OBAVIJEST KOMISIJE

Smjernice za izvješćivanje o upravljanju rizicima od katastrofa, članak 6. stavak 1. točka (d) Odluke br. 1313/2013/EU

(2019/C 428/07)

Napomena: Pod upućivanjima na Odluku br. 1313/2013/EU (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.) podrazumijeva se: Odluka br. 1313/2013/EU kako je izmijenjena Odlukom (EU) 2019/420 (SL L 77 I, 20.3.2019., str. 1.)

S obzirom na članak 28. stavak 1. točku (a) Odluke br. 1313/2013/EU, u slučajevima u kojima se upućuje na države članice, pod time se podrazumijeva da to uključuje države sudionice kako su definirane u članku 4. točki 12. Odluke br. 1313/2013/EU.

Sadržaj

Smjernice za izvješćivanje o upravljanju rizicima od katastrofa, članak 6. Stavak 1. Točka (d) Odluke br. 1313/2013/EU

Uvod

Cilj i područje primjene

Predložak za sažeto izvješće o upravljanju rizicima od katastrofa

Dio I. Procjena rizika

Dio II. Procjena sposobnosti upravljanja rizicima

Dio III. Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti kojima se otklanjaju ključni rizici s prekograničnim učincima i, prema potrebi, rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka

Priložene smjernice za predložak

Dio I. Procjena rizika

1.1

Uvod

1.2

Smjernice za odgovaranje na pitanja 1.–8. iz predloška (dio I.)

Dio II. Procjena sposobnosti upravljanja rizicima

2.1

Uvod

2.2

Smjernice za odgovaranje na pitanja 9.–20. iz predloška (dio II.)

Dio III. Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti za ključne rizike s prekograničnim učincima i, prema potrebi, rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka

3.1

Uvod

3.2

Smjernice za odgovaranje na pitanja 21.–24. iz predloška (dio III.)

PRILOG

Netaksativan popis rizika relevantnih u okviru zakonodavstva i/ili politika EU-a

Netaksativan popis međusektorskih područja od zajedničkog interesa u zakonodavstvu i/ili politikama EU-a

Smjernice za izvješćivanje o upravljanju rizicima od katastrofa, članak 6. stavak 1. točka (d) Odluke br. 1313/2013/EU

Uvod

Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (1), kako je izmijenjena 21. ožujka 2019. (2), zahtijeva se od država članica da dostavljaju Komisiji sažetke relevantnih aspekata svojih procjena rizika i procjena svoje sposobnosti upravljanja rizicima, s naglaskom na ključne rizike. Njome se od država članica zahtijeva i da dostave informacije o prioritetnim mjerama prevencije i pripravnosti koje su potrebne za otklanjanje ključnih rizika s prekograničnim učincima i, prema potrebi, rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka (3).

Komisija je, zajedno s državama članicama, dobila zadaću da izradi smjernice za podnošenje tog sažetka do 22. prosinca 2019. (4)

Ove smjernice izrađene su u obliku predloška, u kojem se navode sva glavna pitanja na koja se treba odgovoriti u nacionalnim sažecima, i priloženih smjernica za ispravno popunjavanje tog predloška. Ove su smjernice neobvezujuće i osmišljene su tako da pomažu pri izradi sažetaka relevantnih aspekata:

1.	procjene rizika, s naglaskom na ključnim rizicima;

2.	procjene sposobnosti upravljanja rizicima, s naglaskom na ključnim rizicima;

3.	i opisa prioritetnih mjera prevencije i pripravnosti kojima se otklanjaju ključni rizici s prekograničnim učincima i, prema potrebi, rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

U sažetku relevantnih elemenata procjene rizika i procjene sposobnosti upravljanja rizicima naglasak bi trebao biti na ključnim rizicima. Pravo je država članica da definiraju ključne rizike. Od država članica traži se da dostave svoje sažetke Komisiji prvi put do 31. prosinca 2020. Nakon toga bi ih države članice trebale dostavljati svake tri godine te kad god dođe do važne promjene.

U skladu s člankom 6. stavkom 1., od država članica ne zahtijeva se da razmjenjuju osjetljive informacije koje bi, ako bi se objavile, mogle naštetiti njihovim bitnim sigurnosnim interesima.

Ovim se smjernicama zamjenjuje Obavijest Komisije o smjernicama za procjenu sposobnosti upravljanja rizicima (5).

Cilj i područje primjene

Smjernice su osmišljene da bi se državama članicama olakšalo izvješćivanje i tako ispunili ciljevi iz Odluke br. 1313/2013/EU, a ponajprije radi:

—	„postizanj[a] visoke razine zaštite od katastrofa prevencijom ili smanjenjem njihovih potencijalnih učinaka, poticanjem kulture prevencije i poboljšanjem suradnje između službi civilne zaštite i drugih mjerodavnih službi” (6),

—

pružanja Komisiji informacija koje su joj potrebne za ispunjenje njezinih obveza iz članka 5., a to su ponajprije:

(a)	poduzimanje mjera za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa te za dodatno olakšavanje i promicanje suradnje i razmjene znanja, rezultata znanstvenih istraživanja i inovacija, najboljih praksi i informacija, među ostalim među državama članicama koje se suočavaju sa zajedničkim rizicima;

(b)	davanje podrške i promicanje aktivnosti država članica u procjeni i prikazu rizika putem razmjene dobre prakse te olakšavanje pristupa posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

(c)

uspostavljanje i redovito ažuriranje međusektorskog pregleda i prikaza rizika od prirodnih katastrofa i rizika od katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem s kojima se Unija može suočiti, primjenjujući koherentni pristup kroz različita područja politika kojima se mogu rješavati pitanja prevencije katastrofa ili utjecati na njih i propisno uzimajući u obzir moguće utjecaje klimatskih promjena;

(d)	poticanje razmjene dobre prakse o pripremi nacionalnih sustava civilne zaštite za suočavanje s utjecajem klimatskih promjena;

(e)	promicanje i podupiranje razvoja i provedbe aktivnosti država članica u upravljanju rizicima putem razmjene dobre prakse te olakšavanje pristupa posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

(f)

prikupljanje i širenje informacija koje su države članice stavile na raspolaganje; organiziranje razmjene iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; i olakšavanje razmjene dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, među ostalim i putem dobrovoljnih stručnih provjera;

(g)	u skladu s rokovima iz članka 6. točke (c), periodično izvješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća o napretku ostvarenom u provedbi članka 6.;

(h)	promicanje korištenja različitih fondova Unije koji mogu podupirati održivu prevenciju katastrofa te poticanje država članica i regija da iskoriste te mogućnosti financiranja;

(i)	naglašavanje važnosti prevencije rizika, podupiranje država članica u jačanju svijesti, informiranju javnosti i obrazovanju te podupiranje napora država članica u informiranju javnosti o sustavima za uzbunjivanje davanjem smjernica o takvim sustavima, među ostalim na prekograničnoj razini;

(j)	promicanje mjera prevencije u državama članicama i trećim zemljama iz članka 28. putem razmjene dobre prakse te olakšavanje pristupa posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa; i

(k)	u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzimanje dodatnog potpornog i komplementarnog djelovanja u području prevencije, potrebnog za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (a),

—	pružanja informacija Komisiji koje su potrebne za utvrđivanje i podupiranje prioriteta i mjera za upravljanje rizicima od katastrofa u okviru različitih fondova i instrumenata EU-a,

—	pomaganja pri izradi informiranijih odluka o načinu određivanja prioriteta i raspodjeljivanja ulaganja u području mjera prevencije, pripravnosti i odgovora.

Kako se zahtijeva primjenjivim zakonodavstvom o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (članak 6. Odluke br. 1313/2013/EU), države članice Komisiji su dostavile sažetke svojih nacionalnih procjena rizika (u prosincu 2015. i 2018.) i procjena sposobnosti upravljanja rizicima (u kolovozu 2018.). U zaprimljenim podnescima pokazalo se da su te procjene sastavljene na temelju različitih postupaka i metodologija.

Ovim se smjernicama postupak izvješćivanja u skladu s člankom 6. znatno pojednostavnjuje i racionalizira. Nastavljaju se na iskustvo stečeno pri provedbi nacionalnih procjena rizika i mapiranju rizika od prirodnih i ljudskim djelovanjem uzrokovanih velikih katastrofa u državama članicama te na nacionalnim izvješćima o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima poslanima Komisiji. U njima se uzimaju u obzir i prethodni radni dokument službi Komisije „Smjernice za procjenu i mapiranje rizika u svrhu upravljanja katastrofama” (7) i Smjernice za procjenu sposobnosti upravljanja rizicima (8). U njima se uzimaju u obzir zahtjevi koji postoje u okviru postojećeg zakonodavstva EU-a te ne utječu na obveze koje proizlaze iz njega (9).

PREDLOŽAK ZA SAŽETO IZVJEŠĆE O UPRAVLJANJU RIZICIMA OD KATASTROFA

Dio I. Procjena rizika

1.	Postupak procjene rizika

Opišite kako se postupak procjene rizika uklapa u opći okvir za upravljanje rizicima od katastrofa. Detaljno opišite zakonodavne, postupovne i institucionalne aspekte. Objasnite jesu li za procjenu rizika odgovorni subjekti na nacionalnoj razini ili na odgovarajućoj podnacionalnoj razini.

2.	Savjetovanje s relevantnim tijelima i dionicima

Opišite niz relevantnih tijela i dionika uključenih u postupak procjene rizika.

Prema potrebi: opišite prirodu njihova sudjelovanja i pritom navedite njihove uloge i odgovornosti.

3.	Utvrđivanje ključnih rizika na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini

Utvrdite ključne rizike koji bi mogli imati znatne štetne učinke na ljude, gospodarstvo i okoliš te štetne političke/društvene učinke (uključujući učinke na sigurnost).

Među prethodno navedenim ključnim rizicima, utvrdite:

3.1.	sve ključne rizike koji bi mogli imati znatne štetne prekogranične učinke, a koji dolaze iz susjedne zemlje ili zemalja ili na njih utječu;

3.2.	sve ključne rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

Prema potrebi:

3.3.	utvrdite sve ključne rizike koji se očekuju u budućnosti. To može uključivati bilo kakve rizike u nastajanju (10) koji bi mogli imati znatne štetne učinke na ljude, gospodarstvo i okoliš te štetne političke/društvene učinke (uključujući učinke na sigurnost).

4.	Utvrđivanje učinaka klimatskih promjena

Utvrdite koji su rizici od prethodno navedenih izravno povezani s učincima klimatskih promjena. Prema potrebi, uzmite u obzir postojeće nacionalne i podnacionalne strategije i/ili akcijske planove za prilagođavanje klimatskim promjenama (11) ili bilo koju relevantnu procjenu klimatskih rizika i osjetljivosti.

5.	Analiza rizika

Opišite ljestvicu razina vjerojatnosti i učinka ključnih rizika koji su utvrđeni (u pitanju 3.), uključujući ključne prekogranične rizike i ključne rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, te, prema potrebi, buduće rizike i/ili rizike u nastajanju.

Prikažite te rezultate u jedinstvenoj matrici rizika ili, ako je primjenjivo, i na drugom vizualiziranom grafikonu/modelu.

Prema potrebi: ukratko opišite metode, modele i tehnike koji se primjenjuju za procjenu vjerojatnosti i učinaka različitih rizika ili scenarija rizika.

6.	Prikazivanje rizika na kartama

Navedite jesu li izrađene ikakve karte rizika na kojima se pokazuje očekivana prostorna raspodjela ključnih rizika kako su utvrđeni u fazama utvrđivanja i analize (pitanja 3., 4. i 5.). Ako jesu, prema potrebi ih uključite.

