Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Poljoprivredna djelatnost i izazov profitabilnosti”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 353/12)

Izvjestitelj: Arnold PUECH D’ALISSAC

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativna mišljenja)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	18.7.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	545
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	188/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Profitabilnost poljoprivrednih gospodarstava i njihova gospodarska održivost ozbiljni su problemi u EU-u, gdje dohodak poljoprivrednika u prosjeku iznosi samo 46,5 % dohotka ostalih gospodarskih sektora. Unatoč niskoj profitabilnosti, poljoprivredni sektor EU-a ima ključnu ulogu u smislu pokretanja ruralnih gospodarstava i proizvodnje kvalitetne hrane usklađene s najvišim standardima u svijetu. Poljoprivreda može biti okolišno održiva samo ako se u obzir uzmu i gospodarski, komercijalni, ekološki i socijalni aspekti, koji su jednako važni.

1.2.

Usprkos povećanom pritisku klimatskih promjena i društvenih zahtjeva u pogledu okolišne održivosti, poljoprivredni sektor EU-a potrošačima omogućuje sigurnost opskrbe hranom. Istodobno, aktivno pridonosi održavanju konkurentnosti i dinamičnosti EU-a na međunarodnim tržištima te pomaže u osiguravanju trgovinskog viška EU-a. Poljoprivredni sektor EU-a također je jedan od najvećih izvora zapošljavanja u kojemu je zaposleno više od 40 milijuna ljudi diljem EU-a. U tim područjima poljoprivreda je često jedini gospodarski sektor koji potiče rast i otvaranje radnih mjesta.

1.3.

EU-u je potreban pošten, transparentan, funkcionalan i pravedan lanac opskrbe hranom koji je dobar za poljoprivrednike i sve dionike, uključujući prerađivače, trgovce na malo i, prije svega, potrošače. Na nacionalnoj razini treba razmotriti obrnuti pristup tržišnim pregovorima uspostavom lanaca vrijednosti koji bi poljoprivrednicima osigurali mjesečni prihod u iznosu dvostruke minimalne plaće.

1.4.

Poljoprivredni sektor EU-a omogućuje pozitivne javne usluge i vanjske učinke koje tržište ne prepoznaje. Cilj koji je postignut jest jamčenje sigurnosti opskrbe hranom uz poštovanje najviših standarda proizvodnje. Međutim, pojavljuju se novi izazovi, kao što su klimatske promjene, izraženija nestabilnost cijena povezana s nelojalnom konkurencijom proizvodnih sustava koji ne podliježu jednako strogim standardima, nepoštene trgovačke prakse, depopulacija ruralnih područja te starenje ruralnog stanovništva, koji poljoprivrednike EU-a stavljaju u težak položaj na međunarodnom tržištu.

1.5.

Nove tehnologije, zajedno s uključivim istraživačkim i inovacijskim aktivnostima, dio su rješenja za održavanje konkurentnosti poljoprivrednog sektora EU-a i omogućivanje poljoprivrednicima EU-a da se izravno i djelotvorno suoče s pitanjem održivosti.

1.6.

Cjeloživotno obrazovanje i razvoj vještina potrebni su kako bi se poljoprivrednicima EU-a omogućili pravi alati za bolje iskorištavanje novih tehnoloških potencijala i kako bi inovativna rješenja primjenjivali na svojim poljoprivrednim gospodarstvima.

1.7.

Poljoprivrednici EU-a proveli su nekoliko mjera kako bi povećali svoj doprinos borbi protiv klimatskih promjena, s obzirom na to da sve više primjećuju njihove učinke, kao što su promjene vremena žetve, rani ili kasni mraz, požari, poplave i suše. Nadalje, okolišnim mjerama ne smije se ugroziti sigurnost opskrbe hranom i pri njihovoj primjeni valja voditi računa o tome da poljoprivrednici trebaju pravednu naknadu za dodatno opterećenje koji održive mjere i mjere ublažavanja često uzrokuju.

1.8.

