EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.12.2020.

COM(2020) 798 final

2020/0353(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o baterijama i otpadnim baterijama, stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ i izmjeni Uredbe (EU) br. 2019/1020

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2020) 420 final} - {SWD(2020) 334 final} - {SWD(2020) 335 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Razvoj i proizvodnja baterija strateški su imperativi za Europu u kontekstu prelaska na čistu energiju. Ujedno su i važan element europskog automobilskog sektora. U EU-u iz prometa dolazi otprilike četvrtina emisija stakleničkih plinova i on je glavni uzrok onečišćenja zraka u gradovima.

Raširenijom uporabom električnih vozila smanjit će se emisije stakleničkih plinova i štetne emisije iz cestovnog prometa. Očekuje se da će u EU-u od 2020. do 2030. doći do znatnog povećanja elektrifikacije osobnih automobila, kombija, autobusa i, u manjoj mjeri, kamiona. To povećanje uglavnom je potaknuto zakonodavstvom EU-a kojim se postavljaju norme za emisije CO2 za proizvođače vozila, kao i zakonodavstvom EU-a kojim se postavljaju minimalni ciljevi za javnu nabavu čistih vozila 1 . Uslijedit će elektrifikacija nekih stambenih usluga, kao što je pohrana energije ili grijanje, čime će se doprinijeti daljnjem smanjenju emisija.

Prema procjenama Svjetskog gospodarskog foruma na globalnoj razini potrebno je proizvoditi 19 puta više baterija kako bi se ubrzao prelazak na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika 2 .

Cilj je ove inicijative modernizirati zakonodavni okvir EU-a za baterije. Ona je sastavni dio zelenog plana EU-a 3 , nove strategije rasta Unije čiji je cilj pretvoriti EU u moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo u kojem: i. do 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova, ii. gospodarski rast neće biti povezan s uporabom resursa te iii. nijedna osoba ni mjesto neće biti zanemareni. Nadovezuje se na obveze i izvješća koje je donijela Europska komisija, uključujući strateški akcijski plan za baterije 4 , novi akcijski plan za kružno gospodarstvo 5 , novu industrijsku strategiju za Europu 6  te strategiju za održivu i pametnu mobilnost 7 , čiji je cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova povezane s prometom za 90 % do 2050.

Uz rad Komisije, i Vijeće i Parlament pozvali su na djelovanje kako bi se podržao prelazak na elektromobilnost, ugljično neutralnu pohranu energije i održivi lanac vrijednosti baterija. Europska investicijska banka najavila je da očekuje da će se njezina financijska potpora za projekte povezane s baterijama povećati na više od milijardu EUR u 2020. 8

Ta je inicijativa usmjerena na tri skupine međusobno vrlo usko povezanih problema u pogledu baterija.

·Prva skupina odnosi se na nedostatak okvirnih uvjeta za poticanje ulaganja u proizvodni kapacitet za održive baterije. Ti su problemi povezani s neučinkovitim funkcioniranjem jedinstvenog tržišta i nepostojanjem dovoljno ujednačenih uvjeta tržišnog natjecanja 9 zbog različitih regulatornih okvira na unutarnjem tržištu. Među uzrocima toga nalaze se neujednačena provedba Direktive o baterijama te nedostatak pouzdanih i usporedivih informacija na razini EU-a.

·Druga skupina problema odnosi se na neoptimalno funkcioniranje tržištâ recikliranja i nedovoljno zatvorene petlje materijala, što ograničava potencijal EU-a da ublaži rizik opskrbe sirovinama. U postojećem regulatornom okviru postoji niz nedostataka. U njih se ubrajaju manjak jasnih i dovoljno usklađenih pravila te odredbe iz Direktive o baterijama kojima se ne uzima u obzir nedavni tehnološki i tržišni razvoj. Oni smanjuju profitabilnost djelatnosti recikliranja i otežavaju ulaganja u nove tehnologije i dodatni kapacitet za recikliranje baterija u budućnosti.

·Treća skupina problema odnosi se na rizike za društvo i okoliš koji trenutačno nisu obuhvaćeni zakonodavstvom EU-a o okolišu. U te se probleme ubrajaju: i. nedostatak transparentnosti kad je riječ o nabavljanju sirovina, ii. opasne tvari te iii. neiskorišteni potencijal za kompenzaciju utjecaja životnih ciklusa baterija na okoliš.

Temeljni su uzročnici tih problema nefunkcioniranje tržišta i nedostatno informiranje. Oba su ta čimbenika povezana s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta. Pogoršava ih i treći čimbenik – složenost lanaca vrijednosti baterija.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

U skladu s načelom „jedan za jedan” 10 , predložena Uredba trebala bi zamijeniti postojeću Direktivu o baterijama.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji se mora upotrebljavati za mjere s ciljem uspostave ili osiguravanja funkcioniranja jedinstvenog tržišta. To je promjena u odnosu na trenutačnu pravnu osnovu budući da se Direktiva 2006/66/EZ o baterijama temeljila na članku 175. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (sada članak 191. UFEU-a) i na članku 95. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (sada članak 114. UFEU-a) za utvrđene odredbe povezane s proizvodima.

Prijedlog je usmjeren na niz važnih problema povezanih s jedinstvenim tržištem. U njih se ubrajaju: i. nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja za baterije stavljene na tržište s obzirom na to da se primjenjiva pravila mogu različito tumačiti, ii. prepreke funkcioniranju tržištâ recikliranja, iii. neujednačena provedba Direktive o baterijama, iv. prijeka potreba za velikim ulaganjima kao odgovor na promjene na tržištu, v. potreba za ekonomijama razmjera i vi. potreba za stabilnim i potpuno usklađenim regulatornim okvirom.

Istovremeno postoje brojni ekološki problemi povezani s proizvodnjom i uporabom baterija te upravljanjem baterijama na kraju životnog vijeka. Svi ekološki problemi koji nisu izravno obuhvaćeni pravnom stečevinom EU-a u području okoliša i za koje je stoga potrebna regulatorna intervencija mogu se povezati s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta. Jedan su takav problem negativni učinci na okoliš uzrokovani opasnim tvarima koje se nalaze u baterijama kad se one ne zbrinjavaju na ispravan način, što je problem koji se može riješiti pravilnim skupljanjem i recikliranjem prijenosnih baterija. Jedan od razloga za niske razine skupljanja prijenosnih baterija leži u tome što uspostavljanje sustavâ skupljanja podrazumijeva trošak, a na jedinstvenom se tržištu načelo „onečišćivač plaća” ne provodi na primjeren ni usklađen način. Razine skupljanja koje su niže od optimalnih problematične su i sa stajališta poslovne profitabilnosti. Razlog leži u tome što tehnologije recikliranja zahtijevaju veliki kapital i stoga su im potrebne znatne ekonomije razmjera, koje u nekim slučajevima premašuju nacionalna tržišta EU-a. Drugi je problem neuspjeh u smanjenju ukupnog utjecaja baterija na okoliš povećanjem kružne dimenzije lanca vrijednosti baterija. I u tom je slučaju glavni uzrok problema nefunkcioniranje tržišta. Poticaji (i informacije) nisu ujednačeni među različitim subjektima u lancu vrijednosti. Kad je riječ o tržištu prenamijenjenih baterija za električna vozila, nema pravne sigurnosti u pogledu statusa otpada iskorištenih baterija ni odgovarajućih informacija za predviđanje ponašanja baterija.

Stoga je cilj prijedloga osigurati provedbu zajedničkih pravila za gospodarske subjekte na jedinstvenom tržištu te izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja. Mjerama će se dovesti do daljnjeg usklađivanja: i. zahtjevâ za proizvod za baterije koje se stavljaju na tržište Unije te ii. razine usluga gospodarenja otpadom koje pružaju poduzeća. Prijedlogom će se utvrditi i zahtjevi za osiguravanje tržišta sekundarnim sirovinama koje dobro funkcionira te istodobno spriječiti i smanjiti utjecaji na okoliš koji su posljedica proizvodnje i uporabe baterija (kao i njihove obrade na kraju životnog vijeka, uključujući recikliranje). Time će se u čitavoj Europi promicati kružna industrija baterija i izbjeći fragmentacija uslijed potencijalno različitih nacionalnih pristupa.

Proizvodnja i uporaba baterija, njihov temeljni lanac vrijednosti te postupanje s baterijama na kraju životnog vijeka međusektorska su pitanja koja utječu na mnoga područja politike. Stoga, povrh ostvarivanja ciljeva unutarnjeg tržišta, prijedlogom će se doprinijeti i ciljevima povezanima s okolišem, prometom, djelovanjem u području klime, energetikom i međunarodnom trgovinom. Analiza učinaka predloženih mjera pokazuje da u većini slučajeva prevladavaju ciljevi unutarnjeg tržišta i da ih nadopunjuju koristi za okoliš. Stoga je primjereno služiti se člankom 114. UFEU-a kao jedinom pravnom osnovom.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Utvrđivanje zajedničkih zahtjeva na razini EU-a kojima se obuhvaća čitav životni ciklus baterija ima jasnu dodanu vrijednost. Od presudne je važnosti osigurati da proizvođači, uvoznici i gospodarski subjekti općenito budu obvezani usklađenim zahtjevima koje je potrebno ispuniti pri i. stavljanju baterije na tržište Unije te ii. davanju informacija kupcima na cijelom jedinstvenom tržištu. I subjekti za recikliranje moraju moći djelovati u skladu s ujednačenim zahtjevima koji se na jednak način primjenjuju na sva poduzeća za recikliranje u EU-u. Ako izostane intervencija na razini EU-a kojom se postavljaju usklađena pravila, intervencije na nacionalnoj razini dovele bi do neusklađenosti zahtjevâ za gospodarske subjekte.

Razvoj održivog lanca vrijednosti baterija zahtijeva veliki kapital i ekonomije razmjera koje premašuju mogućnosti nacionalnih gospodarstava. Da bi se to ostvarilo, potrebno je usklađeno jedinstveno tržište koje dobro funkcionira u svim državama članicama i na kojem svi gospodarski subjekti u lancu vrijednosti baterija podliježu istim pravilima.

Uz to, potrebna su zajednička pravila za prelazak na kružno gospodarstvo, kojim će se doprinijeti poticanju inovativnih i održivih poslovnih modela, proizvoda i materijala u Europi. Te ciljeve ne mogu samostalno postaviti države članice: zbog opsega potrebnog djelovanja to se može bolje postići na razini Unije. Stoga je ujednačeno djelovanje na razini EU-a opravdano i nužno.

•Proporcionalnost

Predloženim mjerama ne prelazi se ono što je nužno za pružanje regulatorne sigurnosti potrebne za poticanje velikih ulaganja u kružno gospodarstvo te se pritom osigurava visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

Predložena opcija politike općenito donosi postupnu promjenu u usporedbi s postojećim regulatornim i institucionalnim okvirom (tj. trenutačnom Direktivom o baterijama). Kad je riječ o ranijim fazama lanca vrijednosti za koje trenutačno ne postoji zakonodavstvo EU-a, predložene se promjene većinom zadržavaju na razini zahtjeva u pogledu informacija i osnovnih zahtjeva za stavljanje baterija na tržište EU-a.

Za neke se od predloženih opcija politike u procjeni učinka ustanovilo da bi se postepenim pristupom najbolje slijedilo načelo proporcionalnosti. Stoga je u prijedlog uključeno postupno povećanje ambicije i zahtjeva u nizu područja. Takav je slučaj, primjerice, za odredbu o zahtjevima u pogledu učinkovitosti i trajnosti za punjive industrijske baterije. Ta odredba kao prvi korak uključuje obveze povezane s informacijama te se njome neće zahtijevati utvrđivanje relevantnih minimalnih vrijednosti dok ne bude dostupno više informacija.

•Odabir instrumenta

Evaluacija Direktive o baterijama i analiza koja je prethodila procjeni učinka pokazale su da se usklađivanje može bolje postići uredbom, za razliku od prijašnjeg ograničenijeg pristupa na temelju direktive. Različite nacionalne mjere za skupljanje i oporabu otpada dovele su do neusklađenog regulatornog okvira za gospodarske subjekte i proizvođače. Te postojeće prepreke u obliku različitih nacionalnih regulatornih okvira mogu se otkloniti samo detaljnijim, usklađenijim pravilima o organizaciji procesâ skupljanja i oporabe te povezanim odgovornostima. Takva detaljna i usklađena pravila trebala bi uključivati zahtjeve koji se izravno primjenjuju na poduzeća.

Uredbom će se utvrditi izravni zahtjevi za sve subjekte, čime će se pružiti potrebna pravna sigurnost i mogućnost provedbe u potpunosti integriranog tržišta u cijelom EU-u. Uredbom se ujedno osigurava da se obveze provode istodobno i na isti način u svih 27 država članica.

Tim će se instrumentom utvrditi i niz mandata za Komisiju radi osmišljavanja provedbenih mjera. Tim će se provedbenim mjerama Komisiji omogućiti da prema potrebi dodatno razradi uredbu, čime se omogućava pravodobnije utvrđivanje zajedničkih pravila. Uredbom će se i smanjiti nesigurnost u pogledu vremenskih okvira tijekom postupka prenošenja povezanog s direktivama u ovakvom području u kojem su vrijeme i pravna sigurnost od presudne važnosti zbog predviđenog povećanja tržišta i zbog općenitijih promjena tržišne dinamike.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Komisija je u travnju 2019. objavila evaluaciju Direktive o baterijama 19 , u skladu sa svojim smjernicama za bolju regulativu i uzimajući u obzir specifikacije iz članka 23. Direktive o baterijama. Glavni nalazi evaluacije sažeti su u Prilogu 6. procjeni učinka te su upotrijebljeni u analizi (posebice u odjeljku o definiciji problema).

Ovaj prijedlog politike uključuje mjere usmjerene na područja utvrđena u evaluaciji Direktive o baterijama u kojima nedostatak usklađenosti ili nedovoljno detaljne odredbe dovode do fragmentiranih ishoda na jedinstvenom tržištu. Oni narušavaju jednake uvjete tržišnog natjecanja jer ne omogućavaju jasnoću ni troškovnu učinkovitost (npr. organizacije za odgovornost proizvođača). Prijedlog uključuje i niz mjera kojima se osigurava da regulatorno okruženje bude aktualno i svrsishodno za suočavanje s tehnološkim novitetima kao što su baterije za električna vozila, električne bicikle i električne romobile ili mogućnost prenamjene industrijskih baterija.

•Savjetovanja s dionicima

·U okviru pripreme regulatorne inicijative o zahtjevima u pogledu održivosti za baterije, u organizaciji Glavne uprave GROW održan je od lipnja do studenoga 2019. prvi krug savjetovanja. Sastojao se od otvorenog javnog savjetovanja, u kojem je zaprimljeno 180 doprinosa, te triju javnih sastanaka s dionicima o rezultatima dviju studija izvedivosti.

·Nakon političke odluke da se Direktiva o baterijama zamijeni jednim pravnim instrumentom, u koji će biti uključeni zahtjevi u pogledu održivosti za punjive baterije, na kojima je Glavna uprava GROW radila od sredine 2018., drugi krug savjetovanja održan je od veljače do svibnja 2020. Taj drugi krug uključivao je sljedeće:

–ciljane razgovore s predstavnicima lanca vrijednosti baterija, potrošačima i ekološkim udrugama,

–anketu za poduzeća (proizvođače, poduzeća za gospodarenje otpadom i poduzeća za recikliranje),

–anketu za predstavnike projekata istraživanja i inovacija (koji se financiraju u okviru programa Obzor 2020. i LIFE),

–sektorske sastanke s dionicima,

–sastanak sa stručnom skupinom država članica.

·Početna procjena učinka predložene uredbe objavljena je 28. svibnja 2020., a razdoblje za slanje komentara završilo je 9. srpnja 2020. Zaprimljena su ukupno 103 odgovora, u kojima je većinom izražena podrška stajalištima koja su dionici iznijeli ranije u postupku (primjerice tijekom ciljanih savjetovanja s dionicima).

U aktivnostima savjetovanja uglavnom se pokazalo da javnost općenito priznaje da postoji potreba za regulatornom inicijativom kojom bi se na integrirani način obuhvatio čitav lanac vrijednosti baterija. Dionici koji su sudjelovali u javnim savjetovanjima općenito su priznali da tehnološke, gospodarske i društvene promjene opravdavaju stvaranje novog regulatornog okvira za baterije. Dionici su se složili i da bi trebalo bolje uskladiti postojeća pravila i da bi trebao postojati okvir EU-a kojim bi se obuhvatio cijeli životni ciklus baterija. Izjavili su da bi se taj okvir trebao sastojati od zajedničkih i strožih pravila o održivosti za baterije, komponente, otpadne baterije i reciklate kako bi se uspostavila jasna i zajednička pravila te zajamčilo funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU-a.

Glavne potrebe koje su naveli predstavnici industrije bile su: i. stabilan regulatorni okvir kojim se osigurava sigurnost ulaganja, ii. jednaki uvjeti tržišnog natjecanja kojima se omogućava održiva proizvodnja baterija te iii. učinkovito funkcioniranje tržištâ recikliranja kako bi se povećala dostupnost kvalitetnih sekundarnih sirovina. Glavna problematična područja koja su naveli predstavnici civilnog društva odnosila su se na održivo nabavljanje i primjenu načelâ kružnoga gospodarstva na lanac vrijednosti baterija.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Za potporu analizi različitih opcija, Komisija je vanjskim stručnjacima dodijelila nekoliko ugovora o potpori, među ostalim za sljedeće:

·studiju kojom se procjenjuje izvedivost mjera usmjerenih na nedostatke u postojećem okviru EU-a za baterije,

·studiju usmjerenu na posebne teme (prenamjenu, ograničenja, programe povrata i pologa itd.),

·pripremnu studiju o ekološkom dizajnu i označivanju energetske učinkovitosti punjivih elektrokemijskih baterija s unutarnjom pohranom,

·naknadnu studiju izvedivosti o održivim baterijama,

·procjenu učinka za ekološki dizajn i označivanje energetske učinkovitosti punjivih elektrokemijskih baterija s unutarnjom pohranom.

Ti su stručnjaci blisko surađivali s Komisijom tijekom različitih faza istraživanja.

Povrh tih popratnih studija, dodatno stručno znanje prikupljeno je istraživanjem literature i putem odgovora pristiglih u okviru savjetovanja s dionicima.

•Procjena učinka

Prijedlog se temelji na procjeni učinka. Nakon osvrta na primjedbe Odbora za nadzor regulative navedene u njegovu negativnom mišljenju od 24. lipnja 2020., procjena učinka dobila je 18. rujna 2020. pozitivno mišljenje sa zadrškama. U svojem je konačnom mišljenju Odbor zatražio dodatne pojedinosti, uglavnom o početnom stanju i sadržaju opcija politike.

Procjena učinka sadržava 13 mjera za suočavanje s problemima povezanima s: i. nedostatkom okvirnih uvjeta za poticanje ulaganja u proizvodni kapacitet za održive baterije, ii. neoptimalnim funkcioniranjem tržištâ recikliranja te iii. rizicima za društvo i okoliš koji trenutačno nisu obuhvaćeni pravnom stečevinom EU-a u području okoliša. Tih se 13 mjera temelji na: i. analizi iz evaluacije Direktive o baterijama, ii. javnim savjetovanjima za ovu inicijativu, iii. raznim popratnim studijama te iv. političkim obvezama kao što je zeleni plan. Mjere su odraz potrebe za odgovorom duž cijelog složenog lanca vrijednosti.

Unutar svake od 13 širih mjera politike razmotreno je više podmjera. U mnogim su slučajevima te podmjere alternative jedna drugoj (npr. kad je riječ o mjeri 3., ciljevi stope skupljanja za prijenosne baterije mogu biti 65 % ili 75 %, ali ne oboje). U drugim su slučajevima podmjere osmišljene tako da budu kumulativne i/ili komplementarne (npr. kad je riječ o mjeri 13., putovnica za bateriju za industrijske baterije primjenjuje se uz obveze u pogledu informacija). Sve se te podmjere analiziraju razmjerno podrobno u Prilogu 9. procjeni učinka, uzimajući u obzir njihov učinak u usporedbi sa scenarijem „bez mjera”.

Kako bi se olakšala analiza, podmjere su svrstane u četiri glavne opcije politike, koje se uspoređuju sa scenarijem „bez mjera”. Te se četiri opcije objašnjavaju u nastavku.

·Opcija 1., scenarij „bez mjera”, opcija je u kojoj Direktiva o baterijama, koja uglavnom obuhvaća završnu fazu životnog ciklusa baterija, ostaje nepromijenjena. Ranije faze lanca vrijednosti trenutačno nisu obuhvaćene zakonodavstvom EU-a te se u tom scenariju to neće promijeniti. Dodatne pojedinosti o toj opciji navode se u odjeljku 5. o početnom stanju i u Prilogu 9.

·Opcija 2., opcija sa srednjom razinom ambicije, opcija je koja se nadovezuje na Direktivu o baterijama, no kojom se postupno povećava razina ambicije. Kad je riječ o ranijim fazama lanca vrijednosti za koje trenutačno ne postoji zakonodavstvo EU-a, predložena se promjena odnosi na uvođenje zahtjeva u pogledu informacija i osnovnih zahtjeva kao uvjeta za stavljanje baterija na tržište EU-a.

·Opcija 3., opcija s visokom razinom ambicije, sastoji se od pristupa koji je nešto disruptivniji, ali je i dalje unutar granica onoga što je tehnički izvedivo. Primjerice, ta opcija podrazumijeva utvrđivanje graničnih vrijednosti i pragova s kojima se treba uskladiti do određenog roka.

·Opcija 4.¸ opcija s vrlo visokom razinom ambicije, uključuje mjere kojima bi se znatno premašio postojeći regulatorni okvir i izašlo iz okvira trenutačne poslovne prakse.

U tablici 1. predstavljen je pregled različitih podmjera uključenih u opcije politike, a najpoželjnija opcija na temelju procjene učinka istaknuta je zelenom bojom.

Komisijina najpoželjnija opcija kombinacija je opcije 2. i opcije 3. Ta kombinacija omogućava uravnoteženi pristup u smislu djelotvornosti (ostvarenje ciljeva) i učinkovitosti (troškovna učinkovitost). Najpoželjnijom opcijom olakšat će se odgovor EU-a na tržišne uvjete koji se brzo mijenjaju i ambiciozno podržati prelazak na gospodarstvo s nižom razinom emisija ugljika, bez rizika od pretjeranih troškova ili disrupcije.

Tablica 1.: Najpoželjnija opcija

Legenda: zeleno = najpoželjnija opcija; svijetlozeleno = najpoželjnija opcija do stupanja na snagu klauzule o reviziji.

Cilj mjere 1. o klasifikaciji i definiciji jest pojasniti postojeće odredbe o kategorijama baterija i ažurirati ih u skladu s najnovijim tehnološkim postignućima (opcija 2.) Administrativnim promjenama nekih odredaba u postojećoj Direktivi o baterijama poboljšala bi se djelotvornost nekih drugih odredaba, a da se pritom ne stvore znatni ekonomski troškovi ni administrativno opterećenje. Dionici su izjavili da u potpunosti prihvaćaju tu mjeru. Mogućnost uvođenja nove metodologije za stope skupljanja na temelju baterija „raspoloživih za skupljanje” (opcija 3.) predložena je za ponovnu procjenu putem klauzule o reviziji.

Kad je riječ o mjeri 2. o prenamjeni industrijskih baterija i baterija za električna vozila, procijenjene koristi za gospodarstvo i okoliš za opcije 2. i 3. bile bi ekvivalentne (uz pretpostavku jednakih razina prodora na tržište) te se priznaje da postoje kompromisi između promicanja razvoja prenamjene baterija s jedne strane i recikliranja s druge strane. Administrativni troškovi za opciju 3. – prema kojoj se iskorištene baterije ne bi nužno smatrale otpadom na kraju njihova prvog životnog ciklusa (te bi se smatrale otpadom samo ako ih korisnik baterija odluči odbaciti) – znatno su manji u usporedbi s opcijom 2.  U procjeni učinka opcija 3. smatrala se najpoželjnijom zato što bi se njome najbolje potaknuo razvoj tržišta prenamijenjenih baterija, a podržali su je i dionici.  Opcija 2., prema kojoj bi baterije postale otpad, dovela bi do dodatnih troškova za dozvole potrebne za postupanje s opasnim otpadom, što je osobito zabrinjavalo dionike. Stoga bi se tom opcijom mogao ograničiti razvoj tržišta prenamijenjenih baterija jer bi troškovi bili veći. Komisija je zaključila da bi se najprimjerenije daljnje djelovanje omogućilo kombinacijom opcije 2. i opcije 3., pri čemu bi se utvrdili posebni kriteriji za prestanak statusa otpada, uključujući provjeru stanja, koje bi baterije trebale ispunjavati da bi se mogle uputiti na prenamjenu ili ponovnu proizvodnju. Cilj je takvog pristupa, koji bi podupirali zahtjevi proširene odgovornosti proizvođača, potaknuti prenamjenu i ponovnu proizvodnju baterija, a pritom bi se osiguralo da se otpadne baterije obrađuju na odgovarajući način u skladu sa zakonodavstvom EU-a o otpadu i međunarodnim sporazumima.

Kad je riječ o mjeri 3. o cilju stope skupljanja za prijenosne baterije, najpoželjnija je opcija 2., cilj skupljanja od 65 % u 2025., te opcija 3., cilj od 70 % u 2030. Procjenjuje se da će troškovi tih opcija iznositi oko 1,09 EUR odnosno 1,43 EUR po stanovniku godišnje, što će se financirati putem mehanizma proširene odgovornosti proizvođača. Postoje dva razloga za znatno povećanje ciljeva skupljanja u usporedbi s početnim stanjem. Prvi je razlog to što se koristi za okoliš povećavaju nelinearno zbog povećanog skupljanja litij-ionskih baterija. Drugi je razlog to što dokazi upućuju na to da je moguće ostvariti ekonomije razmjera i povećati učinkovitost. Dionici u načelu općenito prihvaćaju više ciljeve skupljanja pod uvjetom da su realistični te da ima dovoljno vremena za postizanje tih ciljeva. Smatra se da to nije slučaj za opciju 4., cilj skupljanja od 75 % do 2025.

Najpoželjnija opcija za mjeru 4. jest opcija 2., novi sustav izvješćivanja za automobilske i industrijske baterije. Ne očekuje se da će se ta mjera dovesti do znatnih ekonomskih troškova ni administrativnog opterećenja, no trebale bi rezultirati većim stopama skupljanja. Očekuje se da će opcija 3., specifični cilj skupljanja za baterije koje se upotrebljavaju u lakim prijevoznim sredstvima, dovesti do znatnog povećanja stopa skupljanja. Međutim, budući da je najprije potrebno razviti metodologiju za baterije „raspoložive za skupljanje”, predlaže se da se ta opcija ponovno procijeni putem klauzule o reviziji.

Najpoželjnija opcija za mjeru 5. o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala jest opcija 2., povećanje ciljeva za olovne baterije, i opcija 3., uvođenje novih ciljeva za litij-ionske baterije, kobalt, nikal, litij i bakar. Opcijom 2. postavljaju se ciljevi za 2025. na temelju onoga što je trenutačno tehnološki izvedivo, dok se opcijom 3. postavljaju ciljevi za 2030. na temelju onoga što će biti tehnički izvedivo u budućnosti. Zbog visoke razine nesigurnosti za niz varijabli pokazalo se teškim kvantificirati utjecaj tih opcija na gospodarstvo i okoliš. Procjene na temelju modeliranja pokazuju da bi se, čak i uz najkonzervativnije pretpostavke, ostvario pozitivan učinak.

Kad je riječ o mjeri 6. o ugljičnom otisku baterija za električna vozila, najpoželjnija je opcija 2., tj. obvezna deklaracija, koja bi se s vremenom nadopunila opcijom 3., utvrđivanjem razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku i maksimalnih graničnih vrijednosti kao uvjet za stavljanje baterija na tržište EU-a. Kad bi se odmah uvela opcija 3., to bi bilo djelotvornije od opcije 2., ali je potrebno više vremena za dovršavanje potrebnog okvira za informacije i metodologiju. Međutim, opcijom 2. omogućit će se postupno uvođenje mjera predviđenih u opciji 3. Cilj je takvih mjera doprinijeti ciljevima Unije u pogledu postizanja klimatske neutralnosti do 2050. i borbe protiv klimatskih promjena, kako je navedeno u novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo, za čišću i konkurentniju Europu 20 . Delegirani akt kojim bi se utvrdile vrijednosti pragova emisija ugljika bit će potkrijepljen posebnom procjenom učinka.

Kad je riječ o mjeri 7. o učinkovitosti i trajnosti punjivih industrijskih baterija i baterija za električna vozila, najpoželjnija je opcija 2., kratkoročno uvođenje zahtjevâ u pogledu informacija. Time bi se pomoglo u usklađivanju izračunavanja i dostupnosti značajki učinkovitosti i trajnosti baterija i tako omogućilo potrošačima i poduzećima da donose informirane odluke. Nakon što potrebne informacije postanu dostupne i dovrši se rad na normizaciji, u kasnijoj će se fazi moći uvesti minimalni zahtjevi u pogledu učinkovitosti (opcija 3.). Komisija je zaključila da je ta opcija dugoročno djelotvornija kako bi se tržištu pomoglo u prelasku na učinkovitije baterije i tako počeo smanjivati utjecaj na okoliš.

Kad je riječ o mjeri 8. o nepunjivim prijenosnim baterijama, najpoželjnija je opcija 2., utvrđivanje parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti kako bi se neučinkovita uporaba resursa i energije smanjila na najmanju mjeru. Na takve će se parametre odnositi i zahtjevi u pogledu označivanja koji su obuhvaćeni mjerom 12. o davanju informacija potrošačima o učinkovitosti baterija. Kad je riječ o opcijama 3. i 4., zaključeno je da trenutačno nije dostupno dovoljno dokaza djelotvornosti i izvedivosti djelomičnog ili potpunog ukidanja nepunjivih baterija. Proizvođači i subjekti za recikliranje nepunjivih baterija protive se tim dvjema ambicioznijim opcijama.

Najpoželjnija opcija za mjeru 9. jest opcija 2., kratkoročno uvođenje obvezne deklaracije o udjelu recikliranog sadržaja, te opcija 3., postavljanje obveznih ciljeva u pogledu udjela recikliranog sadržaja za litij, kobalt, nikal i olovo 2030. i 2035. Te se dvije opcije nadopunjuju i njima bi se doprinijelo osiguravanju predvidivog pravnog okvira kojim bi se sudionike na tržištu potaknulo na ulaganje u tehnologije recikliranja koje se u protivnom ne bi razvile jer nisu troškovno konkurentne u odnosu na proizvodnju primarnih sirovina.

Kad je riječ o mjeri 10. o proširenoj odgovornosti proizvođača i organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača, nije predložena nijedna opcija s visokom razinom ambicije jer uglavnom podrazumijeva prilagodbu postojećih odredaba u okviru Direktive o baterijama. Predloženom bi se mjerom osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za sustave proširene odgovornosti proizvođača za baterije za električna vozila i industrijske baterije koje su trenutačno klasificirane kao industrijske baterije te za organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača za prijenosne baterije. Očekuje se da će ekonomski troškovi te mjere biti zanemarivi i da će ih uglavnom kompenzirati koristi za okoliš ostvarene zahvaljujući povećanim stopama skupljanja.

Kad je riječ o mjeri 11. o zahtjevima u pogledu dizajna za prijenosne baterije, najpoželjnija je opcija pojačana obveza da se omogući uklanjanje baterija (opcija 2.) i nova obveza da se omogući zamjena baterija (opcija 3.). Ekonomski su troškovi tih opcija zanemarivi, a pritom će se ostvariti koristi za okoliš i smanjiti potrošnja resursa. To se postiže olakšavanjem ponovne uporabe, popravljanja i recikliranja baterija i uređaja u koje su ugrađene.

Za mjeru 12. o pružanju pouzdanih informacija najpoželjnija je kombinacija opcije 2. i opcije 3. Opcija 2., uvođenje tiskanog i internetskog sustava označivanja koji omogućava pružanje osnovnih i prilagođenijih informacija poželjnija je jer bi se njome pomoglo u pružanju boljih informacija potrošačima i krajnjim korisnicima te potaknuo prelazak tržišta na ekološki prihvatljivije baterije. Načelo iz opcije 3., elektronički sustav za razmjenu informacija i putovnica za baterije, prema prijedlogu Globalnog saveza za baterije, prihvaća nekoliko globalnih organizacija. Elektronički sustav za razmjenu informacija imat će jednokratan administrativni trošak za uspostavu, no dovest će do administrativnog pojednostavnjenja i dugoročno nižih troškova provedbe. Putovnicama za baterije trebalo bi se subjektima za prenamjenu dodatno omogućiti da donose informirane poslovne odluke, a subjektima za recikliranje da bolje planiraju svoje djelovanje i povećaju učinkovitost recikliranja.

Kad je riječ o mjeri 13., koja se odnosi na dužnu pažnju u pogledu sirovina, najpoželjnija je opcija 3., obvezni pristup. Dionici se uvelike slažu da bi ta opcija bila djelotvornija po pitanju suočavanja s rizicima za društvo i okoliš povezanima s vađenjem, preradom i trgovanjem određenim sirovinama za potrebe proizvodnje baterija. Ta se mogućnost treba razmotriti u kontekstu tekućeg postupka izrade prijedloga međusektorskog zakonodavstva o održivom korporativnom upravljanju, koji Komisija planira predstaviti 2021.

U Prilogu 3. procjeni učinka nalazi se sažeti pregled troškova i koristi, a posebice njihove kvantifikacije.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Predložene mjere imaju zanemariv učinak na administrativno opterećenje.

