EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 17.12.2019.
COM(2019) 653 final
PRILOZI
PRIJEDLOGU ZAJEDNIČKOG IZVJEŠĆA KOMISIJE I VIJEĆA O ZAPOŠLJAVANJU
uz Komunikaciju Komisije
o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.
PRILOZI
Prilog 1. Glavni pokazatelji u pregledu socijalnih pokazatelja, razine
|
|
Jednake mogućnosti i pristup tržištu rada |
||||||||||||||
|
Osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje
|
Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti (u postotnim bodovima) |
Kvintilni omjer dohotka (S80/S20) |
Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (u %) |
Stopa skupine NEET među mladima (% ukupnog stanovništva u dobi od 15 do 24 godine) |
|||||||||||
|
Godina |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
|
EU-28 |
10,7 |
10,6 |
10,6 |
11,6 |
11,5 |
11,6 |
5,2 |
5,1 |
5,2 |
23,5 |
22,4 |
21,9 |
11,6 |
10,9 |
10,5 |
|
EA-19 |
11,1 |
11,0 |
11,0 |
11,2 |
11,2 |
11,2 |
5,2 |
5,0 |
5,1 |
23,1 |
22,1 |
21,5 |
11,7 |
11,2 |
10,6 |
|
EUnw |
9,5 |
9,4 |
9,3 |
10,6 |
10,5 |
10,6 |
5,0 |
5,0 |
4,9 |
23,8 |
22,8 |
21,9 |
11,0 |
10,4 |
9,6 |
|
EAnw |
9,5 |
9,4 |
9,1 |
10,3 |
10,1 |
10,2 |
5,0 |
4,9 |
4,8 |
23,2 |
22,3 |
21,7 |
10,8 |
10,2 |
9,4 |
|
BE |
8,8 |
8,9 b |
8,6 |
9,3 |
9,8 b |
8,4 |
3,8 |
3,8 |
3,8 |
20,7 |
20,3 |
19,8 |
9,9 |
9,3 b |
9,2 |
|
BG |
13,8 |
12,7 |
12,7 |
7,3 |
8,0 |
8,2 |
7,7 b |
8,2 |
7,7 |
40,4 b |
38,9 |
32,8 |
18,2 |
15,3 |
15,0 |
|
CZ |
6,6 |
6,7 |
6,2 |
16,0 |
15,8 |
15,2 |
3,5 |
3,4 |
3,3 |
13,3 |
12,2 |
12,2 |
7,0 |
6,3 |
5,6 |
|
DK |
7,2 b |
8,8 b |
10,2 |
6,7 b |
6,5 b |
6,7 |
4,1 |
4,1 |
4,1 |
16,8 |
17,2 |
17,4 |
5,8 b |
7,0 b |
6,8 |
|
DE |
10,3 |
10,1 |
10,3 |
8,2 |
7,9 |
8,1 |
4,6 |
4,5 |
5,1 |
19,7 |
19,0 |
18,7 |
6,7 |
6,3 |
5,9 |
|
EE |
10,9 |
10,8 |
11,3 |
8,2 |
7,3 |
7,8 |
5,6 |
5,4 |
5,1 |
24,4 |
23,4 |
24,4 |
9,1 |
9,4 |
9,8 |
|
IE |
6,0 |
5,0 b |
5,0 |
12,1 |
12,1 |
12,2 |
4,4 |
4,6 |
4,2 p |
24,4 |
22,7 |
21,1 p |
12,6 |
10,9 b |
10,1 |
|
EL |
6,2 |
6,0 |
4,7 |
19,0 |
19,7 |
21,0 |
6,6 |
6,1 |
5,5 |
35,6 |
34,8 |
31,8 |
15,8 |
15,3 |
14,1 |
|
ES |
19,0 |
18,3 |
17,9 |
11,5 |
11,9 |
12,1 |
6,6 |
6,6 |
6,0 |
27,9 |
26,6 |
26,1 |
14,6 |
13,3 |
12,4 |
|
FR |
8,8 |
8,9 |
8,9 |
7,5 |
7,9 |
7,6 |
4,3 |
4,3 |
4,2 |
18,2 |
17,0 |
17,4 |
11,9 |
11,5 |
11,1 |
|
HR |
2,8 u |
3,1 |
3,3 |
9,6 |
10,6 |
10,2 |
5,0 |
5,0 |
5,0 p |
27,9 |
26,4 |
24,8 |
16,9 |
15,4 |
13,6 |
|
IT |
13,8 |
14,0 |
14,5 |
20,1 |
19,8 |
19,8 |
6,3 |
5,9 |
6,1 |
30,0 |
28,9 |
27,3 |
19,9 |
20,1 |
19,2 |
|
CY |
7,6 |
8,5 |
7,8 |
9,7 |
9,5 |
10,4 |
4,9 |
4,6 |
4,3 |
27,7 |
25,2 |
23,9 |
16,0 |
16,1 |
13,2 |
|
LV |
10,0 |
8,6 |
8,3 |
2,9 |
4,3 |
4,2 |
6,2 |
6,3 |
6,8 |
28,5 |
28,2 |
28,4 |
11,2 |
10,3 |
7,8 |
|
LT |
4,8 |
5,4 |
4,6 |
1,9 |
1,0 |
2,3 |
7,1 |
7,3 |
7,1 |
30,1 |
29,6 |
28,3 |
9,4 |
9,1 |
8,0 |
|
LU |
5,5 |
7,3 |
6,3 |
11,0 |
7,9 |
8,0 |
5,0 b |
5,0 |
5,7 |
19,8 b |
21,5 |
21,9 |
5,4 |
5,9 |
5,3 |
|
HU |
12,4 |
12,5 |
12,5 |
14,0 |
15,3 |
15,3 |
4,3 |
4,3 |
4,4 |
26,3 |
25,6 |
19,6 |
11,0 |
11,0 |
10,7 |
|
MT |
19,2 |
17,7 b |
17,4 |
25,5 |
24,1 |
21,9 |
4,2 |
4,2 |
4,3 |
20,3 |
19,3 |
19,0 |
8,8 |
8,6 b |
7,3 |
|
NL |
8,0 |
7,1 |
7,3 |
11,0 |
10,5 |
10,1 |
3,9 b |
4,0 |
4,1 |
16,7 b |
17,0 |
16,7 |
4,6 |
4,0 |
4,2 |
|
AT |
6,9 |
7,4 |
7,3 |
7,8 |
8,0 |
9,0 |
4,1 |
4,3 |
4,0 |
18,0 |
18,1 |
17,5 |
7,7 |
6,5 |
6,8 |
|
PL |
5,2 |
5,0 |
4,8 b |
14,2 |
14,6 |
14,4 |
4,8 |
4,6 |
4,3 |
21,9 |
19,5 |
18,9 |
10,5 |
9,5 |
8,7 b |
|
PT |
14,0 |
12,6 |
11,8 |
6,8 |
7,5 |
6,8 |
5,9 |
5,7 |
5,2 |
25,1 |
23,3 |
21,6 |
10,6 |
9,3 |
8,4 |
|
RO |
18,5 |
18,1 |
16,4 |
17,6 |
17,1 |
18,3 |
7,2 |
6,5 |
7,2 |
38,8 |
35,7 |
32,5 |
17,4 |
15,2 |
14,5 |
|
SI |
4,9 |
4,3 |
4,2 |
6,6 |
7,2 |
7,3 |
3,6 |
3,4 |
3,4 |
18,4 |
17,1 |
16,2 |
8,0 |
6,5 |
6,6 |
|
SK |
7,4 |
9,3 |
8,6 |
14,2 |
12,8 |
13,7 |
3,6 |
3,5 |
3,0 |
18,1 |
16,3 |
16,3 |
12,3 |
12,1 |
10,2 |
|
FI |
7,9 |
8,2 |
8,3 |
3,3 |
3,5 |
3,7 |
3,6 |
3,5 |
3,6 |
16,6 |
15,7 |
16,5 |
9,9 |
9,4 |
8,5 |
|
SE |
7,4 |
7,7 |
9,3 p |
3,8 |
4,0 |
4,3 p |
4,3 |
4,3 |
4,1 |
18,3 |
17,7 |
18,0 |
6,5 |
6,2 |
6,1 p |
|
UK |
11,2 |
10,6 |
10,7 |
11,0 |
10,2 |
9,9 |
5,1 |
5,4 b |
6,0 p |
22,2 |
22,0 b |
23,6 p |
10,9 |
10,3 |
10,4 |
Izvor: Eurostat
Napomena: EUnw i EAnw odnose se na neponderirane prosjeke EU-a i europodručja.
Oznaka b označava prekid vremenskog niza; e: procjenu; p: okvirne rezultate i u: nisku pouzdanost (mali broj opažanja).
Prilog 1. (nastavak) Glavni pokazatelji u pregledu socijalnih pokazatelja, razine
|
|
Dinamična tržišta rada i pravedni radni uvjeti |
||||||||||||||
|
Stopa zaposlenosti
20 do 64 godine) |
Stopa nezaposlenosti
|
Stopa dugotrajne nezaposlenosti (% aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine) |
Realni GDHI po glavi stanovnika
|
Neto dohodak
|
|||||||||||
|
Godina |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2015. |
2016. |
2017. |
2016. |
2017. |
2018. |
|
EU-28 |
71,1 |
72,2 |
73,2 |
8,6 |
7,6 |
6,8 |
4,0 |
3,4 |
2,9 |
101,0 |
102,9 |
104,3 |
: |
: |
: |
|
EA-19 |
70,0 |
71,0 |
72,0 |
10,0 |
9,1 |
8,2 |
5,0 |
4,4 |
3,8 |
98,1 |
99,8 |
101,0 |
: |
: |
: |
|
EUnw |
71,1 |
72,5 |
73,9 |
8,7 |
7,6 |
6,6 |
4,1 |
3,4 |
2,7 |
100,6 |
103,9 |
106,7 |
19868 |
20265 |
20600 |
|
EAnw |
70,6 |
72,0 |
73,4 |
9,6 |
8,5 |
7,4 |
4,7 |
4,0 |
3,2 |
96,7 |
99,4 |
101,5 |
21267 |
21628 |
21947 |
|
BE |
67,7 |
68,5 b |
69,7 |
7,8 |
7,1 b |
6,0 |
4,0 |
3,5 b |
2,9 |
98,0 |
99,1 |
100,4 |
25086 |
25339 |
25593 |
|
BG |
67,7 |
71,3 |
72,4 |
7,6 |
6,2 |
5,2 |
4,5 |
3,4 |
3,0 |
116,5 |
122,1 |
127,8 |
9348 |
9883 |
10388 |
|
CZ |
76,7 |
78,5 |
79,9 |
4,0 |
2,9 |
2,2 |
1,7 |
1,0 |
0,7 |
104,9 |
108,2 |
109,9 |
14185 |
14635 |
15282 |
|
DK |
77,4 b |
76,9 b |
78,2 |
6,0 |
5,8 |
5,1 |
1,4 b |
1,3 b |
1,1 |
107,4 |
111,7 |
113,3 |
26497 |
26864 |
27055 |
|
DE |
78,6 |
79,2 |
79,9 |
4,1 |
3,8 |
3,4 |
1,7 |
1,6 |
1,4 |
105,9 |
107,7 |
109,1 |
27203 |
27549 |
27870 |
|
EE |
76,6 |
78,7 |
79,5 |
6,8 |
5,8 |
5,4 |
2,1 |
1,9 |
1,3 |
107,4 |
111,4 |
115,8 |
14500 |
15234 |
16160 |
|
IE |
71,4 |
73,0 |
74,1 |
8,4 |
6,7 |
5,8 |
4,2 |
3,0 |
2,1 |
93,5 |
97,3 |
101,3 |
29744 |
30940 |
32061 |
|
EL |
56,2 |
57,8 |
59,5 |
23,6 |
21,5 |
19,3 |
17,0 |
15,6 |
13,6 |
69,6 |
68,8 |
69,3 |
19074 |
18848 |
18745 |
|
ES |
63,9 |
65,5 |
67,0 |
19,6 |
17,2 |
15,3 |
9,5 |
7,7 |
6,4 |
91,7 |
93,9 |
95,0 |
23063 |
23270 |
23140 |
|
FR |
70,0 |
70,6 |
71,3 |
10,1 |
9,4 |
9,1 |
4,6 |
4,2 |
3,8 |
100,8 |
102,0 |
103,0 |
24594 |
24784 |
25009 |
|
HR |
61,4 |
63,6 |
65,2 |
13,4 |
11,0 |
8,4 |
6,6 |
4,6 |
3,4 |
: |
: |
: |
13118 |
13577 |
13796 |
|
IT |
61,6 |
62,3 |
63,0 |
11,7 |
11,2 |
10,6 |
6,7 |
6,5 |
6,2 |
89,8 |
91,0 |
91,9 |
21287 |
21547 |
21730 |
|
CY |
68,7 |
70,8 |
73,9 |
13,0 |
11,1 |
8,4 |
5,8 |
4,5 |
2,7 |
79,8 |
85,2 |
88,9 |
: |
: |
: |
|
LV |
73,2 |
74,8 |
76,8 |
9,6 |
8,7 |
7,4 |
4,0 |
3,3 |
3,1 |
98,6 |
104,0 |
108,0 |
10062 |
10696 |
11269 |
|
LT |
75,2 |
76,0 |
77,8 |
7,9 |
7,1 |
6,2 |
3,0 |
2,7 |
2,0 |
107,8 |
116,2 |
118,7 |
11141 |
11797 |
12528 |
|
LU |
70,7 |
71,5 |
72,1 |
6,3 |
5,6 |
5,5 |
2,2 |
2,1 |
1,4 |
102,3 |
101,7 |
104,4 |
32538 |
33149 |
33492 |
|
HU |
71,5 |
73,3 |
74,4 |
5,1 |
4,2 |
3,7 |
2,4 |
1,7 |
1,4 |
103,8 |
108,7 |
113,5 |
11730 |
12224 |
12924 |
|
MT |
71,1 |
73,0 |
75,5 |
4,7 |
4,0 |
3,7 |
1,9 |
1,6 |
1,1 |
: |
: |
: |
21197 |
21503 |
21747 |
|
NL |
77,1 |
78,0 |
79,2 |
6,0 |
4,9 |
3,8 |
2,5 |
1,9 |
1,4 |
100,1 |
101,9 |
102,4 |
28329 |
28514 |
28493 |
|
AT |
74,8 |
75,4 |
76,2 |
6,0 |
5,5 |
4,9 |
1,9 |
1,8 |
1,4 |
95,3 |
96,4 |
96,9 |
26949 |
27722 |
28284 |
|
PL |
69,3 |
70,9 |
72,2 |
6,2 |
4,9 |
3,9 |
2,2 |
1,5 |
1,0 |
117,7 |
124,7 |
128,0 |
13770 |
14193 |
14638 |
|
PT |
70,6 |
73,4 |
75,4 |
11,2 |
9,0 |
7,0 |
6,2 |
4,5 |
3,1 |
96,3 |
99,2 |
101,0 |
16039 |
15971 |
15985 |
|
RO |
66,3 |
68,8 |
69,9 |
5,9 |
4,9 |
4,2 |
3,0 |
2,0 |
1,8 |
106,0 |
116,4 |
131,0 |
9671 |
10570 |
10816 |
|
SI |
70,1 |
73,4 |
75,4 |
8,0 |
6,6 |
5,1 |
4,3 |
3,1 |
2,2 |
95,0 |
99,7 |
102,7 |
15080 |
15207 |
15391 |
|
SK |
69,8 |
71,1 |
72,4 |
9,7 |
8,1 |
6,5 |
5,8 |
5,1 |
4,0 |
105,8 |
109,6 |
113,5 |
12465 |
12663 |
12950 |
|
FI |
73,4 |
74,2 |
76,3 |
8,8 |
8,6 |
7,4 |
2,3 |
2,1 |
1,6 |
102,3 |
103,7 |
104,9 |
24459 |
24564 |
24594 |
|
SE |
81,2 |
81,8 |
82,6 p |
6,9 |
6,7 |
6,3 |
1,3 |
1,2 |
1,2 p |
113,0 |
115,6 |
116,6 |
26050 |
26045 |
26189 |
|
UK |
77,5 |
78,2 |
78,7 |
4,8 |
4,3 |
4,0 |
1,3 |
1,1 |
1,1 |
106,8 |
106,3 |
107,0 |
29265 |
29874 |
30065 |
Izvor: Eurostat, OECD.
Napomena: EUnw i EAnw odnose se na neponderirane prosjeke EU-a i europodručja. Realni GDHI po glavi stanovnika mjeri se primjenom „neprilagođenog dohotka” (tj. onog koji ne uključuje socijalne transfere u naravi) i bez korekcije pariteta kupovne moći. Neto dohodak radnika samca koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu trebalo bi tumačiti zajedno s drugim pokazateljima poput stope siromaštva unatoč zaposlenju, omjera između petog i prvog decila distribucije plaća (D5/D1) i drugih relevantnih pokazatelja instrumenta za praćenje uspješnosti zapošljavanja, instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite i Zajedničkog ocjenjivačkog okvira. Za ovaj pokazatelj upotrebljavaju se trogodišnje prosječne vrijednosti kako bi se kompenzirale kratkoročne fluktuacije.
Oznaka b označava prekid vremenskog niza; e: procjenu; p: okvirne rezultate i u: nisku pouzdanost (mali broj opažanja).
Prilog 1. (nastavak) Glavni pokazatelji u pregledu socijalnih pokazatelja, razine
|
|
Javna potpora / socijalna zaštita i uključenost |
|||||||||||
|
Učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva (u %) |
Djeca mlađa od tri godine u sustavu formalne skrbi o djeci (u %) |
Samoprijavljena neispunjena potreba za zdravstvenom skrbi (u %) |
Pojedinci koji posjeduju osnovne opće digitalne vještine ili vještine koje su iznad osnovnih (% stanovništva u dobi od 16 do 74 godine) |
|||||||||
|
Godina |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2016. |
2017. |
2018. |
2015. |
2016. |
2017. |
|
EU-28 |
33,2 |
34,0 |
33,2 |
32,9 |
34,2 |
35,1 |
2,6 |
1,7 |
2,0 |
55,0 |
56,0 |
57,0 |
|
EA-19 |
32,3 |
32,0 |
31,7 |
38,1 |
39,2 |
39,2 |
2,3 |
1,3 |
1,4 |
: |
: |
: |
|
EUnw |
34,3 |
34,5 |
34,0 |
29,9 |
32,2 |
33,4 |
3,1 |
2,5 |
2,8 |
55,3 |
55,6 |
57,4 |
|
EAnw |
34,1 |
33,6 |
33,3 |
32,3 |
35,3 |
36,9 |
3,4 |
2,7 |
3,0 |
56,7 |
57,1 |
59,7 |
|
BE |
41,1 |
39,5 |
34,7 |
43,8 |
52,9 |
54,0 |
2,4 |
2,1 |
1,8 |
60,0 |
61,0 |
61,0 |
|
BG |
17,9 b |
19,9 |
25,4 |
12,5 |
9,4 |
16,2 |
2,8 b |
2,1 |
1,9 |
31,0 |
26,0 |
29,0 |
|
CZ |
40,5 |
42,4 |
38,5 |
4,7 |
6,5 |
9,0 |
0,7 |
0,5 |
0,3 |
57,0 |
54,0 |
60,0 |
|
DK |
52,2 |
51,0 |
47,3 |
70,0 |
71,7 |
63,2 |
1,3 |
1,0 |
1,3 |
75,0 |
78,0 |
71,0 |
|
DE |
34,8 |
33,2 |
33,3 |
32,6 |
30,3 |
29,8 |
0,3 |
0,3 |
0,2 |
67,0 |
68,0 |
68,0 |
|
EE |
24,9 |
27,3 |
26,8 |
30,2 |
27,1 |
28,3 |
15,3 |
11,8 |
16,4 |
65,0 |
60,0 |
60,0 |
|
IE |
51,5 |
52,6 |
51,8 p |
28,6 |
34,4 |
37,7 p |
2,5 |
2,8 |
2,0 p |
44,0 |
44,0 |
48,0 |
|
EL |
15,9 |
15,8 |
20,3 |
8,9 |
20,5 |
40,9 |
13,1 |
10,0 |
8,8 |
44,0 |
46,0 |
46,0 |
|
ES |
24,4 |
23,9 |
22,9 |
39,3 |
45,8 |
50,5 |
0,5 |
0,1 |
0,2 |
54,0 |
53,0 |
55,0 |
|
FR |
42,4 |
45,0 |
44,4 |
48,9 |
50,5 |
50,0 |
1,3 |
1,0 |
1,2 |
57,0 |
56,0 |
57,0 |
|
HR |
28,6 |
24,8 |
24,9 |
15,7 |
15,9 |
17,8 |
1,7 |
1,6 |
1,4 |
51,0 |
55,0 |
41,0 |
|
IT |
21,4 |
19,4 |
21,6 |
34,4 |
28,6 |
25,7 |
5,5 |
1,8 |
2,4 |
43,0 |
44,0 |
: |
|
CY |
35,6 |
35,9 |
36,4 |
24,8 |
28,1 |
31,4 |
0,6 |
1,5 |
1,4 |
43,0 |
43,0 |
50,0 |
|
LV |
21,6 |
21,9 |
19,1 |
28,3 |
28,4 |
27,4 |
8,2 |
6,2 |
6,2 |
49,0 |
50,0 |
48,0 |
|
LT |
21,5 |
23,2 |
22,9 |
15,2 |
20,3 |
20,8 |
3,1 |
1,5 |
2,2 |
51,0 |
52,0 |
55,0 |
|
LU |
39,1 b |
35,5 |
33,5 |
50,9 |
60,8 |
60,5 |
0,4 b |
0,3 |
0,3 |
86,0 |
86,0 |
85,0 |
|
HU |
43,8 |
46,4 |
48,8 |
15,6 |
13,8 |
16,5 |
1,3 |
1,0 |
0,8 |
50,0 |
51,0 |
50,0 |
|
MT |
30,7 |
30,1 |
30,6 |
31,3 |
36,6 |
32,1 |
1,0 |
0,2 |
0,2 |
53,0 |
50,0 |
57,0 |
|
NL |
42,5 b |
39,7 |
39,0 |
53,0 |
61,6 |
56,8 |
0,2 |
0,1 |
0,2 |
72,0 |
77,0 |
79,0 |
|
AT |
46,4 |
42,2 |
43,3 |
20,6 |
18,2 |
20,0 |
0,2 b |
0,2 |
0,1 |
64,0 |
65,0 |
67,0 |
|
PL |
24,5 |
37,5 |
40,3 |
7,9 |
11,6 |
10,9 |
6,6 |
3,3 b |
4,2 |
40,0 |
44,0 |
46,0 |
|
PT |
24,0 |
22,5 |
23,8 |
49,9 |
47,5 |
50,2 |
2,4 |
2,3 |
2,1 |
48,0 |
48,0 |
50,0 |
|
RO |
14,2 |
16,6 |
16,1 |
17,4 |
15,7 |
13,2 |
6,5 |
4,7 |
4,9 |
26,0 |
28,0 |
29,0 |
|
SI |
42,8 |
44,6 |
43,2 |
39,6 |
44,8 |
46,3 |
0,4 |
3,5 |
3,3 |
51,0 |
53,0 |
54,0 |
|
SK |
31,0 |
29,1 |
31,1 |
0,5 |
0,6 |
1,4 |
2,3 |
2,4 |
2,6 |
53,0 |
55,0 |
59,0 |
|
FI |
57,0 |
56,9 |
53,7 |
32,7 |
33,3 |
37,2 |
4,1 |
3,6 |
4,7 |
74,0 |
73,0 |
76,0 |
|
SE |
45,8 |
46,1 |
43,3 |
51,0 |
52,7 |
49,4 |
1,6 |
1,4 |
1,5 |
72,0 |
69,0 |
77,0 |
|
UK |
43,4 |
41,8 b |
35,9 p |
28,4 |
33,2 b |
38,7 p |
1,0 |
3,3 b |
4,5 p |
67,0 |
69,0 |
71,0 |
Izvor: Eurostat
Napomena: EUnw i EAnw odnose se na neponderirane prosjeke EU-a i europodručja.
Oznaka b označava prekid vremenskog niza; e: procjenu; p: okvirne rezultate i u: nisku pouzdanost (mali broj opažanja).
Prilog 2. Glavni pokazatelji u pregledu socijalnih pokazatelja, promjene i odstupanje od prosjeka EU-a
|
|
Jednake mogućnosti i pristup tržištu rada |
||||||||||||||
|
Osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje
|
Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti
|
Kvintilni omjer dohotka (S80/S20) |
Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (u %) |
Stopa skupine NEET među mladima (% ukupnog stanovništva u dobi od 15 do 24 godine) |
|||||||||||
|
Godina |
2018. |
2018. |
2018. |
2018. |
2018. |
||||||||||
|
|
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
|
EU-28 |
0,0 |
1,3 |
0,2 |
0,1 |
1,0 |
0,0 |
0,1 |
0,3 |
0,1 |
–0,5 |
0,0 |
0,4 |
–0,4 |
0,9 |
0,3 |
|
EA-19 |
0,0 |
1,7 |
0,2 |
0,0 |
0,6 |
–0,1 |
0,0 |
0,2 |
0,1 |
–0,6 |
–0,4 |
0,3 |
–0,6 |
1,0 |
0,1 |
|
EUnw |
–0,2 |
0,0 |
0,0 |
0,1 |
0,0 |
0,0 |
0,0 |
0,0 |
0,0 |
–0,9 |
0,0 |
0,0 |
–0,7 |
0,0 |
0,0 |
|
EAnw |
–0,3 |
–0,1 |
–0,1 |
0,1 |
–0,4 |
0,0 |
–0,1 |
–0,1 |
0,0 |
–0,6 |
–0,2 |
0,4 |
–0,8 |
–0,3 |
–0,1 |
|
BE |
–0,3 |
–0,7 |
–0,1 |
–1,4 |
–2,2 |
–1,5 |
0,0 |
–1,1 |
0,0 |
–0,5 |
–2,1 |
0,4 |
–0,1 |
–0,4 |
0,6 |
|
BG |
0,0 |
3,4 |
0,2 |
0,2 |
–2,4 |
0,1 |
–0,5 |
2,8 |
–0,5 |
–6,1 |
10,9 |
–5,2 |
–0,3 |
5,4 |
0,4 |
|
CZ |
–0,5 |
–3,1 |
–0,3 |
–0,6 |
4,6 |
–0,7 |
–0,1 |
–1,6 |
–0,1 |
0,0 |
–9,7 |
0,9 |
–0,7 |
–4,0 |
0,0 |
|
DK |
1,4 |
0,9 |
1,6 |
0,2 |
–3,9 |
0,1 |
0,0 |
–0,8 |
0,1 |
0,2 |
–4,5 |
1,1 |
–0,2 |
–2,8 |
0,5 |
|
DE |
0,2 |
1,0 |
0,4 |
0,2 |
–2,5 |
0,1 |
0,6 |
0,2 |
0,6 |
–0,3 |
–3,2 |
0,6 |
–0,4 |
–3,7 |
0,3 |
|
EE |
0,5 |
2,0 |
0,7 |
0,5 |
–2,8 |
0,4 |
–0,3 |
0,2 |
–0,3 |
1,0 |
2,5 |
1,9 |
0,4 |
0,2 |
1,1 |
|
IE |
0,0 |
–4,3 |
0,2 |
0,1 |
1,6 |
0,0 |
–0,4 |
–0,7 |
–0,3 |
–1,6 p |
–0,8 |
–0,7 |
–0,8 |
0,5 |
–0,1 |
|
EL |
–1,3 |
–4,6 |
–1,1 |
1,3 |
10,4 |
1,2 |
–0,6 |
0,6 |
–0,5 |
–3,0 |
9,9 |
–2,1 |
–1,2 |
4,5 |
–0,5 |
|
ES |
–0,4 |
8,6 |
–0,2 |
0,2 |
1,5 |
0,1 |
–0,6 |
1,1 |
–0,5 |
–0,5 |
4,2 |
0,4 |
–0,9 |
2,8 |
–0,2 |
|
FR |
0,0 |
–0,4 |
0,2 |
–0,3 |
–3,0 |
–0,4 |
–0,1 |
–0,7 |
0,0 |
0,4 |
–4,5 |
1,3 |
–0,4 |
1,5 |
0,3 |
|
HR |
0,2 |
–6,0 |
0,4 |
–0,4 |
–0,4 |
–0,5 |
0,0 |
0,1 |
0,0 |
–1,6 p |
2,9 |
–0,7 |
–1,8 |
4,0 |
–1,1 |
|
IT |
0,5 |
5,2 |
0,7 |
0,0 |
9,2 |
–0,1 |
0,2 |
1,2 |
0,2 |
–1,6 |
5,4 |
–0,7 |
–0,9 |
9,6 |
–0,2 |
|
CY |
–0,7 |
–1,5 |
–0,5 |
0,9 |
–0,2 |
0,8 |
–0,3 |
–0,6 |
–0,3 |
–1,3 |
2,0 |
–0,4 |
–2,9 |
3,6 |
–2,2 |
|
LV |
–0,3 |
–1,0 |
–0,1 |
–0,1 |
–6,4 |
–0,2 |
0,5 |
1,9 |
0,5 |
0,2 |
6,5 |
1,1 |
–2,5 |
–1,8 |
–1,8 |
|
LT |
–0,8 |
–4,7 |
–0,6 |
1,3 |
–8,3 |
1,2 |
–0,2 |
2,2 |
–0,2 |
–1,3 |
6,4 |
–0,4 |
–1,1 |
–1,6 |
–0,4 |
|
LU |
–1,0 |
–3,0 |
–0,8 |
0,1 |
–2,6 |
0,0 |
0,7 |
0,8 |
0,8 |
0,4 |
0,0 |
1,3 |
–0,6 |
–4,3 |
0,1 |
|
HU |
0,0 |
3,2 |
0,2 |
0,0 |
4,7 |
–0,1 |
0,1 |
–0,5 |
0,1 |
–6,0 |
–2,3 |
–5,1 |
–0,3 |
1,1 |
0,4 |
|
MT |
–0,3 |
8,1 |
–0,1 |
–2,2 |
11,3 |
–2,3 |
0,1 |
–0,6 |
0,1 |
–0,3 |
–2,9 |
0,6 |
–1,3 |
–2,3 |
–0,6 |
|
NL |
0,2 |
–2,0 |
0,4 |
–0,4 |
–0,5 |
–0,5 |
0,1 |
–0,9 |
0,1 |
–0,3 |
–5,2 |
0,6 |
0,2 |
–5,4 |
0,9 |
|
AT |
–0,1 |
–2,0 |
0,1 |
1,0 |
–1,6 |
0,9 |
–0,3 |
–0,9 |
–0,3 |
–0,6 |
–4,4 |
0,3 |
0,3 |
–2,8 |
1,0 |
|
PL |
–0,2 |
–4,5 |
0,0 |
–0,2 b |
3,8 |
–0,3 |
–0,4 |
–0,7 |
–0,3 |
–0,6 |
–3,0 |
0,3 |
–0,8 b |
–0,9 |
–0,1 |
|
PT |
–0,8 |
2,5 |
–0,6 |
–0,7 |
–3,8 |
–0,8 |
–0,5 |
0,3 |
–0,4 |
–1,7 |
–0,3 |
–0,8 |
–0,9 |
–1,2 |
–0,2 |
|
RO |
–1,7 |
7,1 |
–1,5 |
1,2 |
7,7 |
1,1 |
0,7 |
2,3 |
0,7 |
–3,2 |
10,6 |
–2,3 |
–0,7 |
4,9 |
0,0 |
|
SI |
–0,1 |
–5,1 |
0,1 |
0,1 |
–3,3 |
0,0 |
0,0 |
–1,5 |
0,0 |
–0,9 |
–5,7 |
0,0 |
0,1 |
–3,0 |
0,8 |
|
SK |
–0,7 |
–0,7 |
–0,5 |
0,9 |
3,1 |
0,8 |
–0,5 |
–1,9 |
–0,4 |
0,0 |
–5,6 |
0,9 |
–1,9 |
0,6 |
–1,2 |
|
FI |
0,1 |
–1,0 |
0,3 |
0,2 |
–6,9 |
0,1 |
0,1 |
–1,3 |
0,1 |
0,8 |
–5,4 |
1,7 |
–0,9 |
–1,1 |
–0,2 |
|
SE |
1,6 |
0,0 |
1,8 |
0,3 p |
–6,3 |
0,2 |
–0,2 p |
–0,8 |
–0,1 |
0,3 |
–3,9 |
1,2 |
–0,1 p |
–3,5 |
0,6 |
|
UK |
0,1 |
1,4 |
0,3 |
–0,3 |
–0,7 |
–0,4 |
0,6 |
1,0 |
0,6 |
1,6 p |
1,7 |
2,5 |
0,1 |
0,8 |
0,8 |
Izvor: Eurostat.
* označava statistički značajne promjene.
Napomena: EUnw i EAnw odnose se na neponderirane prosjeke EU-a i europodručja. Procjene statističke značajnosti promjena pokazatelja koji se temelje na anketi o radnoj snazi i istraživanju o dohotku i životnim uvjetima nisu bile dostupne 2. prosinca 2019.
Oznaka b označava prekid vremenskog niza; e: procjenu; p: okvirne rezultate i u: nisku pouzdanost (mali broj opažanja).
Prilog 2. (nastavak) Glavni pokazatelji u pregledu socijalnih pokazatelja, promjene i odstupanje od prosjeka EU-a
|
Dinamična tržišta rada i pravedni radni uvjeti |
|||||||||||||||
|
Stopa zaposlenosti
|
Stopa nezaposlenosti
|
Stopa dugotrajne nezaposlenosti (% aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine) |
Realni GDHI po glavi stanovnika
|
Neto dohodak
|
|||||||||||
|
Godina |
2018. |
2018. |
2018. |
2017. |
2018. |
||||||||||
|
|
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
|
EU-28 |
1,1 |
–0,3 |
–0,4 |
–0,8 |
0,2 |
0,2 |
–0,5 |
0,2 |
0,1 |
1,4 |
–2,4 |
–1,1 |
: |
: |
: |
|
EA-19 |
1,0 |
–1,5 |
–0,5 |
–0,9 |
1,6 |
0,1 |
–0,6 |
1,1 |
0,0 |
1,1 |
–5,7 |
–1,3 |
: |
: |
: |
|
EUnw |
1,5 |
0,0 |
0,0 |
–1,0 |
0,0 |
0,0 |
–0,6 |
0,0 |
0,0 |
2,5 |
0,0 |
0,0 |
2,5 |
0,0 |
0,0 |
|
EAnw |
1,4 |
–0,6 |
–0,1 |
–1,1 |
0,8 |
–0,1 |
–0,8 |
0,5 |
–0,1 |
2,1 |
–5,2 |
–0,4 |
1,9 |
1347 |
–0,6 |
|
BE |
0,8 b |
–4,0 |
–0,7 |
–1,1 |
–0,6 |
–0,1 |
–0,6 |
0,2 |
0,0 |
1,3 |
–6,3 |
–1,2 |
0,2 |
4993 |
–2,3 |
|
BG |
3,6 |
–1,2 |
2,1 |
–1,0 |
–1,4 |
0,0 |
–0,4 |
0,3 |
0,2 |
4,7 |
21,1 |
2,2 |
7,4 |
–10211 |
4,9 |
|
CZ |
1,8 |
6,0 |
0,3 |
–0,7 |
–4,4 |
0,3 |
–0,3 |
–2,0 |
0,3 |
1,6 |
3,2 |
–0,9 |
3,8 |
–5318 |
1,3 |
|
DK |
–0,5 b |
4,4 |
–2,0 |
–0,7 |
–1,5 |
0,3 |
–0,2 |
–1,6 |
0,4 |
1,4 |
6,6 |
–1,1 |
0,5 |
6455 |
–2,0 |
|
DE |
0,6 |
6,7 |
–0,9 |
–0,4 |
–3,2 |
0,6 |
–0,2 |
–1,3 |
0,4 |
1,3 |
2,4 |
–1,2 |
1,0 |
7270 |
–1,5 |
|
EE |
2,1 |
6,2 |
0,6 |
–0,4 |
–1,2 |
0,6 |
–0,6 |
–1,4 |
0,0 |
3,9 |
9,1 |
1,5 |
6,0 |
–4440 |
3,5 |
|
IE |
1,6 |
0,5 |
0,1 |
–0,9 |
–0,8 |
0,1 |
–0,9 |
–0,6 |
–0,3 |
4,1 |
–5,4 |
1,6 |
5,2 |
11461 |
2,7 |
|
EL |
1,6 |
–14,7 |
0,1 |
–2,2 |
12,7 |
–1,2 |
–2,0 |
10,9 |
–1,4 |
0,8 |
–37,4 |
–1,7 |
–0,7 |
–1855 |
–3,2 |
|
ES |
1,6 |
–7,0 |
0,1 |
–1,9 |
8,7 |
–0,9 |
–1,3 |
3,7 |
–0,7 |
1,1 |
–11,7 |
–1,3 |
–0,6 |
2540 |
–3,1 |
|
FR |
0,6 |
–1,9 |
–0,9 |
–0,3 |
2,5 |
0,7 |
–0,4 |
1,1 |
0,2 |
1,0 |
–3,7 |
–1,4 |
0,3 |
4409 |
–2,2 |
|
HR |
2,2 |
–8,9 |
0,7 |
–2,6 |
1,8 |
–1,6 |
–1,2 |
0,7 |
–0,6 |
: |
: |
: |
1,7 |
–6803 |
–0,8 |
|
IT |
0,7 |
–10,2 |
–0,8 |
–0,6 |
4,0 |
0,4 |
–0,3 |
3,5 |
0,3 |
0,9 |
–14,8 |
–1,5 |
0,1 |
1131 |
–2,4 |
|
CY |
2,1 |
–1,7 |
0,6 |
–2,7 |
1,8 |
–1,7 |
–1,8 |
0,0 |
–1,2 |
4,4 |
–17,8 |
1,9 |
: |
: |
: |
|
LV |
1,6 |
2,3 |
0,1 |
–1,3 |
0,8 |
–0,3 |
–0,2 |
0,4 |
0,4 |
3,8 |
1,3 |
1,3 |
5,6 |
–9331 |
3,1 |
|
LT |
0,8 |
3,5 |
–0,7 |
–0,9 |
–0,4 |
0,1 |
–0,7 |
–0,7 |
–0,1 |
2,2 |
12,0 |
–0,3 |
6,7 |
–8072 |
4,2 |
|
LU |
0,8 |
–1,0 |
–0,7 |
–0,1 |
–1,1 |
0,9 |
–0,7 |
–1,3 |
–0,1 |
2,7 |
–2,3 |
0,2 |
1,3 |
12893 |
–1,2 |
|
HU |
1,8 |
0,8 |
0,3 |
–0,5 |
–2,9 |
0,5 |
–0,3 |
–1,3 |
0,3 |
4,4 |
6,8 |
2,0 |
7,8 |
–7676 |
5,3 |
|
MT |
1,9 |
0,5 |
0,4 |
–0,3 |
–2,9 |
0,7 |
–0,5 |
–1,6 |
0,1 |
: |
: |
: |
1,8 |
1147 |
–0,7 |
|
NL |
0,9 |
5,5 |
–0,6 |
–1,1 |
–2,8 |
–0,1 |
–0,5 |
–1,3 |
0,1 |
0,5 |
–4,3 |
–2,0 |
0,4 |
7893 |
–2,1 |
|
AT |
0,6 |
2,9 |
–0,9 |
–0,6 |
–1,7 |
0,4 |
–0,4 |
–1,3 |
0,2 |
0,4 |
–9,8 |
–2,0 |
1,8 |
7685 |
–0,7 |
|
PL |
1,6 |
–1,6 |
0,1 |
–1,0 |
–2,7 |
0,0 |
–0,5 |
–1,7 |
0,1 |
2,7 |
21,3 |
0,2 |
4,5 |
–5961 |
2,0 |
|
PT |
2,8 |
0,9 |
1,3 |
–2,0 |
0,4 |
–1,0 |
–1,4 |
0,4 |
–0,8 |
1,8 |
–5,7 |
–0,7 |
1,4 |
–4615 |
–1,1 |
|
RO |
2,5 |
–3,7 |
1,0 |
–0,7 |
–2,4 |
0,3 |
–0,2 |
–0,9 |
0,4 |
12,6 |
24,3 |
10,1 |
4,8 |
–9784 |
2,3 |
|
SI |
3,3 |
0,9 |
1,8 |
–1,5 |
–1,5 |
–0,5 |
–0,9 |
–0,5 |
–0,3 |
3,0 |
–4,0 |
0,6 |
1,3 |
–5208 |
–1,2 |
|
SK |
1,3 |
–1,4 |
–0,2 |
–1,6 |
–0,1 |
–0,6 |
–1,1 |
1,3 |
–0,5 |
3,6 |
6,8 |
1,1 |
2,9 |
–7650 |
0,4 |
|
FI |
0,8 |
1,7 |
–0,7 |
–1,2 |
0,8 |
–0,2 |
–0,5 |
–1,1 |
0,1 |
1,1 |
–1,8 |
–1,4 |
0,2 |
3994 |
–2,3 |
|
SE |
0,6 p |
9,3 |
–0,9 |
–0,4 |
–0,3 |
0,6 |
0,0 p |
–1,5 |
0,6 |
0,8 |
9,9 |
–1,6 |
1,1 |
5589 |
–1,4 |
|
UK |
0,7 |
5,7 |
–0,8 |
–0,3 |
–2,6 |
0,7 |
0,0 |
–1,6 |
0,6 |
0,7 |
0,3 |
–1,8 |
1,1 |
9465 |
–1,4 |
Izvor: Eurostat, OECD.
Napomena: EUnw i EAnw odnose se na neponderirane prosjeke EU-a i europodručja. Realni GDHI po glavi stanovnika mjeri se primjenom „neprilagođenog dohotka” (tj. onog koji ne uključuje socijalne transfere u naravi) i bez korekcije pariteta kupovne moći. Neto dohodak radnika samca koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu trebalo bi tumačiti zajedno s drugim pokazateljima poput stope siromaštva unatoč zaposlenju, omjera između petog i prvog decila distribucije plaća (D5/D1) i drugih relevantnih pokazatelja instrumenta za praćenje uspješnosti zapošljavanja, instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite i Zajedničkog ocjenjivačkog okvira. Za taj je pokazatelj odstupanje od prosjeka EU-a izraženo u paritetima kupovne moći, a promjene su izražene u realnim iznosima u nacionalnoj valuti; za razine i promjene upotrebljavaju se trogodišnje prosječne vrijednosti kako bi se izgladile kratkoročne fluktuacije. Procjene statističke značajnosti promjena pokazatelja koji se temelje na anketi o radnoj snazi i istraživanju o dohotku i životnim uvjetima nisu bile dostupne 2. prosinca 2019.
Oznaka b označava prekid vremenskog niza; e: procjenu; p: okvirne rezultate i u: nisku pouzdanost (mali broj opažanja).
Prilog 2. (nastavak) Glavni pokazatelji u pregledu socijalnih pokazatelja, promjene i odstupanje od prosjeka EU-a
|
|
Javna potpora / socijalna zaštita i uključenost |
||||||||||||
|
Učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva (u %) |
Djeca mlađa od tri godine u sustavu formalne skrbi o djeci (u %) |
Samoprijavljena neispunjena potreba za zdravstvenom skrbi (u %) |
Pojedinci koji posjeduju osnovne opće digitalne vještine ili vještine koje su iznad osnovnih (% stanovništva u dobi od 16 do 74 godine) |
||||||||||
|
Godina |
2017. |
2016. |
2017. |
2017. |
|||||||||
|
|
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
Godišnja promjena |
Odstupanje od prosjeka EU-a |
Godišnja promjena za DČ u odnosu na godišnju promjenu za EU |
|
|
EU-28 |
–0,8 |
–0,8 |
–0,3 |
0,9 |
1,7 |
–0,4 |
0,3 |
–0,8 |
0,1 |
1,0 |
–0,4 |
–0,3 |
|
|
EA-19 |
–0,3 |
–2,3 |
0,2 |
0,0 |
5,8 |
–1,3 |
0,1 |
–1,4 |
–0,1 |
: |
: |
: |
|
|
EUnw |
–0,4 |
0,0 |
0,0 |
1,3 |
0,0 |
0,0 |
0,2 |
0,0 |
0,0 |
1,3 |
0,0 |
0,0 |
|
|
EAnw |
–0,3 |
–0,8 |
0,1 |
1,6 |
3,5 |
0,4 |
0,2 |
0,2 |
0,0 |
1,9 |
2,4 |
0,6 |
|
|
BE |
–4,9 |
0,6 |
–4,4 |
1,1 |
20,6 |
–0,2 |
–0,3 |
–1,0 |
–0,5 |
0,0 |
3,6 |
–1,3 |
|
|
BG |
5,6 |
–8,6 |
6,0 |
6,8 |
–17,2 |
5,5 |
–0,2 |
–0,9 |
–0,4 |
3,0 |
–28,4 |
1,7 |
|
|
CZ |
–4,0 |
4,4 |
–3,5 |
2,5 |
–24,4 |
1,2 |
–0,2 |
–2,5 |
–0,4 |
6,0 |
2,6 |
4,7 |
|
|
DK |
–3,7 |
13,3 |
–3,2 |
–8,5 |
29,8 |
–9,8 |
0,3 |
–1,5 |
0,1 |
–7,0 |
13,6 |
–8,3 |
|
|
DE |
0,1 |
–0,7 |
0,6 |
–0,5 |
–3,6 |
–1,8 |
–0,1 |
–2,6 |
–0,3 |
0,0 |
10,6 |
–1,3 |
|
|
EE |
–0,6 |
–7,3 |
–0,1 |
1,2 |
–5,1 |
–0,1 |
4,6 |
13,6 |
4,4 |
0,0 |
2,6 |
–1,3 |
|
|
IE |
–0,8 p |
17,8 |
–0,4 |
3,3 p |
4,3 |
2,0 |
–0,8p |
–0,8 |
–1,0 |
4,0 |
–9,4 |
2,7 |
|
|
EL |
4,4 |
–13,8 |
4,9 |
20,4 |
7,5 |
19,1 |
–1,2 |
6,0 |
–1,4 |
0,0 |
–11,4 |
–1,3 |
|
|
ES |
–1,0 |
–11,1 |
–0,6 |
4,7 |
17,1 |
3,4 |
0,1 |
–2,6 |
–0,1 |
2,0 |
–2,4 |
0,7 |
|
|
FR |
–0,6 |
10,4 |
–0,2 |
–0,5 |
16,6 |
–1,8 |
0,2 |
–1,6 |
0,0 |
1,0 |
–0,4 |
–0,3 |
|
|
HR |
0,1 |
–9,1 |
0,5 |
1,9 |
–15,6 |
0,6 |
–0,2 |
–1,4 |
–0,4 |
–14,0 |
–16,4 |
–15,3 |
|
|
IT |
2,2 |
–12,4 |
2,6 |
–2,9 |
–7,7 |
–4,2 |
0,6 |
–0,4 |
0,4 |
: |
: |
: |
|
|
CY |
0,4 |
2,3 |
0,9 |
3,3 |
–2,0 |
2,0 |
–0,1 |
–1,4 |
–0,3 |
7,0 |
–7,4 |
5,7 |
|
|
LV |
–2,8 |
–14,9 |
–2,4 |
–1,0 |
–6,0 |
–2,3 |
0,0 |
3,4 |
–0,2 |
–2,0 |
–9,4 |
–3,3 |
|
|
LT |
–0,3 |
–11,1 |
0,2 |
0,5 |
–12,6 |
–0,8 |
0,7 |
–0,6 |
0,5 |
3,0 |
–2,4 |
1,7 |
|
|
LU |
–2,1 |
–0,6 |
–1,6 |
–0,3 |
27,1 |
–1,6 |
0,0 |
–2,5 |
–0,2 |
–1,0 |
27,6 |
–2,3 |
|
|
HU |
2,4 |
14,8 |
2,8 |
2,7 |
–16,9 |
1,4 |
–0,2 |
–2,0 |
–0,4 |
–1,0 |
–7,4 |
–2,3 |
|
|
MT |
0,5 |
–3,4 |
0,9 |
–4,5 |
–1,3 |
–5,8 |
0,0 |
–2,6 |
–0,2 |
7,0 |
–0,4 |
5,7 |
|
|
NL |
–0,7 |
5,0 |
–0,3 |
–4,8 |
23,4 |
–6,1 |
0,1 |
–2,6 |
–0,1 |
2,0 |
21,6 |
0,7 |
|
|
AT |
1,1 |
9,2 |
1,5 |
1,8 |
–13,4 |
0,5 |
–0,1 |
–2,7 |
–0,3 |
2,0 |
9,6 |
0,7 |
|
|
PL |
2,8 |
6,3 |
3,3 |
–0,7 |
–22,5 |
–2,0 |
0,9 |
1,4 |
0,7 |
2,0 |
–11,4 |
0,7 |
|
|
PT |
1,3 |
–10,2 |
1,8 |
2,7 |
16,8 |
1,4 |
–0,2 |
–0,7 |
–0,4 |
2,0 |
–7,4 |
0,7 |
|
|
RO |
–0,5 |
–17,9 |
–0,1 |
–2,5 |
–20,2 |
–3,8 |
0,2 |
2,1 |
0,0 |
1,0 |
–28,4 |
–0,3 |
|
|
SI |
–1,4 |
9,1 |
–1,0 |
1,5 |
12,9 |
0,2 |
–0,2 |
0,5 |
–0,4 |
1,0 |
–3,4 |
–0,3 |
|
|
SK |
1,9 |
–2,9 |
2,4 |
0,8 |
–32,0 |
–0,5 |
0,2 |
–0,2 |
0,0 |
4,0 |
1,6 |
2,7 |
|
|
FI |
–3,3 |
19,7 |
–2,8 |
3,9 |
3,8 |
2,6 |
1,1 |
1,9 |
0,9 |
3,0 |
18,6 |
1,7 |
|
|
SE |
–2,8 |
9,2 |
–2,4 |
–3,3 |
16,0 |
–4,6 |
0,1 |
–1,3 |
–0,1 |
8,0 |
19,6 |
6,7 |
|
|
UK |
–5,9 p |
1,9 |
–5,4 |
5,5 p |
5,3 |
4,2 |
1,21, 1,2 p |
1,7 |
1,0 |
2,0 |
13,6 |
0,7 |
|
Izvor: Eurostat.
* označava statistički značajne promjene.
Napomena: EUnw i EAnw odnose se na neponderirane prosjeke EU-a i europodručja. Procjene statističke značajnosti promjena pokazatelja koji se temelje na anketi o radnoj snazi i istraživanju o dohotku i životnim uvjetima nisu bile dostupne 2. prosinca 2019.
Oznaka b označava prekid vremenskog niza; e: procjenu; p: okvirne rezultate i u: nisku pouzdanost (mali broj opažanja).
Prilog 3. Regionalna raščlamba odabranih glavnih pokazatelja u pregledu socijalnih pokazatelja
Slika 1.: Stopa zaposlenosti, 2018.
(%, udio osoba u dobi od 20 do 64 godine, po regijama razine NUTS 2)
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: lfst_r_lfe2emprtn).
Slika 2.: Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti, 2018.
(razlika u postotnim bodovima, stopa zaposlenosti muškaraca umanjena za stopu zaposlenosti žena na temelju osoba u dobi od 20 do 64 godine, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti definiraju se kao razlika između stope zaposlenosti muškaraca i stope zaposlenosti žena među osobama u dobi od 20 do 64 godine; stopa zaposlenosti muškaraca bila je dosljedno viša od stope zaposlenosti žena u svim regijama.
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: lfst_r_lfe2emprtn).
Slika 3.: Stopa nezaposlenosti, 2018.
(%, udio radne snage u dobi od 15 do 74 godine, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: Korzika (FRM0), Gradišće (AT11), Lubuskie (PL43), Opolskie (PL52), Cumbria (UKD1), Cornwall i otočje Scilly (UKK3), sjeveroistočna Škotska (UKM5) te Škotske visoravni i otoci (UKM6), niska pouzdanost.
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: lfst_r_lfu3rt).
Slika 4.: Stopa dugotrajne nezaposlenosti (12 mjeseci ili dulje), 2018.
(%, udio aktivnog stanovništva, po regijama razine NUTS 2)
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: tgs00053).
Slika 5.: Mladi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (skupina NEET), 2018.
(%, udio osoba u dobi od 15 do 24 godine, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: uključuje podatke niske pouzdanosti za neke regije (previše brojne za navođenje poimence). Prekid u nizu za sve regije u Poljskoj.
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: edat_lfse_22).
Slika 6.: Osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, 2018.
(%, udio osoba u dobi od 18 do 24 godine, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: uključuje podatke niske pouzdanosti za neke regije (previše za dokument). Austrija, makroregija Poludniowo-Zachodni (PL5), makroregija Centralny (PL7), makroregija Wschodni (PL8), London (UKI), jugozapadna Engleska (UKK): razina NUTS 1. Dresden (DED2), Voreio Aigaio (EL41), Notio Aigaio (EL42), Peloponez (EL65), Małopolskie (PL21), sjeverni Yorkshire (UKE2), sjeveroistočna Škotska (UKM5): 2017. Trier (DEB2), Thessalia (EL61), autonomna regija Madeira (PT30): 2016. provincija Luksemburg (BE34), Dytiki Makedonia (EL53), Warszawski stołeczny (PL91) te Škotske visoravni i otoci (UKM6): 2015.
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: edat_lfse_16).
Slika 7.: Osobe izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, 2018.
(%, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: Belgija, Francuska, Litva, Poljska, Portugal, Finska i Ujedinjena Kraljevina: nacionalni podaci. Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Austrija, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina: 2017.
Izvor: Eurostat (mrežne oznake podataka: ilc_peps11 i ilc_peps01).
Slika 8.: Učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva, 2018.
(%, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: Belgija, Bugarska, Češka, Njemačka, Španjolska, Francuska, Litva, Mađarska, Poljska, Portugal i Švedska: nacionalni podaci. Danska, Slovenija i Finska: 2017. Austrija: 2017., procjene; Gradišće (AT11): niska pouzdanost. Irska: okvirni rezultati.
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: tespm050_r).
Slika 9.: Samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenim pregledom, 2018.
(%, samoprijavljene neispunjene potrebe zbog „financijskih razloga”, „listi čekanja” ili „prevelike udaljenosti”, regije razine NUTS 2)
Napomena: Nizozemska i Poljska: razina NUTS 1. Belgija, Njemačka, Francuska, Litva, Austrija i Portugal: nacionalni podaci. Ujedinjena Kraljevina: nacionalni podaci, okvirni rezultati.
Izvor: Eurostat (mrežne oznake podataka: hlth_silc_08_r i tespm110).
Slika 10.: Kvintilni omjer dohotka, 2017.
(indeks, po regijama razine NUTS 2)
Napomena: Grčka: razina NUTS 1. Belgija, Bugarska, Češka, Njemačka, Španjolska, Francuska, Litva, Mađarska, Austrija, Poljska, Portugal, Slovenija, Švedska i Ujedinjena Kraljevina: nacionalni podaci. Irska: 2018., okvirni rezultati. Nizozemska: 2018.
Izvor: Eurostat (mrežne oznake podataka: ilc_di11_r i ilc_di11).
Prilog 4. Metodološka bilješka o utvrđivanju trendova i razina pregleda
Europska komisija, Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu dogovorili su sredinom 2015. metodologiju za ocjenu uspješnosti država članica u pregledu glavnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja. Usuglašeno je da bi se primjenom metodologije za svaki pokazatelj trebala dobiti mjera relativnog položaja svake države članice unutar distribucije vrijednosti pokazatelja (rezultata) EU-a. Metodologija se primjenjuje zajednički na godišnje razine (razine) i na jednogodišnje promjene (promjene), čime se omogućuje cjelokupna ocjena rezultata država članica 1 .
Komisija je 2017. u dogovoru s Odborom za zapošljavanje i Odborom za socijalnu zaštitu odlučila na novi pregled socijalnih pokazatelja primijeniti metodologiju priloženu europskom stupu socijalnih prava.
Za svaki se pokazatelj razine i promjene preračunavaju u standardne rezultate (poznate i pod nazivom z-vrijednosti) kako bi se za sve pokazatelje primijenilo isto mjerilo. To se postiže standardizacijom sirovih vrijednosti razina i promjena u skladu s formulom:
Potom se analizira distribucija rezultata (zasebno za razine i promjene). Tim se pristupom omogućuje da se sirova vrijednost za svaku državu članicu iskaže brojem standardnih odstupanja od (neponderiranog) prosjeka. Rezultati svake države članice ocjenjuju se i razvrstavaju na temelju dobivenih z-vrijednosti u odnosu na skup prethodno definiranih pragova, određenih kao višekratnici standardnog odstupanja.
Najvažniji je aspekt tog pristupa određivanje pragova. S obzirom na to da o distribuciji uočenih sirovih vrijednosti nije moguća pretpostavka o parametrima 2 , pri odabiru pragova u pravilu se primjenjuje praktični pristup. Prema analizi ključnih pokazatelja u pregledu, dogovoreno je da se u obzir uzme sljedeće:
1.svi rezultati ispod –1 smatraju se vrlo dobrim rezultatima
2.svi rezultati od –1 do –0,5 smatraju se dobrim rezultatima
3.svi rezultati od –0,5 do 0,5 smatraju se neutralnim rezultatima
4.svi rezultati od 0,5 do 1 smatraju se lošim rezultatima
5.svi rezultati iznad 1 smatraju se vrlo lošim rezultatima 3
Tablica 1: Granične vrijednosti z-rezultata
|
|
granične vrijednosti z-rezultata |
||||
|
–1,0 |
–0,5 |
0 |
0,5 |
1,0 |
|
|
(ispod) |
(ispod) |
(između) |
(iznad) |
(iznad) |
|
|
Ocjena |
|||||
|
Razine |
Vrlo niske |
Niske |
Prosječne |
Visoke |
Vrlo visoke |
|
|
|
||||
|
Promjene |
Znatno niže od prosječnih |
Niže od prosječnih |
Prosječne |
Više od prosječnih |
Znatno više od prosječnih |
Kombiniranjem vrednovanja razina i promjena moguće je klasificirati ukupne rezultate određene zemlje prema svakom pokazatelju unutar jedne od navedenih sedam kategorija. Rezultati su označeni bojama za podatke navedene u tekstu izvješća.