Snažan EU nastoji ostvariti ne samo ciljeve Ugovora iz Lisabona, nego i globalne ciljeve kao što su Pariški klimatski sporazum i ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Te ambiciozne obveze potrebno je poduprijeti snažnim proračunom i učinkovitim politikama te tako zajamčiti budućnost, razvoj i prosperitet poljoprivrede i ruralnih područja. Europskim poljoprivrednicima i poljoprivrednim zadrugama potreban je snažan proračun ZPP-a za sljedeće razdoblje.

2.   Uvod

2.1.

EGSO u ovom mišljenju želi istaknuti važnu ulogu europskih poljoprivrednika i njihov doprinos gospodarstvu EU-a te globalnoj sigurnosti opskrbe hranom i održavanju vitalnosti ruralnih područja. Često se taj doprinos ne nagrađuje po zasluzi, što nove generacije odvraća od preuzimanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i smanjuje privlačnost sektora za nove poljoprivrednike.

3.   Uloga poljoprivrednika u EU-u

3.1.    Doprinos sigurnosti opskrbe hranom, isporuci zdrave i hranjive hrane te cjelokupnom gospodarstvu EU-a

3.1.1.

U situaciji u kojoj se potražnja za hranom i biomasom povećava, poljoprivrednici EU-a, njihove zadruge i poduzeća predani su proizvodnji, preradi i plasiranju sigurne, visokokvalitetne hrane za europske građane i potrošače širom svijeta. Usprkos povećanom pritisku klimatskih promjena i društvenih zahtjeva u pogledu okolišne održivosti, potrošačima omogućuju sigurnost opskrbe hranom. Europski poljoprivredni sektor aktivno pridonosi i održavanju konkurentnosti i dinamičnosti EU-a na međunarodnim tržištima. Prema podacima Eurostat-a, (1) godine 2017. udio poljoprivrednog sektora u BDP-u EU-a iznosio je 1,2 % i taj je sektor stvorio (bruto) dodanu vrijednost od 188,5 milijardi EUR, čime je aktivno pridonio trgovinskom višku EU-a sa 137 milijardi EUR poljoprivrednog izvoza tijekom istog vremenskog razdoblja.

3.2.    Zapošljavanje u ruralnim i slabije razvijenim područjima

3.2.1.

Poljoprivredno-prehrambeni lanac jedan je od najvećih gospodarskih sektora EU-a, koji održava i stvara rast i radna mjesta te zapošljava oko 40 milijuna ljudi. Oko10 milijuna ljudi izravno je zaposleno i radi na poljoprivrednim gospodarstvima i u poljoprivrednim zadrugama. Poljoprivreda je jedini izvor zapošljavanja za određena područja ili regije.

3.3    Poljoprivrednici kao zaštitnici tradicionalnih krajobraza i upravitelji zemljišta

3.3.1.

Poljoprivrednici EU-a, poljoprivredna gospodarstva i njihove zadruge upravljaju s otprilike 173 milijuna hektara, što je otprilike 39 % ukupne površine EU-a. Poljoprivrednici i članovi njihovih obitelji čuvaju ruralni krajobraz i biološku raznolikost, osiguravajući mnoge pozitivne rezultate za društvo: svojim ustrajnim radom u upravljanju zemljištem i krajobrazom aktivno pridonose ublažavanju posljedica velikih katastrofa u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta. Mnogi su poljoprivrednici također vlasnici šuma te znatno doprinose održivom upravljanju šumama. Nadalje, poljoprivrednici pomažu u očuvanju i obnovi tradicionalnog krajobraza ruralnih područja EU-a i time osiguravaju očuvanje kulturne baštine i omogućuju pozitivne sinergije s turističkim sektorom EU-a. Međutim, dosadašnji napori u poljoprivrednom sektoru ne mogu prikriti činjenicu da je potrebno uložiti još mnogo više truda i poduzeti niz mjera za postizanje europskih i globalnih ciljeva u području biološke raznolikosti, uključujući zaštitu pčela, kukaca i ptica. To je djelomice u opreci sa zahtjevima u pogledu profitabilnosti, zbog čega je prijeko potrebno da EU izdvajanjem dodatnih sredstava za ZPP nagradi veći ekološki doprinos poljoprivrednog sektora.

