Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povratak „uporabne vrijednosti”: nove mogućnosti i izazovi za europske proizvode i usluge”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/04)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	191/3/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da pružanje inovativnih, visokospecijaliziranih proizvoda i usluga s izrazito prepoznatljivim i certificiranim ključnim karakteristikama, koji ispunjavaju i potrebe korisnika i zahtjeve socijalne i okolišne održivosti, može postati bît i okosnica moderne europske konkurentnosti. Ovim mišljenjem želi uspostaviti europski identitet koji bi bio u skladu s globalnim, sistemskim socioekonomskim promjenama.

1.2.

EGSO smatra da novija kretanja ponovno stavljaju uporabnu vrijednost u središte tržišnog natjecanja, što služi održivom oporavku europske proizvodnje u svim sektorima i granama industrije. Europska mala i srednja poduzeća (MSP) imaju dobro dokumentiran socioekonomski učinak, a k tomu mogu postati i važan čimbenik u redefiniranju europskog položaja u postojećoj distribuciji rada, kao odgovor na potražnju za raznolikošću u cijelom svijetu.

1.3.

„Povratak uporabne vrijednosti” povezan je s temeljnim atributima Europe, u kojoj vlada velika sociokulturna, geološka i klimatska raznolikost. To naglašava važnost nastojanja da se osiguraju visokospecijalizirani proizvodi i usluge: radi konkurentnosti proizvodni postupci također bi trebali biti u skladu s politikama socijalne i okolišne održivosti.

1.4.

Ako se uzme u obzir masivnost ekonomije razmjera u gospodarstvima u usponu i u razvoju te neprihvaćanje socijalne i okolišne odgovornosti i povratak agresivnog protekcionizma u brojnim razvijenim zemljama, usvajanje specijaliziranih, kvalitativnih i održivih proizvodnih obrazaca vjerojatno je najbolji (ako ne i jedini) način da se oslobodimo iz te zamke – ne samo za Europu nego i svijet u cjelini.

1.5.

U tu svrhu EGSO preporučuje mjere politika koje bi vodile sljedećem: i. u okviru upravljanja na nacionalnoj i europskoj razini, kombinaciji politika usmjerenih na uporabnu vrijednost, teritorijalno prilagođenih lokalnim karakteristikama i potrebama; ii. razvoju podjednako ambiciozne industrijske politike za Europu i promicanju klastera i kooperatizma (polu)autonomnih proizvođača, pri čemu je u specifičnim segmentima životnog ciklusa proizvoda očuvanje raznolikosti jednako važno kao i prednosti ostvarene u vidu razmjera; iii. poopćivanju industrijske simbioze radi promicanja kružnoga gospodarstva; iv. poboljšanju pristupa financijskim resursima putem provedbe akcijskog plana za uniju tržišta kapitala te, unutar toga, promicanjem alata za mikrofinanciranje, kao i uz pomoć zelenih pristupa i pristupa povezanih s uporabnom vrijednosti u bankarstvu.

1.6.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje izvanredna su prilika za umrežavanje i grupiranje radi smanjivanja troškova razvoja ljudskih resursa te predstavljaju način za jačanje ključnih horizontalnih sposobnosti.

1.7.

Pristup podacima i sposobnost upravljanja podacima sljedeće je područje u kojemu je potrebna intervencija politike. Međutim, osiguravanje digitalne suverenosti i privatnosti fizičkih i pravnih osoba može tehnički i pravno biti težak zadatak. S druge strane, proizvođači proizvoda i usluga trebaju ujedno imati mogućnost i sposobnost primjene nužnih metoda i postupaka bez obzira na to jesu li oni digitalizirani ili nisu. Uz osiguravanje softvera otvorenoga koda, to nas razmatranje vraća na potrebu za strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te cjeloživotnim učenjem.

2. Kontekst mišljenja

2.1.

