Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Strategiji EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021. –2025.

(COM(2021) 171 final)

(2021/C 517/12)

Izvjestitelj:

Carlos Manuel TRINIDADE

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 31.5.2021.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležno tijelo:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	22.9.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	563
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	215/1/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Trgovina ljudima prije svega je teško kršenje ljudskih prava. Njome se krše temeljna prava kao što su sloboda, dostojanstvo i jednakost, utvrđena u mnogim instrumentima poput Opće deklaracije o ljudskim pravima, Europske konvencije o ljudskim pravima, Povelje Europske unije o temeljnim pravima ili Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

1.2.

Temeljni je uzrok trgovine ljudima ranjivost žrtava uzrokovana siromaštvom, rodnom nejednakošću i nasiljem nad ženama i djecom, sukobima i razdobljima nakon sukoba, nedostatkom socijalne integracije i perspektive zapošljavanja, poteškoćama u pristupu obrazovanju i dječjim radom.

1.3.

Trgovci ljudima iskorištavaju tu ranjivost i razvijaju kriminalne, složene i izuzetno unosne poslovne modele koji ih dan danas izlažu malom riziku, a vrlo su profitabilni.

1.4.

Pandemija je povećala gospodarsku i društvenu ranjivost ljudi i otežala pristup pravosuđu i kažnjavanje kaznenih djela. Istodobno je razvijen novi poslovni model kojime se žrtve pronalaze i iskorištavaju putem interneta.

1.5.

EGSO općenito podržava Strategiju Europske unije za suzbijanje trgovine ljudima 2021. – 2025. (dalje u tekstu „strategija”) koju je predstavila Europska komisija, ne dovodeći pritom u pitanje primjedbe, prijedloge i preporuke iznesene u ovom mišljenju.

1.6.

EGSO se slaže sa stajalištem Komisije da u svim državama članicama treba na usklađen način poboljšati kvalitetu podataka koji se prikupljaju o toj pojavi (1). Da bi suzbijanje trgovine ljudima bilo djelotvornije, posebno pri osmišljavanju adekvatnih odgovora, treba temeljito i pravovremeno prikupiti znanja o tom fenomenu, prije svega svih relevantnih dionika, bez obzira na to radi li se o žrtvama, trgovcima ili korisnicima, kao i o načinu rada tih mreža. U suprotnom ćemo podcijeniti stvarni opseg tog problema i nećemo ga sagledati u svim njegovim razmjerima.

1.7.

EGSO napominje da mjere za borbu protiv trgovine ljudima nisu bile dovoljno učinkovite i da bi djelovanje u tom području trebalo ojačati sveobuhvatnijom strategijom i novim mjerama (2).

1.8.

EGSO se zalaže za to da se Direktiva o suzbijanju trgovine ljudima nakon evaluacije eventualno revidira, ali ističe da poboljšanje sankcija, iako nužno, nije dovoljno za borbu protiv te pojave.

1.9.

EGSO prima na znanje i pozdravlja namjeru da se na razini EU-a uspostave minimalna pravila kojima se kriminaliziraju mreže uključene u trgovinu ljudima i iskorištavanje ljudi te „korištenje uslugama iskorištavanih žrtava trgovine ljudima”. Ta kriminalizacija treba obuhvatiti sve karike u lancu ugovaranja i podugovaranja uključene u postupak trgovine ljudima i njihova iskorištavanja.

1.10.

EGSO smatra da se borba protiv trgovine ljudima, kako bi bila učinkovitija, mora temeljiti na sveobuhvatnijoj analizi koja u obzir uzima socijalni aspekt okruženja koje omogućuje širenje te pojave, o čemu se u strategiji tek povremeno vodi računa.

1.11.

EGSO također napominje (3) da postoji poveznica između razvoja trgovine ljudima u zemljama s niskim dohotkom i trgovine djecom („U zemljama s niskim dohotkom polovina žrtava trgovine ljudima su djeca, a većina ih je prisiljena na dječji rad.”) i da je ta situacija povezana s poteškoćama s kojima se obitelji susreću u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

1.12.

EGSO smatra da zbog goleme patnje žrtava njihovoj situaciji treba u svim fazama pristupiti humanistički. Prevladavajuća perspektiva strategije ne može se svesti na repatrijaciju ili poticanje osoba na dobrovoljni povratak u zemlju podrijetla jer se time podcjenjuju uvjeti u kojima bi se našle i tako bi bile još izloženije trgovcima ljudima. Suprotno tome, u strategiju bi trebalo uključiti i priznavanje prava na integraciju tih osoba u društvo zemlje domaćina.