U tablicama u nastavku su na temelju z-vrijednosti razvrstani oni pokazatelji za koje se niske vrijednosti smatraju dobrim rezultatima (npr. stopa nezaposlenosti, AROPE itd.).
|
Najbolji rezultati |
rezultat manji od –1,0 za razine i manji od 1,0 za promjene |
države članice s razinama znatno boljima od prosjeka EU-a u kojima se stanje poboljšava ili se ne pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Bolji rezultati od prosječnih |
rezultati od –1,0 do –0,5 za razine i manji od 1,0 za promjene ili rezultati od –0,5 do 0,5 za razine i manji od –1,0 za promjene |
države članice s razinama boljima od prosjeka EU-a u kojima se stanje poboljšava ili se ne pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Dobri rezultati, ali potrebno praćenje |
rezultati manji od –0,5 za razine i veći od 1,0 za promjene te promjena veća od nule 4 |
države članice s razinama boljima ili znatno boljima od prosjeka EU-a, ali u kojima se stanje pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Prosječni/neutralni rezultati |
rezultati od –0,5 do 0,5 za razine i od –1,0 do 1,0 za promjene |
države članice s prosječnim razinama u kojima se stanje ne poboljšava ni pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Slabi rezultati koji se poboljšavaju |
rezultat veći od 0,5 za razine i manji od –1,0 za promjene |
države članice s razinama lošijima ili znatno lošijima od prosjeka EU-a, ali u kojima se stanje poboljšava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Potrebno praćenje |
rezultati od 0,5 do 1,0 za razine i veći od –1,0 za promjene ili rezultati od –0,5 do 0,5 za razine i veći od 1,0 za promjene (te promjena veća od nule 5 ) |
U ovoj kategoriji razlikuju se dva slučaja: i. države članice s razinama lošijima od prosjeka EU-a u kojima se stanje pogoršava ili se ne poboljšava dovoljno brzo; ii. države članice s razinama u skladu s prosjekom EU-a, ali u kojima se stanje pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Kritično stanje |
rezultat veći od 1,0 za razine i veći od –1,0 za promjene |
države članice s razinama znatno lošijima od prosjeka EU-a u kojima se stanje pogoršava ili se ne poboljšava dovoljno brzo |
U tablicama u nastavku su na temelju z-vrijednosti razvrstani oni pokazatelji za koje se visoke vrijednosti smatraju dobrim rezultatima (npr. stopa zaposlenosti, sudjelovanje u skrbi o djeci itd.).
|
Najbolji rezultati |
rezultat veći od 1,0 za razine i veći od –1,0 za promjene |
države članice s razinama znatno boljima od prosjeka EU-a u kojima se stanje poboljšava ili se ne pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Bolji rezultati od prosječnih |
rezultat od 1,0 do 0,5 za razine i veći od –1,0 za promjene ili rezultat od –0,5 do 0,5 za razine i veći od 1,0 za promjene |
države članice s razinama boljima od prosjeka EU-a u kojima se stanje poboljšava ili se ne pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Dobri rezultati, ali potrebno praćenje |
rezultat veći od 0,5 za razine i manji od –1,0 za promjene te promjena manja od nule 6 |
države članice s razinama boljima ili znatno boljima od prosjeka EU-a, ali u kojima se stanje pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Prosječni/neutralni rezultati |
rezultati od –0,5 do 0,5 za razine i od –1,0 do 1,0 za promjene |
države članice s prosječnim razinama u kojima se stanje ne poboljšava ni pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Slabi rezultati koji se poboljšavaju |
rezultat manji od –0,5 za razine i veći od 1,0 za promjene |
države članice s razinama lošijima ili znatno lošijima od prosjeka EU-a, ali u kojima se stanje poboljšava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Potrebno praćenje |
rezultati od –0,5 do –1,0 za razine i manji od 1,0 za promjene ili rezultati od –0,5 do 0,5 za razine i manji od –1,0 za promjene (te promjena manja od nule 7 ) |
U ovoj kategoriji razlikuju se dva slučaja: i. države članice s razinama lošijima od prosjeka EU-a u kojima se stanje pogoršava ili se ne poboljšava dovoljno brzo; ii. države članice s razinama u skladu s prosjekom EU-a, ali u kojima se stanje pogoršava znatno brže od prosjeka EU-a |
|
Kritično stanje |
rezultat manji od 1,0 za razine i manji od 1,0 za promjene |
države članice s razinama znatno lošijima od prosjeka EU-a u kojima se stanje pogoršava ili se ne poboljšava dovoljno brzo |
Tablični prikaz pragova
|
Vrlo nizak |
Nizak |
Prosječan |
Visok |
Vrlo visok |
||
|
Osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje (% stanovništva u dobi od 18 do 24 godine) |
Razine |
manje od 5,3 % |
manje od 7,3 % |
od 7,3 % do 11,2 % |
više od 11,2 % |
više od 13,2 % |
|
Promjene |
manje od –0,9 postotnih bodova |
manje od –0,5 postotnih bodova |
od –0,5 postotnih bodova do 0,2 postotna boda |
više od 0,2 postotna boda |
više od 0,8 postotnih bodova |
|
|
Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti (u postotnim bodovima) |
Razine |
manje od 5,4 % |
manje od 8,0 % |
od 8,0 % do 13,2 % |
više od 13,2 % |
više od 15,8 % |
|
Promjene |
manje od –0,7 postotnih bodova |
manje od –0,3 postotna boda |
od –0,3 postotna boda do 0,5 postotnih bodova |
više od 0,5 postotnih bodova |
više od 0,8 postotnih bodova |
|
|
Kvintilni omjer dohotka (S80/S20) |
Razine |
manje od 3,7 |
manje od 4,3 |
od 4,3 do 5,5 |
više od 5,5 |
više od 6,2 |
|
Promjene |
manje od –0,4 |
manje od –0,2 |
između –0,2 i 0,1 |
više od 0,1 |
više od 0,3 |
|
|
Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (u %) |
Razine |
manje od 16,4 % |
manje od 19,1 % |
od 19,1 % do 24,6 % |
više od 24,6 % |
više od 27,4 % |
|
Promjene |
manje od –2,8 postotnih bodova |
manje od –1,9 postotnih bodova |
od –1,9 postotnih bodova do 0,0 postotnih bodova |
više od 0,0 postotnih bodova |
više od 0,9 postotnih bodova |
|
|
Stopa skupine NEET među mladima (% ukupnog stanovništva u dobi od 15 do 24 godine) |
Razine |
manje od 6,1 % |
manje od 7,9 % |
od 7,9 % do 11,4 % |
više od 11,4 % |
više od 13,2 % |
|
Promjene |
manje od –1,5 postotnih bodova |
manje od –1,1 postotnog boda |
od –1,1 postotnog boda do –0,3 postotna boda |
više od –0,3 postotna boda |
više od 0,1 postotnog boda |
|
|
Stopa zaposlenosti (% stanovništva u dobi od 20 do 64 godine) |
Razine |
manje od 68,5 % |
manje od 71,2 % |
od 71,2 % do 76,6 % |
više od 76,6 % |
više od 79,3 % |
|
Promjene |
manje od 0,7 postotnih bodova |
manje od 1,0 postotnih bodova |
od 1,0 postotnih bodova do 1,7 postotnih bodova |
više od 1,7 postotnih bodova |
više od 2,0 postotnih bodova |
|
|
Stopa nezaposlenosti (% aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine) |
Razine |
manje od 2,9 % |
manje od 4,8 % |
od 4,8 % do 8,4 % |
više od 8,4 % |
više od 10,2 % |
|
Promjene |
manje od –1,7 postotnih bodova |
manje od –1,4 postotna boda |
od –1,4 postotna boda do –0,7 postotnih bodova |
više od –0,7 postotnih bodova |
više od –0,0 postotnih bodova |
|
|
Stopa dugotrajne nezaposlenosti (% aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine) |
Razine |
manje od 0,2 % |
manje od 1,4 % |
od 1,4 % do 4,0 % |
više od 4,0 % |
više od 5,3 % |
|
Promjene |
manje od –1,2 postotna boda |
manje od –0,9 postotnih bodova |
od –0,9 postotnih bodova do –0,4 postotna boda |
više od –0,4 postotna boda |
više od –0,1 postotnog boda |
|
|
Realni GDHI po glavi stanovnika (2008. = 100) |
Razine |
manje od 93,6 |
manje od 100,1 |
od 100,1 do 113,2 |
više od 113,2 |
više od 119,8 |
|
Promjene |
manje od 0,0 postotnih bodova |
manje od 1,2 postotna boda |
od 1,2 postotna boda do 3,7 postotnih bodova |
više od 3,7 postotnih bodova |
više od 4,9 postotnih bodova |
|
|
Neto dohodak radnika samca koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu (razine u paritetima kupovne moći, promjene u nacionalnoj valuti u realnim iznosima) |
Razine |
manje od 13,381 |
manje od 16,990 |
od 16,990 do 24,209 |
više od 24,209 |
više od 27,819 |
|
Promjene |
manje od –0,1 % |
manje od 1,2 % |
od 1,2 % do 3,8 % |
više od 3,8 % |
više od 5,1 % |
|
|
Učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva (u %) |
Razine |
manje od 23,4 % |
manje od 28,7 % |
od 28,7 % do 39,3 % |
više od 39,3 % |
više od 44,6 % |
|
Promjene |
manje od –3,1 postotnog boda |
manje od –1,8 postotnih bodova |
od –1,8 postotnih bodova do 0,9 postotnih bodova |
više od 0,9 postotnih bodova |
više od 2,2 postotna boda |
|
|
Djeca mlađa od tri godine u sustavu formalne skrbi o djeci (u %) |
Razine |
manje od 16,4 % |
manje od 24,9 % |
od 24,9 % do 41,9 % |
više od 41,9 % |
više od 50,4 % |
|
Promjene |
manje od –3,8 postotnih bodova |
manje od –1,3 postotna boda |
od –1,3 postotna boda do 3,8 postotnih bodova |
više od 3,8 postotnih bodova |
više od 6,3 postotna boda |
|
|
Samoprijavljena neispunjena potreba za zdravstvenom skrbi (u %) |
Razine |
manje od –0,6 % |
manje od 1,1 % |
od 1,1 % do 4,4 % |
više od 4,4 % |
više od 6,1 % |
|
Promjene |
manje od –0,8 postotnih bodova |
manje od –0,3 postotna boda |
od –0,3 postotna boda do 0,7 postotnih bodova |
više od 0,7 postotnih bodova |
više od 1,2 postotna boda |
|
|
Pojedinci koji posjeduju osnovne opće digitalne vještine ili vještine koje su iznad osnovnih (% stanovništva u dobi od 16 do 74 godine) |
Razine |
manje od 43,4 % |
manje od 50,4 % |
između 50,4 % i 64,3 % |
više od 64,3 % |
više od 71,3 % |
|
Promjene |
manje od –3,0 postotnih bodova |
manje od –0,9 postotnih bodova |
između –0,9 postotnih bodova i 3,5 postotnih bodova |
više od 3,5 postotnih bodova |
više od 5,6 postotnih bodova |
Prilog 5.: Sažeti pregled „trendova u zapošljavanju na koje treba obratiti pozornost” i broj država članica u kojima se stanje pogoršava ili poboljšava, kako je utvrđeno Instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja 2019. (EPM)
Napomena: promjene u razdoblju 2017.–2018., osim za stopu rizika od siromaštva nezaposlenih, zamku nezaposlenosti i rodno uvjetovanu razliku u plaćama u razdoblju 2016.–2017.
Prilog 6.: Sažeti pregled „trendova u socijalnoj politici na koje treba obratiti pozornost” i broj država članica u kojima se stanje pogoršava ili poboljšava u razdoblju 2016.–2017., kako je utvrđeno u ažuriranom izdanju Instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite iz 2019.
Napomena: za pokazatelje koji se temelje na istraživanju EU-a o dohotku i životnim uvjetima promjene se zaista općenito odnose na razdoblje 2015.–2016. za pokazatelje dohotka i intenziteta rada u kućanstvima. Za pokazatelje koji se temelje na istraživanju o radnoj snazi (stopa dugotrajne nezaposlenosti, osobe koje su rano napustile školovanje, udio nezaposlenosti mladih, mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (od 15 do 24 godine), stopa zaposlenosti (od 55 do 64 godine)) promjene se odnose na razdoblje 2017.–2018.
Uz iznimku novog pokazatelja „neto dohodak radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu”, za koji se za razine i promjene upotrebljavaju trogodišnje prosječne vrijednosti kako bi se kompenzirale kratkoročne fluktuacije.
Provedena su ispitivanja normalne i T-distribucije čiji je rezultat odbacivanje svih distribucijskih hipoteza.
U slučaju normalne distribucije odabrani pragovi okvirno odgovaraju 15 %, 30 %, 50 %, 70 % i 85 % kumulativne distribucije.
Potonji uvjet sprečava da se stanje u državi članici s „niskom” ili „vrlo niskom” razinom označi kao „pogoršavajuće” kada je iskazana promjena „znatno veća od prosječne”, ali se i dalje poboljšava.
Potonji uvjet sprečava da se stanje u državi članici s „prosječnom” razinom označi kao stanje za koje je „potrebno praćenje” kada je iskazana promjena „znatno veća od prosječne”, ali se i dalje poboljšava.
Potonji uvjet sprečava da se stanje u državi članici s „visokom” ili „vrlo visokom” razinom označi kao „pogoršavajuće” kada je iskazana promjena „znatno manja od prosječne”, ali se i dalje poboljšava.
Potonji uvjet sprečava da se stanje u državi članici s „prosječnom” razinom označi kao stanje za koje je „potrebno praćenje” kada je iskazana promjena „znatno manja od prosječne”, ali se i dalje poboljšava.
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 17.12.2019.
COM(2019) 653 final
PRIJEDLOG ZAJEDNIČKOG IZVJEŠĆA KOMISIJE I VIJEĆA O ZAPOŠLJAVANJU
uz Komunikaciju Komisije
o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.
SADRŽAJ
PREDGOVOR
KLJUČNE PORUKE
1. PREGLED KRETANJA NA TRŽIŠTU RADA TE SOCIJALNIH KRETANJA I POTEŠKOĆA U EUROPSKOJ UNIJI
1.1. Kretanja na tržištu rada
1.2. Socijalna kretanja
2. ISJEČCI IZ PREGLEDA SOCIJALNIH POKAZATELJA
2.1. Pojašnjenja pregleda
2.2. Prikupljeni podaci iz pregleda socijalnih pokazatelja
3. ZAPOSLENOST I SOCIJALNE REFORME – REZULTATI I AKTIVNOSTI DRŽAVA ČLANICA
3.1. Peta smjernica: Poticanje potražnje za radnom snagom
3.1.1. Ključni pokazatelji
3.1.2. Odgovor politike
3.2. Šesta smjernica: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama
3.2.1. Ključni pokazatelji
3.2.2. Odgovor politike
3.3. Sedma smjernica: Poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga
3.3.1. Ključni pokazatelji
3.3.2. Odgovor politike
3.4. Osma smjernica: Promicanje jednakih prilika za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva
3.4.1. Ključni pokazatelji
3.4.2. Odgovor politike
PREDGOVOR
Zajedničko izvješće o zapošljavanju koje sastavljaju Europska komisija i Vijeće propisano je člankom 148. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Početni prijedlog ovog izvješća, koji je izradila Europska komisija, dio je jesenskog paketa koji uključuje Godišnju strategiju održivog rasta kojom započinje ciklus europskog semestra. U Zajedničkom izvješću o zapošljavanju navodi se godišnji pregled ključnih kretanja u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u Europi, kao i reformi država članica, u skladu sa smjernicama za politike zapošljavanja država članica 1 . Pri izvješćivanju o tim reformama prati se struktura smjernica: poticanje potražnje za radnom snagom (peta smjernica), poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama (šesta smjernica), poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga (sedma smjernica) te promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti i suzbijanje siromaštva (osma smjernica).
Svrha Zajedničkog izvješća o zapošljavanju isto je tako praćenje uspješnosti država članica s obzirom na pregled socijalnih pokazatelja utvrđen u kontekstu europskog stupa socijalnih prava. Europski parlament, Vijeće i Komisija zajedno su proglasili stup 17. studenoga 2017. Njime se utvrđuju načela i prava u sljedeća tri područja: i. jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, ii. pravedni uvjeti rada i iii. socijalna zaštita i uključenost. Praćenje napretka u tim područjima temelji se na detaljnoj analizi pregleda socijalnih pokazatelja priloženog stupu.
Zajedničko izvješće o zapošljavanju strukturirano je na sljedeći način: u uvodnom se poglavlju (poglavlje 1.) izvješćuje o glavnim kretanjima na tržištu rada i socijalnim kretanjima u Europskoj uniji; u poglavlju 2. predstavljeni su glavni rezultati analize pregleda socijalnih pokazatelja povezanih s europskim stupom socijalnih prava; u poglavlju 3. navodi se detaljan opis ključnih pokazatelja za zemlje (uključujući socijalne pokazatelje) i politika koje države članice provode u skladu sa smjernicama za politike zapošljavanja.
KLJUČNE PORUKE
Europa napreduje u ostvarivanju ciljeva europskog stupa socijalnih prava. Na temelju pregleda socijalnih pokazatelja uz stup, kretanja na tržištu rada i socijalna kretanja u EU-u i dalje su pozitivna za 9 od 14 glavnih pokazatelja. Za ostalih 5 kretanje je i dalje stabilno ili je, u prosjeku, zabilježeno blago negativno kretanje u odnosu na prethodnu godinu (tj. za osobe koje rano napuštaju obrazovanje ili osposobljavanje, rodno uvjetovanu razliku u zaposlenosti, učinak socijalnih transfera na smanjenje siromaštva, kvintilni omjer dohotka i samoprijavljenu neispunjenu potrebu za zdravstvenom skrbi). Konvergencija u državama članicama zabilježena je, u različitoj mjeri, za više od polovine glavnih pokazatelja. U svim je državama članicama osim Nizozemske barem jedan od pokazatelja znatno ispod prosjeka (ili je kretanje zamjetno negativno).
|
Pregled socijalnih pokazatelja pokazuje da su kretanja na tržištu rada i socijalna kretanja u EU-a pozitivna, ali neka pitanja ostaju neriješena |
||
|
Prošle je godine u prosjeku zabilježeno poboljšanje za 9 od 14 glavnih pokazatelja.
U 14 država članica
Neto dohodak radnika samca koji zarađuje prosječnu plaću
|
Ocjena glavnih pokazatelja u pregledu socijalnih pokazatelja, studeni 2019.
|
Izvor: službe Komisije na temelju podataka Eurostata i podaci OECD-a. |
Zaposlenost se i dalje povećava, iako sporije nego posljednjih godina. U trećem tromjesečju 2019. u EU-u je bilo zaposleno 241,5 milijuna osoba, što je najviša ikad dosegnuta razina. Stariji i visokokvalificirani radnici i dalje su glavni pokretači rasta zaposlenosti. Očekuje se da će, zbog usporavanja gospodarskog rasta, rast zaposlenosti biti manji u preostalom tromjesečju 2019. i 2020. Stoga se trenutačno predviđa da bi se 2020. stopa zaposlenosti osoba u dobi od 20 do 64 godina mogla približiti cilju strategije Europa 2020. od 75 %, ali će ostati neznatno ispod te razine.
|
Tržište rada funkcionira bolje nego ikad |
||
|
241,5 milijuna
Dodatnih 17 milijuna
73,9 %
|
Stope zaposlenosti i nezaposlenosti u EU-u i europodručju
* prosjek za prvo i drugo tromjesečje, sezonski prilagođen. Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. |
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. |
Nezaposlenost je pala na najnižu ikad zabilježenu razinu od 6,3 % u trećem tromjesečju 2019. U državama članicama nastavlja se konvergencija prema nižim razinama. Smanjuju se i nezaposlenost mladih te dugotrajna nezaposlenost, iako su u nekim državama članicama još uvijek visoke. Nedostatak radne snage najizraženiji je u državama članicama s niskom nezaposlenošću, iako se udio poduzeća koja se suočavaju s nedostatkom radne snage počeo smanjivati zbog usporavanja gospodarskog rasta.
|
Nedostatak radne snage javlja se tamo gdje je nezaposlenost niska |
||
|
15,6 milijuna nezaposlenih osoba u trećem tromjesečju 2019. (za 11 milijuna manje od najviše razine 2013.) 6,3 % stopa nezaposlenosti u trećem tromjesečju 2019. 2,5 % stopa dugotrajne nezaposlenosti (> 12 mjeseci) 14,4 % stopa nezaposlenosti mladih u trećem tromjesečju 2019. |
Pokazatelj nedostatka radne snage (lijevo) i stopa nezaposlenosti (desno) – 2018.
|
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi te istraživanje poslovanja i potrošača. Složeni pokazatelj uključuje sve sektore (vidjeti Izvješće o razvoju tržišta rada i plaća za 2019.). |
Stalan pad broja osoba koje su izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti nastavio se 2018. šestu godinu zaredom. Samo se te godine broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti smanjio za približno 2,7 milijuna u odnosu na prethodnu godinu. Ističe se nastavak naglog smanjenja teške materijalne oskudice i, u manjoj mjeri, udjela osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada, zahvaljujući stabilnom funkcioniranju tržišta rada. Međutim, udio osoba izloženih riziku od siromaštva (pokazatelj relativnog siromaštva) ostao je uglavnom stabilan u odnosu na 2017. Ako se opći trend nastavi trenutačnim tempom, u EU-u bi se broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti do 2020. mogao smanjiti za približno 13 milijuna od 2008. (u odnosu na cilj strategije Europa 2020. od 20 milijuna). Neke skupine, posebice djeca i osobe s invaliditetom, suočavaju se sa znatno većim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti.
|
Stopa AROPE se smanjuje zahvaljujući smanjenju teške materijalne oskudice i poboljšanju uvjeta na tržištu rada |
||
|
110 milijuna osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, sedam milijuna manje nego 2008. 24,3 % djece izloženo je riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je više od prosjeka. 21 % iznosi udio ukupnog dohotka koji ostvari najsiromašnijih 40 % stanovništva. |
Stopa izloženosti riziku od siromaštva i socijalne isključenosti
|
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. |
Dohodovna nejednakost uglavnom se neznatno povećala te je i dalje na visokoj razini u odnosu na razdoblje prije krize, iako je u međunarodnoj usporedbi relativno povoljna. Na razini EU-a dohodak 20 % najbogatijih kućanstava u prosjeku je više od pet puta veći od dohotka 20 % najsiromašnijih. Taj se omjer, nakon blagog pada prethodne godine, 2018. neznatno povećao. Uz nekoliko iznimki, države članice s najvišim razinama dohodovne nejednakosti su 2018. zabilježile dodatno povećanje. Udio dohotka 40 % stanovništva s najnižim dohotkom ostao je uglavnom stabilan 2018. nakon oporavka 2017. Za rješavanje pitanja dohodovne nejednakosti potrebno je djelovanje država članica u različitim područjima, uključujući izradu poreznih sustava i sustava naknada, utvrđivanje (minimalne) plaće, poticanje jednakih mogućnosti u obrazovanju i osposobljavanju od rane dobi, osiguravanje pristupa pristupačnim i kvalitetnim uslugama, promicanje rodne jednakosti i uklanjanje regionalnih razlika.
Pitanje rodne jednakosti još nije riješeno. Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti (11,6 postotnih bodova 2018.) i plaćama (16,2 % 2017.) znatne su te od 2013. gotovo stabilne. I dalje postoje velike razlike među državama članicama. Roditeljske obveze i obveze skrbi, zajedno s ograničenim pristupom skrbi o djeci i drugim uslugama (skrbi) te novčano destimulirajuće mjere za sudjelovanje na tržištu rada, glavni su pokretači nižih stopa zaposlenosti žena. U većini država članica roditeljstvo negativno utječe na stope zaposlenosti žena, a za muškarce se opaža suprotno. Razlike u plaćama nastaju unatoč tomu što žene u prosjeku imaju više razine kvalifikacija od muškaraca. Te se razlike prenose i na mirovinu u kasnijoj životnoj dobi. Nekoliko država članica poduzima mjere za poboljšanje pristupa pristupačnim i kvalitetnim uslugama skrbi, ali poteškoće su i dalje prisutne. Konkretne mjere za smanjenje rodno uvjetovane razlike u plaćama, uglavnom povezane s transparentnošću plaća, provode se tek u ograničenom broju zemalja.
|
Rodne nejednakosti u zaposlenosti i plaćama i dalje su znatne |
|||||||||||
|
11,6 postotnih bodova
9,2 postotna boda
16,2 %
(niža plaća za žene u odnosu na muškarce) 2017.
35,2 %
|
Rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti od 2003. do 2018., razina u EU-u
|
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. |
|||||||||
Rast plaća se 2018. ubrzao, ali je i dalje općenito umjeren. Realne plaće su 2018. (i 2019.) uhvatile priključak s kretanjima produktivnosti. Tijekom prethodne četiri godine povećavale su se nešto sporije od rasta produktivnosti u većini država članica u europodručju. Rast plaća općenito je brži (i jači od rasta produktivnosti) u zemljama srednje i istočne Europe, što doprinosi uzlaznoj konvergenciji unutar EU-a. Trenutačno je, na temelju pregleda socijalnih pokazatelja, razina neto dohotka radnika koji zarađuje prosječnu plaću (korigiranog za razliku u kupovnoj moći) u većini država članica u srednjoj i istočnoj Europi još uvijek znatno ispod prosjeka EU-a. Uravnotežen i održiv rast plaća trebao bi odražavati uvjete na tržištu rada i srednjoročna kretanja produktivnosti, istodobno uzimajući u obzir moguće posljedice na troškovnu konkurentnost i poštujući autonomiju socijalnih partnera.
|
U nekim državama članicama još ima prostora za rast realnih plaća |
||
|
+ 1,1 % rast realnih plaća 2018. u EU-u (+ 0,7 % u europodručju) 9,5 % radnika izloženih riziku od siromaštva u EU-u 16,2 % stopa siromaštva unatoč zaposlenju među zaposlenicima s ugovorom na određeno vrijeme |
Razlika između rasta realnih plaća i rasta produktivnosti
* Države su poredane prema razlici između rasta realnih naknada i rasta realne produktivnosti. Podaci za Irsku odnose se na razdoblje 2015. – 2018. |
Izvor: Eurostat, baza podataka AMECO Europske komisije (realna naknada po zaposleniku, deflator BDP-a; realna produktivnost rada po osobi). |
Stopa siromaštva unatoč zaposlenju i dalje je visoka, ukupno i u mnogim državama članicama. Znatno je viša za kućanstva s osobama koje rade u nepunom radnom vremenu ili s ugovorima na određeno vrijeme. Primjerene minimalne plaće, neovisno o tome jesu li propisane ili kolektivno ispregovarane, mogu pomoći u sprečavanju siromaštva unatoč zaposlenju te istovremeno smanjiti nejednakost plaća i poduprijeti ukupnu potražnju. Razine minimalnih plaća su 2019. porasle u gotovo sve 22 države članice u kojima postoji propisana minimalna plaća.
Obrazovanje, osposobljavanje i vještine znatno utječu na izglede za zapošljavanje. Stopa zaposlenosti u EU-u u prosjeku iznosi 56,1 % za one koji nisu završili srednjoškolsko obrazovanje, 73,4 % za osobe sa završenim obrazovanjem na srednjoj razini i 84,5 % za osobe sa završenim tercijarnim obrazovanjem. Za prilagodbu promjenama u gospodarstvu i na tržištu rada te ekološku tranziciju potrebni su trajno usavršavanje i prekvalifikacija. Unatoč sve većem prepoznavanju važnosti tog pitanja i nizu inicijativa koje se uvode u državama članicama, sudjelovanje odraslih u obrazovnim aktivnostima povećalo se samo u ograničenoj mjeri u posljednjem desetljeću, a samo je nekoliko država članica uspjelo postići znatnije poboljšanje. Ono je i dalje posebno nisko (ispod 5 %) za niskokvalificirane odrasle osobe.
|
Iako su vještine ključne za zapošljivost u svim državama članicama EU-a, razina sudjelovanja odraslih u obrazovanju i dalje je niska
(u postotnim bodovima, osobe u dobi od 20 do 64 godine) |
||||
|
28,4 postotna boda
razlika u stopama zaposlenosti između niskokvalificiranih i visokokvalificiranih radnika
stanovništva u dobi od 30 do 34 godine uspješno je završilo tercijarno obrazovanje (premašen cilj strategije Europa 2020.)
11,1 %
osoba u dobi od 25 do 64 godine sudjelovalo je u obrazovanju odraslih 2018.
Samo 4,3 % niskokvalificiranih odraslih osoba sudjelovalo je u obrazovanju odraslih u EU-u 2018. |
|
Izvor: Eurostat. |
||
Zapošljavanje s ugovorom na određeno vrijeme znatno se razlikuje među državama članicama, iako je posljednjih godina relativno stabilno te u prosjeku iznosi približno 14 %. I dalje se nameće pitanje kako osigurati da nesvojevoljni ugovori na određeno vrijeme budu odskočna daska za stalna radna mjesta te pritom izbjeći začarani krug nezaposlenosti i nesigurnih radnih mjesta. U nekim državama članicama provode se reforme kako bi se osigurala ravnoteža između fleksibilnosti i sigurnosti. Među njima su, u nekim slučajevima, stroži uvjeti za primjenu ugovora na određeno vrijeme i veća jasnoća u pogledu radnih uvjeta.
|
Ugovori na određeno vrijeme često nisu „odskočna daska” |
||
|
14,2 % udio osoba zaposlenih s ugovorima na određeno vrijeme 2018. 53 % svih osoba zaposlenih na određeno vrijeme nesvojevoljno su zaposlene na određeno vrijeme 25,6 % svih osoba zaposlenih na određeno vrijeme prelaze na stalno radno mjesto u roku od jedne godine |
Osobe koje su nesvojevoljno zaposlene na određeno vrijeme kao udio u ukupnom broju zaposlenih osoba (lijevo) i stopa prelaska na stalna radna mjesta (desno)
|
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. |
Rad putem platforme novi je oblik zapošljavanja na europskim tržištima rada. Analiza Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije koja se temelji na istraživanju COLLEEM II, kojim je obuhvaćeno više od polovine država članica, pokazuje da je 2018. 1,4 % radnika u tim zemljama kao svoj glavni izvor zapošljavanja navodilo usluge rada putem platformi. Procjenjuje se da je trećina rada putem platforme u EU-u prekogranična. Uvjeti rada radnika koji rade putem platformi znatno se razlikuju, ovisno o, primjerice, njihovu pravnom statusu (radnik ili samozaposlena osoba), vrsti poslova koje obavljaju i poslovnom modelu matičnog poduzeća. Iako se time otvaraju nove mogućnosti zapošljavanja te omogućuje razvoj inovativnih poslovnih modela, porastom rada putem platforme dovode se u pitanje postojeće prakse na tržištu rada i pravni okviri (npr. u pogledu zaštite uvjeta rada, pristupa kolektivnom pregovaranju i sustavima socijalne zaštite), koji često nisu u potpunosti prilagođeni novim kretanjima. Usto se postavljaju nova pitanja o upotrebi osobnih podataka i algoritamskom upravljanju.
Javne službe za zapošljavanje imaju središnju ulogu u provedbi politika zapošljavanja i olakšavanju usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada davanjem smjernica i aktivnom potporom. Države članice poduzele su mjere za jačanje pružanja individualiziranih usluga te nastoje pojednostavniti i povećati koordinaciju usluga. Međutim, uloga javnih službi za zapošljavanje kao posrednika ostaje neujednačena među državama članicama. I dalje nije jednostavno doprijeti do onih koji su najudaljeniji od tržišta rada. Istodobno se nastoji poboljšati suradnja i razmjena informacija i primjera najbolje prakse u okviru Europske mreže javnih službi za zapošljavanje.
|
U nekoliko država članica ima prostora za poboljšano usklađivanje ponude i potražnje putem javnih službi za zapošljavanje |
||
|
44,3 % nezaposlenih koristi se uslugama javnih službi za zapošljavanje radi pronalaska posla 21,6 % nezaposlenih koristi se uslugama privatnih ureda za zapošljavanje |
Udio nezaposlenih osoba koje se koriste uslugama javnih službi za zapošljavanje radi pronalaska posla
|
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. |
Troškovi stanovanja (iako u padu) previsoki su za veliki dio kućanstava. Troškovi stanovanja preveliko su opterećenje za jednog od deset Europljana. Ne iznenađuje da su time više pogođeni kućanstva s najnižim dohotkom i stanovništvo koje živi u gradovima. Situacija u pogledu vrlo skromnih stambenih uvjeta je stabilna, a smanjuje se u nekim državama članicama srednje i istočne Europe, u kojima su pitanja kvalitete stanovanja naglašenija. Unatoč tim poboljšanjima znatan udio kućanstava u tim zemljama živi u lošim stambenim uvjetima. Beskućništvo, najekstremniji oblik stambene isključenosti, povećalo se tijekom zadnjeg desetljeća u većini država članica. Kao odgovor na to pitanje mnoge su države članice donijele strategije za integrirani odgovor na beskućništvo i stambenu isključenost. Sve se više priznaje važnost usluga prevencije i pojačane suradnje na razini politike i na razini pružanja usluga.
|
Preopterećenost troškovima stanovanja problem je u nekoliko država članica |
||
|
Jedna desetina Europljana preopterećena je troškovima stanovanja 3,9 % stanovništva živi u vrlo skromnim stambenim uvjetima 1,9 % nema kupaonicu ili tuš u svojem stambenom prostoru |
Udio stanovništva koje živi u kućanstvu u kojem ukupni troškovi stanovanja čine više od 40 % raspoloživog dohotka kućanstava, 2018.
|
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. |
Moderniziraju se sustavi socijalne zaštite, a neke države članice proširuju obuhvaćenost njima te poboljšavaju njihovu primjerenost. Međutim, i dalje postoje poteškoće s kojima se suočava nekoliko skupina (posebno samozaposlene osobe i radnici s nestandardnim ugovorima) koje su izložene većoj gospodarskoj nesigurnosti s ograničenim pristupom socijalnoj zaštiti. U prosjeku se učinak socijalnih transfera (isključujući mirovine) na smanjenje siromaštva 2018. smanjio. Nadalje, rizik od siromaštva i dubina siromaštva osoba koje žive u kućanstvima u kojima (gotovo) nema zaposlenih nastavili su se povećavati. U prosjeku tek trećina kratkotrajno nezaposlenih osoba prima naknadu za nezaposlene. Iako su sustavi minimalnog dohotka trenutačno uspostavljeni u svim državama članicama, njihova se primjerenost još uvijek znatno razlikuje.
|
Poboljšavanje obuhvaćenosti i primjerenost ključno je za modernizaciju sustava socijalne zaštite |
||
|
U prosjeku se socijalnim transferima (isključujući mirovine) siromaštvo smanjuje za 33,2 % 32,9 % kratkotrajno nezaposlenih osoba (< 12 mjeseci) obuhvaćeno je naknadama za nezaposlene U osam država članica samozaposlene osobe nemaju pristup zaštiti u slučaju nezaposlenosti U dvije države članice neto dohodak primatelja minimalnog dohotka veći je od nacionalnog praga siromaštva |
Obuhvaćenost naknadama za nezaposlene za kratkotrajno nezaposlene osobe (< 12 mjeseci)
Neto dohodak primatelja minimalnog dohotka (dohodovna godina: 2017.)
Napomena: od 2018. se program minimalnog dohotka primjenjuje i u Italiji. Smatra se da osoba s niskim dohotkom zarađuje 50 % prosječne plaće i radi u punom radnom vremenu. |
Izvor: analiza Europske komisije na temelju podataka Eurostata. |
Radi demografskih promjena nužna je prilagodba mirovina, zdravstvene skrbi i dugotrajne skrbi. Broj radno sposobnog stanovništva u EU-u u prosjeku se već smanjuje, a očekuje se da će se nastaviti smanjivati. U 11 država članica smanjit će se za više od 3 % u sljedećih pet godina. Usto se predviđa snažno povećanje omjera ovisnosti starijih osoba, što bi trebalo potaknuti države članice da poduzmu mjere za modernizaciju svojih sustava mirovinskog osiguranja, zdravstvene skrbi i dugotrajne skrbi te očuvanje njihove primjerenosti i održivosti, uz istodobno osiguravanje pristupa kvalitetnim uslugama. Iako se kapacitet mirovina da zamijene dohodak i pridonesu sprečavanju siromaštva znatno razlikuje među državama članicama, osiguravanje primjerenosti mirovina dobiva na važnosti u raspravi o politikama. Usto, promicanje pristupa sustavima dugotrajne skrbi i njihove održivosti predstavlja poseban izazov jer se mnoge države članice trenutačno uvelike oslanjaju na neformalnu skrb. Stoga su neke od njih započele s reformama kojima je cilj povećati broj skrbnika i poboljšati položaj neformalnih skrbnika (većinom žena).
|
Radi starenja stanovništva potrebna je modernizacija
|
||
|
1,7 % stanovništva navodi neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi 10,2 godine bez zdravstvenih poteškoća u dobi od 65 godina za žene i 9,8 godina za muškarce Pad s tri zaposlene odrasle osobe 2018. na dvije 2050. koje podupiru jednu umirovljenu osobu |
Omjer ovisnosti starijih osoba (omjer broja osoba u dobi iznad 65 godina i onih u dobi od 15 do 64 godine) u EU-u
Napomena: izraženo u odnosu na 100 radno sposobnih osoba (u dobi od 15 do 64 godine). Svijetloplavo područje označava raspon između minimalnih i maksimalnih predviđenih vrijednosti po godini. |
Izvor: Eurostat, polazna predviđanja. |
Jačanje socijalnog tržišnog gospodarstva usko je povezano s jačanjem kvalitete socijalnog dijaloga. Uključenost socijalnih partnera u izradu i provedbu politika zapošljavanja i socijalnih politika te reformi prepoznato je u Smjernicama za zapošljavanje. Općenito gledajući, kvaliteta uključenosti na nacionalnoj i regionalnoj razini ostala je stabilna u većini država članica, iako i dalje postoje razlike među zemljama. Osim toga, opća uključenost socijalnih partnera u europski semestar sporo je napredovala te ima prostora za daljnja poboljšanja. Točnije, za to bi u nekim državama članicama bile potrebne predvidljivije i smislenije razmjene mišljenja za izradu nacionalnih programa reformi, uključujući u pogledu dodijeljenog vremena.
1.PREGLED KRETANJA NA TRŽIŠTU RADA TE SOCIJALNIH KRETANJA I POTEŠKOĆA U EUROPSKOJ UNIJI
U ovom je odjeljku naveden pregled kretanja na tržištu rada te socijalnih kretanja i poteškoća u Europskoj uniji te se u njemu daje detaljna analiza glavnih područja politike zapošljavanja i socijalne politike. Detaljna kretanja po državama članicama navedena su u narednim odjeljcima izvješća.
1.1.Kretanja na tržištu rada
Broj zaposlenih porastao je 2018. petu godinu zaredom, iako sporije nego 2017. (tj. za 1,3 % u odnosu na 1,6 %). Ukupna se zaposlenost nastavila umjereno povećavati i u prva tri tromjesečja 2019. te je dosegnula 241,5 milijuna 2 u trećem tromjesečju 2019., što je oko 2,1 milijun više nego prije godinu dana i ujedno najviša razina ikad dosegnuta u EU-u. Predviđa se da će se ukupna zaposlenost na godišnjoj razini povećati za 1 % 2019. i 0,5 % 2020. 3 U odnosu na najnižu razinu zabilježenu u prvom tromjesečju 2013., više od 17 milijuna osoba pronašlo je posao u EU-u, uključujući 11 milijuna u europodručju.
Stopa zaposlenosti osoba u dobi od 20 do 64 godine nastavila je rasti prema cilju strategije Europa 2020. Povećala se za jedan postotni bod na 73,2 % godišnjeg prosjeka 2018., a u drugom tromjesečju 2019. dosegnula je 73,9 %, što je za 0,8 postotnih bodova više nego u istom tromjesečju prethodne godine. Stopa zaposlenosti rasla je jednakom brzinom u europodručju te se povećala za 0,8 postotnih bodova na godišnjoj razini na 72,7 % u drugom tromjesečju 2019. I u EU-u i u europodručju to su najviše ikad dostignute razine. Nastavi li se to pozitivno kretanje trenutačnim tempom, EU bi mogao lako ostvariti cilj stope zaposlenosti od 75 %. Međutim, trenutačno usporavanje gospodarske aktivnosti, uz smanjenje ponude radne snage u nekim državama članicama, ukazuje na to da bi se stopa zaposlenosti mogla sporije povećavati u narednim tromjesečjima 2019. i 2020., tako da bi se mogla približiti cilju za 2020., a da ga ipak ne dosegne 4 .
Porast sudjelovanja na tržištu rada pratio je pozitivan trend stope zaposlenosti. Stopa aktivnosti za dobnu skupinu od 20 do 64 godine dosegnula je 78,7 % u EU-u i 78,5 % u europodručju u drugom tromjesečju 2019. (u odnosu na 78,4 % odnosno 78,3 % godinu prije). Kao i prethodnih godina, povećanje sudjelovanja na tržištu rada uvelike se oslanjalo na starije radnike (u dobi od 55 do 64 godine) te, u manjoj mjeri, žene.
Slika 1.: Za stope zaposlenosti i nezaposlenosti zabilježeni su najbolji rezultati ikad u EU-u
Stope zaposlenosti i nezaposlenosti u EU-u i europodručju
* prosjek za prvo i drugo tromjesečje, sezonski prilagođen.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Ukupan broj odrađenih sati povećava se sporije, ali postojanije te je sada konačno nadmašena najviša razina 2008. Od početka oporavka 2013. broj zaposlenih znatno se brže povećavao od količine odrađenih sati (od drugog tromjesečja 2013. do drugog tromjesečja 2019. broj zaposlenih porastao je za 7,7 %, a količina odrađenih sati za 7,1 %). U tom se trendu djelomično odražava dugoročni strukturni pad, pogoršan povećanjem (nesvojevoljnog) rada u nepunom radnom vremenu u razdoblju nakon krize i preusmjeravanjem zaposlenosti prema sektorima s nižim intenzitetom rada. Ipak, količina odrađenih sati uhvatila je priključak 2018., čime je po prvi put premašena najviša razina 2008. za 0,3 %.
Stopa nezaposlenosti nastavila se smanjivati 2018. i u prva tri tromjesečja 2019. Otvaranje brojnih radnih mjesta, u kontekstu umjerenog povećanja sudjelovanja na tržištu rada, dovelo je do daljnjeg pada nezaposlenosti. U trećem tromjesečju 2019. stopa nezaposlenosti (u dobi od 15 do 74 godine) smanjila se na 6,3 % u EU-u i 7,5 % u europodručju, sa 6,7 % odnosno 8 % godinu prije. U apsolutnim brojkama to iznosi 15,6 milijuna nezaposlenih osoba u EU-u, što je za približno jedan milijun manje nego u istom tromjesečju prethodne godine te za gotovo 11 milijuna manje od najviše razine zabilježene u drugom tromjesečju 2013. Unatoč padu stopa nezaposlenosti tijekom protekle godine u svim državama članicama i dalje postoji znatan stupanj heterogenosti (kao što je prikazano u odjeljku 3.1.1.), uz vrlo niske razine u nekim zemljama (i uzak prostor za daljnja poboljšanja), dok su druge još uvijek daleko od minimuma prije krize.
Slika 2.: Poduzeća prijavljuju visoku razinu manjka radne snage, ali postoje naznake poboljšanja u usklađivanju ponude i potražnje na tržištu rada
Beveridgeova krivulja u EU-u
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi te istraživanje poslovanja i potrošača. Napomena: sezonski prilagođeni podaci.
Iako se neznatno smanjio u odnosu na prije godinu dana, nedostatak radne snage na visokoj je razini. Od početka oporavka udio poduzeća koja navode dostupnost radne snage kao čimbenik koji ograničava proizvodnju 5 stalno se povećavao u EU-u s oko 5 % krajem 2012. na približno 20 % 2018. Beveridgeova krivulja 6 (slika 2.) pokazuje da je takvo povećanje išlo ukorak sa stalnim padom nezaposlenosti, iako pomak krivulje od ishodišta koji se opaža od 2010. do 2013. ukazuje na manju učinkovitost usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada u razdoblju nakon krize u odnosu na razdoblje prije krize 7 . Uz nedavno usporavanje gospodarskog rasta, broj poduzeća s nedostatkom radne snage se 2019. neznatno smanjio, dok je nezaposlenost, kako je prethodno navedeno, i dalje padala. Iako je rano za procjenu toga pokazuje li Beveridgeova krivulja promjenu trenda, kretanje u prošlim tromjesečjima ukazuje na to da dolazi do pomaka prema ishodištu, što je u skladu s ukupnim poboljšanjem postupka usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada (iako se situacija znatno razlikuje među državama članicama).
Dugotrajna nezaposlenost i nezaposlenost mladih također se nastavljaju smanjivati. Stalno poboljšanje uvjeta na tržištu rada dovelo je do smanjenja broja dugotrajno nezaposlenih (tj. osoba nezaposlenih dulje od jedne godine). Broj osoba u toj situaciji iznosio je 6,2 milijuna u drugom tromjesečju 2019., tj. 1,1 milijun (ili 15 %) manje nego u istom tromjesečju 2018. Dugotrajna nezaposlenost dosegnula je s 2,5 % aktivnog stanovništva, najnižu razinu prije krize iz trećeg tromjesečja 2008. (dok je u europodručju i dalje iznad nje, na 3,3 % u odnosu na 2,8 %). Znatno poboljšanje vidljivo je i kad je riječ o položaju mladih tražitelja zaposlenja. Za stopu nezaposlenosti mladih zabilježeno je smanjenje za jedan postotni bod u EU-u, s 14,4 % u trećem tromjesečju 2019., te za 0,9 postotnih bodova u europodručju, s 15,8 % (međutim stope iznad 30 % još se uvijek bilježe u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj). Ukupno je u EU-u nezaposleno 3,2 milijuna osoba u dobi od 15 do 24 godine, a taj broj raste na 5,5 milijuna kada se uzmu u obzir svi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (skupina NEET). Ipak, stopa NEET protekle se godine poboljšala te je u prvom tromjesečju 2019. pala na 10,2 % u EU-u i 10,3 % u europodručju (s 10,6 % odnosno 10,8 % godinu prije). Te su stope najniže ikad zabilježene.
Unatoč smanjenju stope NEET, stopa ranog napuštanja školovanja stabilizirala se. Nakon stalnog pada tijekom posljednjeg desetljeća, stopa osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje (u dobi od 18 do 24 godine) stabilizirala se 2017. i 2018. na 10,6 %. Stoga, iako je to je vrlo blizu cilju strategije Europa 2020. od 10 %, ima prostora za daljnje smanjenje 8 . S druge strane, cilj strategije Europa 2020. za stjecanje tercijarnog obrazovanja (40 % u dobnoj skupini od 30 do 34 godine) ostvaren je 2018., uz stopu od 40,7 % (0,8 postotnih bodova više nego 2017.).
Slika 3.: Stariji i visokokvalificirani radnici glavni su pokretači rasta zaposlenosti
Stope zaposlenosti i rast zaposlenosti među različitim skupinama u EU-u
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Stariji radnici i dalje su glavni pokretač rasta zaposlenosti. Kao i prethodnih godina, najveći porast zaposlenih je i 2018. zabilježen kod starijih radnika (u dobi od 55 do 64 godine) u odnosu na druge dobne skupine (slika 3.): broj zaposlenih osoba u toj skupini povećao se 2018. za 4,1 % (slična stopa rasta kao 2017. kada je iznosila 4,3 %). Kao posljedica toga, stopa zaposlenosti starijih radnika povećala se 2018. za 1,6 postotnih bodova na 58,7 %, što je najviša ikad zabilježena razina (za više od 13 postotnih bodova viša nego 2008.). Zaposlenost je rasla i među ostalim dobnim skupinama, ali sporijim tempom. Točnije, broj zaposlenih mladih osoba (u dobi od 15 do 24 godine) porastao je uz stopu usporedivu s onom 2017. (1,5 % u odnosu na 1,6 %), što je dovelo do povećanja stope zaposlenosti mladih za 0,8 postotnih bodova na 35,4 % (ipak, ta je stopa i dalje za 1,9 postotnih bodova niža od razine 2008.). Zaposlenost odraslih osoba u zreloj dobi (od 25 do 54 godine) porasla je za 0,4 %, što je rezultiralo stopom zaposlenosti od 80,4 % 2018.
Stopa zaposlenosti osoba rođenih izvan EU-a nastavila se povećavati. U dobnoj skupini od 20 do 64 godine ta se stopa 2018. povećala na 64,5 % (za 1,5 postotnih bodova više nego 2017.), što odgovara povećanju u apsolutnim iznosima sa 17,4 milijuna na 18,3 milijuna. U odnosu na stopu zaposlenosti za tu skupinu, prosjek za osobe rođene u tuzemstvu iznosi 73,9 % 9 (0,9 postotnih bodova više nego 2017.). Stoga je, iako se neznatno smanjuje, razlika nakon povećanja tijekom krize i dalje znatna (više od 9 postotnih bodova 2018., u odnosu na manje od 5 postotnih bodova 2008.).
Zaposlenost žena i dalje raste brže nego za muškarce, ali rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti i dalje je velika. Rast zaposlenosti žena 2018. bio je za 0,2 postotna boda veći nego za muškarce (ista vrijednost kao 2017.). Međutim, takva mala razlika nije bila dovoljna za smanjenje rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti (tj. razlike u stopi zaposlenosti između spolova), koja je ostala stabilna i iznosila je 11,5 postotnih bodova. Nakon što se znatno smanjio tijekom krize (2008. iznosio je 15 postotnih bodova) kao posljedica snažnijeg učinka recesije na zaposlenost muškaraca, taj je pokazatelj ostao gotovo nepromijenjen od 2014. Ta je razlika posebno visoka za žene u dobi od 30 do 34 godine te iznosi 14,5 postotnih bodova (uglavnom povezana s rađanjem), za žene u dobi od 55 do 64 godine 13,7 postotnih bodova, a za niskokvalificirane žene 21,1 postotni bod (u odnosu na 10,9 odnosno 6,8 postotnih bodova za srednjekvalificirane i visokokvalificirane žene).
Visokokvalificirane osobe čine sve veći dio radne snage. To je sastavni dio dugoročnog kretanja jer je zaposlenost koja se temelji na visokokvalificiranim zadaćama u porastu, a radna snaga država članica istodobno je sve kvalificiranija 10 , što odražava sve veću potražnju i ponudu visokokvalificiranih radnika u gospodarstvu. Broj zaposlenih osoba (u dobi od 25 do 64 godine) s visokim obrazovanjem povećao se 2018. za 3,1 %, što je dovelo do stope zaposlenosti od 85,8 % u toj skupini. Zabilježen je tek blagi porast od 0,2 % među srednjekvalificiranim radnicima (tj. onima sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem) koji su ostvarili stopu zaposlenosti od 76,4 %. Za razliku od toga, broj niskokvalificiranih radnika (tj. onih s osnovnoškolskim obrazovanjem ili ispod te razine) nastavio je padati, i to za 0,8 % (nakon pada od 0,3 % 2017.). Međutim, budući da se ukupan broj niskokvalificiranog stanovništva u dobi od 25 do 64 godine stalno smanjuje (samo 2018. za 1,7 milijuna ili 2,7 %), kao sastavni dio kretanja u kojem se odražava starenje stanovništva i stjecanje visokog obrazovanja među mlađim generacijama, stopa zaposlenosti te skupine zapravo se povećala s 55,6 % 2017. na 56,8 % 2018. Razlika u stopama zaposlenosti između niskokvalificiranih i visokokvalificiranih radnika i dalje se smanjuje (s najviše razine od 31,4 postotna boda 2013.), ali ostaje vrlo velika s 29 postotnih bodova i ukazuje na to da je potrebno poduzeti mjere za povećanje zapošljivosti osoba s niskom razinom obrazovanja, i to usavršavanjem i prekvalifikacijom.
Većina dodatnih radnih mjesta otvorenih 2018. stalna je i u punom radnom vremenu, ali udio zaposlenika na određeno vrijeme i dalje je znatan. Od dodatnih 2,7 milijuna zaposlenih (u dobi od 15 do 64 godine) zabilježenih 2018. gotovo su svi imali ugovore na neodređeno vrijeme; broj zaposlenih na određeno vrijeme povećao se za tek 55 tisuća u istom razdoblju (u odnosu na 0,8 milijuna godinu prije). Ipak, povećanje broja ugovora na neodređeno vrijeme nije bilo dovoljno za znatnije smanjenje ukupnog udjela zaposlenih na određeno vrijeme, koji se 2018. smanjio za samo 0,1 postotni bod na 14,2 %, u ukupnom broju zaposlenih. Samozapošljavanje (u dobi od 15 do 64 godine) palo je za 160 tisuća, čime se nastavlja sporo smanjenje zabilježeno prethodnih godina te rezultira udjelom od 13,5 % u ukupnom broju zaposlenih (smanjenje s 13,7 % 2017. i 14,4 % 2013.). Naposljetku, većina dodatnih radnih mjesta bila je u punom radnom vremenu (dodatna 2,4 milijuna), dok je broj radnika u nepunom radnom vremenu ostao približno stalan. Stoga se udio radnika u nepunom radnom vremenu (u dobi od 15 do 64 godine) neznatno smanjio treću godinu zaredom (za 0,2 postotna boda na 19,2 % 2018.), iako je ostao za gotovo 2 postotna boda iznad razine iz 2008. S pozitivne strane, udio radnika koji nesvojevoljno rade u nepunom radnom vremenu u ukupnom broju radnika u nepunom radnom vremenu smanjio se (s najviše razine od 29,6 % 2014. na 24,6 % 2018.), iako je i dalje znatan.
Kad je riječ o pojedinačnim sektorima, nastavlja se porast zapošljavanja u uslužnom sektoru. Nastavno na kretanja prethodnih godina, najveći broj radnih mjesta 2018. otvoren je u uslužnom sektoru 11 (2018. je zaposleno dodatnih 2,6 milijuna osoba, odnosno +1,5 % u odnosu na 2017.; na temelju nacionalnih računa). Takvo povećanje dovelo je do nastavka porasta udjela uslužnog sektora, koji se u posljednjem desetljeću stalno povećavao sa 70,1 % 2008. na 74 % 2018., u ukupnom broju zaposlenih. U apsolutnim brojevima, industrijski sektor je na drugom mjestu po povećanju broja zaposlenih 2018. (za 470 tisuća), što odgovara povećanju od 1,3 % tijekom prethodne godine (u skladu s rezultatima zabilježenima 2017. i 2016.). Drugu godinu zaredom broj zaposlenih u građevinskom sektoru povećao se za više od 2 % (ili za 337 tisuća osoba), čime je učvršćen oporavak započet 2015. Međutim, broj zaposlenih osoba u tom sektoru još uvijek je za gotovo 13 % manji nego 2008. Naposljetku, nakon stabilizacije 2017., zaposlenost u poljoprivrednom sektoru počela se 2018. ponovno smanjivati (za 2,5 %) u skladu s dugoročnim kretanjem. Udio poljoprivrednog sektora u ukupnom broju zaposlenih stvarno je pao s 5,4 % 2008. na 4,3 % 2018.
1.2.Socijalna kretanja
Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti 12 , 13 i dalje se postojano smanjuje. Taj se trend smanjenja nastavio 2018. šestu godinu zaredom (slika 4.), a broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti pao je na 110 milijuna (ili 21,9 % ukupnog stanovništva), što je gotovo 2,7 milijuna manje nego 2017. (približno dva postotna boda manje u odnosu na 2008.). Opći je trend odražavao smanjenje teške materijalne oskudice te u manjoj mjeri udjela kućanstava s vrlo niskim intenzitetom rada, dok je stopa izloženosti riziku od siromaštva uglavnom ostala stabilna. To je općenito u skladu s oporavkom zaposlenosti i povećanjem raspoloživog dohotka. Ako se pozitivni trend nastavi trenutačnim tempom, EU bi bio na dobrom putu prema smanjenju broja osoba izloženih riziku od siromaštva ili isključenosti od 2008. do 2020. za približno 13 milijuna (u odnosu na cilj strategije Europa 2020. od 20 milijuna). Međutim, trenutačno usporavanje gospodarske aktivnosti ukazuje na to da bi stvarni pad mogao biti manje uočljiv.
Nastavlja se nagli pad broja osoba koje žive u teškoj materijalnoj oskudici. Više od 3 milijuna osoba oslobodilo se teške materijalne oskudice u godini koja prethodi 2018., a ukupan se broj pogođenih osoba smanjio na 29,7 milijuna, odnosno 5,9 % stanovništva EU-a. To smanjenje predstavlja znatno poboljšanje već šestu godinu zaredom i odraz je sve bolje materijalne situacije kućanstava. Budući da se pad ovog pokazatelja temelji na dobrim rezultatima među državama članicama s najvećom razinom teške materijalne oskudice (vidjeti odjeljak 3.4.), ukupno poboljšanje upućuje na nastavak uzlaznog trenda socijalne konvergencije.
Snažno tržište rada doprinijelo je daljnjem smanjenju broja osoba koje žive u kućanstvima u kojima gotovo nema zaposlenih. Broj osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada dodatno je pao za približno 3 milijuna osoba. Te osobe čine 8,8 % stanovništva, što je znatno manje od razine zabilježene prije krize.
Slika 4.: Udio osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u padu je, ali udio osoba izloženih riziku od siromaštva i dalje je uglavnom stabilan
Postotak stanovništva izloženog riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) i potkomponente (2005.–2017.)
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima.
Postotak stanovništva izloženog riziku od siromaštva i dalje je visok unatoč snažnom oporavku. Pokazatelj relativnog siromaštva i dalje je uglavnom stabilan te se neznatno povećao na 17,1 % u odnosu na 16,9 % godinu ranije. Broj osoba koje žive u kućanstvima s raspoloživim ekvivalentnim dohotkom manjim od 60 % nacionalnog medijana neznatno je veći od 86 milijuna, što je za milijun osoba više nego prethodne godine. Iako najnoviji podaci iz Eurostatovih brzih procjena 14 upućuju na to da će se stope siromaštva smanjivati, to se smanjenje zaustavilo nakon znatnog poboljšanja 2017.
Rizik od siromaštva unatoč zaposlenju 2018. i dalje je uglavnom stabilan na visokoj razini. Postotak osoba izloženih riziku od siromaštva povećao se 2018. za 0,1 postotni bod u odnosu na 2017. te je i dalje blizu najviše razine zabilježene 2016. U kućanstvu čiji je dohodak manji od 60 % medijana živi 9,5 % zaposlenih (1,2 postotna boda više od najniže razine postignute 2010.). Osobe koje rade u nepunom radnom vremenu i s ugovorima na određeno vrijeme izloženije su tom riziku, ali u nekim državama članicama taj je rizik relativno visok i za radnike koji rade u punom radnom vremenu i radnike s ugovorima na neodređeno vrijeme (vidjeti i odjeljke 3.1.1. i 3.4.1.).
Kretanja za dubinu siromaštva upućuju na to da u nekim zemljama nemaju svi koristi od gospodarskog rasta. Relativni medijan udaljenosti od siromaštva na temelju dohotka, kojim se mjeri udaljenost od praga siromaštva osoba izloženih riziku od siromaštva (tj. koliko su siromašni) 2018. se povećao za pola postotnog boda na 24,6 %. To odražava različite trendove u državama članicama, što općenito ukazuje na to da najsiromašnije osobe ne profitiraju uvijek od pozitivnih učinaka gospodarskog rasta.
I dalje se povećava rizik od siromaštva te dubina siromaštva osoba koje žive u kućanstvima u kojima (gotovo) nema zaposlenih. Stopa rizika od siromaštva osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada (manje od 20 % njihova kapaciteta) visoka je (62,1 % 2018.) i postojano se povećava petu godinu zaredom. Odbor za socijalnu zaštitu utvrdio je da je to kretanje potrebno pratiti 15 . Prisutne su i sve veće razlike između medijana dohotka za te osobe i praga izloženosti riziku od siromaštva (vidjeti odjeljak 3.4.1.), što ukazuje na moguće nedostatke u primjerenosti naknada i obuhvaćenosti njima.
Unatoč stalnim poboljšanjima, djeca se i dalje suočavaju s visokim rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti. Postotak djece izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU-28 se 2018. smanjio za 0,6 postotnih bodova na 24,3 %. Međutim, ta stopa je i dalje viša od one za opću populaciju. U svim državama članicama djeca čiji su roditelji niskokvalificirani suočavaju se sa znatno većim rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti, što upućuje na postojanost nejednakih mogućnosti.