4.   Promjene u zanimanju poljoprivrednika

4.1.    Povećanje društvenih zahtjeva u vezi sa zdravom prehranom, podrijetlom i kvalitetom hrane, utjecajem na okoliš i dobrobiti životinja

4.1.1.

Potrošači imaju na raspolaganju veliku količinu informacija povezanih s proizvodima koje svakodnevno konzumiraju. Također posvećuju veću pozornost podrijetlu i kvaliteti hrane te njezinu utjecaju na okoliš. Drugi važni čimbenici koji utječu na odabir potrošača su poštovanje praksi koje vode računa o dobrobiti životinja i udaljenost od mjesta proizvodnje hrane, uključujući skraćivanje lanaca opskrbe hranom.

4.1.2.

Kako bi ispunili očekivanja potrošača, poljoprivrednici EU-a počeli su primjenjivati mjere za dodatno poboljšanje dobrobiti životinja i smanjenje negativnih utjecaja poljoprivrednih aktivnosti na okoliš i kvalitetu tla, istodobno proizvodeći visokokvalitetne proizvode. Poljoprivrednici EU-a, uz pomoć javnih vlasti i akademske zajednice, ulažu energiju i resurse kako bi prihvatili taj novi obrazac potrošnje.

4.2    Uloga tehnologije i inovacija u poljoprivredi

4.2.1.

Poljoprivredni sektor EU-a predvodnik je tehnološke i digitalne revolucije, s brojnim otkrićima u području genetike, automatiziranih vozila, robota, bespilotnih letjelica, satelitskih snimanja, daljinskog praćenja, velikih podataka i sl. Poljoprivrednici su uvijek prihvaćali, razvijali i primjenjivali inovativne poljoprivredne poslovne modele i agronomske prakse, uključujući nove tehnike i proizvodne metode kojima su se poboljšavali rezultati, a poljoprivredne prakse bolje prilagođavale okolnostima koje se mijenjaju.

4.2.2.

U tom pogledu, nove tehnologije pomažu poljoprivrednicima EU-a da zajamče sigurnost opskrbe hranom uz poštovanje najviših svjetskih standarda i ispunjavanje očekivanja potrošača i omogućuju im da se izravno i djelotvorno suoče s problemima povezanima s okolišem. Primjerice, smanjenje upotrebe sredstava za zaštitu bilja postiže se kombinacijom tehnologija koje pomažu poljoprivrednicima u svakom aspektu proizvodnje. Među ostalim, nove tehnike uzgoja imaju najveći učinak na smanjenje upotrebe proizvoda za zaštitu bilja i na unapređivanje otpornosti biljaka i životinja na nametnike, gljivice i vanjske patogene.

4.2.3.

Uloga tehnologija povezana je sa samom proizvodnjom, ali i sa sljedivošću, sigurnošću hrane, dobrobiti životinja i mjerama ublažavanja klimatskih promjena koje pomažu u tome da poljoprivredni sektor EU-a ostane jedan od najnaprednijih i najsigurnijih u svijetu.

4.2.4.

Pristup financiranju od ključne je važnosti za poljoprivrednike EU-a kako bi se na poljoprivrednim gospodarstvima provela inovativna tehnološka rješenja. U tom smislu, u okviru novog ZPP-a mora se očuvati i poticati funkcija supsidijarnosti drugog stupa ZPP-a. Važno je razumjeti da će poljoprivrednici EU-a primijeniti najnovija tehnološka dostignuća u svojem poslovanju samo ako imaju jednostavan pristup kreditiranju.

5.   Izazovi

5.1.    Klimatske promjene

5.1.1.