1.13.

EGSO napominje da nije predviđena nijedna mjera za priznavanje i poštovanje prava žrtava, kao ni za pružanje neposredne pomoći, potpore i zaštite (medicinske, pravne itd.), osobito kad je riječ o kažnjavanju koje primjenjuju oni koji ih iskorištavaju. EGSO Komisiji predlaže da taj prijedlog uključi u strategiju.

1.14.

EGSO napominje da se u strategiji prepoznaju poteškoće s kojima se žrtve suočavaju u ponovnoj izgradnji života i uviđa da su njihove mogućnosti za uključivanje na tržište rada rijetke, ali ističe da se ne predviđa nikakvo rješenje kojim bi se ta situacija promijenila (4). EGSO stoga predlaže da se žrtvama omogući pravo na integraciju u društvo zemlje domaćina odgovarajućim i brzim procesom integracije.

1.15.

U skladu s pravom EU-a, žrtvama se dozvola boravka ili potvrda o prebivalištu može izdati samo ako surađuju u istrazi i kaznenom postupku protiv trgovaca ljudima. EGSO ističe da ta situacija može izuzetno naškoditi žrtvama jer ih nauštrb njihova fizičkog i mentalnog zdravlja prisiljava na ponovno proživljavanje iskustava i traumi. Predlaže da se te situacije ispituju od slučaja do slučaja, ovisno o okolnostima i psihološkom profilu svake pojedine žrtve, te smatra da bi im osobito trebalo pružiti jaku psihološku potporu kako bi bile u stanju ponovno proživjeti traumu koju su doživjele i o njoj svjedočiti.

1.16.

EGSO pozdravlja to što Komisija traži da se žrtve ne kažnjavaju za kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti i da se Direktiva iz 2004. revidira u pogledu dozvola boravka koje se izdaju žrtvama trgovine ljudima kako bi ih se zaštitilo.

1.17.

EGSO u tom pogledu predlaže da se iz javnog fonda isplaćuje odgovarajuća naknada svim žrtvama trgovine ljudima, uzimajući u obzir težinu patnje koju su pretrpjele. U slučaju iskorištavanja radne snage, žrtve će također imati pravo na naknadu koja odgovara obavljenom radu, pri čemu je potrebno utvrditi odgovornost izravnog korisnika njihova rada, odnosno krajnjeg poslodavca ili, u posebnim slučajevima, korisnika pružene usluge, ako se pokaže da „lanci opskrbe” čine nepregledan labirint.

1.18.

EGSO smatra da se u europskom imigracijskom zakonodavstvu ne vodi računa o situaciji u kojoj se nalaze niže kvalificirani i siromašniji ekonomski migranti koji pristižu u Europu u potrazi za boljim životnim i radnim uvjetima, za razliku od situacije kvalificiranijih ili financijski bolje stojećih migranata, o kojoj se vodi računa. Taj je propust doprinio uključivanju ekonomskih migranata u mreže trgovine ljudima jer ne postoje mehanizmi koji bi im omogućili zakonito useljavanje. Odbor preporučuje europskim institucijama da donesu zakonodavstvo EU-a kako bi se popravila ta situacija.

1.19.

EGSO smatra da se uključivanjem međunarodne dimenzije (5) u Strategiju povećava učinkovitost suzbijanja trgovine ljudima, ali napominje da se vrlo malo pozornosti posvećuje potrebi za stvaranjem pristojnih i dostatnih gospodarskih i socijalnih uvjeta za stanovništvo u državama podrijetla (6), a to je glavni faktor u sprečavanju ili onemogućavanju vrbovanja žrtava trgovine ljudima. EGSO smatra da razvojnu suradnju i postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja treba smatrati glavnim sredstvom stvaranja takvih strukturnih uvjeta i da ih treba uključiti u strategiju.

1.20.

EGSO napominje da se u kontekstu gospodarske aktivnosti i trgovine ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage u strategiji ne spominje nepoštena konkurencija koju predstavljaju poduzeća koja se koriste tom radnom snagom, u odnosu na druga poduzeća koja posluju u skladu sa zakonom. Takav socijalni damping nespojiv je s korporativnom društvenom odgovornošću i trebalo bi ga rješavati i socijalnim dijalogom, a ne samo u okviru policijskog i pravnog konteksta.