7.	Praćenje i preispitivanje procjene rizika

Ukratko opišite postojeći sustav za praćenje i preispitivanje procjene rizika u svrhu vođenja računa o novom razvoju događanja.

8.	Obavješćivanje o rezultatima procjene rizika

Opišite postupak obavješćivanja o rezultatima nacionalne procjene rizika i postupak širenja tih rezultata. Ukratko opišite kako se rezultati procjene rizika razmjenjuju među oblikovateljima politika, različitim javnim tijelima s različitim vrstama odgovornosti, različitim razinama uprave i drugim relevantnim dionicima. Navedite informira li se i kako javnost o rezultatima procjene rizika kako bi postala svjesna rizika koji postoje u njezinoj zemlji ili regiji i/ili kako bi joj se omogućilo donošenje informiranih odluka radi vlastite zaštite.

Fakultativno: Primjeri dobre prakse

Ukratko opišite primjere dobre prakse koji su relevantni za pitanja 1.–8.

Dio II. Procjena sposobnosti upravljanja rizicima

9.	Zakonodavni, postupovni i/ili institucionalni okvir

Opišite postojeći okvir za postupak/postupke procjene sposobnosti upravljanja rizicima. Navedite temelji li se on na pravnom aktu, strateškom planu, provedbenom planu ili drugim postupovnim okvirima.

Prema potrebi: navedite koliko se često procjenjuje sposobnost upravljanja rizicima.

Navedite koristi li se procjena (procjene) sposobnosti upravljanja rizicima za potrebe donošenja odluka.

10.	Uloge i odgovornosti nadležnih tijela

Opišite uloge i odgovornosti nadležnih tijela na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini (prema potrebi), pri čemu je potrebno razlikovati procjenu rizika, prevenciju, pripravnost i odgovor, s naglaskom na upravljanju utvrđenim ključnim rizicima.

Opišite na koji se način osigurava horizontalna koordinacija (međusektorski pristup) među tim nadležnim tijelima, s naglaskom na upravljanju utvrđenim ključnim rizicima.

11.	Uloge relevantnih dionika

Navedite jesu li relevantni dionici informirani o postupku (postupcima) upravljanja rizicima od katastrofa za utvrđene ključne rizike te jesu li uključeni u njih. Ako jesu, opišite način na koji su informirani i uključeni.

12.	Postupci i mjere na nacionalnoj, podnacionalnoj i lokalnoj razini

Opišite uspostavljene postupke za osiguravanje vertikalne suradnje među tijelima s nacionalne, podnacionalne i lokalne razine koja su uključena u postupak (postupke) upravljanja rizicima od katastrofa za utvrđene ključne rizike.

13.	Postupci i mjere na prekograničnoj, međuregionalnoj i međunarodnoj razini

Opišite postupke uspostavljene za osiguravanje suradnje na prekograničnoj, međuregionalnoj i međunarodnoj razini u području upravljanja rizicima od katastrofa za utvrđene ključne rizike. Opišite postojeće mjere za osiguravanje upravljanja rizicima od katastrofa za utvrđene ključne rizike.

Prema potrebi: navedite jesu li politike upravljanja rizicima od katastrofa izrađene na način da se u njima vodi računa o međunarodnim obvezama, primjerice, o Okviru iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030. i o ciljevima održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030.

14.	Stavljanje naglaska na mjere za prilagođavanje klimatskim promjenama

Navedite jesu li između mjera za smanjenje rizika od katastrofa i mjera za prilagođavanje klimatskim promjenama ostvarene sinergije na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini (prema potrebi) za utvrđene ključne rizike koji su povezani s klimatskim promjenama (pitanje 4.). Ako jesu, opišite način na koji su ostvarene.

15.	Stavljanje naglaska na mjere za zaštitu kritične infrastrukture

Navedite postoje li mjere za zaštitu kritične infrastrukture koju se smatra važnom za kontinuirano obavljanje ključnih društvenih funkcija.

16.	Izvor(i) financiranja

Navedite omogućuje li proračun dodjeljivanje sredstava na fleksibilan način u slučaju hitne potrebe i u kojoj se mjeri u okviru fondova za slučaj katastrofe promiče preventivno djelovanje.

Opišite izvore financiranja (npr. nacionalno, podnacionalno, javno i privatno financiranje, uključujući financiranje iz osiguranja, te financiranje sredstvima EU-a i drugo međunarodno financiranje) koji se koriste za poduzimanje prioritetnih mjera u području upravljanja rizicima od katastrofa pri procjenjivanju i prevenciji utvrđenih ključnih rizika te pripremanju za njih i odgovaranju na njih.

17.	Infrastruktura, sredstva i oprema

Opišite što se poduzima kako bi se osiguralo da postoji dovoljno sredstava na raspolaganju za ublažavanje učinaka katastrofa i hitno odgovaranje na katastrofe povezane s utvrđenim ključnim rizicima.

18.	Stavljanje naglaska na prikupljanje podataka o gubicima u katastrofama i na postupke povezane s njime

Navedite postoji li sustav za prikupljanje podataka o gubicima nastalima u katastrofama. Opišite način na koji se prikupljaju podaci o utvrđenim ključnim rizicima.

19.	Stavljanje naglaska na opremu za sustave za rano upozoravanje i na postupke povezane s njima

Opišite postojeće sustave za rano otkrivanje opasnosti i praćenje utvrđenih ključnih rizika. Navedite jesu li metodologije za prognoziranje integrirane u sustav.

20.	Informiranje i obavješćivanje u vezi s rizicima radi jačanja svijesti javnosti

Opišite način na koji se javnost informira o tome koje se mjere trebaju poduzeti u slučaju suočavanja s rizicima. Primjerice, navedite postoji li strategija za edukaciju javnosti i jačanje svijesti. Navedite jesu li i kako ciljne skupine uključene u utvrđivanje mjera prevencije i pripravnosti i u provedbu aktivnosti informiranja i obavješćivanja u vezi s rizicima.

Fakultativno: Primjeri dobre prakse

Ukratko opišite primjere dobre prakse koji su relevantni za pitanja 9.–20.

Dio III. Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti kojima se otklanjaju ključni rizici s prekograničnim učincima i, prema potrebi, rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka

21.	Ključni rizici s prekograničnim učincima

Navedite ključne rizike s prekograničnim učincima.

Ispunite sljedeću rubriku za svaki ključni rizik s prekograničnim učincima:

22.	Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti

22.1.

Opišite postojeće i sve planirane prioritetne mjere prevencije.

22.2.

Opišite postojeće i sve planirane prioritetne mjere pripravnosti.

Ako se na temelju zakonodavstva ili politika EU-a već zahtijeva izvješćivanje o prioritetnim mjerama prevencije i pripravnosti kojima se otklanja ovaj rizik, dovoljno je da navedete upućivanja na izvješća poslana Komisiji.

Prema potrebi:

23.	Rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka

Navedite sve rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

Ispunite sljedeću rubriku za svaki rizik male vjerojatnosti, ali visokog učinka:

24.	Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti

24.1.

Opišite postojeće i sve planirane prioritetne mjere prevencije.

24.2.

Opišite postojeće i sve planirane prioritetne mjere pripravnosti.

PRILOŽENE SMJERNICE ZA PREDLOŽAK

Dio I. Procjena rizika

1.1. Uvod

Svrha je procjene rizika prikupljanje informacija za postupak donošenja odluka i planiranje upravljanja rizicima od katastrofa i sposobnošću za to upravljanje namijenjenih oblikovateljima politika i relevantnim dionicima, uključujući privatni sektor; informiranje javnosti o rizicima; te praćenje i preispitivanje rizika i osjetljivosti. Procjenom se stoga dobiva osnova za planiranje upravljanja rizicima od katastrofa i za provođenje povezanih mjera. U tu je svrhu Europska komisija već utvrdila „Smjernice za procjenu i mapiranje rizika u svrhu upravljanja katastrofama” (12) iz 2010. te periodično objavljuje „Pregled rizika od prirodnih i ljudskim djelovanjem uzrokovanih katastrofa s kojima bi se Europska unija mogla suočiti” (13).

Politike za rizike od katastrofa na europskoj razini bave se nizom različitih tema, uključujući prirodne i ljudskim djelovanjem uzrokovane rizike od katastrofa kao što su šumski požari, prijetnje zdravlju, pandemije, industrijski rizici, kemijske, biološke, radiološke i nuklearne (KBRN) prijetnje, sigurnost (kibersigurnost, terorizam) i drugo. Osim toga, za upravljanje rizicima od katastrofa relevantne su i druge politike, uključujući politike za borbu protiv klimatskih promjena i za zaštitu okoliša.

U skladu s člankom 4. točkom 7. Odluke br. 1313/2013/EU, „procjena rizika” znači cjelokupni međusektorski proces utvrđivanja, analize i evaluacije rizika izvršen na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini. Evaluacija rizika (14) važan je dio procjene rizika radi potpore odlukama i utvrđivanja područja u kojima je potrebno dodatno djelovanje. Međutim, izvješćivanje o ishodima evaluacije rizika ne zahtijeva se za potrebe ovih smjernica, uzimajući u obzir političku prirodu te faze. Ako procjena rizika već sadržava evaluaciju rizika, to se može dostaviti Komisiji.

1.2. Smjernice za odgovaranje na pitanja 1.–8. iz predloška (dio I.)

Pitanje 1. Postupak procjene rizika

Navedite zahtijeva li se provođenje nacionalne ili odgovarajuće podnacionalne procjene rizika zakonodavstvom ili drugim postupovnim ili institucionalnim zahtjevima (npr. određenim dokumentom o politici). Navedite naziv koordinacijskog tijela odgovornog za vođenje postupka nacionalne procjene rizika.

Zakonodavnim okvirom/okvirom politike mogu se podupirati oblikovatelji politika zemalja radi uspostavljanja djelotvornih mehanizama koji uključuju više agencija u svrhu koordiniranja domaće suradnje u pogledu otklanjanja utvrđenih rizika. Njime se poboljšava i suradnja među domaćim agencijama/tijelima u svrhu poboljšanja sposobnosti zemlje za odgovaranje na promjenjive rizike.

Na temelju EU-ove analize nacionalnih izvješća o sposobnosti upravljanja rizicima koja su dostavljena Komisiji 2018., većina država članica svjesna je važnosti toga da postupak procjene rizika bude utemeljen na zakonodavnom ili postupovnom okviru. Međutim, neke države članice imaju posebne zakonodavne okvire za različite rizike, koji proizlaze, primjerice, iz različitih zakonodavnih zahtjeva EU-a (15).

Pitanje 2. Savjetovanje s relevantnim tijelima i dionicima

Opišite niz relevantnih tijela i dionika uključenih u postupak procjene rizika.

Prema potrebi: opišite prirodu njihova sudjelovanja i pritom navedite njihove uloge i odgovornosti.

Pri izradi procjene rizika važno je da se u taj postupak uključi niz relevantnih dionika. Time ih se potiče na to da pridonose postupku upravljanja rizicima od katastrofa. Relevantna tijela i dionici mogu biti i nacionalna i regionalna tijela, uključujući ona koja nisu izravno uključena u postupak procjene, primjerice, sveučilišta, istraživačke organizacije i privatni sektor.

Pitanje 3. Utvrđivanje ključnih rizika na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini

Utvrdite ključne rizike (16) koji bi mogli imati znatne štetne učinke na ljude, gospodarstvo i okoliš te štetne političke/društvene učinke (uključujući učinke na sigurnost).