Ukupni dohoci kućanstava i dalje rastu. Bruto raspoloživi dohodak kućanstava (GDHI) rastao je 2018. petu godinu zaredom. Godišnje povećanje bilo je u skladu s poboljšanjima u ukupnom realnom BDP-u po glavi stanovnika (koji se povećao za približno 1,8 %), što upućuje na to da kućanstva imaju koristi od najnovijeg rasta.
Dohodovna nejednakost i dalje je na visokoj razini. Dohodak 20 % najbogatijih kućanstava u državama članicama u prosjeku je oko pet puta veći od dohotka 20 % najsiromašnijih kućanstava. Taj se omjer 2018. povećao nakon što je po prvi put pao prošle godine te je i dalje na visokoj razini u mnogim državama članicama (vidjeti odjeljak 3.4.). Najnovije Eurostatove brze procjene, međutim, upućuju na to da će doći do smanjenja 16 .
Udio dohotka koji zaradi 40 % stanovništva s najnižim dohotkom (S40) ostao je stabilan nakon povećanja 2017. U mnogim je zemljama ta skupina, koja se sastoji od radnika s nižim dohotkom i onih koji primaju socijalne naknade, iskusila pogoršanje ili stagnaciju svojeg udjela dohotka, čak i prije gospodarske krize. Međutim, bit će potrebna dodatna poboljšanja za pokazatelj S40 kako bi se preokrenuli prethodni trendovi iz zadnjeg desetljeća.
2.ISJEČCI IZ PREGLEDA SOCIJALNIH POKAZATELJA
Europski parlament, Vijeće i Komisija zajedno su proglasili europski stup socijalnih prava 17. studenoga 2017. Njime se utvrđuje niz ključnih načela i prava kojima je cilj promicati pravedna tržišta rada i sustave socijalne skrbi te njihovo dobro funkcioniranje. Osmišljen je za pružanje smjernica pri ponovnoj uspostavi konvergencije među državama članicama prema boljim socioekonomskim uvjetima. U novom strateškom programu Vijeća za EU u razdoblju 2019. – 2024. ističe se da je potrebno provesti europski stup socijalnih prava na razini EU-a i država članica, uz dužno poštovanje odgovarajućih nadležnosti. Komisija će početkom 2020. objaviti Komunikaciju kojom će započeti rad na akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava.
Europski stup socijalnih prava popraćen je pregledom socijalnih pokazatelja kojim se prate uspješnost i kretanja u državama članicama 17 . Pregled obuhvaća niz pokazatelja (glavnih i sekundarnih) za praćenje zaposlenosti i socijalne uspješnosti država članica u pogledu odabranih pokazatelja u tri šire dimenzije utvrđene u kontekstu stupa: i. jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, ii. dinamična tržišta rada i pravedni uvjeti rada te iii. javna potpora / socijalna zaštita i uključenost. Od izdanja za 2018. u Zajedničko izvješće o zapošljavanju uključen je pregled socijalnih pokazatelja, čiji su rezultati u ovom poglavlju sažeti s obzirom na glavne pokazatelje. Analiza je smještena u širi kontekst reformi predstavljen u poglavlju 3.
2.1.Pojašnjenja pregleda
Pregled socijalnih pokazatelja središnji je alat za praćenje uspješnosti u području zapošljavanja i socijalnih pitanja te konvergencije prema boljim životnim i radnim uvjetima. Njime se naročito olakšava praćenje stanja u državama članicama u pogledu mjerljivih dimenzija stupa i nadopunjuju postojeći alati za praćenje, posebno instrument za praćenje uspješnosti zapošljavanja i instrument za praćenje uspješnosti socijalne zaštite 18 . Posebno uključuje 14 glavnih pokazatelja kojima se općenito procjenjuju kretanja u području zapošljavanja i socijalna kretanja:
-jednake mogućnosti i pristup tržištu rada:
§udio osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, dobna skupina od 18 do 24 godine;
§rodno uvjetovana razlika u stopi zaposlenosti, dobna skupina od 20 do 64 godine;
§dohodovna nejednakost izmjerena kao kvintilni omjer – S80/S20;
§stopa izloženosti riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE);
§mladi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (stopa NEET), dobna skupina od 15 do 24 godine;
-dinamična tržišta rada i pravedni radni uvjeti
§stopa zaposlenosti, dobna skupina od 20 do 64 godine;
§stopa nezaposlenosti, dobna skupina od 15 do 74 godine;
§stopa dugotrajne nezaposlenosti, dobna skupina od 15 do 74 godine;
§realni bruto raspoloživi dohodak kućanstava po glavi stanovnika 19 ;
§neto dohodak radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu 20 ;
-javna potpora / socijalna zaštita i uključenost:
§učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva 21 ;
§djeca mlađa od tri godine u sustavu formalne skrbi;
§samoprijavljena neispunjena potreba za zdravstvenom skrbi 22 ;
§udio stanovništva s osnovnim općim digitalnim vještinama ili iznad toga.
Glavni su pokazatelji analizirani s pomoću zajedničke metodologije koju su dogovorili Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu (vidjeti Prilog 3. za detaljne informacije). Tom se metodologijom evaluiraju stanje i kretanja u državama članicama promatranjem razina i godišnjih promjena 23 za svaki od glavnih pokazatelja uključenih u pregled socijalnih pokazatelja. Razine i promjene razvrstavaju se prema njihovu odstupanju od predmetnog (neponderiranog) prosjeka EU-a. Uspješnosti država članica u područjima razina i promjena kombiniraju se (primjenom prethodno definirane matrice) kako bi se svaku državu članicu rasporedilo u jednu od sedam kategorija („najbolji rezultati”, „bolji rezultati od prosječnih”, „dobri rezultati, ali potrebno praćenje”, „prosječni/neutralni rezultati”, „slabi rezultati koji se poboljšavaju”, „potrebno praćenje” i „kritično stanje”). Na toj osnovi, u tablici 1. daje se sažetak pregleda prema posljednjim raspoloživim podacima za svaki pokazatelj.
Tablicu je potrebno iščitavati pažljivo i s razumijevanjem. U tu je svrhu u poglavlju 3. predstavljena detaljna analiza četrnaest pokazatelja, uključujući dugoročna kretanja i dodatne pokazatelje. Uz to će se u predstojećim izvješćima za pojedinačne zemlje dati detaljna analiza svih „kritičnih stanja” te dodatni društveno-gospodarski i politički kontekst kako bi se točnije definirale poteškoće za pojedine države u kontekstu europskog semestra. Zajedno s daljnjom analizom uključenom u instrument za praćenje uspješnosti zapošljavanja i instrument za praćenje uspješnosti socijalne zaštite, time će se, ako je to primjereno, osigurati analitička osnova za daljnje prijedloge Komisije u pogledu preporuka za pojedine zemlje.
Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2020. po prvi put uključuje regionalnu dimenziju pregleda socijalnih pokazatelja. Tijekom posljednjih godina pregled socijalnih pokazatelja korišten je za analizu uspješnosti država na nacionalnoj razini. Međutim, razvoj pokazatelja na nacionalnoj razini može prikrivati važne razlike na regionalnoj razini (iako se u mnogim državama članicama o nizu politika i financiranja često odlučuje na toj razini). Stoga je regionalna dimenzija socijalnog stanja i konvergencije sve važnija, posebno u okviru europskog semestra. U tom kontekstu, u ovom izdanju izvješća nalaze se prikupljeni podaci o regionalnom stanju na temelju pregleda socijalnih pokazatelja. Konkretno, niz karata na kojima je prikazana regionalna raščlamba po državama članicama nalazi se u Prilogu 3. za neke glavne pokazatelje u pregledu socijalnih pokazatelja 24 . Nadalje, u analizi iz poglavlja 3. izvješćuje se, prema potrebi, o nalazima na regionalnoj razini za države članice u kojima postoje velike razlike 25 među regijama razine NUTS 2. Podaci i nalazi omogućuju bolje razumijevanje stanja različitih regija u zemlji u pogledu nekih ključnih dimenzija stupa i pomažu u praćenju konvergencije unutar zemalja, procjeni učinka regionalnih politika i načinu oblikovanja politika na regionalnoj razini.
2.2.Prikupljeni podaci iz pregleda socijalnih pokazatelja
Analiza pregleda upućuje na nastavak pozitivnih kretanja na tržištu rada i socijalnih kretanja u EU-u, iako se ne poboljšavaju svi pokazatelji 26 . Gledajući prosječne vrijednosti za EU 27 , za 9 od 14 glavnih pokazatelja zabilježeno je poboljšanje tijekom posljednje dostupne godine (tj. 2018. ili 2017., ovisno o dostupnosti podataka). U relativnom smislu stope (ukupne i dugotrajne) nezaposlenosti zabilježile su najveća poboljšanja, što odražava pozitivna kretanja na tržištu rada. Kao što je već bio slučaj 2017., stope nezaposlenosti smanjile su se 2018. u svim državama članicama. Ipak, neki drugi pokazatelji ostali su stabilni u odnosu na prethodnu godinu ili su se čak neznatno pogoršali (tj. osobe koje rano napuštaju obrazovanje ili osposobljavanje, rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti, kvintilni omjer dohotka, učinak socijalnih transfera na smanjenje siromaštva i samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi). Kao što je istaknuto u odgovarajućim dijagramima raspršenosti u poglavlju 3., za više od polovine glavnih pokazatelja se, u različitoj mjeri, opaža konvergencija u državama članicama tijekom posljednjeg promatranog razdoblja (iznimke su kvintilni omjer dohotka, samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi i udio stanovništva s osnovnim općim digitalnim vještinama ili iznad toga).
Gotovo sve države članice suočavaju se s poteškoćama za barem jedan od glavnih pokazatelja. Ako promatramo tri najproblematičnija razvrstavanja zajedno, tj. „kritično stanje”, „potrebno praćenje” i „slabi rezultati koji se poboljšavaju”, sve su države članice označene barem jednom, osim Nizozemske. Promatrajući samo „kritična stanja” (tj. pokazatelje za koje je razina znatno lošija od prosjeka i ne poboljšava se dovoljno brzo ili se dalje pogoršava), označeno je 14 država članica, što je isti broj kao u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2019. Estonija i Malta pridružile su se toj skupini zemalja (odnosno ponovno su joj se pridružile, nakon što su je prethodne godine napustile), a Mađarska i Portugal su je napustili. Broj poteškoća općenito upućuje na određena pogoršanja. U 14 ocijenjenih područja utvrđen je ukupno 121 slučaj „kritičnog stanja”, „potrebnog praćenja” i „slabih rezultata koji se poboljšavaju”, tj. gotovo 31 % ukupnog broja ocjenjivanja (isti broj kao u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2019.). Od tog je broja 40 „kritičnih stanja” (što odgovara 10,3 % svih ocjenjivanja), u odnosu na 41 u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2019. (što odgovara 10,6 % svih ocjenjivanja).
Ako promatramo tri šire dimenzije obuhvaćene pregledom, slično kao i prethodnih godina, većina poteškoća označena je u području „javne potpore / socijalne zaštite i uključenosti”, uz prosječan broj od 9,8 slučajeva (od kojih je 3,5 „kritičnih stanja”) po pokazatelju. Djeca mlađa od tri godine u sustavu formalne skrbi o djeci javljaju se kao pokazatelj s najvećim brojem označenih poteškoća, tj. za 13 država članica (od kojih je 5 u najnižoj kategoriji).
Potom slijede dimenzije „jednake mogućnosti i pristup tržištu rada” i „dinamična tržišta rada i pravedni uvjeti rada”, uz prosječne vrijednosti od 9,6, odnosno 6,8 označenih slučajeva po pokazatelju (3 odnosno 2,2 „kritična stanja” za svaku). U prvom su području u najviše slučajeva označeni pokazatelji za osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, rodno uvjetovanu razliku u zaposlenosti i stopu izloženosti riziku od siromaštva i socijalne isključenosti (10 puta). U potonjem se najzahtjevnijim čini pokazatelj neto dohotka radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu (14 označenih slučajeva).
Kao i prethodnih godina, situacija i ozbiljnost konkretnih poteškoća znatno su se razlikovale među državama članicama. Grčka, Italija, Rumunjska i Španjolska dobile su ocjenu „kritično stanje”, „potrebno praćenje” ili „slabi rezultati koji se poboljšavaju” za deset ili više pokazatelja (vidjeti tablicu 1.). Od tih zemalja Italija bilježi najveći broj „kritičnih stanja” (osam), nakon čega slijede Rumunjska (sedam), Grčka (četiri) i Španjolska (dva). Međutim, Grčka, Rumunjska i Španjolska također bilježe nekoliko pozitivnih ocjena: Grčka je među državama koje ostvaruju „najbolje rezultate” u pogledu ranog napuštanja školovanja i „bolje rezultate od prosječnih” u pogledu dohodovne nejednakosti i sudjelovanja u skrbi o djeci; Rumunjska je među državama koje ostvaruju „najbolje rezultate” u pogledu rasta raspoloživog dohotka kućanstava po glavi stanovnika i „bolje rezultate od prosječnih” u pogledu stope nezaposlenosti; Španjolska je među državama koje ostvaruju „najbolje rezultate” u pogledu sudjelovanja u skrbi o djeci i „bolje rezultate od prosječnih” u pogledu samoprijavljenih neispunjenih potreba za zdravstvenom skrbi. U pogledu ukupnog broja poteškoća slijede Bugarska i Hrvatska (osam) te Estonija i Latvija (šest). Za razliku od njih, Švedska ostvaruje „najbolje rezultate” ili „bolje rezultate od prosječnih” za jedanaest glavnih pokazatelja, a slijede je Češka (devet pokazatelja), Njemačka, Danska, Malta i Nizozemska (po osam pokazatelja).
Ako promatramo jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, najveća su poboljšanja zabilježena, u prosjeku, u pogledu stope NEET i stope izloženosti riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Međutim za stopu ranog napuštanja školovanja okončan je dugoročni trend smanjenja te je ona ostala stabilna u odnosu na prethodnu godinu, dok su se rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti i kvintilni omjer dohotka neznatno povećali. Promatrajući pojedine pokazatelje, situacija je sljedeća:
·Španjolska, Italija i Malta suočavaju se s „kritičnim stanjem” kad je riječ o osobama koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje za razliku od Grčke, Hrvatske, Irske, Litve, Poljske i Slovenije, koje ostvaruju „najbolje rezultate”,
·stanje u Grčkoj, Italiji i Rumunjskoj kritično je u pogledu rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti za razliku od Finske, Latvije i Švedske koje ostvaruju „najbolje rezultate”,
·Litva, Latvija i Rumunjska suočavaju se s „kritičnim stanjem” u pogledu dohodovne nejednakosti u odnosu na „najbolje rezultate” koje ostvaruju Češka, Finska, Slovenija i Slovačka,
·stanje s obzirom na stopu izloženosti riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti kritično je u Litvi i Latviji, u odnosu na Češku, Sloveniju i Slovačku koje ostvaruju „najbolje rezultate”,
·Bugarska, Grčka, Italija i Rumunjska suočavaju se s „kritičnim stanjem” u pogledu pripadnika skupine NEET, a Češka, Njemačka i Luksemburg ostvaruju najbolje rezultate.
Svi su se pokazatelji povezani s dinamičnim tržištima rada i pravednim uvjetima rada u EU-u tijekom prošle godine u prosjeku poboljšali, posebno stope zaposlenosti i nezaposlenosti (ukupne i dugotrajne), bruto raspoloživi dohodak kućanstava (GDHI) po glavi stanovnika i neto dohodak radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu. Ako promatramo pojedine pokazatelje, situacija je sljedeća:
·Hrvatska, Grčka, Italija i Španjolska još uvijek se suočavaju s „kritičnim stanjem” kad je riječ o stopi zaposlenosti, za razliku od Češke, Estonije, Njemačke i Švedske, koje ostvaruju „najbolje rezultate”,
·stanje u Italiji ocijenjeno je „kritičnim” u pogledu stope nezaposlenosti, a Češka je ostvarila „najbolje rezultate”,
·stanje u Italiji ocijenjeno je „kritičnim” u pogledu stope dugotrajne nezaposlenosti (metodologijom nije utvrđena nijedna zemlja koja ostvaruje „najbolje rezultate”, dok 15 zemalja ostvaruje „bolje rezultate od prosječnih”),
·rast GDHI-ja po glavi stanovnika smatra se „kritičnim stanjem” u Grčkoj, Cipru i Italiji, u odnosu na Bugarsku, Poljsku i Rumunjsku koje ostvaruju „najbolje rezultate”,
·stanje neto dohotka radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu ocijenjeno je „kritičnim” u Rumunjskoj i Slovačkoj, dok Austrija, Njemačka, Irska, Luksemburg, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina ostvaruju „najbolje rezultate”.
Kad je riječ o javnoj potpori i socijalnoj zaštiti i uključenosti, stanje se tijekom prošle godine poboljšalo u pogledu dostupnosti skrbi o djeci i digitalnih vještina. Međutim, neznatno se pogoršalo u pogledu učinka socijalnih transfera na smanjenje siromaštva te samoprijavljenih neispunjenih potreba za zdravstvenom skrbi. Ako promatramo pojedine pokazatelje, situacija je sljedeća:
·Španjolska, Italija, Litva, Latvija i Rumunjska suočavaju se s „kritičnim stanjem” kad je riječ o mogućnostima za smanjenje rizika od siromaštva socijalnim transferima. Za razliku od njih, Mađarska i Irska ostvaruju „najbolje rezultate”,
·stanje u Češkoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj ocijenjeno je „kritičnim” u pogledu sudjelovanja djece mlađe od tri godine u sustavu formalne skrbi o djeci, za razliku od Belgije, Španjolske i Luksemburga, koji ostvaruju „najbolje rezultate”,
·Estonija i Latvija suočavaju se s „kritičnim stanjem” u pogledu samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi (primijenjenom metodologijom nisu utvrđene zemlje koje ostvaruju „najbolje rezultate”, dok devet zemalja ostvaruje „bolje rezultate od prosječnih”),
·ako promatramo razine digitalnih vještina, Bugarska, Hrvatska i Rumunjska suočavaju se s „kritičnim stanjem”, dok Finska, Luksemburg, Nizozemska i Švedska ostvaruju „najbolje rezultate”.
Tablica 1. Sažetak glavnih pokazatelja iz pregleda socijalnih pokazatelja
Napomena: ažurirano 2. prosinca 2019. Rast GDHI-ja po glavi stanovnika nije dostupan za HR i MT. Neto dohodak radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu nije dostupan za CY. Razina digitalnih vještina pojedinaca nije dostupna za IT. Prekidi u nizu i druge statističke oznake nalaze se u prilozima 1. i 2.
|
Okvir 1. Utvrđivanje referentnih vrijednosti – trenutačno stanje U Komunikaciji od 26. travnja 2017. o uspostavi europskog stupa socijalnih prava 28 utvrđivanje referentnih vrijednosti identificirano je kao ključni alat za potporu strukturnim reformama i poticanje uzlazne konvergencije u područjima zapošljavanja i socijalne politike u okviru europskog semestra. Od tada su u skladu sa zajedničkim pristupom koji su dogovorili Odbor za zapošljavanje (EMCO) i Odbor za socijalnu zaštitu (SPC) izrađeni okviri za referentne vrijednosti, o kojima se raspravljalo s državama članicama u nekoliko područja, s naglaskom na utvrđivanju poluga politike, koje prate opća načela za usmjeravanje politika i, ako su dostupni, posebni pokazatelji. U ovoj fazi poluge politike nisu popraćene referentnim vrijednostima, s obzirom na to da je cilj omogućiti usporedbu među državama članicama i uzajamno učenje kako bi se potaknule potrebne reforme. Okvir za utvrđivanje referentnih vrijednosti naknada za nezaposlene i aktivnih politika tržišta rada prvi je put upotrijebljen u europskom semestru 2018., uključujući pokazatelje o izdašnosti naknada za nezaposlene i obuhvaćenosti njima i povezane politike aktivacije. U tijeku je rad na izradi pokazatelja kako bi se okvir dovršio u odnosu na kvalitetu usluga ranog pružanja podrške za tražitelje zaposlenja. Okvir za utvrđivanje referentnih vrijednosti minimalnog dohotka, koji obuhvaća komponente primjerenosti, obuhvaćenosti i aktivacije sustava minimalnog dohotka, bio je pak u potpunosti uključen u semestar za 2019., zajedno s okvirom za utvrđivanje referentnih vrijednosti vještina i obrazovanja odraslih, koji je dogovoren s Odborom za zapošljavanje u listopadu 2018. Trenutačno se radi na dodatnim okvirima za utvrđivanje referentnih vrijednosti za moguću upotrebu u budućim ciklusima semestra, posebno u okviru Odbora za zapošljavanje za minimalne plaće i mapiranje kolektivnog pregovaranja te u okviru Odbora za socijalnu zaštitu za primjerenost mirovina te skrb o djeci i potporu djeci. |
3. ZAPOSLENOST I SOCIJALNE REFORME – REZULTATI I AKTIVNOSTI DRŽAVA ČLANICA
U ovom je odjeljku prikazan pregled najnovijih ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja te mjera poduzetih u državama članicama u prioritetnim područjima utvrđenima u smjernicama EU-a za zapošljavanje 29 , kako ih je Vijeće donijelo 2019. Za svaku su smjernicu navedena najnovija kretanja u pogledu nekoliko odabranih ključnih pokazatelja, kao i mjere politike koje su poduzele države članice. S obzirom na potonje, ovaj se odjeljak temelji na nacionalnim programima reformi država članica za 2019. i izvorima Europske komisije 30 . Ako nije drukčije navedeno, u izvješću su prikazane samo mjere politike provedene nakon lipnja 2018. Detaljnu je analizu najnovijih kretanja na tržištu rada moguće pronaći u Izvješću o razvoju tržišta rada i plaća za 2019. 31 i u Pregledu zaposlenosti i socijalnih kretanja u Europi 2019. 32
3.1.Peta smjernica: Poticanje potražnje za radnom snagom
U ovom se odjeljku razmatra provedba pete smjernice za zapošljavanje, kojom se državama članicama preporučuje stvaranje uvjeta za promicanje potražnje za radnom snagom i otvaranja radnih mjesta. U njemu je na početku predstavljen pregled stopa nezaposlenosti i zaposlenosti po državama članicama koji nadopunjuje analizu na razini EU-a u poglavlju 1. kako bi se istaknule poteškoće pri otvaranju radnih mjesta u različitim državama. Zatim se razmatra dinamika samozapošljavanja i promjenjiva priroda samozapošljavanja, kao i nedostatak kvalificirane radne snage. Naposljetku, istražuju se kretanja plaća, minimalnih plaća i poreznog opterećenja te njihov utjecaj na dohodak i životni standard, na otvaranje radnih mjesta i konkurentnost. U odjeljku 3.1.2. iznose se mjere politike koje su u tim područjima provele države članice.
3.1.1. Ključni pokazatelji
Iako se gospodarski rast usporio, nezaposlenost se 2018. nastavila smanjivati u svim državama članicama drugu godinu zaredom. Stoga je 2018. iznosila manje od 5 % u deset država članica. U većini zemalja s visokom stopom nezaposlenosti pad je bio brži od prosjeka, čime se potvrđuje trend konvergencije 33 prema nižim razinama nezaposlenosti zabilježen posljednjih godina. Konkretno, Španjolska, Grčka, Portugal, Hrvatska i Cipar zabilježile su smanjenje od najmanje 2 postotna boda. Djelomične iznimke su Francuska i Italija u kojima je pad, iako postojan, bio sporiji. Unatoč općem poboljšanju, razlike u stopama nezaposlenosti i dalje su znatne, a stope su u rasponu od 2,1 % u Češkoj (koja je ostvarila „najbolji rezultat”) do 19,2 % u Grčkoj (vidjeti sliku 5., u kojoj se zajednički promatraju razine i promjene u skladu s dogovorenom metodologijom za ocjenu glavnih pokazatelja iz pregleda socijalnih pokazatelja 34 ). I dalje postoje velike razlike na regionalnoj razini (vidjeti Prilog 3.), a neke regije u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj i dalje bilježe stope nezaposlenosti veće od 20 %. Nezaposlenost je do 2018. pala ispod razina prije krize u većini država članica (vidjeti sliku 6.). Iznimke uključuju Francusku, Italiju i Španjolsku. Više od polovine nezaposlenih u EU-u 2018. bilo je koncentrirano u tim trima zemljama.
Slika 5.: Nezaposlenost konvergira prema nižim razinama
Stopa nezaposlenosti (osobe u dobi od 15 do 74 godine) i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Slika 6.: Tijekom posljednjih pet godina nezaposlenost se smanjila u svim državama članicama
Stopa nezaposlenosti (osobe u dobi od 15 do 74 godine), višegodišnja usporedba
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Stopa zaposlenosti nastavila se povećavati te je 2018. u većini država članica dosegnula najvišu razinu. Sve su države članice zabilježile porast od najmanje 0,5 postotnih bodova u odnosu na 2017. Od 2018. polovina država članica već je ostvarila cilj strategije Europa 2020. od 75 % (a trinaest država članica ostvarilo je svoj nacionalni cilj u pogledu zapošljavanja). Međutim, kako je prikazano na slici 7., konvergencija je i dalje vrlo ograničena. Rast zaposlenosti sporiji je od prosjeka u nekoliko zemalja s niskim početnim razinama, uključujući Italiju i Francusku. S druge strane, najveći porast zabilježen je u zemljama s relativno visokim početnim razinama (Cipar, Slovenija, Malta, Finska, Latvija). Otvaranje radnih mjesta nastavljeno je u mnogim zemljama koje su već postigle cilj od 75 % (Litva, Danska, Nizozemska i Češka). Kao rezultat toga, razlike u stopi zaposlenosti (dobna skupina od 20 do 64 godine) i dalje su velike, uz razine u rasponu od 80 % ili više u Švedskoj, Njemačkoj, Češkoj i Estoniji (koje ostvaruju „najbolje rezultate”) do približno 60 % u Grčkoj (vidjeti sliku 7. i sliku 8.). U nizu država članica prisutne su znatne regionalne razlike u stopama zaposlenosti (vidjeti Prilog 3.).
Slika 7.: Zaposlenost se povećala u svim državama članicama, ali konvergencija je i dalje ograničena
Stopa zaposlenosti (osobe u dobi od 20 do 64 godine) i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Slika 8.: Stopa zaposlenosti na najvišim je povijesnim razinama u gotovo svim državama članicama
Stopa zaposlenosti (osobe u dobi od 20 do 64 godine), višegodišnja usporedba
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Broj samozaposlenih osoba je 2018. bio uglavnom nepromijenjen, ali je nastavljen srednjoročni pad njegova udjela u ukupnom broju zaposlenih. Ukupan je broj samozaposlenih osoba dugoročno stabilan od 2008., dok se udio samozaposlenih u ukupnom broju zaposlenih polagano smanjivao, s 14,3 % 2008. na 13,5 % 2018. 35 Međutim, unatoč toj relativnoj stabilnosti, sastav samozaposlenih postojano se pomiče s tradicionalnih aktivnosti na sektore s većom dodanom vrijednošću. Taj je pomak posebno značajan za samostalne radnike (samozaposleni bez zaposlenika), koji čine više od 70 % samozaposlenih. Od 2008. broj samostalnih radnika smanjio se za 25 % u poljoprivredi, 14 % u trgovini i 5 % u prijevozu. U istom razdoblju povećao se za više od 30 % u informacijskim i komunikacijskim, profesionalnim, znanstvenim te tehničkim aktivnostima te za 40 % u aktivnostima povezanima sa zdravljem ljudi i socijalnim radom. Udio netradicionalnih sektora među samostalnim radnicima porastao je s 36 % 2008. na 45 % 2018., uz velike razlike među državama članicama. To je povećanje bilo brže u brzorastućim gospodarstvima, kao što su Estonija, Latvija i Litva, a sporije u zemljama u kojima je samozapošljavanje u netradicionalnim sektorima već bilo rašireno (npr. Danska, Njemačka, Italija). Promjena u sektorskom sastavu samozapošljavanja na razini EU-a može se vidjeti na slici 9.
Pomak prema sektorima s većom dodanom vrijednošću odražava se i u prosječnim razinama obrazovanja samozaposlenih. Udio visokokvalificiranih osoba (s tercijarnim obrazovanjem) među samozaposlenima povećao se na 36,1 % 2018. (porast u odnosu na 35,2 % 2017. i 26,6 % 2008.). To je povećanje bilo brže nego među zaposlenicima, gdje je udio visokokvalificiranih 2018. iznosio 35,3 %, što je porast u odnosu na 27,2 % 2008. Taj je trend bio posebno impresivan među samozaposlenim ženama, kod kojih je udio onih s tercijarnim obrazovanjem 2018. dosegnuo 44,5 %, što je porast u odnosu na 30,8 % 2008. To ukazuje na činjenicu da će ulaganje u vještine i ljudski kapital biti sve važnije u kontekstu brzih tehnoloških promjena i stalnih promjena u svijetu rada. Više pojedinosti o poteškoćama i prilikama povezanima s tim trendovima nalazi se u odjeljku 3.3.
Slika 9.: Sastav samozapošljavanja pomiče se prema uslugama i netradicionalnim sektorima
Udio samostalnih radnika po sektoru
Izvor: Eurostat POLJOPRIVREDA: poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (NACE A). PROIZVODNJA: proizvodnja (NACE C). GRAĐEVINARSTVO: građevinarstvo (NACE F). TRGOVINA: trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala (NACE G). PRIJEVOZ: prijevoz i skladištenje te usluge pružanja smještaja i hrane (NACE H & I). Netradicionalni sektori: sve druge djelatnosti NACE, uglavnom usluge.
Budući da se smanjuje ponuda radne snage, njezin nedostatak može se utvrditi u većini država članica. Posljednjih godina sve veći udio poslodavaca navodi radnu snagu kao čimbenik koji ograničava proizvodnju. U prosjeku u EU-u taj se udio povećao sa 7,5 % 2013. na 21,8 % 2018. (vidjeti i poglavlje 1.). To je ograničenje općenito izraženije u državama članicama u kojima je stopa nezaposlenosti na rekordno niskim razinama, kao što su Mađarska, Malta i Poljska (vidjeti sliku 10.). Za razliku od toga, nedostatak radne snage manje se smatra preprekom u proizvodnji u zemljama u kojima je stopa nezaposlenosti najviša (Grčka, Španjolska, Italija). Slično tomu, čini se da je u zemljama s daljnjom stagnacijom na tržištu rada (npr. Grčka, Španjolska i Cipar) velik udio radnika prekvalificiran za posao koji obavljaju, dok se taj problem rjeđe susreće u zemljama u kojima je stopa nezaposlenosti niska (vidjeti sliku 11.). To ukazuje na činjenicu da usavršavanje i ulaganje u vještine, osim što su pokretači dugoročnog rasta, mogu biti moćan alat za kratkoročno poticanje zapošljavanja, osobito u onim zemljama u kojima je ponuda radne snage već niska.
Slika 10.: Nedostatak radne snage naglašeniji je tamo gdje je nezaposlenost niža
Složeni pokazatelj nedostatka radne snage (lijevo) i stopa nezaposlenosti (desno) – 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi te istraživanje poslovanja i potrošača. Složeni pokazatelj uključuje sve sektore (vidjeti Izvješće o razvoju tržišta rada i plaća za 2019.).
Slika 11.: Prekvalificiranost je najviša u zemljama u kojima je nezaposlenost visoka.
Stopa prekvalificiranosti (lijevo) i stopa nezaposlenosti (desno) – 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. Stopa prekvalificiranosti definira se kao udio osoba u dobi od 20 do 64 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem koje rade u zanimanjima na ISCO razinama od 4 do 9.
Nominalni rast plaća neznatno se ubrzao u nekoliko država članica, ali je i dalje općenito umjeren. Prvi put od 2008. nominalna naknada po zaposleniku povećala se 2018. u svim državama članicama. Povećanja su 2018. bila u rasponu od 0,5 % u Cipru do 16,3 % u Rumunjskoj 36 (slika 12.). Nominalni rast plaća 2018. bio je razmjerno brži u većini država članica srednje i istočne Europe. Države članice s brzim rastom nominalne plaće (iznad 7 %) uključuju Rumunjsku, Češku, Estoniju, Latviju, Litvu i Poljsku. Za razliku od toga, nominalni rast plaća bio je niži – tj. približno ili ispod 2 % – u državama članicama u južnoj Europi u kojima su razine nezaposlenosti obično relativno više.
Rast realnih plaća je 2018. u većini država članica bio pozitivan. Prosječni rast ostao je umjeren, 1,1 % u EU-u i 0,7 % u europodručju. Realni rast plaća bio je posebno brz u Rumunjskoj, nakon čega slijede Bugarska, Poljska, Estonija, Latvija i Češka (sve iznad 5 %), čime se pridonosi povećanju kupovne moći zaposlenika i poticanju uzlazne konvergencije životnih uvjeta. Na drugom je kraju spektra došlo do smanjenja realnih plaća u Cipru, Španjolskoj, Finskoj i Nizozemskoj. Kretanja realnih plaća bila su blizu nule i u Belgiji, Francuskoj, Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Skupina zemalja niskog realnog rasta plaća heterogena je, uključujući zemlje s visokim ili relativno visokim stopama nezaposlenosti (kao što su Španjolska, Francuska i Cipar) i zemlje s niskim stopama (kao što su Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i Austrija).
Slika 12.: Rast plaća i dalje je umjeren, osim u srednjoj i istočnoj Europi
Kretanja nominalnih i realnih plaća – 2018. (godišnja postotna promjena)
Izvor: Europska komisija, baza podataka AMECO.
Realne su plaće 2018. rasle brže nego produktivnost u većini država članica, osobito u srednjoj i istočnoj Europi. Sličan trend očekuje se 2019. U srednjoročnom razdoblju (2013. – 2018.) realna produktivnost i realne plaće sporo su rasli, a rast realnih plaća je zaostajao, posebno u prvim godinama oporavka. Kako je prikazano na slici 13., tijekom tog razdoblja realna produktivnost rada po zaposlenoj osobi povećala se u EU-u za 4,4 %, što je nešto više od rasta realnih plaća (+ 3,1 %). Kao posljedica dugotrajnog umjerenog kretanja, plaće su 2018. i dalje bile niže od razina iz 2013. u osam država članica (Italiji, Španjolskoj, Cipru, Grčkoj, Finskoj, Hrvatskoj, Portugalu i Belgiji). U nekim zemljama, točnije u baltičkim zemljama, Rumunjskoj, Bugarskoj i Slovačkoj, rast plaća uvelike premašuje rast produktivnosti. To je u skladu s niskim stopama nezaposlenosti i novonastalim nedostatkom radne snage i vještina te doprinosi procesu hvatanja koraka. Istodobno može imati negativne posljedice na troškovnu konkurentnost ako neusklađenost s kretanjima produktivnosti dulje potraje.
Slika 13.: Tijekom posljednjih pet godina realne plaće rasle su neznatno sporije od produktivnosti
Kretanja realnih plaća i realne produktivnosti (postotna promjena od 2013. do 2018.)
Izvor: Eurostat, baza podataka AMECO Europske komisije (realna naknada po zaposleniku, deflator BDP-a; realna produktivnost rada po osobi). Zemlje su poredane po razlici između rasta realnih naknada i rasta realne produktivnosti (tj., na lijevoj su strani grafikona kretanja realne produktivnosti premašila realnu naknadu). Podaci za Irsku odnose se na razdoblje 2015. – 2018.
Iako se tijekom posljednjih pet godina udio plaća u EU-u neznatno smanjio, može se utvrditi opći trend prema konvergenciji. U odnosu na 2013. udio plaća se smanjio za 0,4 postotna boda u EU-u i za 0,7 postotnih bodova u europodručju. Međutim, povećao se u većini država članica u srednjoj i istočnoj Europi u kojima je njegova razina bila relativno niska (uključujući Latviju, Litvu, Rumunjsku i Slovačku). Istodobno se smanjio udio plaća u zemljama poput Belgije i Slovenije u kojima je njegova razina bila relativno visoka. U najvećim se zemljama EU-a udio plaća neznatno smanjio u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini te se neznatno povećao u Njemačkoj i Poljskoj (vidjeti sliku 14.).
Slika 14.: Tijekom posljednjih pet godina može se utvrditi određena konvergencija u udjelu plaća.
Promjena udjela plaća 2013. – 2018.
Izvor: baza podataka AMECO Europske komisije; prilagođeni udio plaća; ukupno gospodarstvo; kao postotak BDP-a pri trenutačnim cijenama. Udio plaća u Irskoj smanjio se 2015. za 9,4 postotna boda u odnosu na 2014. zbog statističkih revizija.
Neto dohodak i dalje raste brže u srednjoj i istočnoj Europi, čime se pridonosi konvergenciji razina dohotka od rada. Taj je trend u skladu s načelima europskog stupa socijalnih prava, kojima se uzlazna konvergencija životnog standarda određuje kao jedan od glavnih ciljeva. Istodobno, u onim zemljama u kojima je rast prosječnog neto dohotka viši bilježi se i brzo povećanje jedinične cijene rada 37 , čije je posljedice za konkurentnost potrebno pratiti. Može se utvrditi trend divergencije između južne i zapadne Europe: prihodi od rada stagnirali su ili se smanjili u Španjolskoj, Grčkoj i Italiji unatoč relativno nižim razinama u apsolutnim vrijednostima (ali dosljedno s višim stopama nezaposlenosti), dok su kretanja u zemljama s višim početnim razinama bila dinamičnija. Taj se trend jasno prepoznaje iz U-distribucije zemalja na slici 15., na kojoj se kao referentna vrijednost uzima radnik samac bez djece koji zarađuje prosječnu plaću, u razdoblju od tri godine (2015. – 2018.) 38 . U donjem dijelu spektra Bugarska, Litva i Mađarska svrstavaju se u „slabe rezultate koji se poboljšavaju”, a Latvija, Rumunjska i Slovačka, u kojima je neto dohodak brzo rastao, svrstavaju se u „kritična stanja”. Od onih koji su ostvarili „najbolje rezultate”, neto dohodak u paritetima kupovne moći iznad je 30 000 EUR u Luksemburgu, Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. U tim državama članicama neto dohodak raste brže nego u usporedivim zemljama.
Slika 15.: Neto dohodak brzo se povećava u srednjoj i istočnoj Europi, čime se podupire uzlazna konvergencija
Neto dohodak i godišnja promjena – trogodišnji prosjek (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: baza podataka o porezima i naknadama (vlastiti izračuni). Razdoblje: razine 2018. (trogodišnji prosjek) i prosječne godišnje promjene u razdoblju od 2015. do 2018. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu. Države članice označene zvjezdicom su one u kojima su nominalne jedinične cijene rada premašile prag utvrđen postupkom koji se provodi u slučaju makroekonomske neravnoteže (MIP). Pokazatelj MIP jest trogodišnja postotna promjena nominalne jedinične cijene rada. Prag je 9 % za zemlje europodručja i 12 % za zemlje izvan europodručja. Nedostaju podaci za Cipar.
Nejednakosti plaća ostale su uglavnom stabilne u srednjoročnom razdoblju. Rast plaća, posebno pri dnu ljestvice plaća, ima važnu ulogu u održavanju potražnje te smanjenju dohodovne nejednakosti i siromaštva unatoč zaposlenju. Disperzija bruto dohotka, izmjerena kao omjer između petog i prvog decila (D5/D1), 2017. se kretala između 1,33 u Švedskoj i 2,02 u Irskoj (na temelju podataka OECD-a). Mehanizmi određivanja plaća mogu utjecati na disperziju plaća. Snažnije kolektivno pregovaranje se naročito povezuje s manjom dohodovnom nejednakošću (Europska komisija, 2018. 39 ). Opseg kolektivnog pregovaranja znatno se razlikuje diljem Europe, što je odraz različitih nacionalnih tradicija i praksi. Udio zaposlenika koji su 2016. bili obuhvaćeni bilo kojim oblikom kolektivnog ugovora o plaćama, koji je izračunao OECD, kretao se od 98 % u Austriji do 7,1 % u Litvi.
I dinamika plaća utječe na rizik od siromaštva unatoč zaposlenju, koji je u većini država članica i dalje na rekordno visokoj razini. Udio osoba koje su zaposlene, ali čiji je ekvivalentni raspoloživi dohodak kućanstva ispod praga rizika od siromaštva, porastao je u EU-u s 8,3 % 2010. na 9,6 % 2016. Od tada je ostao uglavnom stabilan te je 2018. u prosjeku iznosio 9,5 %. Najviša je razina zabilježena u Rumunjskoj (15,3 %), a potom u Luksemburgu, Španjolskoj, Italiji, Ujedinjenoj Kraljevini i Grčkoj (u svima više od 11 %). S druge je strane stopa rizika od siromaštva unatoč zaposlenju niža od 4 % u Finskoj i Češkoj. Najbrži pad u odnosu na 2017. zabilježen je u Rumunjskoj, Grčkoj i Mađarskoj (približno dva postotna boda). Rizik od siromaštva unatoč zaposlenju uvelike je povezan s vrstom ugovora: 16,2 % zaposlenika s ugovorom na određeno vrijeme je 2018. bilo izloženo riziku od siromaštva, za razliku od 6,1 % zaposlenika s ugovorom na neodređeno vrijeme.
Slika 16.: Stopa siromaštva unatoč zaposlenju i dalje je iznad razine iz 2010. u većini država članica.
Stopa izloženosti riziku od siromaštva unatoč zaposlenju, višegodišnja usporedba
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima.
U većini se država članica najnižim dopuštenim plaćama snizila donja granica distribucije plaća. To se obično utvrđuje nacionalnim propisanim minimalnim plaćama (osim u Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj). Primjerene minimalne plaće, neovisno o tome jesu li propisane ili kolektivno ispregovarane na sektorskoj razini, služe u višestruke svrhe: njima se smanjuje nejednakost plaća, one predstavljaju poticaj za rad, mogu pomoći u smanjenju siromaštva unatoč zaposlenju te služe kao potpora ukupnoj potražnji povećanjem dohotka obitelji s niskim primanjima, koje imaju veću sklonost potrošnji. Transparentne i predvidive minimalne plaće također pridonose poslovnom okruženju kojim se podupiru ulaganja i otvaranje radnih mjesta, uz izbjegavanje nepoštenog tržišnog natjecanja. Istodobno, minimalnim se plaćama povećava trošak zapošljavanja radnika s niskim primanjima, što, ovisno o strukturi gospodarstva i makroekonomskom stanju, može utjecati na mogućnosti zapošljavanja nekih skupina. Kako bi se uzeli u obzir svi ti čimbenici, u većini država članica socijalni partneri sudjeluju u određivanju minimalne plaće. U nekim su zemljama u proces uključene i stručne komisije. To je, na primjer, slučaj u svim zemljama koje su u posljednje vrijeme uvele propisanu minimalnu plaću (Njemačka, Irska i Ujedinjena Kraljevina). Na slici 17. prikazana je minimalna plaća kao postotak medijana i prosječne plaće 40 u EU-u 2018. Najviše minimalne plaće, kao omjer u odnosu na medijan, zabilježene su u Francuskoj, Portugalu, Sloveniji i Rumunjskoj, a najniže u Španjolskoj, Češkoj i Estoniji. Budući da je mogući učinak minimalne plaće na zaposlenost i životne uvjete veći ako je njome obuhvaćen velik dio radne snage, i taj bi pokazatelj trebalo uzeti u obzir. Udio onih koji 2016. zarađuju propisanu minimalnu plaću ili manje od toga iznosio je 7,2 % u državi članici EU-a koja predstavlja medijan (vidjeti sliku 18.), uz velike razlike među zemljama (od približno 2 % u Češkoj i Malti do više od 12 % u Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini).
Slika 17.: Minimalne plaće u Europi kreću se u rasponu od trećine do polovine prosječne plaće.
Minimalne plaće kao udio medijana i prosječnog dohotka radnika u punom radnom vremenu (2018.)
Izvor: OECD. Napomene: u AT, CY, DK, FI, IT i SE ne postoji propisana nacionalna minimalna plaća. OECD nije dostavio podatke za BG, HR i MT.
Slika 18.: Udio radnika koji zarađuju minimalnu plaću znatno se razlikuje među državama članicama.
Udio radnika koji zarađuju određeni udio nacionalnih minimalnih plaća
Izvor: Eurofound, Minimum wages in 2019: Annual review (Minimalne plaće 2019.: Godišnji pregled).
U srednjoj i istočnoj Europi sve veći pritisci na plaće utječu na sve razine određivanja plaća, uključujući minimalne plaće 41 , 42 . Porast plaća osoba s minimalnim plaćama zabilježen je u gotovo svim državama članicama EU-a 2019. U prosjeku su zabilježena veća povećanja u srednjoj i istočnoj Europi, u kojima je posljednjih godina došlo do pojave nedostatka radne snage. Međutim, najveća nominalna povećanja zabilježena su u Španjolskoj (22,3 %) i Grčkoj (10,9 %), iako je u potonjoj zemlji minimalna plaća još uvijek znatno ispod razine prije krize. Žene su i dalje znatno prezastupljene među osobama s minimalnom plaćom u gotovo svim državama članicama EU-a, osim u Estoniji i Bugarskoj, gdje postoji relativna rodna ravnoteža. Najviše razine prekomjerne zastupljenosti žena među osobama s minimalnom plaćom 2017. zabilježene su u Malti, Nizozemskoj, Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Belgiji 43 .
Slika 19.: Porezni klin općenito se smanjuje, posebno za osobe s niskim dohotkom.
Porezni klin u odnosu na rad, razina 2018. i promjena od 2013. do 2018.
Izvor: baza podataka o porezima i naknadama, Europska komisija / OECD. Napomena: podaci se odnose na radnike samce bez djece. Podaci ažurirani 17. lipnja 2019. Za EU-28 naveden je neponderirani prosjek.
Porezno opterećenje rada općenito se nastavlja postupno smanjivati. Smanjenja poreznog klina za radnike samce koji zarađuju prosječnu plaću bila su 2018. najznatnija u Rumunjskoj (– 4,7 postotnih bodova), Estoniji (– 2,5 postotnih bodova) i Mađarskoj (– 1,1 postotni bod). Porezni klin povećao se u više od polovine država članica EU-a, ali uglavnom u vrlo ograničenoj mjeri – najveća povećanja zabilježena su u Bugarskoj (0,6 postotnih bodova) i Malti (0,4 postotna boda). Općenito, razlike među državama i dalje su znatne (vidjeti sliku 19.). Porezni klin kreće se od manje od 30 % u Cipru i Malti do približno 50 % u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Austriji. Slična je disperzija uočena kad je riječ o radnicima s niskim dohotkom (oni koji zarađuju 67 % prosječne plaće), iako se u pojedinim zemljama situacija razlikuje u pogledu progresivnosti poreznih stopa. Dugoročni trend smanjenja poreznog klina posebno je izražen za osobe s niskim dohotkom. U razdoblju od 2013. do 2018. neponderirani prosječni porezni klin u EU-u u prosjeku se smanjio za 1,7 postotnih bodova (i za 2,0 postotnih bodova za radnike s niskim dohotkom), uz velika smanjenja za obje dohodovne skupine u Rumunjskoj, Mađarskoj, Estoniji i Belgiji. Znatna smanjenja za radnike s niskim dohotkom zabilježena su za Italiju i Francusku te u Litvi i Latviji. Za dvije potonje zemlje to odražava uvođenje progresivnih programa oporezivanja osobnog dohotka. Dugoročno gledano, može se utvrditi određena konvergencija poreznih stopa, čak i ako se porezni klin povećao u nekim zemljama u kojima je bio relativno visok (npr. u Njemačkoj, Sloveniji i Češkoj), a smanjio u nekim zemljama u kojima je bio relativno nizak (npr. Irska i Ujedinjena Kraljevina) 44 . Euroskupina je u rujnu 2015. postigla dogovor o utvrđivanju referentnih vrijednosti poreznog opterećenja na rad država članica europodručja u odnosu na prosjek ponderiran BDP-om. Cilj je dodatno informiranje i potpora reformama u području oporezivanja rada. U okviru tog postupka Euroskupina promatra porezni klin u odnosu na rad za radnika samca s prosječnom plaćom i radnika samca s niskom plaćom 45 .
3.1.2. Odgovor politike
Kako se poboljšavaju uvjeti na tržištu rada, subvencije za zapošljavanje uglavnom se smanjuju. Ipak, u mnogim državama članicama i dalje postoje financijski poticaji za promicanje integracije posebnih skupina na tržištu rada. Na primjer, u Belgiji, u određenim okolnostima, poslodavci koji zapošljavaju mlade (mlađe od 21 godine) mogu smanjiti bruto iznos njihove plaće, pri čemu se razlika kompenzira premijom koju zaposleniku isplaćuje vlada. U Flandriji (Belgija) vlada je pojačala ciljane mjere za starije radnike, nisko obrazovane mlade osobe i osobe s invaliditetom. U Francuskoj se postupno proširuju eksperimentalne subvencije za poduzeća koja zapošljavaju stanovnike najzapostavljenijih gradskih područja, uključujući i ona u najudaljenijim regijama. U Njemačkoj država u okviru programa Teilhabechancengesetz pri zapošljavanju dugotrajno nezaposlenih u prvoj godini plaća 75 % njihove plaće, a u drugoj godini 50 %. U Cipru će se novim diplomantima te vježbenicima u području prava, arhitekture ili inženjerstva u okviru programa naukovanja osigurati mjesečna naknada za osposobljavanje u iznosu od 650 EUR. Poticaji se također pružaju za zapošljavanje osoba s invaliditetom. U Portugalu se u okviru Akcijskog programa za rješavanje pitanja nesigurnosti zaposlenja i poticanja kolektivnih ugovora podupiru poduzeća koja istodobno zapošljavaju mlade nezaposlene osobe (ili one koje traže prvi posao) i dugotrajno nezaposlene starije osobe na temelju ugovora na neodređeno vrijeme. Potpora uključuje djelomična ili potpuna oslobođenja od plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje. Subvencije se pružaju i ako se profesionalno stažiranje pretvara u ugovore na neodređeno vrijeme za mlade i dugotrajno nezaposlene osobe (izmjene su uvedene 2019. kako bi se racionalizirao postupak podnošenja zahtjeva). U Rumunjskoj poslodavci koji zaposle diplomante s ugovorom na neodređeno vrijeme primaju mjesečni iznos od 2 250 RON (oko 475 EUR) na razdoblje od 12 mjeseci (18 mjeseci za diplomante s invaliditetom). Isti se iznos dodjeljuje i za zapošljavanje nezaposlenih osoba starijih od 45 godina, nezaposlenih samohranih roditelja, dugotrajno nezaposlenih ili mladih iz skupine NEET. Naposljetku, isti se iznos može dodijeliti (iz proračuna za osiguranje u slučaju nezaposlenosti) poslodavcima koji zaključe ugovor o naukovanju ili stažiranju. U Švedskoj se raspravlja o novoj mjeri za novopristigle i dugotrajno nezaposlene osobe kojom bi država subvencionirala nešto više od polovine troška plaće. Više pojedinosti o mjerama usmjerenima na određene skupine može se pronaći u odjeljku 3.2.
Neke su države članice dale potporu zapošljavanju i dohotku od rada smanjenjem poreznog klina. U nekim slučajevima mjere politike mogu uključivati i promjene doprinosa za socijalno osiguranje. U Španjolskoj je 2018. doneseno nekoliko poreznih olakšica, uključujući potpuno oslobođenje od poreza na rodiljne i roditeljske naknade, odbitak troškova predškolskog obrazovanja i skrbi o djeci te odbitke za porezne obveznike koji žive s uzdržavanim partnerom. U Francuskoj je prijašnji instrument CICE (porezni odbitak za zapošljavanje i konkurentnost) pretvoren u izravno smanjenje doprinosa za socijalno osiguranje u iznosu od šest postotnih bodova na plaće do 2,5 puta veće od minimalne plaće. Osim toga, za niske plaće primjenjivat će se smanjenje doprinosa poslodavaca za socijalno osiguranje za 3,9 postotnih bodova. U Italiji je uveden paušalni porez od 15 % za mala poduzeća, stručnjake i obrtnike koji prijave prihode do 65 000 EUR. U Litvi će se u okviru opsežne reforme, kojom se uvodi progresivni porez na osobni dohodak, porezni klin za osobe s niskim i srednjim dohotkom smanjiti u razdoblju od tri godine. Sustav oporezivanja rada također se pojednostavnjuje, s oslobođenjem od plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje za osobe s niskim dohotkom, uključujući za glavni mirovinski stup, zajedno s povećanjem općeg doprinosa za socijalno osiguranje. U Mađarskoj su 2019. smanjeni doprinosi poslodavaca za socijalno osiguranje s 19,5 % na 17,5 %. Osim toga, ne moraju se plaćati doprinosi na dohodak od rada umirovljenika kako bi se promicalo njihovo sudjelovanje na tržištu rada. Poljska je donijela porezne olakšice za osobe mlađe od 26 godina. U Malti je u okviru inicijative za osiguravanje isplativosti rada za 2019. potvrđena isplata iznosa od 40 do 68 EUR iz proračuna za sve zaposlene osobe koje zarađuju manje od 60 000 EUR. Minimalni doprinos za samozaposlene osobe se 2019. povećao za 1,9 % kako bi se financirala povećana zaštita, kako u pogledu obuhvaćenosti tako i u pogledu trajanja. U Sloveniji je naknada za godišnji odmor izuzeta od poreza na dohodak i doprinosa za socijalno osiguranje do iznosa prosječne plaće.
Nekoliko država članica poduzima korake za poboljšanje snage i transparentnosti okvira za određivanje plaća i kolektivno pregovaranje. U Grčkoj su ponovno uspostavljena načela proširenja kolektivnih ugovora i načela najpovoljnijeg prava (tj. mogućnost odstupanja od ugovora samo u korist zaposlenika). To je do sada rezultiralo proširenjem petnaest kolektivnih ugovora kojima je obuhvaćeno više od 220 000 radnika. U Hrvatskoj se raspravlja o zakonodavstvu za bolje usklađivanje određivanja plaća u državnoj upravi uvođenjem zajedničkih ljestvica plaća i koeficijenata složenosti poslova. Novim propisima obuhvatila bi se i područja iz radnog odnosa državnih službenika i namještenika koja su sada predmet kolektivnog pregovaranja, uz uvjet provedbe novog sustava ocjenjivanja. Latvija je izmijenila zakon o radu kako bi se olakšali sektorski bilateralni ugovori, omogućujući stranama da pod određenim uvjetima odstupe od dodatka za prekovremeni rad od 100 %. U Litvi se nacrtom zakona nastoji razjasniti pravno okruženje za socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje na nacionalnoj, sektorskoj ili administrativnoj razini. Osim toga, kako bi se ojačala financijska sposobnost socijalnih partnera, porezni obveznici imat će mogućnost izdvojiti jedan posto svojeg poreza na osobni dohodak kao namjenska sredstva sindikatima. U Slovačkoj, nakon izmjene Zakona o radu, zaposlenicima je sada dopuštena javna objava razine njihovih plaća, koju nije moguće prikriti ugovorom.
Minimalne plaće su 2019. porasle u gotovo svim državama članicama koje imaju nacionalne propisane razine. Pregled ažuriranja iz 2019. može se pronaći u tablici 2. Na primjer, u Estoniji je bruto minimalna plaća u siječnju 2019. povećana na 540 EUR, s 500 EUR 2018. Socijalni partneri složili su se da će se do 2022. povećanja minimalne plaće izračunavati na godišnjoj osnovi na temelju produktivnosti rada i gospodarskog rasta. U Grčkoj je vlada povećala propisanu minimalnu plaću za 10,9 % te ukinula plaću nižu od minimalne za osobe mlađe od 25 godina. To je prvo povećanje od 2012. U Španjolskoj je propisana minimalna plaća povećana na 12 600 EUR godišnje, kao rezultat političkog dogovora (bez socijalnih partnera). Istovremeno je vlada najavila povećanje plaća u javnom sektoru za najmanje 2,25 % 2019., uz mogućnost dodatnog povećanja za najviše 0,5 postotnih bodova, ovisno o rastu BDP-a. U Hrvatskoj je minimalna bruto plaća povećana s 3 440 na 3 750 kuna (s približno 460 EUR na 505 EUR), što je najveće povećanje od 2008. U Litvi je iznos minimalne plaće povećan s 400 EUR na 430 EUR mjesečno, ali nakon reforme poreza na osobni dohodak iznosi 555 EUR. Minimalna plaća u Slovačkoj povećala se s 480 na 520 EUR. U Latviji su, iako se nacionalna minimalna plaća nije povećala, minimalne plaće povećane u sektoru građevinarstva i u sektoru podučavanja. Vlada u Poljskoj najavila je znatno povećanje minimalne plaće, čime bi se tijekom sljedećih pet godina njezina nominalna vrijednost udvostručila (s 2 250 PLN 2019. na 4 000 PLN 2024., tj. s približno 525 EUR na 930 EUR). Konačno, Italija i Cipar razmatraju prijedloge za uvođenje zakonom propisane minimalne plaće. U Italiji se nacrtom zakona predlaže uvođenje bruto minimalne satnice od 9 EUR. Vlada na Cipru najavila je da namjerava uvesti minimalnu plaću nakon što gospodarstvo dosegne punu zaposlenost, uz stopu nezaposlenosti od 5 %. Prema prognozama to se očekuje do 2020. ili 2021.
Tablica 2.: Ažuriranja mjesečnih minimalnih plaća 2019. (u EUR)
|
Zemlja |
2018. |
2019. |
Nominalno povećanje |
Stvarno povećanje |
|
Belgija |
1 562,59 |
1 593,76 |
2,0 % |
0,2 % |
|
Bugarska |
260,76 |
286,33 |
9,8 % |
7,4 % |
|
Hrvatska |
462,10 |
505,90 |
9,5 % |
8,4 % |
|
Češka |
477,78 |
518,97 |
8,6 % |
7,2 % |
|
Estonija |
500,00 |
540,00 |
8,0 % |
5,0 % |
|
Francuska |
1 498,47 |
1 521,22 |
1,5 % |
0,1 % |
|
Njemačka |
1 497,79 |
1 557,09 |
4,0 % |
2,2 % |
|
Grčka |
683,76 |
758,33 |
10,9 % |
10,4 % |
|
Mađarska |
444,69 |
464,20 |
4,4 % |
5,0 % |
|
Irska |
1 613,95 |
1 656,20 |
2,6 % |
1,8 % |
|
Latvija |
430,00 |
430,00 |
0,0 % |
– 2,9 % |
|
Litva |
400,00 |
555,00 (430,00) |
7,5 % |
5,0 % |
|
Luksemburg |
1 998,59 |
2 071,10 |
3,6 % |
2,0 % |
|
Malta |
747,54 |
761,97 |
1,9 % |
0,9 % |
|
Nizozemska |
1 578,00 |
1 615,80 |
2,4 % |
0,4 % |
|
Poljska |
502,75 |
523,09 |
4,1 % |
6,4 % |
|
Portugal |
676,67 |
700,00 |
3,5 % |
2,8 % |
|
Rumunjska |
407,86 |
446,02 |
9,4 % |
6,0 % |
|
Slovačka |
480,00 |
520,00 |
8,3 % |
6,0 % |
|
Slovenija |
842,79 |
886,63 |
5,2 % |
3,9 % |
|
Španjolska |
858,55 |
1 050,00 |
22,3 % |
21,1 % |
|
Ujedinjena Kraljevina |
1 638,36 |
1 746,73 |
4,9 % |
2,4 % |
Izvor: izračuni Eurofounda. Usklađeni podaci o bruto mjesečnim plaćama u eurima koji se primjenjuju na zaposlenike koji rade u punom radnom vremenu po punoj stopi za odrasle. Kada se preračunaju u iznose u eurima, realne promjene minimalne plaće u HU i PL veće su od nominalnih promjena zbog devalvacije mađarske forinte i poljskog zlota.