1.21.

EGSO napominje da postoji tendencija da se ta radna snaga u većoj mjeri koristi u sektorima u kojima je neformalna ekonomija prisutnija i u kojima najčešće nema socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora. EGSO predlaže da Komisija, kako bi se bolje suzbilo iskorištavanje radne snage, u strategiji predvidi aktivno sudjelovanje socijalnih partnera u suzbijanju trgovine ljudima, u skladu s njihovim kompetencijama i vodeći računa o njihovoj autonomiji, i tako promiče socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore.

1.22.

EGSO pozdravlja buduću inicijativu Komisije o održivom korporativnom upravljanju, čiji je cilj osigurati da javna nabava potiče transparentnost i da je društveno odgovorna (7). EGSO napominje da je na nacionalnoj razini već sklopljeno nekoliko kolektivnih ugovora u cilju sprečavanja zlostavljanja i trgovine ljudima na radnom mjestu i pružanja odštete žrtvama (8). EGSO preporučuje da se u strategiju uključe ti primjeri dobre prakse, koje bi trebalo poticati i primjenjivati u državama članicama, jer je to konkretan način na koji se može osigurati potrebna transparentnost.

1.23.

EGSO pozdravlja nastojanja Komisije da proširi Direktivu o sankcijama za poslodavce koji ne poštuju trenutno važeće zakonodavstvo i tako omogući pooštravanje sankcija koje se na njih primjenjuju (9).

1.24.

EGSO napominje da se u strategiji uopće ne spominje važno pitanje uključivanja organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, osobito sindikata. Potrebno je na odgovarajući način istaknuti i promicati aktivnosti i ulogu koju te organizacije već dugi niz godina imaju u otkrivanju i suzbijanju trgovine ljudima i izvješćivanju o toj pojavi, kao i u pružanju aktivne potpore žrtvama, posebno žrtvama seksualnog iskorištavanja te iskorištavanja radne snage i djece. EGSO predlaže da se u strategiju uključi sudjelovanje tih organizacija i da im se pruži odgovarajuća potpora, među ostalim financijska.

1.25.

EGSO također napominje da u strategiji nema ni riječi o velikoj pomoći koju pružaju organizacije civilnog društva, lokalne mreže solidarnosti i socijalni partneri kako bi se žrtve zaštitile, prihvatile i integrirale, kao ni o financijskoj potpori potrebnoj za provedbu tih aktivnosti. EGSO Komisiji predlaže da tu dimenziju uključi u svoj prijedlog.

1.26.

EGSO podržava stav da se u tu borbu, osim Europola i Eurojusta, uključi Europsko nadzorno tijelo za rad, u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima, posebno inspektoratima rada, da im se ojačaju ovlasti i osiguraju materijalna sredstva, posebno ona digitalna i službena. Stoga Komisiji sugerira da u strategiji predloži državama članicama da poštuju udjele utvrđene u Konvenciji br. 81 Međunarodne organizacije rada (ILO) (10).

2.   Kontekst

2.1.

Svakodnevno gledamo, slušamo i čitamo pa ne možemo zanemariti činjenicu da trgovina ljudima uzrokuje golemu patnju žrtava, šteti njihovu dostojanstvu, lišava ih slobode i uništava im živote. EGSO i svi njegovi članovi i članice, kao i svi građani i građanke Europske unije, potpuno su svjesni strašne stvarnosti trgovine ljudima i katastrofalnih posljedica po njezine žrtve, s kojima su solidarni, te podržavaju sve mjere za njezino suzbijanje i iskorjenjivanje.

2.2.

