U poglavlju „Gospodarstvo u interesu građana” Programa rada Komisije za 2020. predviđa se preispitivanje Uredbe o referentnim vrijednostima („BMR”). Financijske referentne vrijednosti indeksi su koji se koriste kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora ili vrijednosti financijskog instrumenta. Budući da se njome utvrđuju standardi za upravljanje i kvalitetu podataka za referentne vrijednosti na koje se pozivaju financijski ugovori, cilj je Uredbe o referentnim vrijednostima ojačati povjerenje sudionikâ na tržištu kapitala u indekse koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u Uniji. Ona pridonosi djelovanju Komisije u korist unije tržišta kapitala.

BMR-om se uvodi obveza dodjele odobrenja administratorima financijskih referentnih vrijednosti te obveze doprinositeljâ ulaznih podataka koji se upotrebljavaju za izračun financijske referentne vrijednosti. BMR-om se uređuje i upotreba financijskih referentnih vrijednosti1. Točnije, pravilima iz BMR-a od nadziranih subjekata iz Unije (kao što su banke, investicijska društva, društva za osiguranje, UCITS2) zahtijeva se da upotrebljavaju samo one indekse čiji je administrator odobren. Referentne vrijednosti kojima se upravlja u trećoj zemlji mogu se upotrebljavati u EU-u tek nakon postupka utvrđivanja jednakovrijednosti, priznavanja ili prihvaćanja.

Uredba o referentnim vrijednostima primjenjuje se od siječnja 2018.3 No sudionici na tržištu Unije mogu i dalje upotrebljavati referentne vrijednosti kojima se upravlja u zemlji izvan Unije – neovisno o tome je li donesena odluka o jednakovrijednosti, je li indeks priznat ili prihvaćen za upotrebu u Uniji4 – do isteka prijelaznog sustava krajem prosinca 2021.

Iako su promptni devizni tečajevi iznimno važni za međunarodno gospodarstvo, dostupni tečajevi nekoliko valuta uvelike nisu regulirani i često su odraz monetarnih politika središnje banke. U nekim su zemljama središnje banke uvele kontrole kako bi ograničile objavu promptnih deviznih tečajeva izvan njihove lokalne nadležnosti. Osim što sprečavaju objavu off-shore deviznih tečajeva, određene zemlje uspostavile su kontrole kapitala koje ograničavaju konvertibilnost njihovih valuta.

Budući da njihove valute nisu slobodno konvertibilne, ograničena je dostupnost instrumenata za zaštitu od valutnog rizika, kao što su valutni terminski ugovori, ugovori o razmjeni ili valutne opcije. Potražnja za instrumentima za zaštitu od volatilnosti valute u tim zemljama premašuje plitku likvidnost koju nudi on-shore tržište. Zbog toga su europske financijske institucije razvile tržišta off-shore tržišta izvedenica na kojima se, zbog propisanih ograničenja konvertibilnosti, obveze podmiruju u osnovnoj valuti subjekta zaštite, iako uz pozivanje na tečaj objavljen u trenutku isteka ugovora o zaštiti. Stoga se zaštita od kretanja valuta na koje se primjenjuju takva ograničenja konvertibilnosti osigurava off-shore ugovorima o izvedenicama. To uključuje financijske instrumente kao što su valutni terminski ugovori bez isporuke i ugovori o razmjeni bez isporuke.

Kada nadzirani subjekt u EU-u (banka trgovac) 1 nudi te terminske ugovore i ugovore o razmjeni te trguje njima na mjestu trgovanja u EU-u ili putem sistematskog internalizatora u EU-u, promptni valutni tečaj koji se upotrebljava za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju terminskog ugovora ili ugovora o razmjeni predstavlja „upotrebu” promptnog deviznog tečaja zbog koje ta ponuda terminskih ugovora i ugovora o razmjeni koju ima nadzirani subjekt ulazi u područje primjene BMR-a.

Po završetku sadašnjeg prijelaznog razdoblja utvrđenog u članku 51. BMR-a pozivanje na promptne devizne tečajeve u valutnim terminskim ugovorima ili ugovorima o razmjenama kojima se trguje u EU-u više neće biti dopušteno. To znači da će nadzirani subjekti iz Unije početkom 2022. biti izloženi riziku od gubitka pristupa brojnim ključnim stopama javne politike kojima se upravlja izvan Unije, među ostalim promptnim deviznim tečajevima na koje se pozivaju ugovori o izvedenicama koje nude korporativnim korisnicima kako bi im pomogli u upravljanju svakodnevnom zaštitom od valutnog rizika.

