnje te otvaraju mogućnosti pristupa tržištu za ekološku robu i usluge. Našoj industriji energije iz obnovljivih izvora pomažu osigurati pristup tržištima trećih zemalja, jamče neometanu trgovinu i ulaganja u sirovine i energetske proizvode koji su potrebni za osiguravanje nužne opskrbe za prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo. Osim toga, ti sporazumi pružaju važnu platformu za suradnju s našim partnerima u pogledu klimatskih promjena, bioraznolikosti, kružnog gospodarstva, onečišćenja, tehnologija čiste energije (uključujući energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost), te u pogledu prelaska na održive prehrambene sustave. Komisija će za buduće trgovinske sporazume predložiti poglavlje o održivim prehrambenim sustavima. EU će predložiti da se poštovanje Pariškog sporazuma smatra osnovnim elementom budućih sporazuma o trgovini i ulaganjima. Osim toga, sklapanje sporazuma o trgovini i ulaganjima sa zemljama skupine G20 trebalo bi se temeljiti na zajedničkoj ambiciji da se što prije postigne klimatska neutralnost u skladu s preporukama Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Tu bi ambiciju trebalo na odgovarajući način uključiti i u nacionalno utvrđene doprinose (NDC) koji se budu dostavljali na temelju Pariškog sporazuma. EU će usto učinkovitu provedbu Konvencije o biološkoj raznolikosti smatrati prioritetom u sporazumima o trgovini i ulaganjima.

Sporazumi EU-a o trgovini i ulaganjima te opći sustav povlastica (OSP) važnu su ulogu imali i u promicanju poštovanja temeljnih ljudskih i radničkih prava u skladu s temeljnim konvencijama UN-a Međunarodne organizacije rada (ILO). Poseban prioritet bit će provedba tih obveza, uključujući suzbijanje dječjeg rada u okviru šireg djelovanja Komisije za osiguravanje nulte tolerancije prema dječjem radu. Jedan od ključnih ciljeva predstojećeg preispitivanja općeg sustava povlastica (OSP) bit će dodatno povećanje trgovinskih mogućnosti za zemlje u razvoju kako bi se smanjilo siromaštvo i otvorila radna mjesta na temelju međunarodnih vrijednosti i načela, kao što su radnička i ljudska prava.

Komisija će dodatno ojačati dimenziju održivosti u provedbi svih poglavlja postojećih i budućih sporazuma. Provedba obveza u području trgovine i održivog razvoja ojačat će se na temelju pritužbi podnesenih glavnom službeniku za nadzor provedbe trgovinskih pravila (CTEO). Razmotrit će se uvođenje daljnjih mjera u kontekstu ranog preispitivanja akcijskog plana od 15 točaka o učinkovitoj provedbi i izvršenju poglavljâ o trgovini i održivom razvoju u trgovinskim sporazumima koje će se provesti 2021. Preispitivanje će obuhvaćati sve relevantne aspekte provedbe i izvršenja poglavljâ o trgovini i održivom razvoju, uključujući opseg obveza, mehanizme praćenja, mogućnost sankcija zbog neusklađenosti, klauzulu o ključnim elementima te institucionalni ustroj i potrebna sredstva.

Osim toga, autonomnim mjerama podupire se cilj osiguravanja održivosti, odgovornosti i usklađenosti trgovine s našim općim ciljevima i vrijednostima. Primjer za to je mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM). Komisija radi na prijedlogu o CBAM-u kako bi se izbjeglo da djelotvornost njezinih klimatskih politika ugrozi istjecanje ugljika. Drugi je primjer namjera Komisije da predloži zakonodavstvo o krčenju i propadanju šuma. Važan element u osiguravanju održivosti i odgovornosti lanaca opskrbe bit će prijedlog Komisije o održivom korporativnom upravljanju, uključujući obveznu primjenu dužne pažnje u području okoliša, ljudskih i radničkih prava. Provest će se procjena učinka koja će uključivati učinkovite mehanizme djelovanja i izvršenja kako bi se osiguralo da u lancima vrijednosti poduzeća iz EU-a nema prisilnog rada.

Novi globalni režim sankcija za kršenje ljudskih prava također će imati ulogu u osiguravanju poštovanja ljudskih prava. Tim režimom EU je uspostavio okvir koji će mu omogućiti da se usmjeri na pojedince, subjekte i tijela, uključujući državne i nedržavne aktere, koji su odgovorni za teška kršenja i povrede ljudskih prava, upleteni su u ta djela ili povezani s njima, u cijelom svijetu 22 .

Uvoz mora biti u skladu s relevantnim propisima i normama EU-a. Navedeni primjeri pokazuju da je u određenim okolnostima, kako je definirano pravilima WTO-a, primjereno da EU zahtijeva da uvezeni proizvodi budu u skladu s određenim zahtjevima u pogledu proizvodnje. Cilj je globalnih trgovinskih pravila osigurati predvidljiv i nediskriminirajući trgovinski okvir, uz istodobnu zaštitu prava svake zemlje na donošenje propisa u skladu sa svojim društvenim preferencijama. Legitimnost primjene zahtjeva u pogledu proizvodnje na uvoz temelji se na potrebi za zaštitom globalnog okruženja ili pružanjem odgovora na etička pitanja. Kad god EU bude razmatrao primjenu takvih mjera na uvezene proizvode, to će činiti uz potpuno poštovanje pravila WTO-a, posebno načela nediskriminacije i proporcionalnosti, kako bi se izbjegli nepotrebni poremećaji u trgovini.

Komisija će predvoditi rad na razvoju standarda održivog rasta i oblikovati međunarodne standarde u skladu s europskim zelenim planom te će surađivati s partnerima na izradi i provedbi pravila koja su jednako ambiciozna.

Glavne mjere Komisija će: 3.raditi na inicijativama i mjerama kojima se u WTO-u promiče uzimanje u obzir klime i održivosti; 4.tražiti od partnera iz skupine G20 da preuzmu obveze u vezi s klimatskom neutralnosti, pojačati suradnju u drugim aspektima zelenog plana kao što su bioraznolikost, održiva prehrambena politika, onečišćenje i kružno gospodarstvo te predložiti da poštovanje Pariškog sporazuma bude ključan element svih budućih sporazuma; 5.poboljšati učinkovitost provedbe i izvršenja poglavljâ o održivom razvoju u trgovinskim sporazumima ranim preispitivanjem akcijskog plana od 15 točaka koje će provesti 2021. Ishod preispitivanja uzet će se u obzir u tekućim i budućim pregovorima; 6.promicati održive i odgovorne lance vrijednosti putem prijedloga o obveznoj dužnoj pažnji, uključujući učinkovite mehanizme djelovanja i izvršenja kako bi se osiguralo da prisilni rad bude isključen iz vrijednosnih lanaca poduzeća iz EU-a. U međuvremenu, dok se ne donesu obvezujuće odredbe, Komisija će pomagati poduzećima iz EU-a da već sada poduzimaju odgovarajuće mjere u skladu s međunarodnim smjernicama i načelima dužne pažnje.

3.2.3.Potpora digitalnoj tranziciji i trgovini uslugama

Trgovinska politika EU-a mora doprinijeti stvaranju okruženja u kojem pružatelji usluga iz EU-a mogu inovirati i rasti. Prioritet je ažuriranje globalnog okvira međunarodnih pravila.

U digitalnoj sferi doći će do intenzivnog globalnog tržišnog natjecanja koje će preoblikovati globalne gospodarske odnose. Unijina digitalna transformacija može uspjeti samo ako svoju digitalnu agendu usmjeri prema van, potpuno uzimajući u obzir globalno okruženje u kojem je konkurencija sve žešća i ponekad dovodi u pitanje Unijin pristup digitalizaciji koji se temelji na vrijednostima. Trgovinska politika imat će ključnu ulogu u postizanju ciljeva EU-a povezanih s digitalnom tranzicijom. Europska poduzeća sve se više oslanjaju na digitalne usluge. Podaci čine izvor prihoda mnogih poduzeća i ključna su sastavnica lanaca opskrbe u EU-u. Digitalne tehnologije omogućuju povećanje učinkovitosti, koje je potrebno kako bi se zadržala konkurentnost 23 , ali i preobražavaju tradicionalne industrijske sektore u kojima će europska poduzeća morati održavati i jačati svoj konkurentni položaj. Istovremeno, digitalna transformacija i pojava novih tehnologija imaju važnu dimenziju sigurnosti i vrijednosti za Europu te zahtijevaju pažljivo prilagođen politički pristup unutar i izvan EU-a. Posljedice novih digitalnih tehnologija, uključujući umjetnu inteligenciju, trebaju se rješavati na globalnoj razini s pomoću ambicioznijih globalnih normi i pravila.

Potpora digitalnoj agendi Europe prioritet je trgovinske politike EU-a. Cilj je osigurati vodeći položaj EU-a u digitalnoj trgovini i u području tehnologije, prije svega promicanjem inovacija. EU bi i dalje trebao biti predvodnik u digitalnim standardima i regulatornim pristupima, posebno u pogledu zaštite podataka, pri čemu se Unijina Opća uredba o zaštiti podataka često smatra izvorom nadahnuća 24 . Da bi se to postiglo, WTO treba utvrditi pravila za digitalnu trgovinu, a EU treba imati središnju ulogu u njihovu stvaranju. Nakon što se o njima postigne dogovor, EU bi trebao podupirati daljnje plurilateralne pregovore u WTO-u o liberalizaciji trgovine uslugama u sektorima osim e-trgovine.

EU će također trebati pojačati bilateralne aktivnosti i istražiti mogućnosti snažnijeg okvira za suradnju s partnerima istomišljenicima u digitalnim aspektima trgovine. Nastojat će produbiti svoje regulatorne dijaloge s partnerima istomišljenicima.

Pitanje podataka bit će ključno za budućnost EU-a. Kad je riječ o prekograničnom prijenosu podataka i zabrani zahtjeva u pogledu lokalizacije podataka, Komisija će primjenjivati otvoren, ali odlučan pristup utemeljen na europskim vrijednostima i interesima. Komisija će nastojati osigurati da poduzeća u Uniji ostvare korist od međunarodnog slobodnog protoka podataka potpuno u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka i drugim ciljevima javne politike, uključujući javnu sigurnost i javni red. Konkretno, EU će nastaviti uklanjati neopravdane prepreke protoku podataka uz istodobno očuvanje regulatorne autonomije u području zaštite podataka i privatnosti 25 . Kako bi bolje procijenila veličinu i vrijednost prekograničnih tokova podataka, Komisija će uspostaviti europski analitički okvir za mjerenje protoka podataka.

Glavne mjere Komisija će: 7.tražiti brzo sklapanje ambicioznog i sveobuhvatnog sporazuma WTO-a o digitalnoj trgovini, koji sadržava pravila o protoku podataka, potpuno u skladu s okvirom EU-a za zaštitu podataka, te odredbe o jačanju povjerenja potrošača kojima se jamči visoka razina zaštite potrošača; 8.istražiti mogućnost uže regulatorne suradnje s partnerima istomišljenicima u pitanjima koja su važna za digitalnu trgovinu.

3.2.4. Jačanje regulatornog učinka EU-a

Sposobnost utjecanja na razvoj propisa i standarda od globalne važnosti važna je konkurentska prednost.