3.2.Šesta smjernica: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama
U ovom se odjeljku razmatra provedba šeste smjernice za zapošljavanje, kojom se državama članicama preporučuje stvaranje uvjeta za promicanje ponude radne snage, vještina i kompetencija. Iznose se pokazatelji koji se odnose na završetak obrazovanja i osposobljavanja, kao i rezultati te učinak na razvoj vještina i zapošljivost radne snage. Potom se promatraju rezultati koje su ostvarile različite skupine podzastupljene na tržištu rada (npr. mladi, stariji radnici, žene, osobe migrantskog podrijetla i osobe s invaliditetom). U odjeljku 3.2.2. iznose se mjere politika država članica u tim područjima i mjere namijenjene tim skupinama.
3.2.1. Ključni pokazatelji
Nakon dugog razdoblja stalnog napretka udio osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje 46 stagnirao je tijekom posljednje dvije godine. Smanjenje stope ranog napuštanja školovanja dio je glavnih ciljeva obrazovanja u okviru strategije Europa 2020. Države članice složile su se da će smanjiti prosječnu stopu ranog napuštanja školovanja u EU-u na razinu ispod 10 % do 2020., u odnosu na 14,7 % 2008. Taj se udio stalno smanjivao do 2016. kada je iznosio 10,7 %. Od tada nisu zabilježena znatna poboljšanja te je taj pokazatelj 2017. i 2018. ostao stabilan na 10,6 %. Kako je prikazano na slici 20., situacija je ostala gotovo nepromijenjena u približno polovini država članica, uz godišnje fluktuacije u rasponu od + 0,2 do – 0,2 postotna boda. Znatna poboljšanja ipak su zabilježena u Rumunjskoj (– 1,7 postotnih bodova), Grčkoj (– 1,3 postotna boda) i Luksemburgu (– 1 postotni bod), dok su Švedska i Danska zabilježile povećanje udjela osoba koje rano napuštaju školovanje za 1,6 odnosno 1,4 postotna boda. Promatrajući razvoj u državama članicama u kojima je stanje označeno kao „kritično” u skladu s razvrstavanjem u pregledu socijalnih pokazatelja, to jest u Malti, Španjolskoj i Italiji, pojavljuju se dvije različite slike. Iako prve dvije zemlje bilježe pozitivan trend u razdoblju od 2017. do 2018., uz smanjenje stope ranog napuštanja školovanja za – 0,3 odnosno – 0,4 postotna boda, postotak osoba koje rano napuštaju školovanje u Italiji dodatno se povećao te je dosegnuo 14,5 % (+ 0,5 postotnih bodova). 17 država članica zabilježilo je 2018. stope ranog napuštanja školovanja niže od 10 %. Stopa je i dalje bila znatno viša od ciljne vrijednosti EU-a (te iznad odgovarajućih nacionalnih ciljnih vrijednosti) u Španjolskoj (17,9 %), Malti (17,4 %) i Rumunjskoj (16,4 %), dok je u Irskoj, Poljskoj, Grčkoj, Litvi, Sloveniji i Hrvatskoj bila jednaka ili niža od 5 %. Tijekom posljednjeg desetljeća (slika 21.) stopa ranog napuštanja školovanja najviše je pala u Portugalu, Španjolskoj, Grčkoj, Irskoj i Malti, dok je znatno narasla u Slovačkoj i Švedskoj, iako je u tim dvjema zemljama i dalje ispod referentne vrijednosti strategije Europa 2020. U nizu država članica prisutne su znatne regionalne razlike u stopama ranog napuštanja školovanja (vidjeti Prilog 3.).
Slika 20.: Stope ranog napuštanja školovanja znatno se razlikuju među državama članicama
Osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje (% stanovništva u dobi od 18 do 24 godine) i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu. Prekidi u nizu za BE, DK, IE i MT.
Stope ranog napuštanja školovanja znatno divergiraju među različitim skupinama stanovništva. U prosjeku, manje je žena koje prerano napuste obrazovanje i osposobljavanje nego muškaraca (8,9 % u odnosu na 12,2 %). Ta rodno uvjetovana razlika od 3,3 postotna boda ostala je uglavnom konstantna tijekom posljednjeg desetljeća (od 2008. se smanjila za samo 0,7 postotnih bodova). Zemlja rođenja znatno utječe na obrasce ranog napuštanja školovanja: osobe rođene u tuzemstvu imaju niže stope ranog napuštanja školovanja od osoba rođenih u drugoj zemlji EU-a (9,5 % u odnosu na 19,2 %); razlika je još veća za osobe rođene izvan EU-a koje bilježe stopu ranog napuštanja školovanja od 20,7 %. Međutim, za potonju se skupinu od 2008. razlika smanjila za 8,9 postotnih bodova.
Rano napuštanje školovanja prepreka je gospodarskom rastu i zapošljavanju. Mladi koji prijevremeno napuste obrazovanje i osposobljavanje osuđeni su na nedostatak znanja, kompetencija i kvalifikacija te se suočavaju s ozbiljnim i trajnim problemima na tržištu rada. Nezaposleno ili neaktivno 2018. bilo je 53,8 % osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje. Kao posljedica toga, više su izloženi riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.
Slika 21.: Unatoč znatnom napretku, cilj strategije Europa 2020. u pogledu ranog napuštanja školovanja još nije ostvaren
Osobe koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, razdoblje od 2009. do 2018. i cilj EU-a za 2020. (u %)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, mrežna oznaka podataka: [edat_lfse_14].
Napomena: sve zemlje: prekid u vremenskom nizu 2014. (prelazak s klasifikacije ISCED 1997. na klasifikaciju ISCED 2011.); promjena klasifikacije ISCED ne utječe na usporedivost tog pokazatelja tijekom vremena za nijednu državu članicu, osim za Estoniju.
Više od jedne petine učenika nema minimalne osnovne vještine potrebne u njihovoj dobi, što naglašava hitnu potrebu za poboljšanjem obrazovnih sustava. OECD-ov Program za međunarodnu procjenu učenika (PISA) 2018. pokazuje da se od 2015. uspješnost u EU-u u prosjeku dodatno smanjila u svim područjima 47 . Slabe rezultate 2018. ostvarilo je u čitanju 21,7 % europskih učenika 48 , u matematici 22,4 % te u prirodoslovnim znanostima 21,6 %. Međutim, postoje izrazite razlike među državama članicama. Dok je u Estoniji, Irskoj, Finskoj i Poljskoj manje od 15 % učenika postiglo loše rezultate u čitanju, u Bugarskoj, Cipru, Rumunjskoj, Malti, Slovačkoj i Grčkoj više od 30 % učenika nije postiglo osnovnu razinu znanja u čitanju. Na obrazovne rezultate u velikoj mjeri utječu socioekonomski status učenika i migrantsko podrijetlo, što ukazuje na to da obrazovanje ne funkcionira dovoljno dobro kao pokretač socijalne mobilnosti. Učenici lošijeg socioekonomskog statusa ili migrantskog podrijetla prekomjerno su zastupljeni u skupini učenika s lošim rezultatima i teško im je postići osnovnu razinu znanja u sva tri područja. U svim je državama članicama vjerojatnost da će učenici iz donje socioekonomske četvrtine steći minimalnu razinu znanja u čitanju manja od one za njihove vršnjake iz gornje socioekonomske četvrtine. Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Slovačka i Luksemburg pokazuju najveće razlike između te dvije skupine, dok socioekonomski status učenika manje utječe na njihove rezultate u Estoniji, Finskoj i Irskoj.
Uključivanje Roma u obrazovanje i dalje je izazov zbog više čimbenika, uključujući segregaciju u školama, neuključivo poučavanje i prepreke uzrokovane teškim siromaštvom ili segregacijom u stanovanju. Unatoč nastojanjima za povećanje stope sudjelovanja i smanjenje stope napuštanja, manje od jedne petine romske djece prijeđe na više razine obrazovanja. Stope izostajanja s nastave i ranog napuštanja školovanja Roma od 70 % znatno su više u odnosu na ostale kategorije učenika i na cilj strategije Europa 2020. za osobe koje rano napuštaju školovanje od 10 % 49 .
Slika 22.: Učiteljski kadar u državama članicama sve je stariji
Učitelji u višim razredima osnovnih škola i nastavnici u srednjim školama prema dobnim skupinama (ISCED 2 – 3), 2017.
Izvor: Eurostat, zajednička baza podataka UNESCO-a/OECD-a/Eurostata (UOE), mrežna oznaka podataka: [educ_uoe_perp01]. Poredano od najmanjeg do najvećeg udjela učitelja i nastavnika u dobi od 50 ili više godina. IE uključuje samo podatke o nastavnicima u srednjim školama. DK samo za učitelje u višim razredima osnovnih škola.
Nekoliko država članica nema dovoljan broj visoko kvalificiranih učitelja i nastavnika, a kadar je sve stariji. U EU-u je 2017. bilo oko 8,8 milijuna učitelja i nastavnika te akademskog osoblja na svim razinama obrazovanja. Na temelju Međunarodnog istraživanja o poučavanju i učenju OECD-a (TALIS) iz 2018. 50 34 % učitelja u višim razredima osnovnih škola radi u školama s najmanje 10 % učenika s posebnim potrebama, 19 % u školama s više od 30 % učenika iz kućanstava u nepovoljnom socioekonomskom položaju te 32 % u školama s najmanje 1 % učenika izbjeglica. Unatoč tomu, 23,5 % ravnatelja škola izvješćuje o nedostatku učitelja i nastavnika s kompetencijama za podučavanje u višekulturnom ili višejezičnom okruženju, a 37,8 % izvješćuje o nedostatku učitelja i nastavnika s kompetencijama za podučavanje učenika s posebnim potrebama. Usto, u mnogim državama članicama velike poteškoće predstavljaju ponuda visokokvalificiranih učitelja i nastavnika u svim predmetima te sve stariji kadar. U prosjeku je 32,8 % učitelja u nižim razredima osnovnih škola te 39 % učitelja u višim razredima osnovnih škola i nastavnika u srednjim školama imalo najmanje 50 godina. Ako se posebno promatraju viši razredi osnovnih škola i srednje škole, Italija, Grčka, Estonija, Litva i Latvija zemlje su koje su najviše pogođene starenjem i morat će u sljedećem desetljeću zamijeniti polovinu svojeg učiteljskog kadra (slika 22.).
Slika 23.: Učitelji i nastavnici često zarađuju manje od prosječnog radnika s visokom stručnom spremom
Plaće učitelja i nastavnika u odnosu na prosječnu zaradu za radnike sa završenim tercijarnim obrazovanjem, 2016.*
Izvor: OECD (2018.), Kratak pregled obrazovanja 2018. *Referentna godina 2015. za Češku i Finsku; 2014. za Francusku, Italiju, Litvu i Nizozemsku. Podaci nisu dostupni za BE, BG, CY, IE, ES, MT, HR i RO.
Učiteljska profesija često nije posebno privlačna. Učitelji i nastavnici često zarađuju mnogo manje od prosječnog radnika s visokom stručnom spremom (slika 23.). Naročito u Češkoj, Slovačkoj, Italiji i Mađarskoj, učitelji i nastavnici na svim razinama obrazovanja zarađuju u prosjeku manje od 80 % iznosa koji zarađuju drugi radnici sa završenim visokim obrazovanjem. Samo u Luksemburgu, Portugalu i Grčkoj plaće učitelja i nastavnika na svim razinama obrazovanja premašuju plaće drugih osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem, dok je u Latviji, Finskoj i Njemačkoj to slučaj isključivo za nastavnike u srednjim školama. Znatan broj zaposlenika u sektoru obrazovanja suočava se i s teškim uvjetima rada. Prema razvrstavanju na temelju šestog europskog istraživanja o radnim uvjetima 51 , 52 njih jedna petina (19 %) osjeća da je „pod pritiskom” u pogledu kvalitete radnog mjesta, a 4 % se žali na „lošu kvalitetu” radnog mjesta. Nadalje, čini se da učiteljska profesija nije atraktivna za muškarce. U Europi prevladavaju učiteljice i nastavnice: one čine 95,7 % predškolskog kadra, 85,5 % kadra u nižim razredima osnovnih škola te 64,7 % kadra u višim razredima osnovnih škola i srednjim školama. Naposljetku, uvodne i mentorske programe u ranim fazama karijere učitelja i nastavnika, kao i mogućnosti trajnog stručnog usavršavanja, moglo bi se dodatno poboljšati kako bi se povećala privlačnost te struke. Iako, na temelju podataka iz istraživanja OECD-a TALIS 2018., više od 92 % učitelja i nastavnika u cijelom EU-a redovito sudjeluje u trajnom stručnom usavršavanju, oni navode i da neusklađenost s rasporedom rada, nedostatak poticaja, troškovi osposobljavanja ili neusklađenost ponude i stvarnih potreba predstavljaju važne prepreke njihovu aktivnom sudjelovanju u toj vrsti aktivnosti.
EU je kao cjelina dvije godine prije roka dosegnuo svoj glavni cilj stjecanja tercijarnih kvalifikacija od 40 %. Udio stanovništva u dobi od 30 do 34 godine koji je uspješno završio tercijarno ili jednakovrijedno obrazovanje 2018. iznosio je 40,7 % (slika 24.). Iako su se sve države članice poboljšale tijekom posljednjeg desetljeća, deset ih je 2018. još uvijek bilježilo stope stjecanja tercijarnog obrazovanja niže od cilja strategije Europa 2020. U Rumunjskoj i Italiji, dvjema državama članicama s najnižim udjelima osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem (24,6 % odnosno 27,8 %), od 2008. je zabilježen napredak od 53 % odnosno 45 % u odnosu na ukupnu stopu napretka od 31 % na razini EU-a u istom razdoblju. Stope stjecanja tercijarnog obrazovanja u Slovačkoj i Češkoj su se od 2008. više nego udvostručile. Nadalje, u zemljama kao što su Švedska, Luksemburg, Irska, Cipar i Litva više od 50 % stanovništva u dobi od 30 do 34 godine završilo je tercijarno obrazovanje. To je ohrabrujuće jer mladi koji su nedavno završili tercijarno obrazovanje imaju znatno višu stopu zaposlenosti u odnosu na svoje vršnjake s nižim razinama kvalifikacija. Unatoč tomu, u EU-u su u prosjeku prisutne znatne razlike u stopama stjecanja između muškaraca i žena (35,7 % u odnosu na 45,8 % 2018.), a razlika se tijekom posljednjeg desetljeća stalno povećavala. Unatoč poboljšanjima, zemlja rođenja 2018. i dalje utječe na stjecanje tercijarnog obrazovanja, pri čemu osobe rođene izvan EU-a imaju za približno pet postotnih bodova niže prosječne stope stjecanja tercijarnog obrazovanja (35,8 %) od osoba rođenih u EU-u.
Slika 24.: Postignut je cilj strategije Europa 2020. za visoko obrazovanje, iako i dalje postoje razlike među državama članicama
Stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja, 2008., 2018. i cilj EU-a za 2020. (%)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, mrežna oznaka podataka: [edat_lfse_03]. Pokazatelji obuhvaćaju udio ukupnog stanovništva u dobi od 30 do 34 godine koje je uspješno završilo tercijarno obrazovanje (ISCED 5–8). Prekid u nizu koji je nastao 2014. uzrokovan je uvođenjem nove klasifikacije ISCED; podaci za 2017. za LU su nepouzdani zbog male veličine uzorka.
Potrebe za ulaganjima u obrazovanje i osposobljavanje znatne su dok su izdaci za obrazovanje posljednjih godina ostali stabilni. Za osiguravanje pristupa kvalitetnom ranom obrazovanju i skrbi za svu djecu, obnavljanje škola kako bi ih se prilagodilo novim pedagoškim standardima i digitalnim tehnologijama te privlačenje najboljih učitelja i nastavnika odgovarajućim plaćama i mogućnostima za stručno usavršavanje potrebna su odgovarajuća ulaganja u sustave obrazovanja i osposobljavanja. Međutim, unatoč rastućim potrebama za ulaganjima, izdaci za obrazovanje u posljednjem su desetljeću stagnirali ili se čak smanjili. U EU-u je 2017. za obrazovanje i osposobljavanje u prosjeku dodijeljeno 4,6 % BDP-a. Taj se udio smanjivao od 2009. kada je iznosio 5,2 %. Nadalje, među državama članicama postoje znatne razlike. Dok Švedska, Danska i Belgija troše više od 6 % svojeg BDP-a na obrazovanje, Rumunjska ne potroši ni 3 % BDP-a. Usto, Irska, Bugarska, Slovačka, Grčka, Italija i Španjolska troše između 3 % i 4 % BDP-a. Kada se mjeri udio u ukupnim javnim rashodima, izdaci za obrazovanje u EU-u 2017. iznosili su 10,2 %, vrijednost koja je ostala stabilna od 2012. nakon što je pala za gotovo pola postotnog boda od najviše razine iz razdoblja prije krize (10,6 % 2008.). Neznatno pozitivno kretanje zabilježeno je na razini EU-a ako se promatra samo stvarna promjena u pogledu rashoda za obrazovanje na godišnjoj razini (+ 0,5 % od 2016. do 2017.). Budući da se predviđa da će do 2040. nedostaci investicija u pogledu infrastrukture za obrazovanje iznositi oko 500 milijardi EUR 53 , ta stagnacija u rashodima za obrazovanje važno je pitanje. Utvrđivanje potreba za ulaganjima na razini država članica u pogledu infrastrukture i usluga za obrazovanje, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti, može pomoći u osmišljavanju pametnih i naprednih strategija ulaganja.
Dok srednjekvalificirani radnici i dalje predstavljaju najveći udio u ukupnom broju zapošljavanja, smanjuje se udio zapošljavanja na radnim mjestima na srednjoj razini. Srednjekvalificirane odrasle osobe zauzele su većinu radnih mjesta u svim skupinama zanimanja, osim radnih mjesta za upravitelje i stručnjake te u elementarnim zanimanjima (slika 25.). Međutim, udio zapošljavanja u zanimanjima na srednjoj razini opada kao dio dugoročnog kretanja u pogledu sastava zanimanja na tržištu rada. Konkretno, od 2002. do 2018. udio radnih mjesta na srednjoj razini u EU-u u prosjeku smanjio se za oko 13 postotnih bodova, dok su se udjeli zapošljavanja na niskoj i visokoj razini povećali za pet odnosno sedam postotnih bodova (Europska komisija, Izvješće o razvoju tržišta rada i plaća, 2019.). Osim promjena u potražnji za vještinama, procesom usavršavanja mijenja se i ponuda vještina. Ističe se znatno povećanje stjecanja tercijarnog obrazovanja zaposlenog odraslog stanovništva, čime se broj odraslih osoba s takvom razinom kvalifikacijama povećao za gotovo 23 milijuna (povećanje od gotovo 41 %). Kao rezultat toga postoji očit trend prema visoko obrazovanoj radnoj snazi na radnim mjestima na svim razinama, dok radnici sa samo niskom razinom obrazovanja dobivaju manje dostupnih poslova, ne samo u zanimanjima na visokoj, nego i u onima na srednjoj i (posebno) na niskoj razini (Europska komisija, Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi, 2018.). Brze promjene u potražnji za radnom snagom za složenije vještine doprinose povećanju neusklađenosti vještina u mnogim državama članicama (Europska komisija, Izvješće o razvoju tržišta rada i plaća, 2019.).
Slika 25.: Srednjekvalificirane odrasle osobe zauzimaju većinu radnih mjesta
Sastav ponude i potražnje radne snage i vještina, EU-28., 2007. i 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi EU-a, mrežna oznaka podataka [ lfsa_egised ].
Završeno visoko obrazovanje i strukovno obrazovanje na srednjoj razini u korelaciji su s višim stopama zaposlenosti. Niskokvalificirane odrasle osobe često su u nepovoljnom položaju na tržištu rada u usporedbi s vršnjacima koji su duže ostali u sustavu obrazovanja. Omjer niskokvalificiranih odraslih osoba i broja poslova za koje je potrebna niska razina kvalifikacija u EU-u u prosjeku iznosi tri naprema jedan (Zajedničko izvješće o zapošljavanju, 2019.). Drugim riječima, niskokvalificiranih odraslih osoba tri je puta više nego poslova za koje je potrebna samo niska razina kvalifikacija. To bi za niskokvalificirane osobe u konačnici moglo dovesti do slabije povezanosti s tržištem rada, većeg broja slučajeva nesigurnih radnih mjesta i do rizika potpunog nestanka s tržišta rada. U prosjeku je 2018. bilo zaposleno samo 57 % osoba u dobi od 20 do 34 godine s niskom razinom stečenog obrazovanja (i koje se više ne obrazuju ni osposobljavaju). Istodobno je stopa zaposlenosti za osobe koje su nedavno završile obrazovanje s općim kvalifikacijama na srednjoj razini iznosila 66,3 %, za one sa završenim strukovnim obrazovanjem na srednjoj razini 79,5 %, a za one sa završenim tercijarnim obrazovanjem 85,5 %. Razlike u obrazovanju u pogledu stopa zaposlenosti znatno se razlikuju među državama članicama, a te su razlike općenito veće ako se uspoređuju osobe s niskom i srednjom razinom stečenog obrazovanja (vidjeti sliku 26.). U približno polovini država članica stopa zaposlenosti osoba s niskim stupnjem stečenog obrazovanja niža je za više od 20 postotnih bodova od stope zaposlenosti osoba sa srednjim stupnjem stečenog obrazovanja.
Slika 26.: Mladi sa završenim visokim obrazovanjem ili strukovnim obrazovanjem na srednjoj razini imaju bolje izglede na tržištu rada
Stopa zaposlenosti osoba u dobi od 20 do 34 godine koje su nedavno završile obrazovanje prema razini stečenog obrazovanja, 2018. (%)
Izvor: Eurostat (anketa o radnoj snazi EU-a, 2018., mrežna oznaka podataka [ edat_lfse_24 ]). Napomene: podaci o stopi zaposlenosti niskokvalificiranih osoba uključuju sve mlade osobe u dobi od 20 do 34 godine koje nisu uključene u obrazovanje ni osposobljavanje bez obzira na vrijeme proteklo od završetka njihova obrazovanja. Podaci za srednjekvalificirane i visokokvalificirane radnike uključuju samo pojedince koji su završili obrazovanje jednu do tri godine prije ankete. U podatke nisu uključene osobe koje se još uvijek nalaze u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja.
Više od četvrtine mladih odraslih osoba nema odgovarajuću razinu kvalifikacija za tržište rada. Kako je prikazano u prethodnom odlomku, dobivanje diplome tercijarnog obrazovanja ili kvalifikacije na srednjoj razini strukovne prirode u korelaciji je s boljim rezultatima u pogledu stope zaposlenosti. Unatoč tomu, 10,3 % osoba u dobnoj skupini od 30 do 34 godine (kada je većina mladih osoba završila svoje početno obrazovanje i osposobljavanje) ostvarilo je kvalifikaciju na srednjoj razini općeg smjera, a 16,4 % kvalifikaciju nižu od srednjoškolske (tj. nisko je kvalificirano). Te brojke pokazuju da više od četvrtine mladih odraslih osoba u EU-u ne stekne kvalifikaciju koja je izravno važna na tržištu rada. Međutim, postoje znatne razlike među zemljama, na primjer u Češkoj ili Hrvatskoj taj je udio manji od 10 %, dok je u Malti i Portugalu veći od 50 % (slika 27.).
Slika 27.: Više od četvrtine mladih odraslih osoba ne stekne odgovarajuću razinu kvalifikacija za tržište rada
Razina stečenog obrazovanja i smjer obrazovanja mladih odraslih osoba u dobi od 30 do 34 godine, 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi EU-a, mrežna oznaka podataka [ edat_lfs_9914 ].
Iako strukovno obrazovanje i osposobljavanje na srednjoj razini ima velik potencijal za prilagodbu ponude vještina promjenama na tržištu rada, udio mladih odraslih osoba s tom vrstom kvalifikacije pada. Nakon završenog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja otvaraju se dobri izgledi za zapošljavanje na tržištu rada: 80 % osoba koje su završile strukovno obrazovanje i osposobljavanje pronađe prvi dugoročni posao u roku od šest mjeseci od završetka obrazovanja 54 . Međutim, udio mladih odraslih osoba sa završenim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem na srednjoj razini među osobama u dobi od 30 do 34 godine u EU-u smanjio se s 35 % 2009. na 32,4 % 2018. To je rezultat različitih čimbenika, uključujući, s jedne strane, pad udjela osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje te, s druge strane, povećanje stjecanja tercijarnog obrazovanja. U mnogim državama članicama EU-a postoji trajan nedostatak privlačnosti karijera koje omogućuje strukovno obrazovanje i osposobljavanje, djelomično zbog raširenosti zabluda o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, djelomično zbog stvarnih nedostataka u kvaliteti i relevantnosti programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada.
Slika 28.: Udio mladih odraslih osoba sa završenim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem na srednjoj razini pada
Broj mladih odraslih osoba u dobi od 30 do 34 godine sa završenim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem i njihov udio u skupini svih osoba u dobi od 30 do 34 godine, 2009. – 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, mrežna oznaka podataka [ edat_lfs_9914 ]. Napomene: podaci za 2009. temelje se na ad hoc modulu ankete o radnoj snazi za mlade osobe na tržištu rada. Definicije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2009. i 2018. možda nisu potpuno usporedive, ali oba izvora obuhvaćaju samo strukovno obrazovanje i osposobljavanje na srednjoj razini (tj. srednjoškolsko obrazovanje i osposobljavanje ili obrazovanje i osposobljavanje nakon srednjoškolskog koje nije tercijarno). Podatke za 2009. dostavio je Eurostat kao poseban izvod za GU EMPL.
Naukovanje i drugi oblici učenja kroz rad znatno olakšavaju prelazak mladih odraslih osoba na tržište rada. U EU-u je 2016. bilo zaposleno samo 63,2 % mladih odraslih osoba koje nisu bile izložene učenju kroz rad, u odnosu na 69,1 % za one s obveznim iskustvom stažiranja i 83,7 % za one s iskustvom naukovanja. Međutim, tek 56,7 % mladih odraslih osoba koje su završile strukovno obrazovanje i osposobljavanje navelo je da je 2016. imalo priliku učiti kroz rad, pri čemu je 27,8 % sudjelovalo u programima naukovanja, a 28,9 % je iskoristilo druge vrste učenja kroz rad. Ti podaci ukazuju na to da, ako bi se poboljšalo učenje temeljeno na radu, a time kvaliteta i relevantnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na tržištu rada, strukovno obrazovanje i osposobljavanje mogli bi uključivati stabilne ključne elemente i fleksibilne elemente kako bi se učenicima osiguralo stjecanje vještina specifičnih za određeno radno mjesto i ključnih kompetencija koje su potrebne na tržištu rada. To bi se moglo postići pristupom koji se temelji na ishodima učenja, praktičnom osposobljavanju i osposobljavanju na radnom mjestu 55 .
Slika 29.: Tek je približno polovina učenika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju izložena učenju kroz rad
Izloženost mladih odraslih osoba (u dobi od 15 do 34 godine) sa završenim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem na srednjoj razini učenju kroz rad, 2016.
Izvor: Eurostat, ad hoc modul ankete o radnoj snazi za mlade osobe na tržištu rada, 2016., mrežna oznaka podataka [ lfso_16feduc ]. Napomena: strukovno obrazovanje i osposobljavanje na srednjoj razini uključuje srednjoškolsko obrazovanje i osposobljavanje ili obrazovanje i osposobljavanje nakon srednjoškolskog koje nije tercijarno.
Puno je prostora za poboljšanje pristupa obrazovanju i poticanje obrazovanja među odraslim stanovništvom 56 . Vijeće je odredilo referentnu vrijednost kao dio strategije obrazovanja i osposobljavanja za 2020. kojom se nastoji osigurati da se barem 15 % odraslog stanovništva (u dobi od 25 do 64 godine) u posljednja četiri tjedna prije ankete obrazovalo ili osposobljavalo. U EU-u je od 2008. do 2018. postignut slab napredak za taj pokazatelj: sudjelovanje odraslih u obrazovanju povećalo se tek za 1,7 postotnih bodova, s 9,4 % na 11,1 %, što je manje od ciljne vrijednosti okvira ET 2020. (slika 30.). Te brojke mogu znatno oslabiti uspješnost aktivnih politika tržišta rada (vidjeti i odjeljak 3.3.). Najniže stope obrazovanja odraslih zabilježene su u Rumunjskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Slovačkoj, Grčkoj i Poljskoj (manje od 5 % odraslog stanovništva), a najviše u Švedskoj, Finskoj i Danskoj (više od 20 %). U devet država članica (uključujući Ujedinjenu Kraljevinu te, u manjoj mjeri, Sloveniju i Dansku) došlo je do pogoršanja u tom području tijekom posljednjeg desetljeća, dok su zemlje s najosjetnijim poboljšanjima bile Francuska, Švedska, Estonija, Luksemburg, Irska i Portugal (uz povećanje koje premašuje 5 postotnih bodova). U nedavnoj studiji Zajedničkog istraživačkog centra navodi se da se inovacije u obrazovanju putem interneta, poput masovnih otvorenih internetskih tečajeva, sve više upotrebljavaju kao alat za cjeloživotno učenje za prekvalifikaciju i usavršavanje pojedinaca 57 . Podaci globalnih pružatelja masovnih otvorenih internetskih tečajeva govore da je 20 milijuna novih polaznika 2018. bilo upisano u barem jedan internetski obrazovni tečaj te da je ukupan broj polaznika premašio 100 milijuna. Radnici vide masovne otvorene internetske tečajeve kao koristan alat za stjecanje novih vještina potrebnih na tržištu rada i za praćenje najnovijih sektorskih kretanja. Međutim, digitalne vještine potrebne za sudjelovanje u masovnim otvorenim internetskim obrazovnim tečajevima nemaju svi pojedinci. Doista, polaznici masovnih otvorenih internetskih tečajeva obično su dobro obrazovani i već su stekli dobru razinu digitalnih kompetencija 58 .
Slika 30.: Sudjelovanje odraslih u obrazovanju nisko je i znatno se razlikuje među državama članicama
Udio odraslih (u dobi od 25 do 64 godine) koji sudjeluju u obrazovanju i osposobljavanju, 2008. i 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, 2018., mrežna oznaka podataka [trng_lfs_01].
Razina digitalnih vještina raste sporo te među zemljama i dalje postoje velike razlike. Na razini EU-a prosječno 57 % stanovništva u dobi od 16 do 74 godine posjedovalo je 2017. barem osnovne digitalne vještine (za jedan postotni bod više nego 2016.). Niska razina digitalnih vještina može utjecati na produktivnost i potencijal za rast, ali i na socijalnu isključenost znatnog dijela stanovništva, s obzirom na promjenjive načine realizacije usluga i utjecaj tehnologije na svijet rada. Razina je posebno niska u Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj („kritična stanja”). U usporedbi s tim razina je viša (približno 50 %) u šest drugih zemalja (Grčka, Poljska, Portugal, Latvija, Irska, i Mađarska, za koje je „potrebno praćenje”), ali je i dalje niska u usporedbi s prosjekom. Najbolji su rezultati u Luksemburgu, Nizozemskoj, Švedskoj i Finskoj, uz stope više od 75 %. Osim osnovnih digitalnih vještina, oko polovine stanovništva EU-a nema dovoljnu razinu vještina kao korisnici interneta, a približno tek jedna petina osoba ima vještine na naprednoj razini 59 . U tri se zemlje internetom koristi više od 70 % stanovništva (Finska, Švedska i Luksemburg). U četvrtini država članica (Poljskoj, Portugalu, Cipru, Grčkoj, Italiji, Rumunjskoj i Bugarskoj) udio stanovništva s vještinama korištenja internetom i dalje je manji od 40 %. Trećina osoba koja se zna koristiti internetom uopće se ne bavi izmjenama aktivnog sadržaja, na primjer osnovnom obradom teksta.
Slika 31.: Uočene su znatne razlike među državama članicama u pogledu osnovnih digitalnih vještina
Udio stanovništva s osnovnim općim digitalnim vještinama ili iznad toga i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2017. u odnosu na 2016. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu. Podaci za IT nisu dostupni.
Čini se da velik udio radnika nije spreman odgovoriti na rastuću potražnju za digitalnim vještinama 60 . Prema nedavnom istraživanju Zajedničkog istraživačkog centra približno jedna sedmina poslodavaca u EU-u (15 %) smatra da neki od njegovih zaposlenika nisu u potpunosti osposobljeni za obavljanje zadaća u kojima se upotrebljavaju digitalne tehnologije na radnom mjestu i stoga navode nedostatke u digitalnim vještinama među radnom snagom. To je problematično s obzirom na sve veću digitalizaciju različitih područja života i rada te očekivanu automatizaciju niza zadaća povezanih s poslom. Doista, digitalne vještine sada su potrebne za približno 90 % zanimanja. Digitalnim vještinama može se nadoknaditi nedostatak formalnih viših kvalifikacija, dok suprotno ne vrijedi, a nedostatak digitalne pismenosti može ozbiljno utjecati na visinu plaća. Kako je prikazano na slici 32., veći poslodavci skloniji su navođenju nedostataka u digitalnim vještinama od manjih poslodavaca. Istodobno je veća vjerojatnost da će veliki poslodavci imati financijska sredstva za ulaganja u nove digitalne tehnologije od malih poslodavaca, što izravno znači veću potražnju za zaposlenicima s digitalnim vještinama.
Slika 32.: Rastuću potražnju za digitalnim vještinama ne prati ponuda vještina radnika
Radna mjesta s nedostacima u digitalnim vještinama po sektoru i veličini, EU-28 (% radnih mjesta)
Izvor: Europska komisija, Zajednički istraživački centar, 2019.
Napomena: iz odgovora na sljedeći zahtjev: „Navedite najtočniju procjenu približnog broja ili udjela zaposlenika koji obavljaju takve zadaće i navedite koliko ih je u potpunosti osposobljeno za obavljanje zadaća. Napominjemo da je osposobljeni zaposlenik netko tko je sposoban obaviti posao/zadaću na potrebnoj razini.” Broj valjanih odgovora: 4 569; N = 5 634 045.
Izvor: Europsko istraživanje o digitalnim vještinama (ponderirane vrijednosti), izvedeno iz Curtarelli et al. (2017.).
Slika 33.: Nezaposlene odrasle osobe rjeđe sudjeluju u obrazovanju i osposobljavanju, a među državama članicama i dalje su prisutne velike razlike.
Udio nezaposlenih odraslih osoba (u dobi od 25 do 64 godine) koje sudjeluju u obrazovanju (kao udio svih nezaposlenih odraslih osoba), 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, 2018., mrežna oznaka podataka [ trng_lfse_02 ]. Napomena: podaci za HR i RO nisu dostupni. Podaci za BG su iz 2017.
Mjere osposobljavanja za uključivanje osoba u nepovoljnom položaju posebno su važne. Mogu biti u raznim oblicima, na primjer formalno ili neformalno strukovno osposobljavanje ili programi za razvoj osnovnih vještina 61 . Niskokvalificirane osobe i nezaposlene osobe suočavaju se s posebnim izazovima u pogledu pristupa obrazovanju. Prema podacima iz ankete o radnoj snazi, udio nezaposlenih odraslih osoba koje su sudjelovale u bilo kojoj aktivnosti osposobljavanja tijekom posljednja četiri tjedna prije ankete (kao dio svih nezaposlenih odraslih osoba) iznosio je 2018. od 1,5 % u Slovačkoj do više od 45 % u Švedskoj (prosjek u EU-u: 10,7 %) (slika 33.). Uz Slovačku, u zemljama kao što su Bugarska, Mađarska, Litva, Grčka, Poljska, Italija, Češka, Cipar, Malta, Latvija i Njemačka u obrazovanju sudjeluje manje od 10 % nezaposlenih odraslih osoba. S druge strane, u Luksemburgu, Danskoj, Finskoj i Estoniji udio sudionika iznosi približno 20 % ili više. Primjetne su i znatne razlike među državama članicama u pogledu udjela niskokvalificiranih 62 odraslih osoba koje su sudjelovale u bilo kojoj aktivnosti osposobljavanja tijekom posljednja četiri tjedna prije ankete (kao udio svih nezaposlenih odraslih osoba) (slika 34.) Manje od 1 % niskokvalificiranih odraslih osoba sudjeluje u obrazovanju u Cipru, Grčkoj i Hrvatskoj, a u Švedskoj, Finskoj i Danskoj više od 10 % (prosjek EU-a: 4,3 %). Kad je riječ o osobama koje nisu rođene u EU-u (u dobi od 25 do 64 godine), za njih je u prosjeku EU-a neznatno veća vjerojatnost da su 2018. sudjelovale u obrazovanju i osposobljavanju (u posljednja četiri tjedna) (12,0 %) nego za osobe rođene u tuzemstvu (11,1 %). Međutim, situacija se razlikuje među zemljama. Na primjer, u Francuskoj, Italiji, Grčkoj i Austriji vjerojatnost da će osobe rođene u tuzemstvu imati pristup obrazovanju odraslih znatno je veća nego za osobe rođene izvan EU-a 63 . Osim toga, u posebnom istraživanju o obrazovanju odraslih (2016.) utvrđeno je drugačije kretanje: vjerojatnost da će odrasli migranti sudjelovati u formalnom i neformalnom obrazovanju i osposobljavanju nešto je manja nego za vršnjake rođene u tuzemstvu (42 % na razini EU-a u odnosu na 45 %) 64 . Migranti se u svakom slučaju češće dovode u vezu s nedostatkom usmjeravanja i savjetovanja o mogućnostima obrazovanja jer u cijelom EU-u tek približno četvrtina osoba rođenih u inozemstvu uživa takvu potporu, u odnosu na trećinu osoba rođenih u tuzemstvu.
Slika 34.: Unatoč znatnim razlikama među državama članicama, niskokvalificirane odrasle osobe suočavaju se s poteškoćama u smislu sudjelovanja u aktivnostima obrazovanja
Udio niskokvalificiranih odraslih osoba (u dobi od 25 do 64 godine) koje sudjeluju u obrazovanju (kao udio svih niskokvalificiranih odraslih osoba), 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, 2018., mrežna oznaka podataka [ trng_lfse_03 ]. Napomena: Podaci za RO nisu dostupni.
Slika 35.: Iako su javne savjetodavne usluge dostupne u većini država članica, opseg njihova korištenja znatno se razlikuje
Udio odraslih koji dobivaju savjete o mogućnostima obrazovanja odraslih, 2016.
Izvor: Eurostat, Istraživanje o obrazovanju odraslih, 2016., posebno izvedeni podaci za GU EMPL. Napomena: Podaci za Irsku nisu dostupni.
Davanjem savjeta o mogućnostima za učenje može se uspješno pobuditi interes osoba za učenje i sudjelovanje u njemu. U okviru za utvrđivanje referentnih vrijednosti vještina i obrazovanja odraslih utvrđeno je da je davanje savjeta o mogućnostima za učenje glavno sredstvo politike za poticanje sudjelovanja odraslih u učenju. Prema najnovijim podacima (iz 2016.) o pristupu uslugama savjetovanja o učenju, koji su rezultat istraživanja o obrazovanju odraslih 65 , postoji snažna pozitivna korelacija između udjela odraslih (u dobi od 25 do 64 godine) koji primaju savjete i udjela onih koji u konačnici sudjeluju u učenju 66 . Iako su javne savjetodavne usluge uobičajen alat politike u većini država članica, stopa korištenja tih usluga znatno se razlikuje od zemlje do zemlje. Primjerice, kao što je prikazano na slici 35., udio odraslih koji su 2016. dobili besplatne informacije ili savjete o mogućnostima za učenje od institucija ili organizacija tijekom prethodnih 12 mjeseci iznosio je od 1,5 % u Rumunjskoj do gotovo 56 % u Švedskoj (prosjek u EU-u: 24,3 %). Najzad, u većini zemalja tek mali broj poduzeća (i to većinom velika poduzeća) prima javne poticaje za osposobljavanje svojih zaposlenika (vidjeti sliku 36.). Jedine su iznimke Španjolska, Francuska i Belgija, u kojima najmanje jedna trećina svih poduzeća prima takve poticaje (vidjeti i Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2019.).
Slika 36.: U većini zemalja tek mali broj poduzeća prima javne poticaje za osposobljavanje svojih zaposlenika
Financijska potpora za osposobljavanje isplaćena poduzećima 2015. (%)
Izvor: Eurostat, Istraživanje o kontinuiranom strukovnom osposobljavanju, 2015., posebno izvedeni podaci za GU EMPL. Napomena: Podaci prikazuju udio poduzeća s deset i više zaposlenih osoba koja su izvijestila da su primila javnu financijsku potporu za osposobljavanje tijekom referentne godine (2015.). Podaci za Irsku nisu dostupni.
Za mlade se stanje na tržištu rada nastavlja poboljšavati usporedno s jačanjem makroekonomskog okruženja. Stopa nezaposlenosti mladih u EU-u smanjila se s maksimalnih 23,8 % u 2013. na 15,2 % u 2018. To je 0,7 postotnih bodova niže od razine prije krize iz 2008., no još uvijek otprilike dvostruko više od ukupne stope nezaposlenosti (6,8 % u 2018.). Razlike u stopama nezaposlenosti mladih – iako se s vremenom smanjuju – i dalje su velike (vidjeti sliku 37.), a nezaposlenost mladih i dalje je iznad 30 % u pojedinim državama članicama (Italija, Španjolska i Grčka). S druge strane, znatno su se smanjile stope nezaposlenosti mladih u Bugarskoj, Latviji, Poljskoj, Austriji, Malti i Češkoj, koje su 2018. bile znatno ispod prosjeka EU-a. Razine i kretanja stopa nezaposlenosti slične su za mlade žene i muškarce (14,5 % za žene i 15,7 % za muškarce 2018.), s malom razlikom u korist žena koja je uglavnom stabilna posljednjih osam godina (u višim dobnim skupinama razlika u plaći ide u prilog muškarcima). Oporavak u području zapošljavanja ne dovodi nužno do otvaranja kvalitetnih radnih mjesta za mlade jer je 2018. u EU-u 12,8 % zaposlenika u dobi od 15 do 24 godine bilo nesvojevoljno zaposleno na određeno vrijeme (u odnosu na 6,8 % radnika u dobi od 25 do 64 godine); a u Španjolskoj, Portugalu, Hrvatskoj i Italiji na takvom je ugovoru bilo više od trećine mladih zaposlenika.
Slika 37.: Razlike u stopama nezaposlenosti mladih, iako se s vremenom smanjuju, i dalje su velike
Stopa nezaposlenosti mladih (15–24 godine), višegodišnja usporedba
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, mrežna oznaka podataka: [une_rt_a].
Osim onih koji rade ili traže posao, znatan dio mladih u dobi od 15 do 24 godine gospodarski je i dalje neaktivan. U EU-u je 2018. bilo ukupno 5,5 milijuna osoba u dobi od 15 do 24 godine koje nisu bile zaposlene, nisu se obrazovale niti osposobljavale (skupina NEET). To je 10,4 % stanovništva te dobne skupine, što je niže od najviše razine od 13,2 % dostignute 2012. i ispod razine iz 2008. (10,9 %), ali ipak znatno. Do smanjenja je uglavnom došlo jer su nezaposleni iz skupine NEET našli posao. Kao što je vidljivo na slici 38., nekoliko zemalja i dalje bilježi stope iznad 14 % za skupinu NEET (zemlje u „kritičnom stanju”: Italija, Bugarska, Rumunjska i Grčka). Stope za skupinu NEET povećale su se u Austriji, Nizozemskoj i Sloveniji, iako su i dalje vrlo niske. Još više zabrinjava što su se stope povećale u Estoniji i Ujedinjenoj Kraljevini („potrebno praćenje”). Pozitivno je što je u Cipru i Hrvatskoj broj pripadnika skupine NEET isprva bio visok, no sada je znatno smanjen („slabi rezultati koji se poboljšavaju”). Konvergencija je ograničena, na što ukazuje blago negativan nagib regresijskog pravca.
Slika 38.: Nekoliko zemalja i dalje bilježi visoke stope za skupinu NEET
Stopa pripadnosti skupini NEET (dob 15–24 godine) i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja).
Izvor: Eurostat. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Iako se nezaposlenost mladih smanjila, većina je pripadnika skupine NEET i dalje neaktivna, uz znatne razlike među državama članicama i skupinama stanovništva. U EU-u je 2018. godine 6,1 % mladih u dobi od 15 do 24 godine bilo u takvoj situaciji. Stope neaktivnosti među pripadnicima te skupine posebno su visoke u Italiji, Bugarskoj i Rumunjskoj, dok je nezaposlenost visoka u Španjolskoj, Hrvatskoj i Grčkoj (vidjeti sliku 39.). Utvrđeno je da je glavni rizični čimbenik za pripadnost skupini NEET niska razina obrazovanja 67 . Pripadnice skupine NEET češće su neaktivne nego nezaposlene, dok su za muškarce obje stope podjednake.
Veća je vjerojatnost da mladi migrantskog podrijetla „nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju”. Stopa pripadnosti skupini NEET za mlade koji nisu rođeni u EU-u (18–24 godine) 2018. je iznosila 20,6 % u odnosu na 13,1 % za osobe rođene u tuzemstvu 68 . Ta je razlika bila veća od 10 postotnih bodova u nekoliko država članica, kao što su Grčka, Malta, Slovenija, Njemačka, Italija i Španjolska. Povrh toga, situacija je u prosjeku bila nepovoljnija za mlade migrantice (stopa pripadnosti skupini NEET bila je 23,8 %, što je 10,3 postotna boda više nego među njihovim vršnjakinjama rođenima u tuzemstvu). Osim osoba rođenih izvan EU-a, ranjivije su i osobe migrantskog podrijetla rođene u tuzemstvu: u većini država članica EU-a veći su izgledi da takve osobe „nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju” u odnosu na osobe čiji su roditelji rođeni u tuzemstvu. Razlika je osobito izražena (stopa je veća za više od 8 postotnih bodova) u Sloveniji, Francuskoj, Belgiji, Češkoj i Luksemburgu 69 . Posebno su ugroženi mladi migrantskog podrijetla s niskom razinom obrazovanja.
Slika 39.: Većina je pripadnika skupine NEET neaktivna, ali postoje znatne razlike među državama članicama
Profil pripadnika skupine NEET (u dobi 15–24 godine u državama članicama EU-a 2018. (%)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, mrežna oznaka podataka: [edat_lfse_20].
Stariji radnici (u dobi 55–64 godine) uvelike su zaslužni za ukupno povećanje zaposlenosti u razdoblju od 2008. do 2018. Broj zaposlenih u toj dobnoj skupini povećao se za 12,3 milijuna. To je povećanje djelomično povezano s porastom starijeg stanovništva za 7,4 milijuna, ali glavni je razlog povećanje sudjelovanja na tržištu rada jer se 2018. stopa zaposlenosti u dobi 55–64 godine povećala za 13,3 postotna boda, na 58,7 %. U posljednjih deset godina najveći porast broja starijih radnika zabilježen je u Njemačkoj (+3,3 milijuna ili +63 %), nakon čega slijede Italija, Francuska, Poljska i Ujedinjena Kraljevina. Stope zaposlenosti izrazito su se naglo povećale u Mađarskoj (+23,3 postotna boda) te u Italiji, Malti, Nizozemskoj, Njemačkoj, Češkoj i Poljskoj, u kojima su se povećale za više od 17 postotnih bodova. Veće sudjelovanje zabilježeno je i među „najstarijim radnicima”: broj zaposlenih u dobi od 65 do 74 godine povećao se od 2008. za gotovo 1,5 milijuna. Iako su i stopa stanovništva i stopa zaposlenosti važni čimbenici, potonja je imala veći utjecaj.
|
Slika 40.: Stariji radnici uvelike su zaslužni za ukupno povećanje zaposlenosti u razdoblju od 2008. do 2018. Stopa zaposlenosti, osobe u dobi 55–64 godine, višegodišnja usporedba u %
|
Izvor: Eurostat, 2018., 2013., 2008., mrežna oznaka podataka: [lfsa_pganws].
Stopa zaposlenosti žena 2018. je nastavila stabilno rasti, iako se usporio napredak u smanjenju rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti. U odnosu na 2017. stopa zaposlenosti žena (u dobi od 20 do 64 godine) porasla je za 0,9 postotnih bodova na 67,4 %, a porasla je u svim državama članicama. Porast veći od 2 postotna boda zabilježen je (silaznim redoslijedom) u Cipru, Portugalu, Finskoj i Sloveniji. Do poboljšanja je došlo i u Italiji (53,1 %), Grčkoj (49 %), Hrvatskoj (60,1 %) i Rumunjskoj (60,6 %), no stopa zaposlenosti žena u tim je državama i dalje niska. Nasuprot tomu, Švedska, Litva, Njemačka i Estonija i dalje su najuspješnije u tom pogledu sa stopom zaposlenosti žena višom od 75 %. U svim je državama članicama udio zaposlenih muškaraca veći od udjela žena. Prosječna rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti u EU-u je 2018. iznosila 11,6 postotnih bodova, što se gotovo i nije promijenilo od 2013., kad je iznosila 11,7 postotnih bodova. Rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti izmjerena u ekvivalentima punog radnog vremena (FTE) znatno je viša (18 postotnih bodova), a razlog je taj što žene češće rade u nepunom radnom vremenu (vidjeti u nastavku). Najniža rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti zabilježena je u Litvi (2,3 postotna boda), Finskoj (3,7 postotnih bodova), Latviji 4,2 postotna boda) i Švedskoj (4,3 postotna boda). Na drugoj su strani spektra Malta (21,9 postotnih bodova), Grčka (21 postotni bod), Italija (19 postotnih bodova) i Rumunjska (18,3 postotna boda). Sve potonje države dobile su ocjenu „kritično stanje”, osim Malte koja bilježi „slabe rezultate koji se poboljšavaju” zahvaljujući naglom smanjenju od 2,2 postotna boda u prethodnoj godini. Iz slike 41. zaključuje se da prema tom pokazatelju nema konvergencije jer nekoliko država članica s visokim ili gotovo prosječnim rodno uvjetovanim razlikama u zaposlenosti bilježi pogoršanje u 2018.
Slika 41.: Rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti i dalje je velika, uz znatne razlike među državama članicama
Rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Manje od polovine (46,6 %) žena (u dobi 20–64 godine) u EU-u 2018. radilo je u punom radnom vremenu, u odnosu na 71,5 % muškaraca. Ta velika razlika između spolova vidljiva je i u radu u nepunom radnom vremenu. Od zaposlenih žena, 2018. je njih 30,8 % radilo u nepunom radnom vremenu u odnosu na 8 % muškaraca. Međutim, u EU-u je u nepunom radnom vremenu nesvojevoljno radilo 22,1 % žena u odnosu na 33,4 % muškaraca. U većini istočnoeuropskih država članica, udio žena koje rade u nepunom radnom vremenu tradicionalno je niži od 10 % (Bugarska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka). Nasuprot tomu, u Nizozemskoj je u takvom aranžmanu radilo 73,8 % žena (premda se brojka već treću godinu zaredom smanjuje), dok ih je u Austriji tako radilo 47,6 %, a u Njemačkoj 46,7 %. Iznadprosječne stope zaposlenosti žena u državama članicama s osobito visokim udjelima žena koje rade u nepunom radnom vremenu (npr. Nizozemska, Austrija i Njemačka) ukazuju na to da fleksibilne politike za usklađivanje poslovnog i privatnog života pozitivno utječu na povezanost roditelja i skrbnika s tržištem rada. Međutim, male razlike u rodno uvjetovanoj zaposlenosti i više stope zaposlenosti zabilježene su i u državama članicama u kojima je manja vjerojatnost da će žene raditi u nepunom radnom vremenu (Litva, Latvija, Estonija i Finska). To ukazuje na to da postoje i druge važne prepreke, primjerice neodgovarajuća ponuda skrbi o djeci te kulturološka očekivanja i nedostatak poticaja u smislu fleksibilnosti s obzirom na način rada, mjesto rada i radno vrijeme ili pak plaće i porezne strukture. Usto, osobe koje rade u nepunom radnom vremenu u nepovoljnom su položaju s obzirom na radne uvjete. Primjerice, u studiji Eurofounda 70 utvrđeno je da se od 2005. do 2015. znatno produbila razlika između osoba koje rade u nepunom radnom vremenu i osoba koje rade u punom radnom vremenu kad je riječ o osposobljavanju koje plaća poslodavac. Osim toga, osobe koje rade u nepunom radnom vremenu žale se na lošije društveno okruženje na poslu (Eurofound 2018.).
Rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti povećava se među starijim radnicima pa u dobnoj skupini 55–64 godine iznosi 13 postotnih bodova. To je posljedica toga što žene snose teret obveza skrbi, prijevremeno idu u mirovinu te dijelom i toga što žene iz te dobne skupine imaju niske razine stečenih kvalifikacija. Na razini EU-a udio žena (55–64 godine) koje su bile neaktivne zbog obiteljskih obveza ili obveza povezanih sa skrbi 2018. je iznosio 7,5 % u odnosu na samo 1 % muškaraca iz iste dobne skupine. Stopa nezaposlenosti niskokvalificiranih (ISCED 0–2) starijih žena je 36,5 % naspram 53 % za muškarce (te 69,3 % za visokoobrazovane starije žene). Iako u pravilu žene (u dobi do 20 do 64 godine) imaju više razine tercijarnog obrazovanja od muškaraca i manje ih je niskokvalificirano u odnosu na muškarce, obratno vrijedi za tu stariju dobnu skupinu. Konkretno, 31,3 % starijih žena je niskokvalificirano u odnosu na 27,5 % starijih muškaraca. Zbog kombinacije navedenih čimbenika starije zaposlene žene imaju niži dohodak po satu i općenito niže doprinose za socijalno osiguranje.
Razlike u zaposlenosti veće su kad je riječ o ženama koje skrbe o drugima. Roditeljstvo uvelike otežava sudjelovanje žena na tržištu rada. U svim se državama članicama rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti znatno povećava uzme li se u obzir roditeljstvo. U 2018. stopa zaposlenosti žena (20–49 godina) s djetetom mlađim od šest godina bila je 9 postotnih bodova niža od stope zaposlenosti žena bez djece. U Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj negativan utjecaj roditeljstva osobito je visok (više od 13 postotnih bodova). Nasuprot tomu, roditeljstvo pozitivno utječe (11,3 postotna boda na razini EU-a) na zaposlenost muškaraca.
Slika 42.: Razlike u utjecaju na zaposlenost žena i muškaraca s djetetom mlađim od šest godina
Utjecaj roditeljstva na zaposlenost žena i muškaraca (u dobi 20–49 godina) u 2018., razlika u stopi zaposlenosti (u postotnim bodovima)
Izvor: Eurostat. Napomena: Utjecaj roditeljstva na zaposlenost razlika je u stopi zaposlenosti majki i očeva s najmanje jednim djetetom mlađim od šest godina, a izražava se u postotnim bodovima.
Osim nižih stopa zaposlenosti, i dalje je prisutna znatna rodno uvjetovana razlika u plaći. Neprilagođena razlika 2017. je ostala na stabilnih 16 % 71 , što je tek mali pad u odnosu na 16,8 % u 2013. Ipak, u EU-u postoji sve veća razlika u stečenom obrazovanju u korist žena, pri čemu je 2017. stopa stečenoga tercijarnog obrazovanja (45,8 %) za žene (30–34 godine) bila 10 postotnih bodova viša od stope za muškarce (35,7 %). Jedan od glavnih razloga za postojanje rodno uvjetovane razlike u plaći taj je što su žene prekomjerno zastupljene među osobama s minimalnim dohotkom 72 te općenito u slabije plaćenim sektorima i zanimanjima. Usto, one češće od muškaraca nailaze na ograničenja u odabiru zanimanja, što je posljedica njihove skrbi o drugima. Dio rodno uvjetovane razlike u plaći ostaje čak i nakon netiranja čimbenika kao što su razlike u iskustvu, razini obrazovanja i vrsti ugovora.
Među zemljama postoje znatne neprilagođene rodno uvjetovane razlike u plaći. Ta je razlika i dalje iznad 20 % u Estoniji, Češkoj, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini, dok su najmanje vrijednosti (otprilike 5 %) zabilježene u Rumunjskoj, Italiji i Luksemburgu. Stanje se od 2013. znatno poboljšalo u Estoniji, Mađarskoj i Španjolskoj, dok se u Portugalu, Litvi i Hrvatskoj rodno uvjetovana razlika u plaći povećala za više od dva postotna boda. Rodno uvjetovana razlika u plaći često dovodi do razlike u mirovinama u korist muškaraca pa je 2017. u prosjeku iznosila 35,7 % za umirovljenike u dobi od 65 do 79 godina (smanjenje za 1 postotni bod u odnosu na 2016.). Najveće rodno uvjetovane razlike u mirovinama bile su u Malti, Nizozemskoj, Luksemburgu, Austriji i Cipru (više od 40 %), dok su najmanje razlike (manje od 10 %) zabilježene u Estoniji, Danskoj i Slovačkoj (za više informacija vidjeti poglavlje 3.4.).
Slika 43.: I dalje postoji znatna razlika u plaćama između žena i muškaraca
Neprilagođena rodno uvjetovana razlika u plaći 2013. i 2017.
Izvor: Eurostat, mrežna oznaka podataka: [SDG_05_20]. Napomena: Neprilagođena rodno uvjetovana razlika u plaći mjeri se kao razlika u prosječnom bruto dohotku po satu muških i ženskih plaćenih zaposlenika izražena u postotku prosječnog bruto dohotka po satu plaćenih muških zaposlenika.
Nedostatak pristupa kvalitetnoj i pristupačnoj skrbi za djecu i dugotrajnoj skrbi često je prepreka zapošljavanju žena. Prema glavnom pokazatelju za skrb o djeci iz pregleda socijalnih pokazatelja u sustav formalne skrbi o djeci bilo je 2018. na razini EU-a uključeno 35,1 % djece mlađe od tri godine, čime je premašen cilj iz Barcelone prema kojem bi ustanove za skrb o djeci morale biti dostupne za 33 % djece iz te dobne skupine. Međutim, i dalje postoje razlike među zemljama, a polovina država članica još nije ostvarila cilj iz Barcelone. Iako je stopa sudjelovanja u sustavu formalne skrbi o djeci za djecu mlađu od tri godine viša od 60 % u Danskoj i Luksemburgu, u Poljskoj i Češkoj iznosi oko 10 % ili niže, a u Slovačkoj izrazito niskih 1,4 % (slika 44.). U tim je državama članicama nedostatak formalne skrbi o djeci povezan sa slabijim rezultatima na tržištu rada za žene, a u većini slučajeva njegov negativni utjecaj na roditeljstvo veći je od prosjeka EU-a.