To pitanje mora se hitno riješiti jer ni u jednoj drugoj jurisdikciji, osim u EU-u, promptni devizni tečajevi nisu regulirani. Stoga promptni valutni tečajevi zbog nepostojanja regulacije ne mogu biti predmet procjene jednakovrijednosti na temelju BMR-a. Ne može se ih se ni priznati ni prihvatiti za upotrebu u Uniji na temelju BMR-a jer je za oba mehanizma potreban neki oblik regulacije i nadzora. Zaključno, promptni devizni tečajevi nisu prikladni kandidati za utvrđivanje jednakovrijednosti, prihvaćanje ni priznavanje do kraja prijelaznog razdoblja.

Stoga se ovim prijedlogom ciljano izmjenjuje područje primjene BMR-a kako bi se osiguralo da europska društva zadrže pristup instrumentima za zaštitu od volatilnosti valuta koje nisu slobodno konvertibilne u svoju osnovnu valutu, čime će se osigurati neometani nastavak njihova poslovanja u inozemstvu nakon isteka prijelaznog razdoblja na kraju 2021.

Politika financijskih usluga Europske unije potiče pravnu sigurnost i financijsku stabilnost. Taj cilj politike obuhvaća i ugovore koji su ključni za financiranje njezina bankarskog sektora. U okviru Akcijskog plana za uniju tržišta kapitala Unija nastoji izraditi pravni okvir koji osigurava stabilnost za kredite korporativnom sektoru, dužničke vrijednosne papire koje izdaje njezin bankarski sektor i za sekuritizacije.

Zbog očekivanog prestanka LIBOR-a nakon kraja 2021. nadzirani subjekti u Europskoj uniji izgubit će pravnu sigurnost u pogledu stotina tisuća financijskih ugovora. Kako bi se izbjegle te štetne posljedice za kreditni kapacitet europskog bankarskog sektora, potrebno je unaprijed objasniti dostupnost obvezne zamjenske stope koju će nadzirani subjekti upotrebljavati u svim ugovorima koji se pozivaju na LIBOR, a dospijevaju nakon kraja 2021. Planirane izmjene BMR-a stoga su prirodna sastavnica unije tržišta kapitala i novijih inicijativa čiji je cilj poticanje oporavka od gospodarskih posljedica pandemije bolesti COVID-19.

U skladu s preporukama Odbora za financijsku stabilnost, reforma ključnih referentnih vrijednosti, kao što su stope IBOR, glavni je prioritet Akcijskog plana Komisije za uniju tržišta kapitala. Priprema urednog postupnog ukidanja jedne od glavnih referentnih vrijednosti pridonosi glavnim ciljevima preispitivanja unije tržišta kapitala sredinom programskog razdoblja odnosno jačanju bankovnog kreditiranja i stabilnog financiranja korporativnog sektora na tržištima kapitala.

Međubankovne stope zaduživanja važni su indeksi koji se koriste za izračun kamate za korporativne kredite, ali i pri izdavanju kratkoročnih i dugoročnih dužničkih vrijednosnih papira te zaštiti dužničkih pozicija. Stoga dostupnost međubankovnih stopa i povezana pravna sigurnost utječu na kapacitet banaka za kreditiranje realnog gospodarstva i obavljanje njihovih temeljnih funkcija.

Ovim se prijedlogom uvode razni instrumenti kako bi se zajamčilo da postupno ukidanje međubankovne stope koja je u širokoj primjeni neće neopravdano narušiti kapacitet bankarskog sektora za odobravanje financijskih sredstva društvima iz Unije i da stoga neće ugroziti ostvarenje ključnog cilja unije tržišta kapitala. Naposljetku, na predložene mjere treba gledati kao na potporu „gospodarstvu Unije u interesu građana”, što je jedna od glavnih ambicija Programa rada Komisije za 2020. Bankovno kreditiranje fizičkih osoba važan je element gospodarstva koji odgovara na potrebe stanovništva. Krediti stanovništvu pozivaju se na stope IBOR, o čijem kretanju ovise iznosi za otplatu kredita, što je ključni element koji se mora razmotriti pri upravljanju osobnim financijama brojnih građana. Osiguranjem instrumenta za prano stabilan prelazak sa stopa IBOR ta inicijativa donosi koristi fizičkim osobama koje imaju kredite koji se pozivaju na te stope.