Iako su nam studije i izvješća omogućili da produbimo saznanja o toj pojavi i tako pridonijeli poboljšanju reaktivnih strategija, trgovina ljudima iz godine u godinu svejedno ugrožava tisuće ljudi, a pogotovo žene i djecu. Iz toga su proizašli sljedeći zaključci: i. u razdoblju od 2017. do 2018. utvrđeno je 14 000 novih žrtava, a taj broj mogao bi biti i veći s obzirom na poteškoće u prikupljanju relevantnih podataka; ii. gotovo polovinu žrtava čine građani i građanke Europske unije, a ostale žrtve su državljani i državljanke trećih zemalja Afrike, zapadnog Balkana i Azije (11); iii. većina žrtava su žene, djevojke i djevojčice kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja; iv. iskorištavanje radne snage pogađa 15 % žrtava, ali većina onih koji su pogođeni tim oblikom trgovine ljudima nije identificirana; v. glavni sektori u kojima se ljudima trguje radi iskorištavanja radne snage su poljoprivreda i šumarstvo, građevinarstvo, ugostiteljstvo, usluge čišćenja, rad u kućanstvu i proizvodnja (tekstilna industrija, proizvodnja odjeće i prehrambena industrija) (12); vi. većina trgovaca ljudima građani su Europske unije; vii. osim prihoda koje donosi trgovina ljudima radi iskorištavanja radne snage (13), ta vrsta kaznenih djela trgovcima ljudima donosi veliku dobit, koja je 2015. procijenjena na 29,4 milijarde EUR, od čega oko 14 milijardi EUR otpada na seksualno iskorištavanje (14); viii. gospodarski trošak trgovine ljudima 2020. godine je iznosio 2,7 milijardi EUR; ix. trgovci ljudima iskorištavaju društvenu nejednakost i socioekonomsku ranjivost dotičnih osoba; x. gotovo četvrtina žrtava trgovine ljudima su djeca i koriste se za seksualno iskorištavanje (15); xi. glavni oblici iskorištavanja žrtava trgovanja ljudima su seksualno iskorištavanje, iskorištavanje radne snage, prisilni kriminal, prisilno prosjačenje i trgovanje djecom (16).

2.3.

Strategija EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2021.–2025. (17) dolazi u kontekstu obilježenom, s jedne strane, sve većom sviješću da Europska unija, koja zastupa obranu ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, ima obvezu boriti se protiv trgovine ljudima i, s druge strane, činjenicom da je ta pojava u stalnom porastu.

2.4.

Od 2002. godine Europska unija krenula je sve zahtjevnijim smjerom, a prijedlog strategije znak je da namjerava tako i nastaviti (18).

2.5.

Donošenje Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19), koja se s pravom naziva „Direktivom o suzbijanju trgovine ljudima”, bio je važan korak naprijed u borbi protiv te pojave. Shvaćanje pojma „trgovina ljudima” produbilo se i proširilo.

2.6.

U Direktivi se daje šira definicija kako bi se obuhvatili novi oblici iskorištavanja osoba koje su žrtve trgovanja. EGSO posebno skreće pozornost na članak 2. o „kaznenim djelima koja se odnose na trgovanje ljudima”, u kojem se navode glavni smjerovi djelovanja protiv trgovine ljudima.

2.7.

EGSO upućuje na niz svojih mišljenja o trgovini ljudima, čiji su zaključci u vrijeme izrade svakoga od njih općenito doprinijeli suzbijanju trgovine ljudima (20).

2.8.

Komisija upravo u tom kontekstu predstavlja prijedlog predmetne strategije, koja je strukturirana u šest poglavlja, i za svako od njih preuzima određene obveze – njih 26. S druge strane, kako bi se strategija provela u okviru područja djelovanja država članica, Komisija ih poziva da donesu 16 mjera tako da strategija ukupno sadrži 42 inicijative i mjere.

3.   Opće napomene

3.1.   Potreba za podacima (poznavanje stvarne situacije)

3.1.1.

EGSO ističe da Komisija priznaje da unatoč poduzetim mjerama trgovina ljudima u EU-u i dalje raste, da se broj žrtava povećava i da to dovodi do velikih ljudskih, socijalnih i gospodarskih gubitaka, posebno zbog poslovnog modela organiziranih zločinačkih skupina.

3.1.2.

EGSO ističe da broj identificiranih i pretpostavljenih žrtava odražava ozbiljnost situacije, ali da o tome moramo saznati više, i da je i dalje teško doći do podataka, pogotovo u kontekstu pandemije bolesti COVID-19, koja otežava pristup određenim informacijama zbog stroge restrikcije kretanja zaposlenih i iz javnog i iz privatnog sektora.

3.2.   Suzbijanje trgovine ljudima

3.2.1.

EGSO naglašava da je u suzbijanju trgovine ljudima kao oblika kriminala strategija usmjerena na kaznenopravne i sigurnosne aspekte i stavlja ih u središte svojeg djelovanja te se bavi njihovim raznim dimenzijama.

3.2.2.