Slika 44.: Među državama članicama i dalje postoje velike razlike u korištenju usluga skrbi za djecu
Djeca mlađa od tri godine u sustavu formalne skrbi i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2016. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Među državama članicama još uvijek postoje velike razlike u smislu kvalitete, dostupnosti i pristupačnosti usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U mnogim zemljama EU-a i dalje nisu dostupni visokokvalitetni rani i predškolski odgoj i obrazovanje, s jasnim obrazovnim sadržajem koje pruža kvalificirano osoblje, osobito za djecu mlađu od tri godine. Usto, u prvim godinama djetetova života ograničena je dostupnost besplatnih usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Danska, Njemačka, Estonija, Slovenija, Finska i Švedska jedine su zemlje EU-a koje osiguravaju pristup javno financiranim uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svako dijete u dobi 6–18 mjeseci. Dostupnost je sve veća što je dijete starije, pri čemu gotovo polovina država članica može osigurati mjesto u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu stariju od tri godine. Najzad, djeca izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bilježe puno niže stope sudjelovanja od svojih vršnjaka koji nisu iz obitelji u nepovoljnom položaju. U 2016. razlika za skupinu u dobi od tri ili više godina iznosila je 11 postotnih bodova te gotovo 15 postotnih bodova za djecu u dobi do dvije godine. Osim toga, korištenje usluga skrbi za djecu razlikuje se među podskupinama stanovništva. Na razini EU-a 77 % sve djece (u dobi od dvije do pet godina) u kućanstvima migranata pohađa neku vrstu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u odnosu na 81 % djece u kućanstvima u kojima su roditelji rođeni u tuzemstvu. 73 Ta je razlika puno izraženija u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini, u kojima je stopa sudjelovanja u ranom odgoju i obrazovanju kod djece imigranata barem 10 postotnih bodova niža. Takva situacija zabrinjava zato što su djeca imigranata skupina kojoj su usluge formalne skrbi za djecu i predškolske usluge natprosječno korisne (prema analizi na temelju istraživanja PISA o 15-godišnjim učenicima čiji su roditelji imigranti).
Nepoticajne financijske mjere dodatna su prepreka zapošljavanju žena ili radu u duljem radnom vremenu. Do toga dolazi iz više razloga. Na primjer, nezaposleni partneri i primatelji drugog dohotka u kućanstvu često su žene koje nailaze na nepoticajne mjere na tržištu rada, posebno ako imaju obveze povezane sa skrbi za djecu 74 ili obitelj. Osim toga, ako se porez na dohodak ubire na dohodak kućanstva, a ne na pojedinačni dohodak, to može djelovati nepoticajno na primatelja drugog dohotka. Skupe ustanove za skrb također povećavaju rizik od neaktivnosti, posebno za primatelje drugog dohotka i obitelji s niskim prihodima. I druge značajke sustava poreza i naknada mogu smanjiti ponudu radne snage, među ostalim odbici na temelju obiteljske situacije, zbog uzdržavanog bračnog druga ili prenosivi odbici. U Danskoj, Njemačkoj, Belgiji i Francuskoj 2017. je zabilježen najveći rizik od neaktivnosti primatelja drugog dohotka. Zamka male plaće bila je osjetna u Belgiji, Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj 75 .
Unatoč određenim poboljšanjima, osobe koje nisu rođene u EU-u i dalje se suočavaju s izazovima na tržištu rada. Do toga dolazi u kontekstu povećanja njihova udjela u ukupnom radno sposobnom stanovništvu (20–64 godine), sa 6,6 % u 2014. na 9,4 % u 2018. U 2018. je 64,5 % osoba koje nisu rođene u EU-u (u dobi 20–64 godine) bilo zaposleno, što je za 3,2 postotna boda više nego dvije godine ranije (2016.). Međutim, ta je stopa i dalje za 9,4 postotna boda niža od stope zaposlenosti osoba rođenih u tuzemstvu (73,8 %). U nekim državama članicama (Švedskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Finskoj, Danskoj, Njemačkoj i Francuskoj) razlika je 2018. bila veća od 15 postotnih bodova. Nadalje, situacija je i dalje posebno nepovoljna za žene koje nisu rođene u EU-u pa je 2018. stopa zaposlenosti iznosila oko 55,3 %, što je 13,3 postotna boda ispod razine za žene koje su rođene u tuzemstvu (68,6 %). Razlika među muškarcima (tj. između muškaraca rođenih izvan EU-a i u tuzemstvu) bila je niža (4,8 postotnih bodova 2018.) te se posljednjih nekoliko godina sve brže smanjuje. Posljednjih je godina situacija nešto bolja prvenstveno zbog viših stopa zaposlenosti u podskupini „nedavnih dolazaka” (osobe rođene izvan EU-a koje su rezidenti EU-a manje od pet godina). Iako je njihova stopa zaposlenosti i dalje niža od stope za osobe koje već dugo borave u EU-u, u jednoj se godini povećala za 3,1 postotni bod (s 46,4 % u 2017. na 49,5 % u 2018.), osobito zbog brzog porasta (povećanje veće od 5 postotnih bodova) u Belgiji, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj 76 . Iako se u razdoblju od 2008. do 2018. u većini država članica (20 od 28) razlika u stopi zaposlenosti između osoba rođenih u tuzemstvu i osoba rođenih izvan EU-a povećala, prvenstveno zbog gospodarske recesije i njezinih posljedica na tržište rada, u posljednje se vrijeme (od 2016.) smanjuje u 17 država članica. To osobito vrijedi za zemlje u kojima je najviše imigranata iz trećih zemalja (vidjeti sliku 45. u nastavku).
Slika 45.: Osobe koje nisu rođene u EU-u i dalje nailaze na prepreke zapošljavanju
Stopa zaposlenosti po zemlji rođenja, u dobi od 20 do 64 godine, 2018., i promjena od 2008. i 2016.
Izvor: Eurostat [lfsa_ergacob]. Napomena: nema vrijednosti za promjenu razlike za DE zbog nedostatka podataka o stopi zaposlenosti osoba koje nisu rođene u EU-u za referentne godine prije 2017.
Ukupna stopa zaposlenosti osoba rođenih izvan EU-a odraz je različitih čimbenika. Konkretno, veći udio niskoobrazovanih osoba među osobama koje su rođene izvan EU-a u odnosu na osobe rođene u tuzemstvu (35,7 % odnosno 20,3 % na razini EU-a u dobnoj skupini od 25 do 64 godine 77 ) djelomično objašnjava nižu stopu zaposlenosti među imigrantima. Međutim, čak i imigranti s visokom razinom obrazovanja u nepovoljnijem su položaju od osoba rođenih u tuzemstvu (što je vidljivo iz velike razlike u stopi zaposlenosti i većoj stopi prekvalificiranosti), a vještine i kvalifikacije migranata i dalje su nedovoljno iskorištene. To potvrđuju podaci iz europskog istraživanja o radnim uvjetima (EWCS): veća je vjerojatnost da će se radnici migranti prve generacije zaposliti u niskokvalificiranim zanimanjima, čak i ako su stekli tercijarno obrazovanje. Jezične prepreke i nepriznavanje vještina i kvalifikacija među vjerojatnim su razlozima lošeg uparivanja ljudskog kapitala i zanimanja 78 .
Osim osoba rođenih izvan EU-a, probleme sa zapošljavanjem češće imaju i osobe rođene u tuzemstvu čiji su roditelji rođeni izvan EU-a. Stopa zaposlenosti osoba u dobi 15–34 godine 2017. (posljednja godina za koju su dostupni podaci) iznosila je 68,5 % na razini EU-a, što je 5,7 postotnih bodova ispod razine zaposlenosti osoba čiji su roditelji rođeni u tuzemstvu. Razlika je bila oko 15 postotnih bodova ili više u Austriji, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Finskoj, Danskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Italiji 79 . Tijekom posljednjeg desetljeća najveće pogoršanje za djecu migrantskog podrijetla zabilježeno je u zemljama koje su najviše pogođene gospodarskom krizom, kao što su Grčka i Italija, ali i u Francuskoj i Nizozemskoj. S druge strane, Švedska, Češka i Belgija zabilježile su znatna povećanja stopa zaposlenosti mladih osoba (15–34 godine) migrantskog podrijetla.
Niske stope zaposlenosti i aktivnosti osoba s invaliditetom ukazuju na neiskorišteni potencijal njihovih talenata. U EU-u je 2017. stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom iznosila 50,6 % u odnosu na 74,8 % za osobe bez invaliditeta 80 . Riječ je o blagom povećanju u odnosu na 2016. (48,1 %). Razlika znatno varira među državama članicama 81 , od 13,7 postotnih bodova u Italiji do 42,1 postotni bod u Irskoj. Usto, samo je 61 % osoba s invaliditetom u EU-u bilo gospodarski aktivno u odnosu na 82,3 % osoba bez invaliditeta, što ukazuje na to da osobe s invaliditetom nailaze na znatne prepreke u pristupu tržištu rada 82 . Zemlje sa sličnim stopama aktivnosti osoba bez invaliditeta ponekad imaju vrlo različite stope aktivnosti za osobe s invaliditetom. Iz perspektive spola, stopa zaposlenosti žena s invaliditetom (48,3 %) bila je tek neznatno niža od stope zaposlenosti muškaraca s invaliditetom (53,3 %). Kvaliteta rada još je jedno važno pitanje: osobe s invaliditetom bile su 2018. izloženije riziku od siromaštva unatoč zaposlenju nego osobe bez invaliditeta (11 % naspram prosjeka EU-a od 9,1 %) 83 . Studija Eurofounda 84 potvrđuje da je zaposlenost jako važna jer snažno utječe na uključenost. U studiji se zaključuje da se razina isključenosti iz društva koju osjećaju osobe s invaliditetom znatno razlikuje ovisno o tome jesu li zaposlene ili ne. Zaposlene osobe s invaliditetom mnogo se rjeđe osjećaju isključene iz društva od, primjerice, dugotrajno nezaposlenih osoba ili onih osoba koje zbog svojeg invaliditeta ne mogu raditi.
Visoka stopa ranog napuštanja školovanja i niska razina tercijarnog obrazovanja osoba s invaliditetom negativno utječu na njihovo zapošljavanje. U EU-u je 2017. 85 19,6 % mladih osoba s invaliditetom (dobna skupina 18–24) rano napustilo školu u odnosu na 9,5 % osoba bez invaliditeta (razlika od oko 10,1 postotnog boda). Ta je razlika bila najmanja u Sloveniji (1,8 postotnih bodova), a relativno visoka u Češkoj (25,5 postotnih bodova), Rumunjskoj (23,5 postotnih bodova), Bugarskoj (21,9 postotnih bodova) i Njemačkoj (21,1 postotni bod). Kad je riječ o tercijarnom obrazovanju, 32,4 % osoba s invaliditetom završilo je tercijarno ili jednakovrijedno obrazovanje u odnosu na 42,5 % osoba bez invaliditeta (to je razlika od oko 10,2 postotna boda).
3.2.2. Odgovor politike
Integrirani pristupi prilagođeni potrebama učenika najučinkovitiji su u smanjenju ranog napuštanja školovanja. Od rujna 2018. mnoge su države članice uvele mjere u tom području. Primjerice, luksemburška vlada uspostavila je Službu za posredovanje u školama za uspješniju borbu protiv ranog napuštanja školovanja pa se učenicima kod kojih postoji visok rizik od napuštanja školovanja pruža ciljana potpora. U Španjolskoj se u okviru Programa za usmjeravanje i osnaživanje za unapređenje obrazovanja i potporu obrazovanju pomaže španjolskim regijama da smanje broj osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, osobito podupiranjem obrazovnih centara koji se nalaze u osjetljivim područjima i podupiranjem studenata nižega socioekonomskog statusa te jačanjem kompetencija nastavnog osoblja za rad u učionici s učenicima različitog podrijetla. U Bugarskoj se u okviru projekta Potpora za uspjeh organizira usmjeravanje za učenike od petog do sedmog razreda. Projekt se sufinancira iz Europskog strukturnog fonda (ESF), a obuhvaća 1 500 škola i 120 000 studenata koji imaju praznine u učenju ili su pod rizikom od napuštanja školovanja.
Privlačenje dobrih učitelja i nastavnika pružanjem odgovarajućih plaća i podupiranjem njihova kontinuiranoga profesionalnog razvoja ključno je za postizanje kvalitetnih ishoda i uključivog obrazovanja. Nekoliko država članica nedavno je donijelo politike kojima je cilj povećanje privlačnosti učiteljske profesije i poboljšanje radnih uvjeta učitelja i nastavnika. Na primjer, u Bugarskoj se u okviru nacionalnih programa za modernizaciju obrazovnog sustava motiviraju učitelji i nastavnici, provode inovativne metode poučavanja, organizira proces učenja i rano usmjeravanje, a škole otvaraju drugim institucijama. Slovačka postupno povećava plaće učitelja i nastavnika, a Novim zakonom o obrazovnom osoblju i stručnim radnicima učvršćuju se veze između primanja i nastavničkih postignuća prilagodbom postupka potvrđivanja i profesionalnog razvoja. Švedska je nedavno dodijelila dodatna sredstva za zapošljavanje većeg broja asistenata u nastavi kako bi se smanjilo administrativno radno opterećenje učitelja i nastavnika i time omogućilo da više vremena izdvajaju za samo poučavanje. Naposljetku, Litva je 2018. razvila pilot-alat za kratkoročna i srednjoročna predviđanja potražnje za učiteljima i nastavnicima kako bi se osigurao kontinuiran ulazak novih talenata u tu profesiju uz zadržavanje kontrole nad ukupnom veličinom učiteljskog kadra. Osim toga, Uredbom o osposobljavanju učitelja i nastavnika utvrđeni su zahtjevi za programe inicijalnog obrazovanja i za novi uvodni program koji obuhvaća prvu godinu u školi. U njoj se navode mogućnosti za kontinuirano osposobljavanje i profesionalni razvoj te postavljaju kriteriji za tri novoosnovana nacionalna centra za osposobljavanje učitelja i nastavnika.
Poboljšanje kvalitete i relevantnosti tercijarnog obrazovanja ključno je za uklanjanje buduće neusklađenosti postojećih i traženih vještina, promicanje izvrsnosti u razvoju vještina i osiguravanje uspješnog prijelaza na tržište rada. U Komunikaciji Komisije iz 2017. o obnovljenom programu EU-a za visoko obrazovanje 86 naglašava se važnost mjera kojima bi se povećalo sudjelovanje u visokom obrazovanju i stopa završavanja studija, učenike opremilo vještinama i kompetencijama koje su relevantne za svijet rada ili poboljšala učinkovitost sustava financiranja visokog obrazovanja. Mnoge države članice uzimaju to u obzir u svojim političkim odlukama. Na primjer, u okviru irske inicijative Springboard+ za usavršavanje u visokom obrazovanju nude se besplatni tečajevi za stjecanje svjedodžbe, stupnja ili diplome, odnosno za stjecanje kvalifikacija u područjima u kojima postoje mogućnosti zapošljavanja u gospodarstvu. Danska nastoji povećati fleksibilnost visokog obrazovanja i bolje ga povezati s tržištem rada. U 25 studijskih područja uveden je jednogodišnji stručni diplomski studij u punom opterećenju, dostupne su bolje mogućnosti za kombiniranje studija i rada u okviru dvogodišnjih diplomskih studija u nepunom nastavnom opterećenju, a razdoblje prihvatljivosti za primanje bespovratnih sredstava na diplomskoj razini može se produljiti tri godine nakon diplome kako bi se omogućilo stjecanje radnog iskustva. U Italiji je uveden novi tip neakademskoga tercijarnog stupnja (lauree professionalizzanti) namijenjen osposobljavanju visokoobrazovanih visoko specijaliziranih stručnjaka u području inženjerstva, građevinarstva, okoliša, energije i prometa u bliskoj suradnji s relevantnim strukovnim udrugama.
Borba protiv nejednakosti u obrazovanju važna je kako bi svi učenici dobili priliku da aktivno sudjeluju u gospodarstvu i društvu te kako bi se učenike migrantskog podrijetla ili s posebnim potrebama bolje integriralo u redovno obrazovanje. U mnogim zemljama EU-a škole obično reproduciraju postojeće modele socioekonomskih prednosti i nedostataka, umjesto da doprinose pravednijoj raspodjeli mogućnosti za učenje i ishoda učenja. Bez veće prilagodbe pedagoških pristupa sustavi obrazovanja i osposobljavanja neće moći postati istinsko sredstvo socijalne integracije te će i dalje voditi do isključivanja. Neke države članice pokušavaju prekinuti taj začarani krug. Češka je donijela Akcijski plan za uključivo obrazovanje II za razdoblje 2019.–2020. , čiji je cilj provedba mjera suzbijanja segregacije za škole s više od 50 % učenika romskog podrijetla, a uvodi i mjere protiv vršnjačkog nasilja. U Švedskoj se Jamstvom za čitanje, pisanje i računanje osigurava da pomoć iz švedskog jezika, švedskog kao drugog jezika i matematike dovoljno rano dobiju svi učenici predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta kojima je to potrebno. Nacionalni plan za unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja za razdoblje 2019.–2021., koji je Hrvatska donijela u siječnju 2019., usmjeren je na studente kojima je otežan pristup visokom obrazovanju ili su izloženi riziku od napuštanja školovanja, a cilj mu je poboljšati pristup te povećati zadržavanje studenata, stopu završavanja studija i stopu zapošljavanja.
I dalje je važna stvarna provedba zakonodavnih promjena usmjerenih na uključivanje Roma u obrazovanje. Obrazovanje je područje s najvećim brojem intervencija politike. Iako je pozitivna diskriminacija dovela do većeg sudjelovanja Roma u obrazovanju, važno je izbjeći posebne kvote za Rome koji bi ispunili uvjete i za redovite kvote. Aktivne mjere suzbijanja segregacije, koje su potrebne za borbu protiv segregacije u školama i razredu, trebala bi pratiti dodatna financijska i stručna potpora za promicanje integracije romske djece u redovne škole. U Bugarskoj postojeće mjere koje obuhvaćaju romske učenike uključuju komunikacijske posrednike, školarine, izvannastavne aktivnosti, dodatne tečajeve bugarskog jezika i besplatan prijevoz u nekim općinama. Bugarsko Ministarstvo obrazovanja od 2018. je počelo dodjeljivati dodatna sredstva školama 87 koje rade s ranjivom djecom i/ili u ruralnim područjima. Uspostavljen je međuinstitucijski mehanizam za upis djece u dobi početka obveznog školovanja. Nakon izmjene mađarskih zakona o jednakom postupanju i javnom obrazovanju iz 2017., u obrazovne se okruge 2018. uvode službenici i radne skupine za borbu protiv segregacije. Međutim, i dalje postoje znatne razlike između državnih i vjerskih škola kad je riječ o sastavu studenata.
Razlike u pravilima, slobodama, autonomiji, veličini školskih okruga u kombinaciji sa slobodnim izborom škola ograničavaju mogući učinak mjera na učinkovito suzbijanje segregacije u obrazovanju. Iako je u Rumunjskoj provedeno više programa, projekata i mjera za unapređenje obrazovnog sustava Romi i dalje nailaze na brojne probleme, pri čemu postoje znatne razlike između ruralnih i urbanih područja. Nacionalno Ministarstvo obrazovanja izdalo je 2016. okvirni nalog za zabranu segregacije u školama, ali 2019. još nije počela provedba tog plana. U Slovačkoj, u kojoj se nerazmjeran udio romske djece i dalje nalazi u posebnim školama ili razredima za djecu s mentalnim poteškoćama, provodi se revidirani akcijski plan za integraciju Roma odobren u veljači 2017., no rezultati tek trebaju uslijediti. Slovačka je osim toga donijela desetogodišnji nacionalni plan razvoja obrazovanja, koji obuhvaća pitanja uključivosti i kvalitete obrazovanja, među ostalim i za romsku djecu. Planirano uvođenje obveznog vrtića od pete godine života, uz ukidanje nultog razreda koji većinom pohađaju romska djeca, moglo bi imati pozitivan učinak u tom smislu, no i dalje nedostaju aktivne mjere za suzbijanje segregacije.
Države članice trebaju se usredotočiti na razvoj vještina kako bi kvalifikacije bile relevantnije za društvo i tržište rada koji se mijenjaju. Određivanje kvalifikacija i definiranje njihove razine u smislu ishoda učenja postao je standardni pristup u cijeloj Uniji. Sve države članice imaju nacionalni kvalifikacijski okvir, a gotovo sve (njih 27) povezale su nacionalne razine s razinama Europskoga kvalifikacijskog okvira . Osim toga, 20 zemalja u svojim kvalifikacijama navodi razinu Europskog kvalifikacijskog okvira, zbog čega su te razine jasnije i usporedivije (Belgija, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Grčka, Finska, Francuska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Portugal, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina). Usto je iznimno važno što stavljanje težišta na ishode učenja olakšava povezivanje formalnih kvalifikacija s vrednovanjem vještina stečenih izvan formalnih programa kao i s novim inovativnim oblicima priznavanja vještina kao što su mikrodiplome, koje mogu znatno doprinijeti zapošljivosti svojih nositelja.
U skladu s Preporukom Vijeća iz 2012. 88 države članice građanima pružaju sve kvalitetnije mogućnosti za vrednovanje vještina stečenih izvan institucionaliziranog obrazovanja i osposobljavanja. Europski popis vrednovanja iz 2018. pokazuje da gotovo sve države članice imaju uspostavljene mehanizme vrednovanja, iako u različitom opsegu. Vrednovanjem se može steći bilo koja kvalifikacija uključena u nacionalni okvir u 12 zemalja (Finska, Francuska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina) ili u veći podskup cijelog okvira (Austrija, Belgija, Bugarska, Danska, Njemačka, Malta, Portugal, Slovenija, Španjolska). U većini država članica na temelju vrednovanja može se dobiti pristup službenim programima i izuzeće od dijelova programa. Međutim, taj mehanizam još nije dostupan u Hrvatskoj, koja tek izrađuje nacionalni kvalifikacijski okvir, te u Slovačkoj, u kojoj je neki oblik vrednovanja dostupan samo za vrlo specifične potrebe tržišta rada. Iako je povezanost s nacionalnim kvalifikacijskim okvirom i institucionaliziranim obrazovanjem i osposobljavanjem standard u svim zemljama, također se pružaju mogućnosti vrednovanja povezane s intervencijama na tržištu rada koje često provode javne službe za zapošljavanje. To je slučaj u 13 zemalja (Belgija, Cipar, Češka, Danska, Hrvatska, Irska, Italija, Malta, Nizozemska, Poljska, Slovačka, Švedska i Ujedinjena Kraljevina). Profiliranje vještina ili revizija vještina dostupni su svim nezaposlenima u 13 država članica (u Austriji, Belgiji, Finskoj i Italiji u prva tri mjeseca nezaposlenosti, u Hrvatskoj i Češkoj u prvih šest mjeseci nezaposlenosti, u Grčkoj, Irskoj, Latviji, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj i Poljskoj u drugom roku).
Države članice rade na uspostavi djelotvornih savjetodavnih usluga u području cjeloživotnog učenja. Sve je izraženija svijest da radnicima treba pomoći da nastave s učenjem tijekom cijele karijere, a ne samo u okviru inicijalnog obrazovanja i osposobljavanja te na prvom radnome mjestu. Primjenjuje se niz inovativnih praksi, a sve veću ulogu imaju javne službe za zapošljavanje i socijalni partneri. U Ujedinjenoj Kraljevini i Danskoj predstavnici sindikata uključeni su u aktivnosti usmjeravanja na radnom mjestu. Poduzeća imaju važnu ulogu u revizijama vještina tijekom karijere. To je već uobičajena praksa u Francuskoj, a trenutačno se testira i u drugim zemljama. Talijanske regije upravljaju Mrežom aktivnog zapošljavanja, partnerstvom javnih službi za zapošljavanje i privatnih subjekata, koja nezaposlenim i niskokvalificiranim osobama pomaže da se ponovno uključe na tržište rada. Nizozemski uredi za obrazovanje i rad okupljaju aktere na lokalnoj i regionalnoj razini koji pružaju personalizirano usmjeravanje za niskokvalificirane odrasle, osobe koje nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) i zaposlene osobe, upućuju ih u postupke vrednovanja i pružaju dodatne usluge.
Sve više država članica svjesno je da izazove povezane s vještinama mogu riješiti samo utvrđivanjem strategije na svim razinama uprave kojom će se poticati obrazovanja odraslih. Vijeće je 2016. u okviru Programa za vještine donijelo Preporuku o oblicima usavršavanja s ciljem da se lakše otklone nedostaci u području vještina i neravnopravnost te da se odgovori na nove potrebe tržišta rada s obzirom na odraslo stanovništvo. Na temelju tih oblika usavršavanja tvorci politika osmislili bi politike posebno prilagođene potrebama niskokvalificiranih odraslih osoba. Nekoliko država članica radilo je na nacionalnim strategijama za vještine, uz potporu Komisije i u suradnji s OECD-om (Španjolska, Italija, Portugal, Slovenija, Belgija/Flandrija te nedavno Latvija i Poljska). Osim toga, nekoliko država članica, kao što su Austrija, Nizozemska i trenutačno Slovačka, vlastitim su sredstvima financirale strategije za vještine. U Francuskoj je 2018. reformom strukovnog osposobljavanja uspostavljeno novo tijelo („France compétences”) radi sveobuhvatnog pristupa potrebama za vještinama, kvaliteti osposobljavanja i troškovima.
Programima učenja i naukovanja kroz rad osigurava se najbolje povezivanje obrazovanja i svijeta rada: na razini država članica od sredine 2018. donesen je niz reformi usmjerenih na strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Komisija i države članice i dalje surađuju na modernizaciji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u skladu s prioritetima politike utvrđenima u Zaključcima iz Rige iz 2015. 89 Osim toga, putem Inicijative za zapošljavanje mladih 90 i Europskog saveza za naukovanje 91 Komisija potiče i podupire države članice u nastojanjima da povećaju kvalitetu, ponudu i privlačnost učenja kroz rad i tako u državama članicama povećaju relevantnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada. U Bugarskoj je u svibnju 2019. pokrenut pilot-projekt kojim se nastoji proširiti spektar dvojnog obrazovanja kako bi se poboljšala kvaliteta strukovnog obrazovanja u državi i ojačala njegova povezanost s potrebama tržišta rada. Estonija je u prosincu 2018. donijela izmjenu Zakona o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju s ciljem povećanja fleksibilnosti studiranja i testiranja inovativnih oblika učenja u suradnji s lokalnom vladom te je uvela financiranje na temelju rezultata. U Francuskoj se tijekom 2019. usporedno s reformom naukovanja kroz rad postupno provodi reforma školskoga strukovnog obrazovanja i osposobljavanja uz otvaranje novoga sektorskog Campus des Metiers et Qualifications te uvođenja postupne specijalizacije upisanih učenika i strukovnog usmjeravanja. U Hrvatskoj je 2018. uspostavljena nacionalna Mreža regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju s ciljem određivanja mjesta izvrsnosti koja će nuditi redovite programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i druge oblike formalnog i neformalnog obrazovanja. Malta planira uvesti okvir za osiguravanje kvalitete učenja kroz rad, koji će se temeljiti na 20 vodećih načela za visokokvalitetno naukovanje. U Poljskoj se izmjenama zakona o obrazovanju nastoji unaprijediti suradnja između ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i poslodavaca, promijeniti sustav stručnih ispita te oblikovati analitički instrument za predviđanje nacionalnih i regionalnih potreba tržišta rada.
Prepoznavši izazove povezane sa sustavima obrazovanja odraslih, države članice provele su i niz inicijativa tijekom druge polovine 2018. i 2019. Sve brže promjene na tržištu rada, potražnja za naprednijim vještinama i prodor digitalnih tehnologija u sve aspekte svakodnevnog života ukazuju na sve hitniju potrebu za usavršavanjem ljudi kako bi se osigurala njihova zapošljivost. Europskim stupom socijalnih prava građanima se priznaje pravo na cjeloživotno učenje kao način stjecanja vještina potrebnih za puno sudjelovanje u društvu i uspješno nošenje s promjenama povezanima s radnim mjestom. U tom je kontekstu Flandrija (Belgija) dala veće poticaje zaposlenicima za sudjelovanje u cjeloživotnom učenju: u tu svrhu od rujna 2019. svaki zaposlenik u privatnom sektoru ima pravo na 125 sati plaćenog dopusta godišnje. U belgijskoj regiji Valoniji novi financijski poticaj u iznosu od 350 EUR za osposobljavanje u zanimanjima u kojima nedostaje radne snage (Incentive+) nudi se svakom tražitelju zaposlenja koji uspješno završi osposobljavanje u struci s manjkom radne snage. U Hrvatskoj je u rujnu 2019. donesen Zakon o obrazovanju odraslih, kojim bi se trebali ukloniti nedostaci postojećeg sustava obrazovanja odraslih, a sustav uskladiti s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom (HKO). Latvija je povećala potporu za učenje osobama koje su zaposlene u poduzećima pa je iz EFRR-a u tu svrhu namijenjen iznos od 18 milijuna EUR. Portugal je u veljači 2019. donio mjeru za ispunjavanje posebnih potreba za ljudskim resursima u javnoj upravi, s ciljem da se oblikuje model cjeloživotnog učenja koji javnim službenicima omogućuje pristup obrazovnom i stručnom certificiranju. U Irskoj je odobren novi program Vještine za napredovanje, kojim se podupiru ranjive skupine, uključujući niskokvalificirane osobe. Ta će nova mjera omogućiti ciljanu potporu ranjivim skupinama unutar radne snage, posebno onih koji imaju niže razine vještina i kojima je potrebno više mogućnosti za napredovanje u karijeri, što će pak takvim ljudima omogućiti da ostanu u radnom odnosu i izbjegnu raseljavanje ili da iskoriste nove mogućnosti zaposlenja.
Daljnje smanjenje nezaposlenosti mladih i pomaganje mladima da nakon obrazovanja i osposobljavanja uđu na tržište rada ostaju važni prioriteti. Od 2014. svake se godine u Garanciji za mlade registriralo više od 5 milijuna mladih, od kojih je 3,5 milijuna prihvatilo ponudu za posao, nastavak obrazovanja, pripravništvo ili naukovanje. Međutim, u mnogim je državama članicama procijenjeni udio pripadnika skupine NEET prijavljenih u taj program tijekom cijele godine još uvijek niži od 50 %. U mnogim je zemljama taj ograničeni udio vjerojatno povezan s promjenama u sastavu skupine NEET (manji udio nezaposlenih pripadnika skupine NEET u ukupnom broju) i smanjenjem ukupnog broja pripadnika skupine NEET (vidjeti poglavlje 3.2.1.). U kontekstu u kojem se uspješnost mladih na tržištu rada znatno poboljšala, mjere politike na kojima se temelji ostvarivanje rezultata Garancije za mlade sve su bolje usmjerene.
Države članice nastoje bolje informirati javnost, čine usluge pristupačnijima za mlade i bolje određuju kome je potrebna pomoć. Na temelju Akcijskog plana za zapošljavanje mladih za razdoblje 2019.–2021. Španjolska će dobiti još 3 000 savjetnika za mlade tražitelje zaposlenja i dugotrajno nezaposlene. U Cipru se projektom informiranja nastoji doprijeti do 4 000 neaktivnih pripadnika skupine NEET te ih potaknuti na aktivnost kroz savjetovanje i prilagođeno osposobljavanje u skladu s njihovim potrebama. Isto tako, u Cipru se komunikacijskom kampanjom želi privući mlade ljude da se preko javne službe za zapošljavanje registriraju u Garanciji za mlade. Cilj je kampanje uključiti dionike koji se bave mladima i koji mogu doprijeti do pripadnika skupine NEET iz različitih sredina (siromašne osobe, osobe s invaliditetom, osobe s niskom razinom obrazovanja ili pripadnici etničkih manjina i migranti).
Uvedene su i nove mjere za bolju potporu mladima koji su u višestruko nepovoljnom položaju. U Irskoj se u okviru Programa potpore za zapošljavanje mladih (YESS) nudi radna praksa mladim tražiteljima zaposlenja koji su dugotrajno nezaposleni ili se suočavaju s preprekama pri zapošljavanju. Sudionici programa uče osnovne radne i socijalne vještine u stimulativnom okruženju tijekom stručne prakse. U Francuskoj se dobrovoljnim sustavom za poduzeća za osposobljavanje i zapošljavanje mladih želi obuhvatiti najmanje 10 000 poduzeća koja će nuditi pripravništvo, naukovanje ili posao. Cilj je razviti javnu/privatnu suradnju kako bi se riješio problem visokih stopa nezaposlenosti mladih u urbanim siromašnim područjima. Portugal je donio mjere za poticanje stručnoga pripravničkog staža koji se s vremenom može pretvoriti u trajno zaposlenje putem izravnih subvencija za zapošljavanje usmjerenih na mlade i dugotrajno nezaposlene. Potom su 2019. uvedene promjene kako bi se poboljšala učinkovitost i djelotvornost tih mjera, pojednostavio postupak analize zahtjeva te osiguralo da javne službe za zapošljavanje odgovore u primjerenom roku.
Okvir 2. Maksimalno iskorištavanje Europskoga socijalnog fonda (ESF)
Europski socijalni fond jedan je od ključnih instrumenata EU-a za pomoć u lakšem rješavanju problema utvrđenih u preporukama za pojedine zemlje. Doprinosi održivim i kvalitetnim radnim mjestima, promicanju socijalne uključivosti, ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje i jačanju izgradnje institucijskog kapaciteta. Iz tog se fonda, u kombinaciji s Inicijativom za zapošljavanje mladih (YEI), kojom se pruža potpora mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju, ulaže gotovo 93 milijarde EUR u ljudski kapital i tako pomaže europskim građanima da razviju svoje vještine i osiguraju svoju budućnost.
Više od 26 milijuna sudionika koristilo je potporu iz ESF-a i YEI-ja u razdoblju od 2014. do 2018., uključujući gotovo četiri milijuna dugotrajno nezaposlenih (15 %). Mlade osobe mlađe od 25 godina (43 % ukupnih sudionika) i niskokvalificirane osobe s primarnim i nižim sekundarnim obrazovanjem (48 % ukupnih sudionika) ključne su ciljne skupine tih intervencija. Provedba, koja se znatno ubrzala u razdoblju 2017.–2018., trebala bi se postojano nastaviti do kraja programskog razdoblja. Do kraja 2018. od 26 milijuna sudionika
→ 2,7 milijuna sudionika pronašlo je posao,
→ 3,6 milijuna sudionika steklo je kvalifikacije,
→1,4 milijuna sudionika sudjelovalo je u aktivnostima obrazovanja ili osposobljavanja uz potporu EU-a.
Osim toga, 2,7 milijuna mladih iskoristilo je do kraja 2018. mjere koje se podupiru u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, od čega je više od milijun mladih dobilo posao, steklo kvalifikaciju ili nastavilo s obrazovanjem ili osposobljavanjem uz tu potporu.
U tijeku su pregovori između Europskog parlamenta i Vijeća o prijedlogu Europske komisije za Europski socijalni fond plus (ESF+) za razdoblje 2021.–2027. Na temelju tog prijedloga ESF+ bi unutar šireg okvira europskih strukturnih fondova omogućio usmjeravanje potpore na izazove utvrđene u okviru europskog semestra. U tu svrhu u izvješćima za pojedine zemlje za 2019. godinu (osobito u njihovim novim prilozima D) utvrđena su prioritetna područja za javna i privatna ulaganja u državama članicama koja će služiti kao osnova za izradu programa budućih strukturnih fondova.
Nadalje, države članice poduzele su mjere za povećanje ciljanih poticaja za skupine koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada i za njihovo zapošljavanje. Rumunjska je poslodavcima pružila dodatne poticaje za zapošljavanje osoba u ranjivom položaju. U skladu s tim promjenama poslodavci koji na stalni ugovor zaposle nezaposlene osobe starije od 45 godina, nezaposlene samohrane roditelje, dugotrajno nezaposlene ili mlade pripadnike skupine NEET mjesečno primaju 2 250 RON (oko 475 EUR) u razdoblju od 12 mjeseci za svaku zaposlenu osobu iz tih skupina. Obvezni su takve osobe zadržati u radnom odnosu tijekom najmanje 18 mjeseci. Švedska je donijela mjere usmjerene na nove sudionike na tržištu rada. U 2020. uvest će se odbici za nove zaposlenike, što znači da tijekom prve dvije godine od zapošljavanja poslodavac neće izdvajati doprinose za osobe koje se prvi put zapošljavaju. Od kolovoza 2019. poslodavci plaćaju niže doprinose za zapošljavanje mlađih od 18 godina, a od 2020. neće plaćati nikakve doprinose. Slovenija je ukinula „dodatak za aktivnost” u zakonodavstvu o novčanoj socijalnoj pomoći. Cilj je ubrzati aktivaciju korisnika socijalne pomoći i osigurati više socijalne naknade za pojedince. Osim toga, pojedincima koji su socijalno ranjivi želi se pružiti sveobuhvatna pomoć.
Pojedine države članice nastavile su poticati sudjelovanje starijih radnika na tržištu rada, istodobno osiguravajući odgovarajuće mirovine za one koji više ne mogu raditi. S obzirom na društvo koje stari, dulji radni vijek preduvjet je za održavanje i poboljšanje primjerenosti mirovina. Mirovinskim (i poreznim) politikama mogu se osigurati pravi poticaji za produljenje radnog vijeka. Takvi poticaji mogu uključivati uravnoteženje implicitnih poreza/naknada povezanih s umirovljenjem, bonuse i kazne za odlazak u mirovinu prije ili nakon dobi za odlazak u mirovinu te omogućivanje kombiniranja mirovine i rada. U Izvješću o primjerenosti mirovina iz 2018. (Europska komisija, 2019.) navodi se da takve politike više doprinose povećanju dobi za umirovljenje od politika usmjerenih na ranije faze karijere. U tom je kontekstu Flandrija (Belgija) poduzela ciljane mjere za poboljšanje zapošljivosti starijih radnika. Konkretno, povišen je maksimalni iznos subvencije za zapošljavanje starijih radnika, poslodavci ne moraju plaćati doprinose u razdoblju od dvije godine nakon što zaposle nezaposlenoga starijeg radnika (55+) te je povišen prag za plaće na koji se primjenjuju ciljane mjere.
Njemačka nastoji aktivirati starije dugotrajno nezaposlene osobe petogodišnjim subvencijama za zapošljavanje koje će rezultirati nižim troškovima rada. Uvjet je da su dugotrajno nezaposlene osobe primile naknadu za nezaposlenost „Hartz IV” barem za šest od posljednjih sedam godina. U okviru Akcijskog programa za rješavanje pitanja nesigurnosti zaposlenja i poticanja kolektivnih pregovora, uključenog u Resolução do Conselho de Ministros n.° 72/2018, de 6 de Junho, Portugal je donio mjere kojima se pruža potpora za zapošljavanje za poduzeća koja istodobno zaposle mladu nezaposlenu osobu (ili mladu osobu koja traži prvi posao) i dugotrajno nezaposlenu stariju osobu (stariju od 45 godina). Potpora se u pravilu odobrava samo ako se sklopi ugovor na neodređeno vrijeme. To uključuje i djelomična ili potpuna oslobođenja poslodavaca od plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje. Međutim, uz politike za dovršetak karijere usmjerene na poticanje duljega radnog vijeka trebalo bi uvesti mjere kojima se osiguravaju primjerene mirovine za osobe koje ne mogu raditi dulje. Austrija je stoga reformirala postojeći sustav skraćenoga radnog vremena za starije radnike (Altersteilzeit). Kako bi produljila radni vijek zaposlenika, Austrija je u dvije faze povisila dob za ulazak u taj sustav. Dob muškaraca za ulazak povisila se 2019. s 58 na 59 godina, a 2020. povisit će se na 60 godina. Za žene dob se povisila s 53 na 54 (2019.) odnosno na 55 (2020.). Talijanska vlada snizila je dob umirovljenja za određene kategorije starijih radnika kod kojih zbroj dobi i godina uplaćivanja doprinosa iznosi 100 godina (minimalni zahtjev: takve osobe moraju imati najmanje 62 godine i najmanje 38 godina uplaćivati doprinose). Naposljetku, u Španjolskoj je prilagođena pomoć za dugotrajno nezaposlene starije radnike. U odnosu na prethodni sustav koji je bio na snazi, i. uvjete ispunjavaju dugotrajno nezaposleni u dobi od najmanje 52 godine, a ne od najmanje 55 godina; ii. maksimalno razdoblje u kojem se daju naknade produljuje se dok radnik ne navrši zakonsku dob za umirovljenje (65); iii. osnova za izračun doprinosa države za mirovinsko osiguranje povećala se za 53 % (s 859 EUR mjesečno 2018. na 1 313 EUR mjesečno 2019.); i iv. imovinsko stanje izračunava se na pojedinačnoj razini umjesto na razini kućanstva.
Sudjelovanje u visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju temelj je uspješnoga cjeloživotnog učenja, osobnog razvoja i veće zapošljivosti u kasnijoj fazi života. U Preporuci Vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja poziva se na dostupne, pristupačne i uključive usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te na poboljšanje razvoja kurikuluma u području ranog odgoja i obrazovanja radi ostvarivanja dobrobiti i ispunjavanja obrazovnih potreba djece. Francuska je prošle godine odlučila postupno osigurati univerzalan pristup skrbi za djecu, od rođenja do tri godine starosti, a pruža i nenovčane socijalne naknade i jamstvo za isplatu troškova uzdržavanja samohranim roditeljima. U Švedskoj je od jeseni 2018. predškolski razred obvezan dio školovanja, a švedska tijela donijela su novi kurikulum u kojem je veći naglasak na učenju, posebno na čitanju i digitalnim vještinama. Slovačka vlada od rujna 2018. proširila je pravo na besplatan vrtić na svu djecu iz socioekonomski ugroženih obitelji (bez obzira na njihovu dob), a obveznu dobnu granicu za početak školovanja snizila je na pet godina (na snazi od rujna 2020.).
Države članice nastavljaju unapređivati usluge skrbi o djeci kako bi se uklonile prepreke zapošljavanju žena. Irska je u rujnu 2018. donijela program ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prema kojem sva djeca u dobi od dvije godine i osam mjeseci do dobi za početak obveznog školovanja imaju pravo na dvogodišnju subvencioniranu predškolsku skrb u trajanju od tri sata dnevno. Zakon o potpori za skrb o djeci iz 2018. važan je element razvoja programa za skrb o djeci po pristupačnoj cijeni, s novim financijski povoljnim pristupom kvalitetnim ustanovama za skrb o djeci. Njime se pruža zakonska osnova za Program za skrb o djeci po pristupačnoj cijeni, koji zamjenjuje četiri postojeća ciljana programa skrbi o djeci koja nisu imala takvu osnovu. U siječnju 2019. Italija je godišnju potporu za pohađanje dječjeg vrtića i za kućnu njegu djece mlađe od tri godine koja boluju od teških kroničnih bolesti povećala s 1 000 EUR na 1 500 EUR. Rumunjska pak sredstva iz ESF-a ulaže u konsolidaciju mreže udomitelja. U Finskoj je u rujnu 2018. stupila na snagu reforma ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Finski sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prilagođen je u skladu s društvenim promjenama i promjenama na tržištu rada, a reforma obuhvaća usavršavanje osoblja, davanje veće važnosti timovima koji okupljaju razne stručnjake i stvaranje poticaja za osobe s diplomom visokog obrazovanja za rad u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Osim toga, posebna se pozornost i prednost daju dobrobiti i interesima djece.
Uravnotežena raspodjela plaćenog dopusta između žena i muškaraca može biti posebno korisna za poticanje zapošljavanja žena nakon rođenja djeteta. Prethodnih su godina brojne države članice unaprijedile prava na obiteljski dopust i poticale očeve da iskoriste svoje pravo na dopust 92 . Početkom 2018. Češka je izmijenila zakon o socijalnoj potpori radi povećanja fleksibilnosti roditeljske naknade pa roditelji sada mogu odabrati mjesečni iznos i vrijeme povlačenja naknade (do najviše četiri godine). Ukupni maksimalni iznos je 220 000 CZK (oko 8 617 EUR). Osim toga, naknada neće ovisiti o upisu djeteta u sustav formalne skrbi o djeci. Češka je također izmijenila Zakon o zdravstvenom osiguranju uvođenjem jednotjednog roditeljskog dopusta i naknade za očeve. Iako je to korak u pravom smjeru, nije u skladu s Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života kojom se predviđaju dva tjedna plaćenog očinskog dopusta i dva neprenosiva mjeseca roditeljskog dopusta za očeve. Španjolska je zakonodavnom izmjenom u ožujku 2019. majčinski/očinski dopust zamijenila roditeljskim dopustom u trajanju od 16 tjedana za svakog roditelja. Zakonom se predviđa postupna primjena te odredbe. Roditelj koji nije biološka majka 2018. je imao pravo na pet tjedana dopusta, od 2019. ima pravo na dopust od osam tjedana, 2020. imat će pravo na 12 tjedana i u konačnici na 16 tjedana 2021. Drugim mjerama iz tog zakona nastoji se povećati rodna ravnopravnost, primjerice: i. obveza izrade planova za ravnopravnost proširena je na poduzeća s više od 50 zaposlenika (ranije se to odnosilo samo na poduzeća s više od 250 zaposlenika); ii. propis o jednakim plaćama izmijenjen je radi uvođenja definicije rada jednake vrijednosti i uvođenja obveze za poslodavce prema kojoj moraju voditi evidenciju prosječnih plaća za muškarce i žene. Razliku u prosječnoj plaći između spolova koja je veća od 25 % treba opravdati; te iii. država uplaćuje doprinose za socijalno osiguranje za neformalne pružatelje skrbi.
U Irskoj od 1. rujna 2019. roditelji mogu uzeti 22 tjedna neplaćenoga roditeljskog dopusta za svako novorođeno dijete. Dopust se mora uzeti prije nego što dijete napuni 12 godina. Prije 1. rujna 2019. roditeljski dopust bio je 18 tjedana, a roditelji su mogli uzeti roditeljski dopust samo do djetetova osmog rođendana. Osim toga, uveden je novi program plaćenoga roditeljskog dopusta kojim se roditeljima omogućuje da u djetetovoj prvoj godini uzmu dva tjedna plaćenog dopusta. Taj se novi program provodi od studenoga 2019. Nizozemska je 2019. uvela zakon o produljenju očinskog dopusta s dva na pet dana i mogućnost dodatnih pet tjedana dopusta od srpnja 2020. koji se moraju uzeti unutar prvih šest mjeseci od djetetova rođenja. Osim toga, dopusti za usvajanje i udomiteljstvo produljeni su s četiri na šest tjedana. U prosincu 2018. Portugal je uveo četiri osi za uspostavu bolje ravnoteže između profesionalnog, privatnog i obiteljskog života kao preduvjeta za stvarnu ravnopravnost žena i muškaraca te za puno državljanstvo, čime se omogućuje slobodan izbor u svim aspektima života u skladu s europskim stupom socijalnih prava. Prva je os pakt o uspostavi ravnoteže, a uključenim mjerama poslodavce se potiče na razvoj praksi za uspostavu ravnoteže i njihovo širenje. Druga je os pakt o uspostavi ravnoteže u okviru javne uprave kojim se obvezuje središnju i lokalnu javnu upravu da potiče usklađivanje profesionalnog, privatnog i obiteljskog života. Treću os čine oprema, usluge i poticaji zajedno s instrumentima koji olakšavaju uspostavu ravnoteže u području skrbi, obrazovanja, prijevoza i zdravlja. Četvrtom osi Znanjem do ravnoteže uvode se mjere za generiranje i širenje znanja, kojima se može poduprijeti razvoj novih aktivnosti. Socijalni partneri u Austriji postigli su dogovor o tome da će se 24 mjeseca roditeljskog dopusta uzimati u obzir prilikom izračuna prava na temelju trajanja radnog odnosa, kao što su automatska povećanja plaća, pravo na godišnji odmor, otkazni rokovi ili dulje bolovanje u sektorima kao što je maloprodaja u kojima se pretežno zapošljavaju žene.
U nekoliko država članica uvedene su druge antidiskriminacijske mjere za poticanje sudjelovanja žena u radu. U Francuskoj je u kolovozu 2018. donesen zakon kojim se uvode mjere za borbu protiv seksualnog nasilja na radnome mjestu, a obuhvaća pet područja: 1. promicanje socijalnog dijaloga; 2. osposobljavanje inspektora; 3. informativne kampanje; 4. potporu žrtvama u poduzećima; te 5. alate za sankcioniranje diskriminirajućih praksi, kao što je antidiskriminacijska brigada (BADI). Portugal je u okviru Nacionalne strategije za ravnopravnost i nediskriminaciju za razdoblje 2018.–2030. također definirao konkretne strateške ciljeve u smislu nediskriminacije na temelju roda i ravnopravnosti muškaraca i žena. Smjernice obuhvaćaju Nacionalni akcijski plan za ravnopravnost žena i muškaraca, Nacionalni akcijski plan za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te Nacionalni akcijski plan za borbu protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja. Strategijom se, u okviru programa za ravnopravnost na tržištu rada i u poduzećima, jačaju borba protiv rodne segregacije profesija, promicanje jednakih plaća i usklađivanje profesionalnog, obiteljskog i privatnog života, uz poticanje dijaloga sa socijalnim partnerima. Prvi je put iznesen poseban plan za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja, uz definiranje mjera u prioritetnim područjima intervencije kao što su informiranje i osposobljavanje te sektorske politike.
Nekoliko država članica poduzelo je korake za rješavanje problema rodno uvjetovane razlike u plaći. Većina novih inicijativa barem se djelomično odnosi na mjere za transparentnost plaća, u skladu s preporukama Europske komisije iz 2014. (2014/124/EU). Njemačka i Ujedinjena Kraljevina 2018. su prvi put izvijestile o rodno uvjetovanoj razlici u plaći, a u izvješću parlamenta Ujedinjene Kraljevine preporučuje se proširenje zahtjeva za izvješćivanje o toj tematici 93 94 . Irska je 2019. objavila Prijedlog zakona o informiranju o rodno uvjetovanoj razlici u plaći, prema kojem će poduzeća morati objaviti informacije o rodno uvjetovanim razlikama u plaći 95 . U rujnu 2018. Francuska je uvela indeks ravnopravnosti s obzirom na jednake plaće na temelju pet različitih pokazatelja rodne ravnopravnosti. Poduzeća moraju transparentno objavljivati jesu li plaće jednake, inspektorati češće provode kontrole, a u tijeku je i kampanja za borbu protiv rodnih stereotipa pri zapošljavanju. Indeks jednakih plaća obvezan je za poduzeća s više od 50 zaposlenika. Te se obveze ne primjenjuju na poduzeća koja dosegnu prag od 50 zaposlenika jer se njima odobrava trogodišnje razdoblje odgode. Poduzeća s najmanje 1 000 zaposlenika morala su do 1. ožujka 2019. objaviti svoje rezultate u pogledu rodne ravnopravnosti, poduzeća s 251–999 zaposlenika do 1. rujna, a poduzeća s 50–250 zaposlenika moraju to učiniti do 1. ožujka 2020.
I Portugal je uveo zakonodavstvo kojim se treba smanjiti rodno uvjetovana razlika u plaći. Mjere uključuju godišnje izvješće o razlikama u primanjima između žena i muškaraca te ocjenjivanje prema poduzeću, zanimanju i razini kvalifikacija (prve dvije godine to se primjenjuje na poduzeća s najmanje 250 zaposlenika, a potom se proširuje na poduzeća s najmanje 50 zaposlenih). Usto, inspektorat rada planira posebne mjere, a predviđene su i sankcije za poslodavce te sankcije u slučaju diskriminirajućeg postupanja. Za suzbijanje vertikalne segregacije provodi se plan Ravnopravnost u radnim uvjetima: jednake plaće; zaštita roditeljstva; usklađivanje profesionalnog života s obiteljskim i privatnim životom, kojim se potiče rodno uravnoteženo sudjelovanje u odlučivanju. Tim su planom od 2018. utvrđeni minimalni rodni pragovi za odbore javnih poduzeća (33,3 %) i trgovačka društva uvrštena na burzu (20 %, a od 2020. prag će iznositi 33,3 %). Usto se potiče rodno uravnoteženo sudjelovanje u postupku donošenja odluka u javnoj upravi. Potiče se imenovanje osoba na položaje u javnim tijelima na temelju kompetencija, vještina, iskustva i zakonski propisanog osposobljavanja, pri čemu se mora poštovati minimalna rodna ravnoteža tako da svakom od spolova treba pripasti 40 % radnih mjesta u javnim tijelima.
Brojne države članice uvele su mjere za potporu integraciji državljana trećih zemalja na tržište rada, često u kombinaciji s jezičnim tečajevima. Brojne države članice (prije svega Grčka, Francuska, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina i Luksemburg) uvele su opsežne promjene u obliku novih ili revidiranih akcijskih planova/strategija zbog potrebe da se još više radi na dugoročnoj integraciji i da se objedine aktivnosti svih uključenih dionika. Pored toga, brojne države članice proširile su mjere integracije, dok ih je nekoliko istodobno proširilo obvezno sudjelovanje u raznim jezičnim tečajevima i tečajevima integracije. Primjerice, znatno je unaprijeđena ponuda jezičnih tečajeva za državljane trećih zemalja u Belgiji (Valonija, Flandrija i Njemačka zajednica), Finskoj, Francuskoj, Malti i Njemačkoj (jezični tečajevi za potrebe posla). U Švedskoj su se novim regulatornim okvirom za javne službe za zapošljavanje stvorili bolji uvjeti za zapošljavanje novopristiglih migranata. Švedska je osim toga reformirala svoj sustav subvencioniranog zapošljavanja pa je u srpnju 2019. uvela novu mjeru potpore za prvo radno mjesto, a osigurala je i više sredstava za mjeru prečacem do lokalnog radnog mjesta (na snazi od 2017.) koja obično obuhvaća obrazovanje prilagođeno tržištu rada, švedski jezik za imigrante i stažiranje. Finska je u prosincu 2018. u pet gradova financirala takozvane centre za kompetencije imigranata u kojima općine, tržište rada i obrazovne ustanove na fleksibilan način usmjeravaju klijente na osposobljavanje i na tržište rada. Nizozemska je revidirala svoj pristup integraciji tako da je veća pozornost posvećena integraciji na tržište rada. Nizozemska vlada pokrenula je 2019. osam eksperimentalnih mjera za poboljšanje učinkovitosti instrumenata za promicanje sudjelovanja i poboljšanje položaja nizozemskih građana migrantskog podrijetla na tržištu rada. Među tim su mjerama: kombinirano učenje i rad, intenzivna obuka za ranjive skupine, profesionalna orijentacija za učenike u strukovnom obrazovanju i mjerenje kulturne raznolikosti u poduzećima. U Španjolskoj je većina mjera za poboljšanje zapošljivosti provedena u okviru španjolske Strategije za poticanje zapošljavanja za razdoblje 2017.–2020., a državni tajnik za migracije osigurao je financijsku potporu za socijalno uključivanje migranata i njihovo uključivanje na tržište rada. U Francuskoj, reforma integracijske politike, koja je donesena u lipnju 2018. i provodi se od 2019., uključuje novi dio posvećen profesionalnoj integraciji i reviziji vještina u okviru ugovora o integraciji stranaca (CIR), prema potrebi dodatno jezično osposobljavanje nakon CIR-a te sustavnije korištenje usluga javnih službi za zapošljavanje.
Uz mjere koje se izravno odnose na državljane trećih zemalja države članice poduzele su mjere za osiguravanje resursa i alata za javne službe za zapošljavanje, lokalna tijela i poslodavce radi potpore integraciji. Francuska je uspostavila strukturiranu suradnju među tijelima nadležnima za migracije, osposobljavanje i zapošljavanje. U Ujedinjenoj Kraljevini agenciji Jobcentre Plus dodijeljena su dodatna sredstva kako bi se većem broju ljudi iz segregiranih zajednica pomoglo da pronađu posao. Latvija je izradila priručnik o integraciji na radnom mjestu, u kojem su prikupljeni primjeri dobre prakse povezani s integracijom novih zaposlenika na radnom mjestu i upravljanjem raznolikošću. Estonija pruža potporu visokokvalificiranim stručnjacima u okviru Međunarodne estonske kuće koja lokalne poslodavce savjetuje kako zaposliti strane stručnjake, ali i nudi usluge pridošlicama iz inozemstva i njihovim supružnicima (život u Estoniji, jezični programi i savjetovanje o karijeri).
Države članice donijele su mjere za poboljšanje obrazovanja državljana trećih zemalja i djece migrantskog podrijetla. Finska, Estonija i Belgija žele povećati sudjelovanje djece državljana trećih zemalja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te su u tu svrhu prilagodile politike. U jesen 2018. finska vlada pokrenula je pilot-projekt kojim se nudi besplatan program predškolskog obrazovanja i skrbi u skraćenom vremenu za petogodišnju djecu. Flandrija (Belgija) donijela je strategiju za povećanje sudjelovanja u predškolskom odgoju i obrazovanju (od 2,5 do 5 godina), s posebnim naglaskom na djecu migrantskog podrijetla, dok je Belgija na federalnoj razini obveznu dobnu granicu za početak školovanja snizila sa šest na pet godina. Francuska je udvostručila broj radionica za roditelje stranih učenika radi njihove snažnije integracije, a udvostručila je i broj programa francuskoga kao stranog jezika za studente koji žele studirati u Francuskoj. Litva je uvela novu politiku prema kojoj će svaka škola koju pohađaju djeca migrantskog podrijetla imati asistenta u nastavi. U Španjolskoj je donesen novi program kojim se pomaže španjolskim regijama da smanje broj osoba koje rano napuštaju sustav obrazovanja i osposobljavanja. Cilj je podupirati obrazovne centre i učenike iz osjetljivoga socioekonomskog okruženja i ugroženih skupina (migranti, Romi, djeca s posebnim obrazovnim potrebama) te ojačati kompetencije nastavnog osoblja za rad u učionici s učenicima različitog podrijetla. U Luksemburgu je uspostavljena služba za posredovanje, a posrednici se bave učenicima migrantskog podrijetla, učenicima s posebnim školskim potrebama i učenicima kojima prijeti rizik od ranog napuštanja školovanja.
Države članice provele su i reforme usmjerene na priznavanje i/ili vrednovanje kvalifikacija ili vještina državljana trećih zemalja. Na primjer, u okviru novog zakona o kvalificiranim imigrantima (Fachkräftezuwanderungsgesetz), donesenog u lipnju 2019., Njemačka je olakšala priznavanje strukovnih i stručnih kvalifikacija izdanih u trećim zemljama. Grčka pak u trogodišnjem razdoblju počevši od lipnja 2018. podupire projekt Europske putovnice kvalifikacija za izbjeglice (Vijeće Europe) čija je namjena pružanje valjane metodologije za procjenu kvalifikacija izbjeglica koji su završili ili djelomično završili barem više sekundarno obrazovanje (uključujući kvalifikacije za koje je dokumentacija bila nedostatna ili nepotpuna). Finska je objavila vodič za lakše priznavanje kvalifikacija stranih učitelja i nastavnika. Flamanska vlada (Belgija) odobrila je odluku o priznavanju stečenih kompetencija kako bi se osobama dodijelile kvalifikacije za stečene kompetencije, tj. radno iskustvo, dobrovoljni rad i osposobljavanje.