Pravna osnova za donošenje Uredbe o referentnim vrijednostima (BMR) jest članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Donošenje izmjena čiji je cilj povećanje učinkovitosti ove Uredbe davanjem nadzornih ovlasti kako bi se zajamčio nastavak izvršenja ugovora u kontekstu prestanka sistemski važne referentne vrijednosti u Uniji i smanjenje područja primjene određenih referentnih vrijednosti trebalo bi biti obuhvaćeno istom pravnom osnovom.

Točnije, člankom 114. UFEU-a Europskom parlamentu i Vijeću daju se ovlasti za donošenje mjera za usklađivanje odredbi zakona ili drugih propisa u državama članicama, čiji je cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Člankom 114. UFEU-a Uniji se dopušta poduzimanje mjera kojima će se ne samo ukloniti postojeće prepreke ostvarivanju temeljnih sloboda, već i spriječiti pojava takvih prepreka ako su dovoljno konkretno predvidive, uključujući prepreke koje gospodarskim subjektima, uključujući ulagače, otežavaju da iskoriste sve prednosti unutarnjeg tržišta. Stoga se člankom 114. UFEU-a Unija ovlašćuje da djeluje kako bi se 1. riješili problemi nastavka izvršenja ugovorâ koji nastaju u kontekstu vrlo vjerojatnog prestanka sistemski važne referentne vrijednosti u Uniji u doglednoj budućnosti i 2. osigurala daljnja dostupnost promptnih deviznih tečajeva za upotrebu u instrumentima za zaštitu koji će se izdavati u Europskoj uniji nakon što u prosincu 2021. završi prijelazno razdoblje iz BMR-a.

Konkretno, vjerojatno je da bi nepostojanje mehanizama u BMR-u za organizaciju urednog prestanka sistemski važne referentne vrijednosti u Uniji dovelo do heterogene provedbe ili heterogenih zakonodavnih rješenja u državama članicama. To bi izazvalo pomutnju među korisnicima referentnih vrijednosti i krajnjim ulagačima, što bi dovelo do poremećajâ na unutarnjem tržištu i spriječilo ih da iskoriste sve prednosti jedinstvenog tržišta. Stoga bi primjena članka 114. UFEU-a bila najprikladnija pravna osnova da se ti problemi riješe sveobuhvatno i ujednačeno i da se izbjegne fragmentacija.

Kad je riječ o stalnom pristupu korisnika iz Unije promptnom deviznom tečaju treće zemlje, cilj je ove mjere, na korist gospodarstva Unije, njezinih građana i poduzeća, izbjeći narušavanje konkurentnosti određenih dionika iz Unije i djelotvornosti financijskog sustava do kojih bi došlo da te stope ostanu u području primjene BMR-a. Cilj je ove mjere i izbjeći prepreke jedinstvenom tržištu koje bi mogle prouzročiti poteškoće u prekograničnoj razmjeni zbog nemogućnosti daljnjeg pozivanja na promptni devizni tečaj treće zemlje. Stoga je članak 114. UFEU-a prikladna pravna osnova za ostvarivanje tog cilja koordinirane deregulacije.

Stoga bi uvođenje mehanizma na razini Unije za postojeće ugovore i sustav izuzeća kojim bi se zajamčila mogućnost nastavka pozivanja na promptne devizne tečajeve bilo u nadležnosti Unije u skladu s člankom 114. UFEU-a.

Prema načelu supsidijarnosti (članak 5. stavak 3. UEU-a) EU bi trebao djelovati samo kada države članice same ne mogu dostatno ostvariti predviđene ciljeve koje stoga, zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja, EU može ostvariti na bolji način. Iako su neke referentne vrijednosti nacionalne, referentne su vrijednosti međunarodnog karaktera i u pogledu njihova utvrđivanja i u pogledu njihove upotrebe. Pitanja koja se odnose na sistemski važne referentne vrijednosti u Uniji i primjena referentnih vrijednosti koje nisu iz Unije po definiciji imaju europsku dimenziju.