EU je desetljećima predvodnik u tom području. Aktivno je sudjelovao u radu međunarodnih normizacijskih tijela, kao što je Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), i na međunarodnim sektorskim forumima. Tim se nastojanjima europskim poduzećima pomoglo da pristupe globalnim tržištima, uklonile su se prepreke trgovini i podržala se regulatorna konvergencija. Uniji je taj pristup, kao i veličina njezina tržišta, osigurao velik utjecaj na međunarodnu normizaciju, što je u nekim slučajevima dovelo i do dobrovoljnog usvajanja njezinih visokih normi, propisa i ciljeva politike u globalnim lancima opskrbe. Europski izvoznici, uključujući MSP-ove, ostvarili su znatnu konkurentsku prednost zahvaljujući snažnom regulatornom učinku EU-a na globalnoj razini.

Relativna važnost EU-a smanjuje se zbog pojave novih regulatornih snaga i brzog tehnološkog razvoja, čiji su pokretači često izvan EU-a.

Da bi EU povećao svoj utjecaj u tom području, treba razviti više strateški pristup međunarodnoj regulatornoj suradnji, posebno kad je riječ o zelenoj i digitalnoj tranziciji. EU treba zauzeti proaktivniji stav pri izradi novih propisa kako bi bio bolje opremljen za promicanje svojih regulatornih pristupa u svijetu. Za to će biti potrebne veće sinergije između unutarnjih i vanjskih politika kako bi se u ranoj fazi utvrdila strateška područja na koja bi se međunarodna regulatorna suradnja trebala usredotočiti. Bit će potrebni i dijalog i suradnja s normizacijskim tijelima EU-a kako bi se utvrdili strateški prioriteti povezani s međunarodnim normama. Komisija će temeljitije analizirati vanjsku dimenziju svojih regulatornih politika u procjenama učinka važnih propisa i utvrditi prioritetne partnere za regulatornu suradnju. Trgovinska politika trebala bi biti spremna poduprijeti aktivnosti suradnje koje vode regulatorna tijela i u tu svrhu u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje pružaju trgovinski sporazumi. Trgovinska politika, zajedno s međunarodnim partnerstvima i razvojnom suradnjom, među ostalim putem pomoći za trgovinu, trebala bi imati ulogu i u potpori uvođenju međunarodnih normi u partnerskim zemljama u razvoju i olakšati usklađivanje s novim regulatornim zahtjevima. EU će usto ojačati svoje regulatorne dijaloge sa zemljama istomišljenicama u azijsko-pacifičkoj regiji i Latinskoj Americi.

Suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama bit će ključna za osiguravanje usklađenosti novih propisa s vrijednostima demokratskih, otvorenih i uključivih društava.

Glavne mjere Komisija će: 9.pojačati regulatorne dijaloge s partnerima istomišljenicima u strateškim područjima za konkurentnost EU-a. Zbog toga treba rano utvrditi prioritetna područja regulatorne suradnje i uspostaviti bliži dijalog s Unijinim i međunarodnim normizacijskim organizacijama; 10.produbiti transatlantsko partnerstvo za zelenu i digitalnu transformaciju naših gospodarstava, među ostalim u okviru Vijeća za trgovinu i tehnologiju EU-a i SAD-a.

3.2.5. Jačanje partnerstava EU-a sa susjednim zemljama i zemljama proširenja te Afrikom

Najznačajnije odnose imamo s onima koji su nam geografski najbliži. Stabilnost i blagostanje u susjednim zemljama EU-a i Africi u političkom su i gospodarskom interesu EU-a. EU namjerava učiniti sve što može kako bi podržao partnere u njihovim nastojanjima da se oporave od posljedica pandemije bolesti COVID-19 i ostvare održivi razvoj. Gusta mreža trgovinskih sporazuma EU-a s tim zemljama nudi mogućnost bliže gospodarske suradnje i razvoja integriranih mreža proizvodnje i usluga. To bi bilo dio šire strategije za promicanje održivih ulaganja i poboljšanje otpornosti naših gospodarstava putem diversificiranih vrijednosnih lanaca te za poticanje razvoja trgovine održivim proizvodima, među ostalim radi potpore klimatskoj i energetskoj transformaciji. Pridonijet će i rješavanju temeljnih uzroka nezakonitih migracija u okviru šireg doprinosa trgovinske politike sveobuhvatnim partnerstvima, u skladu s novim paktom o migracijama i azilu 26 .

EU će ojačati svoja bliska gospodarska partnerstva unutar Europskoga gospodarskog prostora. Nada se da će blisko surađivati s Ujedinjenom Kraljevinom na tome da se u cijelosti iskoristi potencijal Sporazuma o trgovini i suradnji. EU se nada i modernizaciji svojih trgovinskih i gospodarskih odnosa sa Švicarskom i Turskom, pod uvjetom da se ispune odgovarajući uvjeti.

Posebno će biti važno ojačati gospodarsku suradnju sa zemljama zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva 27 . Kad je riječ o zapadnom Balkanu, poboljšana metodologija proširenja i Gospodarski i investicijski plan 28 čine okvir za ubrzanu integraciju na tržištu EU-a prije pristupanja, uz osiguravanje ravnopravnih uvjeta. Ta povećana gospodarska integracija temelji se na obvezama zapadnog Balkana da stvori zajedničko regionalno tržište koje se temelji na pravilima i standardima EU-a. Kad je riječ o Istočnom partnerstvu, osobito partnerima s detaljnog i sveobuhvatnog područje slobodne trgovine (Ukrajina, Gruzija i Moldova), EU podupire nastojanja za što veće usklađivanje s regulatornim modelom EU-a, među ostalim za digitalnu i zelenu tranziciju. U slučaju tih partnera napori za uključivanje propisa EU-a mogli bi biti popraćeni intenzivnijim dijalogom o tome kako ih razviti i provesti, među ostalim sudjelovanjem u stručnim skupinama i uspostavom bliskijih veza s normizacijskim organizacijama EU-a. Trebalo bi razmotriti i dodatne korake za olakšavanje trgovine, među ostalim putem sporazuma o ocjenjivanju sukladnosti.

Unapređenje odnosa EU-a i gospodarske integracije s južnim susjedstvom 29 bit će strateški nužno za postizanje dugoročne stabilnosti. Geografska blizina, kulturne i jezične veze sa zemljama južnog Sredozemlja EU-u olakšavaju stratešku gospodarsku i trgovinsku integraciju s tim zemljama. Trgovinska politika može biti ključan instrument za poticanje strateških međuovisnosti između EU-a i južnog susjedstva te za razvoj integracijskih inicijativa na obostranu korist, posebno kad je riječ o strateškim lancima vrijednosti. EU je već početkom 2000-ih sklopio sporazume o slobodnoj trgovini s osam zemalja južnog Sredozemlja kao dio širih sporazuma o pridruživanju. Pregovori o uspostavi detaljnog i sveobuhvatnog područja slobodne trgovine (DCFTA) s Marokom i Tunisom u tijeku su već nekoliko godina. EU je s oba partnera spreman razgovarati o mogućnostima modernizacije trgovinskih i ulagačkih odnosa radi njihove bolje prilagodbe današnjim izazovima.

EU će znatno pojačati suradnju s afričkim partnerima kako bi se iskoristio njihov gospodarski potencijal te potaknula gospodarska diversifikacija i uključiv rast. Time će se dodatno poboljšati veze u području održive trgovine i ulaganja između ta dva kontinenata i u samoj Africi 30 . To je u skladu s dugoročnom perspektivom trgovinskog sporazuma između kontinenata utemeljenog na uspješnoj provedbi kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi (AfCFTA). Temelji se i na regionalnim gospodarskim zajednicama Afrike i sporazumima o gospodarskom partnerstvu s EU-om. Taj snažniji odnos s Afrikom trebalo bi poticati na svim razinama, među ostalim političkim dijalogom s Afričkom unijom i njezinim članicama, proširenjem i produbljivanjem sporazumâ o gospodarskom partnerstvu te razvojem bilateralnih odnosa s pojedinačnim zemljama radi promicanja održivih ulaganja u poljoprivredu, proizvode i usluge. Komisija će početi razmatrati i mogućnosti za olakšavanje integracije na kontinentu putem usklađenih pravila o podrijetlu primjenjivih na njihovu trgovinu s EU-om.

Komisija će predložiti novu inicijativu za održiva ulaganja za zainteresirane partnere ili regije u Africi i južnom susjedstvu. To bi se moglo provesti putem zasebnih sporazuma o ulaganjima ili u okviru modernizacije postojećih trgovinskih sporazuma. Kako bi se maksimalno povećao njihov učinak i olakšala provedba, ti će se sporazumi oblikovati usporedo s instrumentima EU-a za razvojnu suradnju radi potpore ulaganjima i, gdje god je to izvedivo, uz primjenu pristupa „Tim Europa” kako bi se osigurale sinergije s državama članicama EU-a, privatnim sektorom, civilnim društvom i svim relevantnim dionicima. Među tim inicijativama najviše se ističe plan za vanjska ulaganja (EIP) pokrenut 2017. za supsaharsku Afriku i susjedstvo EU-a. Obuhvaćen je i Europski fond za održivi razvoj plus (EFOR+), koji se u novom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. primjenjuje na globalnoj razini. Tri stupa EIP-a pomoći će u podupiranju održivih ulaganja u Africi i susjedstvu te potaknuti reforme usmjerene na poboljšanje poslovnog okruženja i ulagačke klime. Cilj je ostvariti međuregionalnu integraciju i bliskije trgovinske odnose između EU-a i Afrike kako AfCFTA bude napredovala.

Glavne mjere Komisija će: 11.produbiti trgovinske i gospodarske odnose s drugim zemljama u Europi, uključujući zapadni Balkan i zemlje koje su sklopile detaljne i sveobuhvatne sporazume o slobodnoj trgovini s EU-om, s posebnim naglaskom na bliskoj regulatornoj suradnji kojom se podupiru zelena i digitalna tranzicija. Modernizirat će svoje trgovinske i ulagačke odnose sa zemljama u južnom susjedstvu zainteresiranima za povećanje integracije s Europskom unijom; 12.jačati suradnju s afričkim zemljama, i to: a) poboljšanjem političkog dijaloga i suradnje s Afričkom unijom i njezinim članicama te neometane provedbe AfCFTA-e, uključujući suradnju s privatnim sektorom i promicanje zajedničkih standarda u Africi radi jačanja regionalne i kontinentalne integracije; b) produbljivanjem i proširenjem postojećih trgovinskih sporazuma s afričkim regionalnim gospodarskim zajednicama i jačanjem njihove dimenzije održivosti; c) daljnjim istraživanjem mogućnosti jačanja veza i sinergija između različitih trgovinskih aranžmana s afričkim zemljama, primjerice usklađenijim pravilima o podrijetlu u trgovini s EU-om; d) sklapanjem sporazuma o održivim ulaganjima s Afrikom i južnim susjedstvom.

3.2.6. Jačanje usmjerenosti EU-a na provedbu i izvršenje trgovinskih sporazuma te osiguravanje ravnopravnih uvjeta za sve

Nakon vala novih sporazuma sklopljenih zadnjih godina Komisija će svoj rad usmjeriti na ostvarivanje koristi od trgovinskih sporazuma EU-a i odlučnu provedbu obveza u pogledu pristupa tržištu i održivog razvoja. Europski dionici trebaju biti svjesni mogućnosti koje nude trgovinski sporazumi EU-a i biti sigurni da mogu iskoristiti prednosti koje je EU ispregovarao. EU pregovara ili je sklopio trgovinske sporazume sa zemljama azijsko-pacifičke regije i Latinske Amerike, koji nude znatne gospodarske mogućnosti. Stoga je važno stvoriti uvjete za ratifikaciju sporazumâ s Mercosurom i Meksikom te zaključiti tekuće pregovore, posebno s Čileom, Australijom i Novim Zelandom, koji su na dobrom putu. U slučaju Mercosura u tijeku je dijalog o jačanju suradnje u pogledu dimenzije Sporazuma koja se odnosi na održivi razvoj, posebno s obzirom na provedbu Pariškog sporazuma i krčenje šuma.