Utvrdite ključne rizike na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini.

Prema potrebi: opišite koje su metode/izvori podataka korišteni za utvrđivanje ključnih rizika na nacionalnoj i/ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini. Ako je primjenjivo, navedite je li se utvrđivanje rizika temeljilo na jednom scenariju koji se odnosi na glavni događaj ili na više različitih scenarija koji se odnose na glavni događaj, ili pak na sveobuhvatnoj analizi vjerojatnosti na nacionalnoj razini. Ako je primjenjivo, navedite je li pri izradi scenarija/modela rizika i utvrđivanju rizika u pogledu postojećih ključnih rizika primijenjen pristup koji uključuje više opasnosti (tj. koji su kaskadni učinci katastrofa uzeti u obzir).

Utvrđivanje rizika postupak je pronalaženja, potvrđivanja i opisivanja rizika, po mogućnosti prema vjerojatnosti. To je analitički pregled i služi kao preliminarni korak koji vodi do sljedeće faze u analizi rizika. Utvrđivanje rizika trebalo bi se što je više moguće temeljiti na kvantitativnim (povijesnim i nedavnim statističkim) podacima. Međutim, savjetuje se da se postupci izrade scenarija i predviđanja na temelju modela koriste i u svrhu utvrđivanja budućih rizika. U idealnom slučaju trebala bi se pronaći alternativna rješenja za otklanjanje rizika koji se teško mogu mjeriti ili u slučajevima u kojima su informacije povezane s rizikom možda povjerljive. Ponekad će se u ovoj fazi utvrditi samo rizici. To znači utvrđivanje vrsta događaja koji se mogu dogoditi na određenom području u određenom vremenskom okviru. Međutim, obično se u fazi utvrđivanja rizika već sagledavaju i posljedice (potencijalni učinci) opasnosti ili pojava rizika. Podaci o učincima mogu se prikupljati na kvalitativan način (npr. na temelju mišljenja stručnjaka, obavještajnih informacija, tehnika induktivnog zaključivanja i drugih načina).

Za različite rizike potrebne su različite analize. Vjerojatnost je općenito lakše procijeniti za prirodne opasnosti, s obzirom na ranije primjere takvih opasnosti. Vjerojatnost se može procijeniti kvalitativno (vrlo visoka, visoka, srednja, niska, vrlo niska) ili kvantitativno (razdoblje tijekom kojeg će se događaj ponoviti, vjerojatnost nastanka događaja u razdobljima od jedne godine, pet godina, sto godina itd.). Za određene rizike nije moguće utvrditi vjerojatnost nastanka događaja pa bi, prema potrebi, možda trebalo potražiti alternativne procjene. Vjerojatnost nastanka događaja ili rizika trebala bi se, ako je moguće, procijeniti u skladu s povijesnom učestalošću događaja sličnih razmjera i na temelju raspoloživih statističkih podataka relevantnih za analizu glavnih pokretača, što može pomoći u utvrđivanju ubrzavanja trendova, primjerice, onih povezanih s klimatskim promjenama. Primjerice, s pomoću geoloških podataka vremenski okvir ispitivanja mogao bi se proširiti za određene rizike (npr. vulkane, potrese, cunamije).

Razinu učinka isto bi trebalo procijeniti kvalitativno i kvantitativno (17). Analiza učinka trebala bi se što je moguće više oslanjati na empirijske dokaze i iskustvo iz podataka o katastrofama iz prošlosti ili na dokazane kvantitativne modele učinka. Ako je to moguće, učinke svake pojave rizika ili opasnosti trebalo bi procijeniti s obzirom na značajne štetne učinke na četiri kategorije: učinke na ljude, učinke na gospodarstvo, utjecaje na okoliš i političke/društvene učinke (uključujući učinke na sigurnost). Kategorije i kriteriji tih različitih učinaka mogu se sažeto prikazati kako slijedi:

—	učinci na ljude, kod kojih se u obzir uzimaju smrtni slučajevi, nestale osobe, ozlijeđene i bolesne osobe te osobe koje je potrebno evakuirati ili osobe koje su izgubile pristup osnovnim uslugama. Kriteriji su obično kvantificirani;

—	učinci na gospodarstvo, kod kojih se u obzir uzimaju financijski i materijalni gubici te ekonomski gubici u različitim sektorima gospodarstva. Kriteriji su obično kvantificirani. Ako je to moguće, trebalo bi procijeniti i neizravne ekonomske gubitke;

—

utjecaji na okoliš, kod kojih se uzimaju u obzir učinci na prirodne resurse, zaštićena područja i staništa (šume, kopnena bioraznolikost, vodni ekosustavi, morski ekosustavi itd.) te prirodne i gradske okoliše. U ovu se kategoriju mogu uključiti učinci na kulturnu baštinu (18). Kriteriji su obično kvalitativni, ali mogu biti i kvantitativni, na temelju troškova gubitaka ili sanacije, ili, ako se procjenjuju kvalitativno, na temelju razmjera štete ili vremena potrebnog za povrat u izvorno stanje;

—

politički/društveni učinci (uključujući učinke na sigurnost), kod kojih se uzimaju u obzir poremećaji u svakodnevnom životu/korištenju kritičnih objekata (u pogledu energetike, zdravlja, obrazovanja itd.), sigurnost opskrbe vodom i hranom, društveni nemiri, prijetnje socijalnoj sigurnosti te prijetnje sposobnosti upravljanja državom i održavanja kontrole nad njom. Ova kategorija ponekad uključuje i psihološke učinke. Kriteriji su obično kvalitativni.

Unutar svake kategorije učinaka (na ljude, na gospodarstvo, na okoliš te političkih/društvenih učinaka) relativna važnost pojedinačnih učinaka trebala bi se stupnjevati primjenom jedinstvenog skupa kriterija za ocjenjivanje relativnog učinka primjenjivog na različite rizike ili scenarije rizika. Učinak na ljude trebalo bi mjeriti u smislu broja ljudi pogođenih katastrofom, dok bi se učinak na gospodarstvo trebao mjeriti u nacionalnoj valuti. Utjecaji na okoliš trebali bi se, kad god je to moguće, kvantificirati u ekonomskom smislu, ali oni se mogu klasificirati i u nekvantitativnom smislu, npr. (1) ograničeni/zanemarivi, (2) manji/znatni, (3) umjereni/ozbiljni, (4) značajni/vrlo ozbiljni, (5) katastrofalni/kobni. Politički/društveni učinak (uključujući učinke na sigurnost) isto se može mjeriti po sličnoj kvalitativnoj ljestvici. Kvantitativnom analizom može se utvrditi ljestvica razine učinka (vrlo nizak, nizak, umjeren, visok ili vrlo visok) u brojčanom smislu.

Ako je to moguće, procjenjivanje učinaka trebalo bi biti usklađeno s ciljevima, podciljevima i smjernicama za izvješćivanje iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa (Okvir iz Sendaija) (19).

Te četiri kategorije učinaka mogu se razmatrati kratkoročno i srednjoročno, a osim toga, mogu postojati velike međuovisnosti u određenim okolnostima, primjerice, broj osoba koje su poginule ili su ozlijeđene uslijed rušenja zgrada kao posljedice potresa. Te četiri kategorije učinaka moglo bi se, ako je to primjenjivo, uzeti u obzir pri procjenjivanju učinka bilo kojeg analiziranog događaja ili rizika, uključujući ključne rizike utvrđene u okviru 3. pitanja, koji uključuju i ključne rizike s prekograničnim učincima, rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka i, prema potrebi, ključne buduće rizike i rizike u nastajanju. Te četiri kategorije mogu se koristiti i pri izradi scenarija rizika i procjena koje uključuju više rizika (a koje su opisane u nastavku) u fazama utvrđivanja rizika i analize rizika.

Za utvrđivanje ključnih rizika može se koristiti nekoliko metoda i tehnika (20). One mogu uključivati kriterije rizika, metode koje se temelje na dokazima, preglede geoloških, povijesnih i statističkih podataka, kontrolne popise, obavještajne informacije, sustavne timske pristupe (u kojima tim stručnjaka slijedi sustavni postupak radi utvrđivanja rizika s pomoću strukturiranog skupa poticanja ili pitanja) i tehnike induktivnog zaključivanja. Postoje tehnike s pomoću kojih se postupak utvrđivanja rizika može učiniti sveobuhvatnijim (21).

Analiza scenarija rizika može biti korisna za utvrđivanje potencijalnih ključnih rizika, prema potrebi, uključujući buduće ključne rizike i/ili ključne rizike u nastajanju, ključne rizike s prekograničnim učinkom i ključne rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka. Ujedno upućuje i na to kako steći sliku o budućim neizvjesnostima i čimbenicima koji utječu na odluke koje se moraju donijeti danas.

U okviru nacionalnih analiza rizika može se nastojati uzeti u obzir ne samo analizu modela/scenarija s jednim rizikom (ako su oni izrađeni u fazi utvrđivanja rizika), već i određene scenarije ili modele koji uključuju više rizika.

Pristup koji uključuje više rizika podrazumijeva perspektivu koja uključuje više opasnosti i više osjetljivosti. U procjenu koja uključuje više rizika uključena su moguća pojačavanja i kaskadni učinci koji proizlaze iz međudjelovanja s drugim rizicima. Drugim riječima, jedan rizik može se povećati zbog drugog rizika ili zbog toga što je druga vrsta događaja znatno izmijenila osjetljivost ili izloženost sustava. Perspektiva koja uključuje više osjetljivosti odnosi se na niz različitih osjetljivih ciljeva koji su izloženi riziku, primjerice, stanovništvo, prometni sustavi i infrastruktura, zgrade i kulturna baština. Ti potencijalni ciljevi pokazuju različite vrste osjetljivosti na različite opasnosti i zahtijevaju različite vrste kapaciteta za sprečavanje opasnosti i nošenje s njima.

U analizi scenarija s više rizika obično se u obzir uzimaju sljedeći elementi:

—	utvrđivanje mogućih scenarija s više rizika, pri čemu se počinje s određenim događajem i evaluira vjerojatnost nastanka drugih rizika ili događaja;

—	analiza izloženosti i osjetljivosti za svaki pojedinačni rizik unutar različitih grana scenarija kao i međuovisnosti opasnosti i osjetljivosti;

—

procjena rizika za svaki štetni događaj i za scenarije s više rizika. Softverski alati, kao što je sustav za potporu pri odlučivanju (DSS) za mapiranje scenarija s višestrukim rizicima, mogu se koristiti kao pomoć pri vizualizaciji scenarija, pružanju informacija o scenarijima i izvođenju scenarija.

Ovim se smjernicama ne nastoji promicati određeni način postupanja sa scenarijima ili modelima koji uključuju više rizika; umjesto toga, u njima se ističu određeni primjeri dobre prakse koji su opisani u literaturi, primjerice u slučaju tehnoloških nesreća koje nastupe kao posljedica prirodnih opasnosti koje uključuju potrese, udare groma i poplave.

Pitanje 3.1. Utvrđivanje ključnih rizika s prekograničnim učinkom

Svi ključni rizici koji bi mogli imati znatne štetne prekogranične učinke, a koji potječu iz susjedne zemlje ili zemalja ili na njih utječu.

Ako je primjenjivo, navedite je li pri izradi scenarija i utvrđivanju ključnih rizika s prekograničnim učincima primijenjen pristup koji uključuje više opasnosti. Primjerice, navedite jesu li u obzir uzeti kaskadni učinci katastrofa.