Ovim se prijedlogom politike u najvećoj mjeri iskorištava potencijal digitalizacije za smanjenje administrativnih troškova. Primjerice, u okviru mjere 12. predlaže se uspostava elektroničke razmjene informacija za baterije koja će sadržavati informacije o svim modelima prijenosnih i industrijskih baterija stavljenima na tržište. U okviru mjere 12., za svaku pojedinačnu industrijsku bateriju i bateriju za električno vozilo stavljenu na tržište izradit će se i putovnica za bateriju. Razvoj sustava za razmjenu informacija i sustava putovnica podrazumijevat će znatne troškove i za Komisiju i za poduzeća. Međutim, time će se tijelima država članica i Komisiji pružiti moćan alat za osiguravanje izvršenja obveza u predloženoj Uredbi, kao i alat za prikupljanje podataka o tržištu radi preispitivanja i jasnijeg određivanja obveza u budućnosti.

•Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog podrazumijeva uporabu osoblja i novčanih sredstava za kupnju podataka i usluga. Očekuje se da će se neke od potreba u pogledu osoblja ispuniti u okviru postojećih dodjela za Komisiju, Zajednički istraživački centar (JRC) i Europsku agenciju za kemikalije (ECHA). Potrebne ljudske resurse Komisije pokrit će osoblje glavne uprave kojemu je već povjereno upravljanje tom aktivnošću i/ili je preraspodijeljeno unutar glavne uprave. Tim će se zaposlenicima pridružiti osoblje koje će se dodatno dodijeliti glavnoj upravi zaduženoj za upravljanje u okviru godišnjeg postupka dodjele te uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

·praćenje normizacije Europskog odbora za normizaciju (CEN)/Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC),

·razvijanje zajedničkih specifikacija za: i. učinkovitost i trajnost nepunjivih prijenosnih baterija, ii. učinkovitost i trajnost punjivih industrijskih baterija te iii. sigurnost sustavâ za pohranu energije sa stacionarnom baterijom,

·potpora razvoju usklađenih pravila izračuna za: i. deklaraciju o ugljičnom otisku (uključujući preispitivanje pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR) za baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije) te ii. izračunavanje razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku za baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije,

·potpora razvoju usklađenih pravila izračuna za: i. udio recikliranog sadržaja u baterijama za električna vozila i punjivim industrijskim baterijama, ii. učinkovitost recikliranja, iii. oporabljene materijale te iv. razvrstavanje otpada,

·sastavljanje smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija,

·uspostavljanje elektroničkog sustava za razmjenu informacija radi dostavljanja informacija povezanih s baterijama za električna vozila i punjivim industrijskim baterijama,

·razvijanje kriterija za zelenu javnu nabavu baterija,

·izmjena popisa otpada u Odluci Komisije 2000/532/EZ 21 ;

·provedba procjene rizika za tvari koje se upotrebljavaju u baterijama te upravljanje tim rizicima,

·izmjena obveza izvješćivanja.

JRC će imati važnu ulogu u pružanju potpore Komisiji za potrebne tehničke poslove. Izdvojit će se oko 6,2 milijuna EUR za financiranje potrebnih studija i administrativnog sporazuma s JRC-om kako bi se Komisiji pružila potpora u nizu područja rada koja su navedena u natuknicama u nastavku:

·oblikovanje zajedničkih specifikacija za: i. učinkovitost i trajnost prijenosnih baterija za opću uporabu, ii. učinkovitost i trajnost punjivih industrijskih baterija i baterija za električna vozila te iii. sigurnost sustavâ za pohranu energije sa stacionarnom baterijom,

·sastavljanje usklađenih pravila za: i. odvojeno skupljanje prijenosnih baterija, ii. deklariranje ugljičnih otisaka, iii. izračunavanje ugljičnog otiska, udjela recikliranog sadržaja i učinkovitosti recikliranja te iv. izračunavanje razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku baterija za električna vozila i punjivih industrijskih baterija,

·analiziranje kriterija za zelenu javnu nabavu (uključujući savjetovanje s dionicima za javnu nabavu i pravne provjere predloženih pravila o javnoj nabavi),

·podupiranje smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija,

·podupiranje razvoja ciljanih izmjena unosa na europskom popisu otpada koji su relevantni za baterije,

·podupiranje postupnog ukidanja nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu,

·podupiranje zahtjeva u pogledu označivanja,

·razvijanje kriterija za zelenu javnu nabavu.

I ECHA će podupirati Komisiju u upravljanju tvarima u baterijama i njihovim regulatornim ograničenjima u okviru postojećih aktivnosti iz Uredbe REACH. Za to su u ECHA-i potrebna ukupno dva nova privremena člana osoblja (AD 5–7) u ekvivalentu punog radnog vremena (EPRV) (prosječni trošak od 144 000 EUR godišnje tijekom sedam i više godina). Uz to, bit će potreban jedan ugovorni djelatnik u ekvivalentu punog radnog vremena (CA FG III, prosječni trošak od 69 000 EUR godišnje tijekom tri godine) kako bi se proširila baza znanja i tako olakšalo informirano utvrđivanje prioriteta i plan rada. Taj bi se plan rada trebao temeljiti na studiji za razvoj postojećeg znanja ECHA-e o upravljanju opasnim kemikalijama u industriji baterija kako bi se utvrdile relevantne tvari za regulativno upravljanje rizikom u budućnosti. Procjenjuje se da će za studiju biti potrebno 400 000 EUR (tijekom tri godine) kako bi se eksternalizirao dio potreba za istraživanjem.

Glavna uprava GROW procijenila je da će za razvoj predloženog elektroničkog sustava za razmjenu informacija o baterijama biti potrebno oko 10 milijuna EUR. U studiji izvedivosti, koja će se početi provoditi 2021., procijenit će se koja je najbolja arhitektura za predloženi elektronički sustav za razmjenu informacija i koje bi usluge trebao pružati.

Europska komisija bit će odgovorna za pregovaranje o Uredbi, njezinu općenitu provedbu i donošenje svih provedbenih/delegiranih akata predviđenih Uredbom. To će zahtijevati sljedeće: i. rad koji se obavlja u JRC-u i ECHA-i te ii. uobičajene postupke donošenja odluka, uključujući savjetovanje s dionicima i postupke odbora. Trenutačne financijske simulacije temelje se na samo dva radna mjesta u skupini AD u ekvivalentu punog radnog vremena za izvršavanje upravljačkih zadaća, tj. i. za pregovaranje o Uredbi i njezinu općenitu provedbu te ii. za različite pripremne radove i izradu nacrta sekundarnog zakonodavstva unutar rokova predloženih Uredbom o baterijama. Tehničke zadaće može izvršavati jedan upućeni nacionalni stručnjak u ekvivalentu punog radnog vremena (s obzirom na očekivani vremenski okvir) i ugovorni agenti. Od dvaju radnih mjesta u skupini AD, jedno je preraspoređeno unutar Glavne uprave ENV. Troškovi osoblja u Komisiji ukupno iznose 3 075 000 EUR na temelju najnovijeg ažuriranja troškova osoblja Komisije kako je objavljeno na internetskim stranicama Glavne uprave BUDG:     https://myintracomm.ec.europa.eu/budgweb/en/pre/legalbasis/Pages/pre-040-020_preparation.aspx .

Treba napomenuti da su informacije koje se nalaze u zakonodavnom financijskom izvještaju u skladu s prijedlogom višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.

U razdoblju 2021.–2029. bit će potrebna određena dodatna sredstva za nastavak rada na: i. razvoju normi i zajedničkih specifikacija o učinkovitosti i trajnosti baterija, ii. razvoju usklađenih pravila izračunavanja za odvojeno skupljanje prijenosnih baterija, deklaraciju o ugljičnom otisku, izračunavanje razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku te izračunavanje udjela recikliranog sadržaja i učinkovitosti recikliranja, iii. sastavljanju smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija, iv. odlučivanju o formatu i razvoju sustavâ za primanje podnesaka povezanih s elektroničkom razmjenom informacija te v. razvoju kriterija za zelenu javnu nabavu. Resursi za studije i administrativna rješenja u tom kontekstu osigurat će se iz programa LIFE u ukupnom iznosu od otprilike 4,7 milijuna EUR, kao i 10,7 milijuna EUR iz proračunske linije „Funkcioniranje i razvoj unutarnjeg tržišta robe i usluga”.

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Cilj je predložene promjene klasifikacije baterija ažurirati postojeća pravila kako bi se osiguralo da se njima obuhvaćaju sve baterije, uključujući moguće nove vrste baterija. Mehanizmima praćenja trebalo bi se osigurati da se nove mjere provode i izvršavaju kako je predviđeno.

Postavljanje novog cilja stope skupljanja za prijenosne baterije zahtijeva praćenje stope skupljanja u državama članicama. To se provodilo za postojeći cilj od 45 % te je u okviru toga Eurostat svake godine prikupljao podatke od država članica. Stoga postavljanje novog cilja ne bi donijelo dodatne obveze izvješćivanja.

Za uspostavljanje sustava izvješćivanja za automobilske i industrijske baterije potrebno je prikupljanje podataka koji se već dobivaju na nacionalnoj razini. Štoviše, kad je riječ o automobilskim baterijama i baterijama za električna vozila, sustav izvješćivanja mogao bi se nadovezati na sustav uveden na temelju Direktive o otpadnim vozilima.

Cilj učinkovitosti recikliranja za litijske baterije postavljen je na 65 % počevši od 2025. Eurostat od 2014. svake godine prikuplja podatke o učinkovitosti recikliranja za olovne, kadmijske i druge baterije. Stoga ne bi bila velika promjena u već utvrđeni postupak prikupljanja podataka uključiti učinkovitost recikliranja litija.

Obveza izvješćivanja o ugljičnom otisku povezanom s čitavim životnim ciklusom baterija stavljenih na tržište (ne uključujući fazu uporabe) zahtijeva razvoj informatičkog alata kojim bi se proizvođačima omogućilo izravno unošenje tih podataka. Komisija namjerava ponuditi internetski alat i besplatan pristup bibliotekama sekundarnih skupova podataka kako bi se olakšao postupak izračunavanja ugljičnog otiska na temelju donesenih pravila. Uneseni podaci mogli bi se upotrebljavati za utvrđivanje referentnih vrijednosti za emisije stakleničkih plinova, za procjenu bi li uvođenje razreda učinkovitosti prema intenzitetu stakleničkih plinova bilo korisno za poboljšanje ugljičnog otiska i ekološke učinkovitosti baterija te za procjenu potrebe za dodatnim poticajima i/ili mjerama uvjetovanja na tržištu.

Slično tome, obveza pružanja informacija o učinkovitosti i trajnosti trebala bi biti dio tehničke dokumentacije. Ovisno o vrsti baterije, te bi se informacije trebale staviti na raspolaganje i na internetu u bazi podataka o baterijama i/ili u putovnici za bateriju.

Obveza proizvođača da pružaju informacije o udjelu recikliranog sadržaja pratila bi usklađenu metodologiju.

Kad je riječ o mogućnosti uklanjanja, trebalo bi ojačati postojeće obveze, a predlažu se i nove odredbe za mogućnost zamjene.

Odredbe koje se odnose na deklaracije o ugljičnom otisku i udjelu recikliranog sadržaja te na politiku dužne pažnje za odgovorno nabavljanje sirovina zahtijevale bi provjeru treće strane, u načelu preko prijavljenih tijela.

Nacionalna tržišna tijela bila bi odgovorna za provjeru valjanosti informacija dostavljenih radi ispunjavanja svih obveza iz Uredbe.

•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Poglavlje VII. sadržava obveze koje se odnose na upravljanje baterijama na kraju životnog vijeka. Čini se relevantnim posebno uputiti na odredbe o registraciji, proširenoj odgovornosti proizvođača, skupljanju, obradi i recikliranju, uključujući učinkovitost recikliranja, informacije o kraju životnog vijeka, prenamjenu baterija i izvješćivanje. Pravilima koja se nalaze u tom poglavlju zamjenjuju se odgovarajuća pravila u Direktivi 2006/66/EZ, koja se od 1. srpnja 2023. stavlja izvan snage.

Člankom 46. zahtijeva se od država članica da uspostave registar koji će služiti za praćenje usklađenosti proizvođača sa zahtjevima o upravljanju baterijama na kraju životnog vijeka. Registrom upravlja nadležno tijelo u državi članici. Proizvođači su se dužni registrirati, a registracija se odobrava nakon podnošenja zahtjeva, koji mora sadržavati sve informacije navedene u tom članku.

Člankom 47. utvrđuje se proširena odgovornost proizvođača za baterije koje se prvi put stavljaju na raspolaganje u određenoj državi članici. To podrazumijeva zahtjev prema kojemu proizvođači baterija trebaju osigurati ispunjavanje obveza povezanih s gospodarenjem otpadom. Radi ispunjavanja svojih obveza proizvođači se mogu i skupno organizirati u organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača. Ta odgovornost naročito uključuje obveze financiranja i organiziranja odvojenog skupljanja i obrade otpadnih baterija, podnošenje izvješća nadležnom tijelu, promicanje odvojenog skupljanja baterija te pružanje informacija, uključujući aspekte povezane s krajem životnog vijeka baterija.

Člankom 48. utvrđuje se da proizvođači, pojedinačno ili putem organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, osiguravaju skupljanje svih otpadnih prijenosnih baterija, bez obzira na vrstu, marku ili podrijetlo. U tu svrhu, u suradnji s drugim uključenim subjektima, uključujući distributere, postrojenja za otpadnu električnu opremu i otpadna vozila, javna tijela i dobrovoljna skupljališta, uspostavljaju mrežu skupljališta besplatnih za krajnje korisnike.  Proizvođači su nadalje obvezni osigurati potrebna praktična rješenja za skupljanje i prijevoz otpadnih baterija iz tih skupljališta kako bi se osiguralo da se otpadne prijenosne baterije nakon toga obrade i recikliraju. Proizvođači otpadnih prijenosnih baterija obvezni su ostvariti ciljeve skupljanja utvrđene u tom članku. Rješenja za skupljanje podliježu ovlaštenju nadležnog tijela, koje mora provjeriti usklađenost proizvođača s obvezama povezanima sa skupljanjem otpadnih prijenosnih baterija, uključujući provjeru ostvarenja ciljeva.

Člankom 49. zahtijeva se od proizvođača automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila da, pojedinačno ili putem organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, organiziraju skupljanje svih otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila. Skupljanje mora biti besplatno i ne smije biti uvjetovano time da krajnji korisnik kupi novu bateriju. Proizvođač od krajnjih korisnika ili s dostupnih skupljališta preuzima otpadne automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za električna vozila u suradnji s distributerima tih vrsta baterija, postrojenjima za obradu i recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih vozila, javnim tijelima i trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom.

U članku 55. utvrđuju se stope skupljanja koje države članice moraju dostići za otpadne prijenosne baterije, što u ovom trenutku ne uključuje baterije iz lakih prijevoznih sredstava. Stope skupljanja postupno će se povećavati kako bi se osiguralo da se do kraja 2025. skuplja 65 % otpadnih prijenosnih baterija, odnosno 70 % do 2030.

U članku 56. utvrđuju se zahtjevi koje moraju ispuniti postrojenja za obradu otpada za sve skupljene otpadne baterije kako bi ih se podvrgnulo pravilnoj obradi i recikliranju. Za postrojenja i postupke obrade koji su obuhvaćeni Direktivom 2010/75/EU o industrijskim emisijama primjenjivat će se ta Direktiva. U svakom slučaju, obrada se treba izvršiti uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika i zahtjeva koji su detaljnije objašnjeni u dijelu A Priloga XII. S obzirom na hijerarhiju otpada kako je utvrđena člankom 4. Direktive 2008/98/EZ, baterije se ne smiju odlagati na odlagališta niti spaljivati.

Članak 57. odnosi se na ciljeve učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala te se njime propisuje da sve skupljene otpadne baterije moraju ući u postupak recikliranja. U tim se procesima recikliranja mora postići minimalna učinkovitost recikliranja, kako je utvrđeno u Prilogu XII., koja će se s vremenom povećati. Ti se zahtjevi utvrđuju u pogledu olovnih baterija, nikal-kadmijskih baterija, baterija na bazi litija i ostalih baterija.

Članak 59. sadržava zahtjeve povezane s postupcima prenamjene i ponovne proizvodnje za industrijske baterije i baterije za električna vozila. U njemu se nalaze zahtjevi za olakšavanje takvih postupaka, među ostalim zahtjevi prema kojima proizvođači tih baterija trebaju subjektima za prenamjenu omogućiti pristup sustavu upravljanja baterijama kako bi se odredilo stanje baterije. Njime se utvrđuju i obveze za osobe koje provode prenamjenu ili ponovnu proizvodnju baterija kako bi se osiguralo da su pregled, ispitivanje učinkovitosti, pakiranje i slanje baterija i njihovih komponenti u skladu s odgovarajućim uputama za kontrolu kvalitete i sigurnosnim uputama. Osobe koje provode postupke prenamjene i ponovne proizvodnje baterija dužne su osigurati da je prenamijenjena ili ponovno proizvedena baterija u skladu s ovom Uredbom i drugim relevantnim zakonodavnim i tehničkim zahtjevima za njezinu konkretnu namjenu kad se stavlja na tržište. Međutim, ako se utvrdi da je baterija koja je podvrgnuta prenamjeni ili ponovnoj proizvodnji stavljena na tržište prije određenih zahtjeva u pogledu ugljičnog otiska, udjela recikliranog sadržaja, učinkovitosti i trajnosti, kao i dužne pažnje u lancu opskrbe (uključeno u članke 7., 8., 10. i 39. ove Uredbe), obveze na temelju tih odredbi ne primjenjuju se na tu bateriju kad se prenamijeni ili ponovno proizvede. Da bi se evidentiralo da baterija više nije otpad, subjekt koji provodi odgovarajući postupak na zahtjev nadležnog tijela predočuje sljedeće: 1. dokaze o procjeni ili ispitivanju stanja, 2. uvjerenje o daljnjoj uporabi (u vidu fakture ili ugovora o prodaji) i 3. odgovarajuću zaštitu od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara. Te se informacije stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima i trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, pod istim uvjetima, u okviru tehničke dokumentacije koja se prilaže prenamijenjenoj bateriji kad se stavlja na tržište ili u uporabu.

Članak 60. sadržava zahtjeve za pružanje informacija o otpadnim baterijama. To uključuje obveze za proizvođače ili njihove organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, krajnje korisnike i distributere u pogledu njihova doprinosa obradi na kraju životnog vijeka. Tim se člankom utvrđuju i obveze da se distributerima i subjektima koji su uključeni u skupljanje i obradu otpada pružaju informacije bitne za sigurnost tijekom skupljanja i skladištenja otpadnih baterija, kao i informacije kojima se olakšava uklanjanje otpadnih baterija i njihova naknadna obrada.

Članak 61. odnosi se na izvješća o gospodarenju otpadnim baterijama koja određeni subjekti uključeni u gospodarenje otpadom podnose nadležnim tijelima.  To posebice uključuje zahtjeve prema kojima proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača moraju izvješćivati o količini baterija stavljenih na tržište i otpadnih baterija koje su skupljene i isporučene radi obrade i recikliranja te zahtjeve prema kojima subjekti za recikliranje moraju izvješćivati o otpadnim baterijama koje ulaze u postupak recikliranja, učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala iz otpadnih baterija te količini baterija koje su obrađene i reciklirane.

Članak 62. odnosi se na izvješća koja države članice podnose Komisiji. Države članice izvješćuju Komisiju, za svaku kalendarsku godinu prema vrsti baterije i njezinu kemijskom sastavu, o količini baterija pribavljenih prvi put radi distribucije ili uporabe na području države članice, o količini otpadnih baterija koje su skupljene u skladu s tim te o podacima koji se odnose na ostvarene razine recikliranja i na to je li postignuta učinkovitost recikliranja i razine oporabe materijala utvrđene u ovoj Uredbi. Komisija će provedbenim aktima utvrditi format za izvješćivanje.

Poglavlje VIII. odnosi se na elektroničku razmjenu informacija.

Članak 64. odnosi se na elektronički sustav za razmjenu informacija, koji je Komisija dužna uspostaviti do 1. siječnja 2026. Sustav sadržava podatke i informacije o punjivim industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila s unutarnjom pohranom, kako je utvrđeno u Prilogu XIII. Podaci i informacije moraju biti takvi da omogućavaju razvrstavanje i pretraživanje, uz poštovanje otvorenih standarda uporabe za treće strane. Odgovarajući gospodarski subjekti mogu u sustav unositi informacije u strojno čitljivom obliku. Komisija putem tog sustava objavljuje određene informacije spomenute u članku 62. te putem provedbenog akta utvrđuje detalje o arhitekturi sustava, formatu u kojem se informacije trebaju podnijeti i pravilima za pristup, dijeljenje, upravljanje, pregledavanje, objavljivanje i ponovnu uporabu informacija i podataka u sustavu.

Članak 65. odnosi se na putovnice za baterije i njime se zahtijeva da do 1. siječnja 2026. industrijske baterije i baterije za električna vozila moraju imati elektroničku evidenciju za svaku pojedinu bateriju koja se stavi na tržište. Evidencije moraju biti jedinstvene za svaku bateriju, koja se identificira s pomoću jedinstvenog identifikatora. Putovnica za bateriju povezana je s informacijama o osnovnim svojstvima svake vrste i modela baterije pohranjenima u izvorima podataka u sustavu koji je uspostavljen u skladu s člankom 64. te mora biti dostupna putem interneta.

Poglavlje X. odnosi se na zelenu javnu nabavu, postupak uvođenja novih i izmjenjivanja postojećih ograničenja za opasne tvari i Komisijino priznavanje programâ dužne pažnje u lancu opskrbe.

U Poglavlju XI. utvrđuju se delegirane ovlasti i postupak odbora.

U Poglavlju XII. utvrđuje se izmjena Uredbe (EU) 2019/1020.

U Poglavlju XIII. utvrđuju se završne odredbe.

2020/0353 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o baterijama i otpadnim baterijama, stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ i izmjeni Uredbe (EU) br. 2019/1020

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 22 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 23 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Europski zeleni plan 24 je europska strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s uporabom resursa. Prelazak s uporabe fosilnih goriva u vozilima na elektromobilnost jedan je od uvjeta za postizanje cilja klimatske neutralnosti do 2050. Kako bi se politikama Unije u pogledu proizvoda doprinijelo smanjenju emisija ugljika na globalnoj razini, potrebno je osigurati da se proizvodi koji se stavljaju na tržište i prodaju u Uniji nabavljaju i proizvode na održiv način.

(2)Baterije su bitan izvor energije i jedan od važnih pokretača održivog razvoja, zelene mobilnosti, čiste energije i klimatske neutralnosti. Očekuje se da će potražnja za baterijama u nadolazećim godinama brzo porasti, posebice u slučaju električnih vozila u cestovnom prijevozu u kojima se baterije upotrebljavaju za pogon, zbog čega to tržište sve više dobiva na strateškoj važnosti na globalnoj razini. U području tehnologije baterija nastavit će se znatan znanstveni i tehnički napredak. Imajući u vidu stratešku važnost baterija te kako bi se svim uključenim subjektima pružila pravna sigurnost i izbjegla diskriminacija, prepreke u trgovini i narušavanje tržišta baterija, potrebno je utvrditi pravila o parametrima održivosti, učinkovitosti, sigurnosti, skupljanju, recikliranju i prenamjeni baterija, kao i o informacijama o baterijama. Potrebno je stvoriti usklađen regulatorni okvir za upravljanje čitavim životnim ciklusom baterija koje se stavljaju na tržite Unije.

(3)Zahvaljujući Direktivi 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 25 poboljšana je ekološka učinkovitost baterija i utvrđena su neka zajednička pravila i obveze za gospodarske subjekte, osobito putem usklađenih pravila za sadržaj teških metala i označivanje baterija te pravila i ciljeva za upravljanje svim otpadnim baterijama na temelju proširene odgovornosti proizvođača.

(4)U izvješćima Komisije o provedbi, utjecaju i evaluaciji Direktive 2006/66/EZ 26 istaknuta su ne samo postignuća, nego i ograničenja te direktive, posebice u znatno promijenjenom kontekstu koji obilježavaju strateška važnost baterija i njihova povećana uporaba.

(5)U Komisijinu strateškom akcijskom planu za baterije 27 utvrđuju se mjere kojima se podupiru nastojanja da se uspostavi bolji lanac vrijednosti baterija u Europi, čime se podržava vađenje sirovina, održiva nabava i obrada, održivi materijali za baterije, proizvodnja ćelija te ponovna uporaba i recikliranje baterija.

(6)U okviru europskog zelenog plana Komisija je potvrdila svoju predanost provedbi strateškog akcijskog plana za baterije te je izjavila da će predložiti zakonodavstvo kojim bi se osigurao siguran, kružan i održiv lanac vrijednosti baterija za sve baterije, među ostalim i kako bi se opskrbilo rastuće tržište električnih vozila.

(7)Vijeće je u svojim zaključcima od 4. listopada 2019. pod naslovom „Više kružnosti – prijelaz na održivo društvo” zalaže, među ostalim, za usklađene politike kojima bi se podržao razvoj tehnologija za poboljšanje održivosti i kružnosti baterija kako bi se popratio prelazak na elektromobilnost. Štoviše, Vijeće je pozvalo na hitnu reviziju Direktive 2006/66/EZ, koja bi trebala obuhvatiti sve relevantne baterije i materijale te u kojoj bi se posebice trebali razmotriti specifični zahtjevi za litij i kobalt, kao i mehanizam kojim bi se omogućila prilagodba te Direktive budućim promjenama u tehnologijama baterija.

(8)U novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo, donesenom 11. ožujka 2020. 28 , navodi se da će se u okviru prijedloga za novi regulatorni okvir za baterije razmatrati pravila o udjelu recikliranog sadržaja i mjere za povećanje stopa skupljanja i recikliranja za sve baterije kako bi se osigurala oporaba vrijednih materijala i pružile smjernice potrošačima te će biti usmjeren na moguće postupno ukidanje nepunjivih baterija ako postoje alternativna rješenja. Nadalje, navodi se da će se razmatrati zahtjevi u pogledu održivosti i transparentnosti, uzimajući u obzir ugljični otisak proizvodnje baterija, etičnu nabavu sirovina i sigurnost opskrbe kako bi se olakšala ponovna uporaba, prenamjena i recikliranje baterija.

(9)Usmjerenost na čitav životni ciklus svih baterija stavljenih na tržište Unije zahtijeva utvrđivanje usklađenih zahtjeva za proizvode i stavljanje na tržište, uključujući postupke ocjenjivanja sukladnosti, kao i zahtjeve kojima bi se u potpunosti obuhvatila završna faza životnog ciklusa baterija. Zahtjevi koji se odnose na završnu fazu životnog ciklusa nužni su za smanjenje utjecaja baterija na okoliš te, posebice, za potporu stvaranju tržištâ recikliranja za baterije i tržištâ za sekundarne sirovine iz baterija kako bi se zatvorile petlje materijala. Kako bi se ostvarili predviđeni ciljevi obuhvaćanja čitavog životnog ciklusa baterije jednim pravnim instrumentom, a da se pritom izbjegnu prepreke za trgovinu i narušavanje tržišnog natjecanja te kako bi se zaštitio integritet unutarnjeg tržišta, pravila kojima se utvrđuju zahtjevi za baterije trebaju se ujednačeno primjenjivati na sve subjekte u Uniji te se državama članicama ne smije ostaviti prostor za razlike u provedbi. Stoga je Direktivu 2006/66/EZ potrebno zamijeniti uredbom.

(10)Uredba bi se trebala primjenjivati na sve vrste baterija i akumulatora koji se stavljaju na tržište ili u uporabu u Uniji, bilo samostalno ili ugrađeni u uređaje ili na drugi način isporučeni uz električne i elektroničke uređaje i vozila. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati neovisno o tome je li baterija osmišljena za određeni proizvod ili je namijenjena za opću uporabu te neovisno o tome je li ugrađena u proizvod ili se isporučuje zajedno s proizvodom u kojem bi se trebala upotrebljavati ili odvojeno od njega.

(11)Proizvodi stavljeni na tržište kao baterijski sklopovi, odnosno baterije ili skupine ćelija koje su povezane i/ili uklopljene u vanjsko kućište kako bi tvorile cjelovitu jedinicu spremnu za uporabu koja nije namijenjena tomu da bi je krajnji korisnik razdvajao ili otvarao, i koji su u skladu s definicijom baterija trebali bi podlijegati zahtjevima koji se primjenjuju na baterije. Proizvodi stavljeni na tržište kao baterijski moduli, koji su u skladu s definicijom baterijskog sklopa, trebali bi podlijegati zahtjevima koji se primjenjuju na baterijske sklopove.

(12)Unutar širokog područja primjene Uredbe primjereno je razlikovati različite kategorije baterija u skladu s njihovim dizajnom i uporabom, neovisno o kemijskom sastavu baterije. Klasificiranje u prijenosne baterije s jedne strane te industrijske baterije i automobilske baterije s druge strane u okviru Direktive 2006/66/EZ trebalo bi se dodatno razraditi kako bi se bolje odrazio razvoj uporabe baterija. Baterije koje služe za pogon u električnim vozilima i koje prema Direktivi 2006/66/EZ pripadaju kategoriji industrijskih baterija čine velik i rastući dio tržišta zbog brzog rasta udjela električnih vozila u cestovnom prijevozu. Stoga je primjereno klasificirati baterije za pogon cestovnih vozila kao novu kategoriju baterija za električna vozila. Baterije koje služe za pogon u drugim prijevoznim sredstvima, uključujući željeznički, vodni i zračni promet, i dalje pripadaju kategoriji industrijskih baterija na temelju ove Uredbe. Kategorija industrijskih baterija obuhvaća širok raspon baterija namijenjenih za industrijske aktivnosti, komunikacijsku infrastrukturu, poljoprivredne aktivnosti ili proizvodnju i distribuciju električne energije. Osim tog neiscrpnog popisa primjera, svaku bateriju koja nije prijenosna ni automobilska baterija ni baterija za električno vozilo treba smatrati industrijskom. Baterije koje se upotrebljavaju za pohranu energije u privatnim ili kućanskim okruženjima smatraju se industrijskim baterijama za potrebe ove Uredbe. Nadalje, kako bi se osiguralo da se sve baterije koje se upotrebljavaju u lakim prijevoznim sredstvima, kao što su električni bicikli i romobili, klasificiraju kao prijenosne baterije, potrebno je pojasniti definiciju prijenosnih baterija te ograničiti masu za takvih baterija.

(13)Baterije bi trebalo dizajnirati i proizvoditi tako da se optimiziraju njihov učinak, trajnost i sigurnost te tako da se njihov ekološki otisak smanji na najmanju moguću mjeru. Primjereno je utvrditi specifične zahtjeve u pogledu održivosti za punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh jer su takve baterije segment tržišta za koji se očekuje da će se najviše povećati u nadolazećim godinama.

(14)Kako bi se osiguralo da se obveze koje proizlaze iz ove Uredbe izvršavaju te kako bi se pratila i provjeravala usklađenost proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača sa zahtjevima ove Uredbe, nužno je da države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela.

(15)Uporaba opasnih tvari u baterijama trebala bi se ograničiti radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša te radi smanjenja prisutnosti takvih tvari u otpadu. Stoga je, uz ograničenja utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 29 primjereno utvrditi ograničenja za živu i kadmij u određenim vrstama baterija. Baterije koje se upotrebljavaju u vozilima na koje se primjenjuje izuzeće iz Priloga II. Direktivi 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 30 trebalo bi izuzeti iz zabrane sadržavanja kadmija.

(16)Kako bi se osiguralo pravilno rješavanje pitanja opasnih tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš kad se upotrebljavaju u baterijama, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene ograničavanja opasnih tvari u baterijama.

(17)Postupak za donošenje novih i izmjene postojećih ograničenja opasnih tvari u baterijama trebao bi se u potpunosti uskladiti s Uredbom (EZ) br. 1907/2006. Radi osiguranja djelotvornog donošenja odluka, koordinacije i upravljanja povezanim tehničkim, znanstvenim i administrativnim aspektima ove Uredbe, Europska agencija za kemikalije, osnovana na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 („Agencija”), trebala bi izvršavati definirane zadaće u pogledu evaluacije rizika koji proizlaze iz tvari u proizvodnji i uporabi baterija te onih koji se mogu javiti nakon kraja životnog vijeka baterija, kao i u pogledu evaluacije socioekonomskih elemenata i analize alternativnih rješenja u skladu s relevantnim smjernicama Agencije. U skladu s tim, Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu Agencije trebali bi olakšati izvršavanje određenih zadaća koje su povjerene Agenciji na temelju ove Uredbe.

