1.   

Zaštita djece u sportu preduvjet je za to da djeca uživaju u sportu kao hobiju i da odrastaju kao sportaši. Nadalje, aktivan bi stil života trebalo usvojiti od djetinjstva. Bavljenje sportom u ranoj dobi dugoročno može doprinijeti zdravlju i dobrobiti građana, njihovoj sposobnosti za rad i socijalnoj uključenosti, kao i razvoju kompetencija, vještina i znanja, uključujući aktivno građanstvo.

2.   

Članak 19. stavak 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta temelj je pravnog okvira za zaštitu djece (1). Osim toga, u Povelji EU-a o temeljnim pravima djeci se priznaje pravo na zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit. Prema članku 165. UFEU-a zaštita tjelesnog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, osobito onih najmlađih, način je razvijanja europske dimenzije u sportu, te stoga i poseban cilj djelovanja Unije u području sporta.

3.   

Zaštitu djece u sportu trebalo bi u širem smislu shvatiti kao zaštitu sve djece od štete, zlostavljanja, nasilja, iskorištavanja i zanemarivanja. Zaštita djece uključuje niz aktivnosti kojima se pomaže osigurati da iskustvo sve djece koja sudjeluju u sportu bude pozitivno.

4.   

Države članice prepoznale su da je sigurno okružje preduvjet za povećanje tjelesne aktivnosti djece i posljednjih su godina poduzele nekoliko konkretnih mjera kako bi sportske aktivnosti učinile sigurnijima za djecu, kao što je poboljšanje zakonodavstva i pokretanje ciljanih projekata.

5.   

Na razini EU-a države članice razmjenjuju dobre prakse, a u okviru programa Erasmus+ i Programa o pravima, jednakosti i građanstvu financirani su različiti projekti. Ipak bi, unatoč svemu navedenome, trebalo dodatno pojačati rad i napore koji se ulažu u tom području.

6.   

Države članice trebale bi i dalje imati ključnu ulogu u razvoju političkih strategija i osigurati postojanje odgovarajućeg zakonodavnog i političkog okvira za zaštitu djece, među ostalim u području sporta.

7.   

Postizanje održivih rezultata u tom području zahtijeva blisku suradnju s vladinim i nevladinim organizacijama na svim razinama. Programom Erasmus+ i drugim instrumentima EU-a za financiranje mogu se osigurati dodatna sredstva za poticanje projekata i drugih inicijativa za zaštitu djece u sportu.

8.   

Za osmišljavanje mjera za zaštitu djece u sportu potrebna je suradnja s različitim sektorima, kao što su obrazovanje, zdravstvo, socijalne službe, pravosuđe, kazneni progon i mladi. Usto je nužan i angažman raznih aktera, koji uključuju škole, sportske organizacije i klubove, obitelji, liječnike, trenere, učitelje i nastavnike, sportske dužnosnike i kolege.

9.   

Trebalo bi učinkovitije širiti, provoditi i pratiti smjernice politike koje su oblikovale međunarodne organizacije u cilju utvrđivanja, sprečavanja i rješavanja problema koji se odnose na zaštitu djece u sportu (2).

10.   

osiguraju postojanje odgovarajućeg pravnog i političkog okvira, uključujući, prema potrebi, preventivne pozitivne mjere te postupke sankcioniranja, kojim se može poduprijeti razvoj cjelovitih praktičnih mjera namijenjenih rješavanju pitanja zaštite djece u sportu;

11.   

razmotre uvođenje i jačanje mjera za podizanje svijesti te mjera za početno i kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje – kao što su političke smjernice, obrazovni alati, kodeksi ponašanja, kampanje te razmjena najboljih praksi i iskustava – namijenjenih djeci, obiteljima, sportskim organizacijama, volonterima, trenerima, instruktorima, učiteljima, nastavnicima i osobama koje rade s mladima, a bave se djecom u sportu, kako bi se spriječilo fizičko i emocionalno nasilje i zlostavljanje;

12.   

surađuju sa sportskim organizacijama na razvoju mjera za zaštitu djece u sportu, kao što su obrazovni programi, kodeksi ponašanja, praćenje te smjernice i postupci za sprečavanje nasilja i zlostavljanja, uključujući, prema potrebi, sustavne provjere kaznenih evidencija (3) sportskih zaposlenika i volontera, kao i za postupanje s optužbama, provedbu odgovarajućih daljnjih mjera te pružanje potrebne potpore djeci;

13.   

preispitaju moguće mjere u vezi s odobravanjem javnog financiranja na temelju obvezivanja organizacija na provedbu mjera za zaštitu djece u sportu;

14.   

uspostave komunikacijske kanale i mehanizme prijavljivanja kojima se mogu koristiti djeca izložena nasilju i/ili zlostavljanju u sportu ili osobe koje su mu svjedočile te da podignu svijest o takvim kanalima i mehanizmima koji već postoje i optimiziraju njihovu učinkovitost. Ti alati mogu uključivati telefonske linije za pomoć, razgovore putem interneta (chatove) ili internetske stranice.

15.   

kada je to moguće, u skladu sa zakonodavstvom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom, prikupljaju i razmjenjuju podatke o nasilju nad djecom i zlostavljanju djece, promiču upotrebu instrumenata za praćenje kojima se nastoji procijeniti raširenost svih vrsta potencijalnih prijetnji za zaštitu djece u sportu te prate učinkovitost provedbe relevantnih politika i postupaka;

16.   

podupiru, promiču i šire studije i publikacije o zaštiti djece u sportu;

17.   

promiču razmjenu najboljih praksi, posebno sportskih organizacija i nacionalnih tijela, o zaštitnim mjerama, uključujući preventivne mjere za zaštitu od seksualnog nasilja i zlostavljanja, o promicanju tolerantnog i uljudnog ponašanja u sportu te o suzbijanju vršnjačkog nasilja;

18.   

potiču suradnju s međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama, kao što su Vijeće Europe i Unicef.

19.   

osigura da djeca u sportu budu sigurna i da se osjećaju sigurnima, da ih se sasluša i da se s njima postupa pravedno i s poštovanjem, kako bi im se pomoglo da izgrade zdravo samopouzdanje, prema potrebi u suradnji s državama članicama;

20.   

kada je to potrebno, osigura da se u svim natjecateljskim okvirima poštuju faze rasta djece i razlike među spolovima;

21.   

provodi odgovarajuće postupke za zaštitu kako bi se spriječila opasnost od nanošenja fizičke i emocionalne štete djeci;

22.   

osmisli osposobljavanje i jasne smjernice i propise kako bi se osiguralo da sportske organizacije pitanja zaštite djece učinkovito rješavaju i poduzimaju mjere kao što su imenovanje neovisnog pravobranitelja koji je obvezan čuvati povjerljivost kao osobe kojoj se mogu obratiti djeca izložena nasilju i/ili zlostavljanju u sportu;

23.   

prema potrebi provodi provjere podobnosti sportskih zaposlenika i volontera koji rade s djecom, među ostalim u slučajevima prekogranične mobilnosti, u skladu s odgovarajućim pravnim okvirima;

24.   

surađuje s tijelima kaznenog progona, agencijama i organizacijama odgovornima za zaštitu djece, posebno radi pružanja potpore djeci žrtvama.