Nekoliko država članica poduzelo je mjere za lakši prihvat radnika migranata iz trećih zemalja, posebice visokokvalificiranih radnika i radnika u deficitarnim zanimanjima. Belgija je pojednostavnila proceduru objedinjavanjem postupaka za stjecanje radne i boravišne dozvole, dok je u Flandriji proširen popis deficitarnih zanimanja, a prag plaće snižen za visokokvalificirane osobe mlađe od 30 godina i za medicinske sestre. Malta, Austrija, Portugal, Slovačka i Litva uveli su pojednostavnjenja za radnike iz trećih zemalja koji podnose zahtjev za radnu ili boravišnu dozvolu, dok je Njemačka donijela opsežniju reformu koja olakšava imigraciju kvalificiranih radnika iz trećih zemalja, uključujući promjene postupaka izdavanja viza, priznavanje stranih kvalifikacija i veću jezičnu potporu. Francuska je poticala dolazak visokokvalificiranih stranih državljana pojednostavnjivanjem postupaka i uspostavom posebnih objekata za dolazak te je produljila višegodišnju boravišnu dozvolu nazvanu „Putovnica za talente”. Zakonodavnim i političkim promjenama u državama članica obuhvaćeni su i strani poduzetnici i investitori, konkretno stvoreni su novi načini za njihovo privlačenje ili se poboljšalo praćenje njihova ulaska i boravka. Primjerice, Finska i Portugal uveli su novi program Start Up Visa za poduzetnike.
Niz nedavnih mjera na razini država članica bio je posebno usmjeren na izbjeglice i/ili podnositelje zahtjeva za azil. Primjerice, u Njemačkoj se novim zakonom donesenim u lipnju 2019. (Zakon o zapošljavanju stranih državljana) predviđa bolji pristup tečajevima integracije, specijaliziranim njemačkim tečajevima za pojedine struke i pomoći za osposobljavanje različitih skupina tražitelja azila. Također se reformira pristup naknadama kako bi se tražitelje azila motiviralo na stručno osposobljavanje i kako bi se izbjeglicama omogućio dobrovoljni rad 96 . U Danskoj su se vlada i socijalni partneri dogovorili da će program Obrazovanje za osnovnu integraciju (kombinacija tečajeva jezika, naukovanja i strukovnog obrazovanja za nedavno pristigle migrante i izbjeglice u dobi od 18 do 39 godina) produljiti do 30. lipnja 2022. U Francuskoj je u kontekstu nacionalne strategije za prihvat i integraciju izbjeglica, kojom se podupire pristup osposobljavanju i zapošljavanju za izbjeglice, javna služba za zapošljavanje (Pôle-Emploi) u rujnu 2018. objavila knjižicu s korisnim savjetima za traženje posla prevedenu na različite jezike. Osim toga, nekoliko država članica u zadnje se vrijeme intenzivnije bavi integracijom nedavno pristiglih migrantica. Irsko Ministarstvo pravosuđa i ravnopravnosti financiralo je sedam novih projekata u 2019. za potporu integraciji žena izbjeglica na tržište rada, dok je Švedska osigurala i dodatna državna sredstva za relevantne projekte, na primjer za inicijativu u okviru koje se podnositeljicama zahtjeva za azil pružaju smjernice o švedskom tržištu rada.
Nekoliko država članica potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom. U Flandriji (Belgija) reformom pojedinačnih programa stručnog osposobljavanja uveden je novi program usmjeren na nezaposlene osobe s invaliditetom i dugotrajno nezaposlene osobe. On može trajati 52 tjedna i besplatan je za poslodavce. Osim toga, međustrukovno osposobljavanje besplatno je za sudionike, a nadoknađuju se i troškovi prijevoza i skrbi o djeci. Bugarska je uvela obvezne kvote prema kojima poslodavci moraju zaposliti osobe s invaliditetom (jedan zaposlenik s invaliditetom za poslodavca s 50–99 zaposlenika, 2 % prosječnog broja zaposlenih za poslodavca sa 100 ili više zaposlenika) kao i posebne subvencije za poslodavce, posebne usluge u uredima za zapošljavanje i pilot-centre za zaštićeno zapošljavanje. Češka je uvela naknade za dugotrajnu skrb kako bi osobama sa zdravstvenim osiguranjem osigurala odgovarajuću kompenzaciju za gubitak prihoda od rada koji je prekinut zbog dugotrajne skrbi za rođaka. Hrvatska je donijela kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, tj. poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 zaposlenika moraju zaposliti radnike s invaliditetom tako da oni čine 3 % ukupnog broja zaposlenika. Poslodavci koji ne ispune tu obvezu moraju platiti novčane kazne. Osim toga, Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom isplaćuje subvencije za plaće.
U Danskoj, vlada će u okviru sporazuma iz 2019. o fondovima za prilagodbu stope (Satspuljeaftale) u razdoblju 2019.–2022. izdvojiti 128,4 milijuna DKK (približno 17 milijuna EUR) za povećanje mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja osoba s invaliditetom. Finska provodi program za radnu sposobnost čiji je cilj poboljšati procjenu potreba pojedinaca za uslugama za dugotrajno nezaposlene i osobe s djelomičnim gubitkom radne sposobnosti. Povećana su izdvajanja za subvencionirane plaće i naknade za rehabilitaciju kako bi se promicalo zapošljavanje osoba s djelomičnom radnom sposobnošću. Francuska je donijela nekoliko mjera koje se odnose na područje primjene zakona Liberté de choisir son Avenir Professionnel, a usmjerene su na: 1. pojednostavnjenje deklarativnih obveza poslodavaca; 2. generalizaciju popratnih programa; 3. promjenu opsega obveze prema kojoj barem 6 % osoblja moraju biti osobe s invaliditetom; 4. obveznu izjavu o mjerama koje je poduzeće poduzelo radi promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom; 5. kolektivne ugovore o invaliditetu koji se obnavljaju svake tri godine. Njemačka u petogodišnjem razdoblju subvencionira zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba starijih od 25 godina, uključujući osobe s teškim invaliditetom. Poslodavci u Rumunjskoj dobivaju subvencije u razdoblju od 12 mjeseci ako na ugovor na neodređeno vrijeme zaposle osobe koje su diplomirale odnosno u razdoblju od 18 mjeseci ako takve osobe imaju invaliditet.
3.3.Sedma smjernica: Poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga
U ovom se odjeljku govori o provedbi sedme smjernice za zapošljavanje, kojom se državama članicama preporučuje da poboljšaju funkcioniranje tržišta rada i djelotvornost socijalnog dijaloga. To uključuje uravnoteživanje fleksibilnosti i sigurnosti u politikama tržišta rada, sprječavanje segmentacije tržišta rada, borbu protiv neprijavljenog rada i poticanje prijelaza prema otvorenim oblicima zapošljavanja, osiguravanje djelotvornih aktivnih politika tržišta rada i javnih službi za zapošljavanje, osiguravanje prikladnih naknada za nezaposlene koje u što manjoj mjeri odvraćaju od brzog povratka u svijet rada te promicanje mobilnosti radnika i učenika. U ovoj se smjernici državama članicama preporučuje da osiguraju pravovremeno i smisleno uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu politika i reformi, uključujući potporu za izgradnju kapaciteta. Također se predviđa da države članice uzmu u obzir iskustvo relevantnih organizacija civilnog društva u skladu s postojećom nacionalnom praksom. Poglavlje započinje predstavljanjem ključnih pokazatelja koji upućuju na glavne probleme u tim područjima, pri čemu se naglašavaju koristi povezane sa smanjenjem strogosti zaštite radnih mjesta te promiču djelotvorna i dobro usklađena tržišta rada, socijalne ustanove i politike. U odjeljku 3.3.2. iznose se mjere politike koje su u tim područjima poduzele države članice.
3.3.1. Ključni pokazatelji
Smjernicama za zapošljavanje nastoji se spriječiti segmentacija tržišta rada, koja ostaje problem u nekoliko država članica. U nekim državama članicama i dalje postoje razlike u radnim uvjetima između pojedinaca. Neki pojedinci uživaju stabilnu karijeru s dobrim izgledima, dok su drugi zarobljeni na nekvalitetnim radnim mjestima s manjim pristupom osposobljavanju, socijalnoj zaštiti i s općenito lošijim radnim uvjetima i nižom razinom dobrobiti. Te se razlike ne mogu pripisati isključivo razlikama u razinama produktivnosti ( 97 ). Ustaljena segmentacija tržišta rada može dovesti do većih nejednakosti, manje socijalne kohezije i nižih stopa gospodarskog rasta jer se povezuje sa slabijom ukupnom potražnjom, manjom produktivnošću, slabijim razvojem ljudskog kapitala i manjom socijalnom mobilnošću. Dvama načelima europskog stupa socijalnih prava podupire se rješavanje tog problema. Konkretno, načelom 5. („ Sigurno i prilagodljivo zaposlenje”) i načelom 7. („Informacije o uvjetima zapošljavanja i zaštiti u slučaju otpuštanja”) nastoji se osigurati jednako postupanje prema radnicima bez obzira na vrstu radnog odnosa, a posebno se podupire prijelaz na zapošljavanje na neodređeno vrijeme.
U nekoliko država članica dolazi do segmentacije tržišta rada, koja se mjeri kao udio zaposlenika na određeno vrijeme. Na razini EU-a (slika 46.) udio ugovora na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenika u prosjeku je bio oko 14 % tijekom posljednjih deset godina (vidjeti i poglavlje 1.), iako postoje znatne razlike među državama članicama. Razlika između država članica s najvišim i najnižim udjelom ugovora na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenika uglavnom je oko stabilnih 26 postotnih bodova još od 2014. Iako je od 2017. udio stabilan ili se blago smanjuje, Španjolska, Poljska, Portugal i Nizozemska 2018. su i dalje bilježile najviše stope, tj. više od 20 %, a slijedi ih još pet država članica (Hrvatska, Italija, Francuska, Finska i Slovenija) u rasponu od 15 % do 20 %. Najniži udjeli zabilježeni su u Rumunjskoj, Litvi, Latviji, Estoniji, Bugarskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, sa stopom nižom od 5 % u 2018. Gospodarski oporavak koji je započeo 2013. doveo je do neravnomjerne raspodjele udjela zaposlenih na određeno vrijeme u državama članicama. U nekim je zemljama od 2013. do 2018. zabilježen stalan porast, osobito u Italiji (za 3,5 postotnih bodova), Hrvatskoj (za 3 postotna boda), Španjolskoj (za 2,9 postotnih bodova) i Danskoj (za 2,5 postotnih bodova). U drugim je državama članicama stabilan rast zaposlenosti povezan sa stalnim smanjenjem udjela ugovora na određeno vrijeme. To se odnosi na Cipar (–5,2 postotna boda), Poljsku (–4 postotna boda) i Mađarsku (–3,5 postotnih bodova).
Udio zaposlenih na određeno vrijeme veći je među ženama i mlađim zaposlenicima. U EU-u udio žena u dobi od 15 do 64 godine zaposlenih na određeno vrijeme 2018. je iznosio 14,7 % u odnosu na 13,6 % muškaraca. Najveći udio žena zaposlenih na određeno vrijeme bilježe Španjolska (27,8 %), Poljska (25,1 %), Nizozemska (22,7 %), Portugal (22 %) i Hrvatska (20,5 %). U svim tim državama članicama udio žena veći je od udjela muškaraca. 2018. je udio žena u dobi 15–24 godine bio 43,3 %, udio žena u dobi 25–54 godine 12,1 %, a udio žena u dobi 55–64 godine 6,6 %.
Slika 46.: Zapošljavanje na određeno vrijeme i dalje je problem u nekoliko država članica
Udio zaposlenih na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenih (15–64).
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
I dalje se nameće pitanje kako osigurati da ugovori na određeno vrijeme budu „odskočna daska” za stalna radna mjesta te pritom izbjeći začarani krug nezaposlenosti i nesigurnih radnih mjesta. Dobro osmišljeno zakonodavstvo o zaštiti radnih mjesta trebalo bi zaštititi radnike i pritom ne otežati mijenjanje poslova, što gospodarstvu omogućuje da bez problema reagira na nagle promjene koje zahtijevaju preraspodjelu radne snage među sektorima ili zanimanjima. Visok udio zaposlenih na određeno vrijeme zajedno s niskim stopama prelaska s rada na određeno vrijeme na rad na neodređeno vrijeme može biti znak loše osmišljenog zakonodavstva u području zaštite radnih mjesta i omesti postizanje dobrih rezultata na tržištu rada. Na slici 47. prikazane su stope prelaska s ugovora na određeno vrijeme na ugovore na neodređeno vrijeme (prosjek tijekom razdoblja 2016.–2018. radi smanjivanja utjecaja kratkoročnih fluktuacija) u odnosu na udio zaposlenih na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenih u dobi od 15 do 64 godine. U četiri zemlje (Francuska, Italija, Poljska i Španjolska) visoke stope zaposlenosti na određeno vrijeme (iznad prosjeka EU-a od 14,2 % u 2018.) povezane su s niskim stopama prelaska s ugovora na neodređeno vrijeme na ugovore na neodređeno vrijeme (manje od 10 %). Druge zemlje poput Nizozemske ili Portugala bilježe prilično visoke stope zaposlenosti na određeno vrijeme, iako s višim stopama tranzicije (iznad 15 %).
Slika 47.: Ugovori o radu na određeno vrijeme rijetko su „odskočna daska” za ugovore na neodređeno vrijeme
Udio zaposlenika na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenih u dobi od 15 do 64 godine (2018.) i stopa prelaska s ugovora na određeno vrijeme na ugovore na neodređeno vrijeme, trogodišnji prosjek (2017.).
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, Istraživanje o dohotku i životnim uvjetima.
Raširena primjena kratkoročnih ugovora u EU-u ograničava mogućnosti rješavanja tog problema i poticanje održive integracije na tržištu rada. U 2018. godini 27,2 milijuna osoba bilo je u privremenom radnom odnosu, što čini oko 20 % svih ovisnih radnih odnosa u EU-u. Od tih je osoba više od 8 milijuna imalo ugovor o radu u trajanju kraćem od šest mjeseci, a oko 1,1 milijun u trajanju kraćem od mjesec dana. Iako je sklapanje kratkoročnih ugovora u trajanju od jedne godine ili kraće u porastu (oko 10 % od 2008. do 2018.), sklapanje ugovora u duljem trajanju (dvije godine ili više), za koje je vjerojatnije da će biti odskočna daska prema stabilnoj karijeri, u istom se razdoblju smanjilo za gotovo 23 % (vidjeti odjeljak 3.3.2. za pojedinosti o mjerama politike koje su poduzele države članice; za detaljniju analizu vidjeti Europsku komisiju, 2019. 98 ).
Slika 48.: Uz oporavak se povezuje ukupno kraće trajanje radnog odnosa
Broj radnika u dobi od 20–64 godine prema trajanju ugovora na određeno vrijeme u EU-28 (2018.)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi, Istraživanje o dohotku i životnim uvjetima.
Velik broj ugovora na određeno vrijeme u svim segmentima radne snage ima snažne posljedice na kvalitetu i sigurnost radnih mjesta. Izvješće Eurofounda nadovezuje se na analizu segmentacije tržišta rada koja je predstavljena u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2019., a u njemu se prate karijere pojedinaca i istražuje u kojoj se mjeri s vremenom mijenjaju povezani radni uvjeti 99 . Analizom su obuhvaćeni porasti i smanjenja stope tranzicije za pojedince s obzirom na različita stanja na tržištu rada. Ta su stanja na tržištu rada razvrstana u različite kategorije (od najbolje do najgore, tj. od A do F), ovisno o povezanim radnim uvjetima. Dostatni dokazi dostupni su samo za nekoliko država članica. Iako je usporedba dviju država članica (Njemačka i Španjolska) ograničena, nudi koristan uvid u to kako su se dotična tržišta rada prilagodila krizi, kako je prikazano na slici 49. U tom pogledu Njemačka bilježi relativno visoku uzlaznu mobilnost i nisku silaznu mobilnost, dok Španjolska bilježi nisku uzlaznu mobilnost i relativno visok rizik od silazne mobilnosti. Španjolski slučaj pokazuje da su radnici na vrhu strukture tržišta rada u većoj mjeri zaštićeni od silazne mobilnosti, dok radnici u lošijim radnim uvjetima (od kojih mnogi rade na ugovor na određeno vrijeme) imaju ograničene mogućnosti za uzlaznu mobilnost u svojim karijerama na tržištu rada, ali ih češće pogađa pogoršanje radnih uvjeta i prelazak na nezaposlenost. Važno je istaknuti pitanje pokrivenosti zaposlenika na određeno vrijeme zakonskom socijalnom zaštitom (vidjeti odjeljak 3.4.) s obzirom na to da u Europi mnogi radnici na ugovoru o radu na određeno vrijeme često imaju poteškoća s dobivanjem pristupa pravima i stjecanjem prava jer ne ispunjavaju uvjete koji se odnose na minimalna razdoblja uplaćivanja doprinosa ili pragove dohotka 100 .
Slika 49.: Razlike u tranzicijama na tržištu rada u velikoj mjeri ovise o stanju na tržištu rada i povezanim radnim uvjetima.
Prosječne godišnje stope uzlazne (lijevo) i silazne (desno) tranzicije iz godine u godinu
Napomena: Stope tranzicije zbrojene su. Svaka tranzicija može imati maksimalnu vrijednost od 1 (tj. 100 %). Stanja na tržištu rada poredana su s obzirom na povezane radne uvjete (na temelju ugovora, radnog vremena, plaće i kategorije zanimanja) te od boljeg stanja (stanje A uglavnom predstavlja stalnog zaposlenika u punom radnom vremenu, relativno dobro plaćenog i s visokokvalificiranim zanimanjem) prema najnepovoljnijem (stanje E predstavlja radnika u najlošijim radnim uvjetima, dok stanje F označava nezaposlenu osobu).
Izvor: MCVL (Španjolska 2009.–2016.), GSOEP (Njemačka 2009.–2016.).
U EU-u znatan udio radnika na određeno vrijeme radi na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme jer ne mogu pronaći stalan posao. U nekoliko država članica ugovori o radu na određeno vrijeme sklapaju se jer radnici ne mogu pronaći stalan posao. Takva situacija (tj. „nesvojevoljno” zapošljavanje na određeno vrijeme) jedan je od glavnih pokazatelja segmentacije tržišta rada. Slika 50. objedinjuje analizu stope radnika zaposlenih na određeno vrijeme i postotak radnika koji su nesvojevoljno zaposleni na takav ugovor. U zemljama poput Hrvatske, Portugala, Španjolske i Italije više od 80 % zaposlenika na određeno vrijeme (u dobi od 15 do 64 godine) tvrdi da su u toj situaciji jer nisu mogli pronaći stalan posao. Trebalo bi pratiti situaciju u Cipru: iako je udio zaposlenika na određeno vrijeme blizu prosjeka EU-a, smatra se da ih 92,8 % nesvojevoljno radi u takvom aranžmanu, u odnosu na prosječnih 53 % u EU-28. Najniže stope radnika koji su nesvojevoljno zaposleni na određeno vrijeme bilježe Austrija, Njemačka i Estonija, s manje od 15 %.
Slika 50.: U nekim državama članicama i dalje je visok udio osoba za koje se smatra da su nesvojevoljno zaposlene na određeno vrijeme
Udio radnika koji su nesvojevoljno zaposleni na određeno vrijeme kao udio u ukupnom broju zaposlenika na određeno vrijeme i udio radnika na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenika, 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Nesvojevoljno zapošljavanje u nepunom radnom vremenu ostaje problem za znatan broj radnika koji imaju poteškoća s nalaskom posla u punom radnom vremenu. Udio radnika koji nesvojevoljno rade u nepunom radnom vremenu (u dobi od 15 do 64 godine) ukazuje na to da mnogi zaposlenici teško pronalaze posao u punom radnom vremenu, iako to žele. Visoke stope zapošljavanja u nepunom radnom vremenu zajedno s visokim udjelom nesvojevoljnih radnika mogli bi ukazivati na potencijalnu nedovoljnu iskorištenost radne snage, odnosno stupanj stagnacije na tržištu rada u gospodarstvu. Udio zaposlenih koji nesvojevoljno rade u nepunom radnom vremenu u ukupnom broju zaposlenih u nepunom radnom vremenu od 2013. smanjio se za 4,5 postotnih bodova, s 29,3 % u 2013. na 24,8 % svih radnika u nepunom radnom vremenu (vidjeti također poglavlje 1.). Iako su ukupne brojke niže od razina prije krize, među državama članicama postoje velike razlike s obzirom na udio radnika u dobnoj skupini od 15 do 64 godine koji se nalazi u toj situaciji. Udio je manji od 10 % u šest država članica, a veći od 60 % u trima državama članicama. Države članice kao što su Grčka, Italija, Cipar, Bugarska i Španjolska bilježe visoke udjele nesvojevoljnog zapošljavanja u nepunom radnom vremenu i zapošljavanja na određeno vrijeme, što utječe na kontinuitet zapošljavanja i kvalitetu radnih mjesta (vidjeti sliku 50. i sliku 51.).
Slika 51.: Velik udio nesvojevoljnog rada u nepunom radnom vremenu ukazuje i na neiskorištene radne resurse
Udio radnika koji nesvojevoljno rade u nepunom radnom vremenu kao udio u ukupnom broju zaposlenih u nepunom radnom vremenu i udio zaposlenih u nepunom radnom vremenu u ukupnom broju zaposlenika, 2018.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Raširenost samozapošljavanja u nekim državama članicama može doprinijeti segmentaciji tržišta rada. Udio samozaposlenih radnika u dobi od 20 do 64 godine u ukupnom broju zaposlenih u EU-28 proteklih je deset godina bio relativno stabilan, uz trend laganog smanjenja i znatne razlike među državama članicama i sektorima (vidjeti odjeljak 3.1.). Iako je samozapošljavanje obično svojevoljno i pozitivan znak poduzetničkog duha, također može prikrivati ovisne radne odnose. U toj situaciji radnici koji bi trebali imati sva prava zaposlenika i pravo na zaštitu mogu biti pogrešno nazivani samozaposlenima jer njihov poslodavac pokušava zaobići kolektivne ugovore, zakone o radu (npr. minimalne plaće, zakonodavstvo o radnom vremenu), porez na rad ili kontrolu nad radnim vremenom (takozvano „lažno” samozapošljavanje). Stupanj ekonomske i organizacijske autonomije samozaposlenih radnika ne može se mjeriti usporedivim statističkim podacima Eurostata za države članice 101 . Samozaposleni radnici bez zaposlenika (samostalni radnici) 2018. su činili 9,8 % ukupnog broja zaposlenih u EU-u. U 2018. najviše su stope zabilježene u Grčkoj (21,6 %), Italiji (14,9 %) i Rumunjskoj (14,5 %), a slijede Poljska, Češka, Ujedinjena Kraljevina, Slovačka i Nizozemska sa stopama od 11 % do 13,5 % (vidjeti sliku 52.). Pri dnu su Danska, Luksemburg, Njemačka, Švedska i Hrvatska sa stopama od 5 % ili nižima. Od 2008. udio samostalnih radnika u EU-u u prosjeku je ostao stabilan, ali je u razdoblju od 2008. do 2018. u nekim zemljama zabilježen znatan porast, posebno u Nizozemskoj, Finskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, u kojima je porast iznosio oko 2 postotna boda. S druge strane, stopa se smanjila u Hrvatskoj (za 6,3 postotna boda), Portugalu (4,9 postotnih bodova) i Rumunjskoj (2,4 postotna boda). Udio samozaposlenih radnika bez zaposlenika uvelike se razlikuje i među dobnim skupinama. Iako takvi radnici čine tek 6,5 % ukupnog broja zaposlenih u EU-u u dobnoj skupini od 25 do 29 godina, njihov se udio povećava na 12,2 % u dobnoj skupini od 50 do 64 godine odnosno na 32,3 % u dobnoj skupini od 65 do 74 godine 102 . Razvoj „netipičnih ugovornih aranžmana” (kao što su ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, mini-poslovi itd.) i rast ekonomije platformi mogli bi povećati udio mladih u ukupnom broju samozaposlenih radnika, no sustavi socijalne sigurnosti često nisu u potpunosti prilagođeni u skladu s tim novim promjenama (ILO, 2017.).
Slika 52.: Broj samostalnih radnika u nekim je državama članicama velik te je potrebno daljnje praćenje kako bi se spriječilo „lažno” samozapošljavanje.
Udio samozaposlenih bez zaposlenika u ukupnom broju zaposlenih.
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi – vlastiti izračuni.
Iako je i dalje nizak, učinak ekonomije platformi znatno se razlikuje među zemljama, među ostalim s obzirom na radno mjesto i ovisnost o dohotku. U internetskoj anketi Europske komisije COLLEEM II istražuje se upotreba internetskih platformi među čestim korisnicima interneta u dobi od 16 do 74 godine u 16 država članica 103 . U 2018. oko 11 % radno sposobnog stanovništva u zemljama obuhvaćenima istraživanjem barem je jednom pružilo usluge preko internetskih platformi, što je povećanje za 1,5 postotnih bodova od 2017. Dok je većina radnika koji rade putem platforme pružala usluge na povremenoj (2,4 %) ili marginalnoj osnovi (3,1 %), još 4,1 % radno sposobnog stanovništva preko platforme je pružalo usluge rada u okviru drugog posla. Udio radnika kojima je rad putem platforme glavno radno mjesto i dalje je malen (1,4 % radno sposobnog stanovništva). Među državama članicama obuhvaćenima istraživanjem najveći udio radnika koji su pružali usluge putem platformi u odnosu na ukupni broj radnika imaju Španjolska (18 %), Nizozemska (14 %) i Portugal (13 %). Druge zemlje s iznadprosječnim udjelom rada putem platforme su Irska, Ujedinjena Kraljevina i Njemačka. S druge strane, najniže stope zabilježene su u Češkoj (5,9 %), Slovačkoj (6,1 %), Mađarskoj (6,5 %) i Finskoj (6,7 %). ( 104 ) Udio radnika kojima je rad putem platforme glavni posao veći je od 2 % samo u Španjolskoj i Nizozemskoj.
Slika 53.: U nekim se državama članicama javlja rad putem platforme.
Udio radnika koji rade putem platformi u 16 država članica EU-a, ukupno i prema intenzitetu rada putem platforme.
Izvor: Istraživanje COLLEEM II Zajedničkog istraživačkog centra. Brancati et al. (u pripremi).
(*) Radnici koji pretežno rade putem platformi: rad putem platforme kao glavni ili vrlo važan posao. Svi radnici koji rade putem platformi: rad putem platforme najmanje jednom tijekom prethodne godine.
Ekonomija platformi uključuje širok raspon aktivnosti i različite konfiguracije radnog odnosa, što utječe na dobro funkcioniranje tržišta rada. Nedavno izvješće Eurofounda 105 dopunjuje analizu iz istraživanja COLLEEM II Zajedničkog istraživačkog centra i prikazuje sistematiku rada putem platforme. Sistematika počiva na pet elemenata: razini vještina potrebnih za obavljanje posla, vrsti pruženih usluga (preko interneta ili na lokaciji), opsegu posla, selektoru (tko odlučuje o dodjeli posla: platforma, klijent ili radnik) i obliku uparivanja (ponuđeni posao naspram natjecanja). Tablica 3. prikazuje najčešće vrste rada putem platforme (kao udio platformi i radnika u odnosu na ukupni broj) koje su dostupne u Europi od 2017. i koje su zatim razvrstane u skladu s prethodno navedenim kriterijima. Analiza koju je proveo Eurofound pokazuje zanimljive rezultate u smislu potrebnih vještina. Primjerice, najzastupljeniji su „rutinski poslovi na lokaciji koje određuje platforma” (31,5 % platformi i 31,2 % radnika), a za njih je uglavnom potrebna niska razina vještina (iako su radnici pretežno visokoobrazovani). Za druge vrste platformi potrebna je srednja do visoka razina vještina: „specijalizirane poslove preko interneta koje određuje klijent ili se dodjeljuju na temelju natjecanja” uglavnom obavljaju vanjski suradnici.
Tablica 3.: Priroda rada mijenja se, što je vidljivo iz različitih kategorija rada putem platforme
Najčešće vrste rada putem platforme u EU-u (2017.)
|
OZNAKA |
KLASIFIKACIJA USLUGE |
KLASIFIKACIJA PLATFORME |
UDIO PLATFORMI U UKUPNOM BROJU PLATFORMI |
UDIO RADNIKA U UKUPNOM BROJU RADNIKA |
PRIMJERI |
|||
|
Razina vještina |
Oblik pružanja usluge |
Opseg posla |
Selektor |
Oblik uparivanja |
||||
|
Rutinski poslovi na lokaciji koje određuje klijent |
niska |
na lokaciji |
veći |
klijent |
ponuda |
13,7 % |
1,3 % |
GoMore (prijevoz) |
|
Rutinski poslovi na lokaciji koje određuje platforma |
niska |
na lokaciji |
veći |
platforma |
ponuda |
31,5 % |
31,2 % |
Uber (prijevoz) |
|
Poslovi na lokaciji za koje je potrebna umjerena razina vještina i koje određuje klijent |
niska do srednja |
na lokaciji |
veći |
klijent |
ponuda |
11,3 % |
10,9 % |
Ofeia (kućanski poslovi) |
|
Poslovi na lokaciji za koje je potrebna umjerena razina vještina i koje inicira radnik |
niska do srednja |
na lokaciji |
veći |
radnik |
ponuda |
4,2 % |
5,5 % |
ListMinut (kućanski poslovi) |
|
Mikroposlovi preko interneta za koje je potrebna umjerena razina vještina |
niska do srednja |
preko interneta |
mikro |
platforma |
ponuda |
0,6 % |
5,3 % |
CrowdFlower (profesionalne usluge) |
|
Poslovi na lokaciji za koje je potrebna viša razina vještina i koje određuje klijent |
srednja |
na lokaciji |
veći |
klijent |
ponuda |
2,4 % |
3,3 % |
appJobber (kućanski poslovi) |
|
Poslovi na lokaciji za koje je potrebna viša razina vještina i koje određuje platforma |
srednja |
na lokaciji |
veći |
platforma |
ponuda |
1,2 % |
4,2 % |
Be My Eyes (profesionalne usluge) |
|
Poslovi preko interneta za koje je potrebna viša razina vještina i koje određuje platforma |
srednja |
preko interneta |
veći |
platforma |
ponuda |
0,6 % |
1,9 % |
Clickworker (profesionalne usluge) |
|
Specijalizirani poslovi preko interneta koje određuje klijent |
srednja do visoka |
preko interneta |
veći |
klijent |
ponuda |
5,4 % |
30,3 % |
Freelancer (profesionalne usluge) |
|
Specijalizirani poslovi preko interneta koji se dodjeljuju na temelju natjecanja |
visoka |
preko interneta |
veći |
klijent |
natjecanje |
5,4 % |
4,6 % |
99designs (profesionalne usluge) |
Izvor: Eurofound (2018.)
Napomena: Pet elemenata definira vrstu rada putem platforme: 1. razina vještina potrebna za obavljanje posla (niska, srednja ili visoka); 2. oblik pružanja usluga (na lokaciji (pruženo osobno) ili preko interneta); 3. opseg posla (mikroposlovi u odnosu na veće projekte); 4. selektor (dodjela poslova na temelju odluke platforme, klijenta ili radnika); 5. oblik uparivanja radnika i klijenta (ponuđeni posao ili natjecanje).
Aspekti povezani s kvalitetom radnih mjesta, kao što su radni status, radni uvjeti i prihodi, glavni su zahtjevi za uspješnu organizaciju ekonomije platformi. U praksi u okviru uvjeta rada putem platforme određuju se radni odnosi i radni status. Naknada za rad putem platforme često se temelji na obavljenom poslu. Radni uvjeti radnika koji rade putem platformi razlikuju se ovisno o vrsti poslova koje mogu obavljati, poslovnom modelu i mehanizmima koje platforma primjenjuje. Poslovi za koje je potrebna niska razina vještina i koji su dodijeljeni putem platformi i aplikacija na temelju algoritama nude mogućnosti pristupa tržištu rada, što bi moglo pomoći u sprečavanju neprijavljenog rada, ali istovremeno izaziva zabrinutost u vezi s radnim statusom i povezanom socijalnom zaštitom radnika 106 . Suprotno tomu, poslovi za koje je potrebna visoka razina vještina i poslovni modeli koji se u većoj mjeri temelje na tržištu mogli bi potaknuti poduzetnički duh i razvoj transverzalnih vještina. Često ih karakterizira veća fleksibilnost radnog vremena, što olakšava postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Eurofound 107 daje sažetak glavnih učinaka različitih vrsta rada putem platforme na tržište rada (vidjeti tablicu 4.).
Tablica 4.: Novi oblici rada donose nove prilike i izazove
Pregled učinaka različitih vrsta rada putem platforme na tržište rada
Izvor: Eurofound (2019.).
Slika 54.: Korelacija između fleksibilnoga radnog vremena i rada na daljinu/mobilnog rada uz potporu IKT-a na razini država članica (EU-28), 2015.
Fleksibilno radno vrijeme i rad na daljinu – mobilni rad uz potporu IKT-a (TICTM)
Izvor: Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima, 2015.
Digitalizacija je omogućila nove načine organizacije rada donijevši veću fleksibilnost u smislu vremena i mjesta obavljanja posla. Organizacija unutar tih oblika rada manje ovisi o redovitom ritmu pa se poslovi raspoređuju na fleksibilniji način. To je u skladu s općenitijim trendovima, kao što su rad na projektima, fragmentacija posla, rad na zahtjev i plaćanje na temelju obavljenog posla, uz koje se uglavnom ne povezuje redovno radno vrijeme, nego rad na poziv, rokovi ili postizanje ciljeva koje odrede poslodavci ili klijenti. 108 . Statistički podaci za zemlje upućuju na snažnu pozitivnu korelaciju između upotrebe IKT-a, rada na daljinu i mobilnog rada uz potporu IKT-a (TICTM) te fleksibilnih oblika organizacije radnog vremena (na primjer, raširenost fleksibilnoga radnog vremena). To je možda dokaz da trend fleksibilnijih radnih aranžmana ima čvrste temelje, iako u pojedinim državama članicama on još uvijek nije uzeo maha. Kao što pokazuje slika 54., fleksibilno radno vrijeme i mobilni rad uz potporu IKT-a prevladava u skandinavskim zemljama, zemljama Beneluksa, Francuskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Estoniji. U drugim zemljama, kao što su Bugarska, Cipar, Grčka, Italija, Litva, Portugal, Rumunjska i Slovačka, ograničen je pristup mobilnim oblicima rada uz potporu IKT-a i fleksibilnim radnim aranžmanima. Međutim, učestalost mobilnog rada uz potporu IKT-a ne treba pripisati samo raširenoj upotrebi IKT-a nego i posljedicama interakcije između tehnoloških promjena, institucionalnog i regulatornog konteksta te razvoja gospodarstva, tržišta rada i društva, kao što je sve veće sudjelovanje žena na tržištu rada (Eurofound i ILO, 2017.), kao i posljedicama prakse vođenja poslovanja.
Aktivne politike tržišta rada mogu povećati mogućnosti zapošljavanja tražitelja zaposlenja i poboljšati usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada. Aktivnim politikama tržišta rada može se pridonijeti boljim rezultatima zapošljavanja i boljem funkcioniranju tržišta rada te pomoći u smanjenju nezaposlenosti i ovisnosti o socijalnim naknadama (vidjeti odjeljak 3.4.). Stoga treba osigurati da aktivne politike tržišta rada dopru do onih kojima je pomoć najpotrebnija tako da se što prije vrate na tržište rada i pronađu posao koji im najbolje odgovara. Dokazi upućuju na to da što je tražitelj zaposlenja dulje nezaposlen, to je lošija njegova povezanost s tržištem rada. Smanjuje se vjerojatnost da ponovno uđe na tržište rada i povećava rizik od neaktivnosti. Stoga se dugotrajna nezaposlenost (tj. radnici koji su nezaposleni u razdoblju duljem od jedne godine) smatra dobrim pokazateljem djelotvornosti aktivnih politika tržišta rada i mjerom uspješnosti država članica u aktivaciji svoje radne snage 109 Na slici 55. prikazana je stopa dugotrajne nezaposlenosti (tj. omjer broja osoba nezaposlenih tijekom više od jedne godine i aktivnog stanovništva) 2018. i promjena u odnosu na 2017. godinu.
Slika 55.: Dugotrajna nezaposlenost smanjuje se na razini EU-a
Stopa dugotrajne nezaposlenosti (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Dugotrajna nezaposlenost smanjila se u gotovo svim državama članicama zahvaljujući oporavku tržišta rada. Stopa dugotrajne nezaposlenosti nastavila se smanjivati u svim državama članicama 2018., čime se potvrđuje pozitivan trend pokrenut 2014. Međutim, unatoč toj općenitoj konvergenciji (što naglašava i negativni nagib regresijskog pravca) razlike među državama članicama i dalje su znatne, a stope su se 2018. kretale od 0,7 % u Češkoj do 13,6 % u Grčkoj. Uz Španjolsku (u kojoj je stopa 2018. iznosila 6,6 %), stanje u Grčkoj označeno je kao „slabi rezultati koji se poboljšavaju” jer je razina znatno viša od prosjeka, ali uz brzo snižavanje stope tijekom prošle godine. U Italiji je zabilježena razmjerno niža stopa dugotrajne nezaposlenosti (6,2 %), no stanje je označeno kao „kritično” zbog ograničenog poboljšanja 2018. u odnosu na prethodnu godinu. Cipar, Portugal i Hrvatska među državama su označenima kao „bolje od prosječnih”. Te su države uključene u tu skupinu zbog svoje uspješnosti na godišnjoj razini promjena, čime se nastavlja znatno poboljšanje postignuto 2017. Stopa dugotrajne nezaposlenosti u Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini ostala je niska i stabilna 2018. Kako je vidljivo iz Priloga 3., postoje velike regionalne razlike u stopi dugotrajne nezaposlenosti. U otprilike četvrtini država članica stopa dugotrajne nezaposlenosti u barem jednoj regiji iznosi više od 5 %.
Slika 56.: Iako se smanjuje, dugotrajna nezaposlenost i dalje je visoka u nekim zemljama južne i istočne Europe
Udio dugotrajno nezaposlenih u aktivnom stanovništvu
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Međutim, u polovini država članica stopa dugotrajne nezaposlenosti i dalje je visoka i iznad je razine prije krize. Poboljšanje u odnosu na najvišu razinu 2013. posebno je bilo značajno (za više od 3 postotna boda) u Bugarskoj, Hrvatskoj, Cipru, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu, Slovačkoj, Sloveniji i Španjolskoj. U odnosu na 2013., stopa dugotrajne nezaposlenosti povećala se 2018. samo u Austriji, ali je i dalje relativno niska. Međutim, u oko polovini država članica stopa dugotrajne nezaposlenosti i dalje je viša nego 2008., a najveće su razlike zabilježene u Grčkoj (+ 9,9 postotnih bodova), Španjolskoj (+ 4,4 postotna boda) i Italiji (+ 3,2 postotna boda). U drugim državama članicama stopa dugotrajne nezaposlenosti 2018. bila je znatno ispod razine prije krize, posebno u Njemačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Malti, gdje se više nego prepolovila u odnosu na 2008.
Zbog neprijavljenog rada radnici su izloženi brojnim rizicima, uključujući neprimjerene ili nesigurne radne uvjete i nepostojanje pristupa socijalnoj zaštiti i sigurnosti. Osim toga, zbog njega se narušava pošteno tržišno natjecanje, slabe izgledi za ulaganja i ljudski razvoj te podrivaju javne financije, socijalna država i šira socijalna kohezija. Nepoštovanje radničkih i gospodarskih prava dovodi u pitanje i sposobnost država članica da osiguraju provedbu radnog prava te zakonodavstva o zapošljavanju i mirovinama. Ti su izazovi pogoršani u kontekstu mobilnosti radne snage na unutarnjem tržištu i u svijetu rada koji se brzo mijenja. Iako je zbog njegove prirode neprijavljeni rad teško utvrditi, istraživanje koje je naručila Europska komisija ukazuje na to da je neprijavljeni rad predstavljao oko 9,3 % ukupnog inputa rada u privatnom sektoru EU-a 2013., uz velike razlike među zemljama 110 . Transformacija neprijavljenog rada u prijavljeni formalni rad važan je cilj politike usmjerene na ostvarivanje ciljeva sedme smjernice za zapošljavanje i europskog stupa socijalnih prava te uspostavu pravednijeg europskog tržišta rada. U tom kontekstu Cipar provodi akcijski plan nakon projekta uzajamnog učenja održanog u travnju 2019.
Sudjelovanje u aktivnim politikama tržišta rada i dalje se znatno razlikuje među državama članicama. Aktivne politike tržišta rada ključne su za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja i razvoja karijere tražitelja zaposlenja u kontekstu promjena na tržištima rada i potražnje za novim vještinama (vidjeti odjeljak 3.2.). Slika 57. upućuje na to da među državama članicama i dalje postoje velike razlike kad je riječ o sudjelovanju u poticajnim mjerama 111 . Postoji relativno velika skupina država članica (Bugarska, Rumunjska, Latvija, Estonija, Hrvatska, Slovenija i Cipar) u kojima su i ulaganja u aktivne politike tržišta rada i sudjelovanje u njima i dalje znatno i u zadnjih nekoliko godina sve više ispod prosjeka EU-a. U drugoj su skupini zemalja zabilježene stope sudjelovanja iznad 40 % (Francuska, Mađarska, Švedska, Belgija i Danska), iako su u svima njima u zadnjih nekoliko godina zabilježena pozitivna kretanja. Te razlike upućuju na to da nema konvergencije u smislu pokrivenosti i proširenja aktivnih politika tržišta rada. U većini je zemalja stopa sudjelovanja pala nakon krize (uz istaknute iznimke Belgije, Mađarske, Švedske, Češke i Estonije), što upućuje na to da nakon povećanja broja tražitelja zaposlenja nije uslijedilo proporcionalno povećanje sudjelovanja u aktivnim politikama tržišta rada. Postoje brojni čimbenici koji utječu na djelotvornost aktivnih politika tržišta rada, no dokazano je da postoji mogućnost provedbe usmjerenijih aktivnih politika tržišta rada kako bi se uklonile prepreke pronalasku posla za one koji su najudaljeniji od tržišta rada (vidjeti odjeljak 3.2.).
Slika 57.: Kad je riječ o sudjelovanju u aktivnim politikama tržišta rada, postoje velike razlike
Sudjelovanje u aktivnim politikama tržišta rada (na 100 osoba koje žele raditi)
Izvor: Eurostat, baza podataka o politici tržišta rada i anketa o radnoj snazi.
Slika 58.: Izdaci za usluge i mjere na tržištu rada znatno se razlikuju među državama članicama, bez izravne veze s razinama nezaposlenosti
Izdaci za usluge i mjere na tržištu rada (2018.) i udio dugotrajno nezaposlenih osoba (2018.)
Izvor: Eurostat, baza podataka o politici tržišta rada i anketa o radnoj snazi. Napomena: Nedostaju podaci o rashodima za Italiju i Ujedinjenu Kraljevinu.
Pokazalo se da ulaganja u aktivne politike tržišta rada utječu na rezultate na tržištu rada. Udio dugotrajno nezaposlenih osoba gruba je procjena djelotvornosti aktivnih politika tržišta rada. Stopa dugotrajne nezaposlenosti povezana je i s općom nezaposlenošću u određenoj državi članici i s konkurentnošću te države članice. Izdaci za usluge i mjere na tržištu rada znatno se razlikuju među državama članicama, a one države članice koje u njih najmanje ulažu obično imaju i visok udjel dugotrajno nezaposlenih. Često su države članice koje najmanje ulažu u aktivne politike tržišta rada one u kojima je i sustav aktivnih politika tržišta rada u znatnom dijelu sufinanciran iz ESF-a te u kojima je stoga upitna dugoročna održivost tog sustava.
Javne službe za zapošljavanje slijede svoj program reformi radi povećanja kapaciteta te moderniziranja i poboljšanja pružanja usluga u ključnim područjima. Broj registriranih tražitelja zaposlenja smanjio se tijekom proteklih godina, ali su dugotrajno nezaposleni, mladi, niskokvalificirani i stariji tražitelji zaposlenja i dalje prezastupljeni među onima koji traže pomoć od javnih službi za zapošljavanje. Potpuno uključivanje kronično podzaposlenih ili neaktivnih osoba na tržište rada postaje prioritet nekih javnih službi za zapošljavanje, među ostalim s obzirom na brzo starenje stanovništva. Stoga su preraspodjela resursa i usmjeravanje usluga i mjera na određene skupine nužni za ispunjavanje potreba tražitelja zaposlenja i ostvarivanje najboljih mogućih rezultata na tržištu rada.
Uloga javnih službi za zapošljavanje kao posrednika na tržištu rada znatno se razlikuje među državama članicama, ovisno, među ostalim, o njihovu kapacitetu, vrsti i kvaliteti pomoći koja se pruža tražiteljima zaposlenja i osobama koje mijenjaju posao. Javne službe za zapošljavanje u potpunosti su odgovorne za provedbu aktivnih politika tržišta rada ili dijele tu odgovornost s drugim institucijama. Na slici 59. prikazan je udio nezaposlenih koji se koriste uslugama javnih službi za zapošljavanje radi pronalaska posla. Među državama članicama postoje znatne razlike. S jedne strane, u Italiji, Španjolskoj, Rumunjskoj i Nizozemskoj 2018. zabilježeni su najniži udjeli (manje od 30 %), koje su slijedili udjeli u Ujedinjenoj Kraljevini, Portugalu i Malti (od 30 % do 40 %). S druge strane, u državama članicama kao što su Litva, Češka, Grčka, Austrija, Slovačka, Njemačka i Slovenija usluge javnih službi za zapošljavanje uvelike se koriste radi pronalaska posla, s udjelima koje premašuju 70 %. Od početka krize nezaposleni u EU-u u prosjeku se sve manje koriste javnim službama za zapošljavanje te se potreba za njihovim uslugama u razdoblju od 2008. do 2018. smanjila za nekih 14 postotnih bodova. Međutim, u nekoliko su država članica zabilježena znatna povećanja, kao što su Cipar i Litva (za više od 30 postotnih bodova), Estonija (za 22 postotna boda), Grčka (za 16 postotnih bodova) ili Danska, Rumunjska i Slovenija (s povećanjem od 4,5 do 7,5 postotnih bodova), često zbog obvezne prijave radi pristupa naknadama ili osposobljavanju (vidjeti odjeljak 3.3.2. za pojedinosti o reformama koje su države članice provele u tom području). Kad je riječ o korištenju uslugama javnih službi za zapošljavanje, uočene su i rodne razlike. U šest država članica (Bugarskoj, Estoniji, Cipru, Slovačkoj, Litvi i Hrvatskoj) udio žena koje traže posao i koje se radi toga obraćaju javnim službama za zapošljavanje je viši (9 postotnih bodova i više u usporedbi s nezaposlenim muškarcima). S druge je strane u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini udio muškaraca koji traže posao viši od udjela žena (oko 10 postotnih bodova i više), a Malta, u kojoj razlika u udjelima muškaraca i žena prijavljenih u javnu službu za zapošljavanje iznosi 23 postotna boda, izdvojeni je slučaj.
Slika 59.: Korištenje uslugama javnih službi za zapošljavanje radi pronalaska posla razlikuje se među državama članicama
Udio nezaposlenih koji se koriste uslugama javnih službi za zapošljavanje radi pronalaska posla
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Koraci koje tražitelji zaposlenja poduzimaju kako bi pronašli posao razlikuju se među državama članicama. Na slici 60. uspoređuju se različite metode kojima se koriste tražitelji zaposlenja kako bi pronašli posao, uključujući usluge privatnih agencija za zapošljavanje i slanje otvorenih molbi poslodavcima te neformalne metode kao što je raspitivanje kod prijatelja, rodbine i sindikata. Iako se ne pojavljuje jasan obrazac u smislu nadomještanja metoda pronalaska posla, općenito je potrebno primijetiti da su u državama članicama u kojima se rijetko koriste usluge javnih službi za zapošljavanje zastupljenije neformalne metode poput upotrebe društvenih veza ili slanja otvorenih molbi. U prosjeku se 21,6 % tražitelja zaposlenja obraća privatnim agencijama za zapošljavanje u potrazi za poslom, uz razlike među državama članicama od 2 % do 43 %.
Slika 60.: Društveni su odnosi ključni za pronalazak posla u većini država članica, a tome pridonose i savjeti koje pružaju javne službe za zapošljavanje te slanje otvorenih molbi
Udio nezaposlenih koji upotrebljavaju odabrane metode pronalaska posla (2018.)
Izvor: Eurostat, anketa o radnoj snazi.
Pružanje odgovarajuće naknade za nezaposlene u razumnom trajanju, koja je dostupna svim radnicima i popraćena učinkovitim aktivnim politikama tržišta rada, ključno je za potporu tražiteljima zaposlenja tijekom prelazaka. U Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2018. predstavljena je detaljna usporedna analiza glavnih značajki sustava naknada za nezaposlene diljem EU-a na temelju rezultata postupka utvrđivanja referentnih vrijednosti naknada za nezaposlene i aktivnih politika tržišta rada provedenih u okviru Odbora za zapošljavanje (EMCO). Analiza je općenito i dalje valjana s obzirom na pokazatelje uspješnosti i pokazatelje poluge politike za 2016. ili 2017., ovisno o dostupnosti podataka. Promjene politike tijekom referentnog razdoblja za ovo izvješće isto su tako bile prilično ograničene (vidjeti odjeljak 3.3.2. o reformama koje su države članice provele u tom području; za dugoročni pregled reformi u državama članicama vidjeti dokument Europske komisije iz 2019. 112 ). U ovom se odjeljku navode ažurirane referentne vrijednosti, posebno pokazatelji poluge politike, koje je 2019. usuglasio Odbor za zapošljavanje.
Prosječno trećina kratkotrajno nezaposlenih u EU-u prima naknadu za nezaposlene 113 . Taj se udio nakon krize neznatno smanjio (s 34,4 % koliko je iznosio 2008. na 32,9 % u 2018.) te je tijekom zadnjih nekoliko godina ostao stabilan. Razlike među zemljama (slika 61.) ovise o oblikovanju politike sustava naknada za nezaposlene (posebno o uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu, najduljem razdoblju isplate, strogosti zahtjeva u pogledu pronalaska posla i preklapanju s drugim programima socijalne zaštite), kao i o cikličkim kretanjima u različitim zemljama. Njemačka i Finska zemlje su u kojima najviše nezaposlenih prima naknadu za nezaposlene (više od 50 %), nakon kojih slijede Austrija, Belgija i Francuska. Na suprotnoj se strani ljestvice nalaze Poljska i Hrvatska.
Slika 61.: Udio kratkotrajno nezaposlenih koji primaju naknadu za nezaposlene blago se smanjio u EU-u, uz znatne razlike među zemljama
Postotak kratkotrajno nezaposlenih koji primaju naknadu za nezaposlene
Izvor: Eurostat, podaci iz ankete o radnoj snazi. Napomena: nisu dostupni podaci za IE i NL. Podaci za IT i MT odnose se na 2017. godinu.
Nekoliko zemalja od 2008. nastoji proširiti kategorije nezaposlenih koje bi imale pravo na naknadu za nezaposlene. Uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu ublaženi su uglavnom smanjenjem minimalnih godina iskustva ili razdoblja uplaćivanja doprinosa potrebnih kako bi se ostvarilo pravo na naknadu za nezaposlene. Osim toga, naknadu za nezaposlene sada mogu primati i prethodno isključene skupine kao što su samozaposleni, vanjski suradnici te radnici s nestandardnim ugovorima i radnici zaposleni preko agencije za privremeno zapošljavanje. Nekoliko je država članica primijenilo strategije aktivacije radi poboljšanja troškovne učinkovitosti sustava naknada za nezaposlene. Od 2008. zamjećuje se obrazac reforme u pogledu najduljeg razdoblja isplate naknade za nezaposlene, koje je skraćeno u više država članica, a produljeno tek u nekoliko njih. U nekoliko su zemalja smanjene neto stope zamjene i postroženi uvjeti za ostvarivanje prava na tu naknadu zbog strožih zahtjeva u pogledu traženja posla i spremnosti na prihvaćanje posla. Slike od 62. do 64. pokazuju najnovije ažuriranje pokazatelja referentnih vrijednosti u pogledu trajanja razdoblja potrebnog za stjecanje prava, razdoblja isplate naknade i neto stope zamjene.
Slika 62.: U većini je država članica razdoblje potrebno za stjecanje prava oko 50 tjedana
Duljina razdoblja potrebnog za stjecanje prava, 2016. i 2018. (u tjednima)
Izvor: baza podataka Zajedničkog informacijskog sustava o socijalnoj zaštiti (MISSOC) i nacionalno zakonodavstvo. Napomena: u Malti (2018.) je za stjecanje prava potrebno najmanje 50 tjedana plaćenih doprinosa, od kojih najmanje 20 mora biti uplaćeno ili evidentirano tijekom prethodne dvije kalendarske godine; u Irskoj (2016. i 2018.) se zahtijeva uplata barem 104 tjedna doprinosa od kad je osoba prvi puta počela raditi.
Slika 63.: Razdoblje isplate naknade za nezaposlene znatno se razlikuje diljem EU-a
Najdulje razdoblje isplate naknade za nezaposlene nakon godine dana rada, 2017. i 2018.
Izvor: baza podataka Zajedničkog informacijskog sustava o socijalnoj zaštiti (MISSOC) i nacionalno zakonodavstvo (siječanj 2017. i siječanj 2018.). Napomena: u Belgiji se naknada za nezaposlene isplaćuje neograničeno. U Cipru se tjedni izračunavaju na temelju 6 radnih dana tjedno. U Irskoj se naknada isplaćuje tijekom 39 tjedana (234 dana) samo za osobe s 260 ili više tjednih doprinosa za sustav PRSI. U Slovačkoj osoba s jednom godinom staža ne može ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene (obvezno je najmanje dvije godine doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti tijekom zadnje četiri godine). U Poljskoj trajanje naknade ovisi o razini stope nezaposlenosti u regiji u odnosu na nacionalni prosjek.
Slika 64.: Iznos naknade sve se više razlikuje među državama članicama EU-a
Neto stopa zamjene naknada za nezaposlene na razini od 67 % prosječne plaće u drugom i dvanaestom mjesecu nezaposlenosti (2019.)
Izvor: Europska komisija, na temelju OECD-ova modela poreza i socijalnih naknada. Napomena: pokazatelj se izračunava za samca u dobi od 20 godina, bez djece i s kratkim radnim stažem (godina dana). Daljnje metodološke pojedinosti navedene su u bilješci.
Razvoj integriranih planova i strategija za aktiviranje primatelja naknade za nezaposlene ključan je za pružanje potpore tražiteljima zaposlenja tijekom prelazaka na tržištu rada. U Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2019. predstavljena je opsežna analiza donesenih instrumenata politike usmjerenih na primatelje naknade za nezaposlene. Analizirani su postojeći programi koje provode javne službe za zapošljavanje radi pružanja potpore tražiteljima zaposlenja u njihovu ponovnom zapošljavanju (npr. izrada profila, osmišljavanje pojedinačnih akcijskih planova, personalizirano savjetovanje), uključujući uklanjanje prepreka koje ih u tome sprečavaju. Analiza strogosti pokazatelja zahtjeva u pogledu pronalaska posla općenito je i dalje valjana s obzirom na ograničene promjene politike tijekom referentnog razdoblja za ovo izvješće. Vidjeti odjeljak 3.3.2. za pojedinosti o reformama koje su države članice provele u tom području.
Uklanjanjem prepreka mobilnosti radnika i učenika mogu se poboljšati zapošljivost i razvoj vještina, čime se pridonosi iskorištavanju punog potencijala europskog tržišta rada. Otprilike 12,9 milijuna radno sposobnih građana EU-a (u dobi od 20 do 64 godine), odnosno 4,3 % ukupnog radno sposobnog stanovništva diljem EU-a, živjelo je 2018. u zemlji koja nije zemlja njihova državljanstva 114 . Taj se broj povećao za 3,4 % u odnosu na 2017., nakon što se od 2014. povećavao za približno 5 % svake godine. Tri četvrtine osoba koje su se preselile unutar EU-28 boravilo je 2018. u pet glavnih odredišnih zemalja (Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Španjolskoj, Italiji i Francuskoj); oko ili više od milijun njih živjelo je u svakoj od tih pet zemalja, kao i 2017. Nešto manje od polovine tih osoba boravilo je u Njemačkoj ili Ujedinjenoj Kraljevini. Većina svih osoba koje su se 2018. preselile unutar EU-a bile su rumunjski, poljski, talijanski ili portugalski državljani. Njihov ukupan broj iznosio je 6,1 milijun, što je oko polovine svih osoba koje su se preselile unutar EU-a. Stopa odljeva građana daje sliku njihova odljeva kao udjela u stanovništvu neke zemlje. Ukupna stopa odljeva u EU-u iznosi 0,36 %, no u nekim je državama članicama viša. Od deset zemalja s najvišom stopom odljeva, osam su države EU-13, uz dvije iznimke, Irsku (1 %) i Luksemburg (0,9 %). Najviša je stopa odljeva, koja kontinuirano raste od 2014., zabilježena u Litvi (2,2 %) te zatim u Rumunjskoj (1,5 %), koja je ujedno i zemlja s najvećim apsolutnim brojkama odljeva. Hrvatska (1,4 %), Latvija (1,2 %) i Estonija (1 %) isto tako imaju visoke stope odljeva. Glavne zemlje podrijetla i odredišta nisu se promijenile ako se promatraju gospodarski aktivni građani (tj. zaposlene osobe i tražitelji zaposlenja).
Jačanje transnacionalne mobilnosti u svrhu učenja pridonosi promicanju društva znanja, gospodarskog razvoja i veće socijalne kohezije. Mobilni studenti obično zarađuju više te su u kasnijoj fazi života izloženi manjem riziku od nezaposlenosti. Razvijaju i ključne profesionalne i transverzalne vještine poput uzajamnog razumijevanja, suradnje ili globalnog građanstva. Pri analizi globalne izlazne mobilnosti, tj. mobilnosti iz zemalja EU-a u zemlje EU-a i zemlje izvan EU-a, promatraju se sljedeće dvije dimenzije: mobilnost bodova i mobilnost akademskih i stručnih kvalifikacija. Prva se odnosi na studente koji su privremeno studirali ili obavljali stručnu praksu u inozemstvu radi stjecanja bodova. Drugom se prate studenti koji pohađaju studij kako bi stekli diplomu ili drugu kvalifikaciju izvan zemlje boravišta. U prosjeku je u EU-u 11,6 % visokoobrazovanih osoba 2017. provelo određeno vrijeme studirajući u inozemstvu (8 % radi stjecanja bodova i 3,6 % radi stjecanja akademskih i stručnih kvalifikacija). Najviši udjeli osoba s diplomom stečenom u okviru mobilnosti zabilježeni su 2017. u Luksemburgu (80,5 %), Cipru (36,9 %) i Nizozemskoj (24,9 %). Suprotno tome, najniže stope transnacionalne mobilnosti u svrhu učenja zabilježene su u Ujedinjenoj Kraljevini (4,1 %), Sloveniji (6,5 %), Rumunjskoj (7,6 %), Hrvatskoj (7,7 %) i Mađarskoj (7,7 %). Kad je riječ o ulaznoj mobilnosti studenata, najviši postoci osoba s diplomom stečenom u okviru mobilnosti zabilježeni su u Ujedinjenoj Kraljevini (34,2 %), Luksemburgu (26,1 %) i Nizozemskoj (17,9 %). U Grčkoj i Poljskoj je manje od 2 % ukupnog broja stanovnika koji su završili studij sudjelovalo u ulaznoj mobilnosti radi stjecanja akademskih i stručnih kvalifikacija.