(18)Očekivanom masovnom uporabom baterija u sektorima kao što su mobilnost i pohrana energije trebale bi se smanjiti emisije ugljika, no da bi se maksimalno iskoristio taj potencijal, nužno je da njihov cijeli životni ciklus ima nizak ugljični otisak. Prema dokumentu „Ekološki otisak proizvoda – pravila o kategorijama za punjive baterije visoke specifične energije za prijenosne primjene” 31 klimatske su promjene druga najviše povezana kategorija učinka za baterije, nakon uporabe minerala i metala. Tehničkoj dokumentaciji za punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje se stavljaju na tržište Unije trebalo bi stoga priložiti deklaraciju o ugljičnom otisku, koja bi se prema potrebi trebala odnositi na pojedinu proizvodnu seriju. Baterije se proizvode u serijama, koje se sastoje od određenih količina u određenim vremenskim okvirima. Usklađivanje tehničkih pravila za izračun ugljičnog otiska za sve punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje se stavljaju na tržište Unije preduvjet je za uvođenje zahtjeva da se u tehničku dokumentaciju baterija uključi deklaracija o ugljičnom otisku te da se naknadno uspostave razredi učinkovitosti prema ugljičnom otisku, koji će omogućiti utvrđivanje baterija koje imaju ukupno manji ugljični otisak. Ne očekuje se da će zahtjevi u pogledu informacija i jasnog označivanja ugljičnog otiska baterija sami po sebi dovesti do promjena u ponašanju koje su potrebne da bi se osiguralo ostvarenje cilja Unije za dekarbonizaciju sektora mobilnosti i pohrane energije u skladu s međunarodno dogovorenim ciljevima u pogledu klimatskih promjena 32 . Stoga će se uvesti maksimalni pragovi emisija ugljika na temelju posebne procjene učinka kojom će se odrediti te vrijednosti. Pri predlaganju maksimalnih pragova ugljičnog otiska Komisija će, među ostalim, uzeti u obzir relativnu raspodjelu vrijednosti ugljičnog otiska za baterije na tržištu, razmjer napretka u smanjenju ugljičnog otiska baterija stavljenih na tržište Unije te djelotvorni i potencijalni doprinos te mjere ciljevima Unije povezanima s održivom mobilnošću i klimatskom neutralnošću do 2050. Kako bi se osigurala transparentnost po pitanju ugljičnog otiska baterija i prelazak tržišta Unije na baterije s manjim ugljičnim otiskom, neovisno o tome gdje se proizvode, opravdano je uvesti postupno i kumulativno povećanje zahtjeva u pogledu ugljičnog otiska. Kao rezultat tih zahtjeva, smanjenje emisija ugljika tijekom životnog ciklusa baterija doprinijet će cilju Unije da do 2050. postane klimatski neutralna. Time bi se mogle omogućiti i druge politike na razini Unije i na nacionalnoj razini, kao što su poticaji ili kriteriji za zelenu javnu nabavu, kojima se potiče proizvodnja baterija s manjim utjecajima na okoliš.

(19)Određene tvari koje se nalaze u baterijama, kao što su kobalt, olovo, litij ili nikal, dobavljaju se iz ograničenih resursa koji nisu lako dostupni u Uniji, a neke Komisija smatra i kritičnim sirovinama. Riječ je o području u kojem bi Europa trebala povećati svoju stratešku neovisnost i povećati otpornost kao pripremu na moguće poremećaje u opskrbi uslijed zdravstvenih ili drugih kriza. Postizanju tog cilja pridonijet će poboljšanje kružnosti i učinkovitosti resursa uz povećano recikliranje i oporabu tih sirovina.

(20)Većom uporabom oporabljenih materijala podržalo bi se razvoj kružnoga gospodarstva te bi se omogućilo resursno učinkovitije iskorištavanje materijala i ujedno smanjila ovisnost Unije o materijalima iz trećih zemalja. Kad je riječ o baterijama, to je posebice relevantno za kobalt, olovo, litij i nikal. Stoga je potrebno promicati oporabu takvih materijala iz otpada uvođenjem zahtjeva u pogledu udjela recikliranog sadržaja u baterijama u čijim se aktivnim materijalima upotrebljavaju kobalt, olovo, litij i nikal. Ovom se Uredbom utvrđuju obvezni ciljevi udjela recikliranog sadržaja za kobalt, olovo, litij i nikal koji bi se trebali postići do 2030. Viši ciljevi utvrđeni su za kobalt, litij i nikal do 2035. Za sve bi se ciljeve trebalo uzeti u obzir dostupnost otpada iz kojeg se takvi materijali mogu oporabiti, tehničku izvedivost povezanih procesa oporabe i proizvodnje te vrijeme koje je gospodarskim subjektima potrebno da prilagode svoje procese opskrbe i proizvodnje. Iz tog razloga, prije nego takvi obvezni ciljevi postanu primjenjivi, zahtjev povezan s udjelom recikliranog sadržaja trebao bi se ograničiti na navođenje informacija o udjelu recikliranog sadržaja.

(21)Kako bi se u obzir uzeo rizik opskrbe kobaltom, olovom, litijem i niklom te kako bi se procijenila njihova dostupnost, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene ciljeva za minimalan udio recikliranog kobalta, olova, litija ili nikla prisutnog u aktivnim materijalima u baterijama.

(22)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu pravila o izračunavanju i provjeri, po modelu baterije i seriji po proizvodnom pogonu, količine kobalta, olova, litija ili nikla oporabljene iz otpada koja je prisutna u aktivnim materijalima u baterijama te zahtjevi u pogledu informacija za tehničku dokumentaciju, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(23)Baterije koje se stavljaju na tržište Unije trebale bi biti trajne i visokoučinkovite. Stoga je potrebno utvrditi parametre učinkovitosti i trajnosti za prijenosne baterije za opću uporabu, kao i za punjive industrijske baterije te baterije za električna vozila. Kad su u pitanju baterije za električna vozila, neformalna Radna skupina za električna vozila i okoliš UNECE-a razvija zahtjeve u pogledu trajnosti u vozilima, stoga se ova Uredba suzdržava od postavljanja dodatnih zahtjeva u pogledu trajnosti. S druge strane, u području baterija za pohranu energije postojeće metode mjerenja za ispitivanje učinkovitosti i trajnosti baterija ne smatraju se dovoljno preciznima ni reprezentativnima da bi se njima omogućilo uvođenje minimalnih zahtjeva. Uvođenje minimalnih zahtjeva u pogledu učinkovitosti i trajnosti tih baterija trebalo bi biti popraćeno dostupnim odgovarajućim usklađenim normama ili zajedničkim specifikacijama.

(24)Kako bi se smanjio utjecaj životnog ciklusa baterija na okoliš, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene parametara učinkovitosti i trajnosti te određivanja minimalnih vrijednosti za takve parametre u slučaju prijenosnih baterija za opću uporabu i punjivih industrijskih baterija.

(25)Neke nepunjive baterije za opću uporabu mogu podrazumijevati neučinkovito iskorištavanje resursa i energije. Trebali bi se odrediti objektivni zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti takvih baterija kako bi se osiguralo da se na tržište stavlja manje nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu s niskom učinkovitošću, osobito ako bi se, na temelju procjene životnog ciklusa, alternativnom uporabom punjivih baterija dovelo do ukupnih koristi za okoliš.

(26)Kako bi se osiguralo da prijenosne baterije koje su ugrađene u uređaje budu podložne odgovarajućem odvojenom skupljanju, obradi i visokokvalitetnom recikliranju nakon što postanu otpad, potrebne su odredbe kojima bi se osigurala mogućnost njihova uklanjanja i zamjene u takvim uređajima. Trebala bi postojati i mogućnost zamjene iskorištenih baterija kako bi se produljio očekivani životni vijek uređaja čiji su dio. Opće odredbe ove Uredbe mogu se nadopuniti zahtjevima utvrđenima za određene proizvode koji se napajaju baterijama u skladu s provedbenim mjerama u okviru Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 33 . Ako se zakonodavstvom Unije iz sigurnosnih razloga utvrđuju detaljniji zahtjevi u pogledu uklanjanja baterija iz proizvoda (npr. igračaka), trebala bi se primjenjivati takva specifična pravila.

(27)Pouzdane baterije neophodne su za rad i sigurnost mnogih proizvoda, uređaja i usluga. Stoga se baterije moraju dizajnirati i proizvoditi tako da se osigura njihov siguran rad i uporaba. Taj je aspekt posebice bitan za sustave za pohranu energije sa stacionarnom baterijom, koji u ovom trenutku nisu obuhvaćeni drugim zakonodavstvom Unije. Stoga bi za takve sustave za pohranu energije trebalo utvrditi parametre koje bi trebalo razmotriti u sigurnosnim ispitivanjima.

(28)Kako bi se krajnjim korisnicima pružile jasne, pouzdane i transparentne informacije o baterijama i njihovim glavnim svojstvima te otpadnim baterijama, kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da donose informirane odluke pri kupnji i odlaganju baterija te kako bi se subjektima za gospodarenje otpadom omogućilo da na ispravan način obrađuju otpadne baterije, baterije bi trebalo označiti. Na baterijama bi trebalo navesti sve potrebne informacije o njihovim glavnim svojstvima, uključujući njihov kapacitet i sadržaj određenih opasnih tvari. Kako bi se osigurala dostupnost informacija tijekom vremena, te bi se informacije trebale staviti na raspolaganje i putem QR kodova.

(29)Informacije o učinkovitosti baterija važne su radi osiguranja da krajnji korisnici kao potrošači budu dobro i pravodobno informirani te posebice da imaju zajedničku osnovu za usporedbu različitih baterija prije kupnje. Stoga bi se prijenosne baterije za opću uporabu i automobilske baterije trebale označivati oznakom koja sadržava informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kad se upotrebljavaju za određene primjene. Uz to, važno je krajnjim korisnicima dati smjernice za odlaganje otpadnih baterija na odgovarajući način.

(30)Punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh trebaju sadržavati sustav upravljanja baterijom u kojemu se pohranjuju podaci kako bi krajnji korisnik ili bilo koja treća strana koja djeluje u njegovo ime u svakom trenutku mogli utvrditi stanje i očekivani životni vijek baterija. Da bi se baterija prenamijenila ili ponovno proizvela, osoba koja je kupila bateriju ili treća strana koja djeluje u njezino ime treba u svakom trenutku imati pristup sustavu upravljanja baterijom radi procjene preostale vrijednosti baterije, olakšavanja ponovne uporabe, prenamjene ili ponovne proizvodnje baterije te radi stavljanja baterije na raspolaganje neovisnim agregatorima, kako je definirano u Direktivi (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća 34 , koji upravljaju virtualnim elektranama u sklopu elektroenergetskih mreža. Taj bi se zahtjev trebao primjenjivati uz pravo Unije o homologaciji tipa vozila, uključujući tehničke specifikacije koje mogu proizlaziti iz rada neformalne Radne skupine za električna vozila i okoliš UNECE-a na temu pristupa podacima u električnim vozilima.

(31)Određene zahtjeve specifične za proizvod u okviru ove Uredbe, među ostalim u pogledu učinkovitosti, trajnosti, prenamjene i sigurnosti, trebalo bi mjeriti s pomoću pouzdanih, preciznih i ponovljivih metoda u kojima se u obzir uzimaju općenito priznate suvremene metodologije mjerenja i izračuna. Kako bi se osiguralo da na unutarnjem tržištu ne bude prepreka trgovini, norme bi trebale biti usklađene na razini Unije. Takvim metodama i normama trebalo bi se u mjeri u kojoj je to moguće uzimati u obzir stvarnu uporabu baterija, one bi trebale odražavati ponašanje prosječnog potrošača i biti stabilne kako bi se njima suzbilo namjerno i nenamjerno zaobilaženje mjera. Nakon što se upućivanje na takvu normu donese u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća 35 i objavi u Službenom listu Europske unije, pretpostavka sukladnosti utvrđuje se s tim zahtjevima specifičnima za proizvod koji su doneseni na temelju ove Uredbe, pod uvjetom da ishod takvih metoda pokazuje da su za te bitne zahtjeve ostvarene minimalne vrijednosti. Ako u trenutku primjene zahtjeva specifičnih za proizvod nema objavljenih normi, Komisija bi trebala putem provedbenih akata donijeti zajedničke specifikacije, a sukladnost s takvim specifikacijama trebala bi omogućiti pretpostavku sukladnosti. U slučajevima u kojima se u kasnijoj fazi utvrde nedostaci u zajedničkim specifikacijama, Komisija bi trebala putem provedbenih akata izmijeniti ili staviti izvan snage predmetne zajedničke specifikacije.

(32)Kako bi se osigurao djelotvoran pristup informacijama za potrebe nadzora tržišta, kako bi se prilagodilo novim tehnologijama i osigurala otpornost u slučaju globalnih kriza, kao što je pandemija bolesti COVID-19, trebalo bi biti moguće pružati informacije o sukladnosti sa svim aktima Unije koji se primjenjuju na baterije putem interneta u obliku jedne EU izjave o sukladnosti.

(33)Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća 36 utvrđuju se pravila za akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti, uspostavlja se okvir za nadzor tržišta proizvoda i kontrolu proizvoda iz trećih zemalja te se utvrđuju opća načela stavljanja oznake CE. Ta bi se Uredba trebala primjenjivati na baterije obuhvaćene ovom Uredbom kako bi se osiguralo da proizvodi za koje vrijedi slobodno kretanje robe unutar Unije ispunjavaju zahtjeve u pogledu visoke razine zaštite javnih interesa kao što su zdravlje ljudi, sigurnost i okoliš.

(34)Kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da dokažu, a nadležnim tijelima da provjere jesu li baterije koje su stavljene na raspolaganje na tržištu usklađene sa zahtjevima iz ove Uredbe, potrebno je propisati postupke ocjenjivanja sukladnosti. Odlukom br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 37 uspostavljeni su moduli za postupke ocjenjivanja sukladnosti u rasponu od najmanje strogih do najstrožih, ovisno o razini predmetnog rizika i potrebnoj razini sigurnosti. U skladu s člankom 4. te Odluke, ako je potrebno ocijeniti sukladnost, postupci koje treba upotrebljavati za tu ocjenu moraju se birati među tim modulima.

(35)Međutim, odabrani moduli ne odražavaju određene aspekte baterija i stoga ih je potrebno prilagoditi modulima odabranima za postupke ocjenjivanja sukladnosti. Kako bi se uzele u obzir novost i složenost zahtjeva u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja koji su utvrđeni u ovoj Uredbi i za potrebe osiguravanja sukladnosti baterija koje se stavljaju na tržište s pravnim zahtjevima, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene postupaka ocjenjivanja sukladnosti dodavanjem koraka provjere ili mijenjanjem modula za ocjenjivanje na temelju promjena na tržištu baterija ili u lancu vrijednosti baterija.

(36)Oznaka CE na bateriji označava sukladnost te baterije s ovom Uredbom. Opća načela za oznaku CE i njezinu povezanost s drugim oznakama utvrđena su Uredbom (EZ) br. 765/2008. Ta bi se načela trebala primjenjivati na oznaku CE na baterijama. Kako bi se osiguralo da se baterija pohranjuje, upotrebljava i odlaže na siguran način s obzirom na zaštitu zdravlja ljudi i okoliša, trebalo bi utvrditi posebna pravila kojima se uređuje stavljanje oznake CE u slučaju baterija.

(37)Postupci ocjenjivanja sukladnosti utvrđeni u ovoj Uredbi zahtijevaju djelovanje tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti. Radi osiguranja ujednačene provedbe odredaba iz ove Uredbe nadležna tijela država članica trebala bi prijaviti navedena tijela Komisiji.

(38)Zbog novosti i složenosti zahtjeva u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja za baterije te kako bi se osigurala dosljedna razina kvalitete pri ocjenjivanju sukladnosti baterija, potrebno je utvrditi zahtjeve za tijela koja provode prijavljivanje uključena u ocjenjivanje, prijavljivanje i praćenje prijavljenih tijela. Osobito bi trebalo osigurati da je tijelo koje provodi prijavljivanje objektivno i nepristrano kad je u pitanju njegovo djelovanje. Nadalje, od tijela koja provode prijavljivanje trebalo bi se zahtijevati da čuvaju povjerljivost prikupljenih informacija, no ipak bi trebala moći razmjenjivati informacije o prijavljenim tijelima s nacionalnim tijelima, tijelima koja provode prijavljivanje iz drugih država članica i Komisijom kako bi se osigurala dosljednost pri ocjenjivanju sukladnosti.

(39)Bitno je da sva prijavljena tijela obavljaju svoje funkcije na jednakoj razini i pod uvjetima poštenog tržišnog natjecanja i autonomije. Zbog toga bi trebalo utvrditi zahtjeve za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja žele biti prijavljena kako bi pružala usluge ocjenjivanja sukladnosti. Ti bi se zahtjevi trebali nastaviti primjenjivati kao preduvjet za održavanje nadležnosti prijavljenog tijela. Kako bi se osigurala njegova autonomija, od prijavljenog tijela i njegovog osoblja trebalo bi se zahtijevati da budu neovisni u odnosu na gospodarske subjekte u lancu vrijednosti baterija te u odnosu na druga poduzeća, uključujući poslovna udruženja, matična društva i društva kćeri. Od prijavljenog tijela trebalo bi se zahtijevati da dokumentira svoju neovisnost i stavi tu dokumentaciju na raspolaganje tijelu koje provodi prijavljivanje.

(40)Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže sukladnost s kriterijima utvrđenima u usklađenim normama, trebalo bi pretpostaviti da ispunjava odgovarajuće zahtjeve iz ove Uredbe.

(41)Tijela za ocjenjivanje sukladnosti često podugovaraju dio svojih djelatnosti u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti ili ih prenose na društvo kćer. Međutim, određene djelatnosti ili postupke donošenja odluka povezane s ocjenjivanjem sukladnosti baterija i drugim djelatnostima koje se obavljaju u prijavljenom tijelu trebalo bi obavljati isključivo sâmo prijavljeno tijelo kako bi se zajamčila njegova neovisnost i autonomija. Nadalje, kako bi se osigurala razina zaštite potrebna za stavljanje baterija na tržište Unije, podizvođači i društva kćeri za ocjenjivanje sukladnosti trebali bi za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti iz ove Uredbe ispunjavati iste zahtjeve kao i prijavljena tijela.

(42)S obzirom na to da bi se usluge koje nude prijavljena tijela u državi članici mogle odnositi na baterije koje se stavljaju na raspolaganje na tržištu u cijeloj Uniji, primjereno je drugim državama članicama i Komisiji dati priliku da iznesu svoje prigovore u pogledu pojedinog prijavljenog tijela. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti prema kojima bi mogla od tijela koje provodi prijavljivanje zatražiti poduzimanje korektivnih mjera u slučaju da prijavljeno tijelo ne ispunjava ili da više ne ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe.

(43)U cilju olakšavanja i ubrzavanja postupka ocjenjivanja sukladnosti, izdavanja potvrda i, naposljetku, pristupa tržištu te s obzirom na novost i složenost zahtjeva u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja za baterije, od presudne je važnosti da prijavljena tijela imaju stalan pristup svoj potrebnoj opremi i prostorima za ispitivanje te da postupke primjenjuju bez stvaranja nepotrebnog opterećenja za gospodarske subjekte. Iz istog razloga te kako bi se osiguralo jednako postupanje sa svim gospodarskim subjektima, nužno je da prijavljena tijela dosljedno primjenjuju postupke ocjenjivanja sukladnosti.

(44)Prije donošenja konačne odluke o tome može li se određenoj bateriji dodijeliti potvrda o sukladnosti, gospodarskom subjektu koji želi staviti bateriju na tržište trebalo bi se omogućiti da jednom nadopuni dokumentaciju o bateriji.

(45)Komisija bi trebala omogućiti odgovarajuću koordinaciju i suradnju među prijavljenim tijelima.

(46)Primjereno je obveze povezane sa stavljanjem baterije na tržište ili u uporabu prepustiti gospodarskim subjektima, u koje se ubrajaju proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer, pružatelji usluge provođenja narudžbi ili bilo koja druga pravna osoba koja na sebe preuzima pravnu odgovornost u vezi s proizvodnjom baterija ili njihovim stavljanjem na raspolaganje, na tržište ili u uporabu.

(47)Gospodarski subjekti trebali bi biti odgovorni za sukladnost baterija sa zahtjevima iz ove Uredbe u vezi s njihovom ulogom u opskrbnom lancu kako bi se osigurala visoka razina zaštite javnih interesa, kao što su zdravlje ljudi, sigurnost te zaštita imovine i okoliša.

(48)Svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u lancu opskrbe i distribucije trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi osigurali da se isključivo baterije koje su u skladu s ovom Uredbom stavljaju na raspolaganje na tržištu. Potrebno je osigurati jasnu i razmjernu raspodjelu obveza koje odgovaraju ulozi svakog gospodarskog subjekta u lancu opskrbe i distribucije.

(49)S obzirom na to da dobro poznaje postupak oblikovanja i proizvodnje, proizvođač je najprimjereniji za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti. Stoga bi ocjenjivanje sukladnosti trebalo ostati isključivo obveza proizvođača.

(50)Proizvođač bi trebao pružiti dovoljno detaljne informacije o namjeravanoj uporabi baterije kako bi se omogućilo njezino pravilno i sigurno stavljanje na tržište ili u uporabu, uporaba i upravljanje njome na kraju životnog vijeka, uključujući moguću prenamjenu.

(51)Kako bi se olakšala komunikacija između gospodarskih subjekata, tijela za nadzor tržišta i potrošača, gospodarski subjekti trebali bi u svojim podacima za kontakt osim poštanske adrese navesti i adresu internetskih stranica.

(52)Potrebno je osigurati da baterije iz trećih zemalja koje ulaze na tržište Unije ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe, bilo da se uvoze kao samostalne baterije ili se nalaze u drugim proizvodima, te posebice da proizvođači provedu odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti u vezi s tim baterijama. Stoga je potrebno omogućiti uvoznicima da provjere da baterije koje stavljaju na tržište i u uporabu ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe te da su oznaka CE na baterijama i dokumentacija koju sastavljaju proizvođači dostupne nacionalnim tijelima radi inspekcije.

(53)Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu svaki uvoznik treba na bateriji naznačiti ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak uvoznika te poštansku adresu. Trebalo bi omogućiti iznimke za slučajeve u kojima veličina baterije to ne dopušta. To uključuje slučajeve u kojima bi uvoznik trebao otvoriti ambalažu da bi na bateriju stavio ime i adresu ili u kojima je baterija premala da bi se na njoj naveli ti podaci.

(54)Budući da distributer stavlja bateriju na raspolaganje na tržištu nakon što ju je proizvođač ili uvoznik već stavio na tržište ili u uporabu, distributer bi trebao djelovati s dužnom pažnjom kako bi osigurao da njegovo postupanje s baterijom nema negativan učinak na usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe.

(55)Svaki uvoznik ili distributer koji na tržište ili u uporabu stavlja bateriju pod svojim imenom ili trgovačkim znakom ili bateriju preinači tako da bi to moglo utjecati na usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe ili promijeni namjenu baterije koja je već stavljena na tržište trebao bi se smatrati proizvođačem i preuzeti obveze proizvođača.

(56)S obzirom na to da su bliski tržištu, distributeri i uvoznici trebali bi biti uključeni u aktivnosti nadzora tržišta koje provode nacionalna tijela te bi se trebali pripremiti na aktivno sudjelovanje tako da tim tijelima pružaju sve potrebne informacije o predmetnoj bateriji.

(57)Osiguravanje sljedivosti baterije duž čitavog lanca opskrbe čini nadzor nad tržištem jednostavnijim i učinkovitijim. Učinkovitim sustavom sljedivosti olakšava se zadaća tijela za nadzor tržišta da prate gospodarske subjekte koji su stavili na tržište, na raspolaganje na tržištu ili u uporabu baterije koje ne ispunjavaju zahtjeve. Od gospodarskih subjekata trebalo bi se stoga tražiti da tijekom određenog razdoblja čuvaju podatke o svojim transakcijama baterija.  

(58)Vađenje i obrada prirodnih mineralnih resursa i trgovanje njima ključni su za osiguranje sirovina potrebnih za proizvodnju baterija. Proizvođači baterija, neovisno o njihovu položaju ili utjecaju u odnosu na dobavljače i o njihovoj zemljopisnoj lokaciji, nisu zaštićeni od opasnosti da doprinesu štetnim učincima u lancu opskrbe mineralima. Za neke sirovine više od polovine globalne proizvodnje otpada na primjene povezane s baterijama. Primjerice, više od 50 % globalne potražnje za kobaltom i više od 60 % litija u svijetu upotrebljava se u proizvodnji baterija. Otprilike 8 % globalne proizvodnje prirodnog grafita i 6 % globalne proizvodnje nikla otpada na proizvodnju baterija.

(59)Ti materijali potječu iz svega nekoliko zemalja te, u nekim slučajevima, niski standardi upravljanja mogu pogoršati ekološke i društvene probleme. Rudarenje i rafiniranje kobalta i nikla povezani su s brojnim društvenim i ekološkim problemima, među ostalim s potencijalnom opasnošću za okoliš ili za zdravlje ljudi. Iako su utjecaji prirodnog grafita na društvo i okoliš manji, u njegovo rudarenje uvelike su uključene obrtničke i manje aktivnosti, koje se većinom odvijaju u neformalnim okruženjima i mogu ozbiljno utjecati na zdravlje i okoliš, među ostalim u slučaju izostanka redovnog zatvaranja i sanacije rudnika, što uzrokuje uništenje ekosustavâ i tla. Kada je u pitanju litij, očekivano povećanje njegove uporabe u proizvodnji baterija vjerojatno će prouzročiti dodatni pritisak na aktivnosti vađenja i rafiniranja, u pogledu čega se preporučuje uključivanje litija u područje primjene obveza dužne pažnje u lancu opskrbe. Očekivano veliko povećanje u potražnji za baterijama u Uniji ne bi trebalo doprinijeti povećanju takvih rizika za društvo i okoliš.

(60)Neke od predmetnih sirovina, kao što su kobalt, litij i prirodni grafit, smatraju se kritičnim sirovinama za EU 38 , a njihova održiva nabava nužna je kako bi ekosustav baterija u EU-u mogao funkcionirati na odgovarajući način.

(61)Već se provodi niz dobrovoljnih mjera sudionika u lancu opskrbe baterijama kako bi se potaknulo pridržavanje održive prakse u pogledu nabave, uključujući Inicijativu za osiguravanje odgovornog rudarenja (IRMA), Inicijativu za održivu nabavu minerala (RMI) i Okvir za odgovornu procjenu u industriji kobalta (CIRAF). Međutim, dobrovoljnim uspostavljanjem programa dužne pažnje možda se neće osigurati da se svi gospodarski subjekti koji stavljaju baterije na tržište Unije pridržavaju istog skupa minimalnih pravila.

(62)U Uniji su opći zahtjevi po pitanju dužne pažnje u odnosu na određene minerale i metale uvedeni Uredbom (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća 39 . Međutim, tom Uredbom nisu obuhvaćeni minerali ni materijali koji se upotrebljavaju u proizvodnji baterija.

(63)Stoga, s obzirom na očekivan eksponencijalni porast potražnje za baterijama u EU-u, gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište EU-a trebao bi uvesti politiku dužne pažnje u lancu opskrbe. Stoga bi trebalo utvrditi zahtjeve u cilju otklanjanja rizika za društvo i okoliš povezanih s vađenjem, obradom i trgovanjem određenim sirovinama za potrebe proizvodnje baterija.

(64)Pri uvođenju politike dužne pažnje na temelju rizika, ona bi se trebala temeljiti na međunarodno priznatim načelima dužne pažnje iz Deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda 40 , Smjernica za procjenu društvenog životnog vijeka proizvoda 41 , Trostrane deklaracije MOR-a o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku 42 i Smjernica OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje 43 , koje su odraz zajedničkog razumijevanja među vladama i dionicima te bi ih trebalo prilagoditi posebnom kontekstu i okolnostima svakoga gospodarskog subjekta. Kad je riječ o vađenju, obradi i trgovanju prirodnim mineralnim resursima koji se upotrebljavaju za proizvodnju baterija, Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja 44 („Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji”) odraz su dugotrajnih nastojanja vlada i dionika da uspostave dobru praksu u tom području.

(65)Prema Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji 45 , dužna pažnja je trajan, proaktivan i reaktivan proces putem kojeg poduzeća mogu osigurati da poštuju ljudska prava i ne pridonose sukobima 46 . Dužna pažnja na temelju rizika odnosi se na korake koje bi poduzeća trebala poduzeti radi utvrđivanja i otklanjanja stvarnih i potencijalnih rizika kako bi se spriječili ili ublažili štetni učinci povezani s njihovim aktivnostima ili odlukama o nabavi. Poduzeće može procijeniti rizik svojih aktivnosti i veza te poduzeti mjere za ublažavanje rizika u skladu s relevantnim normama na temelju nacionalnog i međunarodnog prava, preporuka međunarodnih organizacija o odgovornom poslovnom ponašanju, alata koje podupiru vlade, dobrovoljnih inicijativa privatnog sektora te internih politika i sustava poduzeća. Takvim se pristupom pomaže i u prilagodbi opsega mjera dužne pažnje razmjerima aktivnosti poduzeća ili odnosima u lancu opskrbe.

(66)Trebalo bi donijeti ili izmijeniti obvezne politike dužne pažnje u lancu opskrbe i osvrnuti se barem na najčešće kategorije rizika za društvo i okoliš. Time bi trebalo obuhvatiti trenutačne i predvidive učinke, s jedne strane na društveni život, a osobito na ljudska prava, zdravlje i sigurnost ljudi, kao i na zaštitu sigurnosti i zdravlja na radu i radnička prava, a s druge strane, na okoliš, posebice na potrošnju vode, zaštitu tla, onečišćenje zraka i bioraznolikost, uključujući život zajednice.

(67)Kad je riječ o kategorijama društvenih rizika, politike dužne pažnje trebale bi se odnositi na rizike u lancu opskrbe baterijama povezane sa zaštitom ljudskih prava, uključujući zdravlje ljudi, zaštitu djece i rodnu ravnopravnost, u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima 47 . Politike dužne pažnje trebale bi uključivati informacije o tome kako je gospodarski subjekt pridonio sprečavanju povreda ljudskih prava i o instrumentima koji su uvedeni u poslovnu strukturu subjekta radi borbe protiv korupcije i podmićivanja. Politikama dužne pažnje trebalo bi osigurati i ispravnu provedbu pravila iz temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada 48 kako su navedene u Prilogu I. Trostrane deklaracije MOR-a.

(68)Kad je riječ o kategorijama rizika za okoliš, politikama dužne pažnje trebalo bi otkloniti rizike u lancu opskrbe baterijama povezane sa zaštitom prirodnog okoliša i biološke raznolikosti u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti 49 , koja uključuje i brigu o lokalnim zajednicama te zaštitu i razvoj tih zajednica.

(69)Obvezama u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe koje se odnose na utvrđivanje i ublažavanje rizika za društvo i okoliš povezanih sa sirovinama koje se upotrebljavaju u proizvodnji baterija trebalo bi se doprinijeti provedbi Rezolucije br. 19 UNEP-a o upravljanju mineralnim resursima, kojom se priznaje bitan doprinos sektora rudarstva ostvarenju Programa do 2030. i ciljevima održivog razvoja.

(70)Drugi zakonodavni instrumenti EU-a kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe trebaju se primjenjivati u mjeri u kojoj u ovoj Uredbi ne postoje posebne odredbe istog cilja, naravi i učinka koje se mogu prilagoditi s obzirom na buduće zakonodavne izmjene.

(71)Radi prilagodbe na promjene u lancu vrijednosti baterija, uključujući promjene u razmjeru i prirodi relevantnih rizika za društvo i okoliš, te na tehnički i znanstveni napredak u području baterija i kemijskog sastava baterija, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene popisa sirovina i kategorija rizika te zahtjeva u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe.

(72)Usklađena pravila za gospodarenje otpadom nužna su kako bi se osiguralo da proizvođači i drugi gospodarski subjekti pri provedbi proširene odgovornosti proizvođača za baterije budu podložni istim pravilima u svim državama članicama. Što veća stopa odvojenog skupljanja otpadnih baterija i osiguravanje da se sve skupljene baterije recikliraju u procesima koji ostvaruju zajedničku minimalnu učinkovitost recikliranja potrebni su kako bi se postigla visoka razina oporabe materijala. U evaluaciji Direktive 2006/66/EZ utvrđeno je da su jedan od njezinih nedostataka nedovoljno detaljne odredbe, što dovodi do neujednačene provedbe, znatnih prepreka funkcioniranju tržištâ recikliranja i neoptimalnih razina recikliranja. U skladu s tim, detaljnijim i usklađenijim pravilima trebalo bi se izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija, osigurati ujednačenu provedbu zahtjevâ u cijeloj Uniji, poboljšati usklađivanje kvalitete usluga gospodarenja otpadom koje pružaju gospodarski subjekti te olakšati uspostavu tržišta sekundarnih sirovina.

(73)Ova se Uredba nadovezuje na pravila o gospodarenju otpadom i opća načela utvrđena u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 50 , koja bi se trebala prilagoditi kako bi odražavala poseban slučaj baterija. Da bi se skupljanje otpadnih baterija organiziralo na najdjelotvorniji mogući način, bitno je da se to učini u bliskoj vezi s mjestom gdje se baterije prodaju u državi članici te blizu krajnjim korisnicima. Uz to, otpadne baterije mogu se skupljati zajedno s otpadnom električnom i elektroničkom opremom i otpadnim vozilima u okviru nacionalnih sustava skupljanja uspostavljenih na temelju Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća 51 i Direktive 2000/53/EZ. Iako se postojećom Uredbom utvrđuju posebna pravila za baterije, postoji potreba za koherentnim i komplementarnim pristupom koji bi se nadovezao na postojeće strukture za gospodarenje otpadom i kojim bi ih se dodatno uskladilo. U skladu s tim i kako bi se učinkovito provela proširena odgovornost proizvođača u vezi s gospodarenjem otpadom, obveze bi se trebale utvrditi u odnosu na državu članicu u kojoj se baterije prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu.

(74)Kako bi se pratilo ispunjavaju li proizvođači svoje obveze osiguravanja obrade otpadnih baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na području određene države članice, potrebno je u svakoj državi članici uspostaviti registar kojim bi upravljalo nadležno tijelo. Proizvođači bi trebali biti obvezni registrirati se kako bi mogli dostaviti potrebne informacije koje će nadležnim tijelima omogućiti da prate ispunjavaju li proizvođači svoje obveze. Zahtjeve za registraciju trebalo bi pojednostaviti u cijeloj Uniji. Kako bi se u cijeloj Uniji osigurali jedinstveni uvjeti u pogledu zahtjeva za registraciju i informacija koje se trebaju pružati u usklađenom obliku, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(75)Imajući u vidu načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je obveze za upravljanje baterijama na kraju životnog vijeka prepustiti proizvođačima, u koje bi se trebao ubrajati svaki proizvođač, uvoznik ili distributer koji, bez obzira na metodu prodaje kojom se služi, među ostalim putem ugovora na daljinu kako je definirano člankom 2. stavkom 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća 52 , pruža bateriju prvi put radi distribucije ili uporabe, među ostalim kad je ugrađena u uređaje ili vozila, na području određene države članice na profesionalnoj osnovi.