To će biti ključan element nastojanja EU-a usmjerenih na postizanje otvorene strateške autonomije i olakšati pristup tržištima, posebno za MSP-ove. Pomoći će i u borbi protiv protekcionističkih tendencija i poremećaja koji utječu na izvoz EU-a. Važnost tog područja djelovanja potvrđena je u srpnju 2020. imenovanjem glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila.

Rad će biti usmjeren na sljedeća područja:

·Potpuno iskorištavanje mogućnosti koje pruža provedba trgovinskih sporazuma. EU će iskoristiti sve ugrađene fleksibilne mogućnosti u svojim trgovinskim sporazumima kako bi bili svrsishodni i kako bi odgovorili na nove izazove povezane sa zelenom i digitalnom tranzicijom. EU će i dalje koristiti pomoć za trgovinu kako bi zemljama u razvoju pomogao u provedbi trgovinskih sporazuma i podupirao usklađenost s pravilima i normama, osobito u pogledu održivog razvoja.

·Pružanje potpore dionicima iz EU-a kako bi se iskoristile mogućnosti koje pružaju sporazumi EU-a. Komisija će iskoristiti uspjeh portala Access2Markets, integrirati u njega dodatne funkcije i povezati ga s drugim važnim informacijskim kanalima 31 , posebno za MSP-ove. Osim toga će nastaviti podupirati poljoprivredni i poljoprivredno-prehrambeni sektor EU-a, koji uglavnom čine MSP-ovi, i pritom se usredotočiti na promicanje održivosti i kvalitete proizvoda kako bi postali standard sustava EU-a za održivost hrane. 

·Praćenje pravilne provedbe i izvršenja trgovinskih sporazuma EU-a te olakšavanje podnošenja pritužbi u vezi s preprekama pristupu tržištu i povredama obveza u pogledu trgovine i održivog razvoja putem jedinstvene ulazne točke. Komisija će surađivati s državama članicama EU-a, Europskim parlamentom i dionicima na praćenju provedbe u trgovinskim partnerima EU-a i osiguravanju dosljednog pristupa. Predložit će poseban zakonodavni akt potreban za provedbu, među ostalim, trgovinskih odredaba Sporazuma o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

·Uklanjanje neusklađenosti putem rješavanja sporova u okviru WTO-a ili bilateralno, ako se ne mogu ukloniti na drugi način. Ažuriranom Uredbom o ostvarivanju prava 32 jača se kapacitet EU-a za djelovanje u situacijama u kojima je blokirano rješavanje sporova u okviru WTO-a ili bilateralnih sporazuma.

·Komisija će i dalje odlučno upotrebljavati instrumente trgovinske zaštite kako europska industrija ne bi bila izložena nepoštenoj trgovini. To uključuje i praćenje novih oblika subvencioniranja koje provode treće zemlje, na primjer u području financiranja ulaganja, te njihovo primjereno rješavanje mjerama u obliku kompenzacijskih pristojbi.

·U području sigurnosti, Komisija Uredbom o provjeri izravnih stranih ulaganja ponovno poziva sve države članice da uspostave i provode punopravan mehanizam za provjeru izravnih stranih ulaganja u slučajevima u kojima bi kupnja ili kontrola određenog poduzeća, infrastrukture ili tehnologije ugrožavale sigurnost ili javni poredak u EU-u 33 . Komisija će nastaviti provoditi mehanizam suradnje s tijelima država članica radi zaštite sigurnosti i javnog poretka od rizičnih izravnih stranih ulaganja te će razmotriti jačanje mehanizma suradnje uspostavljenog Uredbom o provjeri izravnih stranih ulaganja.

·Komisija će surađivati s tijelima država članica kako bi osigurala učinkovitu provedbu modernizirane Uredbe o kontroli izvoza 34 osjetljive robe i tehnologija s dvojnom namjenom radi potpore sigurnim lancima vrijednosti, promicanja međunarodne sigurnosti, zaštite ljudskih prava i osiguravanja ravnopravnih uvjeta za izvoznike iz EU-a.

Međutim, EU treba razviti instrumente za suočavanje s novim izazovima i zaštitu europskih poduzeća i građana od nepoštenih trgovačkih praksi, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu.

·Komisija će predložiti novi pravni instrument u području trgovinske politike kako bi zaštitila EU od mogućih mjera prisile trećih zemalja.

·Komisija će predložiti pravni instrument za rješavanje problema narušavanja unutarnjeg tržišta EU-a uzrokovanog stranim subvencijama.

·Kako bi se poboljšao uzajamni pristup javnoj nabavi za subjekte iz EU-a, Komisija će se zalagati za napredak u uspostavi instrumenta za međunarodnu nabavu i poziva Vijeće da hitno dovrši svoj dio posla.

·Na kraju, kako bi se osigurali ravnopravniji uvjeti za poduzeća iz EU-a na tržištima trećih zemalja, na kojima se sve više moraju natjecati s financijskom potporom koju strani konkurenti primaju od svojih vlada, Komisija će istražiti mogućnosti donošenja strategije EU-a za izvozne kredite. To će uključivati instrument EU-a za izvozne kredite i bolju koordinaciju financijskih instrumenata EU-a. U skladu s ciljem zelenog plana da se postupno ukinu subvencije za fosilna goriva, uvest će poticaje za klimatski prihvatljive projekte u području tehnologije i predložiti da se odmah ukine potpora sektoru električne energije na ugljen te odvraćati od daljnjih ulaganja u projekte energetske infrastrukture koja koristi fosilna goriva u trećim zemljama, osim ako su u potpunosti usklađeni s ambicioznim i jasno definiranim načinom postizanja klimatske neutralnosti u skladu s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma i najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama.

Komisija će nastaviti s radom na usklađivanju povlaštenih pravila o podrijetlu u trgovinskim sporazumima EU-a, uzimajući u obzir interese dionika iz EU-a, posebno MSP-ova.

Kako bi se fizičkim osobama i poduzećima omogućilo da iskoriste prednosti trgovinskih sporazuma EU-a, sustavnije uklanjale postojeće i spriječile nove prepreke, potreban je zajednički napor svih institucija EU-a, država članica te civilnog društva i drugih dionika. Komisija će predvoditi te napore, među ostalim radom delegacija EU-a i mreža koje države članice i poslovna udruženja imaju u trećim zemljama.

Glavne mjere Komisija će: 13.nastojati učvrstiti partnerstva EU-a s ključnim regijama s potencijalom rasta na azijsko-pacifičkom području i u Latinskoj Americi stvaranjem uvjeta za zaključivanje pregovora i ratifikaciju preostalih bilateralnih sporazuma; 14.u potpunosti iskoristiti funkciju glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila (CTEO) kako bi se maksimalno povećale koristi ishoda pregovora za poduzeća, posebno za MSP-ove i poljoprivrednike, te uklonile prepreke koje umanjuju potencijalne koristi od sporazuma, među ostalim s obzirom na održivi razvoj; 15.dodatno ojačati instrumente EU-a za suočavanje s novim izazovima i zaštitu europskih poduzeća i građana od nepoštenih trgovačkih praksi, među ostalim pripremom instrumenta za borbu protiv prisile. Osim toga, Komisija će istražiti mogućnosti za strategiju EU-a za izvozne kredite; 16.razviti nove internetske alate za potporu poduzećima iz EU-a, posebno MSP-ovima.

4.Potpora upućenoj raspravi o trgovinskoj politici

Komunikacijom pod naslovom „Trgovina za sve” 35 Komisija je znatno povećala razinu predanosti osiguravanju transparentne i uključive trgovinske politike. Komisija će i dalje djelovati u tom smjeru, što je pozitivno ocijenjeno u svim doprinosima reviziji trgovinske politike 36 . Najnovija istraživanja Eurobarometra objavljena 2019. pokazuju da su građani zadovoljni trudom uloženim proteklih godina. Šest od deset ispitanika reklo je da vjeruje da EU svoju trgovinsku politiku vodi otvoreno i transparentno.

S obzirom na važnost dijaloga s dionicima i radi poticanja konkretne suradnje u ključnim pitanjima, Komisija će produbiti kontakte s civilnim društvom i socijalnim partnerima na temelju studije preispitivanja dijaloga s civilnim društvom pokrenute 2020. Posebna pozornost posvetit će se provedbi i izvršenju, s naglaskom na potpunom ostvarivanju interesa EU-a kad je riječ o očekivanim koristima trgovinskih sporazuma. Zbog usmjerenosti na reformu WTO-a povećat će se rasprave o tom pitanju.

Kako bi se osigurala čvrsta osnova za razvoj trgovinske politike, Komisija će uložiti veće napore i u analize i prikupljanje podataka te će poticati dionike da daju svoj analitički doprinos. Komisija će provesti ex post evaluaciju učinka sporazumâ EU-a na glavne okolišne aspekte, uključujući klimu. Radit će i na boljem razumijevanju utjecaja različitih dijelova trgovinske politike na rodnu ravnopravnost i predlagati mjere za poboljšanje rodne osviještenosti u trgovinskoj politici 37 , među ostalim u okviru pomoći za trgovinu. Provest će daljnje analize učinaka trgovinskih politika na zapošljavanje i različite aspekte društvenog razvoja.

5.Zaključak

Trgovinska politika EU-a mora se prilagoditi i biti primjerena izazovima našeg vremena i očekivanjima naših građana. Naša je odgovornost osigurati da se njome promiču interesi EU-a, doprinosi ostvarenju njegovih ciljeva i štiti njegov položaj u svijetu, sada i u budućnosti. Zato je iznimno važno usmjeriti trgovinsku politiku EU-a prema ostvarenju ciljeva podupiranja korjenite zelene i digitalne transformacije gospodarstva EU-a, razvoja održivije i pravednije globalizacije utemeljene na moderniziranim pravilima te odlučnijih provedbenih napora. U konačnici, jedino tako možemo na odgovoran i održiv način stvoriti prilike koje građani, radnici i poduzeća u Uniji očekuju, a planet treba.

(1)

U Komisijinu izvješću o strateškim predviđanjima za 2020. analizira se utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na dinamiku nekih relevantnih megatrendova, COM(2020) 493 final. Komisijino izvješće o strateškim predviđanjima za 2021. bit će usmjereno na otvorenu stratešku autonomiju.

(2)

Na razini EU-a cilj je Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji pomoći u nošenju s takvim troškovima prilagodbe; usp. Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014.–2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006. Donosi se nova uredba koja će omogućiti da se u okviru fonda nastave podupirati radnici i samozaposlene osobe čija je djelatnost zaustavljena.

(3)

Taj je izazov posebno vidljiv u energetski intenzivnim industrijama, osobito u sektoru čelika, gdje su potrebna globalna rješenja za odgovor na goleme neravnoteže na svjetskom tržištu koje negativno utječu na europska poduzeća i ugrožavaju uspješnu zelenu tranziciju tog ekosustava.