Poljoprivrednici EU-a ozbiljno pridonose borbi protiv klimatskih promjena, s obzirom na to da sve više primjećuju njihove učinke, kao što su promjene vremena žetve, rani ili kasni mraz, požari, poplave i suše. Djelotvorne mjere prilagodbe klimatskim promjenama stoga su ključne za dugoročnu održivost poljoprivrednih gospodarstava. Istodobno, poljoprivrednici smanjuju emisije na poljoprivrednim gospodarstvima i izvan njih s pomoću održivih praksi upravljanja, primjenom novih tehnologija te učinkovitijom upotrebom usjeva, slame, gnoja i drugih ostataka za obnovljivu energiju, solarnim grijanjem i stvaranjem električne energije iz vjetroelektrana te iz drugih izvora. Proizvodi iz usjeva i otpada od stoke mogu se također upotrijebiti za proizvodnju biogoriva i obnovljivih industrijskih materijala na poljoprivrednom gospodarstvu u skladu s načelima kružnog gospodarstva. To pomaže smanjiti emisije u drugim sektorima i smanjiti ovisnost EU-a o vlastitim zalihama fosilnih goriva.

5.1.2.

Važno je napomenuti da se u okviru Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja postavljaju važne ciljne vrijednosti za poljoprivredni sektor EU-a koje se moraju postići od 2030. do 2050. godine. Poljoprivrednici EU-a spremni su suočiti se s tim izazovima ako budu opremljeni odgovarajućim alatima. Ti alati moraju obuhvaćati pozitivan i korisnicima prilagođen okvir politika, nove tehnologije, strategije upravljanja vodama (odnosno skladištenje i navodnjavanje) i snažan proračun ZPP-a kojim se podržavaju dodatni napori poljoprivrednika. Uskraćivanjem poljoprivrednika za jedan od prethodno navedenih alata, mogla bi se ugroziti sigurnost opskrbe hranom i kvaliteta proizvodnje hrane u EU-u.

5.2.    Prihod u poljoprivrednom sektoru

5.2.1.

Prihod od poljoprivrede (2) po jedinici godišnjeg rada (JGR) za EU-28, izražen kao indeks, bio je 2017. godine 10,9 % veći nego 2016. godine. Međutim, to se mora postaviti u odnos s drugim gospodarskim sektorima u kojima je prosječni prihod znatno veći. Zapravo, u usporedbi s prosječnim plaćama u gospodarstvu, u 2017. godini poduzetnički prihod poljoprivrednika po obiteljskoj jedinici rada iznosio je samo 46,5 %.

5.2.2.

Ta situacija ima znatan učinak na razvoj sektora u smislu sveukupne privlačnosti za vanjske dionike, ulagače i bankovne partnere, sprečavajući razvoj sinergija s drugim gospodarskim sektorima i pojačavajući problem generacijske obnove u ruralnim područjima.

5.3.    Nestabilnost cijena i pojava novih tržišta

5.3.1.

Realne (deflacionirane) cijene za većinu glavnih proizvoda bile su više u 2017. nego u prethodnoj godini: prosječna cijena mlijeka porasla je za 17,1 % u odnosu na 2016. godinu, cijene svinja za 8,3 %, žitarica za 3,0 %, cijene stoke porasle su za 2,2 %, a cijene peradi također su bile veće (+ 1,0 %). Za razliku od toga, 2017. godine nastavila se smanjivati realna cijena ovaca i koza (–1,4 %). Taj pozitivan trend kod većine proizvoda bio je dio procvata koji je započeo 2003. godine. Međutim, 2008. godine došlo je do oštrog pada cijena, što je dovelo do nestabilnosti cijena na međunarodnom tržištu i postavilo izazov pred male i srednje poljoprivrednike EU-a te nove ulagače u poljoprivredni sektor.

5.3.2.