„Uporabna vrijednost” odgovor je na pitanje „za što je koristan određen proizvod ili određena usluga”. U širem, holističkom pristupu taj pojam uključuje sve različite pozitivne ili negativne uporabe, izravno povezane ili neizravno izazvane. Uporabna vrijednost odnosi se na sve stvarne, objektivne i/ili subjektivno očekivane atribute određenog proizvoda ili usluge tijekom cijelog životnog ciklusa, ili, drugim riječima, „od kolijevke do groba”. Sve – materijalno ili nematerijalno – što ima uporabnu vrijednost smatra se „ekonomskim dobrom”. U dobu „komercijalizirane ekonomije”, prodajna vrijednost (cijena) istisnula je uporabnu vrijednost iz operativnog tržišta, tako da se u najboljem slučaju pretpostavljalo da cijena odražava uporabnu vrijednost.

2.2.

Zbog sve bržeg rasta produktivnosti, ljudske potrebe danas se postepeno mijenjaju te idu u smjeru zadovoljavanja želje za raznolikošću, a ne za količinom, jer je potonje na vodećim svjetskim tržištima već dugo u potpunosti zadovoljeno. Preferencije potrošača općenito se pomiču prema proizvodima i uslugama specijalizirane, diferencirane, certificirane kvalitete. Taj trend tipičan je čak i za tržišta u usponu kad je riječ o posebnim segmentima lokalne potražnje koja ovisi o dobi, razini obrazovanja, vrsti zanimanja, stupnju urbanizacije itd.

2.3.

Ne iznenađuje da je svrha najnovijih unapređenja tehnologije i postupaka proširenje produktivnosti, ne samo u pogledu proizvodnje golemih količina robe nego, još važnije, u pogledu proizvodnje diferencirane kvalitete, čime se poboljšava izravna veza između proizvodnje i aktualnih preferencija.

2.4.

Osim toga, ubrzane tehničke promjene dovode i do toga da proizvodi gube tipični komercijalni karakter te pokreću postupak postupne dekomercijalizacije, premda do toga dolazi u različitoj mjeri u različitim industrijama. Sve to trenutačno ponovno stavlja uporabnu vrijednost u središte tržišnog natjecanja, što bi moglo poslužiti kao osnova za održiv oporavak europske proizvodnje u svim sektorima.

2.5.

Čini se da su institucije EU-a zamijetile te strukturne mutacije. Komunikacija Komisije COM(2017) 479 bavi se potrebom za ulaganjem u pametnu, inovativnu i održivu europsku industriju. EGSO je na zahtjev za savjetovanje u vezi s tom komunikacijom odgovorio mišljenjem (1) u kojem je naglasio potrebu za unapređenjem MSP-ova i poticanjem relevantnih inovacija.

2.6.

U novijem razmatračkom mišljenju EGSO se zalaže za „cjelovit pristup radi usklađivanja rasta, borbe protiv klimatskih promjena, okolišnih izazova i društvenih problema u pravednoj tranziciji”. Na toj osnovi Odbor je zatim potaknuo Komisiju i države članice „da donesu dugoročnu i sveobuhvatnu strategiju s globalnom vizijom”, pri čemu „privlačnost Europe mora biti prioritet za sve industrijske politike temeljene na inovacijama i konkurentnosti” (2).

2.7.

Imajući u vidu dilemu između visokih troškova i suočavanja s efektom staklenika, u još recentnijem samoinicijativnom mišljenju EGSO-a o industrijskoj perspektivi o usklađivanju klimatskih i energetskih politika (3) ispituje se tehnička i pravna izvedivost uvođenja poreza na granici radi prilagođavanja unutarnjoj cijeni emisija stakleničkih plinova. EGSO je u tom dokumentu savjetovao Komisiju da pobliže razmotri to pitanje, kao i druge moguće politike, kao što su reformirani sustav trgovanja emisijama, porez na ugljik na granici i stopa PDV-a prilagođena intenzitetu ugljika.

2.8.