(76)Proizvođači bi trebali imati proširenu odgovornost proizvođača za upravljanje svojim baterijama u završnoj fazi životnog ciklusa. Prema tome, trebali bi financirati troškove skupljanja, obrade i recikliranja svih skupljenih baterija, izvješćivanje o baterijama i otpadnim baterijama te davanje informacija krajnjim korisnicima i subjektima za gospodarenje otpadom o baterijama i primjerenoj ponovnoj uporabi i upravljanju otpadnim baterijama. Obveze povezane s proširenom odgovornošću proizvođača trebale bi se primjenjivati na sve oblike opskrbe, uključujući prodaju na daljinu. Proizvođači bi trebali moći skupno ispunjavati te obveze putem organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, koje u njihovo ime na sebe preuzimaju odgovornost. Proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi biti podložni ovlaštenju i trebali bi dokumentirati da imaju financijska sredstva za pokrivanje troškova koji proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača. Ako je to potrebno da bi se izbjeglo narušavanje unutarnjeg tržišta i kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za modulaciju financijskih doprinosa koji se isplaćuju organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(77)Ovom bi Uredbom trebalo detaljno urediti proširenu odgovornost proizvođača za baterije te se stoga pravila o programima proširene odgovornosti proizvođača utvrđena u Direktivi 2008/98/EZ ne bi trebala primjenjivati na baterije.

(78)Kako bi se osiguralo visokokvalitetno recikliranje u lancima opskrbe baterijama, potaknula uporaba kvalitetnih sekundarnih sirovina i zaštitio okoliš, visoka razina skupljanja i recikliranja otpadnih baterija trebala bi biti pravilo. Skupljanje otpadnih baterija temeljan je i ključan korak u zatvaranju petlje za vrijedne materijale koji se nalaze u baterijama putem njihova recikliranja i u zadržavanju lanca vrijednosti baterija unutar Unije, čime se olakšava pristup oporabljenim materijalima koji se zatim mogu upotrebljavati za proizvodnju novih proizvoda.

(79)Proizvođači svih baterija trebali bi biti odgovorni za financiranje i organiziranje odvojenog skupljanja otpadnih baterija. To bi trebali učiniti uspostavom mreže za skupljanje kojom bi se obuhvatilo čitavo područje država članica, koja bi bila blizu krajnjim korisnicima te koja nije usmjerena samo na područja i baterije za koje je skupljanje profitabilno. Mreža za skupljanje trebala bi uključivati sve distributere, ovlaštena postrojenja za obradu otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih vozila, reciklažna dvorišta i sve druge subjekte na njihovu inicijativu, kao što su javna tijela i škole. Kako bi se provjerila i poboljšala djelotvornost mreže za skupljanje i informativnih kampanja, trebalo bi provoditi redovita istraživanja sastava barem na razini NUTS 2 53 za miješani komunalni otpad i skupljenu otpadnu električnu i elektroničku opremu kako bi se utvrdila količina otpadnih prijenosnih baterija u tom otpadu.

(80)Baterije se mogu skupljati zajedno s ostalom otpadnom električnom i elektroničkom opremom u okviru nacionalnih sustava skupljanja uspostavljenih na temelju Direktive 2012/19/EU i zajedno s otpadnim vozilima u skladu s Direktivom 2000/53/EZ. U tom slučaju, kao obvezni minimalni zahtjev obrade, baterije treba odstraniti iz skupljenih otpadnih uređaja i otpadnih vozila. Nakon njihova odstranjivanja baterije bi trebale biti podložne zahtjevima ove Uredbe te bi ih posebice trebalo uračunavati u postizanje cilja skupljanja za predmetnu vrstu baterije i trebale bi biti podložne zahtjevima za obradu i recikliranje utvrđenima u ovoj Uredbi.

(81)S obzirom na utjecaj na okoliš i gubitak materijala kad se otpadne baterije ne prikupljaju odvojeno i, posljedično, kad se ne obrađuju na ekološki prihvatljiv način, cilj skupljanja za prijenosne baterije koji je već utvrđen na temelju Direktive 2006/66/EZ trebao bi se i dalje primjenjivati i trebalo bi ga postupno povećavati. U ovoj se Uredbi podrazumijeva da prijenosne baterije uključuju i baterije kojima se napajaju laka prijevozna sredstva. Budući da je na temelju trenutačnog povećanja prodaje te vrste baterija teško izračunati količinu tih baterija koje se stavljaju na tržište i skupljaju na kraju životnog vijeka, te prijenosne baterije trebale bi se izuzeti iz trenutačne stope skupljanja za prijenosne baterije. To bi se izuzeće trebalo preispitati zajedno s ciljem skupljanja za otpadne prijenosne baterije, čime bi se moglo obuhvatiti i promjene u metodologiji za izračunavanje stope skupljanja za prijenosne baterije. Komisija je dužna pripremiti izvješće kako bi se potkrijepilo takvo preispitivanje.

(82)Stopa skupljanja prijenosnih baterija i dalje bi se trebala izračunavati na temelju prosječne godišnje prodaje u prethodnim godinama kako bi ciljevi bili razmjerni razini potrošnje baterija u određenoj državi članici. Kako bi se najbolje odrazile promjene u sastavu u kategoriji prijenosnih baterija, kao i u životnom vijeku i obrascima potrošnje baterija, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene metodologije za izračunavanje i provjeru stope skupljanja za prijenosne baterije.

(83)Trebalo bi skupljati sve automobilske i industrijske baterije te baterije za električna vozila i u tu bi se svrhu od proizvođača tih baterija trebalo zahtijevati da od krajnjih korisnika besplatno prihvaćaju i preuzimaju sve otpadne automobilske i industrijske baterije te baterije za električna vozila. Trebalo bi uvesti detaljne obveze izvješćivanja za sve subjekte koji sudjeluju u skupljanju otpadnih automobilskih i industrijskih baterija te baterija za električna vozila.

(84)S obzirom na hijerarhiju otpada kako je utvrđena člankom 4. Direktive 2008/98/EZ, čiji su prioriteti sprečavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje, te u skladu s člankom 11. stavkom 4. Direktive 2008/98/EZ i člankom 5. stavkom 3. točkom (f) Direktive 1999/31/EZ 54 , skupljene baterije ne bi trebalo spaljivati ni odlagati na odlagalištima.

(85)Svako odobreno postrojenje koje provodi postupke obrade i recikliranja baterija trebalo bi biti usklađeno s minimalnim zahtjevima kako bi se spriječili negativni učinci na okoliš i zdravlje ljudi te kako bi se omogućila visoka razina oporabe materijala koji se nalaze u baterijama. Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća 55 uređuje se niz industrijskih aktivnosti koje su uključene u obradu i recikliranje otpadnih baterija, u pogledu kojih za odobravanje osigurava posebne zahtjeve i kontrole koji odražavaju najbolje raspoložive tehnike. Za industrijske aktivnosti povezane s obradom i recikliranjem baterija koje nisu obuhvaćene Direktivom 2010/75/EZ, subjekti bi u svakom slučaju trebali biti obvezni primjenjivati najbolje raspoložive tehnike, kako je definirano u članku 3. stavku 10. te direktive, i posebne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Komisija bi, prema potrebi, trebala prilagoditi zahtjeve povezane s obradom i recikliranjem baterija s obzirom na znanstveni i tehnički napredak te nove tehnologije u području gospodarenja otpadom. Stoga bi ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati Komisiji u pogledu izmjene tih zahtjeva.

(86)Trebaju se utvrditi ciljevi za učinkovitost procesa recikliranja i ciljevi oporabe materijala kako bi se osigurala proizvodnja kvalitetnih oporabljenih materijala za industriju baterija te pritom osigurala jasna i zajednička pravila za subjekte za recikliranje i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja ili druge prepreke nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina iz otpadnih baterija. Učinkovitost recikliranja kao mjera ukupne količine oporabljenih materijala trebala bi se utvrditi za olovne baterije, nikal-kadmijske baterije i litijske baterije te bi ujedno trebalo utvrditi ciljne razine oporabe kobalta, olova, litija i nikla kako bi se postigla visoka razina oporabe materijala u čitavoj Uniji. Pravila o izračunavanju i izvješćivanju o učinkovitosti recikliranja utvrđena u Uredbi Komisije (EU) br. 493/2012 56 i dalje bi se trebala primjenjivati. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za izračunavanje i provjeru učinkovitosti recikliranja i oporabu materijala u procesima recikliranja za baterije, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje takvih pravila. Komisija bi trebala i preispitati Uredbu Komisije (EU) br. 493/2012 kako bi se u njoj na odgovarajući način odražavali tehnološki razvoj i promjene u industrijskim procesima oporabe, kako bi se proširilo njezino područje primjene tako da se obuhvate postojeći i novi ciljevi te kako bi se pružili alati za karakterizaciju poluproizvoda. Postrojenja za obradu i recikliranje trebalo bi potaknuti da uvedu certificirane sustave upravljanja okolišem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća 57 .

(87)Obrada i recikliranje izvan predmetne države članice ili izvan Unije trebali bi biti mogući samo ako je pošiljka otpadnih baterija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 58 i Uredbom Komisije (EZ) br. 1418/2007 59 i ako aktivnosti obrade i recikliranja ispunjavaju zahtjeve primjenjive na tu vrstu otpada u skladu s klasifikacijom u Odluci Komisije 2000/532/EZ, kako je izmijenjena 60 . Tu bi Odluku, kako je izmijenjena, trebalo preispitati tako da bude primjenjiva na sve kemijske sastave baterija. Ako se takva obrada ili recikliranje odvija izvan Unije, da bi se moglo uračunati u učinkovitost i ciljeve recikliranja, subjekt za čiji se račun oni izvršavaju trebao bi biti obvezan prijaviti ih nadležnom tijelu odgovarajuće države članice i dokazati da se obrada vrši u uvjetima koji su jednakovrijedni onima u okviru ove Uredbe. Kako bi se mogli utvrditi zahtjevi koji su potrebni da bi se takva obrada smatrala jednakovrijednom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu utvrđivanja detaljnih pravila koja sadržavaju kriterije za procjenu jednakovrijednih uvjeta.

(88)Industrijske baterije i baterije za električna vozila koje više nisu prikladne za prvotnu svrhu za koju su proizvedene mogu se upotrebljavati u drugačiju svrhu kao stacionarne baterije za pohranu energije. Stvara se tržište za prenamjenu iskorištenih industrijskih baterija i baterija za električna vozila te kako bi se poduprla praktična primjena hijerarhije otpada, trebalo bi definirati specifična pravila kako bi se omogućila odgovorna prenamjena iskorištenih baterija, uzimajući pritom u obzir načelo opreznosti i osiguravajući sigurnost uporabe za krajnje korisnike. Svaka takva iskorištena baterija trebala bi se podvrgnuti procjeni stanja i dostupnog kapaciteta kako bi se utvrdila njezina primjerenost za bilo kakvu drugu uporabu osim izvorne svrhe. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu odredbi povezanih s procjenom stanja baterija, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(89)Proizvođači i distributeri trebali bi aktivno sudjelovati u informiranju krajnjih korisnika o tome da se baterije trebaju odvojeno skupljati, da postoje dostupni programi skupljanja i da krajnji korisnici imaju važnu ulogu u osiguravanju ekološki optimalnog upravljanja otpadnim baterijama. Pri informiranju svih krajnjih korisnika, kao i izvješćivanju o baterijama, trebalo bi upotrebljavati suvremene informacijske tehnologije. Informacije bi se trebale pružati klasičnim načinima, primjerice u javnim prostorima, putem plakata i kampanja na društvenim mrežama, ili inovativnijim sredstvima, kao što je elektronički pristup internetskim stranicama s pomoću QR koda na bateriji.

(90)Kako bi se omogućila provjera usklađenosti s obvezama i njihova djelotvornost u pogledu skupljanja i obrade baterija, predmetni subjekti trebaju o tome izvješćivati nadležna tijela. Proizvođači baterija i drugi subjekti za gospodarenje otpadom koji skupljaju baterije trebali bi podnositi izvješće za svaku kalendarsku godinu, prema potrebi, s podacima o prodanim baterijama i skupljenim otpadnim baterijama. Kad je riječ o obradi i recikliranju, obveze izvješćivanja trebali bi snositi subjekti za gospodarenje otpadom u slučaju obrade, odnosno subjekti za recikliranje u slučaju recikliranja.

(91)Države članice Komisiji trebaju za svaku kalendarsku godinu dostavljati informacije o količini baterija koje su pribavljene na njihovu području i količini skupljenih otpadnih baterija prema vrsti i kemijskom sastavu. Kad je riječ o prijenosnim baterijama, podaci o baterijama i otpadnim baterijama iz lakih prijevoznih sredstava trebali bi se zasebno podnositi s obzirom na potrebu prikupljanja podataka koji bi omogućili prilagodbu cilja skupljanja, imajući u vidu tržišni udio takvih baterija i njihovu specifičnu namjenu i svojstva. Takve bi informacije trebalo dostavljati elektronički i popratiti izvješćem o provjeri kvalitete. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za izvješćivanje Komisije o takvim podacima i informacijama, kao i za metode provjere, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti i.

(92)Države članice trebale bi za svaku kalendarsku godinu izvješćivati Komisiju o postignutim razinama učinkovitosti recikliranja i razinama oporabe materijala, uzimajući u obzir sve pojedinačne korake procesa recikliranja i izlazne frakcije.

(93)Kako bi se za sve dionike povećala transparentnost duž lanaca vrijednosti i opskrbe, potrebno je uspostaviti elektronički sustav kojim se u najvećoj mjeri omogućava razmjena informacija, praćenje i slijeđenje baterija te daju informacije o intenzitetu emisija ugljika iz njihovih procesa proizvodnje, kao i o podrijetlu upotrijebljenih materijala, njihovu sastavu, uključujući sirovine i opasne kemikalije, postupcima i mogućnostima popravka, prenamjene i rastavljanja te procesima obrade, recikliranja i oporabe kojima bi se baterija mogla podvrgnuti na kraju životnog vijeka. Taj bi elektronički sustav trebalo uvoditi u fazama, a prototipni bi se sustav trebao staviti na raspolaganje određenim gospodarskim subjektima i tijelima država članica barem godinu dana prije finalizacije provedbenih mjera kojima se definiraju konačne značajke i politika pristupa podacima sustava kako bi se osigurao njihov doprinos i pravodobna usklađenost. U toj bi se politici pristupa podacima trebali uzimati u obzir relevantna načela utvrđena u zakonodavstvu EU-a, uključujući Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskom upravljanju podacima (Akt o upravljanju podacima) 61 . Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za uvođenje elektroničkog sustava za razmjenu informacija o baterijama, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(94)Trebalo bi uvesti putovnicu za baterije, koja bi gospodarskim subjektima omogućila da na učinkovitiji način prikupljaju i ponovno upotrebljavaju informacije i podatke o pojedinim baterijama stavljenima na tržište te da u svojim aktivnostima planiranja donose bolje informirane odluke. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za uvođenje putovnice za bateriju, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(95)Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća 62 utvrđuju se pravila o nadzoru tržišta i kontroli proizvoda koji ulaze na tržište Unije. Kako bi se osiguralo da proizvodi na koje se primjenjuje načelo slobodnog kretanja robe ispunjavaju zahtjeve kojima se predviđa visoka razina zaštite javnih interesa, kao što su zdravlje ljudi, sigurnost te zaštita imovine i okoliša, ta bi se Uredba trebala primjenjivati na baterije obuhvaćene ovom Uredbom. Uredbu (EU) 2019/1020 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(96)Baterije bi trebalo staviti na tržište samo ako ne ugrožavaju zdravlje ljudi, sigurnost, imovinu ni okoliš kad se ispravno skladište i upotrebljavaju u namjeravanu svrhu ili u uvjetima uporabe koji se mogu u razumnoj mjeri predvidjeti, to jest kad bi takva uporaba mogla proizlaziti iz zakonitog i lako predvidljivog ljudskog ponašanja.

(97)Trebao bi postojati postupak u okviru kojeg bi se zainteresirane strane informirale o mjerama koje se namjeravaju poduzeti u odnosu na baterije koje ugrožavaju zdravlje ljudi, sigurnost, imovinu ili okoliš. Taj bi postupak trebao i tijelima za nadzor tržišta u državama članicama omogućiti da u suradnji s relevantnim gospodarskim subjektima djeluju u ranoj fazi u odnosu na takve baterije. Radi osiguravanja jednakih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje akata kako bi se utvrdilo jesu li nacionalne mjere za neusklađene baterije opravdane.

(98)Tijela za nadzor tržišta trebala bi imati pravo zahtijevati od gospodarskih subjekata da poduzmu korektivne mjere na temelju nalaza prema kojima baterija ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe ili gospodarski subjekt krši pravila o stavljanju baterije na tržište ili na raspolaganje na tržištu ili pravila o održivosti, sigurnosti, označivanju i dužnoj pažnji u lancu opskrbe.

(99)Javna nabava bitan je sektor kad je riječ o smanjenju učinaka ljudskih aktivnosti na okoliš i poticanju preusmjeravanja tržišta prema održivijim proizvodima. Javni naručitelji kako su definirani u Direktivi 2014/24/EU 63 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktivi 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća 64 , i naručitelji kako su definirani u Direktivi 2014/25/EU, trebali bi pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije uzimati u obzir utjecaje na okoliš kako bi se promicalo i stimuliralo tržište za čistu i energetski učinkovitu mobilnost i pohranu energije te time doprinijelo ciljevima politika Unije o okolišu, klimatskim promjenama i energiji.

(100)Za utvrđivanje jednakovrijednost programa dužne pažnje koje su razvile vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Kako bi se osiguralo da su popis sirovina te povezani rizici za društvo i okoliš aktualni, te kako bi se osigurala dosljednost s Uredbom o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima i Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji u pogledu obveza za gospodarske subjekte, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(101)Radi osiguravanja jednakih uvjeta za provedbu Komisijina priznavanja programâ dužne pažnje u lancu opskrbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(102)Pri donošenju delegiranih akata u skladu s ovom Uredbom posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona sa stručnjacima, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 65 Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente primaju u isto vrijeme kad i stručnjaci iz država članica te se njihovim stručnjacima sustavno omogućava pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(103) Provedbene ovlasti koje su ovom Uredbom dodijeljene Komisiji i koje nisu povezane s utvrđivanjem opravdanosti mjera koje poduzimaju države članice u pogledu neusklađenih baterija trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 66 .

(104)Za donošenje provedbenog akta u slučajevima kad Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne zadovoljava ili je prestalo zadovoljavati zahtjeve za svoju prijavu trebalo bi upotrebljavati savjetodavni postupak kako bi se od tijela koje provodi prijavljivanje zahtijevalo da poduzme potrebnu korektivnu mjeru, uključujući povlačenje prijave ako je to potrebno.

(105)Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju i u kojima se utvrđuje opravdanost nacionalne mjere poduzete u pogledu sukladne baterije koja predstavlja rizik ako je, u propisno opravdanim slučajevima koji se odnose na zaštitu zdravlja ljudi, sigurnosti, imovine ili okoliša, to utemeljeno na razlozima krajnje hitnosti.

(106)Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se trebaju primjenjivati u slučaju povreda ove Uredbe te osigurati provedbu tih pravila. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(107)S obzirom na potrebu da se osigura visoka razina zaštite okoliša i potrebu da se u obzir uzmu nove promjene na temelju znanstvenih činjenica, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala dostaviti izvješće o provedbi ove Uredbe i njezinu učinku na okoliš i na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Komisija bi u to izvješće trebala uključiti evaluaciju odredbi o kriterijima održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija, mjere za gospodarenje otpadnim baterijama i zahtjeve u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe. Izvješće bi prema potrebi trebalo biti popraćeno prijedlogom za izmjenu odgovarajućih odredbi ove Uredbe.

(108)Gospodarskim subjektima potrebno je osigurati dovoljno vremena da ispune svoje obveze na temelju ove Uredbe, a državama članicama da uspostave administrativnu infrastrukturu potrebnu za njezinu primjenu. Stoga bi primjenu ove Uredbe trebalo odgoditi do razumnog roka potrebnog za dovršetak tih priprema.

(109)Kako bi se državama članicama omogućilo da prilagode registar proizvođača uspostavljen na temelju Direktive 2006/66/EZ i da poduzmu potrebne administrativne mjere za organizaciju postupaka ovlaštenja koje provode nadležna tijela, a da se pritom održi kontinuitet za gospodarske subjekte, Direktivu 2006/66/EZ trebalo bi staviti izvan snage od 1. srpnja 2023. Obveze na temelju te Direktive koje su povezane s praćenjem i izvješćivanjem o stopi skupljanja prijenosnih baterija i učinkovitosti procesa recikliranja ostaju na snazi do 31. prosinca 2023., a povezane obveze za prijenos podataka Komisiji ostaju na snazi do 31. prosinca 2025. kako bi se osigurao kontinuitet sve dok Komisija na temelju ove Uredbe ne donese nova pravila za izračunavanje i nove formate za izvješćivanje.

(110)S obzirom na to da cilj ove Uredbe – osiguravanje da unutarnje tržište funkcionira te da baterije stavljene na tržište ispunjavaju zahtjeve u pogledu visokog stupnja zaštite zdravlja ljudi, sigurnosti, imovine i okoliša – ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za usklađenošću on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je predviđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je predviđeno u istome članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.
Opće odredbe

Članak 1.
Predmet i područje primjene

1.Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija kako bi se omogućilo stavljanje baterija na tržište ili u uporabu te zahtjevi za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija.

2.Ova se Uredba primjenjuje na sve baterije, odnosno prijenosne baterije, automobilske baterije, baterije za električna vozila i industrijske baterije, bez obzira na njihov oblik, obujam, masu, dizajn, sastav materijala, uporabu ili namjenu. Odnosi se i na baterije ugrađene u druge proizvode ili dodane drugim proizvodima.

3.Ova se Uredba ne primjenjuje na baterije u:

(a)opremi povezanoj sa zaštitom bitnih sigurnosnih interesa država članica, oružjem, streljivom i ratnim materijalom, uz isključenje proizvoda koji nisu namijenjeni posebno u vojne svrhe; i

(b)opremi namijenjenoj za upućivanje u svemir.

Članak 2.
Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)„baterija” znači svaki izvor električne energije proizvedene izravnim pretvaranjem kemijske energije koji se sastoji od jedne ili više nepunjivih ili punjivih baterijskih ćelija ili njihovih skupina;

(2)„baterijska ćelija” znači osnovna funkcionalna jedinica u bateriji koju tvore elektrode, elektrolit, spremnik, terminali i, ako je primjenjivo, separatori te koja sadržava aktivne materijale čijom se reakcijom stvara električna energija;

(3)„aktivni materijal” znači materijal koji kemijski reagira kako bi se proizvela električna energija pri pražnjenju baterijske ćelije;

(4)„nepunjiva baterija” znači baterija koja nije osmišljena tako da bi se mogla električno puniti;

(5)„punjiva baterija” znači baterija koja je osmišljena tako da bi se mogla električno puniti;

(6)„baterija s unutarnjom pohranom” znači baterija na koju nisu pričvršćeni nikakvi vanjski uređaji za pohranu energije;

(7)„prijenosna baterija” znači bilo koja baterija koja:

–je zapečaćena,

–ima masu manju od 5 kg,

–nije namijenjena za industrijsku uporabu i

–nije baterija za električno vozilo ni automobilska baterija;

(8)„prijenosne baterije za opću uporabu” znači prijenosne baterije u sljedećim uobičajenim oblicima: 4,5 volti (3R12), D, C, AA, AAA, AAAA, A23, 9 volti (PP3);

(9)„lako prijevozno sredstvo” znači vozilo na kotačima koje ima električni motor slabiji od 750 vata, u kojem putnici sjede dok se vozilo kreće i koje se može napajati samo električnim motorom ili kombinacijom motora i ljudske snage;

(10)„automobilska baterija” znači svaka baterija koja se upotrebljava samo za pokretanje, osvjetljavanje ili paljenje automobila;

(11)„industrijska baterija” znači svaka baterija koja je osmišljena za industrijsku uporabu i svaka druga baterija koja nije prijenosna baterija, baterija za električno vozilo ni automobilska baterija;

(12)„baterija za električno vozilo” znači svaka baterija koja je posebno osmišljena za pružanje pogona hibridnim i električnim vozilima za cestovni prijevoz;

(13)„sustav za pohranu energije sa stacionarnom baterijom” znači punjiva industrijska baterija s unutarnjom pohranom koja je posebno osmišljena za pohranu i isporuku električne energije u mrežu, neovisno o tome tko upotrebljava tu bateriju i gdje;

(14)„stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje baterije na tržište Unije;

(15)„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka baterije za distribuciju ili uporabu na tržištu u okviru komercijalne djelatnosti, uz naknadu ili besplatno;

(16)„stavljanje u uporabu” znači prva uporaba baterije u svrhu za koju je namijenjena u Uniji;

(17)„model baterije” znači bilo koja proizvedena baterija koja se proizvodi u seriji;

(18)„ugljični otisak” znači zbroj emisija stakleničkih plinova i uklanjanja stakleničkih plinova u sustavu proizvoda, koji je izražen u obliku ekvivalenata ugljikova dioksida (CO2) i temelji se na studiji ekološkog otiska proizvoda (PEF) s pomoću jedinstvene kategorije učinka klimatskih promjena;

(19)„gospodarski subjekt” znači proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer ili pružatelj usluge provođenja narudžbi koji podliježe obvezama povezanima s proizvodnjom baterija, njihovim stavljanjem na raspolaganje, na tržište ili u uporabu u skladu s ovom Uredbom;

(20)„neovisni subjekt” znači fizička ili pravna osoba, osim ovlaštenog distributera, servisera ili ponovnog proizvođača, koja je neovisna od proizvođača i izravno ili neizravno sudjeluje u popravku, održavanju ili prenamjeni baterija te uključuje subjekte za gospodarenje otpadom, servisere, proizvođače ili distributere opreme za popravke, alata ili rezervnih dijelova, kao i izdavače tehničkih informacija, subjekte koji pružaju usluge inspekcije i ispitivanja te subjekte koji pružaju usluge osposobljavanja ugraditeljima, proizvođačima i serviserima opreme za vozila na alternativna goriva;

(21)„QR kod” znači matrični crtični kod koji vodi do informacija o modelu baterije;

(22)„sustav upravljanja baterijom” znači elektronički uređaj koji nadzire ili upravlja električnim i toplinskim funkcijama baterije, koji upravlja i pohranjuje podatke o parametrima za utvrđivanje stanja i očekivanog životnog vijeka baterija koji su utvrđeni u Prilogu VII. te koji komunicira s vozilom ili uređajem u koji je baterija ugrađena;

(23)„uređaj” znači svaka električna ili elektronička oprema, kako je definirana u Direktivi 2012/19/EU, koja se u potpunosti ili djelomično napaja energijom dobivenom iz baterije ili koja se može napajati na taj način;

(24)„razina napunjenosti” znači dostupan kapacitet u bateriji izražen u obliku postotka nazivnog kapaciteta;

(25)„stanje” znači mjera općeg stanja punjive baterije i njezine sposobnosti da pruža određenu učinkovitost u usporedbi s prvotnim stanjem;

(26)„prenamjena” znači svaka radnja koja dovodi do toga da se cijela baterija ili dio nje upotrijebi u svrhu ili za primjenu različitu od one za koju je baterija bila izvorno namijenjena;

(27)„proizvođač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja proizvede bateriju ili za koju se baterija oblikuje ili proizvede, i koja tu bateriju stavlja na tržište pod svojim imenom ili trgovačkim znakom;

(28)„tehnička specifikacija” znači dokument u kojem se propisuju tehnički zahtjevi koje proizvod, proces ili usluga mora ispuniti;

(29)„usklađena norma” znači norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(30)„oznaka CE” znači oznaka kojom proizvođač označuje da je baterija usklađena s primjenjivim zahtjevima utvrđenima zakonodavstvom Unije o usklađivanju koje propisuje njezino stavljanje;

(31)„akreditacija” znači akreditacija kako je definirana u članku 2. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(32)„nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako je definirano u članku 2. stavku 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(33)„ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja iz ove Uredbe u vezi s baterijom;

(34)„tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje obavlja djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, izdavanje potvrda i inspekciju;

(35)„prijavljeno tijelo” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je prijavljeno u skladu s člankom 22. ove Uredbe;

(36)„dužna pažnja u lancu opskrbe” znači obveze gospodarskog subjekta koji na tržište stavlja punjivu industrijsku bateriju ili bateriju za električno vozilo koje su povezane s njegovim sustavom upravljanja, upravljanjem rizikom, provjerama trećih strana koje provode prijavljena tijela i davanjem informacija u cilju utvrđivanja i otklanjanja stvarnih i potencijalnih rizika povezanih s nabavom, obradom i trgovanjem sirovinama potrebnima za proizvodnju baterija;

(37)„proizvođač” znači bilo koji proizvođač, uvoznik ili distributer koji, bez obzira na metodu prodaje kojom se služi, među ostalim putem ugovora na daljinu kako je definirano člankom 2. stavkom 7. Direktive 2011/83/EU, pruža bateriju prvi put radi distribucije ili uporabe, među ostalim kad je ugrađena u uređaje ili vozila, na području određene države članice na profesionalnoj osnovi;

(38)„organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača” znači pravni subjekt koji financijski ili operativno organizira ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime više proizvođača;

(39)„otpadna baterija” znači svaka baterija za otpad u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ;

(40)„ponovna uporaba” znači cjelovita ili djelomična izravna ponovna uporaba baterije u izvornu svrhu za koju je baterija namijenjena;

(41)„opasna tvar” znači svaka tvar koja ispunjava kriterije za svrstavanje u bilo koji od sljedećih razreda ili kategorija opasnosti iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća 67 :

(a)razredi opasnosti od 2.1. do 2.4., razredi opasnosti 2.6. i 2.7., razred opasnosti 2.8. tipovi A i B, razredi opasnosti 2.9., 2.10. i 2.12., razred opasnosti 2.13. – 1. i 2. kategorija, razred opasnosti 2.14. – 1. i 2. kategorija, razred opasnosti 2.15. tipovi od A do F;

(b)razredi opasnosti od 3.1. do 3.6. i razred opasnosti 3.7.‚ „štetni učinci na spolnu funkciju i plodnost ili na razvoj”, razred opasnosti 3.8., „učinci različiti od narkotičkih”, razredi opasnosti 3.9. i 3.10.;

(c)razred opasnosti 4.1.;

(d)razred opasnosti 5.1.;

(42)„obrada” znači svaka aktivnost koja se izvodi na otpadnim baterijama nakon što su predane u postrojenje na razvrstavanje ili pripremu za recikliranje;

(43) „dobrovoljno skupljalište” znači svako neprofitno, komercijalno ili drugo gospodarsko poduzeće ili javno tijelo koje na vlastitu inicijativu sudjeluje u odvojenom skupljanju otpadnih prijenosnih baterija skupljanjem otpadnih prijenosnih baterija koje sâmo proizvodi ili koje proizvode drugi krajnji korisnici prije nego što ih preuzmu subjekti za gospodarenje otpadom radi kasnije obrade;

(44)„subjekt za gospodarenje otpadom” znači svaka fizička ili pravna osoba koja se na profesionalnoj osnovi bavi odvojenim skupljanjem, razvrstavanjem ili obradom otpadnih baterija;

(45)„odobreno postrojenje” znači bilo koje postrojenje koje je u skladu s Direktivom 2008/98/EZ odobreno za obradu ili recikliranje otpadnih baterija;

(46)„subjekt za recikliranje” znači bilo koja fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja izvršava procese recikliranja u odobrenom postrojenju;

(47)„životni vijek” za baterije znači razdoblje koje počinje kad se baterija stavi na tržište, a završava kad baterija postane otpad;

(48)„razina recikliranja” znači, za određenu državu članicu u određenoj kalendarskoj godini, postotak koji se dobiva dijeljenjem mase otpadnih baterija koje se u toj kalendarskoj godini podvrgnu obradi i recikliranju u skladu s člankom 56. ove Uredbe s masom otpadnih baterija skupljenih u skladu s člancima 48. i 49. ove Uredbe;

(49)„proces recikliranja” znači bilo koji postupak recikliranja otpadnih baterija, ne uključujući razvrstavanje ni pripremu za recikliranje, koji se može izvršiti u jednom ili nekoliko odobrenih postrojenja;

(50)„učinkovitost recikliranja” za proces recikliranja znači omjer koji se dobiva dijeljenjem mase izlaznih frakcija dobivenih recikliranjem s masom ulazne frakcije otpadnih baterija izraženo u postotku;

(51)„zakonodavstvo Unije o usklađivanju” znači svako zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište;

(52)„nacionalno tijelo” znači nadležno tijelo ili bilo koje drugo tijelo koje sudjeluje u nadzoru tržišta i koje je odgovorno za takav nadzor kako je utvrđeno u Poglavlju VI. ili nadzor državne granice u državi članici u pogledu baterija;

(53)„ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da djeluje u njegovo ime u odnosu na određene zadaće s obzirom na obveze proizvođača u skladu sa zahtjevima ove Uredbe;

(54)„uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na tržište Unije stavlja bateriju iz treće zemlje;

(55)„distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja nije proizvođač ni uvoznik i koja stavlja bateriju na raspolaganje na tržištu;

(56)„rizik” znači kombinacija vjerojatnosti nastanka štete i ozbiljnosti te štete ograničene na zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovine ili okoliša.

Za pojmove „otpad”, „posjednik otpada”, „gospodarenje otpadom”, „skupljanje”, „odvojeno skupljanje”, „sprečavanje”, „priprema za ponovnu uporabu”, „oporaba” i „recikliranje” primjenjuju se definicije iz članka 3. Direktive 2008/98/EZ.