Poljoprivredni je sektor EU-a zbog svoje heterogene prirode drukčije reagirao na cjenovni šok iz 2008. godine; mnogi mali i srednji poljoprivrednici bili su prisiljeni oslanjati se samo na izravna plaćanja ZPP-a kako bi održali svoje aktivnosti na životu, ali to nije bilo dovoljno da zajamči gospodarsku održivost njihovih poljoprivrednih gospodarstava. Kad je riječ o izvozu iz EU-a, glavni trgovinski partner EU-a u poljoprivrednim proizvodima je SAD (16 % ukupnog izvoza poljoprivrednih proizvoda, u neto vrijednosti od 33,3 milijarde EUR u 2017. godini). S takvom koncentracijom izvoza na jedno jedinstveno tržište poljoprivredni sektor EU-a izložen je političkim odlukama trećih strana, što bi moglo dovesti do ozbiljnih fluktuacija u cijenama (odnosno primjene zabrana izvoza ili visokih carina). Jedinstveno tržište EU-a najotvorenije je i najpristupačnije tržište u svijetu, zbog čega su poljoprivrednici iz EU-a prisiljeni nositi se s konkurencijom uvoznih poljoprivrednih proizvoda koji su usklađeni s drukčijim proizvodnim standardima. Međutim, sljedivost prehrambenih proizvoda koji dolaze iz trećih zemalja još bi se trebala poboljšati i mogla bi dovesti do do brojnih nesuglasica u pogledu kvalitete i označivanja hrane povezanih s uvezenim proizvodima (tj. prehrambeni proizvodi razvijeni novim tehnikama uzgoja, primjenom sredstava za zaštitu bilja, poštovanje standarda dobrobiti životinja itd.). Taj je uvoz vrlo konkurentan na tržištu EU-a zbog različitog standarda proizvodnje, čime se poljoprivrednici EU-a ‚koji već poštuju najviše standarde proizvodnje u svijetu, izlažu pritisku.

5.4.    Depopulacija ruralnih područja i generacijska obnova

5.4.1.

Prema podacima Europske komisije, sedam od deset (71,5 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava na 10,5 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u bili su muškarci, a većina (57,9 %) imala je 55 ili više godina. Samo jedan od deset (10,6 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava bio je mladi poljoprivrednik mlađi od 40 godina, a taj je udio bio još manji među poljoprivrednicama (8,6 %).

5.4.2.

Poljoprivrednici, vlasnici šumskih zemljišta, poljoprivredna gospodarstva i poljoprivredne zadruge gospodarska su okosnica ruralnih područja EU-a. Starenje poljoprivrednika izaziva opću depopulaciju ruralnih područja (takozvana „ruralna dijaspora”) s izravnim posljedicama na gospodarsku i društvenu strukturu tih područja, a nove su generacije obeshrabrene pri preuzimanju obiteljskog posla zbog niske profitabilnosti poljoprivredne djelatnosti i poteškoća u pristupu zemljištu.

6.   Mogućnosti

6.1.    Digitalizacija i precizna poljoprivreda

6.1.1.

Poljoprivreda je napredovala u doba digitalno poboljšane poljoprivrede u kojoj svaki uređaj koji proizvodi podatke tijekom raznih faza poljoprivredne proizvodnje može te podatke slati u svrhu prikupljanja, obrade i analize. Korištenje velike količine podataka moglo bi pomoći poljoprivrednicima da zakorače u budućnost poljoprivrede i postignu ambiciozne ciljeve.

6.1.2.

Poljoprivredno gospodarstvo proizvodi mnoge vrste podataka koji se mogu svrstati u različite kategorije, kao što su agronomski, financijski i meteorološki podaci, podaci o usklađenosti, podaci o okolišu, podaci o strojevima, podaci o zaposlenicima itd. Ti skupovi podataka proizlaze iz širokog raspona sve snažnijih i jeftinijih izvora, kao što su strojevi, bespilotne letjelice, GPS, daljinski senzori, sateliti, pametni telefoni i tako dalje, a dopunjuju ih pružatelji usluga, savjetodavna tijela, tijela javne vlasti itd. Osim toga, drugi partneri u lancu vrijednosti, kao što su prerađivači i trgovci na malo, supermarketi, hipermarketi i agencije za oglašavanje, prikupljaju ogromne količine podataka o tržištima na kojima poljoprivrednici prodaju svoje proizvode.