Pri utvrđivanju ključnih rizika s potencijalnim prekograničnim učinkom i pri procjenjivanju njihovih odgovarajućih učinaka moglo bi se uzeti u obzir: i. učinke koji proizlaze iz rizika nastalih u susjednoj zemlji ili zemljama; ii. učinke koji se prelijevaju u susjednu zemlju ili zemlje; i iii. učinke koji istodobno utječu na dvije zemlje ili više njih. Kada razmatramo učinke na susjednu zemlju ili zemlje, ne činimo to kako bismo kvalitativno ili kvantitativno procijenili potencijalne učinke, već samo promišljamo bi li moglo doći do bilo kakvih štetnih učinaka (npr. oblak pepela iz vulkana koji ometa zračni prostor susjednih zemalja).

Pitanje 3.2. Utvrđivanje ključnih rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka

Svi ključni rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

Ako je primjenjivo, navedite je li pri izradi scenarija i utvrđivanju ključnih rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka, uzet u obzir pristup koji uključuje više opasnosti. Primjerice, navedite jesu li u obzir uzeti kaskadni učinci katastrofa.

Od država članica traži se da odrede kriterije za utvrđivanje ključnih rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka, u svojem nacionalnom ili podnacionalnom kontekstu. Rizik male vjerojatnosti, ali visokog učinka ne mora se nužno smatrati ključnim rizikom ako je vjerojatnost nastanka predmetnog događaja vrlo mala. Stoga pitanje postoje li među ključnim rizicima bilo kakvi rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka, ovisi o tome kako države članice definiraju pojam „ključni rizici”.

Pitanje 3.3. Utvrđivanje ključnih budućih rizika i/ili rizika u nastajanju

Prema potrebi utvrdite sve ključne rizike koji se očekuju u budućnosti. To može uključivati bilo kakve rizike u nastajanju koji bi mogli imati znatne štetne učinke na ljude, gospodarstvo i okoliš te štetne političke/društvene učinke (uključujući učinke na sigurnost).

Utvrđivanje ključnih budućih rizika, uključujući nove rizike u nastajanju, moglo bi pomoći u poboljšanju upravljanja budućim rizicima primjenom odgovarajućih mjera prevencije i pripravnosti. U slučaju budućih rizika i rizika u nastajanju koji su povezani s klimatskim promjenama, u procjeni rizika trebalo bi se, prema potrebi, uzeti u obzir predviđanja o klimatskim promjenama i scenarije klimatskih promjena koji se temelje na izvješćima Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) ili na drugim provjerenim znanstvenim izvorima. Ako postoje, nacionalne procjene klimatskih rizika i osjetljivosti pružaju relevantna predviđanja o klimatskim opasnostima i rizicima. Budući rizici i rizici u nastajanju koji su povezani s klimatskim promjenama trebali bi biti u skladu s rizicima navedenima u nacionalnoj strategiji i/ili planu prilagodbe i u procjenama klimatskih rizika i osjetljivosti ako su one provedene.

U Komisijinoj publikaciji „Znanost za politiku o okolišu” rizicima u nastajanju (22) smatraju se rizici koji mogu biti:

—

novi rizici,

—	rizici za koje je teško procijeniti vjerojatnost štete (primjenom tradicionalnih pristupa za procjenjivanje rizika i upravljanje rizicima),

—	rizici za koje je teško predvidjeti, tj. teško je procijeniti, vjerojatnost da će određena posljedica nastati u određeno vrijeme/na određenom mjestu/pod određenim uvjetom,

—	rizici koji proizlaze iz novoutvrđene opasnosti zbog koje može nastati znatna izloženost ili iz neočekivane nove ili povećane znatne izloženosti i/ili podložnosti poznatoj opasnosti,

—	novi ili poznati rizici koji postaju očiti u novim ili nepoznatim okolnostima.

Definicije rizika u nastajanju uključuju i koncept novostvorenih rizika; novoutvrđenih/novoprimijećenih rizika; rastućih rizika ili rizika koji postaju široko poznati ili dokazani.

Prema potrebi: ukratko opišite metode, modele i tehnike koji se koriste za utvrđivanje i procjenjivanje budućih rizika i/ili rizika u nastajanju i njihovih potencijalnih učinaka, uzimajući u obzir scenarije rizika i predviđanja o rizicima koji su povezani s klimatskim promjenama, nacionalnu strategiju i/ili plan prilagođavanja (23) i procjene klimatskog rizika i osjetljivosti, ako su takve procjene provedene. Scenariji o klimi u budućnosti koji se koriste i predviđanja iz njih mogli bi biti kratkoročni (do 2030.), srednjoročni (do 2050.) i dugoročni (do 2100.), prema potrebi.

Mogla bi se razmotriti primjena pristupa za modeliranje s više rizika kako bi se obuhvatili dinamična priroda i različita međudjelovanja procesa povezanih s rizikom koje pokreću klimatske promjene i društveni, gospodarski, ekološki i demografski parametri. Izrada scenarija još je jedna metoda koja se primjenjuje za utvrđivanje budućih rizika i/ili rizika u nastajanju. Ona nije ograničena samo na procjenjivanje budućih učinaka klimatskih promjena.

Ako je primjenjivo , navedite je li pri izradi scenarija i utvrđivanju rizika povezanih s budućim ključnim rizicima i ključnim rizicima u nastajanju primijenjen pristup koji uključuje više opasnosti. Navedite i jesu li u obzir uzeti kaskadni učinci katastrofa.

Pitanje 4. Utvrđivanje učinaka klimatskih promjena

Utvrdite koji su rizici od prethodno navedenih izravno povezani s učincima klimatskih promjena. Prema potrebi, uzmite u obzir postojeće nacionalne i podnacionalne strategije i/ili planove za prilagođavanje klimatskim promjenama (24) ili bilo koju relevantnu procjenu klimatskih rizika i osjetljivosti.

Ovo se pitanje može kombinirati s utvrđivanjem ključnih budućih rizika i/ili rizika u nastajanju (pitanje 3.3.), ako je primjenjivo.

Prema potrebi: opišite koje su metode i izvori podataka korišteni za utvrđivanje ključnih postojećih rizika na koje utječu klimatske promjene ili na koje one mogu utjecati.

Pitanje 5. Analiza rizika

Prikažite te rezultate u jedinstvenoj matrici rizika ili, ako je primjenjivo, i na drugom vizualiziranom grafikonu/modelu.

Prema potrebi: ukratko opišite metode, modele i tehnike koji se primjenjuju za procjenu vjerojatnosti i učinaka različitih rizika ili scenarija rizika.

Nakon što se rizici utvrde, vjerojatnost da će se oni ostvariti i ozbiljnost njihovih potencijalnih učinaka mjeri se primjenom niza kategorija kojima se mjere čimbenici rizika (mjerenje bi u idealnom slučaju trebalo biti kvantitativno). Kategorije učinaka koje se mogu uzeti u obzir učinci su na ljude, učinci na gospodarstvo, učinci na okoliš i politički/društveni učinci (uključujući sigurnosne učinke), kako je opisano u pitanju 3. To se često opisuje u smislu „vjerojatnosti” i „učinka” scenarija ili pojave rizika. Rezultati se obično prikazuju u matrici rizika ili na kartama vjerojatnosti.

U matrici rizika dimenzija vjerojatnosti stavlja se u odnos s dimenzijom učinka. Rizici se prikazuju grafički, čime se omogućuje njihovo uspoređivanje. Takvom matricom prikazuju se višestruki utvrđeni rizici, čime se olakšava uspoređivanje. Matrice rizika mogu se koristiti u svim fazama procjene rizika (za postojeće rizike, buduće rizike i/ili rizike u nastajanju, rizike s prekograničnim učinkom i ključne rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka). Ljestvice koje se koriste za vjerojatnost i učinak obično, ali ne nužno, imaju pet razina (slika 1.). Boje unutar matrice mogu biti i drugačije određene, ovisno o percepciji rizika u pojedinoj zemlji.

Slika 1.: Matrica rizika (simetrična, 5 x 5)

Niz država članica koristi se matricom rizika. One mogu razmotriti izradu različitih matrica rizika za učinak na ljude, učinak na gospodarstvo, učinak na okoliš i politički/društveni učinak (uključujući učinak na sigurnost), s obzirom na to da se te kategorije mjere različitim ljestvicama pa bi ih u suprotnom bilo teško uspoređivati, osobito ako se neke od njih procjenjuju kvantitativno, a druge kvalitativno. Kako bi se olakšalo dobivanje sveobuhvatnijeg pregleda na razini EU-a, države članice mogle bi koristiti matricu rizika u formatu 5 x 5, prema potrebi, s navedenim ljestvicama razina učinaka i vjerojatnosti. Ako je moguće, države članice potiče se na to da odrede kvantitativne raspone za svaki broj od 1 do 5.

U analizi rizika moraju se u obzir uzeti nesigurnosti povezane s analiziranjem rizika te razmotriti pitanja nesigurnosti podataka i modela. Analiza osjetljivosti uključuje utvrđivanje veličine i značaja razmjera rizika na promjene u pojedinačnim ulaznim parametrima.

Kada je vjerojatno da će posljedice rizika biti znatne i nepovratne, ali se vjerojatnost njegove pojave ne može točno procijeniti, njegovo uključivanje u analizu rizika može se opravdati načelom predostrožnosti. To se osobito odnosi na rizike za okoliš i zdravlje (bolesti ljudi, životinja i biljaka). Načelo predostrožnosti može se primijeniti kao prvi korak prema upravljanju rizikom. Moglo bi biti potrebno donošenje privremenih odluka na temelju kvalitativnih ili neuvjerljivih dokaza. Ako se primjenjuje načelo predostrožnosti, trebalo bi uložiti dodatan trud u poboljšanje dokazne osnove.

Pitanje 6. Prikazivanje rizika na kartama

Navedite jesu li izrađene ikakve karte rizika na kojima se pokazuje očekivana prostorna raspodjela ključnih rizika kako su utvrđeni u fazi utvrđivanja i analize (pitanja 3., 4. i 5.). Ako jesu, prema potrebi ih uključite.

Raspodjela rizika različita je unutar određene zemlje zbog različite stope pojavljivanja rizika i izloženosti ljudi i imovine te neravnomjerne osjetljivosti. Karte rizika koristan su alat za utvrđivanje područja koja su najviše izložena riziku u određenoj zemlji. Ovisno o nacionalnim odnosno podnacionalnim potrebama, mogu se izraditi različite vrste karata: jednostavne karte ključnih rizika, uključujući ključne rizike s prekograničnim učinkom, ključne rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, i, prema potrebi, buduće rizike i/ili rizike u nastajanju. Osim toga, mogu se izraditi karte gubitaka kako bi se pokazala područja na kojima su potencijalni gubici za određeni rizik potencijalno veći, s obzirom na izloženost i osjetljivost itd.

Različiti ključni rizici u idealnom bi se slučaju trebali prikazati na zasebnim kartama ili tematskim kartama rizika (npr. razvrstani u kategorije po ključnim rizicima s prekograničnim učinkom, budućim rizicima i/ili rizicima u nastajanju i ključnim rizicima male vjerojatnosti, ali visokog učinka). Ako je moguće, na kartama bi se mogla prikazati prostorna raspodjela osjetljivosti i izloženosti šteti, pri čemu se razine rizika označavaju kao vrlo visoke, visoke, srednje, niske i vrlo niske.