(4)

Međunarodna organizacija rada (ILO) procjenjuje da još 25 milijuna ljudi prisilno radi, 152 milijuna su žrtve dječjeg rada, a 2,78 milijuna radnika diljem svijeta svake godine umre od posljedica nesreća na radu ili profesionalnih bolesti; izvori: Global estimates of modern slavery: forced labour and forced marriage (Globalne procjene modernog ropstva: prisilni rad i prisilni brak), ILO (2017.); Global Estimates of Child Labour (Globalne procjene dječjeg rada), ILO (2017.) i internetske stranice ILO-a.

(5)

Radni dokument službi Komisije: Promicanje dostojanstvenog rada u cijelom svijetu, SWD(2020) 235 final.

(6)

Uzimajući u obzir i robu i usluge, 80 % uvoza i 82 % izvoza EU-a u 2016. ostvarile su industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva. IPR-intensive Industries and Economic Performance in the European Union, Industry-Level Analysis Report (Industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva i gospodarski rezultati u Europskoj uniji, Izvješće o analizi na razini industrije), zajednička studija EPO-a/EUIPO-a, 3. izdanje, rujan 2019.

(7)

OECD (2020.), Dugoročna predviđanja realnog BDP-a (pokazatelj).

(8)

Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019.–2024.

(9)

Rezolucija Europskog parlamenta o reviziji trgovinske politike EU-a (2020/2761(RSP)).

(10)

https://trade.ec.europa.eu/consultations/index.cfm?consul_id=266&utm_source=dlvr.it&utm_

(11)

Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju, COM(2020) 456 final.

(12)

Unutarnji izračuni Glavne uprave za trgovinu na temelju Arto, I., Rueda-Cantuche, J.M., Cazcarro, I., Amores, A.F., Dietzenbacher, E. Kutlina-Dimitrova, Z. i Román, M. V., EU exports to the World: Effects on Employment (Svjetski izvoz EU-a: učinci na zapošljavanje), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2018., ISBN 978-92-79-93283-0, doi:10.2760/700435, JRC113071. https://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2018/november/tradoc_157516.pdf  

(13)

Cilj je pomoći za trgovinu podupirati zemlje u razvoju u korištenju trgovine kao sredstva za smanjenje siromaštva. Cilj održivog razvoja br. 8.a iz Programa održivog razvoja do 2030. odnosi se na povećanje pomoći za trgovinu, posebno za najmanje razvijene zemlje. Cilj održivog razvoja br. 17 među ostalim obuhvaća ulaganje napora u povećanje izvoza zemalja u razvoju, posebno najmanje razvijenih zemalja.

(14)

Vidjeti Strategiju za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025. i treći Akcijski plan za rodnu ravnopravnost.

(15)

Komisija je donijela prvo Izvješće o strateškim predviđanjima, u kojem se otpornost ističe kao novi orijentir svih politika EU-a u okviru te Komisijine agende usmjerene na tranziciju i kao posljedica tragične pandemije koronavirusa.

(16)

Analize OECD-a potvrđuju ne samo da globalni lanci vrijednosti maksimalno povećavaju gospodarsku učinkovitost, nego i da su otporni lanci opskrbe ključni za ublažavanje šokova, pružanje mogućnosti prilagodbe i ubrzanje oporavka od kriza. Usp. Shocks, risks and global value chains: insights from the OECD METRO model (Šokovi, rizici i globalni lanci vrijednosti: zaključci o OECD-ovu modelu METRO, lipanj 2020.).

(17)

Farmaceutska strategija za Europu, COM(2020) 761 final.

(18)

U vezi s tim vidjeti dokument OECD-a o bolesti COVID-19 i odgovornom poslovnom ponašanju. http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/covid-19-and-responsible-business-conduct-02150b06/  

(19)

Usp. i Zajedničku komunikaciju o povećanju doprinosa EU-a multilateralizmu utemeljenom na pravilima.

(20)

Zajednička komunikacija Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću, „Nova strategija EU-a i SAD-a za globalne promjene”, JOIN(2020) 22 final.

(21)

Zajednička komunikacija Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću, „EU i Kina – strateški pregled”, JOIN(2019) 5 final.

(22)

 Sankcije EU-a ključni su instrument za promicanje ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) zahvaljujući kojem EU može intervenirati, među ostalim, radi sprečavanja sukoba ili odgovora na nove ili aktualne krize (Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski gospodarski i financijski sustav: poticanje otvorenosti, snage i otpornosti; COM/2021/32 final).

(23)

Pristupom podacima i novim kretanjima kao što su putovnice za proizvode usto se može dodatno povećati vrijednost proizvoda i pružiti informacije koje su ključne za maksimalno povećanje kružne vrijednosti, no prečesto se takvi podaci ne prenose u lancima vrijednosti.

(24)

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (Akt o digitalnim uslugama) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ – COM(2020) 825 final; i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravednim tržištima neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru (Akt o digitalnim tržištima) – COM/2020/842 final i Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka; GDPR).

(25)

Kako je navedeno u glavi o digitalnoj trgovini Sporazuma o trgovini i suradnji sklopljenog s Ujedinjenom Kraljevinom.

(26)

Novi pakt o migracijama i azilu, COM(2020) 609 final.

(27)

Jačanje otpornosti – istočno partnerstvo koje koristi svima (JOIN(2020) 7 final).

(28)

Gospodarski i investicijski plan za zapadni Balkan, COM(2020) 641 final.

(29)

Obnovljeno partnerstvo s južnim susjedstvom – novi program za Mediteran; JOIN(2021) 2 final.

(30)

Kako je navedeno u zajedničkoj komunikaciji o strategiji EU-a i Afrike iz ožujka 2020., „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”, JOIN(2020) 4 final.

(31)

Konkretno bi se mogle istražiti mogućnosti sinergija s drugim izvorima informacija, uključujući Europsku poduzetničku mrežu (EEN), Centar za industrijsku suradnju EU-a i Japana, Centar EU-a za MSP-ove u Kini, Svjetsku mrežu europskih poslovnih organizacija, europske organizacije za promicanje trgovine i službe za pomoć MSP-ovima u području prava intelektualnog vlasništva.

(32)

  https://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=2204  

(33)

Komunikacija od 25. ožujka 2020. o izravnim stranim ulaganjima i slobodnom kretanju kapitala iz trećih zemalja te o zaštiti europske strateške imovine, C(2020) 1981 final.

(34)

  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/IP_20_2045  

(35)

Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici, COM/2015/0497 final.

(36)

  https://trade.ec.europa.eu/consultations/index.cfm?consul_id=266&utm_source=dlvr.it&utm_  

(37)

Zajednička izjava o trgovini i gospodarskom osnaživanju žena potpisana na ministarskoj konferenciji WTO-a održanoj u prosincu 2017. u Buenos Airesu.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.2.2021.

COM(2021) 66 final

PRILOG

 

KOMUNIKACIJI KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika

PRILOG

REFORMA WTO-a: PREMA ODRŽIVOM I UČINKOVITOM MULTILATERALNOM TRGOVINSKOM SUSTAVU

1.Zašto je WTO važan i zašto je u krizi?

1.1. Zašto je WTO važan

Otkad je 1947. uspostavljen multilateralni trgovinski sustav 1 , svjetska trgovina povećala se 300 puta te danas čini više od 60 % svjetskog BDP-a i potpora je zapošljavanju, rastu i ulaganjima širom svijeta. Za to su djelomično zaslužna i višestruka smanjenja carina dogovorena u okviru multilateralnog sustava: 1947. carine su se kretale u rasponu do 20 % do 30 %, dok danas na svjetskoj razini u prosjeku iznose oko 9 %. No tu situaciju možemo zahvaliti i stabilnosti koju pruža multilateralni sustav. WTO-ovim načelom najpovlaštenije nacije (engl. most-favoured nation, MFN) ograničava se diskriminacija robe i usluga koje nude različiti trgovinski partneri. Na taj se način stvara stabilna osnova gospodarske otvorenosti kojom se na globalnim tržištima promiče tržišno natjecanje utemeljeno na učinkovitosti i inovacijama. Šezdeset posto trgovine EU-a odvija se prema načelu najpovlaštenije nacije, uključujući našu trgovinu sa Sjedinjenim Američkim Državama, Kinom, Rusijom i Indijom. Pravilima WTO-a štite se interesi svih država koje sudjeluju u trgovinskoj razmjeni od diskriminirajućeg djelovanja „iza granice” te se jamči da se eventualna zaštita trgovine temelji na multilateralno dogovorenim disciplinskim pravilima. Nadalje, ograničavanjem carina smanjila se vjerojatnost da će zemlje povećavati carine kao odgovor na gospodarske šokove 2 , a sustavom za rješavanje sporova osigurano je pridržavanje pravila i izbjegnuta eskalacija trgovinskih sukoba.

Iako ima još puno posla, WTO je pridonio i globalnom održivom razvoju. Gospodarska otvorenost koju jamči ta organizacija olakšala je integraciju mnogih zemalja u razvoju u svjetsko gospodarstvo, čime su stotine milijuna ljudi izvučene iz siromaštva te su smanjene nejednakosti među zemljama 3 . 

1.2. Razlozi krize

Aktualna kriza utječe na sve tri funkcije WTO-a: pregovorima nije postignuta modernizacija pravila, sustav za rješavanje sporova de facto se vratio na situaciju iz razdoblja GATT-a kada je bilo moguće blokirati izvješća povjerenstva, a nadzor nad trgovinskim politikama nije učinkovit. Osim toga, trgovinski odnosi između SAD-a i Kine, dvije od triju najvećih članica WTO-a, trenutačno se uglavnom odvijaju izvan okvira WTO-a.

Jedan od glavnih pokretača krize jest činjenica da pristupanje Kine WTO-u nije dovelo do njezine preobrazbe u tržišno gospodarstvo. Razina otvorenosti kineskih tržišta ne odgovara njezinoj važnosti u svjetskom gospodarstvu, a država i dalje ima odlučujući utjecaj na kinesko gospodarsko okruženje, što rezultira poremećajima tržišnog natjecanja koji se ne mogu u dovoljnoj mjeri riješiti postojećim pravilima WTO-a. No WTO nije uspio pregovorima dogovoriti nova pravila kojima bi se riješilo to ili druga goruća pitanja (npr. digitalna trgovina ili održivost). Postizanje konsenzusa među 164 članice u kontekstu današnje multipolarne globalne ravnoteže moći ogroman je izazov. Pregovore koče i neslaganja oko fleksibilnih mogućnosti za zemlje u razvoju. Situacija u kojoj dvije trećine članica, uključujući neka od najvažnijih svjetskih gospodarstava, traže poseban i različit tretman nije održiva. Nadalje, WTO-ova funkcija praćenja i razmatranja ozbiljno je ugrožena zbog nedovoljne transparentnosti u pogledu trgovinskog zakonodavstva i prakse njegovih članica te činjenice da se teme kao što su uništavanje okoliša, klimatske promjene ili dostojanstven rad smatraju zabranjenima. I na kraju, iako svakako ne najmanje važno, sustav za rješavanje sporova krajem 2019. praktično je paraliziran jer je SAD blokirao imenovanje članova Žalbenog tijela.