Socijalni je dijalog glavno obilježje industrijskih odnosa u Europi i središnja sastavnica europskog socijalnog modela. Socijalni dijalog obuhvaća sve vrste pregovora, savjetovanja ili jednostavno dijeljenje informacija među predstavnicima vlada, organizacijama poslodavaca i organizacijama radnika o pitanjima od zajedničkog interesa koja se odnose na gospodarsku i socijalnu politiku. Socijalni dijalog može pridonijeti otvaranju visokokvalitetnih radnih mjesta, boljih radnih uvjeta i povoljnijeg radnog okruženja za ulaganja, održiv rast i socijalnu pravednost te rješavanju problema nedostatka vještina. U sedmoj se smjernici za zapošljavanje i europskom stupu socijalnih prava države članice pozivaju da osiguraju uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu relevantnih reformi i politika, u skladu s nacionalnom praksom, među ostalim pružanjem potpore povećanju kapaciteta socijalnih partnera. Razlike u nacionalnim sustavima socijalnog dijaloga diljem Europe uglavnom se odnose na njihove institucijske okvire i operativne kapacitete socijalnih partnera. Istraživanje Eurofounda pokazuje da su tijekom 2018. društvenim dijalogom i raspravama o radnom vijeku dominirale teme povezane sa zapošljavanjem, posebno s rješavanjem problema manjka radne snage 115 .
Socijalni dijalog i dalje je vrlo važan u svijetu rada koji se mijenja te u upravljanju prelaskom na digitalno doba i klimatski neutralno gospodarstvo. Očekuje se da će prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo promijeniti proizvodne procese. Dokazi upućuju na to da će se otvoriti dodatna radna mjesta u rastućim zelenim sektorima u industriji i uslužnim djelatnostima, uključujući građevinarstvo, gospodarenje otpadom i održivo financiranje. Takav bi prelazak mogao i ublažiti rastuću polarizaciju poslova koja je posljedica automatizacije, i to uglavnom otvaranjem radnih mjesta sa srednjim razinama plaća i potrebnih vještina, posebno u građevinarstvu i proizvodnji. Međutim, može utjecati i na strukturu tržišta rada, raspodjelu radnih mjesta i potrebe za vještinama, posebno u regijama koje ovise o energetski intenzivnim sektorima. Socijalni partneri aktivni su u predviđanju potreba za vještinama i zajedničkom upravljanju programima osposobljavanja za usavršavanje radne snage u nekim zemljama. Napredak u poticanju kolektivnog pregovaranja i jačanju strukturiranog socijalnog dijaloga može poduprijeti neometan i uključiv prelazak na zeleno gospodarstvo, čime će se olakšati postizanje kompromisa između radnika, poslodavaca i vlade. Javna tijela mogla bi isto tako pratiti taj proces utvrđivanjem okvira za te pregovore, davanjem smjernica o ciljevima koje treba postići i promicanjem pravodobnog i smislenog uključivanja relevantnih sudionika. Digitalno doba dovodi do novih i često nestandardnih oblika zapošljavanja, kao na primjer rada putem platforme, a interese takvih radnika nerijetko nitko ne zastupa. U zadnjih su nekoliko godina socijalni partneri poduzeli korake za dopiranje i do tih radnika i osiguravanje njihove socijalne zaštite. Socijalni partneri i dalje su važna platforma za raspravu o tehnološkom i ekološkom razvoju te o najboljem načinu za njegovo iskorištavanje 116 .
Za dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga potrebni su jaki, reprezentativni i autonomni socijalni partneri s odgovarajućim kapacitetom. Kapacitetom socijalnih partnera smatra se njihova sposobnost pregovaranja i primjene ekonomskog i pravnog stručnog znanja potrebnog za raspravljanje o gospodarskim i socijalnim posljedicama različitih smjerova razvoja politike, zastupanja svojih interesa na odgovarajući način, mobiliziranja ljudi i resursa, autonomnog djelovanja i trajnog obvezivanja. S obzirom na to da su im doprinosi članova glavni izvor prihoda, o članstvu ovisi i kapacitet organizacija socijalnih partnera. Zadnjih se godina članstvo diljem Europe u prosjeku smanjilo (OECD, 2017.). Kao što je prikazano na slici 65., razine učlanjenosti u sindikate znatno se razlikuju u 28 država članica EU-a, od približno 70 % u Danskoj, Švedskoj i Finskoj do manje od 10 % u Francuskoj, Litvi i Estoniji. Međutim, stopa učlanjenosti nije jedina naznaka kapaciteta sindikata za mobilizaciju radnika, nego to mogu biti i čimbenici kao što su autonomija socijalnih partnera ili stupanj suradnje u sindikalnoj domeni. Bez obzira na to, socijalnim je partnerima potreban i formalni okvir koji omogućuje djelotvornost njihova dijaloga.
Slika 65.: Stope učlanjenosti u sindikate znatno se razlikuju među državama članicama
Stopa učlanjenosti u sindikate (najaktualnija dostupna godina)
Izvor: baza podataka OECD-a i ICTWSS-a (upotrijebljen je izvor koji sadržava novije podatke po državi članici). Napomena: izračunano kao udio zaposlenika koji su članovi sindikata. Godina prikupljanja podataka: 2017. za SE; 2016. za AT, CZ, DK, FI, DE, HU, IE, IT, LT, NL, UK; 2015. za BE, EE, FR, LV, LU, PT, SK, SI, ES; 2014. za PL; 2013. za CY, EL; 2012. za HR, MT, BG i RO. Podaci o stopi učlanjenosti u udruge poslodavaca za niz država članica zadnjih su se godina rjeđe ažurirali te stoga nisu prikazani na dijagramu.
Unatoč ostvarenom napretku, potrebno je dodatno razraditi sveukupno uključivanje socijalnih partnera u postupak europskog semestra na nacionalnoj razini. Uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu politika i reformi prepoznato je i dodatno razrađeno u smjernicama za zapošljavanje. Uspjeh i učinak politika na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini ovise o angažmanu vlada i socijalnih partnera u državama članicama, kao i o njihovu preuzimanju odgovornosti. Ukupno gledajući, kvaliteta uključenosti socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu politika i reformi u području zapošljavanja te socijalnih politika i reformi u većini je država članica tijekom zadnjih nekoliko godina ostala stabilna, no i dalje postoje znatne razlike među državama članicama 117 . Kao što je slučaj s uključivanjem socijalnih partnera u politike i reforme na nacionalnoj razini, a posebno u pripremu nacionalnih programa reformi, stupanj zadovoljstva razlikuje se ovisno o predvidljivosti, kvaliteti provedenih razmjena, dodijeljenom vremenu te očekivanjima u pogledu rezultata. Odbor za zapošljavanje Vijeća Europske unije analizirao je i ocijenio postignuti napredak i postojeće izazove u jesen 2018. Ističe se da su socijalni partneri u Estoniji, Latviji, Portugalu, Sloveniji i Španjolskoj potvrdili neka poboljšanja u pogledu svojeg sudjelovanja u donošenju politika tijekom zadnjih nekoliko godina. S druge se strane u zaključcima odražava potreba za boljim funkcioniranjem socijalnog dijaloga i većim uključivanjem socijalnih partnera u Grčkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. U drugim se zemljama razlozi za zabrinutost odnose na vrlo različite probleme i situacije, od kojih su neki više strukturni, a neki više utemeljeni na djelotvornosti primijenjenih postupaka i prakse. U ostalim slučajevima na stupanj uključivanja socijalnih partnera mogu utjecati promjene u političkom ciklusu (kao na primjer u Italiji i Španjolskoj). Većina tih izazova istaknuta je u uvodnim izjavama preporuka za pojedine zemlje za 2019.
U kontekstu gospodarskog upravljanja u EU-u, savjetovanje s organizacijama civilnog društva može pružiti korisna saznanja i potporu provedbi politike. Civilno društvo može imati ključnu ulogu u osmišljavanju i provedbi reformi politike, podupiranju relevantnog zakonodavstva i djelovanja vlade. Kao što je istaknuto u revidiranim smjernicama za zapošljavanje donesenima u srpnju 2019., ako je to relevantno i temeljeći se na postojećim nacionalnim praksama, države članice u obzir bi trebale uzeti iskustvo relevantnih organizacija civilnoga društva u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima. Imajući u vidu prethodno navedeno, predstavništva Komisije u državama članicama organizirala su niz sastanaka s organizacijama civilnog društva u kontekstu europskog semestra. U mnogim su državama članicama savjetovanja s Europskom komisijom često aktivnija i angažiranija od savjetovanja između nacionalnih tijela i organizacija civilnog društva, posebno u pripremi nacionalnog programa reformi. Od službenika Komisije zaduženih za europski semestar zatraženo je da procijene stupanj uključenosti civilnog društva u oblikovanje politike. Rezultati tog preliminarnog istraživanja pokazuju heterogenu situaciju koja bi se mogla podvrgnuti detaljnijoj analizi.
3.3.2. Odgovor politike
Države članice provode reforme u području zakonodavstva o zaštiti radnih mjesta kako bi osigurale odgovarajuću „fleksigurnost” i smanjile razlike u pravilima i postupcima tržišta rada. Francuska je u svibnju 2019. odobrila mjeru kojom se nastoji postići veća fleksibilnost u načinu na koji se zakonodavstvo o zaštiti radnih mjesta i pravila na radnom mjestu povezani s pragovima broja zaposlenika primjenjuju na trgovačka društva čiji broj zaposlenika premašuje neki od tri praga (10/50/250 zaposlenika). Finska je izmijenila postojeći propis kako bi uključila nove specifikacije o uvjetima za raskid ugovora za poslodavce. Izmjenom se nastoji osigurati da se pri procjeni otpuštanja pojedinog zaposlenika u obzir uzmu posebne okolnosti (npr. ukupan broj zaposlenika poslodavca i opće okolnosti poslodavca i zaposlenika). U nekim bi slučajevima to moglo dovesti do iznimaka od pravila o otpuštanju. Irska je u okviru opsežne reforme donijela Zakon o zapošljavanju kojim se od poslodavaca zahtijeva da u određenom roku odrede radne uvjete, uključujući uvođenje ugovora o rasponu radnih sati (koji omogućuju zaposlenicima u čijem ugovoru o radu nije točno utvrđen broj radnih sati da im se odredi raspon sati koji bolje odražava stvarnost), utvrđivanje specifičnosti minimalne plaće i zabranu ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati. Predviđene su sankcije u slučaju kršenja Zakona o zapošljavanju.
Neke države članice poduzimaju mjere za smanjenje segmentacije tržišta rada, uključujući ograničenja za ugovore na određeno vrijeme. U okviru šire reforme Nizozemska preispituje svoje propise o tržištu rada kako bi promicala zapošljavanje na neodređeno vrijeme te istodobno učinila fleksibilne ugovore skupljima za poslodavce. To će, među ostalim, biti učinjeno s pomoću diferenciranih doprinosa za nezaposlenost prema vrsti ugovora i ograničavanjem mogućnosti za sklapanje ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati (očekuje se da će mjere stupiti na snagu od 2020.). U Portugalu je u srpnju 2019. doneseno nekoliko mjera u okviru akcijskog programa usmjerenog na ograničavanje uvjeta za primjenu ugovora na određeno vrijeme kako bi se smanjila segmentacija tržišta rada. Tim je paketom posebno smanjeno maksimalno trajanje ugovora na određeno vrijeme s tri na dvije godine, uključujući produljenja. Utvrđeno je i ograničenje ukupnog trajanja produljenja i neodređenih ugovora (sa šest na četiri godine) te pojačanje i privremeno proširenje potpore za pretvaranje ugovora na određeno vrijeme u ugovore na neodređeno vrijeme. O tim se mjerama raspravljalo sa socijalnim partnerima, koji su u lipnju 2018. potpisali trostrani sporazum o reviziji Zakona o radu. Italija je 2018. donijela posebnu mjeru za promicanje sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme (Decreto dignità) kojom su utvrđena stroža pravila za uporabu i trajanje ugovora na određeno vrijeme (maksimalno trajanje ugovora na određeno vrijeme skraćeno je s 36 mjeseci na 24 mjeseca) te se od poslodavaca zahtijeva da opravdaju produljenje u slučaju da takav ugovor traje dulje od 12 mjeseci. Njome se povećava i minimalna te maksimalna naknada u slučaju neopravdanog otkaza. Ujedinjena Kraljevina uvela je u ožujku 2019. niz izmjena koje će stupiti na snagu u travnju 2020. s ciljem sprečavanja upotrebe ugovora o radu između radnika i agencija za privremeno zapošljavanje u vrijeme kada radnik nije ustupljen (pay between assignments contracts). Izmjenama će se poduzećima omogućiti da zaposlenike agencije izuzmu iz dogovora o jednakim plaćama. Međutim, reformama se možda neće ojačati prava radnika zaposlenih na ugovore bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, zbog čega možda neće doći do promjena u ravnoteži snaga u ekonomiji honorarnih poslova.
Neke države članice planiraju dodatne mjere u pogledu radnog vremena i organizacije, za koje se očekuje da će dodatno pojasniti radne uvjete. U okviru opsežnog paketa reformi (Jobsdeal) Belgija je u travnju 2019. produljila najdulje trajanje prekida u karijeri (s 36 na 48 mjeseci) za radnike koji pohađaju tečaj osposobljavanja za zanimanja za koja je utvrđen manjak radne snage. Mjera je odobrena zajedno s ublažavanjem klauzula o osposobljavanju kako bi se poslodavce poduprlo u poticanju sudjelovanja zaposlenika u osposobljavanju na radnom mjestu. Danska je u travnju 2019. odobrila novu mjeru za poticanje bolje kontrole fizičkog i psihičkog radnog okruženja. Kada se mjera bude provodila, očekuje se da će biti usmjerena uglavnom na kvalificirane radnike zaposlene u stranim trgovačkim društvima. Za njezinu će provedbu biti zaduženo Dansko tijelo za radno okruženje (Arbejdstilsynet), s ukupnim proračunom od 460 milijuna DKK (61 milijun EUR) do 2022. Španjolska je donijela novu izmjenu kojom se uvodi obveza evidentiranja dnevnog radnog vremena svih radnika. Općenito, odredbe o usklađenosti s propisom o prekovremenim satima mogu se utvrditi kolektivnim pregovaranjem, dok određene sektore regulira vlada posebnim propisima. Provedba mjere kasni jer je potrebno revidirati relevantne kolektivne ugovore. Hrvatska je 2018. donijela Zakon o obavljanju studentskih poslova sa širim područjem primjene. Uz redovite studente, njime su sada obuhvaćeni i izvanredni studenti koji nisu u radnom odnosu. Austrijska vlada poduzima korake za poboljšanje unutarnje fleksibilnosti radnog vremena, u bliskom dijalogu sa socijalnim partnerima. Cilj novog austrijskog Zakona o radnom vremenu iz 2018. jest omogućiti fleksibilnost u pogledu ograničenog broja prekovremenih sati u posebnim situacijama. Njime se produljuje najdulje radno vrijeme tako da radni dan traje 12, umjesto 10 sati, a radni tjedan 60, umjesto 50 sati. Uključuje i pravo zaposlenika da odbiju radno vrijeme dulje od 12 sati. Češka planira izmijeniti postojeće zakonodavstvo iz 2006. kako bi se omogućila veća fleksibilnost radnih aranžmana. Time želi omogućiti dijeljenje radnog mjesta s punim radnim vremenom između dva ili više zaposlenika. Očekuje se da će se izmijenjeno zakonodavstvo početi primjenjivati u siječnju 2020. Finska je u ožujku 2019. donijela novu mjeru za povećanje fleksibilnosti aranžmana u pogledu radnog vremena, kao što je upotreba banaka vremena itd., uključujući u onim trgovačkim društvima u kojima se ne primjenjuju kolektivni ugovori i koja su stoga ograničena u primjeni klauzula o fleksibilnosti predviđenih tim kolektivnim ugovorima. Očekuje se da će mjera stupiti na snagu u siječnju 2020.
Podizanje svijesti o zdravlju i sigurnosti na radu dovodi do toga da nekoliko država članica ažurira i postrožuje svoje propise. Na primjer, Latvija je u ožujku 2019. objavila Plan razvoja za razdoblje 2019.–2020. u području zdravlja i sigurnosti na radu. Cilj je mjere promicanje djelotvorne provedbe zahtjeva u pogledu zaštite radnika, uz istodobno jamčenje standarda sigurnosti i zaštite zdravlja na radnom mjestu. U planu je posebna pozornost posvećena samozaposlenim i drugim radnicima zaposlenima u nestandardnim oblicima rada. Osim toga, Latvija planira nekoliko izmjena radi poboljšanja sigurnosti i radnog okružja samozaposlenih i radnika na daljinu. Isto tako, tim će se izmjenama definirati točniji i jasniji zahtjevi koje trgovačka društva moraju ispuniti u pogledu organizacije zaštite radnika. O nacrtu zakona trenutačno se raspravlja u nadležnom parlamentarnom povjerenstvu, a njegovo se donošenje očekuje do kraja 2019. Češka je promijenila uvjete zaštite zdravlja na radu, posebno ograničenja izloženosti kemikalijama na radnome mjestu, u skladu s Direktivom Komisije (EU) 2017/164. U Grčkoj je novim zakonom (4554/2018) prošireno postojeće zakonodavstvo o zdravlju i sigurnosti radnika, uključujući odredbe o utvrđivanju detaljnih metoda za određivanje i procjenu toplinskog stresa kojem su izloženi radnici u vrućim mjesecima godine. Hrvatska je odobrila mjere kojima se reguliraju uvjeti pod kojima su poslodavac i fizička ili pravna osoba ovlašteni za provedbu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, uključujući izdavanje, povlačenje i opoziv ovlaštenja. Predviđa se i kontinuirano stručno osposobljavanje stručnjaka za zdravlje i sigurnost na radu te obveza i postupak registriranja ovlaštenja.
Države članice donijele su nove mjere za suzbijanje neprijavljenog rada, jačanje inspektorata rada i povećanje učinka mjera odvraćanja. Nakon provedbe trogodišnjeg akcijskog plana za borbu protiv neprijavljenog rada Grčka planira njegovu cjelovitu procjenu. U Latviji su državni inspektorati rada donijeli strategiju za razdoblje 2018.–2019. s povećanim naglaskom na preventivnim mjerama utemeljenima na novim ključnim pokazateljima uspješnosti. Cipar je predložio neke izmjene Zakona o socijalnom osiguranju radi dodatnog suzbijanja neprijavljenog rada. Izmjene uključuju povećanje iznosa novčanih kazni i uvođenje elektroničke prijave radnika na početku zaposlenja. Portugal je 2019. donio Akcijski program za rješavanje problema nesigurnih radnih mjesta i poticanje kolektivnog pregovaranja, koji uključuje tekuće natječaje za zapošljavanje novih inspektora (otvorene 2015. i 2016.). Isto tako, Portugal je poduzeo korake za uspostavu sustava razmjene informacija između tijela nadležnog za rad, tijela nadležnog za socijalnu sigurnost te porezne i carinske uprave. U Španjolskoj se Planom za dostojanstven rad za razdoblje 2018.–2020. nastoje ojačati pravni okvir i kapacitet inspektorata rada za promicanje kvalitete radnih mjesta i borbu protiv prijevare u području zapošljavanja. Planom se predviđa zapošljavanje 833 inspektora rada, čime bi se njihov trenutačan broj povećao za 23 %. Tijekom 2018. zahvaljujući inspekcijama rada 194 000 ugovora na određeno vrijeme pretvoreno je u ugovore na neodređeno vrijeme (dvostruko više nego 2017. kada je ta brojka iznosila 92 900). U međuvremenu je 31 500 ugovora na nepuno radno vrijeme pretvoreno u ugovore na puno radno vrijeme (48 % više nego 2017.).
Veći naglasak na preventivnim mjerama, razmjeni podataka i postupcima procjene rizika vidljiv je u mnogim mjerama za rješavanje problema neprijavljenog rada. U Bugarskoj su Nacionalna porezna uprava i Opći inspektorat rada potpisali sporazum o suradnji u okviru Akcijskog plana za 2018. radi poboljšanja naplate poreza, suzbijanja sive ekonomije i smanjenja troškova usklađivanja. Sporazum je uglavnom usmjeren na područja plaća i radnog vremena te se temelji na suradnji pojačanoj razmjenom informacija, većom uporabom e-usluga, raspravama u okviru međuinstitucijskih radnih skupina i provedbom zajedničkih aktivnosti kontrole, uključujući alate za procjenu rizika i praćenje. Okvirom za suradnju obuhvaćene su preventivne i obrazovne mjere te djelovanja za povećanje upotrebe e-usluga. Uz izmjene Zakona o socijalnom osiguranju, Cipar provodi reformu inspektorata rada za koju se očekuje da će poboljšati učinkovitost i djelotvornost inspekcija. Vlada je odobrila i novi Prijedlog zakona o osnivanju Središnjeg inspektorata rada te poduzima korake kako bi poboljšala procjenu rizika tog izazova, među ostalim povećanjem sredstava i većim pristupom osoblja osposobljavanju. Francuska je u srpnju 2019. donijela novi Nacionalni plan za borbu protiv nezakonitog rada (Plan National de lutte contre le travail illégal). U planu za razdoblje do 2021. predlažu se 34 mjere čiji je cilj određivanje prioriteta i jačanje učinka kontrola te sprečavanje neprijavljenog rada, među ostalim i na prekograničnoj razini.
Neke su države članice poduzele mjere za jačanje svojih sustava aktivnih politika tržišta rada pojednostavnjenjem i modernizacijom koje se temelje na stalnom praćenju i povećanju svijesti o isplativosti. Švedska provodi reformu svojih javnih službi za zapošljavanje s ciljem povećanja učinkovitosti. Zatvorit će se oko 130 od 242 ureda te će biti otpušteno 4 500 od ukupno oko 13 400 zaposlenika. Očekuje se da će reforma biti dovršena do 2021. Javne službe za zapošljavanje više će se usmjeriti na digitalne usluge, automatizaciju i umjetnu inteligenciju te pružanje telefonske i video potpore. Posredovanjem pri zapošljavanju bavit će se privatni subjekti. U okviru opsežne reforme Danska je isto tako poduzela važne korake u pojednostavnjenju strategije zapošljavanja i smanjenju birokracije radi olakšavanja prelaska iz nezaposlenosti u zaposlenost. Cilj je te reforme omogućiti općinama veću autonomiju u određivanju mjera za pojedinačne tražitelje zaposlenja, dok bi pojednostavnjeni administrativni pristup trgovačkim društvima mogao olakšati zapošljavanje nezaposlenih osoba. Na nezaposlenu bi se osobu trebali primjenjivati pravedniji i blaži uvjeti, a propisi bi trebali biti lakši za tumačenje.
Ostale države članice daju prednost pružanju individualiziranih usluga, pri čemu određuju posebne ciljeve zaposlenih osoba. U Bugarskoj je novim akcijskim planom za zapošljavanje predviđeno ponovno zapošljavanje više od 16 500 nezaposlenih osoba njihovim uključivanjem u razne programe rada, a više od 11 400 osoba moći će pohađati tečajeve osposobljavanja kako bi poboljšale svoje vještine te i dalje bile konkurentne i produktivne (vidjeti odjeljak 3.2.2.). U Švedskoj su uvedene mjere usmjerene na poboljšanje pristupa zapošljavanju za novonezaposlene i dugotrajno nezaposlene osobe. Očekuje se da će u program uključiti socijalni partneri te će se iz sredstava programa tijekom dvije godine subvencionirati više od polovine troška plaća. Zaposlenik će raditi u punom radnom vremenu i imati pristup osposobljavanju, uključujući tečajeve švedskog jezika za osobe koje nisu rođene u Švedskoj. Češka planira promijeniti postojeći oblik aktivnih politika tržišta rada kako bi se njima djelotvornije podupirale najugroženije skupine. Iako su još u pripremi, očekivani ograničeni opseg promjena smanjuje vjerojatnost znatnog učinka na te posebne skupine.
Javne službe za zapošljavanje reformiraju se radi povećanja kapaciteta i učinkovitosti. Grčka je poduzela korake za povećanje kapaciteta javnih službi za zapošljavanje. Postupak zapošljavanja dodatnih 335 savjetnika za zapošljavanje dovršen je u travnju 2019. Cilj je nastaviti smanjivati još uvijek visok prosječan broj nezaposlenih po savjetniku (procijenjen na oko 2700 u 2018.) te provoditi redovite, unaprijed zakazane sastanke s odabranim prioritetnim skupinama nezaposlenih. Uvedena je nova metodologija za izradu profila nezaposlenih osoba i postoji ogledni model za provedbu aktivnih politika tržišta rada, sa smjernicama i potporom savjetnika iz javnih službi za zapošljavanje. Španjolska isto tako poduzima korake za jačanje kapaciteta javnih službi za zapošljavanje. Zapošljava se oko 3 000 novih službenika kako bi se ispunili ciljevi novih planova, odnosno suzbijanje dugotrajne nezaposlenosti (ReincorporaT) i nezaposlenosti mladih (Akcijski plan za zapošljavanje mladih 2019.–2021.). Nadležna tijela utvrdila su kvantitativne ciljeve radi jačanja usmjerenosti na rezultate, s većim naglaskom na praćenje i ocjenjivanje. U skladu s prethodnim planovima, i novi se plan oslanja na subvencije za zapošljavanje, iako je njihova djelotvornost upitna. Procijenjeni proračun iznosi 40 milijardi EUR tijekom razdoblja od tri godine, uključujući isplatu subvencije za nezaposlene osobama starijima od 52 godine. Rad na jačanju javnih službi za zapošljavanje nastavljen je i u Cipru s ciljem djelotvornije provedbe Garancije za mlade (vidjeti i odjeljak 3.2.2.). Dodatne postojeće mjere uključuju osposobljavanje savjetnika za zapošljavanje i osoblja javnih službi za zapošljavanje. Austrija je svoj sustav izrade profila ažurirala uvođenjem računalne procjene mogućnosti zapošljavanja svake prijavljene nezaposlene osobe. Cilj te mjere je povećanje učinkovitosti programa tržišta rada i poboljšanje kvalitete usluga, uz istodobno smanjenje dodijeljenih sredstava. Tražitelji zaposlenja raspoređeni su u skupine s visokim, prosječnim ili niskim mogućnostima zapošljavanja u skladu s procijenjenom vjerojatnošću njihova ponovnog uključivanja na tržište rada. Savjetnici javnih službi za zapošljavanje mogu uključiti osobnu procjenu kako bi poboljšali to raspoređivanje, uzimajući u obzir aspekte kao što je motivacija. Litva je preusmjerila ljudske resurse s upravnih i izvršnih struktura na zaposlenike koji izravno rade s tražiteljima zaposlenja i kojih sada ima 9 % više nego prije. To je pridonijelo smanjenju prosječnog mjesečnog radnog opterećenja službenika za do 30 % i pružanju individualiziranije pomoći. Socijalna partnerstva ojačana su kako bi pridonijela razvoju ljudskih resursa, posebno osposobljavanjem i razmjenom primjera najbolje prakse.
Poduzete su mjere za veću učinkovitost posredovanja pri zapošljavanju te odnosa s poslodavcima i lokalnim tijelima u kontekstu suženog tržišta rada u nekim državama članicama. Države članice nastavljaju s procesom modernizacije javnih službi za zapošljavanje, uključujući brojnija partnerstva s poslodavcima i zajedničke strategije s poslovnim udruženjima. Od 30 ispitanih javnih službi za zapošljavanje, njih 19 izvijestilo je o uvođenju novih aktivnih politika tržišta rada, dok je 20 javnih službi za zapošljavanje izvijestilo o izmjenama postojećih aktivnih politika tržišta rada kako bi se bolje odgovorilo na probleme na tržištu rada u 2019. U Finskoj se novom mjerom planira poboljšati digitalna dostupnost u javnim službama za zapošljavanje za korisnike i pružatelje usluga. Nakon što postane operativno 2020., novo „tržište poslova” (Työmarkkinatori) bit će univerzalno dostupno digitalno mjesto na kojem će klijenti moći pronaći širok raspon javnih i privatnih usluga. U okviru opsežne reforme donesene u srpnju 2018. Cipar je ojačao svoj sustav za nalaženje kandidata za radna mjesta u okviru javnih službi za zapošljavanje uspostavom IT platforme kojom se podupire pružanje individualiziranijih usluga za tražitelje zaposlenja i poslodavce.
Evaluacija Preporuke Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada pokazala je da su države članice postigle znatan napredak u tom području. Općenito, najveće su se promjene dogodile u državama članicama u kojima je potpora dugotrajno nezaposlenim osobama prethodno bila manje razvijena. Preporukom su istaknuti problemi s kojima se suočavaju države članice, a poslužila je i kao smjernica za provedbu dogovorenog političkog programa za njihovo rješavanje. To je dovelo i do povećanja izgleda za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih, konvergencije pristupa politikama i veće razmjene informacija i primjera najbolje prakse diljem EU-a.
Preporuka Vijeća i dalje je relevantna za nastavak ostvarivanja boljih mogućnosti zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba. Kvaliteta potpore dugotrajno nezaposlenim osobama i dalje se razlikuje među državama članicama. Moguće je poboljšati ciljani pristup neaktivnim osobama i kvalitetu procjena te ojačati sudjelovanje poslodavaca. Koordinacija usluga i dalje je glavni izazov zbog još ograničenog kapaciteta i strateškog pristupa partnerstvima u nekim državama članicama.
Neke države članice nedavno su poduzele daljnje korake kako bi pružile individualiziraniju potporu dugotrajno nezaposlenima i integriranije usluge. Cipar je uspostavio program osposobljavanja dugotrajno nezaposlenih u trgovačkim društvima s ciljem podupiranja njihova ponovnog uključivanja na tržište rada uz istodobno stjecanje potrebnih vještina. Tijekom 2018. taj je program koristilo oko 130 dugotrajno nezaposlenih osoba, za što je utrošeno oko 487 000 EUR. Cilj za 2019. jest da takvu pomoć primi 250 dugotrajno nezaposlenih uz proračun od 750 000 EUR. U Bugarskoj je novim akcijskim planom za zapošljavanje predviđeno ponovno zapošljavanje više od 16 500 nezaposlenih osoba njihovim uključivanjem u razne programe rada, a više od 11 400 osoba moći će pohađati tečajeve osposobljavanja kako bi poboljšale svoje vještine te i dalje bile konkurentne i produktivne. Broj osoba upisanih u program osposobljavanja trebao bi se 2019. povećati za 7,7 % u odnosu na 2018. Grčka je uvela novu metodologiju izrade profila, uz zapošljavanje dodatnih savjetnika za zapošljavanje. U Cipru, Litvi i Španjolskoj isto se tako jačaju kapaciteti za pružanje potpore dugotrajno nezaposlenim osobama zapošljavanjem dodatnih savjetnika. Reforma javnih službi za zapošljavanje koja se trenutačno provodi u Finskoj korak je prema multiprofesionalnim i integriranim uslugama. Uključuje mjere za pružanje učinkovitijih usluga, posebno na početku razdoblja nezaposlenosti, i bolju prilagodbu različitim pojedinačnim potrebama nezaposlenih. Ostale javne službe za zapošljavanje isto tako provode pilot-projekte, često uz potporu Europskog socijalnog fonda. U Austriji se testira personalizirano savjetovanje upotrebom računalnih procjena, a u Sloveniji se trenutačno provode zajedničke aktivnosti s centrima za socijalnu skrb.
Naglasak nedavnih mjera usmjerenih na dugotrajno nezaposlene osobe i dalje je na subvencijama i financijskim poticajima. Flandrija (Belgija) donijela je 2018. dva nova državno subvencionirana programa namijenjena olakšavanju pristupa dugotrajno nezaposlenih osoba održivom zapošljavanju s pomoću osposobljavanja (tzv. „K-IBO”). Program može trajati do 52 tjedna, besplatan je za poslodavca i uključuje povrat troškova prijevoza i skrbi za djecu. Cipar je isto tako usmjerio svoja nastojanja na pružanje poticaja za organiziranje programa osposobljavanja i razvoja vještina. U Slovačkoj se i dalje provodi doneseni akcijski plan o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada nudeći financijske naknade i poticaje poslodavcima i tražiteljima zaposlenja. Naposljetku, poticaji za zapošljavanje u Belgiji, Portugalu, Rumunjskoj i Španjolskoj izmijenjeni su kako bi se dodatno potaknulo zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba.
Nedavne reforme u području naknada za nezaposlene uglavnom su bile usmjerene na obuhvat i djelotvornost programa, uz znatne promjene u nekim državama članicama. Danska je u listopadu 2018. proširila obuhvat sustava dobrovoljnog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, prvotno osmišljenog za samozaposlene osobe, na sve radnike s nestandardnim ugovorima. Izmjenom im se dodjeljuje jednak status kao i tradicionalno zaposlenima, a pri izračunu pojedinačne naknade za nezaposlene više se ne razlikuju izvori prihoda. Belgija je u travnju 2019. donijela zakonsku odredbu kojom se jamči da se onima koji pohađaju tečaj osposobljavanja za zanimanja za koja je utvrđen manjak radne snage naknada za nezaposlene neće postupno smanjivati (trend postupnog smanjenja). Ta je mjera dio paketa Jobsdeal. Španjolska je u ožujku 2019. ažurirala program za dugotrajno nezaposlene, kojim su sada obuhvaćene i osobe u dobi od 52 godine do zakonske dobi za umirovljenje, a povećana je i osnova za izračun mirovinskih prava (s 859 EUR mjesečno 2018. na 1 313 EUR mjesečno 2019.). Od spajanja programa PREPARA i PAE u prosincu 2018. vlada nije napredovala s planovima za pojednostavnjenje sadašnjeg sustava pomoći u slučaju nezaposlenosti. Osim toga, ponovno uključivanje starijih nezaposlenih osoba na tržište rada i dalje je izazov. Proračun za 2019. u Malti uključivao je proširenje naknade za nezaposlene na tražitelje zaposlenja koji su prethodno bili samozaposleni. Suprotno tomu, Francuska je 2018. i 2019. uvela neke promjene u pravima i obvezama u pogledu naknade za nezaposlene. U okviru šire reforme postroženi su uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu za nezaposlene, pomnije se kontroliraju nastojanja nezaposlenih u pronalasku posla, a poslodavce i zaposlenike odvraća se od čestog zapošljavanja na kratki rok nakon kojeg slijedi razdoblje nezaposlenosti. U okviru sveobuhvatne reforme Finska je 2018. i 2019. uvela nekoliko izmjena Zakona o zaštiti u slučaju nezaposlenosti kako bi se primatelje naknada za nezaposlene, koji primaju i poticaje za pristup osposobljavanju i strukovnom obrazovanju, više potaknulo na rad u nepunom radnom vremenu. Isto su tako uvedene izmjene kako bi se prava na naknadu za nezaposlene na temelju dohotka proširila na članove obitelji samozaposlenih osoba i smanjilo vrijeme čekanja na isplatu naknade za nezaposlene s 90 na 60 dana u slučajevima u kojima je raskid ugovora prouzročio zaposlenik.
U većini su država članica socijalni partneri uključeni u oblikovanje i provedbu politika i reformi u socijalnom području i području zapošljavanja 118 . Kvaliteta njihove uključenosti uvelike se razlikuje među zemljama i ovisi o institucijskom ustroju i djelotvornosti primijenjene prakse. Na primjer, od početka 2018. socijalni partneri u Belgiji, Estoniji, Hrvatskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu, Slovačkoj, Sloveniji i Švedskoj raspravljali su o oblikovanju ili provedbi reformi za povećanje sudjelovanja na tržištu rada ili su u te postupke bili izravno uključeni. Portugalski socijalni partneri potpisali su 2018. trostrani sporazum kojim su obuhvaćene mjere za suzbijanje segmentacije tržišta rada. Na primjer, socijalni partneri u Portugalu i Malti raspravljali su i pregovarali o reformama mehanizama za određivanje minimalne plaće. U zemljama kao što su Latvija, Slovenija i Estonija, socijalni partneri potpisali su dvostrane sporazume o plaćama i troškovima rada. U Bugarskoj, Hrvatskoj, Cipru, Finskoj, Latviji, Slovačkoj i Sloveniji socijalni partneri bili su uključeni u reforme sustava zdravstvene skrbi. U Latviji i Poljskoj od socijalnih je partnera zatraženo mišljenje o reformi visokog obrazovanja i znanosti. Danski su socijalni partneri zajedno s vladom u veljači 2019. proširili obuhvat dvogodišnjeg ubrzanog programa pod nazivom „Basic Integration Education (IGU)”, uvedenog 2016. kao dio trostranog sporazuma, na nedavno pristigle migrante i izbjeglice.
Iz europskih strukturnih i investicijskih fondova pruža se financijska potpora za jačanje institucijskog kapaciteta socijalnih partnera. Potpora izgradnji kapaciteta socijalnih partnera može dovesti do institucijskog konteksta stabilnih i održivih industrijskih odnosa na različitim razinama (nacionalnoj, sektorskoj i regionalnoj te na razini trgovačkog društva). U okviru trenutačnog Europskog socijalnog fonda (ESF) 189 milijuna EUR dodijeljeno je, među ostalim, za izgradnju kapaciteta u Cipru, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Malti, Portugalu i Sloveniji. U Portugalu se sredstvima iz ESF-a podupire izgradnja institucijskog kapaciteta socijalnih partnera s mjestom u Stalnom odboru za socijalno usuglašavanje (CPCS) s obzirom na ključnu ulogu koju imaju u socijalnom dijalogu u toj zemlji. Mjere koje se mogu podupirati uključuju osposobljavanje, umrežavanje i potporu zajedničkim aktivnostima te bliskijoj suradnji socijalnih partnera. Novi element u predloženom Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) jest proširenje obveze pružanja potpore izgradnji kapaciteta socijalnih partnera na sve države članice. U važećoj Uredbi o ESF-u ta se obveza odnosi samo na upravljačka tijela u slabije razvijenim regijama, u tranzicijskim regijama ili u državama članicama koje su prihvatljive za potporu iz Kohezijskog fonda.
3.4.Osma smjernica: Promicanje jednakih prilika za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva
U ovom se odjeljku pobliže promatra provedba osme smjernice za zapošljavanje kojom se državama članicama preporučuje osuvremenjivanje sustava socijalne zaštite kako bi promicale jednake prilike te se mogle boriti protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Prvo se iznosi pregled socijalnog stanja u državama članicama po ključnim pokazateljima, uključujući raspoloživi dohodak, nejednakost, dohodovno siromaštvo i socijalnu isključenost, primjerenost mirovina, kao i pristup stanovanju te zdravstvenoj i dugotrajnoj skrbi. U odjeljku 3.4.2. izvješćuje se o mjerama politike iz država članica u područjima sustava socijalne zaštite, uključujući sustave minimalnog dohotka, obiteljske naknade, politike stanovanja, mirovine, dugotrajnu skrb, zdravstvenu skrb i uključenost osoba s invaliditetom.
3.4.1. Ključni pokazatelji
Ukupni dohoci kućanstava porasli su 2017. u svim državama članicama 119 . U EU-u je povećanje realnog bruto raspoloživog dohotka u prosjeku bilo nešto veće od povećanja BDP-a po glavi stanovnika. Situacija je vrlo raznolika – u većini zemalja središnje i istočne Europe nastavlja se proces konvergencije te je u tim zemljama povećanje realnog bruto raspoloživog dohotka veće od BDP-a po glavi stanovnika. U drugim su zemljama zabilježena skromnija poboljšanja. Posebno je u Grčkoj, Cipru, Italiji, Španjolskoj i Austriji realni bruto raspoloživi dohodak po glavi stanovnika i dalje niži od razine prije krize. Podaci za 2018. (još nisu dostupni za sve države članice) upućuju na to da će se ti trendovi nastaviti.
Slika 66.: Nastavlja se uzlazna konvergencija realnih dohodaka kućanstava u EU-u.
Realni GDHI po glavi stanovnika, indeks 2008. = 100 i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, nacionalni računi [nasq_10_nf_tr i namq_10_gdp], vlastiti izračuni. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2017. u odnosu na 2016. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu. Podaci za HR i MT nisu bili dostupni 2. prosinca 2019.
Udio osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) dodatno se smanjio 2018. U većini je zemalja 2018. došlo do daljnjeg smanjenja udjela osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE), koji se smanjio za dodatnih 0,5 postotnih bodova te je za oko 2 postotna boda manji od razina prije krize 120 . Do najznačajnijih smanjenja došlo je u zemljama s početnim vrlo visokim razinama, kao u Bugarskoj (6,1 postotni bod), Mađarskoj (6 postotnih bodova), Rumunjskoj (3,2 postotna boda) i Grčkoj (3 postotna boda) te Portugalu (1,7 postotnih bodova), Hrvatskoj, Irskoj i Italiji (1,6 postotnih bodova). U drugim je državama članicama došlo do porasta, kojima su poništena prijašnja pozitivna kretanja (Ujedinjena Kraljevina + 1,6 postotnih bodova, Finska + 0,8 postotnih bodova, Estonija + 1 postotni bod) ili potvrđena neznatna pogoršanja već zabilježena prethodne godine (Luksemburg + 0,4 postotna boda). U Latviji i Litvi situacija je i dalje „kritična” s obzirom na njihove visoke razine te i dalje ograničen ili nikakav napredak u odnosu na prethodnu godinu. Prema dokazima navedenima na slici 67. vidljivo je da taj pokazatelj konvergira diljem EU-a, što je istaknuto silaznim nagibom regresijskog pravca.
Slika 67.: U većini se država članica smanjio udio osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.
Postotak stanovništva izloženog riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti 2018. i promjena u odnosu na prethodnu godinu (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Djeca (u dobi od 0 do 17 godina) i mladi (u dobi od 18 do 24 godine) i dalje su najizloženiji riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u odnosu na ostale dobne skupine. Prosječna stopa AROPE za djecu (u dobi od 0 do 17 godina) neznatno se smanjila 2018. s 24,9 % na 24,3 %. Ipak, unatoč zamjetnim smanjenjima, neke države članice i dalje bilježe visoke stope siromaštva djece, posebno Rumunjska (38,1 %), Bugarska (33,7 %) i Grčka (33,3 %). Nekolicina država članica u kojima je porasla stopa AROPE za djecu bile su Ujedinjena Kraljevina (+ 2,5 postotnih bodova), Belgija i Švedska (+ 1,2 postotna boda), Finska (+ 0,9 postotnih bodova), Francuska (+ 0,8 postotnih bodova) i Danska (+ 0,7 postotnih bodova). Dobna skupina koja se suočava s više izazova jest ona od 18 do 24 godine, za koju je prosjek EU-a 2018. pao za 0,5 postotnih bodova na 28,5 %, što je i dalje iznad razine prije krize, ali uz smanjenja u većini zemalja. Posebno visoke razine još uvijek se bilježe u Grčkoj, Rumunjskoj, Španjolskoj, Bugarskoj i Italiji, gdje je nezaposlenost mladih i dalje vrlo visoka. Međutim, u Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Španjolskoj, Švedskoj i Finskoj zabilježene su visoke stope koje nastavljaju rasti. Stopa AROPE za dobnu skupinu od 25 do 54 godine pala je za 0,8 postotnih bodova na 20,7 %, što je ispod razine prije krize. Osobe u dobi od 55 i više godina i dalje su skupina za koju je najmanje vjerojatno da će biti pogođena siromaštvom ili isključenošću, uz stopu od 20,3 %.
Osobe rođene izvan EU-a izložene su većem riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. U 2018. stopa AROPE za osobe rođene izvan EU-a iznosila je 37,3 % u odnosu na prosjek EU-a od 20,1 % za osobe rođene u EU-u. Ta je razlika na razini EU-a općenito stabilna (17,2 postotnih bodova u odnosu na 17,6 postotnih bodova 2017.), s tim da se u nekoliko zemalja koje su najviše pogođene krizom smanjuje (Belgija – 5,1 postotni bod, Grčka – 4,2 postotna boda, Danska – 3,1 postotni bod, Austrija – 3,2 postotna boda, Luksemburg – 2,3 postotna boda i Švedska – 1,4 postotna boda). Međutim, i dalje je visoka te nastavlja rasti u Ujedinjenoj Kraljevini (29,2 postotna boda, što je 1,2 postotna boda više nego 2017.), Španjolskoj (28,4 postotnih bodova, odnosno + 1,8 postotnih bodova), Francuskoj (24,8 postotnih bodova, odnosno + 5,2 postotna boda) i Nizozemskoj (22,1 postotni bod, odnosno + 1,5 postotnih bodova).
Slika 68.: Kad je riječ o teškoj materijalnoj oskudici i osobama koje žive u kućanstvima u kojima gotovo nema zaposlenih, stanje se i dalje poboljšava.
Potpokazatelji za stopu rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. Napomena: pokazatelji su poredani po stopi AROPE za 2018. Za 2008. upotrijebljene su vrijednosti za EU-27 (podaci za HR nisu dostupni).
Udio stanovništva izloženog riziku od siromaštva i dalje je uglavnom stabilan. Općenito se blago povećao, unatoč kontinuiranim smanjenjima u nekim zemljama s najvišim stopama, te je u prosjeku ostao niži od svoje najviše razine 2016. Financijsko je siromaštvo u EU-u 2018. u prosjeku poraslo za 0,2 postotna boda na 17,1 %. Najveća smanjenja zabilježena su u Grčkoj (– 1,7 postotnih bodova), Bugarskoj (– 1,4 postotna boda), Portugalu (– 1 postotni bod) i Mađarskoj (– 0,6 postotnih bodova). Suprotno tomu, taj se pokazatelj povećao u Ujedinjenoj Kraljevini (+ 2,0 postotnih bodova), Latviji (+ 1,2 postotna boda), Švedskoj (+ 0,6 postotnih bodova) te Belgiji, Finskoj i Češkoj (+ 0,5 postotnih bodova). Eurostatove brze procjene 121 upućuju na smanjenje u pogledu dohotka 2018. u Grčkoj, Portugalu i Slovačkoj, dok se za Ujedinjenu Kraljevinu procjenjuje dodatno povećanje.
Stope teške materijalne oskudice nastavljaju se snižavati, što je potaknuto stalnim poboljšanjima u zemljama u kojima je oskudica visoka. Stope su se 2018. smanjile u svim državama članicama u kojima je udio stanovništva u teškoj materijalnoj oskudici iznad prosjeka EU-a. Među onima s najvišim stopama (Bugarska, Grčka i Rumunjska) zabilježena su i najveća smanjenja (9,1, 4,4 odnosno 2,9 postotnih bodova). U nekim državama članicama u kojima su stope oskudice niske zabilježena su mala povećanja 2018. (Francuska + 0,6 postotnih bodova, čime se stopa povisila na 4,7 %; Ujedinjena Kraljevina + 0,5 postotnih bodova, čime se stopa povisila na 4,6 %; Finska + 0,7 postotnih bodova, čime se stopa povisila na 2,8 %).
Materijalna i socijalna oskudica, koja obuhvaća širi raspon dimenzija oskudice, kontinuirano se smanjuje. U EU-u se stopa materijalne i socijalne oskudice 2018. u prosjeku nastavila snižavati (za 1 postotnih bodova na 12,8 %). Stopa materijalne i socijalne oskudice snizila se u nekim državama članicama 2018. u odnosu na 2017., pri čemu je najveći pad zabilježen u Bugarskoj (– 10,1 postotni bod) i Rumunjskoj (– 5,1 postotni bod), a te su dvije države članice imale najviše stope materijalne i socijalne oskudice 2017. U nekima od njih već se barem od 2016. bilježi trend smanjenja. Stopa materijalne i socijalne oskudice snizila se 2018. (u odnosu na 2017.) u većini država članica koje su 2017. bile iznad prosjeka EU-a. Suprotno tomu, stopa materijalne i socijalne oskudice povisila se 2018. (u odnosu na 2017.) u Malti, Danskoj, Luksemburgu, Švedskoj, Španjolskoj i Francuskoj.
Udio osoba koje žive u kućanstvima u kojima gotovo nema zaposlenih dodatno se smanjio. U skladu s poboljšanjima na tržištu rada, intenzitet rada u kućanstvima i dalje se poboljšava. Postotak osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada smanjio se u odnosu na prethodnu godinu (sada iznosi 8,8 %) i niži je od razine zabilježene prije krize na razini cijelog EU-a i u 10 država članica. U Irskoj (– 2,9 postotnih bodova), Španjolskoj i Bugarskoj (– 2,1 postotni bod) zabilježena su najznačajnija smanjenja, dok su u Luksemburgu (+ 1,4 postotnih bodova), Danskoj (+ 1,1 postotni bod) i Rumunjskoj (+ 0,5 postotnih bodova) zabilježena povećanja.
Rizik od siromaštva unatoč zaposlenju i dalje je općenito visok, bez obzira na smanjenja u većini država članica. Rizik od toga da je dohodak kućanstva niži od praga siromaštva unatoč tomu što u kućanstvu ima zaposlenih osoba neznatno se povećao za 0,1 postotni bod 2018. (nakon smanjenja za 0,2 postotna boda 2017.) te je i dalje osobito visok u nekim državama članicama (vidjeti i odjeljak 3.1.1.). Razine znatno iznad prosjeka EU-a (9,5 % u 2018.) i dalje se bilježe u Rumunjskoj (15,3 %), Luksemburgu (13,5 %), Španjolskoj (12,9 %), Italiji (12,2 %), Ujedinjenoj Kraljevini (11,3 %, uz povećanje za 2,4 postotna boda tijekom prethodne godine) i Grčkoj (11 %). Taj je rizik veći za kućanstva čiji članovi rade u nepunom radnom vremenu (u prosjeku 15,7 % za cijeli EU), uz vrlo visoke razine zabilježene u zemljama poput Rumunjske (62,7 %), Bugarske (34,4 %), Portugala (29,2 %), Litve (25,3 %) i Grčke (24,6 %). Rizik od siromaštva unatoč zaposlenju i dalje je visok za radnike koji rade u punom radnom vremenu u nekim državama članicama, posebno u Luksemburgu (11,8 %), Rumunjskoj (11,2 %), Italiji i Španjolskoj (10,9 %), što znači da u nekim zemljama zaposlenje nužno ne jamči izbjegavanje siromaštva.
Općenito, dubina dohodovnog siromaštva i dalje je velik izazov. Povećanje stope jaza siromaštva 2018. (24,6 % u odnosu na 24,1 % u 2017.) odražava pogoršanje situacije unatoč pozitivnim kretanjima u nekim državama članicama. Povećanja su zabilježena u Mađarskoj (+ 7,4 postotna boda), Ujedinjenoj Kraljevini (+ 4,8 postotnih bodova), Cipru (+ 3,5 postotnih bodova), Hrvatskoj (+ 2,9 postotnih bodova), Luksemburgu (+ 2,6 postotnih bodova), Belgiji (+ 1,5 postotnih bodova), Estoniji (+ 1,2 postotna boda) i Njemačkoj (+ 1,1 postotni bod). To upućuje na to da se u tim zemljama siromašni ljudi udaljavaju od praga siromaštva. S druge su strane zabilježena pozitivna kretanja u Španjolskoj (– 3,9 postotnih bodova), Bugarskoj (– 3,6 postotnih bodova), Irskoj (– 3,0 postotnih bodova), Portugalu (– 2,5 postotnih bodova) i Sloveniji (– 2,1 postotni bod).
Osobe s invaliditetom znatno su izloženije riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti nego osobe bez invaliditeta. Riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU-u je 2018. bilo izloženo 29,3 % osoba s invaliditetom (isti udio kao i 2017.), u odnosu na 19 % osoba bez invaliditeta 122 , što pokazuje sve veću razliku od 10,3 postotnih bodova. Sam stupanj invaliditeta objašnjava mnogo jer je 2017. u EU-u 36,2 % osoba s teškim invaliditetom u dobi od 16 ili više godina bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, u odnosu na 26,3 % osoba s umjerenim invaliditetom i 19 % osoba bez invaliditeta.
Razine dohodovne nejednakosti i dalje su visoke. Udio dohotka najsiromašnijih 40 % stanovništva ostao je oko 21 % u 2018., što odražava sličan rast dohotka kao za cijelo stanovništvo. Međutim, rast udjela dohotka najbogatijih 20 % kućanstava veći je od tog pozitivnog učinka, zbog čega je nejednakost dohotka općenito ostala iznad razina prije krize, pri čemu se omjer S80/S20 u 2018. povećao na 5,17 s 5,08 koliko je iznosio 2017. U nekim su državama članicama (Grčkoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Litvi i Portugalu) vidljive naznake konvergencije, iako su i dalje iznad prosjeka EU-a. U drugim je državama članicama (Luksemburgu, Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Italiji) zabilježen rast, uključujući neke s razinama znatno iznad prosjeka (Rumunjsku, Latviju).
Slika 69.: Dohodovna nejednakost u EU-u i dalje je općenito stabilna, iako se u nekim državama članicama povećala.
Kvintilni omjer dohotka i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Realno povećanje rashoda za socijalnu zaštitu 123 u većini je država članica 2016. bilo manje od povećanja BDP-a, ali i dalje postoje velike razlike 124 . Do realnog je povećanja rashoda za socijalnu zaštitu u razdoblju od 2015. do 2016. došlo u 23 države članice, a do smanjenja u njih pet 125 . Strukturni pomak u rashodima (prema starosnim mirovinama i zdravstvenoj skrbi) potvrđen je 2016. (djelomično odražavajući demografske promjene) 126 . Općenito, rashodi za naknade za nezaposlene nastavili su se smanjivati 2016. jer se poboljšalo gospodarsko okruženje. Kao udio u BDP-u, rashodi za socijalnu zaštitu zapravo su se povećali u samo devet država članica, dok su se u njih 17 smanjili, a u dvije su ostali stabilni. Među državama članicama su 2016. i dalje postojale velike razlike u rashodima za socijalnu zaštitu kad je riječ o rashodima po glavi stanovnika i rashodima kao postotku BDP-a. Rashodi za socijalnu zaštitu kao postotak BDP-a bili su najveći u Francuskoj (32,1 %), Finskoj (31,3 %) i Danskoj (29,8 %), a najmanji u Rumunjskoj (14,4 %), Litvi (14,6 %) i Latviji (14,9 %).
Kad je riječ o razvoju učinka socijalnih transfera (isključujući mirovine) na siromaštvo, među državama članicama postoje znatne razlike. Učinak socijalnih transfera smanjio se u nekim državama članicama (npr. u Belgiji, Češkoj, Danskoj, Finskoj, Švedskoj, Latviji, Luksemburgu i Ujedinjenoj Kraljevini). S druge strane, znatna su povećanja 2018. zabilježena u Bugarskoj (+ 5,6 postotnih bodova), Grčkoj (+ 4,4 postotna boda), Mađarskoj (+ 2,4 postotna boda) i Italiji (+ 2,2 postotna boda). Na slici 70. vidljivo je određeno konvergiranje jer se u državama članicama s nižim razinama brže povećao učinak transfera na smanjenje siromaštva. Konačan rezultat ovisi o poboljšanim uvjetima na tržištu rada (i povezanim promjenama obilježja onih koji su izloženi riziku od siromaštva), kao i promjenama obuhvata i primjerenosti naknada, uključujući činjenicu da naknade ponekad zaostaju za dohocima koji se uglavnom povećavaju 127 .
Slika 70.: Učinak socijalnih naknada na smanjenje siromaštva slabi u nekim državama članicama.
Učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva i godišnja promjena (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2017. u odnosu na 2016. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Legenda je navedena u Prilogu.
Samozaposlene osobe i radnici s nestandardnim ugovorima žive u većoj ekonomskoj nesigurnosti, a ograničen im je i pristup socijalnoj zaštiti 128 . Samozaposlene osobe 2019. nisu imale pristup zaštiti u slučaju nezaposlenosti u 10 zemalja, obveznoj zaštiti u slučaju bolesti u njih tri te zaštiti u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti u 10 zemalja 129 . Radnici s nestandardnim ugovorima obično su obuhvaćeni većinom programa socijalnih naknada u jednakom opsegu kao i oni koji su zaposleni na standardne ugovore, iako to često ne vrijedi za određene kategorije radnika (iz sudjelovanja u relevantnim programima često su isključeni npr. povremeni i sezonski radnici, dežurni radnici i oni koji rade preko agencije za privremeno zapošljavanje te oni koji su zaposleni na građanskopravni ugovor ili ugovor bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati). Općenito, više ili manje opterećujuće prepreke s kojima se radnici s nestandardnim ugovorima i samozaposlene osobe susreću u pogledu djelotvornog obuhvata, što znači mogućnost stjecanja prava i njihova korištenja u slučaju potrebe, utvrđene su u gotovo svim državama članicama (minimalna razdoblja potrebna za stjecanje prava, vremena počeka, nedostatak prenosivosti prava na socijalnu zaštitu).
Zadržavanje i prenošenje akumuliranih prava u drugi sustav nakon promjene radnog mjesta i dalje su teški. S obzirom na promjene u području rada ta vrsta fleksibilnosti sve više dobiva na značenju, a nedostatkom prenosivosti može se narušiti dinamičnost i usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada. Za radnike koji mijenjaju sektore ili oblike zapošljavanja nedostatak regulacije dovodi do otežanog prenošenja u barem četiri države članice, a utvrđeno je da su u nekoliko država članica prepreke i iznimno visoki troškovi i različiti propisi kojima se uređuju različiti sustavi. Naposljetku, nedostatak transparentnih informacija o pravima na socijalnu sigurnost sprečava ljude u donošenju utemeljenih odluka u mnogim zemljama. Iako su opće informacije o sustavima socijalne zaštite dostupne u svim osim u pet država članica, personalizirane informacije dostupne su tek u otprilike polovini njih (npr. simulacija izračuna mirovine dostupna je u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Poljskoj).
Iako su sustavi minimalnog dohotka uspostavljeni u svim državama članicama, njihova primjerenost znatno se razlikuje te se općenito smanjuje. U okviru sustava minimalnog dohotka odgovarajuću razinu potpore dohotku trebalo bi kombinirati s pristupom potpornim dobrima i uslugama te s poticajima za (ponovno) uključivanje na tržište rada za one koji mogu raditi, kako je naglašeno i u europskom stupu socijalnih prava. U Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2018. predstavljena je detaljna usporedna analiza glavnih značajki sustava minimalnog dohotka diljem EU-a na temelju rezultata povezanog postupka utvrđivanja referentnih vrijednosti provedenog u okviru Odbora za socijalnu zaštitu 130 . Iako je analiza i dalje općenito valjana, u ovom se odjeljku ažuriraju te referentne vrijednosti. Primjerenost minimalnog dohotka može se mjeriti usporedbom dohotka korisnika s nacionalnim pragom siromaštva (kao pokazateljem učinka sustava na ublažavanje dohodovnog siromaštva) te dohotka korisnika s dohotkom osobe s niskim dohotkom 131 (što je isto tako pokazatelj dimenzije aktivacije i mogućih odvraćajućih učinaka sustava). Oba pokazatelja daju slične rezultate u pogledu primjerenosti minimalnog dohotka u državama članicama u dohodovnoj godini 2017. 132 (slika 71.). Primjerenost je bila najviša u Nizozemskoj i Irskoj, gdje je razina naknada za jednočlano kućanstvo 2017. premašila 100 % razine nacionalnog praga dohodovnog siromaštva (koji je utvrđen na 60 % nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka). Na donjem kraju ljestvice nalaze se Bugarska i Rumunjska, u kojima je primjerenost minimalnog dohotka 2017. bila niža od 20 % praga siromaštva odnosno neznatno viša od 20 % dohotka osobe s niskim dohotkom. U razdoblju od 2016. do 2017. primjerenost minimalnog dohotka ostala je stabilna ili se u prosjeku neznatno smanjila u odnosu na nacionalni prag siromaštva u svim državama članicama, osim u Grčkoj (gdje se znatno povećala), Malti, Belgiji i Irskoj. Promjene u primjerenosti – kada se mjere u odnosu na neto dohodak osobe s niskim dohotkom – pozitivne su samo u Grčkoj, Malti, Belgiji, Francuskoj i Nizozemskoj.