EGSO napominje da se u strategiji naglašava uloga zakonodavstva u tom kontekstu, naglašavajući Direktivu o suzbijanju trgovine ljudima, ali ističe da je, unatoč tome što je Komisija pratila njezinu provedbu, njezin prijenos neujednačen i, iznad svega, da se u Europskoj uniji počinitelji tih kaznenih djela i dalje ne kažnjavaju, a da je broj osuđenih trgovaca ljudima i dalje nizak (21).

3.3.   Socijalna dimenzija suzbijanja trgovine ljudima

3.3.1.

EGSO napominje da su, kao što je navedeno u Komunikaciji (22), „mlade žene i maloljetnici iz romskih zajednica posebno […] izloženi riziku od iskorištavanja i trgovanja ljudima zbog više socioekonomskih čimbenika kao što su višedimenzionalno siromaštvo […]”.

3.3.2.

EGSO napominje da su iskorištavanju i trgovanju ljudima posebno izložene osobe koje se nalaze u situaciji u kojoj se višedimenzionalno siromaštvo nadovezuje na njihove posebne značajke, poput osoba s invaliditetom i pripadnika zajednice LGBTI.

3.3.3.

EGSO također napominje (23) da postoji poveznica između razvoja trgovine ljudima u zemljama s niskim dohotkom i trgovine djecom („U zemljama s niskim dohotkom polovina žrtava trgovine ljudima su djeca, a većina ih je prisiljena na dječji rad.”) i da je ta situacija povezana s poteškoćama s kojima se obitelji susreću u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

3.3.4.

EGSO ističe i smatra vrlo pozitivnim to što Europsko nadzorno tijelo za rad, inspektorati rada u državama članicama, socijalni partneri, brojne organizacije civilnog društva te mnogi mediji i društvene mreže kontinuirano djeluju kao zviždači i rade na suzbijanju trgovine ljudima, posebno razmjenom i širenjem informacija, prijavljivanjem i borbom protiv određenih situacija te traženjem raznih rješenja za zaštitu žrtava i kažnjavanje trgovaca ljudima. EGSO predlaže da Komisija te intervencije uključi u strategiju i da ih istakne kao primjere dobre prakse čiju primjenu treba proširiti.

3.3.5.

EGSO podsjeća da su ponekad bile kriminalizirane mnoge organizacije civilnog društva koje su izuzetno hvalevrijedno djelovale u različitim područjima suzbijanja trgovine ljudima i pružanja pomoći žrtvama, primjerice u spašavanju brodolomaca, prihvatu žrtava trgovine ljudima i potpori njihovoj integraciji. EGSO odlučno odbacuje taj pristup kriminalizacije i poziva Komisiju da u strategiji riješi to pitanje.

3.4.   Prava žrtava

3.4.1.

EGSO smatra da se u strategiji situacija žrtava ne rješava sustavno i humanistički.

3.4.2.

EGSO smatra da bi najviše pažnje trebalo posvetiti mogućnosti žrtava da ostvare svoja prava, u skladu s pristupom u okviru kojeg se prednost uvijek daje ljudskom dostojanstvu žrtava i njihovim temeljnim pravima.

3.4.3.

EGSO naglašava da je situacija žrtava još teža kada one nisu građani Europske unije i ističe da u mnogim slučajevima, bez obzira na to radi li se o građanima Europske unije ili trećih zemalja, trgovci ljudima mogu imati pristup tim osobama i da bi one mogle biti ponovno izložene trgovini ljudima.

3.5.   Područje primjene strategije i njezina provedba

3.5.1.

EGSO je svjestan činjenice da se, kao što ističe Komisija, žrtve upućuju u EU u mješovitim migracijskim tokovima, na svim mogućim rutama koje održavaju organizirane zločinačke skupine (24). S obzirom na tu činjenicu, odgovor se ne može ograničiti na borbu protiv krijumčarskih mreža, već treba biti sveobuhvatniji.

3.5.2.

EGSO naglašava da se strategija za suzbijanje trgovine ljudima stoga ne može odvojiti ni od novog Pakta o migracijama i azilu ni od Akcijskog plana za integraciju i uključivanje 2021. – 2027. (25). EGSO ističe da bi Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava također trebalo smatrati sveobuhvatnim okvirom za socijalnu strategiju EU-a. EGSO preporučuje Komisiji da Strategijom omogući neometanu koordinaciju s drugim socijalnim politikama EU-a, čime će se stvoriti sinergije i povećati njihova učinkovitost.