1.3. Neodgodiva potreba za reformom

Stabilno trgovinsko okruženje u čijem je središtu WTO važnije je nego ikad za suočavanje s izazovima koji su pred nama, počevši s gospodarskim oporavkom od pandemije. Aktualne su okolnosti velik izazov za organizaciju koja je naizgled izgubila osjećaj zajedničkog cilja. No djelotvornost WTO-a temeljni je strateški interes EU-a. Tomu nije tako samo zato što je trgovina ključna za naše gospodarstvo, već i zato što je promicanje međunarodne suradnje utemeljene na pravilima utkano u same temelje europskog projekta. EU stoga mora odigrati vodeću ulogu u pokretanju smislene reforme WTO-a.

2.Obnova povjerenja i osjećaja zajedničkog cilja: doprinos WTO-a održivom razvoju

Neuspjeh Razvojnog plana iz Dohe 2008. dokaz je nepostojanja zajedničkog cilja među članicama WTO-a. Unatoč uspješnom sklapanju Sporazuma o olakšavanju trgovine na 9. ministarskoj konferenciji WTO-a na Baliju i Odluci o tržišnom natjecanju za izvoz poljoprivrednih proizvoda na 10. ministarskoj konferenciji WTO-a u Nairobiju, članice WTO-a sve su više podijeljene u pogledu svojih očekivanja od te organizacije. Dok dio članica tvrdi da „središnja uloga stupnja razvoja” u WTO-u znači da bi naglasak trebao biti na iznimkama i fleksibilnim mogućnostima u odnosu na dogovorene i buduće obveze, drugi je dio sve više frustriran zbog toga što pregovori u okviru WTO-a ne napreduju te je pozornost preusmjerio na bilateralne trgovinske sporazume. Bez osjećaja zajedničkog cilja postalo je iznimno teško ostvariti uspješan napredak bilo koje inicijative i osigurati razvoj WTO-a usklađen s promjenama u globalnoj trgovini.

No velika većina članica i dalje podupire ideju multilateralizma jer je u potpunosti svjesna prednosti koje sustav utemeljen na pravilima donosi globalnoj trgovini i razvoju. Nestabilnost zadnjih nekoliko godina, kriza klime i okoliša, sve češće pribjegavanje jednostranim mjerama, a sada i pandemija bolesti COVID-19 doveli su do jasne spoznaje da je WTO neizostavni element zdravog gospodarskog upravljanja na globalnoj razini, no i da je neophodna njegova reforma. U izjavi čelnika skupine G20 4 iz Rijada izražena je, na najvišoj političkoj razini, dosad najodlučnija spremnost na reforme.

Dok se globalni izazovi gomilaju, članice WTO-a trebale bi se moći složiti oko rješavanja najhitnijih problema s kojima se suočavaju: gospodarskog oporavka i razvoja koje ne ometaju poremećaji u tržišnom natjecanju te okolišne i društvene održivosti u okviru zelene tranzicije gospodarstava. Rješavanje tih problema bilo bi u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja, na čije su se ispunjavanje obvezale sve članice WTO-a. Takvo bi usmjereno djelovanje moglo ponuditi osjećaj zajedničkog cilja koji WTO-u nedostaje zadnjih desetljeća te obnoviti povjerenje među članicama. Moglo bi dati zamah potreban za modernizaciju pravila WTO-a na način kojim se uspješno reagira na izazove digitalizacije i ekologizacije te sprječavaju i otklanjaju sukobi prouzročeni državnim intervencijama u gospodarstvo kojima se narušava trgovina.

2.1.    Obnova osjećaja zajedničkog cilja u WTO-u: naglasak na održivom razvoju

Rad na obnovi osjećaja zajedničkog cilja mora se odvijati postupno, počevši od kratkoročnih mjera za izgradnju povjerenja. Dovršetak pregovora o subvencijama za ribarstvo bio bi važan korak prema jačanju doprinosa WTO-a održivosti. Taj je sporazum važan ne samo kao prvi multilateralni sporazum nakon više godina, već i kao prvi sporazum u čije je temelje ugrađena provedba jednog od ciljeva održivog razvoja (cilj 14.6). Zadatak neće biti jednostavan s obzirom na razlike u stajalištima članica WTO-a i složenost postizanja konsenzusa u multilateralnim pregovorima (uvelike zbog prethodno spomenutog problema posebnog i različitog tretmana), no pregovori su uznapredovali više no ikad u svojoj dugoj povijesti. Ako se pokaže dostatna politička volja, ima prostora za postizanje dogovora prije 12. ministarske konferencije WTO-a („MC12”).

EU i Skupina iz Ottawe 5 predstavili su inicijativu za trgovinu i zdravlje koja obuhvaća disciplinska pravila o ograničenju izvoza te niz mjera za olakšavanje trgovine i koraka za poboljšanje transparentnosti. EU će nastaviti surađivati sa svojim partnerima i novom glavnom direktoricom WTO-a kako bi se osigurao odgovarajući odgovor trgovinskog sustava na izazove prouzročene pandemijom, uključujući u pogledu provedbe fleksibilnih mogućnosti dostupnih u okviru Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS).

Mnogi ciljevi održivog razvoja odnose se na zaštitu okoliša. Ključna važnost zaštite okoliša prepoznata je već u vrijeme osnivanja WTO-a uspostavom Odbora za trgovinu i okoliš čija je zadaća poticati promišljanje i zajedničko djelovanje. Aktualna potreba za trgovinskom politikom koja reagira na klimatske i okolišne izazove sada je još važnija, što je stajalište koje podupiru mnoge članice WTO-a. Suprotno strahovima izraženima prilikom osnivanja WTO-a, nijedna zemlja nije zbog odluka WTO-ova sustava za rješavanje sporova bila prisiljena smanjiti željenu razinu zaštite zdravlja ili okoliša. EU će ubuduće u međunarodnim raspravama o pitanjima trgovine i okoliša podupirati tumačenje relevantnih odredbi WTO-a kojima se priznaje pravo članica da na odgovarajući način reagiraju na globalne izazove u području zaštite okoliša, osobito klimatske promjene i zaštitu bioraznolikosti.

Održivost je za Europsku uniju dio neophodne zelene tranzicije gospodarstava, koja će se morati odraziti u cjelokupnom radu WTO-a. Uskoro ćemo u WTO-u predstaviti inicijativu za trgovinu i klimu. U početnim razmatranjima, podijeljenima s članicama i dionicima WTO-a u neslužbenom dokumentu 6 , naglasak je na nizu sastavnica, uključujući liberalizaciju odabrane robe i usluga, transparentnost (uz ostalo u pogledu mjera za prilagodbu ugljika na granicama), razmjenu i analizu informacija kao prvi korak prema osmišljavanju disciplinskih pravila o subvencijama za fosilna goriva, ekologizaciju programa pomoći za trgovinu i jačanje institucijskog okvira WTO-a u području pitanja trgovine i okoliša. Osim toga, EU s drugim članicama WTO-a surađuje i na paralelnim inicijativama u području okoliša koje se odnose na kružno gospodarstvo (uključujući plastiku).

Uloga je WTO-a i pridonijeti provedbi ciljeva održivog razvoja o dostojanstvenom radu i rodnoj ravnopravnosti, koji su iznimno važni i izvan EU-a i u njemu. Kada je riječ o dostojanstvenom radu, WTO treba poticati analizu i razmjenu iskustava o tome kako trgovinske politike mogu pridonijeti društvenom razvoju, kako snažnija zaštita prava radnika pogoduje rastu i razvoju te kako zajamčiti da, u EU-u i izvan njega, svi radnici i ugrožene skupine osjete prednosti liberalizacije trgovine. To se djelovanje može poduprijeti opsežnijom i aktivnijom suradnjom između WTO-a i Međunarodne organizacije rada. EU treba surađivati s partnerima kako bi se ta društvena dimenzija globalizacije dodatno integrirala u rad WTO-a. Kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti, EU treba preuzeti vodeću ulogu u osvješćivanju važnosti uvrštavanja rodne perspektive u središnje sastavnice trgovinske politike, primjerice inicijativama kao što je Deklaracija o trgovini i ekonomskom osnaživanju žena iz Buenos Airesa.

2.2.    Doprinos trgovine razvoju: potreba za usmjerenošću na budućnost u pristupu posebnom i različitom tretmanu

Jedan od ciljeva WTO-a postavljenih pri njegovu utemeljenju jest zemljama u razvoju, a osobito najnerazvijenijima među njima, zajamčiti dostupnost pogodnosti koje donosi međunarodna trgovina u skladu s potrebama njihova gospodarskog razvoja. „Posebnim i različitim tretmanom” želi se zemljama u razvoju omogućiti da na najbolji način iskoriste prilike za razvoj koje nudi članstvo u WTO-u.

EU snažno podupire načelo posebnog i različitog tretmana, ali smatra da se njegova primjena mora voditi temeljnom gospodarskom stvarnošću koja kaže da je trgovina poticaj, a ne prijetnja razvoju. Gospodarstva u razvoju u kojima je zabilježen najdosljedniji rast jesu ona koja su svoje napore usmjerila na integraciju u svjetsko gospodarstvo i postupno otvaranje tržišta većem stupnju tržišnog natjecanja. Veliki razvojni izazov za WTO jest kako učinkovito poduprijeti nastojanja zemalja u razvoju koje se još nisu dovoljno integrirale u svjetsko gospodarstvo.

Za obnovu vjerodostojnosti WTO-a kao pregovaračkog foruma potreban je i nov pristup posebnom i različitom tretmanu. U tom pristupu treba spojiti usmjereniji naglasak na oblike potpore integraciji u trgovinski sustav i preciznije razlikovanje zemalja u razvoju na temelju utvrđenih potreba. Prilikom utvrđivanja potreba treba uzeti u obzir ograničene kapacitete malih javnih uprava. WTO može djelotvorno pridonijeti razvoju samo ako se usmjeri na potporu zemljama u izgradnji kapaciteta za preuzimanje obveza koje potiču integraciju u svjetsko gospodarstvo.

Kada je riječ o postupku, čini se da je postizanje stvarnog napretka u pogledu posebnog i različitog tretmana najizglednije uz pristup „sporazum po sporazum”. Iako bi bilo poželjno da se sve članice WTO-a dogovore o univerzalnim kriterijima za poseban i različit tretman, realističnije je pokušati postići suglasnost u konkretnim pregovorima. Ipak, pristup EU-a temeljit će se na nekim načelnim smjernicama. EU bi pružio veliku potporu odredbama o posebnom i različitom tretmanu koje bi djelotvorno odgovorile na problem ograničenih kapaciteta velike većine zemalja u razvoju. Istodobno, EU u tekućim pregovorima i budućim sporazumima očekuje potpuno preuzimanje obveza od a) članica OECD-a (uključujući zemlje kandidatkinje za pristupanje OECD-u), b) zemalja koje je Svjetska banka klasificirala kao „zemlje s visokim dohotkom” i c) zemalja koje imaju dovoljno visok udio u svjetskom izvozu općenito ili u sektorima na koje se odnose određeni pregovori. Kina bi zbog svoje važnosti u sustavu trebala biti primjer i ne tražiti poseban i različit tretman ni u kojim aktualnim pregovorima.