Na tim bi se kartama rizika mogla prikazati prostorna raspodjela svih relevantnih aspekata kojima je potrebna zaštita na nacionalnoj ili regionalnoj razini, a to su, primjerice: stanovništvo, ključna infrastruktura, kao što je infrastruktura za opskrbu vodom te infrastruktura za proizvodnju električne energije, plina i nafte; prijevoz i distribucija; telekomunikacije; poljoprivreda; financijske i sigurnosne usluge; bolnice; škole; ekološki zaštićena područja i staništa (područja mreže Natura 2000, zaštićena morska područja, nacionalni parkovi, šume, morska i kopnena bioraznolikost, riječni slivovi); kulturna baština (arheološke lokacije, spomenici, parkovi itd.); i druge značajne gospodarske djelatnosti (tvornice, poduzeća, energetska postrojenja, poljoprivredna proizvodnja, stočni fond, turistička područja i poduzeća) itd.

Takve se informacije mogu objediniti na jednom mjestu korištenjem geografskih informacijskih sustava (GIS) ili internetskih platformi. Ako one postoje, prema potrebi navedite odgovarajuću poveznicu.

Pitanje 7. Praćenje i preispitivanje procjene rizika

Ukratko opišite postojeći sustav za praćenje i preispitivanje procjene rizika u svrhu vođenja računa o novom razvoju događanja.

U okviru postupka upravljanja rizicima od katastrofa, rizici bi se trebali redovito pratiti i preispitivati kako bi se potvrdilo:

—	da su pretpostavke o rizicima i dalje valjane (uključujući ulazne podatke),

—	da su pretpostavke na kojima se temelji procjena rizika, uključujući vanjski i unutarnji kontekst, i dalje valjane,

—	da se ostvaruju očekivani rezultati,

—	da su rezultati procjene rizika u skladu sa stvarnim iskustvom,

—	da se tehnike za procjenu rizika ispravno primjenjuju,

—	da je postupanje s rizikom (provedbene mjere prevencije rizika i pripravnosti) djelotvorno.

Pitanje 8. Obavješćivanje o rezultatima procjene rizika

Ispravnim obavješćivanjem o rezultatima omogućuje se korištenje procjena rizika u procesu donošenja odluka. Krajnja je svrha obavješćivanja o rizicima omogućiti osobama izloženima riziku da donose informirane odluke kako bi se zaštitili te da se pojača njihova svijest o riziku. Obavješćivanje o riziku znači i razmjenu informacija, savjeta i mišljenja između stručnjaka i osoba koje su izložene prijetnjama svojem zdravlju i/ili svojoj ekonomskoj ili socijalnoj dobrobiti. Nevladini dionici isto se oslanjaju na točne procjene rizika. Primjerice, kemijska industrija često mora biti informirana o tehnološkim rizicima. Osim toga, provedba načela prava na informiranje koje je sada ugrađeno u mnoge nacionalne i međunarodne zakone i propise znači da mnogi postupci procjene sada uključuju sudjelovanje javnosti. Tim razvojem događanja nastala je potreba za sustavnim pristupom obavješćivanju o rizicima pri provedbi javnih politika.

Dio II. Procjena sposobnosti upravljanja rizicima

2.1. Uvod

U članku 6. stavku 1. Odluke br. 1313/2013/EU navodi se sljedeće: „S ciljem promicanja učinkovitog i koherentnog pristupa prevenciji katastrofa i pripravnosti za katastrofe putem razmjene neosjetljivih informacija […] te promicanja razmjene najboljih praksi unutar Mehanizma Unije, države članice dužne su: […] (b) dodatno razvijati procjenu sposobnosti upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini […].”

Države članice pozivaju se da, s obzirom na svoje tehničke, financijske i administrativne kapacitete, procjenjuju svoju sposobnost provođenja odgovarajućih procjena rizika i planiranja upravljanja rizikom te da provode mjere prevencije i pripravnosti.

U ovim se smjernicama utvrđuje struktura za sažetak procjene sposobnosti upravljanja rizicima svake zemlje. Predložena struktura nije sveobuhvatna i morat će se prilagoditi potrebama svake države članice. Taj postupak trebao bi se smatrati zajedničkom početnom točkom koja je osmišljena radi poticanja zajedničkog razumijevanja aspekata koje treba uključiti u nacionalnu procjenu sposobnosti upravljanja rizicima. U sažetku bi naglasak trebalo staviti na ključne rizike utvrđene u dijelu I.

2.2. Smjernice za odgovaranje na pitanja 9.–20. iz predloška (dio II.)

Pitanje 9. Zakonodavni, postupovni i/ili institucionalni okvir

Prema potrebi: navedite koliko se često procjenjuje sposobnost upravljanja rizicima te koristi li se procjena (procjene) sposobnosti upravljanja rizicima za potrebe donošenja odluka.

Ovim se pitanjem nastoji pojasniti zakonodavni, postupovni i/ili institucionalni kontekst na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini (ovisno o tome koja se primjenjuje) kojim se formalizira postupak (postupci) procjene sposobnosti upravljanja rizicima u svrhu prevencije, pripravnosti i odgovora. Ako je postojeći zakonodavni okvir isti kao i onaj opisan u odgovoru na pitanje 1., može se navesti upućivanje na odgovore dane na pitanje 1. Ako se odgovor razlikuje od odgovora na pitanje 1., od država članica traži se da navedu ima li postupak (postupci) procjene sposobnosti upravljanja rizicima pravnu osnovu ili se temelji na strateškom planu, provedbenom planu ili drugim zakonodavnim/postupovnim okvirima te temelji li se taj postupak na procjeni rizika ili proizlazi iz nje.

Prema potrebi: navedite sve predvidive planove o izradi zakonodavnog okvira. Navedite koliko se često procjena sposobnosti upravljanja rizicima provodi na nacionalnoj ili, prema potrebi, podnacionalnoj razini i/ili opišite koristi li se ta procjena (procjene) za potrebe donošenja odluka. Primjerice, navedite uzima li se ona u obzir u postupku planiranja upravljanja rizicima i/ili pri provedbi mjera prevencije i pripravnosti te koristi li se to kako bi se pomoglo u razumijevanju osjetljivosti u okviru procjene rizika.

Pitanje 10. Uloge i odgovornosti nadležnih tijela

Opišite na koji se način osigurava horizontalna koordinacija (međusektorski pristup) među tim nadležnim tijelima, s naglaskom na upravljanje utvrđenim ključnim rizicima.

Za utvrđene ključne rizike, kapaciteti za upravljanje i uloge/odgovornosti nadležnih tijela i tijela trebali bi biti jasno dodijeljeni za sve faze u ciklusu upravljanja rizicima od katastrofa (procjena, prevencija, pripravnost i odgovor). Može se uključiti grafički prikaz kako bi se predočila ta horizontalna koordinacija. Navedite i naziv tijela koje ima ulogu kontaktne točke za hitne situacije dežurne 24 sata dnevno 7 dana u tjednu na nacionalnoj razini i opišite na koji je način ta uloga integrirana u cjelokupnu strukturu upravljanja.

Države članice trebale bi objasniti kako se osigurava da se te uloge i odgovornosti izvršavaju (npr. putem zakonodavstva i/ili postupovnih politika) te što se čini kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje (npr. radi izbjegavanja preklapanja i praznina među područjima odgovornosti). Opišite mjere koje postoje za osiguravanje suradnje među tim nadležnim tijelima u različitim fazama ciklusa upravljanja rizicima od katastrofa (procjena, prevencija, pripravnost i odgovor) te sva stečena iskustva, s naglaskom na upravljanju ključnim rizicima.

Kada je za upravljanje ulogama i odgovornostima nadležnih tijela potreban međusektorski pristup (npr. integracija prilagođavanja klimatskim promjenama, pitanje 14.), od država članica traži se da vode računa o postojećem zakonodavstvu i/ili politikama EU-a (vidjeti Prilog).

Pitanje 11. Uloge relevantnih dionika

Navedite jesu li relevantni dionici informirani o postupku (postupcima) upravljanja rizicima od katastrofa za utvrđene ključne rizike te navedite jesu li uključeni u njih. Ako jesu, opišite način na koji su informirani i uključeni.

Sposobnost upravljanja rizicima sve više ovisi o uključivanju raznih javnih i privatnih dionika, uključujući agencije za upravljanje rizicima od katastrofa, zdravstvene službe, vatrogasne službe, policijske snage, operatere u području prometa/električne energije/komunikacija, volonterske organizacije, građane/volontere, privatne zemljoposjednike, sektor osiguranja, sveučilišta i istraživačke institute, oružane snage ili organizacije u drugim zemljama (za prekogranično upravljanje rizicima), te o suradnji s tim dionicima. U zakonodavstvu EU-a potvrđuje se da „prevencija rizika od katastrofa i upravljanje tim rizikom podrazumijevaju potrebu za osmišljavanjem i provedbom mjera za upravljanje rizicima koje uključuju koordinaciju širokog raspona dionika” (25).

Navedite je li ta suradnja osigurana u okviru postupka (postupaka) procjene rizika za utvrđene ključne rizike, postupaka planiranja upravljanja rizicima od katastrofa i, prema potrebi, provedbe mjera prevencije i pripravnosti. Ako jest, opišite način na koji je ostvarena.

Prema potrebi: navedite kako se javni i privatni dionici informiraju i kako je uspostavljena razmjena informacija (uključujući razmjenu stečenih iskustava i podataka). Mogu se navesti upućivanja na odgovore na pitanje 8.

Pitanje 12. Postupci i mjere na nacionalnoj, podnacionalnoj i lokalnoj razini

Države članice trebale bi objasniti postupke i mjere za osiguravanje vertikalne koordinacije nacionalne, podnacionalne i lokalne razine za utvrđene ključne rizike.

U okviru postupka planiranja mjera prevencije i pripravnosti treba utvrditi postupke kojima se pomaže u smanjenju rizika na nacionalnoj, podnacionalnoj i lokalnoj razini. Kako se napominje u uvodnoj izjavi 14. Odluke (EU) 2019/420 (26), regionalna i lokalna tijela mogu imati važnu preventivnu ulogu; štoviše, ona su prva koja odgovaraju na katastrofu, zajedno sa svojim volonterima. Stoga se od država članica traži da navedu dogovorene mehanizme suradnje koji postoje, uključujući postupke donošenja odluka koji pomažu pri određivanju prioriteta rizika i regionalnih planova, te sve financijske mehanizme za pomoć.

Prema potrebi: opišite mjere upravljanja rizicima od katastrofa koje postoje za utvrđene ključne rizike na različitim razinama upravljanja. To se može prikazati tablicom u kojoj se prikazuju utvrđeni ključni rizici.

Pitanje 13. Postupci i mjere na prekograničnoj, međuregionalnoj i međunarodnoj razini

Uzimajući u obzir međunarodnu suradnju i nedavnu reviziju Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (osobito uvodnu izjavu 28. Odluke (EU) 2019/420 (27)), svrha je ovog odjeljka istražiti je li i kako osiguran angažman na prekograničnoj, međuregionalnoj i međunarodnoj razini.

Od država članica traži se da opišu postoji li ikakva prekogranična (28), međuregionalna i međunarodna suradnja u fazi prije katastrofe te, ako postoji, u kojem se obliku ona odvija (prevencija i pripravnost). Objasnite način na koji se ta suradnja osigurava (npr. na temelju memoranduma o razumijevanju ili sporazuma o razini usluga). Navedite i postoji li ikakva zajednička provedba mjera pripravnosti (npr. sustavi ranog upozoravanja ili zajednička osposobljavanja i vježbe) kojom se osigurava brz i djelotvoran odgovor na katastrofu kada se utvrđeni ključni rizici ostvare.