Za pojmove „krajnji korisnik”, „nadzor tržišta”, „tijelo za nadzor tržišta”, „pružatelj usluge provođenja narudžbi”, „korektivna mjera”, „opoziv” i „povlačenje” primjenjuju se definicije iz članka 3. Uredbe (EU) 2019/1020.

Za pojmove „neovisni agregator” i „sudionik na tržištu” primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive (EU) 2019/944.

Članak 3.
Slobodno kretanje

1.Države članice ne smiju, iz razloga povezanih sa zahtjevima u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije ni s upravljanjem otpadnim baterijama obuhvaćenima ovom Uredbom zabraniti, ograničiti ni otežati stavljanje na raspolaganje na tržištu ni stavljanje u uporabu baterija koje su u skladu s ovom Uredbom.

2.Na trgovačkim sajmovima, izložbama, prezentacijama ili sličnim događajima države članice ne sprečavaju prikazivanje baterija koje nisu u skladu s ovom Uredbom pod uvjetom da je na vidljiv način jasno naznačeno da takve baterije nisu u skladu s ovom Uredbom i da nisu na prodaju dok ih se ne uskladi.

Članak 4.
Zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije

1.Baterije se stavljaju na tržište ili u uporabu samo ako ispunjavaju: 

(a)zahtjeve u pogledu održivosti i sigurnosti utvrđene u Poglavlju II.;

(b)zahtjeve u pogledu označivanja i informacija utvrđene u Poglavlju III.

2.Za sve aspekte koji nisu obuhvaćeni poglavljima II. i III., baterije ne smiju ugrožavati zdravlje ljudi, sigurnost, imovinu ni okoliš.

Članak 5.
Nadležno tijelo

1.Države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za izvršavanje obveza koje proizlaze iz Poglavlja VII. te za praćenje i provjeru usklađenosti proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača sa zahtjevima iz tog poglavlja.

2.Države članice utvrđuju pojedinosti o organizaciji i radu nadležnog tijela ili nadležnih tijela, uključujući administrativna i postupovna pravila, kako bi se osiguralo sljedeće:

(a)registraciju proizvođača u skladu s člankom 46.;

(b)ovlaštenje proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47. te ovlaštenje i praćenje u pogledu zahtjevâ na temelju članka 48.;

(c)nadzor nad provedbom obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47.;

(d)prikupljanje podataka o baterijama u skladu s člankom 61.;

(e)stavljanje na raspolaganje informacija u skladu s člankom 62.

3.Do [tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] države članice obavješćuju Komisiju o imenima i adresama nadležnih tijela imenovanih u skladu sa stavkom 1. Države članice bez nepotrebnog odlaganja priopćavaju Komisiji svaku promjenu imena ili adrese tih nadležnih tijela.

Poglavlje II.
Zahtjevi u pogledu održivosti i sigurnosti

Članak 6.
Ograničenja za opasne tvari

1.Uz ograničenja utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006, baterije ne smiju sadržavati opasne tvari na koje se primjenjuje ograničenje iz Priloga I., osim ako ispunjavaju uvjete tog ograničenja.

2.Ako postoji neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji treba urediti na razini Unije i koji proizlazi iz uporabe neke tvari u proizvodnji baterija ili iz tvari koja je prisutna u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili tijekom kasnijih faza njihova životnog ciklusa, uključujući fazu otpada, Komisija donosi delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 73. za izmjenu ograničenja iz Priloga I., u skladu s postupkom utvrđenim u članku 71.

3.Komisija pri donošenju delegiranog akta iz stavka 2. uzima u obzir socioekonomski učinak ograničenja, uključujući raspoloživost alternativa za predmetnu opasnu tvar.

4.Ograničenja donesena na temelju stavka 2. ne primjenjuju se na uporabu tvari u znanstvenim istraživanjima i razvoju (baterija) kako je utvrđeno u članku 3. stavku 23. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

5.Ako se ograničenje doneseno na temelju stavka 2. ne primjenjuje na istraživanje i razvoj usmjeren prema proizvodu i procesu, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 22. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, to izuzeće i najveća količina tvari koja se može izuzeti navedeni su u Prilogu I.

Članak 7.
Ugljični otisak baterija za električna vozila i punjivih industrijskih baterija

1.Uz baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh prilaže se tehnička dokumentacija koja za svaki model i seriju baterije u pojedinom proizvodnom pogonu sadržava deklaraciju o ugljičnom otisku izrađenu u skladu s delegiranim aktom iz drugog podstavka u kojoj se navode barem sljedeće informacije:

(a)administrativni podaci o proizvođaču;

(b)podaci o bateriji na koju se deklaracija odnosi;

(c)podaci o geografskoj lokaciji proizvodnog pogona u kojem je proizvedena baterija;

(d)ukupan ugljični otisak baterije izračunan u kilogramima ekvivalenta ugljikova dioksida;

(e)ugljični otisak baterije razvrstan prema fazi životnog ciklusa, kako je opisano u točki 4. Priloga II.;

(f)izjava o provjeri neovisne treće strane;

(g)poveznica na internetsku stranicu putem koje je dostupna javna verzija studije koja potkrepljuje rezultate deklaracije o ugljičnom otisku.

Zahtjev u pogledu deklaracije o ugljičnom otisku iz prvog podstavka primjenjuje se od 1. srpnja 2024. na baterije za električna vozila i na punjive industrijske baterije.

Komisija najkasnije do 1. srpnja 2023. donosi:

(a)delegirani akt na temelju članka 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije izračuna ukupnog ugljičnog otiska baterije iz točke (d), u skladu s ključnim elementima utvrđenima u Prilogu II.;

(b)provedbeni akt kojim se utvrđuje format deklaracije o ugljičnom otisku iz prvog podstavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. za izmjenu zahtjeva u pogledu informacija utvrđenih u prvom podstavku.

2.Baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh moraju imati uočljivu, lako čitljivu i neizbrisivu oznaku koja pokazuje razred učinkovitosti prema ugljičnom otisku kojemu pojedina baterija pripada.

Osim informacija utvrđenih u stavku 1., tehnička dokumentacija mora pokazivati da su deklarirani ugljični otisak i povezano razvrstavanje u razrede učinkovitosti prema ugljičnom otisku izračunani u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranom aktu koji Komisija donese u skladu s četvrtim podstavkom.

Zahtjevi u pogledu razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz prvog podstavka primjenjuju se od 1. siječnja 2026. na baterije za električna vozila i na punjive industrijske baterije.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2024. donosi:

(a)delegirani akt na temelju članka 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz prvog podstavka. Komisija pri izradi tog delegiranog akta uzima u obzir relevantne ključne elemente utvrđene u Prilogu II.;

(b)provedbeni akt kojim se utvrđuju formati oznaka iz prvog podstavka i format deklaracije o razredu učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz drugog podstavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

3.Za baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh uz svaki se model i seriju baterije u pojedinom proizvodnom pogonu prilaže tehnička dokumentacija koja pokazuje da je deklarirana vrijednost ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa niža od maksimalnog praga utvrđenog u delegiranom aktu koji Komisija donese u skladu s trećim podstavkom.

Zahtjev u pogledu maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog podstavka primjenjuje se od 1. srpnja 2027. na baterije za električna vozila i na punjive industrijske baterije.

Komisija najkasnije do 1. srpnja 2026. donosi delegirani akt u skladu s člankom 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog podstavka. Komisija pri izradi tog delegiranog akta uzima u obzir relevantne ključne elemente utvrđene u Prilogu II.

Uvođenjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa prema potrebi se pokreće postupak ponovne klasifikacije razredâ učinkovitosti baterija iz stavka 2. s obzirom na ugljični otisak.

Članak 8.
Udio recikliranog sadržaja u industrijskim baterijama, baterijama za električna vozila i automobilskim baterijama

1.Uz industrijske baterije, baterije za električna vozila i automobilske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima od 1. siječnja 2027. prilaže se tehnička dokumentacija koja sadržava informacije o količini kobalta, olova, litija ili nikla koji je oporabljen iz otpada i prisutan u aktivnim materijalima u svakom modelu i seriji baterija u pojedinom proizvodnom pogonu.

Komisija do 31. prosinca 2025. mora donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija izračuna i provjere količine kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog iz otpada koji je prisutan u aktivnim materijalima u baterijama iz prvog podstavka te format tehničke dokumentacije. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2.Uz industrijske baterije, baterije za električna vozila i automobilske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima od 1. siječnja 2030. prilaže se tehnička dokumentacija koja pokazuje da te baterije sadržavaju sljedeće minimalne udjele kobalta, olova, litija ili nikla koji je oporabljen iz otpada i prisutan u aktivnim materijalima u svakom modelu i seriji baterija u pojedinom proizvodnom pogonu:

(a)12 % za kobalt,

(b)85 % za olovo;

(c)4 % za litij;

(d)4 % za nikal.

3.Uz industrijske baterije, baterije za električna vozila i automobilske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima od 1. siječnja 2035. prilaže se tehnička dokumentacija koja pokazuje da te baterije sadržavaju sljedeće minimalne udjele kobalta, olova, litija ili nikla koji je oporabljen iz otpada i prisutan u aktivnim materijalima u svakom modelu i seriji baterija u pojedinom proizvodnom pogonu:

(a)20 % za kobalt,

(b)85 % za olovo;

(c)10 % za litij;

(d)12 % za nikal.

4.Kad je to opravdano i primjereno zbog raspoloživosti odnosno nedovoljne raspoloživosti kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog iz otpada, Komisija je u skladu s člankom 73. ovlaštena do 31. prosinca 2027. donijeti delegirani akt za izmjenu ciljeva iz stavaka 2. i 3.

Članak 9.
Zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti prijenosnih baterija za opću uporabu

1.Prijenosne baterije za opću uporabu od 1. siječnja 2027. moraju zadovoljavati vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti iz Priloga III. utvrđene delegiranim aktom koji Komisija donese u skladu sa stavkom 2.

2.Komisija do 31. prosinca 2025. mora donijeti delegirani akt u skladu s člankom 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u Prilogu III. koje prijenosne baterije za opću uporabu moraju zadovoljiti.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi izmjene parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđenih u Prilogu III. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

Komisija pri izradi delegiranog akta iz prvog podstavka razmatra potrebu za smanjenjem utjecaja prijenosnih baterija za opću uporabu na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa i uzima u obzir relevantne međunarodne norme i sustave označivanja. Komisija osigurava i da odredbe iz tog delegiranog akta nemaju znatan negativan učinak na funkcionalnost tih baterija ni uređaja u koji su te baterije ugrađene, na cjenovnu pristupačnost i trošak za krajnje korisnike ni na konkurentnost industrije. Proizvođačima predmetnih baterija i uređaja ne smije se nametati prekomjerno administrativno opterećenje.

3.Komisija do 31. prosinca 2030. mora procijeniti izvedivost mjera usmjerenih na ukidanje uporabe nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu na temelju metodologije procjene životnog ciklusa u svrhu smanjenja njihova utjecaja na okoliš. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće te razmatra poduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga.

Članak 10.
Zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti punjivih industrijskih baterija i baterija za električna vozila

1.Uz punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh od [12 mjeseci nakon stupanja Uredbe na snagu] prilaže se tehnička dokumentacija koja sadržava vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

Tehnička dokumentacija iz prvog podstavka sadržava i objašnjenje tehničkih specifikacija, normi i uvjeta koji su upotrijebljeni za mjerenje, izračunavanje ili procjenjivanje vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti. To objašnjenje mora sadržavati barem elemente utvrđene u dijelu B Priloga IV.

2.Punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh od 1. siječnja 2026. moraju zadovoljavati minimalne vrijednosti utvrđene delegiranim aktom koji Komisija donese u skladu sa stavkom 3. za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

3.Komisija do 31. prosinca 2024. mora donijeti delegirani akt u skladu s člankom 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV. koje punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh moraju zadovoljiti.

Komisija pri izradi delegiranog akta iz prvog podstavka razmatra potrebu za smanjenjem utjecaja na okoliš punjivih industrijskih baterija s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh tijekom njihova životnog ciklusa i osigurava da zahtjevi utvrđeni tim aktom nemaju znatan negativan učinak na funkcionalnost tih baterija ni uređaja u koje su te baterije ugrađene, na cjenovnu pristupačnost baterija ili uređaja ni na konkurentnost industrije. Proizvođačima predmetnih baterija i uređaja ne smije se nametati prekomjerno administrativno opterećenje.

Članak 11.
Mogućnost uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija 

1.Krajnjem korisniku ili neovisnim subjektima mora biti omogućeno jednostavno uklanjanje ili zamjena prijenosnih baterija ugrađenih u uređaje tijekom čitavog životnog vijeka uređaja ako baterije imaju kraći životni vijek od uređaja, odnosno najkasnije do kraja životnog vijeka uređaja.

Smatra se da se baterija jednostavno može zamijeniti ako se nakon uklanjanja iz uređaja može zamijeniti sličnom baterijom bez učinka na funkcioniranje ili učinkovitost tog uređaja.

2.Obveze utvrđene u stavku 1. ne primjenjuju se ako je:

(a)zbog sigurnosti, učinkovitosti, medicinskih razloga ili cjelovitosti podataka nužno kontinuirano napajanje energijom i trajna povezanost između uređaja i prijenosne baterije; ili

(b)funkcioniranje baterije moguće samo kad je baterija ugrađena u strukturu uređaja.

3.Komisija donosi smjernice za olakšavanje usklađene primjene odstupanja utvrđenih u stavku 2.

Članak 12.
Sigurnost sustava za pohranu energije sa stacionarnom baterijom

1.Uz sustave za pohranu energije sa stacionarnom baterijom prilaže se tehnička dokumentacija koja pokazuje da su oni sigurni pri uobičajenom radu i uporabi, zajedno s dokazima da su uspješno ispitani s obzirom na sigurnosne parametre utvrđene u Prilogu V., za što se trebaju primijeniti suvremene metodologije ispitivanja.

2.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi izmjene sigurnosnih parametara utvrđenih u Prilogu V. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

Poglavlje III.
Zahtjevi u pogledu označivanja i informacija

Članak 13.
Označivanje baterija

1.Baterije se od 1. siječnja 2027. označuju oznakom koja sadržava informacije utvrđene u dijelu A Priloga VI.

2.Od 1. siječnja 2027. prijenosne i automobilske baterije označuju se oznakom koja sadržava informacije o njihovu kapacitetu, a prijenosne baterije označuju se oznakom koja sadržava informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kad se upotrebljavaju za određene primjene.

3.Baterije se od 1. srpnja 2023. označuju simbolom koji označava „odvojeno skupljanje” u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelu B Priloga VI.

Simbol mora prekrivati najmanje 3 % površine najveće plohe baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

U slučaju cilindričnih baterijskih ćelija taj simbol mora prekrivati najmanje 1,5 % površine baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

Ako je veličina baterije tolika da bi simbol bio manji od 0,5 cm × 0,5 cm, bateriju nije potrebno označiti, već se simbol veličine najmanje 1 cm × 1 cm otiskuje na ambalaži.

4.Baterije koje sadržavaju više od 0,002 % kadmija ili više od 0,004 % olova od 1. srpnja 2023. označuju se odgovarajućim kemijskim simbolom za predmetni metal: Cd ili Pb.

Simbol koji označava sadržaj teških metala tiska se ispod simbola prikazanog u dijelu B Priloga VI. i prekriva površinu od najmanje jedne četvrtine veličine tog simbola.

5.Baterije se označuju QR kodom u skladu s dijelom C Priloga VI.; taj kod omogućava pristup sljedećim informacijama:

(a)informacijama iz stavka 1. za sve baterije od 1. siječnja 2027.;

(b)informacijama iz stavka 2. za prijenosne i automobilske baterije od 1. siječnja 2027.;

(c)simbolu iz stavka 3. za sve baterije od 1. siječnja 2023.;

(d)simbolu iz stavka 4. za baterije koje sadržavaju više od 0,002 % kadmija ili više od 0,004 % olova od 1. siječnja 2023.;

(e)izvješću iz članka 39. stavka 6. za punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila od [12 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu];

(f)deklaraciji o ugljičnom otisku iz članka 7. stavka 1. za baterije za električna vozila i za punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh od 1. srpnja 2024.;

(g)razredu učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz članka 7. stavka 2. za baterije za električna vozila i za punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh od 1. siječnja 2026.;

(h)količini kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog iz otpada i prisutnog u aktivnim materijalima u bateriji u skladu s člankom 8. za punjive industrijske baterije, automobilske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh od 1. siječnja 2027.;

(i)izjavi iz članka 18. za sve baterije od 1. siječnja 2023.;

(j)informacijama iz članka 60. stavka 1. točaka od (a) do (f) za sve baterije od 1. srpnja 2023.

6.Oznake i QR kod iz stavaka od 1. do 5. otiskuju se ili urezuju na bateriju tako da su uočljivi, čitljivi i neizbrisivi. Ako to nije moguće ili opravdano zbog prirode i veličine baterije, oznake se stavljaju na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

7.Komisija do 31. prosinca 2025. mora donijeti provedbene akte radi utvrđivanja usklađenih specifikacija za zahtjeve u pogledu označivanja iz stavaka 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 14.
Informacije o stanju i očekivanom životnom vijeku baterija

1.Punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh moraju uključivati sustav upravljanja baterijom koji sadržava podatke o parametrima za utvrđivanje stanja i očekivanog životnog vijeka baterija kako je utvrđeno u Prilogu VII.

2.Pristup podacima u sustavu upravljanja baterijom iz stavka 1. u svakom se trenutku neselektivno omogućava pravnoj ili fizičkoj osobi koja je zakonito kupila bateriju ili bilo kojoj trećoj strani koja djeluje u njezino ime u sljedeće svrhe:

(a)procjena preostale vrijednosti baterije i mogućnost daljnje uporabe;

(b)olakšavanje ponovne uporabe, prenamjene ili ponovne proizvodnje baterije;

(c)stavljanje baterije na raspolaganje neovisnim agregatorima ili sudionicima na tržištu putem pohrane energije.

3.Odredbe ovog članka primjenjuju se uz one utvrđene u zakonodavstvu Unije o homologaciji vozila. 

Poglavlje IV.
Sukladnost baterija

Članak 15.
Pretpostavka sukladnosti baterija 

1.Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12. i 13. te članku 59. stavku 5. točki (a) ove Uredbe, mjerenja i izračuni provode se primjenom pouzdane, točne i ponovljive metode kod koje se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku razinu nepouzdanosti, uključujući metode navedene u normama čiji su referentni brojevi u tu svrhu objavljeni u Službenom listu Europske unije.

2.Za baterije koje su ispitane prema usklađenim normama ili dijelovima usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima iz članaka 9., 10. i 13. te članka 59. stavka 5. točke (a) u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim usklađenim normama.

3.Za baterije koje su u skladu s usklađenim normama ili dijelovima usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 12. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim usklađenim normama.

Članak 16.
Zajedničke specifikacije

1.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se propisuju zajedničke specifikacije za zahtjeve utvrđene u člancima 9., 10., 12. i 13. te članku 59. stavku 5. točki (a) ili ispitivanja iz članka 15. stavka 2. ako:

(a)ti zahtjevi ili ispitivanja nisu obuhvaćeni usklađenim normama ili njihovim dijelovima na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije; ili

(b)Komisija primijeti nepotrebna odlaganja u donošenju zatraženih usklađenih normi ili ako smatra da relevantne usklađene norme nisu dostatne; ili

(c)Komisija odluči u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1025/2012 zadržati ograničavanja ili povući upućivanja na usklađene norme ili njihove dijelove kojima su ti zahtjevi ili ispitivanja obuhvaćeni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2.Za baterije koje su ispitane prema zajedničkim specifikacijama ili dijelovima zajedničkih specifikacija pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10. i 13. te članku 59. stavku 5. točki (a) u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima i, prema potrebi, u kojoj su zadovoljene minimalne vrijednosti utvrđene za navedene zahtjeve.

3.Za baterije koje su u skladu sa zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 12. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima.

Članak 17.
Postupci ocjenjivanja sukladnosti

1.Prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik osigurava provođenje ocjenjivanja sukladnosti proizvoda sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. ove Uredbe.

2.Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 6., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. provodi se u skladu s postupkom utvrđenim u dijelu A Priloga VIII.

3.Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 7., 8. i 39. provodi se u skladu s postupkom utvrđenim u dijelu B Priloga VIII.

4.Komisija je temeljem članka 73. ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjene Priloga VIII. uvođenjem dodatnih koraka provjere u module ocjenjivanja sukladnosti ili zamjenom tih modula drugim modulima utvrđenima u Odluci br. 768/2008/EZ, po potrebi nakon njihova prilagođavanja specifičnim zahtjevima za baterije.

5.Zapisi i prepiska koji se odnose na ocjenjivanje sukladnosti baterija sastavljaju se na službenom jeziku države članice u kojoj prijavljeno tijelo koje provodi postupke ocjenjivanja sukladnosti iz stavaka 1. i 2. ima poslovni nastan ili na jeziku koji to tijelo prihvaća.

Članak 18.
EU izjava o sukladnosti

1.EU izjavom o sukladnosti potvrđuje se da je dokazano ispunjenje zahtjeva iz poglavlja II. i III.

2.EU izjava o sukladnosti ima strukturu uzorka navedenu u Prilogu IX., sadržava elemente određene u relevantnim modulima iz Priloga VIII. i redovito se ažurira. Prevodi se na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica u kojoj je baterija stavljena na tržište ili u uporabu.

3.Ako se na jedan model baterije primjenjuje više od jednog akta Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, u vezi sa svim takvim aktima Unije sastavlja se samo jedna EU izjava o sukladnosti. U toj izjavi navode se predmetni akti Unije i upućivanja na njihove objave.

Članak 19.
Opća načela stavljanja oznake CE 

Stavljanje oznake CE podliježe općim načelima utvrđenima u članku 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Članak 20.
Pravila i uvjeti za stavljanje oznake CE

1.Oznaka CE stavlja se na bateriju tako da bude uočljiva, čitljiva i neizbrisiva. Ako zbog prirode baterije to nije moguće ili opravdano, stavlja se na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

2.Oznaka CE stavlja se prije stavljanja baterije na tržište.

3.Nakon oznake CE navodi se identifikacijski broj prijavljenog tijela koje je provelo postupak ocjenjivanja sukladnosti. Identifikacijski broj stavlja sâmo prijavljeno tijelo ili, prema njegovim uputama, proizvođač odnosno proizvođačev ovlašteni zastupnik.

4.Nakon oznake CE i identifikacijskog broja iz stavka 3. navode se, ako je primjenjivo, druge oznake koje ukazuju na poseban rizik, uporabu ili drugu opasnost povezanu s uporabom, skladištenjem, obradom ili prijevozom baterije.

5.Države članice oslanjaju se na postojeće mehanizme kako bi osigurale pravilnu primjenu sustava pravila za stavljanje oznake CE i poduzimaju potrebne mjere u slučaju nepravilne uporabe te oznake.

Poglavlje V.
Prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti

Članak 21.
Prijavljivanje 

Države članice Komisiji i ostalim državama članicama prijavljuju tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su ovlaštena za provođenje ocjenjivanja sukladnosti na temelju ove Uredbe.

Članak 22.

Tijela koja provode prijavljivanje

1.Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje koje je nadležno za utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti te praćenje prijavljenih tijela, uključujući usklađenost s člankom 25.

2.Države članice mogu odlučiti da ocjenjivanje i praćenje iz stavka 1. provodi nacionalno akreditacijsko tijelo u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 i u skladu s njom.

3.Ako tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na neki drugi način povjeri ocjenjivanje, prijavljivanje ili praćenje iz stavka 1. ovog članka tijelu koje nije tijelo javne vlasti, to tijelo mora biti pravni subjekt i mutatis mutandis ispunjavati zahtjeve iz članka 23. Osim toga, ono mora biti osigurano od odgovornosti koje proizlaze iz njegovih aktivnosti.

4.Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavka 3.

Članak 23.
Zahtjevi u vezi s tijelima koja provode prijavljivanje

1.Tijelo koje provodi prijavljivanje osniva se, organizira i djeluje tako da se zaštite objektivnost i nepristranost njegovih aktivnosti i izbjegnu sukobi interesa s prijavljenim tijelima i tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koja podnose zahtjev za prijavljivanje u skladu s člankom 28.

2.Tijelo koje provodi prijavljivanje organizira se tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose mjerodavne osobe različite od onih koje provode ocjenjivanje za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja podnose zahtjev za prijavljivanje u skladu s člankom 28.

3.Tijelo koje provodi prijavljivanje ne nudi niti obavlja aktivnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti kao ni usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj osnovi.

4.Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost prikupljenih podataka. Međutim, razmjenjuje informacije o prijavljenim tijelima s Komisijom te tijelima koja provode prijavljivanje u drugim državama članicama i drugim relevantnim nacionalnim tijelima.

5.Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnog osoblja za pravilnu provedbu svojih zadaća.

Članak 24.
Obveze obavješćivanja koje se odnose na tijela koja provode prijavljivanje

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postupcima za ocjenjivanje i prijavljivanje tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti, o praćenju prijavljenih tijela i o svim promjenama u vezi s time.

Komisija stavlja te podatke na raspolaganje javnosti.

Članak 25.
Zahtjevi u vezi s prijavljenim tijelima

1.Za potrebe prijavljivanja tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati zahtjeve utvrđene stavcima od 2. do 11.

2.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se u skladu s nacionalnim pravom države članice i ima pravnu osobnost.

3.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je treće strane neovisno u odnosu na bilo kakve poslovne veze i model baterije koji ocjenjuje, osobito u odnosu na proizvođače baterija, trgovinske partnere proizvođača baterija, dioničke ulagače u postrojenja proizvođača baterija te u odnosu na ostala prijavljena tijela i poslovna udruženja, matična društva i društva kćeri prijavljenih tijela.

4.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i djelatnici odgovorni za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti projektant, proizvođač, dobavljač, instalater, kupac, vlasnik, korisnik ni održavatelj baterija koje ocjenjuju, kao ni predstavnici bilo koje od tih strana. Time se ne isključuje uporaba baterija potrebnih za aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti ni uporaba baterija u osobne svrhe.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo ni djelatnici zaduženi za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni u projektiranje, proizvodnju, prodaju, ugradnju, uporabu ni održavanje tih baterija niti smiju zastupati stranke uključene u te aktivnosti. Ne smiju sudjelovati ni u kakvoj aktivnosti koja može ugroziti neovisnost njihove prosudbe ili poštenje u odnosu na aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. To se posebno odnosi na usluge savjetovanja.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osigurava da aktivnosti njegovih matičnih ili sestrinskih društava, društava kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ni nepristranost njegovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

5.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i njegovo osoblje provode aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnosti i potrebne tehničke stručnosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, posebno u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih aktivnosti.

6.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u stanju je provoditi sve aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti iz Priloga VIII. za koje je prijavljeno, bez obzira na to obavlja li te aktivnosti sâmo tijelo ili se one obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.

U bilo kojem trenutku i za bilo koji postupak ocjenjivanja sukladnosti te za svaki model baterije za koji je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže potrebnim:

(a)internim osobljem s tehničkim znanjem te dostatnim i primjerenim iskustvom za obavljanje aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti;

(b)opisima postupaka u skladu s kojima se provodi ocjenjivanje sukladnosti te koji osiguravaju transparentnost i mogućnost ponavljanja tih postupaka;

(c)odgovarajućim politikama i postupcima za razlikovanje aktivnosti koje provodi kao prijavljeno tijelo i drugih aktivnosti;

(d)postupcima za provođenje aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti u kojima se uzima u obzir veličina poduzeća, sektor u kojemu djeluje, njegova struktura, stupanj složenosti tehnologije predmetne baterije i masovna ili serijska priroda proizvodnog procesa.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u svakom trenutku ima pristup svoj ispitnoj opremi ili postrojenjima koja su potrebna za svaki postupak ocjenjivanja sukladnosti i svaki model baterije za koji je prijavljeno.

7.Osoblje odgovorno za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti odlikuje sljedeće:

(a)dobra tehnička i stručna osposobljenost kojom su obuhvaćene sve aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti prijavljeno;

(b)zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva povezanih s ocjenjivanjima koja provodi i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja;

(c)odgovarajuće poznavanje i razumijevanje zahtjevâ iz poglavlja II. i III., primjenjivih usklađenih normi iz članka 15. i zajedničkih specifikacija iz članka 16. te relevantnih odredaba zakonodavstva Unije o usklađivanju i nacionalnog zakonodavstva;

(d)sposobnost sastavljanja certifikata, vođenja evidencije i pripreme izvješća kojima se dokazuje da su ocjenjivanja sukladnosti provedena.

8.Zajamčena je nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njegova najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

Naknada za rad najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja ni o rezultatima tih ocjenjivanja.

9.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sklapa osiguranje od odgovornosti, osim ako odgovornost preuzme država u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj se aktivnosti provode ili ako je za ocjenjivanje sukladnosti izravno odgovorna ta država članica.

10.Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuva poslovnu tajnu koja se odnosi na sve podatke prikupljene pri provođenju njegovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti u skladu s Prilogom VIII., osim u slučaju kad ih zahtijeva nadležno tijelo države članice u kojoj se provode njegove aktivnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

11.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluje u odgovarajućim aktivnostima normizacije i aktivnostima koordinacijske skupine prijavljenog tijela osnovane u skladu s člankom 37. ili osigurava da je njegovo osoblje koje provodi ocjenjivanje sukladnosti informirano o tim aktivnostima te kao opće smjernice primjenjuje administrativne odluke i dokumente nastale kao rezultat rada te skupine.

Članak 26.
Pretpostavka sukladnosti prijavljenih tijela

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže da ispunjava kriterije utvrđene u relevantnim usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja se da je u skladu sa zahtjevima iz članka 25. u mjeri u kojoj primjenjive usklađene norme obuhvaćaju te zahtjeve.

Članak 27.
Društva kćeri i podizvođači prijavljenih tijela

1.Ako prijavljeno tijelo povjeri određene zadaće povezane s ocjenjivanjem sukladnosti podizvođačima ili ih prenese društvu kćeri, mora osigurati da taj podizvođač ili to društvo kći ispunjava zahtjeve iz članka 25. te o tome obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje.

2.Prijavljeno tijelo preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana.

3.Aktivnosti se mogu povjeriti podizvođaču ili ih može provoditi društvo kći samo ako je stranka s tim suglasna. Podizvođaču odnosno društvu kćeri ne može se delegirati zadatak uspostave i nadzora internih postupaka, općih politika, kodeksa ponašanja ili drugih internih pravila, imenovanje osoblja za određene zadaće ni donošenje odluka o izdavanju potvrda.

4.Prijavljeno tijelo tijelu koje provodi prijavljivanje stavlja na raspolaganje odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje kvalifikacija podizvođača ili društva kćeri i na poslove koje oni obavljaju u skladu s Prilogom VIII.

Članak 28.
Zahtjev za prijavljivanje

1.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavljivanje tijelu koje provodi prijavljivanje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

2.Zahtjevu za prijavu prilaže se opis aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, modula za ocjenjivanje sukladnosti utvrđenih u Prilogu VIII. i modela baterije za koji tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tvrdi da je nadležno, kao i potvrda o akreditaciji koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo i kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve iz članka 25.

3.Ako predmetno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može dostaviti potvrdu o akreditaciji iz stavka 2., tijelu koje provodi prijavljivanje dostavlja svu dokaznu dokumentaciju potrebnu za provjeru, priznavanje i redovni nadzor njegove usklađenosti sa zahtjevima iz članka 25., uključujući odgovarajuću dokumentaciju kojom se dokazuje neovisnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti u smislu stavka 3. tog članka.

Članak 29.
Postupak prijavljivanja

1.Tijelo koje provodi prijavljivanje može prijaviti samo tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 25.

2.Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i druge države članice o svakom tijelu za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 1. putem alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

3.Ta obavijest sadržava sve pojedinosti o aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti, modulu ili modulima za ocjenjivanje sukladnosti, obuhvaćenim baterijama i relevantnim potvrdama stručnosti.

4.Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 28. stavka 2., tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji i drugim državama članicama dostavlja dokaznu dokumentaciju kojom se potvrđuje stručnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i mehanizmi na snazi kako bi se osiguralo da će se tijelo redovito pratiti i da će nastaviti ispunjavati zahtjeve iz članka 25.

5.Predmetno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti može obavljati aktivnosti prijavljenog tijela samo ako Komisija ili druge države članice ne podnesu prigovor u roku od dva tjedna od prijavljivanja u slučajevima kad prijava uključuje potvrdu o akreditaciji iz članka 28. stavka 2., odnosno u roku od dva mjeseca od prijavljivanja u slučajevima kad prijava uključuje dokaznu dokumentaciju iz članka 28. stavka 3.

6.Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i druge države članice o svim naknadnim relevantnim promjenama u vezi s prijavljivanjem iz stavka 2.

Članak 30.
Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela

1.Komisija prijavljenom tijelu dodjeljuje identifikacijski broj.

Dodjeljuje mu samo jedan takav broj, čak i kad je tijelo prijavljeno na temelju više akata Unije.

2.Komisija objavljuje popis prijavljenih tijela, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljena.

Komisija osigurava redovito ažuriranje tog popisa.

Članak 31.
Izmjene u prijavama

1.Ako tijelo koje provodi prijavljivanje utvrdi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo više ne zadovoljava zahtjeve iz članka 25. ili da ne ispunjava svoje obveze, tijelo koje provodi prijavljivanje prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači prijavu, ovisno o ozbiljnosti neispunjavanja tih zahtjeva ili obveza. O tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice.