Problemi koji se nastoje riješiti ovim zakonodavnim prijedlogom ne bi se mogli riješiti pojedinačnim djelovanjem država članica. Kad je riječ o urednom postupnom ukidanju referentnih vrijednosti čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji, države članice mogle bi intervenirati donošenjem propisa o nacionalnoj zamjenskoj stopi u ugovorima koji se pozivaju na referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati. Unatoč tomu, vjerojatno je da bi pojedinačno djelovanje država članica samo djelomično riješilo utvrđene probleme (osobito jer bi neke države članice to možda propisale, a druge ne bi). Nadalje, drukčiji pristupi država članica zamjenskim stopama za postojeće ugovore mogli bi uzrokovati fragmentaciju na jedinstvenom tržištu. Stoga je djelovanje na razini Unije radi usklađenog urednog prijelaznog sustava za sistemski važne referentne vrijednosti u Uniji koji bi se primjenjivao na postojeće ugovore u cijeloj Uniji potrebno radi koherentnosti i dodatnog poboljšanja funkcioniranja jedinstvenog tržišta. Točnije, djelovanje na nacionalnoj razini u vezi s referentnim vrijednostima čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji moglo bi dovesti do mnoštva neujednačenih pravila, stvoriti neravnopravne uvjete na unutarnjem tržištu i za posljedicu imati nedosljedan i nekoordiniran pristup. Mnoštvo nacionalnih pravila onemogućilo bi jednako postupanje s referentnim vrijednostima koje se prestaju primjenjivati koje se upotrebljavaju u mnogim prekograničnim transakcijama koje uključuju dužničke vrijednosne papire, kredite ili izvedenice te bi stoga povećalo složenost upravljanja takvim transakcijama.

Predložene su izmjene Uredbe o referentnim vrijednostima proporcionalne, u skladu sa zahtjevom iz članka 5. stavka 4. UEU-a. Prijedlog slijedi proporcionalni pristup kojim se osigurava da se administratorima ključnih referentnih vrijednosti koji primjenjuju sistemske referentne vrijednosti koji već podliježu sličnim zahtjevima na temelju Uredbe o referentnim vrijednostima uvedu ograničene nove obveze.

Nadalje, cilj postupka koji se odvija uz postupno ukidanje sistemski važnih referentnih vrijednosti jest osigurati vidljivost i pravnu sigurnost za korisnike tih referentnih vrijednosti koji možda ne mogu izmijeniti postojeće ugovore ni ponovno o njima pregovarati. Financijski sektor i krajnji klijenti, uključujući poduzeća i građane, trebali bi stoga ostvariti znatne koristi od poboljšanjâ iz ove Uredbe o izmjeni.

Izmjena Uredbe o referentnim vrijednostima najprikladniji je pravni instrument za rješavanje problema koji proizlaze iz vjerojatnog nestanka određenih stopa IBOR koje su u Uniji u širokoj primjeni i koje su regulirane Uredbom o referentnim vrijednostima.

Uredba, koja se primjenjuje izravno bez potrebe za donošenjem nacionalnog zakonodavstva, ograničit će mogućnost da nadležna tijela poduzimaju neujednačene mjere na nacionalnoj razini i osigurat će se dosljedan pristup i veća pravna sigurnost u cijelom EU-u.

Komisija je provela opsežna savjetovanja s raznim skupinama dionika kako bi dobila potpunu sliku o različitim stajalištima sudionika na tržištu o problemima koji se rješavaju ovom Uredbom.

Glavna uprava FISMA objavila je 18. ožujka početnu procjenu učinka, kojom je obavijestila dionike o opsegu preispitivanja Uredbe (EU) 2016/1011 o referentnim vrijednostima (BMR) i ukratko predstavila različite razmatrane mogućnosti politike. Savjetovanje je završeno 15. travnja 2020. Komisija je primila odgovore od 22 ispitanika, uglavnom privatnih poduzeća i udruženja poduzetnika.

Komisija je 26. studenoga 2019. organizirala radionicu o sljedećim trima glavnim temama:

Glavna uprava FISMA objavila je 11. listopada poziv za javno savjetovanje kao pomoć pri njezinoj reviziji Uredbe o referentnim vrijednostima. Dionici su mogli iznijeti svoja stajališta do 31. prosinca 2019. putem internetskog portala EU Survey.

Uz radionicu i javno savjetovanje koje je detaljnije opisano u odjeljcima 2.1. i 2.2. Komisija aktivno sudjeluje u radu Radne skupine za eurske nerizične stope, koja se sastoji od dionika iz privatnog sektora, uključujući doprinositelje, administratore i korisnike referentnih vrijednosti, te Europske središnje banke, koja osigurava tajničke usluge, ESMA-e i belgijske FSMA-e kao promatrača, kako bi se upoznala s raznim mišljenjima dionika koja bi trebala imati na umu pri oblikovanju najboljih instrumenata politike za uredan prestanak ključnih referentnih vrijednosti. Nadalje, Komisija je član Službene sektorske upravljačke skupine Odbora za Financijsku stabilnost, koja se sastoji od viših službenika središnjih banaka i regulatornih tijela, i stoga ima dobar uvid u stajališta međunarodne javne politike o prijelazu na nerizične stope. Usto, službe Komisije sudjeluju kao promatrač u radu Odbora nadzornika ESMA-e i njegovih stalnih tehničkih skupina, među ostalima za referentne vrijednosti, pa su pomno pratile rad ESMA-e u kontekstu ključnih referentnih vrijednosti. Naposljetku, službenici Glavne uprave FISMA uspostavili su brojne bilateralne kontakte s brojnim dionicima kako bi doradili svoju analizu i pristup politici.