U ovom samoinicijativnom mišljenju ide se korak dalje te se navodi što bi sveobuhvatan pristup industrijskoj politici trebao uključivati kako bi se europska proizvodnja robe i usluga repozicionirala u globalnom kontekstu, na temelju ekosocijalnog modela otvorenog tržišta koji odgovara tradiciji i budućnosti EU-a.

3. Mikrorazina

3.1.

Navedenim strukturnim promjenama ažurira se „korisnost” MSP-ova: osim njihova dobro dokumentiranog socioekonomskog učinka (znatno povećanje dodane vrijednosti u modernom društvu i otvaranje novih radnih mjesta), imajući u vidu njihovu sposobnost da odgovaraju na specifične potrebe tržišnih niša, kao i potražnju za raznolikošću na svjetskoj razini, MSP-ovi mogu postati glavni čimbenik u repozicioniranju europske proizvodnje.

3.2.

Priznavanje važnosti MSP-ova u modernom dobu ne čini ih automatski manje osjetljivima. Stoga je jedna od svrha ovog mišljenja pomoći u pronalasku novih načina pružanja potpore europskim malim i srednjim proizvođačima u prevladavanju nepovoljnog položaja povezanog s veličinom. EGSO ponovno poziva na promicanje novih metoda umrežavanja, grupiranja i kooperatizma te očuvanje autonomije proizvođača u interesu proizvodnje robe diferencirane kvalitete, dok će se neki segmenti životnog ciklusa proizvedenog izlaznog proizvoda zajednički obrađivati uz pomoć ekonomije razmjera. To bi se moglo primjenjivati, primjerice, prilikom dizajniranja i promidžbe robe, pri uspostavi inkubatora i predinkubatora za novoosnovana inovativna poduzeća, u području prijevoza i logistike, u pristupu financijskim sredstvima, pristupu i uporabi velikih količina podataka i specijaliziranih baza podataka te u okviru međusobne povezanosti u kontekstu kružnoga gospodarstva.

3.3.

Poboljšanje pristupa financijskim sredstvima i uslugama od presudne je važnosti za europska poduzeća, a naročito za MSP-ove. Provedba Akcijskog plana o uniji tržišta kapitala ima ključnu važnost jer se u tom planu predlažu alati mikrofinanciranja za inovacije, novoosnovana inovativna poduzeća i društva neuvrštena na burzu te metode kojima se olakšava ulazak na javna tržišta, prikupljanje kapitala na njima itd. Štoviše, s obzirom na važnost okolišnih i socijalnih aspekata povezanih s robom i uslugama (izravno ili neizravno), u bankarstvu bi trebalo dodatno promicati zelene pristupe i pristupe povezane s uporabnom vrijednosti. Odgovarajući centri kompetencija mogli bi se pokazati vrlo korisnima za uključivanje načelâ održivosti u poslovanje MSP-ova.

3.4.

Posebnu pozornost također bi trebalo posvetiti prelasku na kružno gospodarstvo te poticanju proizvođača da surađuju i učinkovito dijele resurse. U tu svrhu, te uz naglašavanje važnosti pružanja najobjektivnijih informacija europskim potrošačima, EGSO skreće pozornost na stvaranje ekoindustrijskih parkova i zona. Zajednica proizvodnih i uslužnih poduzeća može poboljšati okolišnu učinkovitost i gospodarske rezultate kroz suradnju u upravljanju okolišnim i resursnim pitanjima, uključujući energiju, vodu i materijale. Tom teritorijalnom „simbiozom” potiče se dijeljenje resursa između subjekata u istom sektoru ili čak među različitim sektorima.

3.5.

Koristi od industrijske simbioze mogu se osjetiti na svim razinama održivosti: proširenje uzlaznih i silaznih veza unutar industrijskih parkova i proizvodnih zona pretvara trošak odlaganja i obrade otpada u centar profita jer se time smanjuje trošak sirovina, maksimalno povećava uporaba sredstava i objekata koji se slabo koriste, raspoređuje trošak nove infrastrukture te ulaže u suradnju s dionicima iz istoga sektora ili čak drugih sektora.