6.1.3.

Prikupljanje i upotreba podataka u poljoprivredi nije novi koncept; poljoprivrednici to rade od samih početaka poljoprivrede. Međutim, ono što je novo jest prilika za razvoj poljoprivrednog sektora usmjerenog na podatke, zahvaljujući veličini i opsegu tih podataka koji eksponencijalno rastu. Još jedna novost jest kvaliteta informacija koje se u stvarnom vremenu dobivaju na razini poljoprivrednog gospodarstva i tehnologija koja se koristi za prikupljanje, pohranjivanje, upotrebu, dijeljenje, obradu i prijenos podataka te upravljanje njima.

6.1.4.

Vlasništvo nad podacima i pravo na određivanje toga tko može pristupiti podacima i njima se koristiti od ključne je važnosti za održavanje uključenosti poljoprivrednika u provedbu novih tehnologija. Trenutačno ne postoji zajednički okvir kojim se jasno objašnjava vlasništvo nad podacima. U okviru poljoprivrednog sektora EU-a stoga je sastavljen Kodeks postupanja o razmjeni poljoprivrednih podataka putem ugovornog sporazuma (3) u kojemu se objašnjava da oni koji generiraju podatke imaju pravo na nadoknadu za korištenje podataka stvorenih u okviru njihove djelatnosti.

6.1.5.

Digitalizacija i precizna poljoprivreda imaju glavnu ulogu u oblikovanju budućnosti poljoprivrednog sektora EU-a, a utječu i na tržište rada i vrstu vještina potrebnih u poljoprivredi te redefiniraju ulogu poljoprivrednika i poslovnih modela poljoprivrednih zadruga.

6.2.    Ublažavanje klimatskih promjena i mjere prilagodbe

6.2.1.

Tijekom posljednjih desetljeća u poljoprivrednom sektoru EU-a proveden je velik broj mjera kako bi se poboljšala njegova okolišna održivost. ZPP-om se uvode stroge i zahtjevne okolišne mjere i prakse održivog upravljanja kojima se mijenja način na koji poljoprivrednici djeluju u tim područjima, djelotvorno kombinirajući kvalitetu i održivost.

6.2.2.

Poljoprivreda i šumarstvo imaju posebnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena jer su oni jedini gospodarski sektor u kojem se fotosintezom uklanjaju staklenički plinovi iz atmosfere. To postignuće još nije u potpunosti prepoznato, izračunato ili razrađeno na odgovarajući način te bi tvorci politika trebali dodatno i bolje procijeniti kako šume i trajni i godišnji usjevi mogu pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova.

6.2.3.

Poljoprivrednici bi danas željeli da društvo i tvorci politika uvaže njihove napore u borbi protiv klimatskih promjena. Tvorci politika pogotovo moraju biti svjesni toga da okolišne mjere ne smiju ugroziti sigurnost opskrbe hranom te da je potrebno uzeti u obzir da poljoprivrednici trebaju pravednu naknadu za dodatno opterećenje koje održive mjere i mjere ublažavanja često uzrokuju.

6.3.    Povećana transparentnost tržišta u cijelom lancu opskrbe hranom

6.3.1.

Prema informativnom članku Komisije objavljenim u ožujku 2017. godine raspodjela dodane vrijednosti u lancu opskrbe hranom iznosi otprilike 25 % za poljoprivrednika, 25 % za preradu hrane i 50 % za maloprodaju hrane i prehrambene usluge.

6.3.2.

Nužno je strogo pridržavati se direktive EU-a o nepoštenoj poslovnoj praksi. Među poduzećima u poljoprivredno-prehrambenom lancu uvijek je prisutan veliki nesrazmjer između pregovaračke moći poljoprivrednika i prerađivača poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Tome znatno doprinose velike trgovačke organizacije (supermarketi, hipermarketi i velike komore koje zastupaju interese prehrambeno-prerađivačke industrije), koje djeluju na cijelom području Europe.