2.U slučaju ograničenja, suspenzije ili povlačenja prijave, ili ako je prijavljeno tijelo prestalo s radom, tijelo koje provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće mjere kako bi osiguralo da dokumentaciju tog tijela obradi drugo prijavljeno tijelo ili da se stavi na raspolaganje odgovornim tijelima koja provode prijavljivanje i tijelima za nadzor tržišta na njihov zahtjev.

Članak 32.
Osporavanje stručnosti prijavljenih tijela

1.Komisija istražuje sve slučajeve u kojima sumnja ili je upozorena na sumnju u stručnost prijavljenog tijela ili njegovo stalno ispunjavanje preuzetih zahtjeva i obveza.

2.Tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji na zahtjev dostavlja sve informacije koje se odnose na osnovu za prijavljivanje ili održavanje stručnosti predmetnog prijavljenog tijela.

3.Komisija osigurava da se sve informacije osjetljive prirode pribavljene tijekom istraga smatraju povjerljivima.

4.Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne zadovoljava ili je prestalo zadovoljavati zahtjeve za svoju prijavu, donosi provedbeni akt kojim se od tijela koje provodi prijavljivanje zahtijeva da poduzme potrebne korektivne mjere, uključujući povlačenje prijave ako je to potrebno. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 74. stavka 2.

Članak 33.
Radne obveze prijavljenih tijela

1.Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanja sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti iz Priloga VIII.

2.Prijavljeno tijelo provodi svoje aktivnosti na razmjeran način, izbjegavajući nepotrebno opterećivanje gospodarskih subjekata i vodeći računa o veličini poduzeća, sektoru u kojem poduzeće posluje, strukturi poduzeća, stupnju složenosti baterije koja se ocjenjuje te masovnom ili serijskom karakteru proizvodnog procesa.

Pri tome prijavljeno tijelo poštuje stupanj strogosti i razinu zaštite koji su potrebni da bi baterija ispunila zahtjeve ove Uredbe.

3.Ako prijavljeno tijelo utvrdi da proizvođač ne ispunjava zahtjeve utvrđene u poglavljima II. i III., usklađene norme iz članka 15., zajedničke specifikacije iz članka 16. ili druge tehničke specifikacije, od njega zahtijeva da poduzme odgovarajuće korektivne mjere s obzirom na drugu i konačnu odluku o potvrđivanju, osim ako se nedostaci ne mogu ispraviti, jer tada potvrdu nije moguće izdati.

4.Ako tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja potvrde o sukladnosti ili donošenja odluke o odobrenju prijavljeno tijelo utvrdi da baterija više nije sukladna, zahtijeva od proizvođača da poduzme odgovarajuće korektivne mjere i prema potrebi suspendira ili povlači potvrdu o sukladnosti, odnosno odluku o odobrenju.

5.Ako korektivne mjere nisu poduzete ili nemaju željeni učinak, prijavljeno tijelo prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači potvrdu o sukladnosti, odnosno odluku o odobrenju.

Članak 34.
Žalba na odluke prijavljenih tijela

Države članice osiguravaju dostupnost žalbenog postupka na odluke prijavljenih tijela.

Članak 35.
Obveza prijavljenih tijela u pogledu obavješćivanja

1.Prijavljeno tijelo obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

(a)svakom odbijanju, ograničenju, suspenziji ili povlačenju potvrde o sukladnosti ili odluke o odobrenju;

(b)svim okolnostima koje utječu na opseg ili uvjete njegova prijavljivanja;

(c)svakom zahtjevu za obavješćivanje koji je primilo od tijelâ za nadzor tržišta u vezi sa svojim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti;

(d)na zahtjev, o svim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti provedenima u području za koje je prijavljeno i svakoj drugoj provedenoj aktivnosti, uključujući prekogranične aktivnosti i ugovore s podizvođačima.

2.Prijavljeno tijelo drugim prijavljenim tijelima koja provode slične aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti kojima su obuhvaćene iste baterije dostavlja relevantne informacije o pitanjima u vezi s negativnim i, na zahtjev, pozitivnim rezultatima ocjenjivanja sukladnosti.

Članak 36.
Razmjena iskustva

Komisija organizira razmjenu iskustava među nacionalnim tijelima država članica koja su odgovorna za politiku prijavljivanja.

Članak 37.
Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija osigurava odgovarajuću koordinaciju i suradnju između prijavljenih tijela te pravilno upravljanje u obliku sektorske skupine ili skupina prijavljenih tijela.

Prijavljeno tijelo izravno ili preko imenovanih zastupnika sudjeluje u radu te skupine ili tih skupina.

Poglavlje VI.
Obveze gospodarskih subjekata osim onih u poglavlju VII.

Članak 38.
Obveze proizvođača

1.Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu, među ostalim u proizvođačeve vlastite svrhe, proizvođači osiguravaju da je baterija:

(a)konstruirana i proizvedena u skladu sa zahtjevima iz članaka od 6. do 12. i članka 14.; i

(b)označena u skladu sa zahtjevima iz članka 13.

2.Proizvođači za bateriju izrađuju tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i prema potrebi provode odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. stavaka 2. i 3. ili osiguravaju njegovo provođenje prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

3.Ako je odgovarajućim postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. stavaka 2. i 3. dokazana sukladnost baterije s primjenjivim zahtjevima, proizvođači u skladu s člankom 18. sastavljaju EU izjavu o sukladnosti i u skladu s člancima 19. i 20. stavljaju oznaku CE.

4.Proizvođači osiguravaju da se za svaku bateriju koju stavljaju na tržište ili u uporabu sastavi EU izjava o sukladnosti u skladu s člankom 18., na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači i ostali krajnji korisnici.

Međutim, ako se jednom korisniku istodobno dostavlja nekoliko baterija, uz predmetnu seriju ili pošiljku može se priložiti jedan primjerak EU izjave o sukladnosti.

5.Tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i EU izjavu o sukladnosti proizvođači drže na raspolaganju tijelima za nadzor tržišta i nacionalnim tijelima tijekom razdoblja od deset godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

6.Proizvođači osiguravaju uspostavu postupaka za očuvanje sukladnosti baterije koja je dio serijske proizvodnje s ovom Uredbom. Ako se promijeni proizvodni proces ili konstrukcija ili svojstva baterije ili se promijene usklađene norme iz članka 15., zajedničke specifikacije iz članka 16. ili druge tehničke specifikacije na temelju kojih je proglašena sukladnost baterije ili čijom je primjenom provjerena njezina sukladnost, ocjena sukladnosti preispituje se u skladu s odgovarajućim postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. stavaka 2. i 3.

7.Proizvođači osiguravaju da baterija bude označena u skladu sa zahtjevima iz članka 13. stavaka od 1. do 8.

8.Proizvođači na ambalaži baterije navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registriran trgovački znak te poštansku i internetsku adresu na kojoj su dostupni. U poštanskoj adresi navodi se jedinstveno mjesto na kojem je proizvođač dostupan. Takve informacije moraju biti na jeziku koji krajnji korisnici i tijela za nadzor tržišta bez poteškoća razumiju te moraju biti jasne, razumljive i čitljive.

9.Proizvođači osiguravaju da uz svaku bateriju koju stavljaju na tržište ili u uporabu budu priložene upute i sigurnosne informacije u skladu s člancima od 6. do 12. i člankom 14.

10.Proizvođači omogućavaju pristup podacima o parametrima u sustavu upravljanja baterijom iz članka 14. stavka 1. te članka 59. stavaka 1. i 2. u skladu sa zahtjevima utvrđenima u tim člancima.

11.Proizvođači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da određena baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu nije u skladu sa zahtjevima utvrđenima u poglavljima II. i III. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se ta baterija uskladila ili po potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, proizvođači o tome odmah obavješćuju nacionalno tijelo u državi članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu, te navode pojedinosti, osobito o neusklađenosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

12.Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela proizvođači tom tijelu dostavljaju sve podatke i tehničku dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. na jeziku koji to tijelo bez poteškoća razumije. Ti podaci i tehnička dokumentacija dostavljaju se u papirnatom ili elektroničkom obliku. Proizvođači na zahtjev surađuju s nacionalnim tijelom u svim mjerama koje se poduzmu za otklanjanje rizika koje predstavlja baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu.

Članak 39.
Obveza gospodarskih subjekata koji na tržište stavljaju punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh da utvrde politike dužne pažnje u lancu opskrbe

1.Počevši od [12 mjeseci nakon stupanja Uredbe na snagu] gospodarski subjekt koji na tržište stavlja punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh mora ispunjavati obveze dužne pažnje u lancu opskrbe iz stavaka od 2. do 5. ovog članka i čuvati dokumentaciju koja dokazuje ispunjavanje tih obveza, uključujući rezultate provjere treće strane koju provode prijavljena tijela.

2.Gospodarski subjekt iz stavka 1.:

(a)donosi politiku društva o lancu opskrbe sirovinama iz Priloga X. točke 1. te je jasno priopćava dobavljačima i javnosti;

(b)u svoju politiku lanca opskrbe ugrađuje norme koje su u skladu s normama utvrđenima u politici uzornog lanca opskrbe iz Priloga II. Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji;

(c)ustrojava svoje unutarnje sustave upravljanja kao potporu dužnoj pažnji u lancu opskrbe tako što rukovodećem osoblju dodjeljuje odgovornost za nadgledanje postupanja s dužnom pažnjom u lancu opskrbe te za vođenje evidencije o tim sustavima na najmanje pet godina;

(d)uspostavlja i vodi sustav kontrola i transparentnosti za lanac opskrbe, uključujući lanac nadzora, sustav sljedivosti ili identifikaciju dionika na početku lanca opskrbe.

Taj se sustav potkrepljuje dokumentacijom koja sadržava sljedeće informacije:

i.opis sirovina, uključujući njihov trgovački naziv i vrstu;

ii.ime i adresu dobavljača koji je sirovinu prisutnu u baterijama isporučio gospodarskom subjektu koji stavlja baterije s predmetnom sirovinom na tržište;

iii.zemlju podrijetla sirovine i tržišne transakcije od vađenja sirovine do neposrednog dobavljača i gospodarskog subjekta;

iv.količine sirovine prisutne u bateriji koja se stavlja na tržište, izražene kao postotak ili masa.

Zahtjevi utvrđeni u točki (d) mogu se provoditi sudjelovanjem u programima koje predvodi industrija;

(e)ugrađuje svoju politiku lanca opskrbe u ugovore i sporazume s dobavljačima, uključujući mjere upravljanja rizikom;

(f)uspostavlja mehanizam za pritužbe kao mehanizam ranog upozoravanja na rizik ili takav mehanizam osigurava dogovorima o suradnji s drugim gospodarskim subjektima ili organizacijama ili olakšavanjem obraćanja vanjskom stručnjaku ili tijelu kao što je ombudsman.

3.Gospodarski subjekt iz stavka 1.:

(a)utvrđuje i procjenjuje štetne učinke u svojem lancu opskrbe povezane s kategorijama rizika navedenima u Prilogu X. točki 2. na temelju informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 2. s obzirom na norme svoje politike lanca opskrbe;

(b)kao odgovor na utvrđene rizike provodi strategiju koja je osmišljena tako da spriječi ili ublaži štetne posljedice tako što se:

i.o nalazima procjene rizika u lancu opskrbe izvješćuje rukovodeće osoblje imenovano u tu svrhu;

ii.donose mjere upravljanja rizikom usklađene s Prilogom II. Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji, s obzirom na njihovu sposobnost da utječu te, prema potrebi, poduzimaju korake da se izvrši pritisak na dobavljače koji mogu najdjelotvornije spriječiti ili ublažiti utvrđeni rizik;

iii.provodi plan upravljanja rizicima, prati i bilježi uspješnost napora za ublažavanje rizika, o tome izvješćuje rukovodeće osoblje imenovano u tu svrhu te razmatra mogućnost suspenzije ili prestanka suradnje s dobavljačem nakon neuspjelih pokušaja ublažavanja rizika na temelju relevantnih ugovornih aranžmana u skladu s odredbama od drugog podstavka do stavka 2.;

iv.provode dodatne procjene činjenica i rizika za one rizike koje je potrebno ublažiti ili nakon što se promijene okolnosti.

Ako gospodarski subjekt iz stavka 1. radi na ublažavanju rizika dok nastavlja s trgovinom ili je privremeno suspendira, savjetuje se s dobavljačima i predmetnim dionicima, među ostalim s tijelima lokalne i središnje državne uprave, međunarodnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i pogođenim trećim stranama te s njima dogovara strategiju mjerljivog ublažavanja rizika u planu upravljanja rizicima.

Gospodarski subjekt iz stavka 1. utvrđuje i procjenjuje vjerojatnost štetnih učinaka u kategorijama rizika navedenima u Prilogu X. točki 2. u svojem lancu opskrbe na temelju raspoloživih izvješća o provjeri treće strane koju je obavilo prijavljeno tijelo u pogledu dobavljača u tom lancu te, prema potrebi, procjenjivanjem svojih praksi dužne pažnje. Ta izvješća o provjeri izrađuju se u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom. U nedostatku takvih izvješća o provjeri treće strane u pogledu dobavljača gospodarski subjekt iz stavka 1. utvrđuje i procjenjuje rizike u svojem lancu opskrbe u okviru svojih sustava upravljanja rizicima. U tom slučaju gospodarski subjekti iz stavka 1. preko prijavljenog tijela provode provjere treće strane nad vlastitom dužnom pažnjom u lancu opskrbe u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom.

Gospodarski subjekt iz stavka 1. o nalazima procjene rizika iz trećeg podstavka izvješćuje svoje rukovodeće osoblje imenovano u tu svrhu te provodi strategiju odgovora osmišljenu za sprečavanje ili ublažavanje štetnih učinaka.

4.Politike dužne pažnje u lancu opskrbe gospodarskog subjekta iz stavka 1. provjerava prijavljeno tijelo („provjera treće strane”).

Provjera treće strane koju provodi prijavljeno tijelo ima sljedeća obilježja:

(a)njezino područje primjene obuhvaća sve aktivnosti, postupke i sustave koje gospodarski subjekti upotrebljavaju za provedbu zahtjeva u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe u skladu sa stavcima 2., 3. i 5.;

(b)cilj joj je utvrđivanje sukladnosti praksi dužne pažnje u lancu opskrbe gospodarskih subjekata koji stavljaju baterije na tržište u skladu sa stavcima 2., 3. i 5.;

(c)gospodarskim subjektima koji stavljaju baterije na tržište daje preporuke o poboljšanju njihovih praksi dužne pažnje u lancu opskrbe;

(d)poštuje načela revizije u pogledu neovisnosti, kompetentnosti i odgovornosti kako je utvrđeno u Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji.

5.Gospodarski subjekt iz stavka 1. tijelima za nadzor tržišta država članica na zahtjev stavlja na raspolaganje izvješća o svakoj provjeri treće strane u skladu sa stavkom 4. ili dokaz o usklađenosti s programom dužne pažnje u lancu opskrbe koji je Komisija priznala u skladu s člankom 72.

6.Gospodarski subjekt iz stavka 1. svojim kupcima koji ga neposredno slijede u lancu opskrbe stavlja na raspolaganje sve informacije koje je pribavio i održavao u skladu sa svojim politikama dužne pažnje u lancu opskrbe poštujući poslovnu tajnu i druge interese koji se odnose na konkurentnost.

Gospodarski subjekt iz stavka 1. jednom godišnje javno izvješćuje, što je šire moguće, među ostalim putem interneta, o svojim politikama dužne pažnje u lancu opskrbe. To izvješće sadržava korake koje je taj gospodarski subjekt poduzeo radi ispunjavanja zahtjeva iz stavaka 2. i 3., uključujući nalaze o znatnim štetnim učincima u kategorijama rizika navedenima u Prilogu X. točki 2. i način njihova otklanjanja, kao i sažeto izvješće o provjerama treće strane u skladu s točkom 4., uključujući ime prijavljenog tijela, poštujući poslovnu tajnu i druge interese koji se odnose na konkurentnost.

Ako gospodarski subjekt iz stavka 1. može razumno zaključiti da su sirovine koje su prisutne u bateriji i navedene u Prilogu X. točki 1. dobivene isključivo iz recikliranih izvora, on poštujući poslovnu tajnu i druge interese koji se odnose na konkurentnost javno obznanjuje svoje zaključke, uz primjerenu razinu podrobnosti.

7.Komisija izrađuje smjernice u pogledu primjene zahtjeva za dužnu pažnju definiranih u stavcima 2. i 3. ovog članka u pogledu rizika za društvo i okoliš iz Priloga X. točke 2., a posebno u skladu s međunarodnim instrumentima iz Priloga X. točke 3.

8.Komisija je u skladu s člankom 73. ovlaštena donositi delegirane akte radi:

(a)izmjenjivanja popisa sirovina i kategorija rizika u Prilogu X. s obzirom na znanstveni i tehnološki napredak u području proizvodnje i kemijskog sastava baterija te izmjene Uredbe (EU) 2017/821;

(b)izmjenjivanja obveza gospodarskog subjekta iz stavka 1. koje su utvrđene stavcima od 2. do 4. s obzirom na izmjene Uredbe (EU) 2017/821 i promjene preporuka u pogledu dužne pažnje danih u Prilogu I. Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji.

Članak 40.
Obveze ovlaštenih zastupnika

1.Ako proizvođač baterije nema poslovni nastan u državi članici, baterija se može staviti na tržište Unije samo ako proizvođač imenuje jednog ovlaštenog zastupnika.

2.To imenovanje predstavlja ovlaštenje ovlaštenog zastupnika, valjano je samo kada ga ovlašteni zastupnik prihvati pisanim putem i vrijedi barem za sve baterije istog modela.

3.Obveze utvrđene u članku 38. stavku 1. i obveza sastavljanja tehničke dokumentacije nisu dio zadaća ovlaštenog zastupnika.

4.Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao proizvođač. Ovlašteni zastupnik nadležnom tijelu na zahtjev dostavlja presliku ovlaštenja. Tim se ovlaštenjem omogućava ovlaštenom zastupniku najmanje da obavlja sljedeće aktivnosti:

(a)provjerava jesu li EU izjava o sukladnosti i tehnička dokumentacija sastavljene te, ako je to primjenjivo, je li proizvođač proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti;

(b)drži EU izjavu o sukladnosti i ažuriranu tehničku dokumentaciju na raspolaganju tijelima za nadzor tržišta u razdoblju od deset godina nakon stavljanja baterije na tržište;

(c)na temelju obrazloženog zahtjeva nacionalnog tijela tom tijelu dostavlja sve podatke i dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije;

(d)na zahtjev nacionalnih tijela surađuje s njima u svakoj radnji poduzetoj radi otklanjanja rizika koje predstavljaju baterije obuhvaćene ovlaštenjem ovlaštenog zastupnika;

(e)ispunjava obveze proizvođača iz poglavlja V.;

(f)prekine ovlaštenje ako proizvođač postupa u suprotnosti sa svojim obvezama na temelju ove Uredbe.

Članak 41.
Obveze uvoznika

1.Uvoznici stavljaju na tržište ili u uporabu samo baterije koje ispunjavaju zahtjeve iz poglavlja II. i III.

2.Prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu uvoznici provjeravaju je li proizvođač proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. Uvoznici provjeravaju je li proizvođač sastavio tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII., nosi li baterija oznaku CE iz članka 19. i QR kod iz članka 13. stavka 5., jesu li priloženi traženi dokumenti i je li proizvođač ispunio obveze iz članka 38. stavaka 7., 8. i 9.

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III., ne smije ju staviti na tržište ni u uporabu sve dok se ne osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznik o tome obavješćuje proizvođača i tijela za nadzor tržišta.

3.Uvoznici na bateriji ili, ako to nije moguće, na njezinoj ambalaži ili u dokumentu koji je uz nju priložen navode svoj naziv, registrirani trgovački naziv ili registrirani žig i adresu na kojoj su dostupni. Podaci za kontakt navode se na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači, ostali krajnji korisnici i tijela za nadzor tržišta.

4.Uvoznici osiguravaju da proizvođač ispunjava obveze iz članka 38. stavaka 7., 9. i 10.

5.Dok je baterija u njihovoj nadležnosti, uvoznici osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze njezinu sukladnost sa zahtjevima iz poglavlja II. i III.

6.Kada se to smatra prikladnim s obzirom na rizike koje baterija predstavlja, uvoznici s ciljem zaštite zdravlja ljudi i sigurnosti potrošača provode ispitivanja uzoraka baterija koje se stavljaju na tržište, istražuju i prema potrebi vode knjigu pritužbi o nesukladnim i opozvanim baterijama te o tom praćenju obavješćuju distributere.

7.Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da određena baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu nije sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznici o tome odmah obavješćuju nacionalno tijelo u državi članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

8.Uvoznici drže tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i primjerak EU izjave o sukladnosti na raspolaganju nacionalnim tijelima i tijelima za nadzor tržišta u razdoblju od deset godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

9.Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela uvoznici tom tijelu dostavljaju sve podatke i tehničku dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. na jeziku koji to tijelo bez poteškoća razumije. Te podatke i tehničku dokumentaciju dostavljaju u papirnatom ili elektroničkom obliku. Uvoznici na zahtjev surađuju s nacionalnim tijelom u svim mjerama koje se poduzmu za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na tržište ili u uporabu.

Članak 42.
Obveze distributera 

1.Kada stavljaju bateriju na raspolaganje na tržištu, distributeri djeluju vodeći računa o zahtjevima ove Uredbe.

2.Prije stavljanja baterije na raspolaganje na tržištu distributeri provjeravaju sljedeće:

(a)jesu li proizvođač, ovlašteni zastupnik proizvođača, uvoznik ili drugi distributeri registrirani na državnom području države članice u skladu s člankom 46.;

(b)nosi li baterija oznaku CE;

(c)jesu li uz bateriju priloženi potrebni dokumenti na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači i ostali krajnji korisnici u državi članici u kojoj se baterija stavlja na raspolaganje na tržištu, kao i upute i sigurnosne informacije; i

(d)ispunjavaju li proizvođač i uvoznik zahtjeve utvrđene u članku 38. stavcima 7., 9. i 10. odnosno članku 41. stavcima 3. i 4.

3.Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna zahtjevima iz poglavlja II. i III., ne smije ju staviti na raspolaganje na tržištu sve dok se ne osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributer o tome obavješćuje proizvođača ili uvoznika, kao i odgovarajuća tijela za nadzor tržišta.

4.Dok je baterija u njihovoj nadležnosti, distributeri osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze njezinu sukladnost sa zahtjevima iz poglavlja II. i III.

5.Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na raspolaganje na tržištu nije sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributeri o tome odmah obavješćuju nacionalno tijelo u državama članicama u kojima su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

6.Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela distributeri tom tijelu dostavljaju sve podatke i tehničku dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. na jeziku koji to tijelo bez poteškoća razumije. Te podatke i tehničku dokumentaciju dostavljaju u papirnatom ili elektroničkom obliku. Distributeri na zahtjev surađuju s nacionalnim tijelom u svim mjerama koje se poduzmu za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na raspolaganje na tržištu.

Članak 43.
Obveze pružatelja usluga provođenja narudžbi

Pružatelji usluga provođenja narudžbi osiguravaju da uvjeti tijekom skladištenja, pakiranja, adresiranja ili slanja baterija kojima rukuju ne ugroze sukladnost tih baterija sa zahtjevima iz poglavlja II. i III.

Članak 44.
Slučaj u kojem se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem za potrebe ove Uredbe i podliježe obvezama proizvođača u skladu s člankom 40. u sljedećim slučajevima: 

(a)baterija se stavlja na tržište ili u uporabu pod nazivom ili žigom tog uvoznika ili distributera;

(b)uvoznik ili distributer izmijeni bateriju koja je već stavljena na tržište ili u uporabu na način koji može utjecati na njezinu usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe;

(c)uvoznik ili distributer izmijeni namjenu baterije koja je već stavljena na tržište ili u uporabu.

Članak 45.
Identifikacija gospodarskih subjekata

Gospodarski subjekti na zahtjev tijela za nadzor tržišta ili nacionalnog tijela u razdoblju od deset godina nakon stavljanja baterije na tržište dostavljaju sljedeće informacije:

(a)informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata koji su im isporučili baterije;

(b)informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata kojima su oni isporučili baterije, kao i o količini i točnim modelima baterija.

Poglavlje VII.
Upravljanje baterijama na kraju životnog vijeka

Članak 46.
Registar proizvođača

1.Države članice uspostavljaju registar proizvođača koji služi za praćenje usklađenosti proizvođača sa zahtjevima iz ovog poglavlja. Tim registrom upravlja nadležno tijelo.

2.Proizvođači imaju obvezu upisati se u registar. U tu svrhu podnose zahtjev nadležnom tijelu u državi članici u kojoj prvi put stavljaju bateriju na raspolaganje na tržištu. Ako je proizvođač imenovao organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47. stavkom 2., ta organizacija ispunjava obveze iz ovog članka mutatis mutandis osim ako je određeno drukčije.

Proizvođač u zahtjevu za upis u registar dostavlja nadležnom tijelu sljedeće informacije:

(a)naziv i adresu proizvođača, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona i telefaksa, ako ih ima, internetsku adresu i e-adresu;

(b)nacionalni identifikacijski broj proizvođača, uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj, uključujući europski ili nacionalni porezni broj;

(c)ako je imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača osim informacija iz točaka (a) i (b) dostavlja i:

i.naziv i podatke za kontakt, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona i telefaksa, internetsku adresu i e-adresu zastupanih proizvođača;

ii.ovlaštenje zastupanog proizvođača;

iii.ako ovlašteni zastupnik zastupa više od jednog proizvođača, zasebne informacije o nazivu i podacima za kontakt svakog od zastupanih proizvođača;

(d)vrstu baterija koje proizvođač namjerava prvi put staviti na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice, točnije prijenosne baterije, industrijske baterije, baterije za električna vozila ili automobilske baterije;

(e)marku pod kojom proizvođač namjerava isporučivati baterije u toj državi članici;

(f)informacije o tome kako proizvođač ispunjava svoje obveze iz članka 47. i zahtjeve iz članka 48. odnosno članka 49.:

i.zahtjevi iz točke (f) za prijenosne baterije ispunjavaju se dostavljanjem sljedećih podataka:

–deklaracije kojom se dokazuju mjere koje je proizvođač proveo kako bi ispunio obveze odgovornosti proizvođača iz članka 47., mjere provedene kako bi se ispunile obveze odvojenog skupljanja iz članka 48. stavka 1. s obzirom na količinu baterija koju proizvođač isporučuje te sustav kojim se osigurava pouzdanost podataka dostavljenih nadležnim tijelima,

–ako je to primjenjivo, naziva i podataka za kontakt, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona i telefaksa, internetsku adresu i e-adresu te nacionalni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je proizvođač povjerio ispunjavanje njegovih obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47. stavkom 2., uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, uključujući europski ili nacionalni porezni broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, te ovlaštenje zastupanog proizvođača;

ii.zahtjevi iz točke (f) za automobilske i industrijske baterije i baterije za električna vozila ispunjavaju se dostavljanjem sljedećih podataka:

–deklaracije koja sadržava informacije o mjerama koje je proizvođač proveo kako bi ispunio obveze odgovornosti proizvođača iz članka 47., mjerama provedenima kako bi se ispunile obveze skupljanja iz članka 49. stavka 1. s obzirom na količinu baterija koju proizvođač isporučuje te sustavu kojim se osigurava pouzdanost podataka dostavljenih nadležnim tijelima,

–ako je to primjenjivo, nacionalnog identifikacijskog broja organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je proizvođač povjerio ispunjavanje njegovih obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47. stavcima 2. i 4., uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, uključujući europski ili nacionalni porezni broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, te ovlaštenje zastupanog proizvođača,

–ako organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zastupa više od jednog proizvođača, odvojeno navodi kako svaki od zastupanih proizvođača ispunjava obveze iz članka 47.;

(g)deklaraciju proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koja je imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2. u kojoj se navodi da su dostavljene informacije istinite.

3.Nadležno tijelo:

(a)zaprima zahtjeve za upis u registar proizvođačâ iz stavka 2. putem elektroničkog sustava za obradu podataka, o čemu objavljuje pojedinosti na svojim internetskim stranicama;

(b)odobrava upise u registar i izdaje registarski broj najkasnije u roku od šest tjedana od trenutka dostavljanja svih informacija navedenih u stavku 2.;

(c)može odrediti načine postupanja u pogledu zahtjevâ i postupka upisa u registar bez dodavanja bitnih zahtjeva zahtjevima koji su utvrđeni u stavku 2.;

(d)može naplaćivati proizvođačima razmjerne naknade utemeljene na troškovima za obradu zahtjeva iz stavka 2.

4.Proizvođač ili, kada je to primjenjivo, organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2. u ime proizvođača koje zastupa bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u registraciji i o svakom trajnom prestanku stavljanja na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice baterija navedenih u registraciji u skladu sa stavkom 1. točkom (d).

Članak 47.
Proširena odgovornost proizvođača 

1.Kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza gospodarenja otpadom utvrđenih u ovom poglavlju, proizvođači baterija imaju proširenu odgovornost za baterije koje prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice. Ta odgovornost obuhvaća obvezu:

(a)organiziranja odvojenog skupljanja otpadnih baterija u skladu s člancima 48. i 49. te organiziranja daljnjeg prijevoza, pripreme za prenamjenu i ponovnu proizvodnju, obrade i recikliranja otpadnih baterija, uključujući potrebne sigurnosne mjere, u skladu s člankom 56.;

(b)izvješćivanja o obvezama u vezi s baterijama koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice u skladu s člankom 61.;

(c)promicanja odvojenog skupljanja baterija, među ostalim pokrivanjem troškova provedbe istraživanja u skladu s člankom 48. stavkom 1. u svrhu identifikacije baterija koje su krajnji korisnici nepropisno odložili u otpad;

(d)dostavljanja informacija o baterijama u skladu s člankom 60., uključujući informacije o kraju njihova životnog vijeka;

(e)financiranja aktivnosti iz točaka od (a) do (d).

2.Proizvođači mogu organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlaštenoj u skladu sa stavkom 6. povjeriti zadatak ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača u njihovo ime.

3.Proizvođači i, ako su imenovane u skladu sa stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime:

(a)moraju imati potrebna organizacijska i financijska sredstva za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača iz stavka 1.;

(b)primjenjuju odgovarajući sustav samokontrole, uz redovite neovisne revizije radi redovite procjene:

i.njihova financijskog upravljanja, uključujući ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u stavku 1. točki (e) i točki (a) ovog stavka;

ii.kvalitete podataka prikupljenih i dostavljenih u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka te sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1013/2006.

4.U slučaju kolektivnog ispunjavanja obveze proširene odgovornosti proizvođača, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju sljedeće u pogledu financijskih doprinosa koje im plaćaju proizvođači:

(a)da su ti doprinosi prilagođeni barem prema vrsti i kemijskom sastavu baterija te, prema potrebi, uzimajući u obzir mogućnost punjenja i udio recikliranog sadržaja u proizvodnji baterija;

(b)da su ti doprinosi prilagođeni prema prihodima koje organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ostvaruju iz ponovne uporabe i prodaje sekundarnih sirovina dobivenih iz baterija i otpadnih baterija;

(c)da se tim doprinosima osigurava jednako postupanje prema proizvođačima neovisno o njihovu podrijetlu ili veličini, bez nametanja prekomjernog regulatornog opterećenja za proizvođače, uključujući mala i srednja poduzeća, koji proizvode male količine baterija.

5.Ako aktivnosti za ispunjavanje obveza iz stavka 1. točaka od (a) do (d), u skladu s člankom 48. stavkom 2., člankom 49. stavkom 3., člankom 53. stavkom 1., člankom 56. stavkom 1. te člankom 61. stavcima 1., 2. i 3. provodi treća strana koja nije proizvođač ni organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, troškovi koje trebaju pokriti proizvođači ne smiju premašivati troškove potrebne za troškovno učinkovito provođenje tih aktivnosti. Ti troškovi utvrđuju se na transparentan način između predmetnih proizvođača i trećih strana i prilagođavaju se tako da se uzmu u obzir svi prihodi ostvareni ponovnom uporabom i prodajom sekundarnih sirovina dobivenih iz baterija i otpadnih baterija.

6.Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača podnose nadležnom tijelu zahtjev za ovlaštenje. Ovlaštenje se daje isključivo ako se dokaže da su mjere koje je uspostavila organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača dostatne za ispunjavanje obveza utvrđenih ovim člankom s obzirom na količinu baterija koje proizvođači u čije ime ta organizacija djeluje prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice. Nadležno tijelo redovito provjerava ispunjavaju li se i dalje uvjeti za ovlaštenje utvrđeni u stavcima 1., 3., 4. i 5. Nadležna tijela utvrđuju pojedinosti postupka ovlaštenja i načine provjere usklađenosti, uključujući informacije koje u tu svrhu dostavljaju proizvođači.

Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u zahtjevu za ovlaštenje, svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja i trajnom prestanku rada. 

Ako je na državnom području određene države članice više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlašteno za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača, one koordinirano izvršavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača kako bi osigurale da je aktivnostima iz stavka 1. točke (a) obuhvaćeno cijelo državno područje te države članice. Države članice povjeravaju nadležnom tijelu nadgledanje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača u ispunjavanju obveze koordiniranja u skladu s prethodnom rečenicom ili u tu svrhu imenuju neovisnu treću stranu.

7.Kako bi dokazali da ispunjavaju odredbe iz stavka 3. točke (a), proizvođači ili, ako su imenovane u skladu sa stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime daju jamstvo u vidu osiguranja recikliranja ili blokiranog bankovnog računa ili sudjelovanja proizvođača u organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača.

8.Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju povjerljivost podataka koje posjeduju u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim zastupnicima.