Prijedlog se oslanja na stručno znanje nadležnih tijela Unije koja danas nadziru administratore ključnih referentnih vrijednosti te na stručno znanje samih administratora. Usto, Komisija pomno prati razvoj događaja u drugim jurisdikcijama koje se na sličan način pripremaju za prelazak na zamjene za IBOR, osobito kad je riječ o pripremnom radu Službene sektorske upravljačke skupine Odbora za financijsku stabilnost.

U nekoliko jurisdikcija osnovane su i radne skupine za privatni sektor kao podrška prelasku. Komisija je obaviještena o raznim alternativnim rješenjima koja su te skupine razmatrale i očitovala se o mogućoj primjeni tih alternativnih rješenja u situaciji u EU-u.

Komisija je provela procjenu učinka o tome koji bi bio najbolji način za prilagodbu postojećih ugovora koji se pozivaju na referentnu kamatnu stopu u širokoj primjeni koja se prestaje primjenjivati i o kojoj se ponovni pregovori ne mogu dovršiti do kraja 2021. („zahtjevni postojeći” ugovori). Nakon što ju je prvo negativno ocijenio 15. svibnja 2020., Odbor za nadzor regulative pozitivno je ocijenio procjenu učinka 4. lipnja 2020.

Sve mogućnosti razmatrane u procjeni učinka bile su usmjerene na utvrđivanje zamjenske stope u slučaju prestanka pružanja referentne kamatne stope koja je u širokoj primjeni. Zamjenska stopa može se dobiti ili konverzijom referentne vrijednosti koja se prestaje primjenjivati u privremenu zamjensku stopu s kojom će se postupno smanjiti količina postojećih ugovora, ili uz odobrenje takve zamjenske stope od regulatornog tijela nadležnog za referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati, ili objavom zamjenske stope u okviru zakonskog izuzeća ili tako da se propiše trajna zamjena za referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati.

U procjeni učinka odabran je pristup prema kojem bi se BMR izmijenio tako da se nacionalnim tijelima nadležnima za administratora referentne kamatne stope u širokoj primjeni koja se prestaje primjenjivati dodijele regulatorne ovlasti za upravljanje urednim postupnim ukidanjem te referentne vrijednosti kada ona više ne bude mogla odražavati predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost. Te ovlasti omogućile bi da se od administratora te referentne vrijednosti koja se prestaje primjenjivati zatraži da u trenutku kada nadležno regulatorno tijelo zaključi da je referentna vrijednosti izgubila sposobnost mjerenja predmetne tržišne ili gospodarske stvarnosti promijeni metodologiju njezina izračuna kako bi osigurao da ostane dostatno stabilna i održiva da može poslužiti za postupno smanjenje količine postojećih ugovora koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost. Nove „ovlasti konverzije” referentne vrijednosti omogućile bi nadležnom regulatornom tijelu da zatraži promjenu metodologije dok god je to potrebno radi zaštite potrošača i financijske stabilnosti u Uniji.

No, budući da je nakon dovršetka procjene učinka regulatorno tijelo za LIBOR, FCA, iznijelo niz upozorenja, postoji sumnja jesu li ovlasti konverzije djelotvorne da se primijene na sve situacije koje bi trebale biti obuhvaćene stopom konverzije. Na primjer, prema FCA-u: „[…] regulatorna mjera izmjene metodologije za LIBOR možda neće biti izvediva u svim okolnostima, na primjer kada ulazni podaci za alternativnu metodologiju nisu dostupni u relevantnoj valuti.” 2

Postoji nekoliko pitanja djelotvornosti zbog kojih bi oslanjanje na ovlasti konverzije moglo biti manje učinkovito.

Kao prvo, ovlasti konverzije možda se neće moći primijeniti u svim okolnostima ili za sve valute LIBOR-a. Na primjer, FCA ističe da se ovlasti konverzije ne bi mogle primijeniti kada „ulazni podaci” potrebni za alternativnu metodologiju nisu dostupni u relevantnoj valuti 3 .