Kada se u pogledu upravljanja mjerama prevencije, pripravnosti i odgovora zahtijeva primjena međusektorskog pristupa (npr. integracija prilagođavanja klimatskim promjenama, pitanje 14.), može se navesti upućivanje na postojeće zakonodavstvo EU-a (vidjeti Prilog).

Okvir iz Sendaija (29), koji je podržala Glavna skupština UN-a, dobrovoljni je neobvezujući sporazum kojim su se nacionalne vlade obvezale na prevenciju novih i smanjenje postojećih rizika od katastrofa smanjenjem izloženosti i osjetljivosti uz istodobno jačanje pripravnosti, što dovodi do poboljšanja cjelokupne otpornosti. U okviru ciljeva održivog razvoja (30), koji su doneseni 2015. na sastanku na vrhu UN-a, utvrđeno je 17 ciljeva (31) za održiv razvoj. Za provedbu obaju programa potreban je stabilan okvir pokazatelja kako bi se pratio napredak u smanjenju rizika od katastrofa. Konkretno, postoji 38 pokazatelja kojima se prati napredak u provedbi 7 ciljeva iz Okvira iz Sendaija, a u okviru ciljeva održivog razvoja utvrđeno je 17 ciljeva i 169 podciljeva u svrhu ostvarenja održivog razvoja.

Komisija sudjeluje u provedbi obaju programa te je izradila akcijske planove (32) i dokumente za razmatranje (33) radi daljnjeg praćenja napretka u ispunjavanju tih ciljeva. Prema potrebi, od država članica traži se da opišu način na koji će njihove politike upravljanja rizicima od katastrofa pomoći u ostvarivanju ciljeva iz tih dvaju programa.

Pitanje 14. Stavljanje naglaska na mjere za prilagođavanje klimatskim promjenama

Uzimajući u obzir nedavnu reviziju zakonodavstva o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu, konkretno, to da bi „sva djelovanja trebala […] biti usklađena s međunarodnim obvezama kao što su […] Pariški sporazum u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda (UN) o klimatskim promjenama […]” (34), svrha je ovog pitanja istražiti je li i kako osigurano ostvarivanje sinergija između mjera za prilagođavanje klimatskim promjenama i nacionalnih mjera prevencije i pripravnosti.

Prilagođavanjem klimatskim promjenama mogu se podupirati aktivnosti za prevenciju katastrofa povezanih s klimom. Za troškovno učinkovite mjere prilagođavanja potrebna je dobra koordinacija na različitim razinama planiranja i upravljanja. U okviru Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama, nacionalne strategije i planovi prilagođavanja preporučeni su instrument za politike i mjere prilagođavanja. Od država članica traži se da navedu upućivanja na takve strategije i opišu jesu li i kako one integrirane s planiranjem nacionalnih mjera prevencije rizika od katastrofa i mjera pripravnosti ili obrnuto. Ako se u pogledu upravljanja mjerama prevencije, pripravnosti i odgovora zahtijeva primjena međusektorskog pristupa, može se navesti upućivanje na postojeće zakonodavstvo EU-a (vidjeti Prilog).

Pitanje 15. Stavljanje naglaska na mjere za zaštitu kritične infrastrukture

Navedite postoje li mjere za zaštitu kritične infrastrukture koju se smatra važnom za kontinuirano obavljanje ključnih društvenih funkcija.

Uzimajući u obzir nedavnu izmjenu Odluke o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu, osobito uvodnu izjavu 8. Odluke (EU) 2019/420 (35), i članak 7. stavak 1. Direktive o europskoj kritičnoj infrastrukturi (36), svrha je ovog pitanja istražiti provode li se i kako mjere prevencije i pripravnosti za zaštitu kritične infrastrukture.

Od država članica traži se da navedu jesu li uspostavile politiku koja se odnosi na kritičnu infrastrukturu. Navedite izrađuje li se i u okviru te politike redovito revidira popis relevantne nacionalne kritične infrastrukture te utvrđuju li se potrebe za ulaganjem u svrhu zaštite kritične infrastrukture. Ako se u pogledu upravljanja mjerama prevencije, pripravnosti i odgovora za kritičnu infrastrukturu zahtijeva primjena međusektorskog pristupa, može se navesti upućivanje na postojeće zakonodavstvo EU-a (vidjeti Prilog).

Pitanje 16. Izvor(i) financiranja

Navedite omogućuje li proračun dodjeljivanje sredstava na fleksibilan način u slučaju hitne potrebe i u kojoj se mjeri u okviru fondova za slučaj katastrofe promiče preventivno djelovanje.

Trebalo bi navesti različite oblike financijske potpore koju EU stavlja na raspolaganje za mjere prevencije i pripravnosti ako se oni koriste. Oni uključuju sredstva kohezijske politike, zajedničku poljoprivrednu politiku, program LIFE (37), Fond za unutarnju sigurnost (38), program Obzor 2020. (39) i bespovratna sredstva Mehanizma unije za civilnu zaštitu koja koristi više država u svrhu prevencije i pripravnosti. U svrhe jačanja kapaciteta te razvoja okvira i instrumenata politika mogu se koristiti i sredstva iz EU-ova Programa potpore strukturnim reformama (40).

Financijska sredstva trebala bi biti dostupna i trebalo bi im se moći brzo pristupiti u slučaju hitnih situacija kako su utvrđene u okviru procjene rizika i planiranja. Opišite način rješavanja proračunskih i pravnih pitanja povezanih s fleksibilnom dodjelom sredstava u okviru postupka provedbe (koja su upravljačka tijela uključena) te navedite postoje li ikakvi planovi za podjelu financijskog opterećenja (dostupno financiranje EU-a ili međunarodno financiranje). Upravljačka struktura za izvore financiranja može se prikazati grafički.

Navedite i nastoje li se sklopiti ili već postoje ikakvi sporazumi s dionicima (primjerice, iz privatnog sektora i sektora osiguranja) radi pokrivanja tih troškova. Navedite postoje li ikakvi nacionalni fondovi ili programi za katastrofe (npr. fond za hitne situacije, mehanizmi za prijenos financijskog rizika) te jesu li oni povezani s učincima klimatskih promjena, ako je to relevantno.

Pitanje 17. Infrastruktura, sredstva i oprema

Izvijestite o kapacitetu za osiguravanje postojanja odgovarajuće infrastrukture, sredstava i opreme za ublažavanje učinaka katastrofa i hitno odgovaranje na katastrofe. Navedite postoje li ikakvi postupci za održavanje sredstava u „dobrom stanju” i njihovo osuvremenjivanje (primjerice, putem redovitog održavanja ili popisa sredstava) za utvrđene ključne rizike.

Prema potrebi: navedite i razvijaju li se sposobnosti u području pripravnosti i odgovora radi odgovaranja na pojedine rizike ili se one razvijaju neovisno o riziku, kako bi se ponajprije odgovorilo na učinke tih rizika (npr. potraga i spašavanje, evakuacija, smještaj u skloništa i hospitalizacija ozlijeđenih i bolesnih osoba).

Pitanje 18. Stavljanje naglaska na prikupljanje podataka o gubicima u katastrofama i na postupke povezane s njime

Navedite postoji li sustav za prikupljanje podataka o gubicima nastalima u katastrofama. Opišite način na koji se prikupljaju podaci o utvrđenim ključnim rizicima.

Podaci i statistike važni su za razumijevanje učinaka i troškova katastrofa. Sustavno prikupljanje i analiza podataka mogu se koristiti za informirano donošenje odluka o politikama kako bi se pomoglo u smanjenju rizika od katastrofa i jačanju otpornosti. Baze podataka o gubicima nastalima u katastrofama omogućuju osobama koje upravljaju rizicima od katastrofa da istražuju obrasce i trendove u području rizika od katastrofa na temelju prošlih događaja. Razumijevanje tih obrazaca i trendova može pomoći u predviđanju budućih gubitaka uslijed raširenih događaja (čestih događaja) i u razumijevanju toga je li upravljanje rizicima od katastrofa djelotvorno u smanjivanju te vrste rizika. Na europskoj razini, Zajednički istraživački centar počeo je razvijati čvorište podataka o rizicima (41). Metodologije koje se koriste za prikupljanje podataka za skupove podataka različite su, a različiti su i zemljopisni obuhvat i razlučivost tih podataka. Na međunarodnoj razini slična nastojanja provode se u kontekstu praćenja provedbe Okvira iz Sendaija (42).

Navedite koje se metode razvijaju za prijavljivanje štete (uključujući ljudske gubitke) te prikupljaju li se podaci prema riziku ili prema vrsti gubitaka nastalih u katastrofi (gospodarski gubici, ljudski gubici, ostali gubici). Navedite: razmjenjuju li se ti podaci s dionicima i javnošću; pridonose li dionici prijavljivanju štete i/ili procjenjivanju troškova; dokumentiraju li se podaci o slučajevima štete redovito ili povremeno te pohranjuju li se oni redovito ili povremeno; koje je razdoblje obuhvaćeno; i jesu li te prijave dostupne javnosti.

Ako se u pogledu upravljanja podacima o gubicima nastalima u katastrofama zahtijeva primjena međusektorskog pristupa, uključujući i zahtjeve iz Direktive INSPIRE (43), može se navesti upućivanje na postojeće zakonodavstvo EU-a (vidjeti Prilog).

Pitanje 19. Stavljanje naglaska na opremu za sustave za rano upozoravanje i na postupke povezane s njima

Opišite postojeće sustave za rano otkrivanje opasnosti i praćenje utvrđenih ključnih rizika. Navedite jesu li metodologije za prognoziranje integrirane u sustav.

Rano upozoravanje važna je sastavnica smanjenja rizika od katastrofa. Ono se odnosi na sustavno prikupljanje i analiziranje informacija kako bi se predvidjeli i utvrdili rizici u nastajanju ili ponavljajući rizici. Od država članica traži se da opišu postojeće sustave za rano otkrivanje opasnosti i praćenje utvrđenih ključnih rizika te da navedu uključuju li ti sustavi metodologije za prognoziranje.

Postoji nekoliko sustava za rano upozoravanje i na svjetskoj (npr. Globalni sustav za upozoravanje i koordinaciju u slučaju katastrofa (44)) i europskoj razini. U okviru usluga upravljanja kriznim situacijama programa Copernicus (45) pružaju se informacije za odgovor u hitnim situacijama u vezi s različitim vrstama katastrofa, uključujući meteorološke opasnosti, geofizičke opasnosti, katastrofe koje namjerno ili nenamjerno izazove čovjek i ostale humanitarne katastrofe. Te se informacije mogu iskoristiti i za aktivnosti prevencije, pripravnosti i sanacije. One uključuju Europski informacijski sustav za šumske požare (EFFIS) (46), Europski sustav za upozoravanje na opasnost od poplava (EFAS) (47) i Europski centar za predviđanje i promatranje sušnih razdoblja (EDO) (48). U novije vrijeme Sustav Europske zajednice za hitnu razmjenu informacija u slučaju radiološke opasnosti (ECURIE) (49) osigurava rano obavješćivanje i razmjenu informacija u slučaju radiološke ili nuklearne opasnosti.

Od država članica traži se da navedu jesu li nacionalni sustavi za rano upozoravanje povezani sa sustavima za rano upozoravanje koji su dostupni na europskoj i svjetskoj razini te, ako jesu, na koji su način povezani. Navedite i jesu li među odjelima za meteorološko i seizmičko praćenje, na nacionalnoj i (ako postoji) regionalnoj razini, i ključnim nacionalnim subjektima ili akademskim institucijama uspostavljene veze te, ako jesu, na koji su način uspostavljene. Mogu se navesti upućivanja na odgovore na pitanje 18.