6.3.3.

Dok su faze prerade i prodaje povećale svoju ukupnu dodanu vrijednost u prehrambenom lancu praćenjem povećane potražnje potrošača za proizvodima spremnima za upotrebu, dodana vrijednost u poljoprivredi se od 2014. smanjila za 4 % 2016. godine). Razlozi tomu su povećanje ulaznih troškova zbog konkurencije za oskudne resurse te ograničene mogućnosti poljoprivrednika da dodaju vrijednost osnovnom proizvodu ili za njega dobiju naknadu.

6.3.4.

Štoviše, Oxfam je u svojoj nedavnoj studiji Ripe for change (Vrijeme za promjene) (2018.) istaknuo nejednakost u lancu opskrbe hranom, među ostalim, na temelju primjera iz Ujedinjene Kraljevine, Nizozemske i Njemačke. Ako se detaljno analiziraju cijene koje plaća krajnji potrošač, studija usmjerena na Ujedinjenu Kraljevinu pokazala je da je u 2015. godini više od polovice te cijene otpalo na supermarkete (52,8 %), 38,5 % na trgovce i proizvođače hrane, a samo 5,7 % cijene pripalo je malim poljoprivrednicima i radnicima. Posljednjih 3 % cijene utrošeno je na ulazna sredstva.

6.3.5.

U tim okolnostima, s obzirom na visoku razinu koncentracije maloprodajnog sektora i temeljnu važnost obrane funkcionalnog unutarnjeg tržišta, okvirno zakonodavstvo EU-a koje obuhvaća zabranu nepoštenih trgovačkih praksi s mehanizmima kontrole i provedbe u kombinaciji s odvraćajućim sankcijama bilo je dobra polazna točka. Od ključne je važnosti nastaviti s naporima za povećanje transparentnosti tržišta, osiguravajući pravedan udio vrijednosti za poljoprivrednike. Od srpnja 2020. godine primjenjivat će se nova uredba o upućenim radnicima koja mora pridonijeti transparentnijem i pravednijem poslovanju među poljoprivrednicima na nacionalnoj razini.

6.3.6.

Na nacionalnoj razini treba razmotriti obrnuti pristup tržišnim pregovorima uspostavom lanaca vrijednosti koji bi poljoprivrednicima osigurali mjesečni prihod u iznosu dvostruke minimalne plaće.

7.   Rješenja

7.1.

Sustavu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, toliko cijenjenom među europskim potrošačima, potrebne su dobre politike te pravedna i razumna regulativa u kombinaciji sa snažnim i učinkovitim zakonodavstvom kako bi se doprinijelo ublažavanju ozbiljne prijetnje ekstremne nestabilnosti cijena i rastuće neravnoteže moći u lancu opskrbe. Radna skupina za tržišta korak je u tom smjeru, no treba je dodatno ojačati.

7.2.    Istraživanje i inovacije prilagođene potrebama poljoprivrednika, višedionički pristup i izravna uključenost dionika

7.2.1.

Sudjelovanje dionika ključno je za provedbu istraživanja u praksi. Postavljanje interesa poljoprivrednika u središte inovacijskog procesa ne samo da će znatno ubrzati njegov učinak, već će zajamčiti i praktičnost ishoda istraživanja i inovacija. Štoviše, to će pomoći da se osigura bolje iskorištavanje sredstava dodijeljenih za istraživanje.

7.2.2.

Poljoprivrednici, poljoprivredna gospodarstva, vlasnici šumskih zemljišta i njihove zadruge mogu biti pokretači inovacija i gospodarskog rasta, između ostalog i zahvaljujući vladinim programima. Stoga treba promicati i poticati njihovu uključenost od samog početka u istraživačke i inovacijske aktivnosti u području poljoprivrede, hrane, šumarstva i akvakulture. Njihovo sudjelovanje u svim fazama projekata osigurat će više istraživanja i inovacija temeljenih na potražnji te pomoći u premošćivanju jaza između akademske zajednice i prakse u smjeru primjenjivih rješenja. To bi u konačnici trebalo pridonijeti većoj konkurentnosti naših poljoprivrednika i uzgajivača.