9.Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača do kraja svake godine objavljuju na svojim internetskim stranicama sljedeće informacije, uz poštovanje poslovne ili industrijske tajne:

(a)vlasništvo organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača;

(b)popis proizvođača koji su predmetnoj organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača povjerili ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u njihovo ime;

(c)stopu odvojenog skupljanja otpadnih baterija i postignutu razinu recikliranja i učinkovitosti recikliranja na temelju količine baterija koju su proizvođači članovi organizacije prvi put stavili na raspolaganje na tržištu u predmetnoj državi članici;

(d)financijske doprinose koje plaćaju njihovi članovi po bateriji ili po masi baterija, uz kategorije prilagođavanja naknada koje su primijenjene u skladu sa stavkom 4. točkom (a).

10.Nadležna tijela provjeravaju ispunjavaju li obveze iz ovog članka proizvođači, uključujući one koji isporučuju baterije na temelju ugovora na daljinu i, ako su imenovane u skladu sa stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime.

11.Države članice uspostavljaju mehanizam kojim osiguravaju redovit dijalog relevantnih dionika uključenih u ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača baterija, uključujući proizvođače i distributere, privatne ili javne subjekte za gospodarenje otpadom, lokalna tijela, organizacije civilnog društva i, ako je primjenjivo, subjekte socijalne ekonomije, mreže za ponovnu uporabu i popravak te subjekte za pripremu za ponovnu uporabu.

12.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju kriteriji za primjenu stavka 4. točke (a) ako je to nužno za izbjegavanje narušavanja natjecanja na unutarnjem tržištu. Taj se provedbeni akt ne može odnositi na točno utvrđivanje razine doprinosa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

13.Članci 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ ne primjenjuju se na baterije.

Članak 48.
Skupljanje otpadnih prijenosnih baterija

1.Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime osiguravaju skupljanje svih otpadnih prijenosnih baterija, neovisno o njihovoj prirodi, marki ili podrijetlu, na državnom području države članice u kojoj prvi put stavljaju baterije na raspolaganje na tržištu. U tu svrhu čine sljedeće:

(a)uspostavljaju skupljališta za otpadne prijenosne baterije;

(b)nude subjektima iz stavka 2. točke (a) besplatno skupljanje otpadnih prijenosnih baterija i osiguravaju skupljanje otpadnih prijenosnih baterija od svih subjekata koji iskoriste tu ponudu („povezana skupljališta”);

(c)osiguravaju praktična rješenja potrebna za skupljanje i prijevoz na povezana skupljališta, uključujući besplatno osiguravanje odgovarajućih spremnika za skupljanje i prijevoz koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 2008/98/EZ;

(d)osiguravaju besplatno skupljanje otpadnih prijenosnih baterija skupljenih u povezanim skupljalištima, učestalošću koja je razmjerna obuhvaćenom području te količini i opasnoj prirodi otpadnih prijenosnih baterija koje se obično skupljaju u tim skupljalištima;

(e)osiguravaju da se otpadne prijenosne baterije skupljene u povezanim skupljalištima naknadno podvrgnu obradi i recikliranju u odobrenom postrojenju koje provodi subjekt za gospodarenje otpadom u skladu s člankom 56.

2.Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime osiguravaju da mreža povezanih skupljališta:

(a)obuhvaća skupljališta koja oni osiguravaju u suradnji s:

i.distributerima u skladu s člankom 50.;

ii.postrojenjima za obradu i recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih vozila u skladu s člankom 52.;

iii.javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom u skladu s člankom 53.;

iv.dobrovoljnim skupljalištima u skladu s člankom 54.;

(b)obuhvaća cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika, očekivanu količinu otpadnih prijenosnih baterija, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja u kojima su skupljanje i daljnje gospodarenje otpadnim prijenosnim baterijama isplativi.

3.Kada odbacuju otpadne prijenosne baterije na skupljalištima iz stavka 2., krajnjim korisnicima ne naplaćuje se naknada niti se oni obvezuju na kupnju nove baterije.

4.Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime ostvaruju i dugoročno održavaju barem sljedeće ciljeve skupljanja otpadnih prijenosnih baterija, koji su izračunani kao postotci prijenosnih baterija, isključujući baterije iz lakih prijevoznih sredstava, koje pojedini proizvođač ili svi proizvođači obuhvaćeni organizacijom za kontrolu odgovornosti proizvođača prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici:

(a)45 % do 31. prosinca 2023.;

(b)65 % do 31. prosinca 2025.;

(c)70 % do 31. prosinca 2030.

Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime izračunavaju stopu skupljanja iz ovog stavka u skladu s Prilogom XI.

5.Skupljališta uspostavljena u skladu sa stavkom 1. i stavkom 2. točkom (a) ne podliježu zahtjevima za izdavanje registracija ili dozvola iz Direktive 2008/98/EZ.

6.Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača podnose zahtjev za ovlaštenje nadležnom tijelu koje provjerava usklađenost rješenja uvedenih za osiguravanje ispunjavanja zahtjeva iz ovog članka. Ako organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zatraži ovlaštenje, u zahtjevu za ovlaštenje moraju se jasno navesti aktivni proizvođači članovi koje ona zastupa.

7.Organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača osigurava povjerljivost podataka koje posjeduje u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima. Nadležno tijelo može u okviru postupka ovlaštenja utvrditi uvjete koje je u tu svrhu potrebno ispuniti.

8.Ovlaštenje iz stavka 6. može se izdati samo ako se dokaznom dokumentacijom dokaže da su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka i da su uspostavljena sva rješenja koja omogućavaju ostvarivanje i dugoročno održavanje barem cilja skupljanja iz stavka 4. Ako organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zatraži ovlaštenje, ono se pribavlja kao dio ovlaštenja iz članka 47. stavka 6.

9.Nadležno tijelo utvrđuje pojedinosti postupka izdavanja ovlaštenja iz stavka 6. kako bi osiguralo ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u stavcima od 1. do 4. te članku 56. To uključuje zahtjev da izvješće neovisnih stručnjaka za ex ante provjeru rješenja za skupljanje na temelju ovog članka bude sastavljeno na način kojim se osigurava ispunjavanje zahtjeva iz ovog članka. Uključuje i rokove za provjeru pojedinačnih koraka i donošenje odluke nadležnog tijela, koji ne smiju premašivati šest tjedana od podnošenja potpune dokumentacije zahtjeva.

10.Nadležno tijelo redovito, a najmanje svake tri godine, preispituje ispunjavaju li se još uvjeti za ovlaštenje iz stavka 6. Ovlaštenje se može povući ako cilj skupljanja iz stavka 4. nije ispunjen ili ako proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača počini bitnu povredu svojih obveza u skladu sa stavcima od 1. do 3.

11.Proizvođač ili, ako je imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača koja djeluje u njegovo ime odmah obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama uvjeta obuhvaćenih zahtjevom za odobrenje iz stavka 7., o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja iz stavka 8. i o trajnom prestanku rada.

12.Države članice svakih pet godina provode istraživanje sastava tokova skupljenog miješanog komunalnog otpada i otpadne električne i elektroničke opreme barem na razini NUTS 2 kako bi utvrdile udio otpadnih prijenosnih baterija u tom sastavu. Prvo takvo istraživanje mora se provesti do 31. prosinca 2023. Nadležna tijela na temelju prikupljenih informacija mogu pri izdavanju ili razmatranju ovlaštenja iz stavaka 6. i 10. tražiti od proizvođača prijenosnih baterija ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača da poduzmu korektivne mjere za proširenje svoje mreže povezanih skupljališta i provode kampanje za informiranje u skladu s člankom 60. stavkom 1. razmjerno udjelu otpadnih prijenosnih baterija u tokovima miješanog komunalnog otpada i otpadne električne i elektroničke opreme utvrđenom u istraživanju.

Članak 49.
Skupljanje otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila

1.Proizvođači automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača preuzimaju od krajnjeg korisnika besplatno, i ne obvezujući ga da od njih kupi novu bateriju niti uvjetujući da je bateriju kupio od njih, sve otpadne automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za električna vozila odgovarajuće vrste koje su prvi put stavile na raspolaganje na tržištu na državnom području te države članice. U tu svrhu prihvaćaju preuzimanje otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila od krajnjih korisnika odnosno od skupljališta osiguranih u suradnji sa sljedećim dionicima:

(a)distributerima automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila u skladu s člankom 50. stavkom 1.;

(b)postrojenjima za obradu i recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih vozila iz članka 52. za otpadne automobilske i industrijske baterije i baterije za električna vozila koje nastaju njihovim radom;

(c)javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom u skladu s člankom 53.

Ako je otpadne industrijske baterije prethodno potrebno rastaviti u prostorima privatnih, nekomercijalnih korisnika, obveza proizvođača da preuzme te baterije obuhvaća pokrivanje troškova rastavljanja i skupljanja otpadnih baterija u prostorima tih korisnika. 

2.Aranžmani za preuzimanje otpada uspostavljeni u skladu sa stavkom 1. obuhvaćaju cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja na kojima su skupljanje i daljnje gospodarenje otpadnim automobilskim i industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila najisplativiji.

3.Proizvođači automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača dužni su:

(a)osigurati skupljalištima iz stavka 1. odgovarajuću infrastrukturu za odvojeno skupljanje otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila koja ispunjava primjenjive sigurnosne zahtjeve te pokriti potrebne troškove koji nastanu u tim skupljalištima u vezi s aktivnostima povrata otpada. Spremnici za skupljanje i privremeno skladištenje takvih baterija u skupljalištu moraju biti odgovarajući s obzirom na količinu i opasnu prirodu otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila koje će se vjerojatno skupljati u tim skupljalištima;

(b)skupljati otpadne automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za električna vozila iz skupljališta iz stavka 1. učestalošću koja je razmjerna skladišnom kapacitetu infrastrukture za odvojeno skupljanje te količini i opasnoj prirodi otpadnih baterija koje se obično skupljaju u tim skupljalištima;

(c)osigurati isporuku otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila skupljenih od krajnjih korisnika i iz skupljališta iz stavka 1. u postrojenja za obradu i recikliranje u skladu s člankom 56.

4.Subjekti iz stavka 3. točaka (a), (b) i (c) mogu predati skupljene otpadne automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za električna vozila ovlaštenim subjektima za gospodarenje otpadom radi obrade i recikliranja u skladu s člankom 56. U takvim se slučajevima smatra da je ispunjena obveza proizvođača na temelju stavka 3. točke (c).

Članak 50.
Obveze distributera

1.Distributeri preuzimaju otpadne baterije od krajnjeg korisnika besplatno i ne obvezujući ga da kupi novu bateriju, neovisno o kemijskom sastavu ili podrijetlu otpadnih baterija. Povrat prijenosnih baterija osigurava se na maloprodajnom mjestu na kojem su kupljene ili u njegovoj neposrednoj blizini. Povrat otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila osigurava se na maloprodajnom mjestu na kojem su kupljene ili u njegovoj neposrednoj blizini. Ta je obveza ograničena na vrste otpadnih baterija koje distributer ima, ili ih je imao, u ponudi kao nove baterije te, za prijenosne baterije, na količinu koju neprofesionalni krajnji korisnici obično odbacuju.

2.Obveza preuzimanja utvrđena u stavku 1. ne primjenjuje se na otpadne proizvode koji sadržavaju baterije. Primjenjuje se povrh obveze odvojenog skupljanja otpadnih uređaja i otpadnih vozila utvrđene u direktivama 2000/53/EZ i 2012/19/EU.

3.Distributeri predaju otpadne baterije koje su preuzeli proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača koje su odgovorne za skupljanje tih baterija u skladu s člankom 48. odnosno člankom 49. ili subjektu za gospodarenje otpadom s ciljem obrade i recikliranja tih otpadnih baterija u skladu s člankom 56.

4.Obveze iz ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis na subjekte koji baterijama opskrbljuju krajnje korisnike na temelju ugovora na daljinu. Ti subjekti osiguravaju dovoljan broj skupljališta koja obuhvaćaju cijelo državno područje određene države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, kako bi se krajnjim korisnicima omogućio povrat baterija.

Članak 51.
Obveze krajnjih korisnika

1.Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije odvojeno od drugih tokova otpada, uključujući miješani komunalni otpad.

2.Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije u predviđenim skupljalištima za odvojeno skupljanje koja su uspostavljena u okviru posebnih aranžmana s proizvođačem ili organizacijom za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili na temelju njih, u skladu s člancima 48. i 49.

3.Krajnji korisnici uklanjaju i odbacuju otpadne prijenosne baterije ugrađene u uređaje koje se mogu jednostavno ukloniti bez primjene profesionalnih alata u skladu sa stavkom 1.

4.Krajnji korisnik odbacuje otpadne baterije ugrađene u vozila ili uređaje koje se ne mogu jednostavno ukloniti u skladu s direktivama 2000/53/EZ i 2012/19/EU, ako je to primjenjivo.

Članak 52.
Obveze postrojenja za obradu otpada

Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada koja podliježu direktivama 2000/53/EZ i 2012/19/EU predaju otpadne baterije nastale obradom otpadnih vozila i otpadne električne i elektroničke opreme proizvođačima predmetnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2. ove Uredbe, organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime ili subjektima za gospodarenje otpadom s ciljem njihove obrade i recikliranja u skladu sa zahtjevima iz članka 56. ove Uredbe. Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada vode evidenciju navedenih transakcija.

Članak 53.
Sudjelovanje javnih tijela za gospodarenje otpadom

1.Otpadne baterije koje potječu od privatnih, nekomercijalnih korisnika mogu se odbaciti u skupljalištima za odvojeno skupljanje koja uspostave javna tijela za gospodarenje otpadom.

2.Javna tijela za gospodarenje otpadom predaju skupljene otpadne baterije proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime ili subjektima za gospodarenje otpadom s ciljem obrade i recikliranja tih otpadnih baterija u skladu sa zahtjevima iz članka 56. ili pak sama provode obradu i recikliranje u skladu sa zahtjevima iz članka 56. 

Članak 54.
Sudjelovanje dobrovoljnih skupljališta

Dobrovoljna skupljališta otpadnih prijenosnih baterija predaju otpadne prijenosne baterije proizvođačima prijenosnih baterija ili trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, uključujući organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili subjektima za gospodarenje otpadom s ciljem obrade i recikliranja tih otpadnih baterija u skladu sa zahtjevima iz članka 56.

Članak 55.
Stope skupljanja za otpadne prijenosne baterije

1.Države članice dužne su ostvariti sljedeće minimalne ciljeve skupljanja otpadnih prijenosnih baterija, isključujući otpadne baterije iz lakih prijevoznih sredstava:

(a)45 % do 31. prosinca 2023.;

(b)65 % do 31. prosinca 2025.;

(c)70 % do 31. prosinca 2030.

2.Države članice izračunavaju stope skupljanja iz stavka 1. u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu XI.

3.Komisija do 31. prosinca 2030. preispituje cilj utvrđen u stavku 1. točki (c) i u okviru tog preispitivanja razmatra utvrđivanje cilja skupljanja za baterije kojima se napajaju laka prijevozna sredstva, s obzirom na kretanje tržišnog udjela, kao zaseban cilj ili kao dio preispitivanja cilja utvrđenog u stavku 1. točki (c) i u članku 48. stavku 4. U tom se preispitivanju može razmotriti i uvođenje metodologije za izračun stope odvojenog skupljanja kako bi se odrazila količina otpadnih baterija koja je dostupna za skupljanje. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o rezultatima preispitivanja, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

4.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi izmjene metodologije izračuna stope skupljanja za prijenosne baterije utvrđene u Prilogu XI.

Članak 56.
Obrada i recikliranje

1.Skupljene otpadne baterije ne smiju se ostavljati u odlagalištima niti spaljivati.

2.Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU, odobrena postrojenja osiguravaju da su svi procesi obrade i recikliranja otpadnih baterija u skladu barem s dijelom A Priloga XII. i s najboljim raspoloživim tehnikama kako su definirane u članku 3. stavku 10. Direktive 2010/75/EU.

3.Povrh članka 51. stavka 3., ako se baterije skupljaju dok su još ugrađene u otpadni uređaj, uklanjaju se iz skupljenog otpadnog uređaja u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2012/19/EU.

4.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi izmjene zahtjeva za obradu i recikliranje za otpadne baterije utvrđenih u dijelu A Priloga XII. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak i nove tehnologije u području gospodarenja otpadom.

Članak 57.
Učinkovitost recikliranja i ciljevi oporabe materijala

1.Nad svim skupljenim otpadnim baterijama vrši se proces recikliranja.

2.Subjekti za recikliranje osiguravaju da se svakim procesom recikliranja postižu minimalna učinkovitost recikliranja i razine oporabljenih materijala utvrđene dijelom B odnosno dijelom C Priloga XII.

3.Učinkovitost recikliranja i ciljevi oporabe materijala utvrđeni u dijelovima B i C Priloga XII. izračunavaju se u skladu s pravilima utvrđenima u provedbenom aktu koji se donese na temelju stavka 4.

4.Komisija do 31. prosinca 2023. donosi provedbeni akt za utvrđivanje detaljnih pravila za izračunavanje i provjeru učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

5.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi izmjene minimalnih razina oporabljenih materijala za otpadne baterije utvrđenih u dijelovima B i C Priloga XII. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak i nove tehnologije u području gospodarenja otpadom.

Članak 58.
Pošiljke otpadnih baterija

1.Obrada i recikliranje mogu se provoditi izvan predmetne države članice ili izvan Unije pod uvjetom da je pošiljka otpadnih baterija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 i Uredbom (EZ) br. 1418/2007.

2.Otpadne baterije izvezene iz Unije u skladu sa stavkom 1. uzimaju se u obzir za ispunjavanje obveza te postizanje učinkovitosti i ciljeva utvrđenih u člancima 56. i 57. samo ako subjekt za recikliranje ili drugi posjednik otpada koji izvozi otpadne baterije radi obrade i recikliranja može dokazati da je obrada provedena u uvjetima koji su jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe.

3.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 73. radi utvrđivanja detaljnih pravila kojima se dopunjuju pravila iz stavka 2. ovog članka utvrđivanjem kriterija za procjenu jednakovrijednih uvjeta.

Članak 59.
Zahtjevi povezani s prenamjenom i ponovnom proizvodnjom industrijskih baterija i baterija za električna vozila

1.Neovisnim subjektima omogućava se pristup sustavu upravljanja punjivim industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh pod istim uvjetima i odredbama, u svrhu ocjenjivanja i utvrđivanja stanja i preostalog životnog vijeka baterija u skladu s parametrima utvrđenima u Prilogu VII.

2.Neovisnim subjektima koji provode djelatnosti prenamjene ili ponovne proizvodnje omogućava se odgovarajući pristup, pod istim uvjetima i odredbama, informacijama relevantnima za ispitivanje punjivih industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili uređaja ili vozila u koje su ugrađene takve baterije, kao i komponenti takvih baterija, uređaja ili vozila i postupanje s njima, uključujući aspekte sigurnosti.

3.Subjekti koji provode aktivnosti prenamjene ili ponovne proizvodnje baterija osiguravaju da se pregled, ispitivanje učinkovitosti, pakiranje i slanje baterija i njihovih komponenti izvršavaju u skladu s odgovarajućim uputama za kontrolu kvalitete i sigurnosnim uputama.

4.Subjekti koji provode djelatnosti prenamjene ili ponovne proizvodnje osiguravaju da su prenamijenjene ili ponovno proizvedene baterije u skladu s ovom Uredbom i relevantnim zahtjevima u pogledu proizvoda, zaštite okoliša i zaštite zdravlja ljudi utvrđenima drugim zakonodavstvom, kao i s tehničkim zahtjevima za konkretnu namjenu tih baterija kad se stavljaju na tržište.

Baterija koja je prenamijenjena ili ponovno proizvedena ne podliježe obvezama utvrđenima u članku 7. stavcima 1., 2. i 3., članku 8. stavcima 1., 2. i 3., članku 10. stavcima 1. i 2. te članku 39. stavku 1. ako gospodarski subjekt koji stavlja prenamijenjenu ili ponovno proizvedenu bateriju na tržište može dokazati da je ta baterija, prije prenamjene ili ponovne proizvodnje, stavljena na tržište prije datuma na koji su te obveze postale primjenjive u skladu s tim člancima.

5.Kako bi se evidentiralo da otpadna baterija podvrgnuta postupku prenamjene ili ponovne proizvodnje više nije otpad, korisnik baterije na zahtjev nadležnog tijela predočuje sljedeće:

(a)dokaze o procjeni ili ispitivanju stanja provedenom u državi članici, u obliku primjerka evidencije kojom se potvrđuje da baterija može pružiti učinkovitost koja je važna za njezinu uporabu nakon prenamjene ili ponovne proizvodnje;

(b)dokaze o daljnjoj uporabi baterije koja je podvrgnuta postupku prenamjene ili ponovne proizvodnje, u vidu fakture ili ugovora o prodaji ili prijenosu vlasništva baterije;

(c)dokaze o odgovarajućoj zaštiti od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, uključujući odgovarajuće pakiranje i slaganje tereta.

6.Informacije iz stavka 4. i stavka 5. točke (a) stavljaju se na raspolaganje krajnjim korisnicima i trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, pod istim uvjetima i odredbama, u okviru tehničke dokumentacije koja se prilaže prenamijenjenoj ili ponovno proizvedenoj bateriji kad se stavlja na tržište ili u uporabu.

7.Dostavom informacija u skladu sa stavcima 1., 2., 5. i 6. ne dovodi se u pitanje očuvanje povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

8.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju detaljni tehnički zahtjevi koje baterije moraju ispunjavati kako više ne bi bile otpad i zahtjevi u pogledu podataka i metodologije za procjenjivanje stanja baterija. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 60.
Informacije o kraju životnog vijeka baterija

1.Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima i distributerima sljedeće informacije o sprečavanju nastanka i zbrinjavanju otpadnih baterija s obzirom na vrste baterija koje proizvođači isporučuju na državnom području određene države članice:

(a)doprinos krajnjih korisnika sprečavanju nastanka otpada, uključujući pružanje informacija o dobrim praksama u pogledu uporabe baterija namijenjenih produljenju njihove uporabe i mogućnostima pripreme za njihovu ponovnu uporabu;

(b)uloga krajnjih korisnika u pridonošenju odvojenom skupljanju otpadnih baterija u skladu s njihovim obvezama na temelju članka 51. kako bi se omogućili obrada i recikliranje baterija;

(c)sustavi za odvojeno skupljanje, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje koji su dostupni za otpadne baterije;

(d)potrebne sigurnosne upute za postupanje s otpadnim baterijama, među ostalim u vezi s rizicima koji se odnose na baterije koje sadržavaju litij i postupanje s takvim baterijama;

(e)značenje oznaka i simbola otisnutih na baterijama ili njihovoj ambalaži;

(f)učinak tvari sadržanih u baterijama na okoliš i zdravlje ljudi, uključujući učinak uzrokovan nepropisnim odbacivanjem otpadnih baterija, kao što je odbacivanje baterija u okoliš ili zajedno s nerazvrstanim komunalnim otpadom.

Te se informacije stavljaju na raspolaganje:

(a)u redovitim vremenskim razmacima za svaki model baterije od trenutka prvog stavljanja tog modela na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici, barem na prodajnom mjestu, na vidljiv način, i putem internetskih tržišta;

(b)na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači i ostali krajnji korisnici, a koji određuje predmetna država članica.

2.Distributerima i subjektima iz članaka 50., 52. i 53. te drugim subjektima za gospodarenje otpadom koji provode procese popravka, ponovne proizvodnje, pripreme za ponovnu uporabu, obrade i recikliranja proizvođači stavljaju na raspolaganje informacije o sigurnosnim i zaštitnim mjerama, među ostalim u pogledu sigurnosti na radu, koje se primjenjuju na skladištenje i skupljanje otpadnih baterija.

3.Otkad se određeni model baterije počne isporučivati na državnom području države članice, proizvođači na zahtjev, elektroničkim putem, subjektima za gospodarenje otpadom koji provode aktivnosti popravka, ponovne proizvodnje, pripreme za ponovnu uporabu, obrade i recikliranja, u mjeri u kojoj je to potrebno tim subjektima za provođenje navedenih aktivnosti, stavljaju na raspolaganje sljedeće informacije specifične za taj model baterije koje se odnose na propisnu i ekološki prihvatljivu obradu otpadnih baterija:

(a)procese za osiguravanje rastavljanja vozila i uređaja na način koji omogućava uklanjanje ugrađenih baterija;

(b)sigurnosne i zaštitne mjere, među ostalim u pogledu sigurnosti na radu, koje se primjenjuju na procese skladištenja, prijevoza, obrade i recikliranja otpadnih baterija.

U tim se informacijama navode komponente i materijali te lokacije svih opasnih tvari u bateriji u mjeri u kojoj je to potrebno subjektima koji provode procese popravka, ponovne proizvodnje, pripreme za ponovnu uporabu, obrade i recikliranja kako bi ispunjavali zahtjeve ove Uredbe.

Te se informacije stavljaju na raspolaganje na jeziku koji bez poteškoća razumiju subjekti iz prvog podstavka, a koji određuje predmetna država članica.

4.Distributeri koji isporučuju baterije krajnjim korisnicima u svojim maloprodajnim prostorima na vidljiv način i putem svojih internetskih tržišta stavljaju na raspolaganje informacije iz stavaka 1. i 2. i informacije o načinu na koji krajnji korisnici mogu besplatno vratiti otpadne baterije u odgovarajuća skupljališta uspostavljena na maloprodajnim mjestima ili u ime tržišta. Ta je obveza ograničena na vrste baterija koje distributer ili trgovac ima, ili ih je imao, u ponudi kao nove baterije.

5.Troškovi koje pokriva proizvođač na temelju članka 47. stavka 1. točke (e) prikazuju se zasebno krajnjem korisniku na prodajnom mjestu nove baterije. Navedeni troškovi ne smiju premašiti najbolju procjenu stvarno nastalih troškova.

6.Ako se informacije javno stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima na temelju ovog članka, osigurava se povjerljivost poslovno osjetljivih informacija u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Članak 61.
Izvješćivanje nadležnih tijela

1.Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime svake kalendarske godine izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama u skladu s kemijskom sastavu baterija, navodeći količine baterija kojima se napajaju laka prijevozna sredstva:

(a)količini prijenosnih baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice, isključujući prijenosne baterije koje su u toj godini prije prodaje krajnjim korisnicima napustile državno područje te države članice;

(b)količini otpadnih prijenosnih baterija skupljenih u skladu s člankom 48., izračunanoj na temelju metodologije utvrđene u Prilogu XI.;

(c)cilju skupljanja koji postigne proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača u ime svojih članova;

(d)količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija isporučenih odobrenim postrojenjima radi obrade i recikliranja.

Ako subjekti za gospodarenje otpadom koji nisu proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime skupljaju otpadne prijenosne baterije od distributera ili drugih skupljališta za otpadne prijenosne baterije, svake kalendarske godine izvješćuju nadležno tijelo o količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija prema njihovu kemijskom sastavu, navodeći količinu baterija kojima se napajaju laka prijevozna sredstva.

Subjekti iz prvog i drugog podstavka izvješćuju o tim podacima u roku od četiri mjeseca od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Prvo razdoblje izvješćivanja obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu s člankom 62. stavkom 6.

Format i postupke za izvješćivanje nadležnih tijela utvrđuju predmetna nadležna tijela.

2.Proizvođači automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime svake kalendarske godine izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama u skladu s kemijskim sastavom i vrstama baterija:

(a)količini automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici, isključujući baterije koje su u toj godini prije prodaje krajnjim korisnicima napustile državno područje te države članice;

(b)količini otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila koje su skupljene i isporučene odobrenim postrojenjima radi obrade i recikliranja.

3.Ako subjekti za gospodarenje otpadom skupljaju otpadne baterije od distributera ili drugih skupljališta ili krajnjih korisnika otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila, svake kalendarske godine izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama u skladu s kemijskim sastavom i vrstama baterija:

(a)količini skupljenih otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila;

(b)količini otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila isporučenih odobrenim postrojenjima radi obrade i recikliranja.

Subjekti iz ovog podstavka izvješćuju o tim podacima u roku od četiri mjeseca od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Prvo razdoblje izvješćivanja obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu s člankom 62. stavkom 5.

Nadležna tijela uspostavljaju elektroničke sustave putem kojih se ta tijela izvješćuju o podacima te određuju formate koji se trebaju upotrijebiti. Elektronički sustavi za izvješćivanje o informacijama koje uspostave nadležna tijela moraju biti kompatibilni i interoperabilni sa zahtjevima sustava za razmjenu informacija uspostavljenog u skladu s člankom 64.

4.Podaci iz stavka 1. točaka (a) i (b) obuhvaćaju baterije ugrađene u vozila i uređaje te otpadne baterije uklonjene iz njih u skladu s člankom 52.

5.Subjekti za gospodarenje otpadom koji provode obradu i subjekti za recikliranje svake kalendarske godine izvješćuju nadležna tijela o sljedećim informacijama:

(a)količini otpadnih baterija primljenih na obradu i recikliranje;

(b)količini otpadnih baterija koje se podvrgavaju procesu recikliranja;

(c)informacijama o učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala za otpadne baterije.

Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala obuhvaća sve pojedinačne faze recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije. Ako se proces recikliranja provodi u više od jednog postrojenja, prvi subjekt za recikliranje odgovoran je za prikupljanje informacija i izvješćivanje nadležnih tijela o tim informacijama.

Subjekti za recikliranje izvješćuju o tim podacima u roku od četiri mjeseca od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Prvo razdoblje izvješćivanja obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu s člankom 62. stavkom 6.

6.Ako posjednici otpada osim onih iz stavka 4. izvoze baterije radi obrade i recikliranja, izvješćuju nadležna tijela o podacima o količini odvojeno skupljenih otpadnih baterija izvezenih radi obrade i recikliranja i o podacima iz stavka 4. točaka (b) i (c) u roku od četiri mjeseca od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni.

Članak 62.
Izvješćivanje Komisije

1.Države članice za svaku kalendarsku godinu javno stavljaju na raspolaganje sljedeće agregirane podatke o prijenosnim baterijama, automobilskim baterijama, industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila u skladu s vrstama i kemijskim sastavom baterija te među prijenosnim baterijama posebno navode baterije kojima se napajaju laka prijevozna sredstva:

(a)količinu baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici, isključujući baterije koje su u toj godini prije prodaje krajnjim korisnicima napustile državno područje te države članice;

(b)količinu otpadnih baterija skupljenih u skladu s člancima 48. i 49., izračunanu na temelju metodologije utvrđene u Prilogu XI.;

(c)vrijednosti postignute učinkovitosti recikliranja iz dijela B Priloga XII. i vrijednosti postignute oporabe materijala iz dijela C Priloga XII.

Države članice stavljaju te podatke na raspolaganje u roku od 18 mjeseci od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Te informacije objavljuju se elektroničkim putem, u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 6., s pomoću lako dostupnih podatkovnih usluga koje su interoperabilne sa sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 64. Podaci moraju biti takvi da omogućavaju strojno čitanje, razvrstavanje i pretraživanje, uz poštovanje otvorenih standarda uporabe za treće strane. Države članice obavješćuju Komisiju kada se podaci iz prvog podstavka stave na raspolaganje.

Prvo razdoblje izvješćivanja obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje u skladu sa stavkom 6.

Povrh obveza na temelju direktiva 2000/53/EZ i 2012/19/EU, podaci iz stavka 1. točaka (a) i (b) obuhvaćaju baterije ugrađene u vozila i uređaje te otpadne baterije uklonjene iz njih u skladu s člankom 52.

2.Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala iz stavka 1. obuhvaća sve pojedinačne faze recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije.

3.Podacima koje države članice stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete. Informacije se navode u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 6.

4.Komisija prikuplja i preispituje informacije koje se stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom. Komisija objavljuje izvješće u kojem ocjenjuje organizaciju prikupljanja podataka, izvore podataka i metodologiju koja se primjenjuje u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravodobnost i dosljednost tih podataka. Ta ocjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje nakon što države članice prvi put dostave podatke i zatim svake četiri godine.

5.Komisija do 31. prosinca 2023. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju format podataka i informacija o kojima je potrebno izvijestiti Komisiju, kao i metode provjere i uvjeti rada, za potrebe stavaka 1. i 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 63.
Primjena poglavlja VII.

Poglavlje VII. primjenjuje se od 1. srpnja 2023.

Poglavlje VIII.
Elektronička razmjena informacija

Članak 64.
Elektronički sustav za razmjenu informacija

1.Komisija do 1. siječnja 2026. uspostavlja elektronički sustav za razmjenu informacija o baterijama („sustav”).

2.Taj sustav sadržava podatke i informacije o punjivim industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh, kako je utvrđeno u Prilogu XIII. Ti podaci i informacije moraju biti takvi da omogućavaju razvrstavanje i pretraživanje, uz poštovanje otvorenih standarda uporabe za treće strane.

3.Gospodarski subjekti koji stavljaju na tržište punjivu industrijsku bateriju ili bateriju za električno vozilo s unutarnjom pohranom stavljaju informacije iz stavka 2. na raspolaganje elektroničkim putem, u strojno čitljivom formatu, s pomoću interoperabilnih i lako dostupnih podatkovnih usluga u formatu utvrđenom u skladu sa stavkom 5.

4.Komisija nakon preispitivanja u skladu s člankom 62. stavkom 5. putem sustava objavljuje informacije iz članka 62. stavka 1. i ocjenu iz članka 62. stavka 5.

5.Komisija do 31. prosinca 2024. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju:

(a)arhitektura sustava;

(b)format u kojemu se podaci i informacije iz stavka 2. stavljaju na raspolaganje;

(c)pravila za razmjenu, istraživanje, objavljivanje i ponovnu uporabu podataka i informacija u sustavu te za pristup i upravljanje tim podacima i informacijama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 65.
Putovnice za baterije

1.Do 1. siječnja 2026. svaka industrijska baterija i baterija za električno vozilo koja se stavi na tržište ili u uporabu i čiji je kapacitet veći od 2 kWh mora imati elektroničku evidenciju („putovnica za bateriju”).