Kao drugo, konverzija možda neće biti uvijek izvediva iz pravnih ili praktičnih razloga. Iako FCA navodi slučajeve kada administrator možda neće imati pristup pouzdanim ulaznim podacima u relevantnoj valuti, problemi s pristupom mogli bi uključivati slučajeve kada bi nabavljanje i licenciranje tih ulaznih podataka moglo biti previše složeno ili skupo da bi opravdavalo rad uložen u utvrđivanje zamjenske stope 4 . U tom bi se slučaju referentna vrijednost koja se prestaje primjenjivati prestala objavljivati bez zamjenske stope.

Kao treće, čak i ako budu izvedive, ovlasti konverzije mogle bi uzrokovati heterogene rezultate. Za određena tržišta, kao što su tržišta izvedenica, obveznica i velik dio promptnih tržišta, prema FCA-u poželjniji je prijelaz na prekonoćne kamatne stope obračunate unazad po isteku razdoblja važenja relevantne kamatne stope. Za razliku od toga, u zahtjevnim postojećim ugovorima o potrošačkim ili izvoznim kreditima s tromjesečnom, šestomjesečnom ili dvanaestomjesečnom referentnom kamatnom stopom LIBOR primjenjuje se predviđanje buduće očekivane kamatne stope. Izmjenama metodologije, koje su svojstvene izvršavanju ovlasti konverzije, stoga se ne bi mogli ostvariti rezultati koji su poželjan ishod za sve sadašnje korisnike LIBOR-a. Kao što FCA navodi, sektorski usuglašeni zamjenski ugovori stoga bi bili poželjniji jer je vjerojatnije da će se njima obuhvatiti širi raspon ugovora.

Kao četvrto, ovlasti konverzije temelje se na činjenici da su administrator referentne vrijednosti koja se prestaje primjenjivati i administrator referentne vrijednosti koja nastane konverzijom isti pravni subjekt. Takav bi zahtjev ograničio radne skupine za nerizičnu stopu, koje će donijeti preporuke o sektorski usuglašenoj zamjenskoj stopi, na preporučivanje zamjenske stope koju utvrdi administrator referentne vrijednosti koja se prestaje primjenjivati. To nije nužno slučaj, osobito u prekograničnim situacijama, gdje radna skupina za nerizičnu stopu djeluje u jurisdikciji kojoj administrator referentne vrijednosti koja se prestaje primjenjivati ne pripada (npr. LIBOR za ugovore u USD). Usto, takav bi zahtjev nepotrebno ograničio stopu koju bi radna skupina za nerizičnu stopu mogla preporučiti kao najprikladniju zamjensku referentnu vrijednost.

S obzirom na prethodno navedeno, odabrani pristup izmijenjen je kako bi se osiguralo da Komisija dobije potrebna pravna ovlaštenja kojima se osigurava da je za referentnu vrijednost, čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji, moguće odrediti zamjensku stopu koja je dostatno fleksibilna u svim mogućim okolnostima.

Ovlasti konverzije stoga su zamijenjene ovlastima Europske komisije da odredi obveznu zamjenu za referentnu vrijednost čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji. Pri izvršavanju svojih ovlasti određivanja Europska komisija mogla bi uzeti u obzir sektorski usuglašene zamjenske stope koje će vjerojatno preporučiti radne skupine za nerizičnu stopu koje su osnovale središnje banke u nekoliko valutnih područja. Pristup se morao izmijeniti kako bi se osiguralo da prikladna sektorski usuglašena zamjenska stopa bude dostupna za upotrebu u svim ugovorima koje je sklopio neki nadzirani subjekt u EU-u. Ta zamjenska stopa trebala bi biti dostupna za sve postojeće ugovore neovisno o mogućim ograničenjima upotrebe ili mogućim vremenskim ograničenjima stope konverzije koju je propisalo regulatorno tijelo izvan Unije.

Kako bi se omogućila daljnja zaštita od valutnog rizika u financijskom i nefinancijskom sektoru EU-a, u procjeni učinka analizirane su četiri opcije, koje se sve odnose na ciljana izuzeća od BMR-a, bilo u pogledu određenih referentnih vrijednosti promptnog valutnog tečaja bilo u pogledu instrumenata zaštite u kojima se izračun iznosa koji se plaća temelji na tim referentnim vrijednostima.

Od opcije koja se odnosila na opće izuzeće za sve referentne vrijednosti trećih zemalja, osim onih za koje je određeno da su ključne za financijsku stabilnost u Uniji, brzo se odustalo jer se smatralo da je manje usklađena s prvobitnim pristupom iz BMR-a, a to je da se osigura sveobuhvatna pokrivenost svih referentnih vrijednosti trećih zemalja, pri čemu je taj „sveobuhvatni” pristup bio konkretni cilj politike tijekom pregovora o BMR-u.