3.5.3.

EGSO podržava zajedničku izjavu o obvezi suradnje na kojoj radi deset europskih agencija u svrhu zajedničkog djelovanja te predlaže da se podnose godišnja izvješća o obavljenom radu.

3.5.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da je u strategiji usvojena rodna perspektiva i da strategija sadrži brojne prijedloge za poboljšanje borbe protiv trgovine ljudima kada su žrtve djeca.

4.   Posebne napomene

4.1.   Drugo poglavlje strategije

4.1.1.

EGSO smatra da u svim fazama treba na odgovarajući način osigurati zaštitu žrtava, a posebno žena i djece (26). Stoga organizacije civilnog društva koje djeluju u tom području i socijalni partneri moraju biti uključeni u sve faze procesa.

4.1.2.

EGSO pozdravlja i podržava stajalište Komisije da se provedba Direktive EU-a o suzbijanju trgovine ljudima mora zajamčiti u svim državama članicama i da bi se njezino preispitivanje trebalo temeljiti na detaljnoj procjeni utvrđenih nedostataka i nastalih promjena, posebno kad je riječ o vrbovanju i iskorištavanju žrtava putem interneta.

4.1.3.

EGSO smatra da bi glavni naglasak u strategiji trebao biti na tome da se žrtvama po potrebi pruži mogućnost da ponovno u potpunosti uživaju svoja temeljna prava tako da im se prije svega zajamči pristup zaštiti i naknadi za pretrpljenu patnju, među ostalim tako da im se u mjestu u kojem se nalaze osigura pristup radu u okviru kojeg će imati sva s time povezana prava, umjesto da ih se repatrira ili na neki drugi način vrati u zemlju podrijetla. Bez obzira na to žele li ostati u zemlji u kojoj se nalaze ili se svojevoljno odluče vratiti u zemlju podrijetla, o njihovoj integraciji treba voditi računa. EGSO podsjeća na to da se žrtvama mora osigurati pravo na integraciju u društvo zemlje domaćina kroz poseban proces brze integracije.

4.1.4.

EGSO pozdravlja to što Komisija predano nastoji osigurati odgovarajuća financijska sredstva za suzbijanje trgovine ljudima unutar i izvan Europske unije (27).

4.2.   Treće poglavlje strategije

4.2.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije kojim države članice poziva da razmotre mogućnost kriminalizacije svjesnog korištenja uslugama koje su žrtve trgovanja ljudima prisiljene pružati (28).

4.2.2.

EGSO predlaže promicanje uključivanja socijalnih partnera u nacionalno i prekogranično praćenje i suzbijanje trgovine ljudima i prisilnog rada, u suradnji s inspektoratima rada država članica i Europskim nadzornim tijelom za rad. EGSO napominje da je na nacionalnoj razini već sklopljeno nekoliko kolektivnih ugovora u cilju sprečavanja zlostavljanja i trgovine ljudima na radnom mjestu i pružanja odštete žrtvama (29). EGSO preporučuje da se u strategiju uključe ti primjeri dobre prakse koje bi trebalo poticati i primjenjivati u državama članicama.

4.2.3.

EGSO upozorava na to da treba analizirati posljedice masovnog širenja novih oblika rada na trgovinu ljudima i načine na koje to utječe na nove oblike izrabljivanja radne snage. U strategiji se s pravom spominje upotreba digitalnih mreža, ali se čini da se ona razmatra iz perspektive trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, a ne iz perspektive iskorištavanja radne snage, i to posebice putem digitalnih platformi. EGSO preporučuje da se u okviru strategije zauzme sveobuhvatni pristup tom problemu.

4.2.4.

EGSO podržava angažman Komisije da se pobrine za to da u lancima vrijednosti europskih poduzeća ne bude prisilnog rada i da njihovi lanci opskrbe ne uključuju dječji rad (30).

4.3.   Četvrto poglavlje strategije

4.3.1.

EGSO se slaže s konstatacijom Komisije da organizirani kriminal nastoji prodrijeti u zakonito poslovanje i da to predstavlja rizik za društvo i smatra da stoga za njegovo suzbijanje treba sustavno koristiti financijske istrage koje se provode u okviru policijskih istraga te razviti i uspostaviti čvrst okvir za identifikaciju, zapljenu i oduzimanje imovine stečene kaznenim djelima (31).