3.6.

Štoviše, upravljanje resursima postaje izvor inovacija jer dodaje vrijednost „beskorisnim” ili „neiskoristivim” resursima te stvara nove poslovne prilike, dok istodobno omogućuje usklađenost s propisima i uklanja rizik od financijskih kazni. Jednako su važne i prednosti koje to donosi na području okoliša: zahvaljujući industrijskoj simbiozi i uporabi sirovina smanjuju se neto stvaranje otpada i emisije ugljika, a da se pritom na ugrožava gospodarska aktivnost. Ti čimbenici mogu poslužiti kao osnova za prepoznatljivo globalno certificiranje konačnog izlaznog proizvoda u cilju stavljanja dodatnog naglaska na kvalitetu europskih proizvoda i usluga.

3.7.

Poboljšanje sposobnosti europskih poduzeća, a naročito malih i srednjih proizvođača, da učinkovito upravljaju svim relevantnim podacima i informacijama (poslovna inteligencija nov je relevantan pojam) povećava njihove mogućnosti preživljavanja, kao i njihovu sposobnost da se prilagode promjenjivom globalnom tržištu:

—	pametnija uporaba resursa jer podaci u stvarnom vremenu o stanju proizvoda kao što su vozila i drugi strojevi omogućuju poduzećima da prepoznaju moguće kvarove i u skladu s tim planiraju predvidljivo održavanje i popravke, čime se produžuje životni vijek proizvoda,

—	veća sigurnost opskrbe kao rezultat tranzicije prema kružnom gospodarstvu koja je u tijeku, tj. smanjena ovisnost o „djevičanskim” resursima te češća uporaba reciklirane robe, što dovodi do manje izloženosti društva nestabilnim cijenama sirovina koje koriste poduzeća, pa time i veće otpornosti,

—	ponuda proizvodâ kao usluge, uz primjenu senzora za nadgledanje njihove uporabe: potrošači tako mogu plaćati naknade u skladu sa svojom potrošnjom, dok poduzeća ostaju vlasnici proizvoda, čime se omogućuje uporaba proizvoda tijekom duljih razdoblja, a korisnici plaćaju samo ono što stvarno koriste,

—	povećana fleksibilnost i konkurentnost kao rezultat odgovarajućeg odgovora na izazove kao što su viša razina nestabilnosti, interakcija s klijentima i njihova vjernost te skupo odlaganje otpada,

—	osmišljavanje načina za kreativnu interakciju s korisnicima, pri čemu poduzeća mogu s njima uspostaviti intimniji poslovni odnos i djelotvornije prilagođavati proizvode i usluge po mjeri.

3.8.

I naposljetku, umrežavanje i grupiranje primjenjuje se i kad je riječ o razvoju potrebnih vještina među zaposlenicima. Cedefop je naglasio potrebu za većom suradnjom, osobito u području učenja kroz rad, između ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, sveučilišta, istraživačkih centara i trgovačkih društava. Potrebno je jačati horizontalne vještine uz pomoć osnovnog i cjeloživotnog učenja kako bi se osmislili fleksibilniji proizvodni postupci i potaknuli kreativnost i inovacije, pored ostalog i u odnosu na digitalnu transformaciju itd.

4. Makrorazina

4.1.

Nakon razdoblja deindustrijalizacije i rasta eksternalizacije aktivnosti, većinom u regije izvan Europe, ponovno se jasno ističe tema reindustrijalizacije u smislu ponovne izgradnje višesektorske proizvodne strukture u Europi. Uviđa se da ponovna uspostava raznolikog, produktivnog održivog „ekosustava” ima višestruk pozitivan utjecaj na socioekonomski razvoj. To je stoga što: i. stvara uzlazne i silazne veze u okviru proizvodnog lanca, ii. jača lokalna tržišta, iii. smanjuje stupanj proizvodne ovisnosti i tako jača otpornost lokalnoga gospodarstva, iv. potiče interdisciplinarne aktivnosti istraživanja i razvoja, jačajući inovacije na području proizvodnih postupaka i karakteristika proizvoda i usluga u ponudi.