Od preostalih triju opcija najpoželjnijom se pokazala opcija utvrđivanja zakonskog izuzeća za promptne devizne tečajeve trećih zemalja. Smatralo se da je to najbolji pristup da se nadziranim subjektima iz Unije omogući da se u terminskim ugovorima u Uniji i dalje pozivaju na promptne devizne tečajeve trećih zemalja u slučaju nekonvertibilnih valuta. Istodobno bi osigurao daljnju usklađenost s Uredbom o referentnim vrijednostima, a regulatorna tijela ne bi trebala odobravati pojedinačne terminske ugovore. Izuzeće za ključnu stopu javne politike već je sadržano u pristupu primijenjenom u BMR-u, a riječ je o izuzeću za ključne stope politike koje objavljuju središnje banke. Usto, ako se formulira uz potreban stupanj fleksibilnosti, izuzeće bi moglo biti prikladno i za druge ključne stope politike koje se, iz razloga povezanih s ciljevima monetarne politike ili drugih politika, utvrđuju u relevantnim trećim zemljama pod vodstvom i kontrolom središnjih banaka ili drugih kreatora politike, kao što su ministarstva financija. Nadalje, te su opcije više odgovarale budućim potrebama od ostalih dviju. Tom bi se opcijom ispravio i jedan nedostatak u formulaciji BMR-a, a to je da se zahtijeva usklađenost s BMR-om u slučaju promptnih tečajeva trećih zemalja koji su toliko volatilni da se tržište terminskih ugovora u EU-u razvilo upravo s ciljem zaštite od volatilnosti relevantnog promptnog tečaja.

Ovim se prijedlogom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a posebno načela kojima se utvrđuje visoka razina zaštite potrošača za sve građane Unije (članak 38.). Prestanak IBOR-a mogao bi zbog izostanka urednog prijelaza na zamjenske stope za IBOR negativno utjecati na fizičke osobe, osobito u određenim državama članicama koje se u većoj mjeri oslanjaju na hipotekarne ugovore s promjenjivom kamatnom stopom.

Inicijativa ne utječe na proračun EU-a.

Komisija je predložila uvođenje programa praćenja kako bi se ocijenilo jesu li predloženim izmjenama ostvareni predviđeni rezultati.

Cilj je predloženih izmjena BMR-a smanjiti pravnu nesigurnost i rizike za financijsku stabilnost. Ovim se pristupom uvode ovlasti određivanja obvezne zamjenske stope koja će zamijeniti sva pozivanja na referentnu vrijednost čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji. Zamjenom svih pozivanja na „referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati” obveznom zamjenskom stopom nastoje se izbjeći ili barem smanjiti skupi sudski postupci tako što se osigurava pravna sigurnost za sve ugovore koji uključuju nadzirani subjekt u EU-u. Točnije, predloženim bi se ovlastima obvezne zamjene: 1. izbjegla situacija u kojoj stranka ugovora koji uključuje nadzirani subjekt odbije ispuniti svoje ugovorne obveze ili utvrdi kršenje ugovora zbog prestanka primjene referentne vrijednosti čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji; 2. utvrdilo da zamjenska stopa za tu referentnu vrijednost, koju je preporučila radna skupina za nerizičnu stopu koja je osnovana pod okriljem središnje banke u relevantnom valutnom području, može poslužiti kao obvezna zamjena za tu referentnu vrijednost; i 3. pružilo utočište od sudskih postupaka nadziranim subjektima koji upotrebljavaju (pozivaju se na) obveznu zamjensku stopu.

Predloženim izmjenama BMR-a ostvarili bi se ti ciljevi jer bi se Europsku komisiju ovlastilo da odredi obveznu zamjensku stopu koja bi zamijenila pozivanje na referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati ako: 1. ugovor ne sadržava odredbe o rezervnom aranžmanu kojima se utvrđuje postupanje u slučaju trajnog prestanka; 2. bi prestanak te referentne vrijednosti uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji. Obvezna zamjena ne bi se primjenjivala na ugovore koji ne uključuju nadzirani subjekt obuhvaćen područjem primjene BMR-a. Kako bi se obuhvatili i ti ugovori, države članice potiče se da utvrde obvezne zamjenske stope. Te obvezne zamjenske stope primjenjivale bi se na ugovore između dviju nefinancijskih ugovornih stranaka koji su uređeni propisima njihovih jurisdikcija. Europska komisija u odgovarajućem trenutku namjerava donijeti preporuku kojom će potaknuti države članice da u svojim nacionalnim propisima zamjensku stopu odabranu za nadzirane subjekte iz Unije odaberu kao obveznu zamjensku stopu.