4.3.2.

EGSO uviđa da treba povećati kapacitete za suzbijanje trgovine ljudima sustavnim osposobljavanjem stručnjaka pravosudnih tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva zaduženih za primjenu zakona, imajući na umu da pri osposobljavanju uvijek treba uzimati u obzir perspektivu žrtava i njihove potrebe (32). Posebno skreće pozornost na potrebu za jačanjem ljudskih resursa relevantnih službi.

4.3.3.

EGSO smatra da borba protiv poslovnog modela vrbovanja i iskorištavanja žrtava putem interneta iziskuje poštovanje pravnih obveza kojih se platforme već moraju pridržavati i održavanje dijaloga s tehnološkim i internetskim poduzećima kako bi se smanjila upotreba interneta za pronalaženje i iskorištavanje žrtava (33). Isto tako smatra da bi Europski opservatorij za digitalne medije (34) mogao poslužiti kao koristan alat za praćenje nezakonitih internetskih kanala za vrbovanje žrtava trgovine ljudima.

4.3.4.

EGSO smatra da je ključno osigurati da pružatelji internetskih usluga i s time povezana poduzeća podrže borbu protiv trgovine ljudima prepoznavanjem i uklanjanjem sadržaja povezanog s iskorištavanjem i zlostavljanjem žrtava.

4.3.5.

EGSO posebno ističe da će uspjeh borbe protiv razbijanja kriminalnog modela i suzbijanja iskorištavanja žrtava trgovine ljudima u velikoj mjeri ovisiti o aktivnom sudjelovanju društva u cjelini i angažmanu građana, a posebno lokalnih javnih vlasti, obrazovnog i zdravstvenog sustava, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva te o porukama koje se objavljuju u medijima i na društvenim mrežama. Društvo snosi svoj dio odgovornosti za suzbijanje trgovine ljudima. EGSO predlaže da se u strategiji uzmu u obzir posebni programi informiranja i osposobljavanja za te institucionalne i društvene aktere jer će njezina djelotvornost biti izravno povezana sa sudjelovanjem i učinkovitošću svakoga od njih.

4.4.   Peto poglavlje strategije

4.4.1.

EGSO smatra da treba promicati učinkovitije mehanizme upućivanja za žrtve trgovine ljudima kako bi se na razini svake države članice zaštita i prava žrtava zajamčili koordiniranim odgovorima i stručnom pomoći organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i međunarodnih nevladinih organizacija, vodeći računa, među ostalim, o razmjeni najboljih praksi (35).

4.4.2.

EGSO pozdravlja to što Komisija traži da se žrtve ne kažnjavaju za kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti i da se Direktiva iz 2004. revidira u pogledu dozvola boravka koje se izdaju žrtvama trgovine ljudima kako bi ih se zaštitilo.

4.4.3.

EGSO podržava stajalište Komisije o jačanju suradnje na uspostavi europskog mehanizma upućivanja.

4.4.4.

EGSO skreće pozornost na činjenicu da treba voditi računa o životnom putu djece jer traume iz djetinjstva ostavljaju posljedice u adolescentskoj i odrasloj dobi te smatra da bi praćenje njihova razvoja trebalo biti dio strategije za potporu žrtvama.

4.5.   Šesto poglavlje strategije

4.5.1.

EGSO naglašava da je na međunarodnom planu postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja ključno da bi se u zemljama podrijetla osigurala ekonomska, socijalna i ljudska prava i politički uvjeti koji njihovim građanima i građankama omogućavaju miran, dostojanstven i siguran život. Mjere suradnje Europske unije i država članica u području održivog razvoja jedan su od njezinih glavnih instrumenata u tom području. EGSO ukazuje na njih, podržava ih i predlaže da se one u strategiji uzmu u obzir.

4.5.2.

EGSO podržava napore u području vanjskog djelovanja koje Komisija zajedno s raznim agencijama UN-a i Vijećem Europe poduzima protiv trgovine ljudima, naglašavajući pritom da ILO ima dugogodišnje i bogato iskustvo u borbi protiv trgovine ljudima (36). Međunarodna organizacija za migracije (IOM) također je stekla znatnu količinu iskustva i dobrih praksi, što bi trebalo uzeti u obzir. EGSO Komisiji preporučuje da ta tijela uključi u međuinstitucijske odnose posredstvom kojih će raditi na provedbi strategije.