2.Putovnica za bateriju jedinstvena je za svaku pojedinačnu bateriju iz stavka 1. i nosi jedinstven otisnut ili urezan identifikator koji bateriji dodjeljuje gospodarski subjekt koji je stavlja na tržište.

3.Putovnica za bateriju povezana je s informacijama o osnovnim svojstvima svake vrste i modela baterije pohranjenima u izvorima podataka za sustav koji je uspostavljen u skladu s člankom 64. Gospodarski subjekt koji stavlja industrijsku bateriju ili bateriju za električno vozilo na tržište osigurava da su podaci sadržani u putovnici za bateriju točni, potpuni i ažurirani.

4.Putovnici za bateriju može se pristupiti na internetu putem elektroničkih sustava koji moraju biti interoperabilni sa sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 64.

5.Putovnica za bateriju omogućava pristup informacijama o vrijednostima za parametre učinkovitosti i trajnosti iz članka 10. stavka 1. kada se baterija stavlja na tržište i kad se njezin status promijeni.

6.Ako je promjena statusa posljedica aktivnosti popravljanja ili prenamjene, odgovornost za podatke o bateriji sadržane u putovnici za bateriju prenosi se na gospodarski subjekt za koji se smatra da stavlja industrijsku bateriju ili bateriju za električno vozilo na tržište ili koji je stavlja u uporabu.

7.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata za utvrđivanje pravila za razmjenu, istraživanje, objavljivanje i ponovnu uporabu podataka i informacija sadržanima u putovnici za bateriju te za pristup i upravljanje tim podacima i informacijama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Poglavlje IX.
Nadzor tržišta Unije, kontrola baterija koje ulaze na tržište Unije i zaštitni postupci Unije

Članak 66.
Postupak na nacionalnoj razini u pogledu baterija koje predstavljaju rizik

1.Ako tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da određena baterija obuhvaćena ovom Uredbom predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovinu ili okoliš, procjenjuju ispunjava li predmetna baterija sve relevantne zahtjeve iz ove Uredbe.

Ako tijekom procjenjivanja navedenog u prvom podstavku tijela za nadzor tržišta ustanove da baterija nije u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, bez odgode zahtijevaju da predmetni gospodarski subjekt poduzme sve odgovarajuće korektivne mjere kako bi se ta baterija uskladila sa zahtjevima, povukla s tržišta ili opozvala u razumnom roku koji je razmjeran prirodi rizika iz prvog podstavka.

Tijela za nadzor tržišta o tome na odgovarajući način obavješćuju relevantno prijavljeno tijelo.

2.Ako smatraju da neusklađenost nije ograničena samo na područje njihove države, tijela za nadzor tržišta dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama informacije o rezultatima procjene i mjerama koje su zahtijevala od gospodarskog subjekta.

3.Gospodarski subjekt osigurava provedbu svih odgovarajućih korektivnih mjera u pogledu svih baterija koje je taj gospodarski subjekt stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

4.Ako predmetni gospodarski subjekt ne poduzme odgovarajuće korektivne mjere u roku navedenom u stavku 1. drugom podstavku, tijela za nadzor tržišta poduzimaju sve prikladne privremene mjere kako bi zabranila stavljanje na tržište ili ograničila raspoloživost predmetnih baterija na svojim nacionalnim tržištima, povukla te baterije s tržišta ili ih opozvala.

Tijela za nadzor tržišta bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o tim mjerama.

5.Informacije iz stavka 4. drugog podstavka uključuju sve dostupne pojedinosti, posebno podatke koji su potrebni za identifikaciju neusklađene baterije, podrijetlo te baterije, prirodu navodne neusklađenosti i povezanog rizika, prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera te obrazloženje koje je dao predmetni gospodarski subjekt. Tijela za nadzor tržišta posebno naznačuju je li neusklađenost posljedica jednog od sljedećih uzroka:

(a)činjenice da baterija ne ispunjava zahtjeve iz poglavlja II. ili III. ove Uredbe;

(b)nedostatnosti usklađenih normi iz članka 15.;

(c)nedostatnosti zajedničkih specifikacija iz članka 16.

6.Države članice, osim države članice koja je pokrenula postupak u skladu s ovim člankom, bez odgode obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim donesenim mjerama i o svim dodatnim informacijama koje su im na raspolaganju u vezi s neusklađenošću određene baterije te, u slučaju neslaganja s donesenom nacionalnom mjerom, o svojim prigovorima.

7.Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 4. drugog podstavka ni država članica ni Komisija ne ulože prigovor na privremenu mjeru koju je poduzela država članica, ta se mjera smatra opravdanom.

8.Države članice osiguravaju da se odgovarajuće restriktivne mjere, kao što je povlačenje baterije s tržišta, za predmetnu bateriju poduzmu bez odgode.

Članak 67.
Zaštitni postupak Unije

1.Ako se nakon završetka postupka iz članka 66. stavaka 3. i 4. uloži prigovor na mjeru koju je poduzela država članica ili ako Komisija smatra da je neka nacionalna mjera u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te ocjenjuje tu nacionalnu mjeru. Na temelju rezultata tog ocjenjivanja Komisija provedbenim aktom odlučuje je li nacionalna mjera opravdana.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2.Komisija svoju odluku upućuje svim državama članicama i bez odgode je dostavlja državama članicama i predmetnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se neusklađena baterija povuče s njihova tržišta te o tome obavješćuju Komisiju.

Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, predmetna država članica povlači tu mjeru.

3.Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom i ako se neusklađenost baterije pripisuje nedostatnosti usklađenih normi iz članka 15. ove Uredbe, Komisija primjenjuje postupak iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

Članak 68.
Usklađene baterije koje predstavljaju rizik

1.Ako nakon provedbe ocjenjivanja u skladu s člankom 67. stavkom 1. država članica ustanovi da baterija, iako je sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III, ipak predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, za zaštitu imovine ili za okoliš, ta država članica zahtijeva od predmetnog gospodarskog subjekta da poduzme sve prikladne mjere kojima se osigurava da predmetna baterija pri stavljanju na tržište više ne predstavlja navedeni rizik, povuče bateriju s tržišta ili je opozove, u razumnom roku koji je razmjeran prirodi rizika.

2.Taj gospodarski subjekt osigurava provedbu korektivne mjere u pogledu svih baterija koje je stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

3.Država članica odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice. Te informacije uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke potrebne za identifikaciju predmetnih baterija, njihovo podrijetlo i lanac opskrbe, prirodu povezanog rizika te prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

4.Komisija se bez odgode savjetuje s državama članicama i predmetnim gospodarskim subjektom ili subjektima te ocjenjuje poduzete nacionalne mjere. Na temelju rezultata tog ocjenjivanja Komisija donosi provedbeni akt u obliku odluke o opravdanosti nacionalne mjere i prema potrebi nalaže odgovarajuće mjere.

5.Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

6.Iz opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zaštitom zdravlja ljudi i sigurnosti osoba te zaštitom imovine ili okoliša, Komisija u skladu s postupkom iz članka 74. stavka 3. donosi provedbeni akt koji se primjenjuje odmah.

7.Komisija svoju odluku upućuje svim državama članicama i odmah je priopćuje i njima i predmetnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Članak 69.
Druge neusklađenosti

1.Ne dovodeći u pitanje članak 66., ako određena država članica ustanovi da baterija koja nije obuhvaćena područjem primjene članka 68. nije usklađena s ovom Uredbom ili da je neki gospodarski subjekt prekršio obvezu utvrđenu ovom Uredbom, od predmetnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni tu neusklađenost. Takve neusklađenosti uključuju sljedeće:

(a)oznaka CE stavljena je tako da se krši članak 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008 ili članak 20. ove Uredbe;

(b) oznaka CE uopće nije stavljena;

(c)identifikacijski broj prijavljenog tijela uključenog u fazu kontrole proizvodnje stavljen je tako da se krši članak 20. ili uopće nije stavljen;

(d)EU izjava o sukladnosti nije sastavljena ili nije ispravno sastavljena;

(e)EU izjavi o sukladnosti ne može se pristupiti putem QR koda na bateriji;

(f)tehnička dokumentacija nije dostupna, nije potpuna ili sadržava pogreške;

(g)informacije iz članka 38. stavaka 7., 9. i 10. ili članka 41. stavaka 3. i 4. nedostaju, netočne su ili nepotpune ili, u slučaju uputa za uporabu, nisu prevedene na jezik koji prihvaćaju države članice u kojima se baterija stavlja na tržište ili na raspolaganje;

(h)nisu ispunjeni drugi administrativni zahtjevi iz članka 38. ili članka 40.;

(i)ne poštuju se zahtjevi za siguran rad i uporabu sustavâ za pohranu energije sa stacionarnom baterijom utvrđeni u članku 12.;

(j)nisu ispunjeni zahtjevi u pogledu održivosti i sigurnosti iz članaka od 6. do 12. u poglavlju II. i zahtjevi u pogledu označivanja i informacija iz članaka 13. i 14. u poglavlju III.;

(k)nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 39. u pogledu politike dužne pažnje u lancu opskrbe.

2.Ako subjekt ne otkloni neusklađenost iz stavka 1. točke (k), izdaje se obavijest o popravnoj radnji.

3.Ako se neusklađenost iz stavka 1. nastavi, predmetna država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje baterije na raspolaganje na tržištu ili kako bi osigurala njezin opoziv ili povlačenje s tržišta. U slučaju neusklađenosti iz stavka 1. točke (k) ovaj se stavak primjenjuje kao krajnja mjera ako je neusklađenost ozbiljna i ako se nastavi nakon izdavanja obavijesti o korektivnim mjerama iz stavka 2.

Poglavlje X.
Zelena javna nabava, postupak izmjene ograničenja za opasne tvari i Komisijino priznavanje programâ dužne pažnje u lancu opskrbe

Članak 70.
Zelena javna nabava

1.Javni naručitelji, definirani u članku 2. stavku 1. Direktive 2014/24/EU odnosno članku 3. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, ili naručitelji, definirani u članku 4. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije u slučajevima obuhvaćenima tim direktivama uzimaju u obzir utjecaj baterija na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa kako bi osigurali da se taj utjecaj nabavljenih baterija svede na najmanju moguću mjeru.

2.Obveza navedena u stavku 1. primjenjuje se na sve ugovore koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji za kupnju baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije i znači da su ti javni naručitelji i naručitelji obvezni uključiti tehničke specifikacije i kriterije za dodjelu na temelju članaka od 7. do 10. kako bi osigurali da proizvod bude odabran među proizvodima sa znatno manjim utjecajem na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa.

3.Komisija do 31. prosinca 2026. donosi delegirane akte u skladu s člankom 73. o dopuni ove Uredbe kojima utvrđuje minimalne obvezne kriterije ili ciljeve za zelenu javnu nabavu na temelju zahtjeva iz članaka od 7. do 10.

Članak 71.
Postupak izmjene ograničenja za opasne tvari

1.Ako Komisija smatra da uporaba neke tvari u proizvodnji baterija ili prisutnost neke tvari u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili u daljnjim fazama njihova životnog ciklusa, uključujući fazu otpada, predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i koji je potrebno urediti na razini Unije, od Europske agencije za kemikalije („Agencija”) zahtijeva da pripremi dosje koji je u skladu sa zahtjevima iz točke 3. dijela II. Priloga XV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 („dosje za uvođenje ograničenja”). Dosje za uvođenje ograničenja sadržava socioekonomsku procjenu, uključujući analizu alternativa.

2.Agencija bez odgode objavljuje namjeru Komisije za pokretanje postupka uvođenja ograničenja za cijeli životni ciklus tvari i o tome obavješćuje odgovarajuće dionike.

3.Ako se u dosjeu za uvođenje ograničenja koji pripremi Agencija u skladu s tim stavkom dokaže da su potrebne mjere na razini Unije, Agencija u roku od 12 mjeseci od primitka zahtjeva Komisije iz stavka 1. predlaže ograničenja s ciljem pokretanja postupka uvođenja ograničenja opisanog u stavcima od 4. do 14.

4.Agencija bez odgode na svojim internetskim stranicama javnosti stavlja na raspolaganje dosje za uvođenje ograničenja, uključujući ograničenja predložena na temelju stavka 3., i pritom jasno navodi datum objave. Agencija poziva sve zainteresirane strane da u roku od četiri mjeseca od datuma objave pojedinačno ili zajednički dostave očitovanja na dosje za uvođenje ograničenja.

5.Odbor za procjenu rizika, osnovan u skladu s člankom 76. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u roku od 12 mjeseci od datuma objave iz stavka 4. na temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea za uvođenje ograničenja donosi mišljenje o tome jesu li predložena ograničenja primjerena za smanjenje rizika za zdravlje ljudi i/ili okoliš. U tom mišljenju uzimaju se u obzir dosje za uvođenje ograničenja koji je pripremila Agencija na zahtjev Komisije i stajališta zainteresiranih strana iz stavka 4.

6.Odbor za socioekonomsku analizu, osnovan u skladu s člankom 76. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u roku od 15 mjeseci od datuma objave iz stavka 4. donosi mišljenje o predloženim ograničenjima na temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea i socioekonomskog utjecaja. Prije toga izrađuje nacrt mišljenja o predloženim ograničenjima i njihovu socioekonomskom utjecaju, uzimajući u obzir analize ili informacije u skladu sa stavkom 4., ako su zaprimljene.

7.Agencija bez odgode objavljuje nacrt mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu na svojim internetskim stranicama i poziva zainteresirane strane da se najkasnije 60 dana od objave nacrta mišljenja očituju o tom nacrtu mišljenja.

8.Odbor za socioekonomsku analizu donosi mišljenje bez odgode, uzimajući prema potrebi u obzir dodatna očitovanja primljena unutar zadanog roka iz stavka 7. U tom se mišljenju uzimaju u obzir očitovanja zainteresiranih strana dostavljena na temelju stavaka 4. i 7.

9.Ako mišljenje Odbora za procjenu rizika značajno odstupa od predloženih ograničenja, Agencija odgađa rok za donošenje mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu za najviše 90 dana.

10.Agencija bez odgode dostavlja Komisiji mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu o ograničenjima predloženima na temelju zahtjeva koji Komisija podnese u skladu sa stavkom 1. Ako mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu znatno odstupaju od ograničenja predloženih na temelju stavka 3., Agencija dostavlja Komisiji obavijest s detaljnim obrazloženjem tih razlika. Ako jedan ili oba odbora ne donesu mišljenje u roku utvrđenom u stavcima 5. i 6., Agencija o tome obavješćuje Komisiju i navodi razloge.

11.Agencija bez odgode objavljuje mišljenja tih dvaju odbora na svojim internetskim stranicama.

12.Agencija Komisiji na zahtjev dostavlja sve dokumente i dokaze koji su joj dostavljeni odnosno koje je razmatrala.

13.Ako Komisija zaključi da su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 6. stavkom 2., donosi delegirani akt u skladu s člankom 6. stavkom 2. Taj delegirani akt donosi se bez nepotrebne odgode nakon primitka mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu iz stavka 8. odnosno nakon roka utvrđenog u stavcima 6. i 9., kako je primjenjivo, ako Odbor ne donese mišljenje.

14.Ako Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu dostavljaju mišljenje na temelju stavaka 5. i 6., imenuju izvjestitelje kako je utvrđeno u članku 87. Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Predmetni izvjestitelji ili suizvjestitelji, ili njihov poslodavac, primaju naknadu od Agencije u skladu s ljestvicom honorara koja će biti sastavni dio financijskih rješenja u vezi s ograničenjima koja utvrđuje Upravni odbor, osnovan u skladu s člankom 76. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Ako predmetne osobe ne obavljaju svoje dužnosti, izvršni direktor Agencije ima pravo otkazati ugovor, suspendirati njegovu primjenu ili uskratiti naknadu.

Članak 72.
Programi dužne pažnje u lancu opskrbe

1.Vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija koje su uspostavile programe dužne pažnje („vlasnici programa”) i nadgledaju te programe mogu od Komisije zahtijevati priznavanje njihovih programa dužne pažnje u lancu opskrbe. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu informacija koje takav zahtjev za priznavanje podnesen Komisiji mora sadržavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2.Ako Komisija na temelju dokaza i informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 1. utvrdi da program dužne pažnje u lancu opskrbe iz stavka 1. omogućava gospodarskim subjektima ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u članku 39. ove Uredbe, donosi provedbeni akt kojim se tom programu dodjeljuje priznanje jednakovrijednosti sa zahtjevima iz ove Uredbe. Prije donošenja takvih provedbenih akata prema potrebi se provodi savjetovanje s Tajništvom OECD-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Kada razmatra priznavanje programa dužne pažnje, Komisija uzima u obzir različite prakse u industriji obuhvaćene tim programom te pristup i metode koji se temelje na procjeni rizika, a upotrebljavaju se u tom programu za utvrđivanje rizika.

3.Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju kriteriji i metodologija na temelju kojih, u skladu sa stavkom 2., Komisija utvrđuje osigurava li se programima dužne pažnje u lancu opskrbe da gospodarski subjekti ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 39. ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3. Komisija, prema potrebi, povremeno provjerava i ispunjavaju li priznati programi dužne pažnje u lancu opskrbe i dalje kriterije koji su doveli do odluke o priznavanju jednakovrijednosti donesene na temelju stavka 2.

4.Vlasnik programa dužne pažnje u lancu opskrbe za koji je priznanje jednakovrijednosti dodijeljeno u skladu sa stavkom 2. bez odgode obavješćuje Komisiju o svim promjenama ili ažuriranjima tog programa.

5.Ako postoje dokazi o ponovljenim ili značajnim slučajevima u kojima gospodarski subjekti koji provode program priznat u skladu sa stavkom 2. ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 39. ove Uredbe, Komisija ispituje, uz savjetovanje s vlasnikom priznatog programa, ukazuju li ti slučajevi na nedostatke u programu.

6.Ako Komisija utvrdi neispunjavanje zahtjeva utvrđenih u članku 39. ove Uredbe ili nedostatke u priznatom programu dužne pažnje u lancu opskrbe, vlasniku programa može odobriti odgovarajuće razdoblje za poduzimanje popravnih radnji.

7.Ako vlasnik programa ne poduzme potrebne popravne radnje ili ih odbije poduzeti te ako Komisija utvrdi da neispunjavanje zahtjeva ili nedostatci iz stavka 6. ugrožavaju sposobnost gospodarskog subjekta iz članka 39. stavka 1. koji provodi program da ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 39. ove Uredbe ili ako su ponovljeni ili važni slučajevi neispunjavanja zahtjeva gospodarskih subjekata koji provode program posljedica nedostataka u programu, Komisija donosi provedbeni akt kojim se povlači priznanje jednakovrijednosti programa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

8.Komisija uspostavlja i ažurira registar priznatih programa dužne pažnje u lancu opskrbe. Taj registar objavljuje se na internetu.

Poglavlje XI.
Delegiranje ovlasti i postupak odbora

Članak 73.
Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 17. stavka 4, članka 27. stavka 3., članka 39. stavka 8., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 4., članka 57. stavka 6., članka 58. stavka 3. i članka 70. stavka 2. dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od [dana stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 17. stavka 4, članka 27. stavka 3., članka 39. stavka 8., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 4., članka 57. stavka 6., članka 58. stavka 3. i članka 70. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 17. stavka 4, članka 27. stavka 3., članka 39. stavka 8., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 4., članka 57. stavka 6., članka 58. stavka 3. i članka 70. stavka 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 74.
Postupak odbora

1.Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Poglavlje XII.
Izmjene 

Članak 75.
Izmjene Uredbe (EU) 2019/1020

Uredba (EU) 2019/1020 mijenja se kako slijedi:

(1)u članku 4. stavku 5. tekst „(EU) 2016/425 (35) i (EU) 2016/426 (36)” zamjenjuje se sljedećim:

„(EU) 2016/425 (*), (EU) 2016/426 (**) i [(EU) 2020/… (***)]

_____________________

* Uredba (EU) 2016/425 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o osobnoj zaštitnoj opremi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/686/EEZ ( SL L 81, 31.3.2016., str. 51 .);

** Uredba (EU) 2016/426 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o aparatima na plinovita goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2009/142/EZ ( SL L 81, 31.3.2016., str. 99 .).

*** [Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (Ured za publikacije dodaje pojedinosti o objavi u SL-u)]”;

(2)u Prilogu I. sljedeća točka 71. dodaje se popisu zakonodavstva Unije o usklađivanju:

„71. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (Ured publikacije dodaje pojedinosti o objavi u SL-u)”.

Poglavlje XIII.
Završne odredbe

Članak 76.
Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 77.
Preispitivanje

1.Komisija do 31. prosinca 2030. sastavlja izvješće o primjeni ove Uredbe te o njezinu utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

2.Komisija, uzimajući u obzir tehnički napredak i praktično iskustvo stečeno u državama članicama, u to izvješće uvrštava ocjenu sljedećih aspekata ove Uredbe:

(a)zahtjeva u pogledu održivosti i sigurnosti utvrđenih u poglavlju II.;

(b)zahtjeva u pogledu označivanja i informacija utvrđenih u poglavlju III.;

(c)zahtjeva u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe utvrđenih u člancima 39. i 72.;

(d)mjera u pogledu upravljanja baterijama na kraju životnog vijeka utvrđenih u poglavlju VII.

Izvješće je prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za izmjenu odgovarajućih odredbi ove Uredbe.

Članak 78.
Stavljanje izvan snage i prijelazna pravila

Direktiva 2006/66/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. srpnja 2023., no njezini:

(a)članak 10. stavak 3., članak 12. stavak 4. i članak 12. stavak 5. nastavljaju se primjenjivati do 31. prosinca 2023., osim u pogledu prijenosa podataka Komisiji, koji se nastavlja primjenjivati do 31. prosinca 2025.;

(b)članak 21. stavak 2. nastavlja se primjenjivati do 31. prosinca 2026.

Upućivanja na direktivu koja je stavljena izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 79.
Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike u strukturi ABM/ABB

1.3.Vrsta prijedloga/inicijative

1.4.Ciljevi

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.6.Trajanje i financijski učinak

1.7.Predviđeni načini upravljanja

2.MJERE UPRAVLJANJA

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja

2.2.Sustav upravljanja i kontrole

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak

3.2.Procijenjeni učinak na rashode 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na rashode

3.2.2.Procijenjeni učinak na odobrena sredstva za poslovanje

3.2.3.Procijenjeni učinak na administrativna odobrena sredstva

3.2.4.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom

3.2.5.Doprinos trećih strana

3.3.Procijenjeni učinak na prihode

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike

1.3.Prijedlog se odnosi na 

☑novo djelovanje

◻ novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja 68  

☑ produženje postojećeg djelovanja 

◻ spajanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje 

1.4.Ciljevi

1.4.1.Opći ciljevi 

1.4.2.Posebni ciljevi 

1.4.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.4.4.Pokazatelji uspješnosti 

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative 

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije” vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

1.6.Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

◻ Ograničeno trajanje

–◻    prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

–◻    financijski učinak od GGGG do GGGG

☑ Neograničeno trajanje

–provedba s početnim razdobljem od 2023. do 2028.,

–nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7.Predviđeni načini upravljanja 

☑ Izravno upravljanje koje provodi Komisija preko

–◻    izvršnih agencija

◻ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

☑ Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

◻ EIB-u i Europskom investicijskom fondu

☑ tijelima iz članaka 70. i 71.

◻ tijelima javnog prava

◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva

◻ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva

◻ osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

2.MJERE UPRAVLJANJA 

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja 

Navesti učestalost i uvjete.

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole 

2.2.1.Obrazloženje načina upravljanja, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i uspostavljenim sustavima unutarnje kontrole za ublažavanje rizika

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrole i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju) 

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu, npr. iz strategije za borbu protiv prijevara.

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

·Postojeće proračunske linije prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

·Zatražene nove proračunske linije

Nije primjenjivo

3.2.Procijenjeni učinak na rashode 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na rashode 

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Europska agencija za kemikalije	9.10.01		Godina  2023.	Godina  2024.	Godina  2025.	Godina  2026.	Godina  2027.	Godina  2028.	Godina  2029.	Ukupno
Glava 1.:    rashodi za osoblje	Obveze	(1)	0,358	0,365	0,372	0,306	0,312	0,319	0,325	2,357
	Plaćanja	(2)	0,358	0,365	0,372	0,306	0,312	0,319	0,325	2,357
Glava 2.:    infrastruktura	Obveze	(1a)	0,086	0,088	0,089	0,074	0,075	0,076	0,078	0,566
	Plaćanja	(2a)	0,086	0,088	0,089	0,074	0,075	0,076	0,078	0,566
Glava 3.:    rashodi poslovanja	Obveze	(3a)	0,158	0,158	0,158	0,025	0,025	0,025	0,025	0,575
	Plaćanja	(3b)	0,158	0,158	0,158	0,025	0,025	0,025	0,025	0,575
UKUPNA odobrena sredstva  za Europsku agenciju za kemikalije	Obveze	=1+1a +3a	0,602	0,611	0,620	0,405	0,412	0,420	0,428	3,498
	Plaćanja	=2+2a +3b	0,602	0,611	0,620	0,405	0,412	0,420	0,428	3,498

Potrebno povećanje doprinosa EU-a agenciji ECHA kompenzirat će se odgovarajućim smanjenjem omotnice programa LIFE.

Upravljanje tvarima sadržanima u baterijama: ukupno dva nova člana privremenog osoblja u ekvivalentu punog radnog vremena (AD 5–7) bit će potrebna u ECHA-i (prosječni trošak 144 000 EUR godišnje tijekom sedam godina i više) da bi se osigurali dovoljni resursi za regulaciju potrebnih tvari povezanih s baterijama bez sukoba s prioritetima iz Uredbe REACH. To u prosjeku obuhvaća jedno dodatno ograničenje (ili drugu mjeru upravljanja rizikom) godišnje. Pored toga, bit će potreban jedan ugovorni djelatnik u ekvivalentu punog radnog vremena (CA FG III, prosječni trošak 69 000 EUR godišnje tijekom dvije godine) kako bi se povećalo stručno znanje i tako olakšalo informirano određivanje prioriteta utemeljeno na planu rada. To će se temeljiti na studiji za razvoj postojećeg znanja ECHA-e o tome kako se u industriji baterija upravlja opasnim kemikalijama kako bi se utvrdile relevantne tvari za regulatorne postupke upravljanja rizikom u budućnosti. Trošak studije procjenjuje se na 400 000 EUR (tijekom dvije godine), koliko je potrebno za eksternalizaciju dijela istraživanja. Studija bi pridonijela i radu Komisije na ažuriranju stavki baterija na popisu otpada.

Dodatnih 22 000 EUR potrebno je za pokrivanje troškova izvjestitelja (stručnjaka iz država članica koji usmjeravaju dosjee na temelju mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu) za svako ograničenje, a 43 000 EUR bit će potrebno za pokrivanje proporcionalnog dijela ukupnog troška organizacije sastanaka Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu (putni troškovi, troškovi smještaja i dnevnica: trošak je izračunan na temelju prosječnog vremena/rada uloženog u dosje za uvođenje ograničenja u oba odbora).

Prethodno navedena sredstva procijenjena su s pomoću modela izračuna koji se temelji na relevantnom iskustvu stečenom na zadacima koje je ECHA provela u sklopu drugih regulatornih okvira (npr. uredbe REACH, CLP i BPR) i na provedbi postojećih nacionalnih pristupa ako je to primjenjivo. Njime se utvrđuju sredstva koja će ECHA-i biti potrebna u razdoblju 2021.–2029. kako bi provela predviđene zadatke.

Financijski učinak ove inicijative neće uzrokovati povećanje programiranih rashoda iz naslova 1. i 3. Potrebna sredstva odbit će se od proračuna za program LIFE i instrumenta GU-a GROW u skladu s raspodjelom zadataka u administrativnom sporazumu: oko 4 milijuna EUR troškova GU-a ENV i 1,6 milijuna EUR troškova za GU GROW. Osim toga, instrument GU-a GROW pokriva troškove otvorenog podatkovnog prostora, a oba instrumenta pokrivaju dio potreba povezanih sa studijama i nabavom podataka za službe Komisije kako bi propisno pripremile dio provedbenih i delegiranih akata.

Naslov višegodišnjeg financijskog  okvira

1.

XXX

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Iznos naveden u proračunskoj liniji 03.020101 bit će potreban za djelomično financiranje administrativnih dogovora GU-a ENV/GU-a GROW i JRC-a te za nabavu studija i podataka povezanih s rezervacijama za GU GROW. Očekuje se da će trošak administrativnog sporazuma za GU GROW iznositi približno 2,669 milijuna EUR. Trošak nabave iznosi 50 000 EUR u 2023. za GU GROW kako bi se zatražilo tehničko mišljenje o normizaciji CEN-a/CENELEC-a.

On obuhvaća i iznos predviđen u proračunu za potporu intra muros za studiju izvedivosti otvorenog podatkovnog prostora. Nakon početne faze razvoja mogu biti potrebna dodatna sredstva.

Troškovi razvoja informacijskih tehnologija za elektroničku razmjenu informacija o baterijama očekuju se od GU-a GROW.

Naslov višegodišnjeg financijskog  okvira

3.

Prirodni resursi i okoliš

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Iznos naveden u proračunskoj liniji 09.02.02 obuhvaća potrebnu kompenzaciju iz proračuna programa LIFE za povećanje sredstava za ECHA-u. Taj će iznos biti potreban za povećanje subvencije ECHA-i, za financiranje administrativnih dogovora GU-a ENV/GU-a GROW i JRC-a te za nabavu studija i podataka povezanih s rezervacijama za GU ENV.

JRC će imati ključnu ulogu u pružanju potpore Komisiji u određenim tehničkim zadacima. JRC je dostavio svoju najbolju procjenu potrebnih sredstava na temelju trenutačnih saznanja i popisa zadataka koji su dostavili GU ENV i GU GROW. Te se procjene stoga mogu preciznije prilagoditi, primjerice tijekom pregovora o administrativnom sporazumu. Područje primjene prošireno je u najnovijoj inačici predložene uredbe, osobito u pogledu zajedničkih specifikacija za prijenosne baterije za opću uporabu, te će se u skladu s time morati revidirati iznosi sredstava. Očekuje se da će trošak administrativnog sporazuma za GU ENV iznositi približno 3,935 milijuna EUR. Nekoliko je zadataka u kojima JRC može pružati potporu Komisiji:

·razvoj zajedničkih specifikacija za učinkovitost i trajnost baterija za opću uporabu te punjivih industrijskih baterija i baterija za električna vozila,

·utvrđivanje usklađenih pravila izračuna za deklaraciju o ugljičnom otisku za punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila,

·utvrđivanje usklađenih pravila izračuna za udio recikliranog sadržaja u baterijama, učinkovitost recikliranja i oporabljene materijale,

·analizira kriterija za zelenu javnu nabavu (uključujući savjetovanje s dionicima za javnu nabavu i provjeru zakonitosti predloženih pravila o javnoj nabavi),

·podupiranje smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija.

Aktivnosti nabave obuhvaćaju nabavu podataka za baterije 2021. kako bi se preispitale kategorije PEFCR za baterije, podugovaranje razvoja mrežnog alata za PEFCR 2022., traženje tehničkog mišljenja o normizaciji CEN-a/CENELEC-a 2023. te studiju tržišta o raspoloživosti sekundarnih sirovina 2027. Ti troškovi iznose 300 000 EUR u 2021., 80 000 EUR za 2022. i 100 000 EUR u 2027.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

UKUPNA odobrena sredstva  iz NASLOVA 7.  višegodišnjeg financijskog okvira

(ukupne obveze = ukupna plaćanja)

0,475

0,515

0,515

0,555

0,555

0,230

0,230

3,075

Potrebna odobrena sredstva za ljudske resurse i ostale administrativne rashode pokrit će se odobrenim sredstvima glavne uprave koja su već dodijeljena za upravljanje djelovanjem i/ili su preraspodijeljena unutar glavne uprave te, prema potrebi, dodatnim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.2.Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva ECHA-e 

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

–◻    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.3.Procijenjeni utjecaj na ljudske resurse 

3.2.3.1.Sažetak

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna administrativna odobrena sredstva.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća administrativna odobrena sredstva:

–Potrebe u pogledu osoblja ECHA-e (u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta))

–

–

–

Potrebe u pogledu osoblja ECHA-e (EPRV):

Privremeno osoblje (razredi AD)	0	0	2	2	2	2	2	2	2
Privremeno osoblje (razredi AST)
Ugovorno osoblje	0	0	1	1	1
Upućeni nacionalni stručnjaci

UKUPNO

0

0

3

3

3

2

2

2

2

3.2.3.2.Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa za GU ENV, GU GROW i EUROSTAT

–Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u cijelom iznosu (ili najviše do jednog decimalnog mjesta)

		Godina  2021.	Godina  2022.	Godina  2023.	Godina  2024.	Godina  2025.	Godina  2026.	Godina  2027.
·Radna mjesta prema planu radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje)
20 01 01 01 (sjedište i predstavništva Komisije)		1	1	1	1	1	1	1
XX 01 01 02 (delegacije)
XX 01 05 01 (neizravno istraživanje)
10 01 05 01 (izravno istraživanje)
• Vanjsko osoblje (u ekvivalentu punog radnog vremena: EPRV) 74
20 02 02 01/03 (UO, UNS, UsO iz „globalne omotnice”)		4,0	4,5	4,5	5,0	5,0	1,0	1,0
XX 01 02 02 (UO, LO, UNS, UsO i MSD u delegacijama)
XX 01 04 yy 75	– u sjedištima 76
	– u delegacijama
XX 01 05 02 (UO, UNS, UsO – neizravno istraživanje)
10 01 05 02 (UO, UNS, UsO – izravno istraživanje)
Druge proračunske linije (navesti)
UKUPNO		5,0	5,5	5,5	6,0	6,0	2,0	2,0