7.3.    Izvrsnost i kvaliteta (organski proizvodi, oznake zemljopisnog podrijetla, brendiranje i kratki lanac opskrbe hranom)

7.3.1.

Proizvodi s visokom dodanom vrijednošću, kao što su proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla i organski proizvodi, dobar su izvor prihoda za mnoge subjekte, posebice za poljoprivrednike. Ti posebni prehrambeni lanci još su zanimljiviji ako nema posrednika. U tom slučaju ti kratki lanci opskrbe postaju vrlo povoljan izvor prihoda za poljoprivrednike i ruralnu zajednicu u kojoj se ti proizvodi proizvode.

7.3.2.

Detaljnije rečeno, kratki lanci opskrbe EU-a predstavljaju alternativu konvencionalnim duljim lancima opskrbe hranom u kojima mali poljoprivrednici ili zadruge često imaju malu pregovaračku moć, a potrošač ne može pratiti hranu do poznatog proizvođača ili lokalnog područja. Takav prehrambeni sustav vrlo je zanimljiv jer odgovara na brojne potrebe kako poljoprivrednika, tako i potrošača i pruža im brojne mogućnosti. Razvoj različitih vrsta kratkih lanaca opskrbe hranom (tj. izravna prodaja koju vrše pojedinci i/ili kolektivna izravna prodaja, partnerstva – poljoprivreda koju podupire zajednica) jedan je od pristupa zajedničke poljoprivredne politike za poboljšanje konkurentnosti u Europi. Kratki lanci opskrbe hranom mogu djelovati kao pokretač promjena i model za povećanje transparentnosti, povjerenja, pravednosti i rasta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu.

7.3.3.

Dostatna količina hrane jamči određenu socijalnu stabilnost u životu građana EU-a u odnosu na stanje u dijelu našeg planeta gdje nedostaje hrane, što također dovodi do gospodarske migracije u Europu ili druge države.

7.4.    Obrazovanje i razvoj novih vještina za primarni sektor (kraće)

7.4.1.

Prema podacima Eurostat-a, većina upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u ima samo praktično iskustvo; to je bio slučaj za njih sedam od deset (68,3 %) u 2016. godini. Ni deset posto (9,1 %) upravitelja poljoprivrednih gospodarstava nije prošlo cjelovito poljoprivredno osposobljavanje, a ostali (22,6 %) su prošli osnovno poljoprivredno osposobljavanje.

7.4.2.

Obrazovanje u primarnom sektoru ključno je za poticanje modernizacije i poboljšanje upotrebe novih tehnologija.

7.4.3.

To je od ključnog značaja danas kada digitalne vještine postaju bitan element modernog upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima. Te su vještine potrebne u mnogim područjima, a poljoprivreda nije iznimka. Sve je veća potreba za ljudima s ICT i digitalnim vještinama u poljoprivredi, ali u gospodarstvu postoji jasan nedostatak tih vještina, posebice u ruralnim područjima.

7.4.4.

Kako bi poljoprivredna zajednica u potpunosti iskoristila mogućnosti tehnološke i digitalne transformacije, potrebno je poboljšati razinu digitalnih vještina radne snage u poljoprivredi.

7.4.5.

To se može postići na razini poljoprivrednih gospodarstava i unutar udruga i zadruga te u sustavu EU-a za obrazovanje i osposobljavanje koji mora osigurati programe cjeloživotnog učenja za razvoj novih vještina.

---

(1)  Eurostat, Agriculture, forestry and fishery statistics 2018 (Statistički podaci za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, 2018.)

(2)  Eurostat, Agriculture, forestry and fishery statistics 2018 (Statistički podaci za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, 2018.)

(3)  COPA COGECA – EU Code of conduct on agricultural data sharing by contractual agreement (Kodeks postupanja Europske unije o razmjeni poljoprivrednih podataka putem ugovornog sporazuma)