4.5.3.

EGSO smatra da se postojanje mješovitih migracijskih tokova, kojima se dolazak migranata u Europu odvija paralelno s trgovinom ljudima, ne treba promatrati isključivo iz aspekta suzbijanja krijumčarskih mreža te u tom pogledu upućuje na novi Pakt o migracijama (37).

---

(1)  COM(2021) 171 final., str. 9. i 12.

(2)  COM(2021) 171 final, bilješka 20. (str. 4.), bilješka 39. (str. 9.) i bilješka 41. (str. 10.).

(3)  COM(2021) 171 final, odjeljak 6. – Međunarodna dimenzija.

(4)  COM(2021) 171 final, str. 16.

(5)  COM(2021) 171 final, odjeljak 6. – Međunarodna dimenzija.

(6)  COM(2021) 171 final, str. 15.

(7)  COM(2021) 171 final, str. 7.

(8)  Vidjeti izvješće ILO-a za 2021. Access to protection and remedy for victims of human trafficking for the purpose of labour exploitation in Belgium and The Netherlands (Pristup zaštiti i pravnoj zaštiti za žrtve trgovine ljudima radi izrabljivanja radne snage u Belgiji i Nizozemskoj).

(9)  COM(2021) 171 final, str. 7. i 8.

(10)  Konvencijom br. 81 Međunarodne organizacije rada o inspekciji rada predviđa se jedan inspektor rada na 10 000 radnika.

(11)  COM(2021) 171 final, str. 1. i 17.

(12)  COM(2021) 171 final, str. 6.

(13)  COM(2021) 171 final, str. 6.

(14)  COM(2021) 171 final, str. 6.

(15)  COM(2021) 171 final, str. 12.

(16)  COM(2021) 171 final, str. 10.

(17)  COM(2021) 171 final.

(18)  Upućujemo na Okvirnu odluku Vijeća 2002/629 JAI od 19. srpnja 2002. (SL L 203, 1.8.2002., str. 1.), Plan EU-a o najboljim praksama, standardima i postupcima za sprečavanje i suzbijanje trgovine ljudima (2005.), na Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima (1. veljače 2008.) i na Stockholmski program – otvorena i sigurna Europa koja služi građanima i štiti ih (2010.).

(19)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(20)  „Suzbijanje trgovine ljudima” (SL C 51 17.2.2011., str. 50.,; „Preventivne mjere za zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja” (SL C 24, 28.1.2012., str. 154.); „Iskorjenjivanje trgovine ljudima” (SL C 44, 15.2.2013., str. 115.); „Europski program sigurnosti” (SL C 177, 18.5.2016., str. 51.).

(21)  COM(2021) 171 final, str. 10.

(22)  COM(2021) 171 final, odjeljak 5.– Zaštita, podupiranje i osnaživanje žrtava, posebno žena i djece

(23)  COM(2021) 171 final, odjeljak 6. – Međunarodna dimenzija.

(24)  COM(2021) 171 final, odjeljak 6. – Međunarodna dimenzija.

(25)  COM(2021) 171 final, str. 16.

(26)  COM(2021) 171 final, odjeljak 2.

(27)  COM(2021) 171 final, str. 5.

(28)  COM(2021) 171 final, str. 6.

(29)  Vidjeti izvješće ILO-a za 2021. Access to protection and remedy for victims of human trafficking for the purpose of labour exploitation in Belgium and The Netherlands (Pristup zaštiti i pravnoj zaštiti za žrtve trgovine ljudima radi izrabljivanja radne snage u Belgiji i Nizozemskoj).

(30)  COM(2021) 171 final, str. 8.

(31)  COM(2021) 171 final, str. 9.

(32)  COM(2021) 171 final, str. 10.

(33)  COM(2021) 171 final, str. 11.

(34)  Vidjeti stranice Glavne uprave Europske komisije za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (GU CNECT).

(35)  Jedna od dobrih praksi u tom pogledu jest novi sustav koji se koristi u Portugalu, poznat pod nazivom „Nacionalni mehanizam upućivanja za djecu (za koju se pretpostavlja da mogu biti) žrtve trgovine ljudima”.

(36)  Konvencija 29/1930 o prisilnom radu, Konvencija 105/1957 o ukidanju prisilnog rada i Protokol ILO-a iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu i Konvenciju o ukidanju prisilnog rada.

(37)  COM(2021) 171 final, str. 17.