4.2.

Kako bi se osigurao oporavak europske proizvodnje i iskoristila prednost postojećeg globalnog trenda vraćanja proizvodnje u matične zemlje, na suvremenim međunarodnim tržištima mora se ponovo uspostaviti europska konkurentnost. Globalni lanci vrijednosti prolaze kroz znatne promjene: i. kontinuirano smanjivanje koje je počelo tijekom globalne financijske krize; ii. „regionalizaciju” kao strategiju približavanja velikim potrošačkim tržištima; iii. restrukturiranje prostornog prekida proizvodnih lanaca.

4.3.

Davanje prednosti kvaliteti, a ne samo cijeni, i roba koja gubi svoj tipični komercijalni karakter povezani su s osnovnim atributima Europe kao područja koje obiluje sociokulturnom, geološkom i klimatskom raznolikošću, gdje istodobno – ili možda upravo iz tog razloga – MSP-ovi i dalje imaju značajnu ulogu kao „pojačivači” gospodarske aktivnosti. Stoga pružanje inovativnih, visokospecijaliziranih proizvoda i usluga s izrazito prepoznatljivim i certificiranim ključnim karakteristikama koji ispunjavaju potrebe korisnika i u skladu su sa socijalnom i okolišnom održivošću može postati bît i okosnica moderne europske konkurentnosti.

4.4.

Taj argument još je uvjerljiviji ako uzmemo u obzir bipolarni svijet koji je u nastajanju: masivnost ekonomije razmjera u gospodarstvima u usponu i u razvoju te neprihvaćanje socijalne i okolišne odgovornosti i povratak agresivnog protekcionizma u brojnim razvijenim zemljama, pri čemu se Europa nalazi između dvije vatre (primjerice, na nju utječe trgovinski rat između SAD-a i Kine). Spektakularne tehnološke, socijalne i demografske promjene uzrokuju dramatične transformacije u prirodi i strukturi globalnoga gospodarstva, pri čemu nastaju nova lokalna tržišta i potrebe. Prilagodba sistemskim kretanjima i usvajanje prethodno spomenutih karakteristika specijalizirane, kvalitativne i održive proizvodnje mogli bi osigurati rješenje, ne samo za Europu nego i svijet u cjelini.

5. Relevantan prijedlog politike na lokalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a

5.1.

Kako bi se svladali svi izazovi povezani sa stvaranjem europskog identiteta i jačanjem uloge europskih proizvoda i usluga u globalnom gospodarstvu, EU i njegove države članice trebaju ulagati znatno više sredstava u istraživanje i razvoj, obrazovanje, infrastrukturu i inovativne tehnologije. U tu svrhu, kao što zagovaraju europski socijalni partneri, civilno društvo i drugi dionici potrebna je ambiciozna industrijska politika za Europu usmjerena prema inovacijama, pametnoj regulaciji, socijalnom partnerstvu, slobodnoj trgovini te socijalnoj i okolišnoj odgovornosti.

5.2.

Imajući u vidu globalno tržišno natjecanje koje se ubrzano mijenja i intenzivira, prijeko je potrebna trgovinska politika koja je, osim toga, ključna za rješavanje interno stvorenih slučajeva nefunkcioniranja tržišta. Međutim, umjesto zapletanja u spiralu protekcionizma, u okviru upravljanja na nacionalnoj i europskoj razini trebalo bi razviti i primjenjivati kombinaciju politika usmjerenih na uporabnu vrijednost, prostorno prilagođenih lokalnim značajkama i potrebama: i. mjere normizacije i certificiranja za zaštitu domaće proizvodnje te prekomorsku promidžbu europskih robnih marki; ii. (pro)aktivna ekonomska diplomacija uz iskorištavanje međunarodnih političkih, kulturnih i socioekonomskih veza; iii. iskorištavanje javne nabave u javnom sektoru kao instrumenta za primjenu standardâ kvalitete na europskim tržištima; iv. promicanje nužnih ulaganja u infrastrukturu i institucijskih mehanizama koji dodatno jačaju konkurentnost lokalne proizvodnje.