3.Obnova potpuno funkcionalnog sustava WTO-a za rješavanje sporova s reformiranim žalbenim tijelom

Obvezujuće rješavanje sporova od ključne je važnosti za zaštitu interesa članica WTO-a od mjera kojima se ograničavaju prava pristupa tržištu. Osim toga, poduzećima se na taj način pruža stabilnost jer prilikom ulaganja i izvoza znaju da će se pravila poštovati i da postoje pravna sredstva u slučaju njihova kršenja. Tim se sustavom i velike i male članice WTO-a jednako štite od jednostranih poteza te se sprječava eskalacija trgovinskih sporova u političke sukobe. Iako su se neki aspekti rada i sudske prakse Žalbenog tijela našli na meti kritika, važno je uočiti i da je Žalbeno tijelo uvelike poboljšalo legitimnost i predvidljivost sustava za rješavanje sporova, među ostalim poklanjanjem velike pozornosti zaštiti prava članica WTO-a na donošenje propisa u skladu sa zdravstvenim, okolišnim ili drugim legitimnim ciljevima politike.

Reforma koja je najhitnije potrebna WTO-u jest usuglašavanje osnove za vraćanje sustava za rješavanje sporova u funkciju i imenovanje članova Žalbenog tijela. Tom zadatku treba pristupiti bez odgode i ne smije ga se vezivati uz druge aspekte reforme WTO-a. Dok god ne postoji sustav za rješavanje sporova koji dobro funkcionira, teško je odrediti što bi članice WTO-a moglo motivirati da moderniziraju i dopune pravila.

SAD je opravdano upozorio na niz spornih pitanja u određenim aspektima pravosudnog pristupa Žalbenog tijela te u konkretnim presudama u određenim predmetima. Europska unija slaže se da bi se suci trebali pridržavati načela ekonomičnosti sudskog postupka te da ih „presedani” ne obvezuju, ali bi trebali uzimati u obzir prethodne presude u mjeri u kojoj smatraju da su relevantne za spor o kojem trenutačno odlučuju. U WTO-ovu sustavu za rješavanje sporova povjerenstva utvrđuju činjenice, a uloga Žalbenog tijela trebala bi biti strogo ograničena na rješavanje pravnih pitanja istaknutih u žalbi, i to u mjeri u kojoj je to potrebno za rješavanje spora. Neovisnost povjerenstava i Žalbenog tijela od ključne je važnosti kako bi se o predmetima odlučivalo isključivo na temelju podastrtih činjenica. To je kompatibilno s jačanjem odgovornosti članica u pogledu ispunjavanja njihovih dužnosti. I povjerenstva i Žalbeno tijelo trebali bi pri rješavanju sporova strogo poštovati obavezne rokove („spora pravda uskraćena je pravda”), a trebalo bi donijeti i odgovarajuće mjere kako bi se to omogućilo. Europska unija stoga se slaže da je potrebna smislena reforma. Pri tome treba zadržati pravilo negativnog konsenzusa, neovisnost Žalbenog tijela i središnju ulogu rješavanja sporova u pružanju sigurnosti i predvidljivosti multilateralnog trgovinskog sustava.

Konkretno, iako se mnoge prethodno navedene teme odražavaju u načelima formuliranima u neslužbenom postupku o pitanjima koja se odnose na funkcioniranje Žalbenog tijela koji vodi predsjednik Tijela za rješavanje sporova, EU je spreman razmotriti kako im dati konkretniju pravnu formulaciju te uzeti u obzir dodatna poboljšanja. Ranom porukom SAD-a da je spreman započeti pregovore u dobroj vjeri radi postizanja multilateralnog sporazuma o reformama sustava za rješavanje sporova znatno bi se povećalo povjerenje te bi se trebalo omogućiti postizanje dogovora o ponovnoj uspostavi obvezujućeg sustava za rješavanje sporova i funkcionalnog Žalbenog tijela.

4.Ususret učinkovitijoj pregovaračkoj funkciji

Neuspjeh pregovaračke funkcije WTO-a u samim je temeljima krize u kojoj se ta organizacija trenutačno nalazi. Cilj reforme WTO-a trebao bi biti ponovna uspostava djelotvornosti i vjerodostojnosti WTO-a kao foruma za pregovore o trgovinskim pravilima i daljnjoj liberalizaciji. Pravila WTO-a treba uskladiti s gospodarskom i trgovinskom stvarnošću 21. stoljeća. Kada je riječ o sadržaju reformi, prioritet bi trebala biti modernizacija pravila WTO-a o e-trgovini, olakšavanju ulaganja, domaćim propisima o uslugama i ulozi države u gospodarstvu, uključujući u pogledu subvencija. Nakon modernizacije pravila može se razmotriti i poboljšanje liberalizacije robe i usluga na način kojim se jamči bolja ravnoteža preuzetih obveza. Kada je riječ o pregovaračkim metodama, pristup konsenzusa svih članica nije polučio rezultate, pa se napredak najbolje može postići drugačijim postupcima, osobito otvorenim, plurilateralnim sporazumima. Usporedno sa sadržajnim pregovorima članice WTO-a trebale bi razmisliti o tome kako bolje integrirati plurilateralne sporazume u okvir WTO-a.

4.1. Modernizacija pravila WTO-a

A.Utvrđivanje novih pravila o digitalnoj trgovini, uslugama i ulaganjima

U tijeku su pregovori s velikim odazivom o domaćim propisima o uslugama, e-trgovini i olakšavanju ulaganja. Sve su tri navedene teme pregovora iznimno važne kako bi se pravilima međunarodne trgovine moglo reagirati na digitalnu transformaciju gospodarstva, sve veću važnost usluga i potrebu za olakšavanjem ulaganja kao ključnog elementa razvoja.

EU je potpuno posvećen tim pregovorima. MC12 je prilika za postizanje znatnog napretka u inicijativama o e-trgovini i olakšavanju ulaganja te za sklapanje sporazuma o domaćim propisima o uslugama. Dovršetak pregovora o ambicioznim i uključivim sporazumima u tim trima područjima od ključne je važnosti da bi se glavne pokretače širenja trgovine i ulaganja u 21. stoljeću uvjerilo u relevantnost WTO-a te da bi se olakšala integracija zemalja u razvoju u globalne lance vrijednosti. Na taj bi se način izbjegla i fragmentacija globalnog trgovinskog sustava do koje bi došlo kada bi se takva pitanja mogla rješavati samo bilateralnim sporazumima ili plurilateralnim sporazumima izvan okvira WTO-a.

B.Utvrđivanje novih pravila radi izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja zbog državnih intervencija u gospodarstvo – neutralnost tržišnog natjecanja

Pravila WTO-a nisu dovoljno učinkovita u rješavanju negativnih učinaka prelijevanja državnih intervencija u gospodarstvo. To osobito vrijedi kada se državnim intervencijama narušava tržišno natjecanje na domaćem tržištu ili čak i na svjetskim tržištima. Problem dodatno pogoršava česta netransparentnost takvih intervencija. Pri tome pravo pitanje nije uloga države kao takve. Javna intervencija može biti potrebna radi postizanja legitimnih ciljeva, a u WTO-u bi trebalo biti prostora za različite razine javnog vlasništva u gospodarstvu. Pravo je pitanje kako učinkovito suzbiti one intervencije koje uzrokuju negativne učinke prelijevanja, narušavaju tržišno natjecanje pogodovanjem domaćim poduzećima, robi ili uslugama u odnosu na strane, ograničavaju pristup tržištima ili imaju učinak na svjetska tržišta.

Nova pravila o industrijskim subvencijama od ključne su važnosti za suzbijanje negativnih učinaka intenzivnog subvencioniranja na međunarodnu trgovinu, čime se može narušiti tržišno natjecanje i u tradicionalnim sektorima i u području novih tehnologija. Subvencije mogu rezultirati i viškom kapaciteta. Važan cilj strožih pravila bio bi postići znatno veću transparentnost i utvrditi dodatne kategorije zabranjenih subvencija te kategorije subvencija koje se smatraju štetnima. Usporedno s raspravama o takvim „crvenim” i „žutim” kategorijama u obzir treba uzeti i „zelenu kategoriju” u kojoj se nalaze subvencije kojima se podupiru legitimni javni ciljevi uz minimalan poremećaj trgovine. To bi se osobito odnosilo na određene vrste subvencija za zaštitu okoliša te istraživanje i razvoj, pod uvjetom da su potpuno transparentne i usklađene s dogovorenim disciplinskim pravilima.

Poduzeća u državnom vlasništvu u brojnim su zemljama instrument kojim država bitno utječe na gospodarstvo, što ponekad rezultira poremećajima na tržištu. No važnost poduzeća u državnom vlasništvu još nije popraćena dostatnim disciplinskim pravilima koja bi se bavila ponašanjem kojim se narušava tržišno natjecanje. Nova međunarodna pravila o poduzećima u državnom vlasništvu trebala bi se usredotočiti na ponašanje takvih poduzeća u komercijalnim aktivnostima, u skladu s disciplinskim pravilima koja su već dogovorena u više sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima.

Osim industrijskih subvencija i disciplinskih pravila o poduzećima u državnom vlasništvu, treba razmisliti i o tome koji bi se još elementi mogli obuhvatiti novim pravilima WTO-a kojima se želi zajamčiti načelo neutralnosti tržišnog natjecanja i promicati ravnopravne uvjete. Primjeri obuhvaćaju stroga pravila kojima se onemogućuje prisiljavanje poduzeća da inovacije ili tehnologije prenose državi ili konkurentima (prisilni prijenosi tehnologije) i pravila kojima se jamči transparentnost domaćih propisa i njihova usklađenost s načelima tržišnog natjecanja. Kao krajnji cilj, sve državne intervencije u gospodarstvo trebale bi biti potpuno transparentne i ne narušavati tržišno natjecanje radi pogodovanja određenim poduzećima. EU namjerava nastaviti raspravu o tim pitanjima najprije u okviru svoje trilateralne suradnje sa SAD-om i Japanom, ali i sa svim zainteresiranim članicama WTO-a, u cilju početka rada na utvrđivanju pravila WTO-a kojima će se učinkovito odgovoriti na narušavanje tržišnog natjecanja.

C.Rješavanje neravnoteža među obvezama članica u pogledu pristupa tržištu

Obveze u pogledu pristupa tržištu nisu ažurirane od završetka Urugvajskog kruga pregovora te su sve manje u doticaju s gospodarskom stvarnošću 21. stoljeća. Trenutačna struktura obveza WTO-a u pogledu pristupa tržištu robe i usluga ne odgovara stvarnoj razini otvorenosti mnogih zemalja i ne odražava znatne promjene u važnosti određenih velikih trgovinskih nacija u svjetskom gospodarstvu (npr. Kina).

Iako je važno osigurati bolju strukturu ukupnih carinskih obveza, glavni naglasak svih napora u pogledu reforme WTO-a trebao bi biti na modernizaciji pravila o neutralnosti tržišnog natjecanja: subvencije, poduzeća u državnom vlasništvu, prisilni prijenosi tehnologije i domaći propisi. Ako se subvencijama umjetno smanjuju cijene robe, poduzeća u državnom vlasništvu zloupotrebljavaju svoj vladajući položaj na tržištu ili su poduzeća prisiljena dijeliti svoju tehnologiju s konkurentima, snižavanjem carina neće se ispraviti neravnoteže među članicama. Međutim, kako bi se dodatno izgradilo povjerenje unutar sustava, EU kratkoročno i srednjoročno podupire sektorske inicijative u kojima liberalizacija ima šire koristi, kao što je slučaj s liberalizacijom carina na proizvode povezane sa zdravljem i odabrane proizvode za ublažavanje klimatskih promjena ili liberalizacijom usluga u području okoliša.