Ako se u pogledu upravljanja mjerama prevencije, pripravnosti i odgovora za sustave za rano upozoravanje zahtijeva primjena međusektorskog pristupa (npr. sustavi za rano upozoravanje za prekogranične prijetnje zdravlju (50), Direktiva o poplavama (51)), može se navesti upućivanje na postojeće zakonodavstvo EU-a (vidjeti Prilog).

Pitanje 20. Informiranje i obavješćivanje u vezi s rizicima radi jačanja svijesti javnosti

Građani bi trebali biti uključeni u provedbu mjera prevencije i pripravnosti u dvama prioritetnim područjima, a to su edukacija o rizicima te jačanje svijesti i informiranje javnosti, uključujući ispravno razumijevanje signala upozorenja i poduzimanje odgovarajućih koraka radi smanjenja osjetljivosti i izloženosti, te kako bi sami sebe zaštitili. „[N]apredak u podizanju svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe, koji se mjeri razinom svijesti građana Unije o rizicima u njihovoj regiji” (52) pokazatelj je koji treba koristiti u praćenju, evaluaciji i preispitivanju provedbe Odluke br. 1313/2013/EU.

Za upravljanje složenim rizicima potrebni su djelotvorni informacijski i komunikacijski sustavi za provedbu mjera prevencije i pripravnosti kako bi se u obzir uzele potrebe pojedinačnih zajednica i posebne potrebe visoko osjetljivih skupina (primjerice, onih s različitim kulturnim i društvenim podrijetlom ili s različitim obrazovanjem). Masovni mediji (radio, televizija), alternativni mediji te kampanje za jačanje svijesti javnosti i edukativne kampanje mogu biti djelotvorni u jačanju svijesti javnosti o rizicima.

Od država članica traži se da navedu postoje li pravila i postupci za osiguravanje razmjene informacija, komunikacije s oblikovateljima politika, relevantnim dionicima, građanima, uključujući posebne osjetljive skupine, te za osiguravanje njihova osposobljavanja, u svrhu povećanja svijesti javnosti o ključnim rizicima putem različitih medija (npr. društveni mediji itd.). Mogu se navesti upućivanja na odgovore na pitanje 9. Opišite i način na koji se građane informira prije, tijekom i nakon katastrofe te jesu li razvijene ikakve dobre prakse.

Sustav za „rano upozoravanje” mora pružati pravodobne i djelotvorne informacije kako bi se ublažio učinak katastrofe na stanovništvo. Poruke i signali upozorenja namijenjeni javnosti moraju biti djelotvorni. Opišite što se čini kako bi se osiguralo da zajednice izložene riziku razumiju signale za rano upozoravanje i da budu svjesne koraka koje trebaju poduzeti kako bi se zaštitile. U područjima visokog rizika trebale bi se provoditi redovite vježbe kako bi se osiguralo stalno stanje pripravnosti. Opišite relevantne mjere koje postoje.

Dio III. Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti za ključne rizike s prekograničnim učincima i, prema potrebi, rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka

3.1. Uvod

Različite mjere prevencije i pripravnosti planiraju se i provode radi upravljanja rizicima utvrđenima u okviru nacionalne ili odgovarajuće podnacionalne procjene rizika te radi smanjivanja tih rizika. Budući da rizici ne prestaju na granicama, upravljanje prekograničnim rizicima od katastrofa od ključne je važnosti za jačanje otpornosti u cijeloj Europi.

Opisi prioritetnih mjera prevencije i pripravnosti kojima se otklanjaju ključni rizici s prekograničnim učinkom ne bi trebali biti ograničeni na mjere koje provode i planiraju tijela za civilnu zaštitu. Uzmite u obzir i prioritetne mjere koje provode i planiraju drugi relevantni odjeli ili tijela. Nadalje, opisane mjere ne bi trebale biti ograničene na one koje proizlaze iz suradnje među zemljama („prekogranične mjere”), već bi trebale uključivati prioritetne mjere prevencije i pripravnosti koje se provode i planiraju radi cjelovitog otklanjanja rizika.

Opisi prioritetnih mjera prevencije i pripravnosti trebali bi uključivati i rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka. Prema potrebi, države članice potiču se na razmjenu informacija o mjerama prevencije i pripravnosti za te rizike.

3.2. Smjernice za odgovaranje na pitanja 21.–24. iz predloška (dio III.)

Države članice trebale bi među rizicima utvrđenima u dijelu I. (Procjena rizika) odabrati one koje smatraju ključnim rizicima s prekograničnim učincima. Ovisno o pristupu, ključni rizici mogu se utvrditi kao rizici velike vjerojatnosti i visokog učinka. Taj izraz mogao bi se tumačiti i na način da se pod njim podrazumijevaju ključni rizici za koje je procijenjeno da imaju razinu učinka i vjerojatnosti koja bi se mogla smatrati „neprihvatljivom” („nepodnošljivom”) te bi trebali dobiti prednost u pogledu postupanja s rizikom. Za određene države članice određeni ključni rizici mogli bi stoga biti „neprihvatljivi” ako je procijenjeno da imaju „visok učinak” čak i ako je njihova vjerojatnost mala. U ovim se smjernicama ne propisuje kako bi države članice trebale tumačiti pojam „ključnog rizika” ili kako bi trebale riješiti pitanje određivanja prioriteta.

U skladu sa zahtjevima izvješćivanja iz članka 6. stavka 1. točke (d), utvrdite koji od tih ključnih rizika imaju potencijalne prekogranične učinke. Uzmite u obzir:

—	učinke koji proizlaze iz rizika nastalih u susjednoj zemlji ili susjednim zemljama,

—	učinke koji se prelijevaju u susjednu zemlju ili zemlje,

—	učinke koji istodobno utječu na dvije zemlje ili više njih.

Pitanje 21. Ključni rizici s prekograničnim učincima

Navedite ključne rizike s prekograničnim učincima.

To su rizici u pogledu kojih će se izvješćivati o prioritetnim mjerama prevencije i pripravnosti na temelju pitanja 3.1. iz dijela I. (Procjena rizika).

Pitanje 22. Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti

Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti mogu se utvrditi po očekivanom pozitivnom učinku koji one imaju ili će imati u smislu smanjenja rizika (koliko su djelotvorne). Prioritetne mjere mogu biti i one koje su najhitnije u smislu otklanjanja određenog rizika. One se mogu smatrati „vodećim mjerama”. Ponekad je moguće da su one poduzete nakon osobito teške katastrofe. Kako su „prioritetne mjere prevencije i pripravnosti” utvrđene u tom kontekstu?

Mjere prevencije i pripravnosti mogu biti strukturne ili nestrukturne:

—

strukturne mjere: „strukturne mjere sve su fizičke konstrukcije čija je svrha smanjivanje ili izbjegavanje mogućih učinaka opasnosti ili primjena inženjerskih tehnika ili tehnologije radi postizanja otpornosti na opasnosti i otpornosti u strukturama ili sustavima” (53). One mogu uključivati premještanje stanovništva, izmjene u prirodnom okolišu ako su opravdane (npr. terasiranje padina), rješenja koja se temelje na prirodi (npr. prirodne mjere za zadržavanje vode) ili prakse gospodarenja šumama (npr. prenamjena šuma, protupožarni putovi, kontrolirano paljenje vatre);

—

nestrukturne mjere: „nestrukturne mjere su mjere koje ne uključuju fizičke konstrukcije, već se u okviru njih koristi znanje, praksa ili sporazum radi smanjenja rizika od katastrofa i učinaka katastrofa, osobito s pomoću politika i zakona, jačanja svijesti javnosti, osposobljavanja i edukacije” (54).

Mjere mogu biti provedene ili planirane mjere:

—	provedene mjere znače mjere koje su u tijeku i kojima se trenutačno smanjuje rizik od katastrofe (ili su tome namijenjene);

—

planirane mjere su mjere koje će se sigurno provesti ili zbog toga što je već osigurano financiranje za njih ili zbog toga što su one dio odobrenog i obvezujućeg plana ili strategije. Prema potrebi, one se mogu usporediti s mjerama (od kojih ih treba razlikovati) koje bi se u idealnom slučaju trebale poduzeti radi smanjenja rizika (ali zasad nisu planirane).

Za određene rizike države članice već izvješćuju o mjerama prevencije i pripravnosti na temelju različitih zakona i politika EU-a. Ako se izvješćivanje o prioritetnim mjerama prevencije i pripravnosti za taj rizik već zahtijeva zakonodavstvom ili politikama EU-a, navedite upućivanja na sva izvješća koja su već poslana Komisiji (vidjeti Prilog). Navedite upućivanja samo na one dokumente koji uključuju i mjere prevencije i mjere pripravnosti – ako nedostaje jedan element (ili oba elementa), ta upućivanja trebalo bi uključiti pod pitanje 22.1. ili 22.2.

Pitanje 22.1. Prioritetne mjere prevencije

Opišite postojeće prioritetne mjere prevencije i sve one koje su planirane.

U okviru ovoga, opišite strukturne i nestrukturne mjere, prema potrebi (vidjeti prethodno navedena objašnjenja).

Za prioritetne mjere prevencije opišite, ako je primjenjivo:

—	odgovorna tijela/institucije,

—	vremenski okvir provedbe,

—	izvor(e) financiranja.

Prethodno navedeni elementi mogu se prema potrebi grupirati za više mjera.

Mjere prevencije mjere su kojima se smanjuje izloženost i osjetljivost ljudi i imovine u pogledu određene opasnosti ili određenih opasnosti, čime se sprečava katastrofa. U Odluci br. 1313/2013/EU prevencija se definira kao: „svako djelovanje usmjereno na smanjenje rizika ili ublažavanje nepovoljnih posljedica katastrofe za ljude, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu” (55).

Primjeri mjera prevencije „uključuju brane ili nasipe kojima se uklanjanju rizici od poplava, propise o korištenju zemljišta koji ne dopuštaju nikakvo naseljavanje u zonama visokog rizika, seizmičko inženjersko projektiranje kojim se osigurava opstanak i funkcija kritične zgrade u bilo kojem vjerojatnom potresu i imunizaciju protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem” (56).

Pitanje 22.2. Prioritetne mjere pripravnosti

Opišite postojeće prioritetne mjere pripravnosti i sve one koje su planirane.

Prema potrebi uključite i strukturne i nestrukturne mjere (vidjeti prethodno navedena objašnjenja).

Za prioritetne mjere pripravnosti opišite, ako je primjenjivo:

—	odgovorna tijela/institucije,

—	vremenski okvir provedbe,

—	izvor(e) financiranja.

Prethodno navedeni elementi mogu se prema potrebi grupirati za više mjera.

Mjere pripravnosti osmišljene su tako da se njima jačaju kapaciteti potrebni za učinkovito upravljanje svim vrstama hitnih situacija. U Odluci br. 1313/2013/EU pripravnost se definira kao „stanje spremnosti i sposobnosti ljudskih i materijalnih sredstava, struktura, zajednica i organizacija koje im omogućuje osiguravanje učinkovitog i brzog odgovora na katastrofu, postignuto kao rezultat unaprijed poduzetog djelovanja” (57).

Mjere pripravnosti mogu se shvatiti tako da uključuju elemente odgovora na krize/upravljanja hitnim situacijama, ali ne bi trebale biti ograničene samo na odgovor na krize/upravljanje hitnim situacijama. Primjerice, sustavi ranog upozoravanja te osposobljavanja i vježbe smatraju se mjerama pripravnosti, ali oni se koriste i postoje i u razdoblju između hitnih situacija.