5.3.

Prethodno navedene propise o pametnoj trgovini trebalo bi uvesti usporedo s pametnim industrijskim politikama na nacionalnoj razini i razini EU-a: i. digitalizacija, kibernetizacija i primjene umjetne inteligencije u proizvodnji; ii. ulaganje u razvoj još više diferenciranih i visokospecijaliziranih proizvoda i usluga; iii. ulaganje u tehničku sposobnost za učinkovitu proizvodnju diferenciranog proizvodnog programa; iv. promicanje grupiranja i kooperatizma (polu)autonomnih proizvođača, pri čemu je u specifičnim, pažljivo odabranim segmentima životnog ciklusa proizvoda očuvanje raznolikosti jednako važno kao i prednosti ostvarene u vidu razmjera; v. poopćivanje sustava industrijske simbioze radi promicanja kružnoga gospodarstva; vi. dodatno jačanje veza između proizvodnje i istraživanja i razvoja, među ostalim i u manje primijenjenim znanstvenim područjima (vidjeti relevantnu raspravu o novom programu Obzor Europa 2020. – 2025.).

5.4.

Naročito u svrhu navedene promidžbe ciljanog grupiranja i industrijske simbioze bit će potrebno provesti regionalne studije specifične za pojedinačne grane industrije kako bi se utvrdili segmenti lokalne proizvodnje u kojima bi se mogli uspostaviti različiti tipovi umrežavanja i kooperatizma.

5.5.

Kako je već navedeno, strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje alati su za umrežavanje i grupiranje koji bi trebali donijeti prednosti u vidu ekonomije razmjera u pogledu troškova razvoja ljudskih resursa koje moraju snositi poslodavci, ali i način jačanja ključnih sposobnosti za poticanje kreativnosti, inovacija i prilagodljivosti u proizvodnom postupku. Buduća europska politika za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje trebat će postaviti te horizontalne vještine kao prioritet na svim razinama i na različite načine, uključujući nove metode učenja, upotrebu suvremene tehnologije i novih mehanizama financiranja, čime će pomoći proizvodnim jedinicama da usvoje najnovija postignuća i primijene ih u razvoju novih diferenciranih proizvoda.

5.6.

Pristup podacima i sposobnost upravljanja podacima sljedeće je područje u kojemu je potrebna intervencija politike, u svrhu pružanja potpore europskim proizvođačima i pružateljima usluga da odgovore na suvremeni razvoj globaliziranih tržišta i iskoriste svoje komparativne prednosti u pogledu visokospecijalizirane robe i usluga. To je osobito bitno za MSP-ove. Međutim, liberalizacija pristupa podacima ide ruku pod ruku s povećanim rizikom od zlouporabe podataka. Osiguravanje digitalne suverenosti i privatnosti fizičkih i pravnih osoba može tehnički i pravno biti težak zadatak, no istodobno je od ključne važnosti.

5.7.

Naposljetku, osim pristupa eksponencijalno rastućoj količini podataka koji je već olakšan, proizvođači proizvoda i usluga također trebaju imati mogućnost i sposobnost uporabe nužnog „paketa alata” za upravljanje podacima koji bi se sastojao od digitaliziranih i nedigitaliziranih metoda i postupaka. Poslovna inteligencija relativno je nov pojam u relevantnoj literaturi i opisuje upravo sposobnost iskorištavanja informacija i skupova podataka. Uz tehničke i pravne intervencije za osiguravanje softvera otvorenoga koda, ovo nas razmatranje vraća na relevantne horizontalne vještine koje se trebaju razviti s pomoću strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te cjeloživotnog učenja.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 70.

(2) SL C 197, 8.6.2018., str. 10.

(3) SL C 353, 18.10.2019., str. 59.