Kad je riječ o trgovini uslugama, prioritet bi trebao biti završetak pregovora o pravilima za digitalno gospodarstvo. Nakon završetka tih pregovora moglo bi se razmotriti pokretanje pregovora o uslugama. Ti pregovori trebali bi biti otvoreni za sudjelovanje svih zainteresiranih članica WTO-a i utemeljeni na pravilima WTO-a te se oslanjati na napredak postignut u pregovorima o Sporazumu o trgovini uslugama.

D.Doprinos poljoprivrede

Kako bi se ponovno uspostavila vjerodostojnost WTO-a kao pregovaračkog foruma, članice bi se također trebale usredotočiti na pregovore o poljoprivredi, koji su i dalje uglavnom blokirani unatoč pozitivnom ishodu ministarske konferencije u Nairobiju. Poljoprivreda je i dalje od velikog, čak i ključnog interesa za velik dio članica WTO-a te postoji rizik da se izostanak napretka negativno odrazi na širi program reformi WTO-a.

Prioritet pregovora trebale bi biti obveze u pogledu domaće potpore u poljoprivrednom sektoru, uzimajući u obzir širenje politika i mjera kojima se narušava trgovina. Međutim, da bi pregovori bili uspješni, potrebni su doprinosi svih članica ili barem svih većih članica. U budućnosti EU podržava znatno smanjenje domaće potpore koja narušava trgovinu. EU je u posljednjih 30 godina reformirao svoju poljoprivrednu politiku prelaskom s potpore koja narušava trgovinu na potporu koja ne narušava trgovinu. Druge članice WTO-a tek trebaju provesti slične reforme.

Oživljavanje pregovora o pristupu tržištu poljoprivrednih proizvoda, bilo u vezi sa smanjenjem carina ili drugim elementima, zasad se ne čini vjerojatnim. Oni su dio niza pregovora o pristupu tržištu, uključujući industrijske proizvode, za koje se čini da ne postoje uvjeti za uravnoteženje.

Stoga bi se pregovori u kratkoročnom razdoblju trebali usredotočiti na pitanja koja su dobila na važnosti tijekom pandemije i na područja u kojima ima prostora za konvergenciju. EU će se na 12. ministarskoj konferenciji usredotočiti na ograničenja izvoza i poboljšanja transparentnosti.

Naposljetku, u pregovore o poljoprivredi potrebno je uključiti aspekte okolišne održivosti u skladu s potrebom za zelenom tranzicijom gospodarstava.

4.2. Uključivanje otvorenih plurilateralnih sporazuma u WTO

Iako WTO ne može ponovno steći vjerodostojnost i djelotvornost bez modernizacije svojih pravila, nakon 25 godina potpuno je jasno da se takva modernizacija ne može postići multilateralnim sporazumima koji se temelje na konsenzusu svih članica. Istodobno se pregovara o velikom broju bilateralnih ili regionalnih trgovinskih sporazuma, među ostalim i o pitanjima za koja WTO dosad nije uspio ostvariti rezultate na multilateralnoj razini, primjerice o digitalnoj trgovini ili poduzećima u državnom vlasništvu. Najpozitivnije ostvarenje posljednjih je godina interes sve većeg broja zemalja za razvoj takvih pravila u okviru WTO-a s pomoću otvorenih, plurilateralnih pregovora. Ako se ne pronađe djelotvorna formula kojom bi se plurilateralni sporazumi integrirali u WTO, jedina druga mogućnost bio bi razvoj takvih pravila izvan okvira WTO-a.

U članku X. stavku 9. Sporazuma o WTO-u predviđeno je da se plurilateralni sporazumi uključe u pravnu strukturu WTO-a, pri čemu Ministarska konferencija može konsenzusom odlučiti dodati trgovinske sporazume koje je sklopila skupina članica WTO-a na popis plurilateralnih sporazuma WTO-a u Prilogu 4. Međutim, članak X. stavak 9. nije se upotrebljavao od osnivanja WTO-a. Postizanje konsenzusa o dodavanju plurilateralne inicijative u Prilog 4. smatra se nepremostivom poteškoćom, čak i ako prava nesudionika nisu umanjena plurilateralnim obvezama koje je preuzela skupina članica WTO-a. Prema metodologiji koja se dosad upotrebljavala za uključivanje plurilateralnih sporazuma u strukturu WTO-a svaki je sudionik jednostrano uključivao dodatne obveze u svoj raspored obveza, kao što je učinjeno za Dogovor o obvezama u području financijskih usluga i referentni dokument o telekomunikacijskim uslugama. Međutim, to ima i nedostataka. Ne uklapaju se sve dodatne obveze u raspored obveza. Osim toga, nesudionici mogu pokrenuti postupak za rješavanje spora protiv sudionika zbog kršenja tih dodatnih obveza, čak i ako oni, kao nesudionici, ne moraju poštovati te obveze.

U svakoj smislenoj reformi WTO-a morat će se prepoznati tu stvarnost, a Komisija će pozvati na promišljanje o tome kako put za uključivanje plurilateralnih sporazuma u multilateralnu strukturu učiniti jednostavnijim. Unija bi bila sklona uključivom pristupu otvorenim, plurilateralnim sporazumima koji olakšava sudjelovanje zemalja u razvoju i omogućuje im da odluče žele li se pridružiti sporazumu, ostavljajući im mogućnost da se pridruže u budućnosti. To ne znači da bi WTO trebao prihvatiti sve plurilateralne sporazume. U raspravama bi se mogla utvrditi određena načela kojih bi se plurilateralni sporazumi trebali pridržavati da bi ih se uključilo u okvir WTO-a. Ta bi se načela mogla odnositi na otvorenost za sudjelovanje i buduće pristupanje bilo koje članice WTO-a, olakšavanje sudjelovanja zemalja u razvoju, transparentnost pregovaračkog procesa te instrumente za zaštitu postojećih prava nesudionika uz izbjegavanje parazitizma.

 5. Poboljšanje funkcioniranja sustava WTO-a

5.1.    Jačanje funkcija praćenja i razmatranja u okviru WTO-a

Rad u redovnim vijećima i odborima WTO-a ima ključnu ulogu u zaštiti multilateralnog trgovinskog sustava utemeljenog na pravilima, među ostalim obavljanjem svakodnevnih tehničkih poslova, praćenjem trgovinskih politika članica, rješavanjem trgovinskih pitanja i davanjem mjesta članovima za rasprave o trgovinskim kretanjima. S obzirom na to da posljednjih godina gotovo da nema rezultata u donošenju pravila i da je sustav za rješavanje sporova paraliziran, djelotvorno praćenje i rasprave o politikama sve su važniji elementi u nastojanjima da se WTO održi kao vjerodostojan temelj za trgovinske odnose. Nažalost, zbog niza neučinkovitih postupaka, nedostataka u ispunjavanju obveza transparentnosti i raširenog nedostatka povjerenja često je otežan djelotvoran angažman.

Posljednjih godina EU radi na poboljšanjima, posebno kad je riječ o transparentnosti i trgovinskim pitanjima. Zajedno sa SAD-om, Japanom i drugim članicama EU je iznio prijedlog za poboljšanje transparentnosti i usklađenosti s obvezama obavješćivanja u području trgovine robom. U prijedlogu su predstavljeni poticaji i administrativne mjere kao odgovor na znatna kašnjenja u podnošenju obavijesti, što je već dugo problem koji utječe na transparentnost. Nadamo se da će taj horizontalni doprinos potaknuti i nužne rasprave o poboljšanju transparentnosti u određenim područjima, kao što je poljoprivreda. EU je s drugom skupinom članica predstavio ideje za poboljšanje rada u redovnim tijelima WTO-a u prijedlogu smjernica za tijela WTO-a koja se bave trgovinskim pitanjima. Cilj je tog prijedloga olakšati rješavanje trgovinskih pitanja među članicama prije nego što dođu u fazu rješavanja sporova ili zaguše dnevne redove za višegodišnje razdoblje. I dalje je namjera da se ti prijedlozi donesu na 12. ministarskoj konferenciji.

Osim tih prijedloga potreban je daljnji rad na poboljšanju funkcija praćenja i razmatranja u okviru WTO-a. Iako je pravodobno ispunjavanje obveza obavješćivanja jedan od aspekata transparentnosti, to je i kvaliteta pruženih informacija. Općenito postoji potreba za učinkovitijim praćenjem trgovinskih politika članica na razini odbora. U tom smislu bi odbori WTO-a mogli istražiti kako povećati učinkovitost pregleda obavijesti. Mogao bi se pojaviti i prostor za razmatranje pitanja o kojima bi tajništvo trebalo biti u mogućnosti izraditi izvješća o praćenju koja se oslanjaju na različite javno dostupne izvore informacija.

Također bi bilo korisno sagledati aktivnosti u tijelima WTO-a kako bi se utvrdile aktivnosti u koje je potrebno usmjeriti više sredstava/pozornosti, a koje bi trebalo smanjiti ili ukinuti. Time bi se WTO-u omogućilo da sredstva usmjeri na one odbore u čijem radu članice sudjeluju aktivnije i učinkovitije, dok bi se druge odbore moglo raspustiti, osim ako budu sazvani na izričit zahtjev neke članice (što je već slučaj s većinom pomoćnih tijela Vijeća za trgovinu uslugama). Neki bi se odbori mogli revitalizirati povećanjem njihova sudjelovanja u raspravama o politikama, primjerice Odbor za trgovinu i okoliš. Osim toga, mogla bi se povećati uloga Glavnog vijeća u preispitivanju kretanja koja utječu na trgovinski sustav ili u raspravama o studijama koje je pripremio glavni direktor u suradnji s drugim međunarodnim organizacijama.

5.2.    Uloga glavne direktorice i tajništva WTO-a

Imenovanje nove glavne direktorice prilika je za novi početak. Da bi reforma WTO-a funkcionirala, glavna direktorica u nju mora biti vidljivo i proaktivno uključena. Članice mogu vjerovati glavnoj direktorici da će ih podržati u rješavanju ključnih izazova WTO-a i trebale bi je poticati na to. Trebale bi je aktivno podupirati u poduzimanju inicijativa u interesu promicanja ciljeva WTO-a i predlaganja rješenja članicama za raspravu. Iako se često naglašava da su članice odgovorne za utvrđivanje programa rada WTO-a, takva posrednička uloga glavne direktorice u skladu je s prirodom organizacije koju vode članice.

Glavna direktorica, a posebno tajništvo, mogu ojačati funkcije praćenja i razmatranja u okviru WTO-a. Prvo, radi učinkovitog doprinosa raspravama članica, tajništvo bi se trebalo moći osloniti na povjerenje članica u pogledu pripreme analitičkih izvješća o relevantnim temama i produbljivanja suradnje s drugim međunarodnim organizacijama, bez potrebe za prethodnim dogovorom s članicama. Drugo, transparentnost trgovinskih politika članica povećala bi se zbog jačanja aktivnosti praćenja koje provodi tajništvo.