Budući da je glavni cilj tih novih ovlasti osigurati pravnu sigurnost za postojeće ugovore koji se pozivaju na referentnu vrijednost čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji, može se zaključiti da će nadležna tijela nadziranog subjekta koji upotrebljava relevantnu referentnu vrijednost biti dužna pratiti jesu li obvezne zamjenske stope za sklopljene ugovore nadziranih subjekata dovele do smanjenja sudskih postupaka i slučajeva kršenja tih ugovora te o svojim nalazima jednom godišnje izvijestiti Komisiju.

Predložene izmjene odredbi BMR-a o postupnom ukidanju sistemski važnih referentnih vrijednosti u Uniji temelje se na tri glavna stupa.

Kao prvo, predloženim izmjenama BMR-a uvodi se zakonska ovlast na temelju koje Europska komisija određuje zamjensku stopu ako i kada se prestane objavljivati referentna vrijednost čiji bi prestanak uzrokovao znatan poremećaj u funkcioniranju financijskih tržišta u Uniji. Ta ovlast može se izvršavati neovisno o tome gdje je referentna vrijednost odobrena i objavljena. Pri određivanju zakonske zamjenske stope Europska komisija uzima u obzir preporuke radnih skupna za nerizičnu stopu koje djeluju pod okriljem središnjih banaka odgovornih za valutu u kojoj su denominirane stope referentne vrijednosti koja se prestaje primjenjivati.

Kao drugo, obvezna zamjenska stopa zamijenit će po sili zakona sva pozivanja na „referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati” u svim sklopljenim ugovorima nadziranog subjekta u EU-u. Da bi obvezna zamjenska stopa bila korisna, ugovori koji se pozivaju na referentnu vrijednost koja se prestaje primjenjivati moraju biti neriješeni u trenutku stupanja na snagu određene stope, dok se nijedan ugovor sklopljen nakon stupanja na snagu provedbenog akta kojim se određuje obvezna stopa ne smije pozivati na obveznu zamjensku stopu.

Kao treće, u slučaju ugovora koji ne uključuju nadzirani subjekt u EU-u države članice potiče se da donesu nacionalne obvezne zamjenske stope. U odgovarajućem trenutku Europska komisija mogla bi izdati preporuku da nacionalne obvezne zamjenske stope budu jednake obveznoj zamjenskoj stopi određenoj za ugovore koji uključuju nadzirane subjekte iz EU-a.

U pregledu u nastavku nalazi se opis ključnih sastavnica predložene obvezne zamjenske stope i njezinih učinaka na ugovorne odredbe:

Obvezna zamjenska stopa postala bi primjenjiva kada nastupi bilo koji od tri objektivna događaja koji su pokretači, kako je opisano u prethodnoj tablici.

Cilj je predloženih izmjena izuzeti utvrđene referentne vrijednosti promptnog deviznog tečaja trećih zemalja iz područja primjene Uredbe kada te vrijednosti ispunjavaju određene kriterije. Popis izuzeća od članka 2. BMR-a proširio bi se tako da uključuje referentne vrijednosti promptnog deviznog tečaja koje odredi Komisija (novi stavak 1.(i)). Uz to bi se dodala i odredba kojom se utvrđuju način na koji Komisija može izvršavati svoje ovlasti te kriteriji za izuzeće prihvatljivih referentnih vrijednosti promptnog deviznog tečaja od područja primjene BMR-a (novi stavci 3. i 4. članka 2.). Kako bi bila prihvatljiva za izuzeće, referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja: 1. mora mjeriti promptni tečaj valute treće zemlje koja nije slobodno konvertibilna i 2. moraju je često, sustavno i redovito upotrebljavati nadzirani subjekti iz Unije kao stopu namire za izračun iznosa koji se plaća na temelju valutnih terminskih ugovora ili ugovora o razmjeni. Nadalje, kako bi se omogućilo da Komisija ima sve elemente potrebne za određivanje izuzetih referentnih vrijednosti, ESMA i ESB dužni su joj dostaviti relevantne informacije i mišljenja o konkretnim kriterijima za izuzeće.

Naposljetku, kako bi se pratila prikladnost novouvedenog izuzeća, nadležna tijela i nadzirani subjekti dužni su periodično izvještavati Komisiju o načinu na koji poduzeća u EU-u upotrebljavaju izuzete referentne vrijednosti te o promjenama u bilanci nadziranih subjekata u pogledu izloženosti fluktuaciji valute treće zemlje.