Uključite informacije za više prekograničnih rizika, prema potrebi, kopiranjem prethodno navedenih pitanja.

Prema potrebi:

Pitanje 23. Rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka

Navedite sve rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

Na temelju rizika utvrđenih u dijelu I. (Procjena rizika) države članice trebale bi, prema potrebi, utvrditi rizike koji su, za njih, rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka. Ako se koristi matrica rizika, oni se nalaze u gornjem lijevom kutu (mala vjerojatnost, ali visoki učinak). Uzmite u obzir i to da rizici male vjerojatnosti, ali visokog učinka, ne moraju nužno pripadati „ključnim rizicima”. Države članice se unatoč tomu potiče na to da, prema potrebi, utvrde sve rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, i opišu mjere prevencije i pripravnosti za otklanjanje tih rizika.

Pitanje 24. Prioritetne mjere prevencije i pripravnosti

Vidjeti objašnjenje pod pitanjem 22.

Ako se određeni rizik male vjerojatnosti, ali visokog učinka može klasificirati i kao ključni rizik s prekograničnim učincima, izvijestite o prioritetnim mjerama prevencije i pripravnosti samo jednom, uz navođenje upućivanja.

Za određene rizike države članice već izvješćuju o mjerama prevencije i pripravnosti na temelju drugih zakona i politika EU-a. Ako se izvješćivanje o prioritetnim mjerama prevencije i pripravnosti za taj rizik već zahtijeva zakonodavstvom ili politikama EU-a, može se navesti upućivanje na postojeća izvješća (vidjeti Prilog).

Navedite upućivanja samo na one dokumente koji uključuju i mjere prevencije i mjere pripravnosti – ako nedostaje jedan element (ili oba elementa), ta upućivanja trebalo bi uključiti pod pitanja 24.1. i/ili 24.2.

Pitanje 24.1. Prioritetne mjere prevencije

Opišite postojeće prioritetne mjere prevencije i sve one koje su planirane.

Vidjeti objašnjenje pod pitanjem 22.1.

Pitanje 24.2. Prioritetne mjere pripravnosti

Opišite postojeće prioritetne mjere pripravnosti i sve one koje su planirane.

Vidjeti objašnjenje pod pitanjem 22.2.

Uključite informacije za više rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka, prema potrebi, kopiranjem prethodno navedenih pitanja.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 924.

(2) Odluka (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2019. (SL L 77, 20.3.2019., str. 1.).

(3) Članak 6. stavak 1. Odluke br. 1313/2013/EU.

(4) Članak 6. stavak 3. Odluke br. 1313/2013/EU.

(5) Obavijest Komisije, Smjernice za procjenu sposobnosti upravljanja rizicima (2015/C 261/03) (SL C 261, 8.8.2015., str. 5.).

(6) Članak 3. stavak 1. točka (a) Odluke br. 1313/2013/EU.

(7) Radni dokument službi Komisije (SEC(2010)1626 final), Smjernice za procjenu i mapiranje rizika u svrhu upravljanja katastrofama.

(8) Vidjeti bilješku 5.

(9) Vidjeti Prilog u dijelu Netaksativan popis rizika relevantnih u okviru zakonodavstva i/ili politika EU-a i u dijelu Netaksativan popis međusektorskih područja od zajedničkog interesa u zakonodavstvu i/ili politikama EU-a.

(10) Vidjeti predložak (pitanje 3.).

(11) Poveznice na nacionalne strategije i akcijske planove za prilagođavanje dostupne su i na portalu Climate Adapt: https://climate-adapt.eea.europa.eu/countries-regions/countries

(12) Radni dokument službi Komisije, Smjernice za procjenu i mapiranje rizika u svrhu upravljanja katastrofama (SEC(2010)1626 final).

(13) Radni dokument službi Komisije, Pregled rizika od prirodnih i ljudskim djelovanjem uzrokovanih katastrofa s kojima bi se Europska unija mogla suočiti (SWD(2017) 176).

(14) Evaluacija rizika postupak je uspoređivanja rezultata analize rizika u odnosu na kriterije rizika kako bi se utvrdilo jesu li rizik i/ili njegovi razmjeri prihvatljivi. Kriteriji rizika referentna su mjerila u odnosu na koje se evaluira značaj rizika. Oni mogu uključivati povezane troškove i koristi, pravne zahtjeve, društveno-gospodarske i okolišne čimbenike, probleme i dionike.

(15) EU utvrđuje posebne zakonodavne zahtjeve u određenim područjima, npr. Direktiva EU-a o poplavama (Direktiva 2007/60/EZ), Okvirna direktiva EU-a o vodama (Direktiva 2000/60/EZ), EU-ova Direktiva Seveso III (Direktiva 2012/18/EU), Direktiva EU-a o kritičnoj infrastrukturi (Direktiva 2008/114/EZ).

(16) Od država članica traži se da utvrde svoje postojeće ključne rizike na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini.

(17) Radni dokument službi Komisije, Smjernice za procjenu i mapiranje rizika u svrhu upravljanja katastrofama (SEC(2010)1626 final).

(18) S obzirom na to da postoje različiti metodološki pristupi, potvrđuje se da se učinci na kulturnu baštinu mogu klasificirati ili kao učinci na gospodarstvo (ako su kvantitativni) ili kao utjecaji na okoliš (ako su kvalitativni). Države članice trebale bi, ako je to primjenjivo, navesti način na koji su učinci na kulturnu baštinu klasificirani.

(19) UNDRR, Tehničke smjernice za praćenje napretka u ostvarivanju globalnih ciljeva iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa i za izvješćivanje o njemu. https://www.preventionweb.net/publications/view/54970

(20) Prilog 3. radnom dokumentu službi Komisije Smjernice za procjenu i mapiranje rizika u svrhu upravljanja katastrofama (SEC(2010)1626 final).

(21) Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra o Preporukama za nacionalnu procjenu rizika https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC114650/jrc114650_nrarecommendations_updatedfinal_online1.pdf

(22) Znanost za politiku o okolišu (2016.), Utvrđivanje rizika u nastajanju za politike zaštite okoliša. Kratko izvješće o budućnosti br. 13. Europska komisija, GU za okoliš, http://ec.europa.eu/science-environment-policy

(23) Nacionalne strategije i planovi za prilagođavanje dostupni su na portalu Climate Adapt: https://climate-adapt.eea.europa.eu/countries-regions/countries

(24) Nacionalne strategije i planovi za prilagođavanje dostupni su na portalu Climate Adapt: https://climate-adapt.eea.europa.eu/countries-regions/countries

(25) Uvodna izjava 8. Odluke (EU) 2019/420 o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU.

(26) U uvodnoj izjavi 14. Odluke (EU) 2019/420 o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU navodi se sljedeće: „Uloga regionalnih i lokalnih tijela u prevenciji katastrofa i upravljanju njima od velike je važnosti, a njihove kapacitete za odgovor treba na odgovarajući način uključiti u sve aktivnosti koordinacije i raspoređivanja […].”

(27) U uvodnoj izjavi 28. Odluke (EU) 2019/420 o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU navodi se sljedeće: „[…] sva djelovanja trebala bi biti usklađena s međunarodnim obvezama kao što su Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030., […] i Program UN-a za održivi razvoj do 2030., a njima bi se trebalo i aktivno doprinositi ispunjenju tih obveza.”

(28) S obzirom na prekogranične mjere prevencije i pripravnosti može se navesti upućivanje na pitanje 22.

(29) Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030.: https://www.preventionweb.net/files/43291_sendaiframeworkfordrren.pdf

(30) Ciljevi održivog razvoja: https://www.un.org/sustainabledevelopment/sustainable-development-goals/

(31) Riječ je o sljedećih 17 ciljeva: 1. iskorjenjivanje siromaštva, 2. iskorjenjivanje gladi, 3. zdrav život i blagostanje, 4. kvalitetno obrazovanje, 5. rodna ravnopravnost, 6. čista voda i bolji sanitarni uvjeti, 7. čista energija po pristupačnim cijenama, 8. dostojanstven rad i gospodarski rast, 9. industrija, inovacije i infrastruktura, 10. smanjenje nejednakosti, 11. održivi gradovi i zajednice, 12. odgovorna potrošnja i proizvodnja, 13. borba protiv klimatskih promjena, 14. život pod vodom, 15. život na kopnu, 16. mir, pravda i snažnije institucije, 17. partnerstva za ciljeve.

(32) Europska komisija, Akcijski plan za Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030. Pristup za sve politike EU-a utemeljen na obaviještenosti o riziku od katastrofa, (SWD(2016) 205 final/2).

(33) Europska komisija, 2019., dokument za razmatranje, Prema održivoj Europi do 2030. eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1574264839061&uri=CELEX:52019DC0022

(34) Uvodna izjava 28. Odluke (EU) 2019/420 o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU.

(35) Uvodna izjava 8. Odluke (EU) 2019/420 o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU.

(36) Članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (Tekst značajan za EGP) (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).

(37) Program LIFE: https://ec.europa.eu/easme/en/life

(38) Fond za unutarnju sigurnost: https://ec.europa.eu/home-affairs/financing/fundings/security-and-safeguarding-liberties/internal-security-fund-police_en

(39) Program Obzor 2020.: https://ec.europa.eu/programmes/horizon2020/en/h2020-section/secure-societies-%E2%80%93-protecting-freedom-and-security-europe-and-its-citizens

(40) EU-ov Program potpore strukturnim reformama: https://ec.europa.eu/info/funding-tenders/funding-opportunities/funding-programmes/overview-funding-programmes/structural-reform-support-programme-srsp_en

(41) Čvorište podataka o rizicima: https://drmkc.jrc.ec.europa.eu/risk-data-hub

(42) https://sendaimonitor.unisdr.org/

(43) Članak 5. stavak 1. Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(44) Globalni sustav za upozoravanje i koordinaciju u slučaju katastrofa: http://www.gdacs.org

(45) Usluge upravljanja kriznim situacijama programa Copernicus: https://emergency.copernicus.eu/

(46) Europski informacijski sustav za šumske požare: http://effis.jrc.ec.europa.eu/static/effis_current_situation/public/index.html

(47) Europski sustav za upozoravanje na opasnost od poplava: https://www.efas.eu

(48) Europski centar za predviđanje i promatranje sušnih razdoblja http://edo.jrc.ec.europa.eu/edov2/php/index.php?id=1000

(49) Opći je cilj te platforme (https://ec.europa.eu/jrc/en/publication/european-radiological-data-exchange-platform) što prije obavijestiti što veći broj nadležnih tijela i što širu javnost tijekom rane faze velike nesreće koja uključuje ispuštanje radioaktivnosti u atmosferu.

(50) Članak 8. stavak 1. Odluke br. 1082/2013/EU.

(51) Članak 7. stavak 3. Direktive 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (Tekst značajan za EGP) (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).

(52) Članak 3. stavak 2. točka (d) Odluke br. 1313/2013/EU.

(53) Opća skupština Ujedinjenih naroda (2016.). Izvješće otvorene međuvladine stručne radne skupine o pokazateljima i terminologiji koji se odnose na smanjenje rizika od katastrofa.

(54) Ibid.

(55) Članak 4. točka 4. Odluke br. 1313/2013/EU.

(56) Opća skupština Ujedinjenih naroda (2016.). Izvješće otvorene međuvladine stručne radne skupine o pokazateljima i terminologiji koji se odnose na smanjenje rizika od katastrofa.

(57) Članak 4. točka 3. Odluke br. 1313/2013/EU.