Iako suradnja između WTO-a i međunarodnih organizacija, uključujući tijela UN-a, općenito dobro funkcionira, glavna direktorica trebala bi težiti ciljanoj suradnji kako bi se zajednički pridonijelo ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

5.3.    Djelotvorniji angažman dionika: poslovni sektor i civilno društvo

Još 1996. članice WTO-a priznale su kakvu „ulogu nevladine organizacije mogu imati u podizanju svijesti javnosti o aktivnostima WTO-a” te su se dogovorile da će „poboljšati transparentnost i razviti komunikaciju s nevladinim organizacijama” tako što će tajništvo WTO-a zadužiti za upravljanje izravnim kontaktima s civilnim društvom. Glavni su kanali angažmana civilnog društva godišnji javni forum, sudjelovanje na ministarskim konferencijama, brifinzi tajništva te mogućnost podnošenja dokumenata o stajalištu i tematske rasprave. Od 2016. u tematskim raspravama i u nizu trgovinskih dijaloga sudjeluju i predstavnici poslovnog sektora; na posebnoj stranici unutar internetskih stranica WTO-a nalaze se informacije prilagođene interesima poslovnog sektora.

Možda postoji prostor za modernizaciju i daljnji razvoj modaliteta savjetovanja s poslovnim sektorom i civilnim društvom kako bi se oživjelo sudjelovanje tih dionika u raspravi o trgovini. Prvo, iako su brifinzi tajništva trenutačno rezervirani za registrirane nevladine organizacije sa sjedištem u Ženevi i njezinoj okolici, elektronička sredstva i virtualne platforme omogućili bi veću prisutnost akreditiranih nevladinih organizacija iz cijelog svijeta, što bi, konkretno, omogućilo uključivanje nevladinih organizacija iz zemalja u razvoju s ograničenim sredstvima. Drugo, mogao bi se osnovati savjetodavni odbor s uravnoteženim brojem predstavnika poslovnog sektora i civilnog društva kako bi se prikupila mišljenja dionika o važnim kretanjima koja utječu na multilateralni trgovinski sustav i kako bi se ta mišljenja prenijela u tekuće pregovore i rasprave. Treće, sudjelovanje u konkretnim temama moglo bi se pojačati organiziranjem rasprava o međusektorskim pitanjima povezanima s, primjerice, aspektima održivog razvoja ili regionalnim trgovinskim sporazumima. Četvrto, članice bi trebale razmotriti kako povećati transparentnost otvaranjem sastanaka ili njihovih dijelova javnosti virtualnim sredstvima.

6.Ostvarivanje reforme WTO-a

6.1.Stvaranje savezništava za ostvarivanje reforme WTO-a

Za ispunjenje elemenata reforme WTO-a navedenih u ovom Prilogu bit će potreban angažman i sudjelovanje znatnog broja članica. Da bi se reforma ostvarila potrebno je stvoriti savezništva, izbjeći polarizaciju i potaknuti želju članica da se uključe u postupni proces koji će u konačnici dovesti do kompromisa. Kao velika gospodarska sila koja čvrsto vjeruje u multilateralnu trgovinu utemeljenu na pravilima, EU mora i dalje biti predvodnik.

Kao primjer suradnje EU-a s partnerima koji jednako razmišljaju, u okviru Skupine iz Ottawe stvorena je inicijativa za trgovinu i zdravlje. EU surađuje i sa skupinom „FAST” (engl. Friends of Advancing Sustainable Trade – prijatelji promicanja održive trgovine) na tome kako oživjeti djelovanje WTO-a u području trgovine i okoliša 7 .

Iako su skupine zemalja istomišljenica, kao što su Skupina iz Ottawe i skupina FAST, važne za privlačenje početne potpore u cilju traženja većeg angažmana članica WTO-a, ključan je element reforme WTO-a visoki stupanj konvergencije programa reformi između Sjedinjenih Američkih Država i EU-a. Suradnja EU-a i SAD-a bila je u prošlosti glavna pokretačka snaga napretka postignutog u pregovorima o GATT-u/WTO-u. EU je surađivao s SAD-om u okviru trilateralne inicijative s Japanom. Izbor novog predsjednika SAD-a koji je predan multilateralnim institucijama prilika je za blisku transatlantsku suradnju u svim aspektima reforme WTO-a, uključujući reformu postupka rješavanja sporova u okviru WTO-a. To bi uvelike olakšala rana poruka nove vlade SAD-a o njezinoj namjeri da se u potpunosti uključi u pregovore kako bi se postigao dogovor o reformama Dogovora o rješavanju sporova i ukinula blokada imenovanja članova Žalbenog tijela. EU i SAD mogli bi uoči 12. ministarske konferencije pojačati angažman u svim aspektima reforme WTO-a kako bi postigli najveću moguću konvergenciju svojih stajališta, uključujući moguće zajedničke prijedloge. Trebalo bi pojačati i napore u okviru trilateralne skupine s Japanom kako bi se predstavio zajednički prijedlog o mogućem razvoju pravila WTO-a radi boljeg rješavanja problema narušavanja tržišnog natjecanja koje proizlazi iz državnih intervencija.

EU također namjerava dati poseban prioritet dijalogu s afričkim zemljama o programu reformi WTO-a. U okviru tog dijaloga mogli bi se razmotriti načini na koje se ciljevi održivog razvoja mogu bolje uključiti u rad WTO-a te kako osigurati da sve otvorene, plurilateralne inicijative budu uključive i da se u njima vodi računa o ograničenim kapacitetima zemalja u razvoju s malim upravama. U okviru rasprava moglo bi se obuhvatiti i pitanje posebnog i različitog tretmana te način na koji WTO može poduprijeti integraciju preko kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi. U tom kontekstu EU i dalje pruža potporu Afričkoj uniji u nastojanju da stekne status promatrača u relevantnim tijelima WTO-a.

EU će nastaviti sudjelovati u raspravama s Kinom i Indijom o različitim aspektima programa reformi WTO-a. Kineski BDP po stanovniku povećao se 10 puta od njezina pristupanja WTO-u, a Kina je u samo dva desetljeća postala najveći izvoznik u okviru WTO-a. Mnoge članice WTO-a smatraju da obveze Kine u pogledu pristupa tržištu i druge obveze ne odražavaju u dovoljnoj mjeri njezin rast te da bi daljnja liberalizacija Kine dala veći legitimitet njezinoj ulozi u toj organizaciji. Indija ima vrlo dinamično gospodarstvo i vodeći je akter u skupini G20, ali se njezina ukupna razina razvoja i konkurentnosti ne može usporediti s Kinom. Obje su zemlje neizostavni partneri u raspravama o reformi WTO-a. Rasprave s Kinom i Indijom trebale bi pomoći u boljem razumijevanju svakog pojedinačnog gledišta, među ostalim o pitanjima u pogledu kojih bi se napredak trebao postići na 12. ministarskoj konferenciji i šire.

6.2. Što se može postići na 12. ministarskoj konferenciji — sljedeći koraci

Program reforme WTO-a mora biti ambiciozan, ali istodobno i realističan. Potrebno je pravilno rasporediti različita područja rada u okviru reforme WTO-a. Ne mogu se, niti bi se trebali istodobno uvoditi svi elementi, već će različite komponente slijediti različite procese i smjestiti se u različite konfiguracije – multilateralne ili plurilateralne – i s različitim skupinama članica. Sljedeća ministarska konferencija WTO-a bit će ključna za proces reformi WTO-a u smislu ostvarivanja potencijalnog skupa ishoda, ali i pokretanja novih procesa i područja rada koji mogu poslužiti kao odskočna daska za program reformi.

Trgovina i zdravlje, subvencije za ribarstvo i reforma sustava za rješavanje sporova tri su područja u kojima bi trebali pojačati napori prije 12. ministarske konferencije.

Osim toga, na 12. ministarskoj konferenciji mogli bi se postići sljedeći rezultati:

1.Trebalo bi postići dogovor o oživljavanju rada WTO-a u područjima trgovine i okoliša kako bi se u rad WTO-a uključila pitanja održivosti. U idealnom slučaju to bi trebalo učiniti multilateralno, iako određene elemente mogu provoditi samo podskupine zainteresiranih članica WTO-a, kao što je liberalizacija odabranih proizvoda za ublažavanje klimatskih promjena i usluga u području okoliša.

2.Zainteresirane zemlje trebale bi početi raditi na razvoju pravila o neutralnosti tržišnog natjecanja, uključujući modernizirana pravila o industrijskim subvencijama.

3.Trebalo bi ostvariti znatan napredak u pogledu plurilateralnih inicijativa o e-trgovini i olakšavanju ulaganja. Mogla bi se dogovoriti zajednička izjava o inicijativi o domaćim propisima o uslugama.

4.Trebalo bi osigurati produljenje multilateralnih moratorija na e-trgovinu i TRIPS.

5.Mogla bi se predložiti poboljšanja redovnog rada WTO-a putem sporazuma o horizontalnoj transparentnosti obavješćivanja i prijedloga o trgovinskim pitanjima.

6.Kad je riječ o poljoprivredi, mogao bi se postići dogovor o sveobuhvatnom paketu poboljšanja transparentnosti i o ograničenjima izvoza. Jedan od ishoda sastanka mogla bi biti i inicijativa za izuzeće humanitarne kupnje u okviru Svjetskog programa za hranu iz izvoznih ograničenja. EU je otvoren za raspravu o tome kako nakon 12. ministarske konferencije ostvariti napredak u glavnim aspektima pregovora, posebno u pogledu domaće potpore koja narušava trgovinu.

Osim tih rezultata važan dodatni element potpore budućem radu bila bi ministarska izjava u kojoj se izražava politička predanost reformama. Ta bi se izjava mogla usredotočiti na pitanja kao što su poboljšanja funkcija pregovaranja, praćenja i razmatranja u okviru WTO-a i razmotriti institucijska poboljšanja u funkcioniranju WTO-a. Ministarskom izjavom mogla bi se uspostaviti radna skupina za reformu WTO-a koja bi razmotrila ta pitanja i usmjerila članice prema ostvarivanju rezultata. Na 12. ministarskoj konferenciji stoga bi se trebao odrediti program za daljnji rad na srednjoročnim do dugoročnim ciljevima reformi, od kojih bi neki trebali biti ostvareni prije sljedeće, 13. ministarske konferencije (MC13).

(1)

     Sporazumom koji je prethodio WTO-u, Općim sporazumom o carinama i trgovini (GATT).

(2)

     Jakubik, A. i Piermartini, R. (2019.). How WTO commitments tame uncertainty! (Kako obveze prema WTO-u obuzdavaju nesigurnost), Radni dokumenti službi WTO-a ERSD-2019-06, Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

(3)

     Grupa Svjetske banke i Svjetska trgovinska organizacija (2015.). The Role of Trade in Ending Poverty (Uloga trgovine u iskorjenjivanju siromaštva). Svjetska trgovinska organizacija, Ženeva. Vidjeti i izvješće Komisije o rastu i razvoju iz 2018. The Growth Report: Strategies for Sustained Growth and Inclusive Development (Izvješće o rastu: strategije održivog rasta i uključivog razvoja).

(4)

Izjava čelnika sa sastanka na vrhu skupine G20 u Rijadu, 21. i 22. studenoga 2020.

(5)

Skupinu iz Ottawe čine Australija, Brazil, Kanada, Čile, Europska unija, Japan, Kenija, Južna Koreja, Meksiko, Novi Zeland, Norveška, Singapur i Švicarska.

(6)

  https://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2020/november/tradoc_159117.pdf  

(7)

Inicijativu podupiru 23 sponzora: Australija, Kanada, Čad, Čile, Kostarika, Europska unija, Gambija, Fidži, Island, Japan, Koreja, Lihtenštajn, Maldivi, Meksiko, Moldova, Crna Gora, Novi Zeland, Sjeverna Makedonija, Norveška, Senegal, Švicarska, Tajvan, Penghu, Kinmen i Matsu te Ujedinjena Kraljevina.