Slika 71.: Primjerenost potpore minimalnom dohotku u različitim državama članicama prilično se razlikuje.
Neto dohodak primatelja minimalnog dohotka kao postotak praga rizika od siromaštva (izglađen za trogodišnje razdoblje) i dohotka osobe s niskim dohotkom (dohodovna godina 2017.)
Izvor: Eurostat, OECD.
Napomene: dijagrami se odnose na samce bez djece. Neto dohodak primatelja minimalnog dohotka može uključivati i druge vrste naknada (npr. naknade za stanovanje) osim minimalnog dohotka. Informacije za IT ne uključuju novouveden sustav minimalnog dohotka jer nije bio uspostavljen do 2017. Najnovije dostupne informacije o pragovima dohodovnog siromaštva u IE, SK i UK odnose se na dohodovnu godinu 2016. Smatra se da osoba s niskim dohotkom zarađuje 50 % prosječne plaće i radi u punom radnom vremenu.
Obuhvaćenost socijalnim naknadama utječe i na njihovu uspješnost. Velike se razlike mogu uočiti u udjelu osoba koje primaju naknade. Stopa primatelja naknade kojom se mjeri udio radno sposobnih pojedinaca (u dobi od 18 do 59 godina) koji primaju bilo kakve naknade (osim starosnih naknada) među stanovništvom izloženom riziku od siromaštva kreće se u rasponu od 44,2 % u Italiji do 97,8 % u Danskoj, s prosjekom od 65,9 % u EU-28.
Pokazalo se da je minimalni dohodak manje primjeren za težinu problema dohodovnog siromaštva među kućanstvima s niskim intenzitetom rada. Relativni medijan udaljenosti od praga rizika od siromaštva za radno sposobno stanovništvo (u dobi od 18 do 64 godine) povećao se 2018. (s 26,9 % u 2017. na 27,5 %), čak i više za osobe koje žive u kućanstvima u kojima (gotovo) nema zaposlenih, do 36,8 % (u odnosu na 35,5 % u 2017. i 37,8 % u 2016.). Najveće razlike između medijana dohotka tih osoba i praga rizika od siromaštva zabilježene su u Latviji, Litvi, Italiji i Rumunjskoj (gdje su 2018. zabilježena povećanja), te u Bugarskoj (gdje je zabilježeno smanjenje od 9 postotnih bodova).
Slika 72.: Relativni medijan udaljenosti od praga rizika od siromaštva za kućanstva u kojima gotovo nema zaposlenih ponovno raste
Relativni medijan udaljenosti od praga rizika od siromaštva za kućanstva u kojima gotovo nema zaposlenih, 2016.–2018.
Izvor: Vlastiti izračun podataka iz Eurostatove ankete o radnoj snazi. Podaci za IE, SK i UK nisu bili dostupni 2. prosinca 2019.
Udio kućanstava preopterećenih troškovima stanovanja 2018. je dosegao najnižu razinu od 2010. Ipak, svaki deseti Europljanin živi u kućanstvu u kojem je trošak stanovanja znatan teret (više od praga preopterećenosti od 40 % raspoloživog dohotka). Troškovi stanovanja i dalje su vrlo visoki u Grčkoj (blizu 40 % kućanstava preopterećeno je troškovima stanovanja). Stope u Bugarskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Njemačkoj i Rumunjskoj iznad su prosjeka EU-a, dok je u Estoniji, Francuskoj, Finskoj, Cipru, Malti i Slovačkoj manje od 5 % kućanstava navelo da je preopterećeno troškovima stanovanja. Siromašnija kućanstva izloženija su problemima u pogledu pristupačnosti, što u većoj mjeri pogađa i najmoprimce. Zapravo, 36,7 % siromašnijih kućanstava i 26 % najmoprimaca preopterećeno je troškovima stanovanja.
Slika 73.: Preopterećenost troškovima stanovanja utječe na znatan udio stanovništva, posebno među stanovništvom izloženom riziku od siromaštva
Postotak stanovništva koje živi u kućanstvu u kojem ukupni troškovi stanovanja čine više od 40 % ukupnog raspoloživog dohotka kućanstava, 2018.
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima.
Situacija u pogledu vrlo skromnih stambenih uvjeta bila je 2018. uglavnom stabilna. Međutim, smanjuje se u državama članicama srednje i istočne Europe, u kojima su pitanja kvalitete stanovanja naglašenija. Unatoč tom poboljšanju otprilike jedan od sedam Europljana još uvijek živi u stambenom objektu s krovom koji prokišnjava, vlažnim zidovima, podovima ili temeljima, ili truleži u prozorskim okvirima ili podu. Ti problemi prvenstveno pogađaju najmoprimce, uključujući one koji žive u socijalnim stanovima. Iako je općenito nizak (1,9 % u 2018.), udio stanovništva koje nema kadu ni tuš u svojem stambenom prostoru doseže 25,6 % u Rumunjskoj i prelazi 8 % u Bugarskoj, Latviji i Litvi. Udio djece mlađe od 18 godina koja žive u vrlo skromnim stambenim uvjetima i dalje je viši nego udio cjelokupnog stanovništva, pri čemu 6,1 % djece živi u neadekvatnim stambenim objektima, u odnosu na 4 % ukupnog stanovništva.
Kao najekstremniji oblik stambene isključenosti, beskućništvo se tijekom zadnjeg desetljeća povećalo u više država članica. Broj beskućnika znatno se smanjio samo u Finskoj, dok su u tri zemlje uočeni mješoviti obrasci (Hrvatska i Poljska) ili stabilizacija broja beskućnika tijekom zadnjih nekoliko godina (Portugal) 133 . Beskućništvo je i dalje pretežno urbana pojava, a kao odlučujući pokretač porasta beskućništva u zadnjih nekoliko godina u većini država članica EU-a utvrđeni su pritisci na tržištu stambenih nekretnina. To uključuje nekoliko nepovoljnih kretanja, kao što su: povećanje cijena nekretnina i najma, nedostatak cjenovno pristupačnog stambenog prostora, promjene zakona o najmu nekretnina, ograničenje ili smanjenje javnih ulaganja u javnu i/ili socijalnu stanogradnju, smanjenje stambenih doplataka. No i drugi negativni čimbenici utječu na porast broja beskućnika, uključujući siromaštvo, porast nezaposlenosti, nedostatan i/ili otežan pristup sustavima i uslugama potpore te porast useljavanja. Na pojedinačnoj razini neki čimbenici utječu na podložnost beskućništvu, poput mentalnih poremećaja, zlouporabe droga ili narušene obiteljske dinamike (raspada obitelji ili nasilja, smrti bračnog druga).
Slika 74.: Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti među starijim osobama u stalnom je padu u mnogim državama članicama.
Postotak stanovništva u dobi od 65 i više godina koji je izložen riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u odnosu na prosjek EU-a 2018.
Izvor: Eurostat, istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima.
Mirovine starijim osobama osiguravaju relativnu zaštitu od rizika od siromaštva. Na razini EU-a stopa rizika od siromaštva (AROP) za starije osobe niža je od stope za radno sposobne osobe (15,9 % u odnosu na 16,5 % u 2018.). U zadnjem se desetljeću taj odnos preokrenuo u usporedbi s razdobljem prije krize, što se djelomično objašnjava činjenicom da je kriza dovela do smanjenja prosječnih razina realnog raspoloživog dohotka kućanstava, posebno među radno sposobnim stanovništvom u gotovo svim europskim zemljama, dok su mirovine ostale otpornije. Međutim, teška materijalna oskudica smanjila se i među starijim osobama (sa 7,5 % u 2008. na 4,7 % u 2018.), što ukazuje na to da ukupno smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti nije bio samo relativan učinak. Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti među starijim osobama u stalnom je padu u većini država članica. Ukupni broj osoba u dobi od 65 ili više godina izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti 2018. bio je za oko 1,3 milijuna manji u usporedbi s razinama prije krize (2008.). Ukupni napredak prikriva izražene razlike među državama članicama, od znatnih smanjenja rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u starijoj dobi u Cipru (– 25,8 postotnih bodova od 2008.), Bugarskoj (– 20,4 postotna boda), Rumunjskoj (– 16,6 postotnih bodova) i Ujedinjenoj Kraljevini (– 8,3 postotna boda) do znatnih povećanja u Estoniji (+ 6,5 postotnih bodova) i Luksemburgu (+ 6,7 postotnih bodova).
Međutim, posebno je zabrinjavajuća situacija starijih žena jer je jedna od pet žena u EU-u u dobi od 65 ili više godina izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Stopa AROPE za žene 2018. kretala se u rasponu od 10 % u Danskoj, Francuskoj i Nizozemskoj do oko 50 % u Bugarskoj i baltičkim državama. Najveće rodne razlike u stopi AROPE zabilježene su u Litvi (19,4 postotna boda), Estoniji (17,2 postotna boda) i Bugarskoj (15,8 postotnih bodova). Starije žene imaju niže dohotke od starijih muškaraca: omjer medijana dohotka starijih žena u EU-u 2017. bio je za šest postotnih bodova niži od onoga za muškarce u odnosu na mlađe osobe istog roda (89 % za žene i 95 % za muškarce). Stoga, ne samo da žene imaju niži dohodak tijekom svojeg radnog vijeka, nego i nakon umirovljenja, što pridonosi rodnoj neravnopravnosti u dohotku u starijoj dobi.
U prosjeku diljem EU-a osobe u dobi od 65 i više godina imaju nešto niže dohotke od osoba koje pripadaju mlađim dobnim skupinama. Medijan raspoloživog dohotka osoba u dobi od 65 ili više godina iznosio je 91 % prihoda mlađeg stanovništva 2018. Ukupan omjer relativnog medijana dohotka bio je niži od 75 % u pet zemalja (Češkoj, Malti, Litvi, Latviji i Estoniji) i niži od 80 % u još pet zemalja (Belgiji, Bugarskoj, Danskoj, Cipru i Hrvatskoj). S druge strane, stariji muškarci u šest država članica (Luksemburgu, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Mađarskoj i Italiji) i starije žene u dvjema državama članicama (Luksemburgu i Francuskoj) imali su 2018. veći medijan dohotka od osoba mlađih od 65 godina.
Dok mirovine u prosjeku iznose više od pola dohotka od rada na kraju karijere, kapacitet mirovina za zamjenu dohotka znatno se razlikuje među državama članicama. Ukupni omjer zamjene (ARR) u prosjeku je 2018. iznosio 58 % u EU-u, uz znatne razlike među zemljama. Omjer se kretao od 33 % u Irskoj, preko blizu 40 % u Latviji i Litvi te 41 % u Bugarskoj i Estoniji do 86 % u Luksemburgu.
S obzirom na produljenje očekivanog životnog vijeka i kasniji ulazak u svijet rada, mirovine je potrebno prilagoditi. Osim smanjenja dohodovnog siromaštva i zamjene dohotka, treća je relevantna dimenzija primjerenosti mirovine trajanje umirovljenja. Izazov leži u osiguravanju održavanja dohotka i zaštite od siromaštva tijekom razdoblja umirovljenja koje bi se produljilo zbog sve duljeg očekivanog životnog vijeka. Još za vrijeme svojeg radnog vijeka ljudi trebaju imati dovoljno vremena kako bi uštedjeli i pripremili se na dulje razdoblje umirovljenja. Predviđa se da će se omjer ovisnosti starijih osoba, koji je 2018. iznosio 1:3 (30,5 %), do 2050. povećati na 1:2 (49,9 %), a do 2070. na 51,6 %. Procjenjuje se da će se do 2024. radno sposobno stanovništvo u 11 država članica smanjiti za više od 3 % u odnosu na 2016. 134 Predviđa se da će u budućnosti, u trenutku izlaska s tržišta rada, očekivani životni vijek, prikazan kao dio života u odrasloj dobi, biti sve dulji u većini država članica. Trenutačno se kreće od otprilike jedne četvrtine u Litvi do preko jedne trećine u Luksemburgu. Predviđa se da će se 2070. povećati, u rasponu od otprilike 30 % u Nizozemskoj do znatno više od 40 % u Luksemburgu, a u većini zemalja za oko 35 %. Zemlje u kojima se predviđaju neznatne promjene one su u kojima su donesena pravila o povezivanju zakonske dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom.
Slika 75.: Očekuje se da će većina starijih Europljana provesti više vremena u mirovini.
Postotak života u odrasloj dobi provedenog u mirovini, 2017. i očekivana promjena 2070.
Izvor: Izvješće o starenju stanovništva za 2018.
S obzirom na povećanje zakonske dobi za umirovljenje, dulji radni vijek ključan je za održavanje i poboljšanje primjerenosti mirovina. Mirovinskim (i poreznim) politikama mogu se osigurati pravi poticaji za produljenje radnog vijeka. Takvi poticaji mogu uključivati uravnoteženje implicitnog poreza/naknade u vrijeme umirovljenja, bonuse i kazne za odlazak u mirovinu prije ili nakon dobi za umirovljenje te dopuštanje kombiniranja mirovine i rada. U Izvješću o primjerenosti mirovina iz 2018. navodi se da takve politike više doprinose povećanju dobi za umirovljenje od politika usmjerenih na ranije faze karijere. Štoviše, uz politike za dovršetak karijere usmjerene na poticanje duljeg radnog vijeka trebalo bi uvesti mjere kojima se osiguravaju primjerene mirovine za osobe koje ne mogu raditi dulje. Cilj bi trebao biti zaštita starijih osoba od rizika od siromaštva, istodobno težeći povećanju broja aktivnijeg starijeg stanovništva za odgovarajuću i održivu budućnost.
Iako bi istovjetne karijere muškaraca i žena dovele do sličnih mirovina, rodne razlike u mirovinama prilično su velike. Rodna razlika u mirovinama u EU-u u prosjeku iznosi 35,7 % te se u zadnjih nekoliko godina smanjuje. Može se analizirati s obzirom na pitanja „tko prima mirovinu” (razlika u obuhvatu) i „koja je razlika između muškaraca i žena” (rodna razlika u mirovinama). U većini država članica muškarci i žene imaju jednak pristup javnim mirovinskim sustavima, uz zanemarive razlike u obuhvatu: u odnosu na muškarce, samo 5 % manje žena ima pristup mirovini. Međutim, u zemljama koje se oslanjaju na pristup utemeljen na socijalnom osiguranju (tj. s doprinosima na temelju dohotka od formalnog rada) i s minimalnim dohodovnim pragovima, razlike u obuhvatu mogu biti veće. Rodna razlika u mirovinama odražava razliku u prosječnim mirovinama muškaraca i žena te je 2017. iznosila između 1,1 % i 41,8 % u državama članicama. Rodna je razlika u mirovinama najveća (više od 40 %) u Luksemburgu, Nizozemskoj i Malti, a najmanja (manje od 10 %) u Estoniji, Danskoj i Sloveniji. Iako je manja za nove umirovljenike, u mnogim je zemljama i dalje kontinuirano velika od 2010. (od otprilike 41 % u 2010. do 35,2 % u 2017.). Jednake mogućnosti za žene i muškarce radi ostvarivanja prava na mirovinu ovise o tržištu rada i mirovinskim politikama kojima se podržavaju ravnopravne karijere i prihodi. Manja je vjerojatnost da su žene zaposlene; a kad i jesu, obično rade u slabije plaćenim sektorima, zarađuju manje, više rade u nepunom radnom vremenu i stoga odrade manji broj sati te imaju u prosjeku kraće karijere. Svi ti čimbenici zajedno dovode do nižih socijalnih doprinosa za mirovinsko osiguranje te manjih mirovinskih prava u trenutku umirovljenja.
Slika 76.: u mnogim je državama članicama rodna razlika u mirovinama i dalje velika.
Rodna razlika u mirovinama (%), umirovljenici u dobi od 65 do 79 godina, 2010. i 2017.
Izvor: Eurostat, istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima. Podaci su razvrstani po podacima za 2017.
Starije se žene u prosjeku suočavaju s većim rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti nego muškarci. Žene odlaze u mirovinu neznatno ranije nego muškarci i žive 3–5 godina dulje. Iako žene u prosjeku dobivaju niže mirovine, one im se isplaćuju tijekom duljeg vremenskog razdoblja nego muškarcima. Zbog toga su starije žene izložene većem riziku od siromaštva nego muškarci: 2017. je više od 20 % žena starijih od 64 godina u EU-u bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u odnosu na 15 % muškaraca.
Mirovinski sustavi uspijevaju donekle smanjiti rodne nejednakosti. Rodna razlika u mirovinama u EU-u gotovo je dvostruko veća od rodne razlike u plaćama (koja je 2017. iznosila 16,2 %). Zahvaljujući elementima preraspodjele mirovina i poreznih sustava te mirovinskim kreditnim bodovima za razdoblja nezaposlenosti povezana s aktivnostima skrbi donekle se smanjuje rodna razlika u dohotku od tržišta rada. Na primjer, u gotovo svim se državama članicama pod određenim uvjetima ženama dodjeljuju mirovinska prava za skrb o djeci. Osim toga, nadživjeli bračni drugovi mogu primati obiteljske mirovine.
Slika 77.: Zadnjih se nekoliko godina rodna razlika u mirovinama konstantno smanjuje.
Rodna razlika u mirovinama (%), umirovljenici u dobi od 65 do 79 godina, 2010. i 2017., EU-28
Izvor: Eurostat, istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima. Trebalo bi uzeti u obzir ograničenja pokazatelja.
Zadnjih je nekoliko godina ostvaren napredak u smanjivanju razlika u mirovinama, a vidljivi su i pozitivni trendovi od kojih će koristi imati budući umirovljenici. Više je žena uključeno na tržište rada nego ikad prije. Osim toga, nove skupine žena umirovljenica u prosjeku su obrazovanije od skupina postojećih umirovljenika. Visoko obrazovanje općenito prati i veća povezanost s tržištem rada, više godina radnog staža, veći dohodak i, u konačnici, više uplaćenih doprinosa.
Slika 78.: Samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi ostale su općenito stabilne u EU-u.
Samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi (glavni pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja)
Izvor: Eurostat, istraživanje o dohotku i životnim uvjetima. Razdoblje: razine i godišnje promjene 2018. u odnosu na 2017. Napomena: sjecište osi predstavlja neponderirani prosjek EU-a. Podaci za EE prilagođeni su kako bi mogli biti prikazani na dijagramu (stvarna razina 16,4 %, promjena + 4,6 %). Legenda je navedena u Prilogu.
Udio stanovništva koje navodi percipirane neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi i dalje se uvelike razlikuje među državama članicama 135 . Za razliku od prethodnih godina, vidljiva je pozitivna korelacija između razine i promjena u neispunjenim potrebama za zdravstvenom skrbi, što znači da je u zemljama u kojima su percipirane neispunjene potrebe najveće u zadnje vrijeme zabilježeno relativno veće povećanje (vidjeti sliku 78.). U nekim državama članicama troškovi i liste čekanja i dalje znatno otežavaju pristup zdravstvenoj skrbi. Unatoč tome, udio stanovništva EU-a koje se suočava sa samoprijavljenim neispunjenim potrebama za zdravstvenom skrbi zbog visokih troškova, predugih lista čekanja ili udaljenosti u prosjeku je 2018. ostao uglavnom stabilan na 2 %. Udio osoba koje navode da se suočavaju s poteškoćama u pristupu zdravstvenoj skrbi i dalje je veći od 5 % u Grčkoj, Latviji i Estoniji, dok se Rumunjska i Finska nalaze blizu tog praga. Najvidljiviji porast 2018. zabilježen je u Estoniji, Finskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.
Status aktivnosti isto tako može imati važnu ulogu u objašnjavanju problematičnog pristupa medicinskoj skrbi u nekim zemljama. Iako u većini zemalja nisu uočene znatne razlike prema statusu aktivnosti, u nekima od njih nezaposlene osobe mogu naići na veće poteškoće u pristupu zdravstvenoj skrbi (vidjeti sliku 79.). Umirovljenici iz četiri zemlje (Estonije, Latvije, Grčke i Rumunjske), prema vlastitim navodima, imaju najveće neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi.
Slika 79.: Nezaposleni i umirovljenici češće prijavljuju probleme s pristupom medicinskoj skrbi nego zaposleni.
Samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenim pregledom na temelju statusa aktivnosti (2018.)
Izvor: Eurostat [hlth_silc_13].
Prosječan broj godina bez zdravstvenih poteškoća koji se može očekivati u dobi od 65 godina dodatno se povećao u EU-u. Za muškarce taj je broj dosegao 9,8 godina, a za žene 10,2 godine. Dok se najveći broj godina bez zdravstvenih poteškoća u dobi od 65 godina može očekivati u Švedskoj, Malti, Irskoj i Španjolskoj (više od 12 godina za oba roda), očekivani životni vijek bez zdravstvenih poteškoća posebno je nizak u Latviji, Slovačkoj i Hrvatskoj (oko pet godina).
Zdravstvena se skrb financira putem različitih programa, a relativna se važnost svakog programa razlikuje među državama članicama. Neposredna plaćanja 136 , tj. izdaci kućanstava za zdravstvenu skrb (uključujući medicinske proizvode) koji se ne nadoknađuju u okviru niti jednog programa ili koji se djelomično pokrivaju u okviru organiziranog programa, mjerena kao udio trenutačnih rashoda za zdravstvo, iznosila su 2017. više od 30 % u Bugarskoj, Grčkoj, Cipru, Latviji i Litvi (slika 80.).
Slika 80.: Načini plaćanja troškova zdravstvene skrbi u državama članicama EU-a uvelike se razlikuju.
Rashodi za zdravstvenu skrb po izvorima financiranja, 2017.
Izvor: Eurostat [hlth_sha11_hf]. Napomene: podaci su prikupljeni u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2015/359 u pogledu statistika o troškovima i financiranju zdravstvene zaštite (Priručnik za Sustav zdravstvenih računa iz 2011.).
Potreba za dugotrajnom skrbi raste kako stanovništvo u EU-u stari te se predviđa da će se ta potreba i dalje znatno povećavati. U skladu s predviđanjima, do 2070. udvostručit će se broj Europljana u dobi od 80 ili više godina, a omjer ovisnosti starijih osoba (osobe u dobi od 65 ili više godina u odnosu na osobe u dobi od 15 do 64 godine) znatno će porasti (vidjeti prethodno). Troškovi dugotrajne skrbi brže rastu u usporedbi s rashodima za zdravstvo i mirovine. Predviđa se da će se javni rashodi EU-a za dugotrajnu skrb do 2070. povećati na 2,7 % BDP-a, uz znatne razlike među državama članicama (vidjeti sliku 81.).
Slika 81.: Kako stanovništvo stari, očekuje se da će troškovi dugotrajne skrbi znatno porasti u većini država članica.
Predviđeni javni rashodi za dugotrajnu skrb kao % BDP-a 2016. i 2070.
Izvor: na temelju podataka iz Izvješća o starenju stanovništva za 2018. Napomena: referentni scenarij radne skupine za starenje stanovništva.
Države članice koje se trenutačno uvelike oslanjaju na neformalnu skrb smatraju da je održivost dugotrajne skrbi posebno problematična. Sve je manje potencijalnih neformalnih skrbnika jer raste zaposlenost žena, ljudi imaju manje djece, a članovi obitelji žive sve dalje jedni od drugih. Postoje i poteškoće u pogledu zapošljavanja i zadržavanja skrbnika u formalnom sektoru. Zapošljavanje u sektoru dugotrajne skrbi karakterizira velik udio rada u nepunom radnom vremenu i ugovora na određeno vrijeme, što smanjuje njegovu privlačnost za osobe koje ulaze na tržište rada ili prelaze s jednog radnog mjesta na drugo.
3.4.2. Odgovor politike
Radi suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti u nekoliko se država članica reformama nastoji ojačati pristup aktivnog uključivanja. Države članice potvrđuju učinkovitost integriranih pristupa, kojima se povezuju primjeren dohodak, aktivne mjere tržišta rada, kao i pružanje socijalnih usluga. Dva mehanizma koji se diljem država članica sve više uspostavljaju su jedinstvene ulazne točke i jedinstvene kontaktne točke. Prvi je usmjeren na šire korištenje usluga, a drugim se osim toga nastoje poboljšati učinkovitost i djelotvornost usluga i intervencija. Općine isto tako mogu imati važnu ulogu u tom procesu. Na primjer, u Češkoj, u okviru projekta pod nazivom „Koordinirani pristup društveno isključenim područjima” općine razvijaju međusektorske strategije koje podrazumijevaju vertikalnu i horizontalnu koordinaciju usluga. U projektu trenutačno sudjeluje 48 općina, a očekuje se da će ih 2020. sudjelovati ukupno 70. Društveni centri u Grčkoj planiraju primijeniti sličan pristup proširenjem opsega usluga za obitelji i starije osobe. U Rumunjskoj se, zahvaljujući sredstvima iz Europskog socijalnog fonda, u 139 odabranih marginaliziranih zajednica razvijaju i testiraju socijalne usluge u zajednici koje su utemeljene na potrebama. Integrirano pružanje usluga obično podrazumijeva personalizirane intervencije usmjerene na potrebe korisnika. Takav personalizirani pristup primjenjuje se u 83 % nizozemskih općina ako se procjena potreba provodi takozvanim: „razgovorom za kuhinjskim stolom”, obično u domovima korisnika. Općenito, u većini država članica integrirani pristupi provode se za nezaposlene, primatelje minimalnog dohotka ili druge skupine, kao što su mladi, osobe s invaliditetom, starije osobe, beskućnici, djeca ili žrtve nasilja u obitelji. Važno je napomenuti da sve više država članica proširuje raspon socijalnih usluga uključivanjem savjetovanja o otplati dugova.
Promjene u korist radno sposobnog stanovništva u nekoliko su država članica usmjerene na smanjenje siromaštva i dohodovne nejednakosti. Italija je uvela sustav minimalnog dohotka koji se sastoji od dvije komponente: potpore dohotku za neaktivne (one koji nemaju pravo na naknadu za nezaposlene) i osobe s niskim dohotkom te poticajnih mjera kojima je obuhvaćeno zapošljavanje i socijalne usluge. U Zakonu o proračunu iz 2019. iznos od 23,5 milijardi EUR (0,45 % BDP-a) dodijeljen je financiranju programa tijekom razdoblja 2019.–2021. S obzirom na opseg i ambicioznost mjere, za uspjeh reforme ključna je bliska suradnja između socijalnih službi i javnih službi za zapošljavanje. Druge države članice, kao što su Španjolska i Latvija, planiraju nove mjere za pojednostavnjenje postojećih sustava i poboljšanje primjerenosti. U Francuskoj se može očekivati da će se širenjem postojećih potpora namijenjenih osobama s niskim dohotkom smanjiti dohodovna nejednakost. Nasuprot tomu, u Rumunjskoj je ponovno odgođeno stupanje na snagu Zakona o minimalnom dohotku za uključivanje donesenog 2016., koje se sada planira za 2021. (odustajući od reforme minimalnog dohotka za uključivanje koja je prethodno bila predmet preporuke Vijeća za pojedinu zemlju).
Nove mjere usmjerene na siromaštvo djece nadilaze potporu dohotku u nekim državama članicama. Irska je najavila novu višegodišnju strategiju za dobrobit djece koja obuhvaća ravnotežu između poslovnog i privatnog života roditelja, zdravlje djece i paket mjera za borbu protiv siromaštva djece. U Španjolskoj je povećan iznos naknade za djecu na temelju ocjene imovinskog stanja, a prošireni su i postojeći programi potpore za dobrobit djece, no njihov je opseg, međutim, i dalje prilično ograničen. Oslanjajući se na nedavno uvedeni litavski univerzalni sustav naknada za djecu očekuje se da će se razina naknada (i za univerzalni dio i onaj koji se temelji na ocjeni imovinskog stanja) dodatno povećati 2020. Slično tomu, očekuje se da će u Rumunjskoj znatno povećanje univerzalnog dječjeg doplatka (s 84 RON na 150 RON, tj. s oko 18 EUR na oko 31 EUR; s višim iznosima za djecu s invaliditetom i djecu mlađu od 2 godine) smanjiti siromaštvo djece, koje je, međutim, i dalje na vrlo visokoj razini.
Mjere socijalnog uključivanja za osobe s invaliditetom poduzete su kako bi se dopunile politike zapošljavanja i spriječilo siromaštvo. U Bugarskoj je 1. siječnja 2019. stupio na snagu Zakon o osobama s invaliditetom, a namjera njegova donošenja bilo je pružanje ciljane potpore na temelju procjene pojedinačnih potreba osoba s invaliditetom. Nova vrsta mjesečne potpore uvedena je ovisno o stupnju invaliditeta i vezana je uz prag siromaštva. Estonija je povećala doplatak za radnu sposobnost i naknade za djecu s invaliditetom. Uložila je napore i u pojednostavnjenje pružanja usluga osobama s posebnim mentalnim potrebama. Mađarska je povećala naknadu za kućnu njegu. Latvija je povećala naknadu za posebnu skrb o djeci s teškim invaliditetom i odraslima s teškim invaliditetom od djetinjstva. U Malti je vlada povećala naknadu za osobe s teškim invaliditetom i doplatak za djecu s invaliditetom. Poljska je uspostavila Fond solidarnosti za potporu osobama s invaliditetom u dugotrajnoj skrbi. Portugal je povećao doplatak za njegovatelje i uveo program za potporu neovisnom životu. Slovačka je povećala naknadu za neformalne skrbnike.
Više je država članica proširilo obuhvat sustava socijalne zaštite. Danska je uskladila sustav dobrovoljnog osiguranja u slučaju nezaposlenosti za samozaposlene i netipične radnike. U skladu s novim zakonom samozaposlene osobe i radnici s nestandardnim ugovorima obuhvaćeni su sustavom naknada za nezaposlene prema istim načelima koja se primjenjuju na zaposlenike. Francuska je samozaposlenim osobama odobrila pristup sustavu osiguranja u slučaju nezaposlenosti pod određenim uvjetima (ako sudskom odlukom bude prekinuta djelatnost samozaposlene osobe ili proveden postupak u slučaju njezine nesolventnosti). Irska je proširila invalidske mirovine i zdravstvenu skrb na samozaposlene te sada planira uključiti samozaposlene osobe u sustav osiguranja u slučaju nezaposlenosti, kao što je učinila Malta. Belgija je skratila rok u kojem samozaposleni trebaju čekati na isplatu naknade u slučaju nesposobnosti za rad (naknade za bolovanje) s jednog mjeseca na 14 dana. Portugal je proveo strategiju modernizacije naslovljenu „Socijalna sigurnost s vama” koja uključuje inovativne digitalne alate za jednostavniji pristup informacijama i uslugama socijalne sigurnosti za građane.
Države članice poduzele su korake za poboljšanje pristupa stanovanju i rješavanje problema beskućništva. Mnoge države članice donijele su nacionalne, regionalne ili lokalne strategije za pružanje integriranih odgovora na beskućništvo i stambenu isključenost. Posebno se sve više priznaje važnost usluga prevencije i pojačane suradnje na razini politike i na razini pružanja usluga. Sve veći broj država članica prelazi na strategije usmjerene na pristup stanovanju, u kojima se intenzivnije usluge pružaju zajedno sa stalnim pristupom stanovanju. To je slučaj u Finskoj i Francuskoj, koje su donijele dugoročne strategije za provedbu inovativne metode pod nazivom „Housing First” i za suzbijanje beskućništva. Neke države članice, kao što su Irska ili Malta, bave se problemom beskućništva u okviru širih nacionalnih strategija za rješavanje nedostatka cjenovno pristupačnog i socijalnog stanovanja. Litva je 2019. ažurirala svoje zakonodavstvo o cjenovno pristupačnom i socijalnom stanovanju. Međutim, pri pružanju usluga i dalje općenito prevladava pristup osiguravanja smještaja ili „model stepeništa”, kojim se beskućnicima pomaže osiguravanjem različitih oblika privremenog smještaja sve dok se ne procijeni da su sposobni živjeti samostalno. Mehanizmi za praćenje ne provode se sustavno kako bi se ocijenila postignuća strategija i još uvijek nema dovoljno dokaza o učinkovitosti odgovora. Razina i primjerenost financiranja općenito su nedovoljne za ispunjavanje potreba, a učinak je ograničen. U nekim državama članicama (npr. u Cipru, Luksemburgu, Malti, Slovačkoj, Nizozemskoj) postoje određeni dokazi pozitivnih kretanja u pogledu primjerenosti financiranja, uključujući nedavna povećanja proračunskih sredstava za financiranje usluga za beskućnike, povećanje ulaganja u stalno stanovanje za obitelji i socijalno stanovanje te obveze gradova u pogledu povećanja proračuna za razvoj pružanja usluga beskućnicima.
Brojne države članice provode reforme svojih mirovinskih sustava usmjerene na aspekte održivosti i primjerenosti, no uglavnom se usmjere samo na jedan aspekt. Bugarska, Estonija, Francuska, Latvija i Litva poduzele su korake za povećanje primjerenosti starosnih mirovina i/ili promjenu njihove indeksacije kako bi bolje odražavale gospodarska kretanja. Estonija je uvela mjeru za postupno ukidanje nekoliko posebnih mirovinskih aranžmana za određene skupine umirovljenika. Danska, Malta i Portugal nastoje poboljšati održivost svojih mirovinskih sustava ograničavanjem prijevremenog umirovljenja i poticanjem ponovnog uključivanja starijih radnika na tržište rada. Belgija je poduzela korake kako bi osigurala da njezin sustav prijevremenog umirovljenja uz doplatak koji isplaćuje poslodavac bude manje dostupan, a Malta je uvela poticaje kako bi starije osobe ostale raditi i tijekom godina prijevremenog umirovljenja.
Neke države članice pokreću sveobuhvatne pakete reformi u području zdravstvene skrbi. Francuska od jeseni 2018. provodi temeljitu reformu sustava zdravstvene skrbi radi promicanja boljeg pristupa zdravstvenoj skrbi za sve, djelotvornijeg obrazovanja i raspodjele zdravstvenih stručnjaka te učinkovitije uporabe bolničke skrbi. Irska je 2019. pokrenula ambiciozan desetgodišnji plan pod nazivom Sláintecare s ciljem poboljšanja sustava zdravstvene i dugotrajne skrbi radi ispunjavanja zahtjeva stanovništva koje stari. U Grčkoj se otvaraju jedinice za lokalnu zdravstvenu skrb radi poboljšanja pristupa primarnoj skrbi u okviru opsežne reforme sustava primarne zdravstvene zaštite. Ostale države članice poboljšavaju troškovnu učinkovitost svojih sustava zdravstvene skrbi. Latvija radi na ispunjavanju uvjeta za ulaganja iz fondova EU-a kako bi poboljšala kvalitetu i dostupnost primarne skrbi, a Cipar provodi završnu fazu reforme zdravstvenog sustava (u području bolničke skrbi).
U nizu zemalja vlade poduzimaju i posebne mjere za rješavanje problema povezanih s dostupnošću i kvalitetom zdravstvene skrbi. Cipar je donio propise potrebne za pružanje univerzalne zdravstvene skrbi, a Španjolska je proširila pristup zdravstvenoj skrbi migrantima bez osobnih dokumenata. Latvija priprema nacrt zakona o jedinstvenom paketu usluga koje plaća država i sveobuhvatnom državnom obveznom zdravstvenom osiguranju. Litva rješava problem nedostatka zdravstvenih stručnjaka i njihove nejednake teritorijalne raspodjele boljim planiranjem i razmatra uvođenje dodatnih programa poticaja. Hrvatska je donijela novi nacionalni plan razvoja bolnica kojim se isto tako žele poboljšati kvaliteta i pristup zdravstvenoj skrbi.
Države članice nastoje ojačati prevenciju i poticati učinkovito i ekonomično pružanje skrbi, a da se pritom ne dovedu u pitanje kvaliteta pružanja skrbi, dostupnost skrbi i uvjeti za samostalan život. Bugarska je donijela akcijski plan za provedbu nacionalne strategije dugotrajne skrbi, koja uključuje jačanje institucijskog okvira za pružanje i razvoj integriranih socijalnih usluga. Austrija razvija sveobuhvatan koncept sustava dugotrajne skrbi na temelju nedavno donesenog glavnog plana za dugotrajnu skrb. Češka vlada najavila je novu strategiju dugotrajne skrbi usmjerenu na podupiranje kućne njege i skrbi u zajednici. Poljska je osmislila socijalni plan za starije uzdržavane osobe koji se temelji na potpori javnih institucija neformalnim skrbnicima te na okviru lokalnih i institucijskih službi. Druge države članice (npr. Slovenija i Belgija) testiraju nova rješenja za integrirano pružanje dugotrajne skrbi u kućnom okruženju, racionalizaciju skrbi za kronične bolesnike, kao i uvođenje jedinstvenih mehanizama za procjenu potreba pacijenata za skrbi.
U području dugotrajne skrbi neke države članice nastoje povećati broj potencijalnih skrbnika i poboljšati položaj neformalnih skrbnika. Češka je uvela naknadu za dugotrajnu skrb kojom se nadoknađuje gubitak prihoda od rada, prekinutog zbog skrbi za rođaka. Poslodavac osobe koja skrbi za drugoga mora prihvatiti odsutnost zaposlenika tijekom razdoblja dugotrajne skrbi (najviše 90 dana) te mu je po povratku obvezan osigurati isto radno mjesto. Hrvatska je donijela zakon kojim se utvrđuje pravni okvir za udomiteljstvo, a Rumunjska je donijela zakon čiji je cilj pružanje usluga kućne njege za 1000 osoba i zapošljavanje 50 njegovatelja specijaliziranih za pružanje takve vrste usluga. Malta planira povećati naknadu za njegovatelje za one koji skrbe za člana obitelji u vlastitom domu i ublažiti uvjete za ostvarivanje prava za one koji se brinu za pacijente starije od 85 godina.
Posljednje ažuriranje smjernica za zapošljavanje Vijeće Europske unije donijelo je u srpnju 2018. te ga je uskladilo s europskim stupom socijalnih prava (Odluka Vijeća (EU) 2018/1215 od 16. srpnja 2018. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica).
Ukupni podaci o zaposlenosti potječu iz nacionalnih računa (domaći koncept), a ostali iz ankete o radnoj snazi. U ovom se odjeljku upotrebljavaju sezonski prilagođeni kvartalni podaci.
Prema jesenskoj gospodarskoj prognozi Komisije za 2019.
U Instrumentu za praćenje uspješnosti zapošljavanja za 2019. i Godišnjem izvješću o uspješnosti zapošljavanja za 2019. koje je sastavio Odbor za zapošljavanje procjenjuje se da će stopa zaposlenosti dosegnuti 73,8 % 2019. i 74,3 % 2020. (na temelju proljetne gospodarske prognoze Komisije za 2019. i prognoza kretanja broja stanovnika Eurostata iz 2015.).
Taj je pokazatelj dio istraživanja poslovanja i potrošača EU-a.
Beveridgeova krivulja je grafički prikaz odnosa nezaposlenosti i mjere slobodnih radnih mjesta (stope slobodnih radnih mjesta ili, kao u ovom slučaju, pokazatelja nedostatka radne snage).
Za pojedinosti vidjeti Razvoj tržišta rada i plaća u EU-u, 2019.
U Komunikaciji od 14. studenoga 2017. pod naslovom „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet” (COM(2017) 673 final) Komisija je izrazila težnju za smanjenjem referentne vrijednosti ranog napuštanja školovanja na 5 % do 2025.
Ta se skupina odnosi na prosjek EU-a za one koji su rođeni u svojoj državi članici.
Europska komisija (2019.). Razvoj tržišta rada i plaća u Europi. Godišnji pregled za 2019. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije. Dostupno na: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&furtherNews=yes&newsId=9485
Unutar uslužnog sektora najveće je postotno povećanje zabilježeno u „informacijskim i komunikacijskim” djelatnostima (+ 3,9 %), a potom u „stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima; administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima” (za 3,4 %, odnosno 2,9 % 2017.). Suprotno tomu, u „financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja” zabilježen je pad od 0,7 %.
Osobe izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti osobe su koje su izložene riziku od siromaštva i/ili žive u teškoj materijalnoj oskudici i/ili žive u kućanstvima u kojima (gotovo) nema zaposlenih, tj. kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada.
Osobe izložene riziku od siromaštva su osobe koje žive u kućanstvu čiji je ekvivalentni raspoloživi dohodak manji od 60 % nacionalnog ekvivalentnog medijana dohotka (dakle, radi se o pokazatelju siromaštva na temelju dohotka).
Osobe žive u teškoj materijalnoj oskudici ako žive u kućanstvu koje si ne može priuštiti barem četiri od sljedećih stavki: 1. pravodobno plaćanje stanarine / hipoteke / računa za komunalne usluge; 2. primjereno grijanje doma; 3. podmirivanje neočekivanih troškova; 4. konzumaciju obroka koji sadržava meso, ribu ili proteinske ekvivalente svaki drugi dan; 5. tjedan dana godišnjeg odmora izvan doma; 6. pristup automobilu za osobnu uporabu; 7. stroj za pranje rublja; 8. televizor u boji i 9. telefon.
Osobe koje žive u kućanstvima u kojima (gotovo) nema zaposlenih osobe su u dobi od 0 do 59 godina koje žive u kućanstvu u kojem su radno sposobni odrasli (u dobi od 18 do 59 godina) odradili manje od 20 % ukupnog potencijalnog radnog vremena tijekom protekle godine (tj. tijekom referentne dohodovne godine).
Statistički podaci o dohotku iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima odnose se na prethodnu dohodovnu godinu, osim Ujedinjene Kraljevine (godina provođenja istraživanja) i Irske (dohodak u 12 mjeseci koji prethode istraživanju).
Podaci iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima u većini se država članica odnose na dohotke zabilježene prethodne godine (tj. dohoci iz 2017. za istraživanje o dohotku i životnim uvjetima za 2018.). Eurostat je objavio brze procjene dohotka za 2018. (tj. pokazatelje iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima objavljene 2019.). Vidjeti metodološku napomenu i rezultate Eurostata: https://ec.europa.eu/eurostat/web/experimental-statistics/income-inequality-and-poverty-indicators .
Godišnje izvješće Odbora za socijalnu zaštitu za 2019.
Eurostatove brze procjene dohotka za 2018. (tj. pokazatelji iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima objavljeni 2019.). Vidjeti metodološku napomenu i rezultate Eurostata: https://ec.europa.eu/eurostat/web/experimental-statistics/income-inequality-and-poverty-indicators .
SWD(2017) 200 final, uz Komunikaciju COM(2017) 250 final od 26 travnja 2017.
Instrument za praćenje uspješnosti zapošljavanja i instrument za praćenje uspješnosti socijalne zaštite godišnja su izvješća koja priprema Odbor za zapošljavanje, odnosno Odbor za socijalnu zaštitu. Njima se utvrđuju kretanja koja je potrebno pratiti, ključni izazovi u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u državama članicama te napredak prema ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. u pogledu zapošljavanja i smanjenja siromaštva.
Na zahtjev Odbora za socijalnu zaštitu ovaj se pokazatelj mjeri primjenom „neprilagođenog dohotka” (tj. onog koji ne uključuje socijalne transfere u naravi) te izostankom upućivanja na upotrebu jedinica pariteta kupovne moći.
Razine ovog pokazatelja izražene su u paritetima kupovne moći, a razlike su izražene u nacionalnoj valuti u realnom smislu. Kako bi se izgladile kratkoročne fluktuacije, za razine i promjene koriste se trogodišnji prosjeci. Taj bi pokazatelj trebalo tumačiti zajedno s drugim pokazateljima poput stope siromaštva unatoč zaposlenju, omjera između petog i prvog decila distribucije plaća (D5/D1) i drugih relevantnih pokazatelja instrumenta za praćenje uspješnosti zapošljavanja, instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite i Zajedničkog ocjenjivačkog okvira.
To se mjeri razlikom, u ukupnom stanovništvu, između udjela osoba izloženih riziku od siromaštva (na temelju dohotka) prije i nakon socijalnih transfera.
Samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi odnose se na subjektivnu procjenu pojedinca o tome je li mu bio potreban liječnički pregled ili liječenje u okviru određene vrste liječničke skrbi, ali mu ono nije pruženo ili ga nije zatražio zbog sljedeća tri razloga: „financijskih razloga”, „liste čekanja” i „prevelike udaljenosti”. Zdravstvena skrb odnosi se na pojedinačne usluge zdravstvene zaštite (liječnički pregled ili liječenje, ne računajući stomatološke usluge) koje pruža liječnik ili osoba jednakovrijedne struke ili se one pružaju pod njegovim izravnim nadzorom u skladu s nacionalnim zdravstvenim sustavima (definicija Eurostata). Problemi koje osobe navode kad je riječ o dobivanju zdravstvene skrbi u slučaju bolesti mogu biti odraz prepreka dobivanju skrbi.
Osim bruto raspoloživog dohotka kućanstava koji se mjeri u obliku indeksa (2008. = 100, tako da odražava promjene u odnosu na razdoblje prije krize), promjena u zadnjoj godini i neto dohotka radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu, za koje se koristi trogodišnji prosjek u dogovoru s Odborom za zapošljavanje i Odborom za socijalnu zaštitu.
Za koje su dostupni podaci na regionalnoj razini (NUTS 2) (rano napuštanje školovanja, rodno uvjetovana razlika u zaposlenosti, stopa NEET, stopa zaposlenosti, stopa nezaposlenosti, stopa dugotrajne nezaposlenosti, stopa izloženosti riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva, samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi i kvintilni omjer dohotka).
Na temelju koeficijenta varijacije ponderiranog u odnosu na broj stanovnika.
Datum zaključenja za izvode glavnih pokazatelja u pregledu socijalnih pokazatelja je xx. studenoga 2019.
Navedeno se odnosi na ponderirani prosjek EU-a, osim kad je riječ o pokazatelju „neto dohodak radnika samca bez djece koji zarađuje prosječnu plaću i zaposlen je u punom radnom vremenu”, za koji se koristi neponderirani prosjek.
COM(2017) 250 final.
Odluka Vijeća (EU) 2018/1215 od 16. srpnja 2018. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica.
Uključujući bazu podataka LABREF, dostupnu na http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1143&intPageId=3193.
Europska komisija (2019.). Razvoj tržišta rada i plaća u Europi. Godišnji pregled za 2019. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije. Dostupno na: https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=21904&langId=en
Europska komisija (2019.). Zaposlenost i socijalna kretanja u Europi. Godišnji pregled za 2019. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije. Dostupno na: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=8219
Ako se podaci iz pregleda socijalnih pokazatelja promatraju u skladu sa zajedničkom metodologijom, u izvješću se primjenjuje koncept konvergencije u razinama, ili „beta-konvergencije”. To se odnosi na stanje pri kojem se pokazatelji u državama s lošijim rezultatima brže poboljšavaju od onih u državama s najboljim rezultatima. To se može ocijeniti promatranjem nagiba regresijskog pravca u dijagramu raspršenosti razina u odnosu na promjene.
Vidjeti poglavlje 2. i Prilog 3. za detaljne informacije.
Eurostat, podaci iz ankete o radnoj snazi, dobna skupina od 15 do 64 godine.
Znatno povećanje u Rumunjskoj djelomično se objašnjava prijenosom doprinosa za socijalno osiguranje s poslodavaca na zaposlenike, što se pak nadoknadilo povećanjem bruto plaća.
Kako je prikazano na slici 15., za BG, CZ, EE, HU, LT, LV, RO i SK u Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2019. označeno je da imaju nominalnu jediničnu cijenu rada iznad praga utvrđenog u postupku u slučaju makroekonomske neravnoteže.
Razine neto dohotka mjere se paritetima kupovne moći kako bi se omogućila smislena usporedba država članica. Razlike su izražene u nacionalnoj valuti u realnom smislu. Taj bi pokazatelj trebalo tumačiti zajedno s drugim pokazateljima poput stope rizika od siromaštva unatoč zaposlenju, omjera između petog i prvog decila distribucije plaća (D5/D1) i drugih relevantnih pokazatelja instrumenta za praćenje uspješnosti zapošljavanja, instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite i Zajedničkog ocjenjivačkog okvira.
Europska komisija (2018.). Razvoj tržišta rada i plaća u Europi. Godišnji pregled za 2018. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.
Za međunarodnu usporedbu apsolutna razina minimalne plaće nije vrlo korisno mjerilo jer ne uzima u obzir razlike među zemljama koje se odnose na produktivnost i cijene rada.
Eurofound (2019.), Annual review of working life 2018 (Godišnji pregled radnog vijeka za 2018.), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Eurofound (2019.), Minimum wages in 2019: Annual review (Minimalne plaće 2019.: Godišnji pregled), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Izračuni Eurofounda na temelju podataka iz istraživanja o dohotku i životnim uvjetima Eurostata.
Više informacija o najnovijim kretanjima, uključujući o različitim dohodovnim skupinama, mogu se pronaći u dokumentu: Porezna politika u Europskoj uniji – pregled za 2019., Europska komisija, Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju (TAXUD).
Niska plaća mjeri se na razini od 50 % prosječne plaće u okviru postupka Euroskupine i na razini od 67 % prosjeka u Zajedničkom ocjenjivačkom okviru, kako su dogovorili Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu. Iako su oba pokazatelja prihvatljiva, u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2020. upotrebljava se potonji.
Udio osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje definira se kao udio osoba u dobi od 18 do 24 godine s najviše osnovnoškolskim obrazovanjem, koje ne sudjeluju u daljnjem obrazovanju i osposobljavanju.
Istraživanje o osnovnim vještinama učenika u dobi od 15 godina u okviru OECD-ova Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA) provodi se svake tri godine.
PISA definira „učenike s lošim rezultatima” kao učenike u dobi od 15 godina koji u osnovnim vještinama ne postignu ni osnovnu razinu znanja potrebnu za potpuno sudjelovanje u modernom društvu (tj. 2. razinu).
FRA EU MIDIS II survey (Drugo istraživanje o manjinama i diskriminaciji u EU-u Agencije za temeljna prava) (2016.).
OECD (2018.), Međunarodno istraživanje o poučavanju i učenju (TALIS) http://www.oecd.org/education/talis/ .
Eurofound (2017.), Social dialogue developments in the education sector in Europe, EurWORK topical update (Kretanja u području socijalnog dijaloga u obrazovnom sektoru u Europi, tematsko izvješće EurWORK-a), 9. siječnja 2017. Na temelju podataka iz šestog europskog istraživanja o radnim uvjetima.
Eurofound (2016.), Sixth European Working Conditions Survey – Overview report (Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima – pregledno izvješće), Ured za publikacije EU-a, Luxembourg.
Europska investicijska banka (2018.), EU Financing Policy in the Social Infrastructure Sectors. Implications for the EIB’s sector and lending policy. Final report (Politika EU-a za financiranje u sektorima socijalne infrastrukture. Implikacije za sektorsku i kreditnu politiku EIB-a. Završno izvješće) ( https://institute.eib.org/wp-content/uploads/2018/11/EIB_Final-report.pdf ).
CEDEFOP, 2012., From Education to working life. Labour market outcomes of vocational education and training (Od obrazovanja do poslovnog života. Rezultati strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada). https://www.cedefop.europa.eu/files/3063_en.pdf
Mišljenje Savjetodavnog odbora za strukovno osposobljavanje o budućnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, 2019.
GU EMPL surađivao je s država članicama (u suradnji s GU EAC) u izradi sveobuhvatnog okvira za utvrđivanje referentnih vrijednosti sustava za stjecanje vještina i za obrazovanje odraslih u EU-u iz transnacionalne perspektive. Okvir za utvrđivanje referentnih vrijednosti, koji su krajem 2018. odobrili Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu, temelji se na pristupu u tri koraka. Prvi je korak rasprava o općim ključnim izazovima u području stjecanja vještina i obrazovanja odraslih te utvrđivanje skupa pokazatelja (stopa zaposlenosti, produktivnost i neusklađenost postojećih i traženih vještina). U drugom se koraku utvrđuje skup pokazatelja uspješnosti, uključujući udio odraslih osoba srednje i visoke razine vještina, sudjelovanje odraslih u obrazovanju, digitalne vještine i udio poslova za koje je potrebna srednja i visoka razina vještina. U trećem koraku primjenjuje se tematski pristup radi utvrđivanja ključnih poluga politike kojima se djelotvorno povećava uspješnost sistema za stjecanje vještina i obrazovanje odraslih, odnosno: i. davanje savjeta o mogućnostima obrazovanja, ii. inicijative namijenjene tome da se skupine u nepovoljnom položaju, poput nezaposlenih i nekvalificiranih osoba, uključe u obrazovanje, i iii. potpora i poticaji za poduzeća u provedbi osposobljavanja njihova osoblja. Pokazatelji povezani s prethodno navedenim različitim područjima predstavljeni su u ovom odjeljku.
Gonzalez Vazquez, I., Milasi, S., Carretero Gomez, S., Napierala, J., Robledo Bottcher, N., Jonkers, K. i Goenaga Beldarrain, X. et al. (2019.). The changing nature of work and skills in the digital age (Promjenjiva priroda posla i vještina u digitalnom dobu). Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Castaño-Muñoz, J., Kreijns, K., Kalz, M., i Punie, Y., Does digital competence and occupational setting
influence MOOC participation? Evidence from cross-course survey. Journal of Computer of Computing in Higher Education, 29 (1), 2017., str. 28.–46.
Indeks gospodarske i društvene digitalizacije 2019., Europska komisija.
Gonzalez Vazquez, I., Milasi, S., Carretero Gomez, S., Napierala, J., Robledo Bottcher, N., Jonkers, K. i Goenaga Beldarrain, X. et al. (2019.). The changing nature of work and skills in the digital age (Promjenjiva priroda posla i vještina u digitalnom dobu). Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Vidjeti, na primjer, ESRI (2012.), Literacy, Numeracy and Activation among the Unemployed; Shaw, N., Armistead, C. (2002.) Evaluation of the Union Learning Fund Year 4, London: Ministarstvo obrazovanja i vještina; Casey, H. et al. (2006.) You wouldn’t expect a maths teacher to teach plastering: Embedding literacy, language and numeracy in post-16 vocational programmes – the impact on learning and achievement, NRDC.
Niskokvalificirane osobe su na ovom mjestu definirane kao osobe s najviše osnovnoškolskim obrazovanjem (razine ISCED 0-2).
Eurostat, mrežna oznaka podataka: [ trng_lfs_13 ].
OECD-EU 2018., Settling In 2018, Indicators of immigrant integration (Doseljavanje 2018., Pokazatelji integracije imigranata), pokazatelj „ sudjelovanje u obrazovanju i osposobljavanju među osobama rođenima u inozemstvu i tuzemstvu ”. Pokazatelj naveden za sve osobe rođene u inozemstvu (a ne posebno za osobe koje nisu rođene u EU-u).
Podaci obuhvaćaju niz usluga (npr. davanje informacija, procjenu, vještine upravljanja karijerom, usmjeravanje i savjete) za pomoć polaznicima i/ili potencijalnim polaznicima u donošenju odluka o mogućnostima obrazovanja i osposobljavanja.
Europska komisija (2015.), Dubinska analiza politika obrazovanja odraslih i njihove učinkovitosti u Europi.
Eurofound (2016.), Exploring the Diversity of NEETs (Istraživanje raznolikosti NEET-ova). Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.
Eurostat, [ edat_lfse_28 ]
OECD-EU 2018., Settling In 2018, Indicators of immigrant integration (Doseljavanje 2018., Pokazatelji integracije imigranata), slika 7.19. Stope pripadnosti skupini NEET.
Eurofound (2019.) – Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima (2015.)
Referentni pokazatelj iz pregleda socijalnih pokazatelja je neprilagođena rodno uvjetovana razlika u plaći (tj. nije prilagođena prema pojedinačnim obilježjima koja bi mogla biti objašnjenje za dio razlike u dohotku), koja bi trebala omogućiti opći pregled rodno uvjetovanih razlika s obzirom na plaće. Prema istraživanju najveći dio razlike ostaje i nakon što se uzmu u obzir razlike u stečenom obrazovanju, odabiru zanimanja, radnom vremenu i druge vidljive posebnosti (npr. http://ec.europa.eu/justice/gender-equality/files/gender_pay_gap/2016_factors_gpg_en.pdf).
Eurofound (2019.), Minimum Wages in 2019 (Minimalne plaće 2019.): Godišnji pregled, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, str. 32.
OECD-EU 2018., Settling In 2018, Indicators of immigrant integration (Doseljavanje 2018., Pokazatelji integracije imigranata), pokazatelj 7.3. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje ”
https://www.eurofound.europa.eu/publications/article/2009/impact-of-parenthood-on-careers-of-young-men-and-women
Za zamku neaktivnosti za primatelja drugog dohotka mjeri se marginalna stvarna porezna stopa na dohodak od rada drugog partnera koji prelazi sa socijalne pomoći na rad. Zamka male plaće izračunava se za par bez djece kojem će primatelj drugog dohotka povećati dohodak s 33 % na 67 % prosječne plaće i u kojem glavni primatelj dohotka zarađuje 100 % prosječne plaće (Baza podataka Europske komisije o porezima i naknadama).
Eurostat, [ lfst_rimgecga ]
Eurostat, [edat_lfs_9912]
Eurofound (2019.), How your birthplace affects your workplace (Kako vaše mjesto rođenja utječe na vaše radno mjesto), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg
OECD-EU 2018., Settling In 2018, Indicators of immigrant integration (Doseljavanje 2018., Pokazatelji integracije imigranata), slika 7.21. Stope zaposlenosti, po migrantskom podrijetlu
Podaci su iz Istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima 2017., a analizirala ih je Akademska mreža europskih stručnjaka za invaliditet (ANED).
Učestalost invaliditeta također se znatno razlikuje među državama članicama.
Ibidem.
Istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (2018.), stopa izloženosti riziku od siromaštva unatoč zaposlenju [hlth_dpe050]
Eurofound (2018.), Quality of life. Social and employment situation of people with disabilities (Kvaliteta života. Socijalni status i zaposlenost osoba s invaliditetom), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg
https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef18023en.pdf
Podaci su iz Istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima 2017., a analizirala ih je Akademska mreža europskih stručnjaka za invaliditet (ANED).
COM(2017) 247 final.
Dodatna financijska sredstva izdvajaju se za učenike koji pohađaju osnovnu školu.
Preporuka Vijeća od 22. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja.
U Zaključcima iz Rige iz 2015. utvrđeno je pet ciljeva za razdoblje do 2020.: 1. promicanje učenja kroz rad; 2. razvoj mehanizama za osiguranje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te kanali informiranja i davanja povratnih informacija; 3. pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i kvalifikacijama za sve; 4. jačanje ključnih kompetencija; i 5. profesionalno usavršavanje učitelja, nastavnika i predavača u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Dostupno na https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=7915&furtherPubs=yes
Vidjeti https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1147&langId=hr
Eurofound (2019.), Parental and paternity leave – Uptake by fathers (Roditeljski i očinski dopust – Korištenje prava na očinski dopust), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Eurofound (2019.), Slow start for gender pay transparency in Germany (Sporo povećanje transparentnosti u pogledu rodno uvjetovane razlike u plaćama u Njemačkoj), blog Eurofounda, 4. veljače 2019.
Eurofound (2018.), United Kingdom: Latest working life developments Q3 2018 (Ujedinjena Kraljevina: Najnovije promjene s obzirom na radni vijek za treće tromjesečje 2018.), Claire Evans.
Eurofound (2019.), Ireland: Latest working life developments Q2 2019 (Irska: Najnovije promjene s obzirom na radni vijek za drugo tromjesečje 2019.), Farrelly, R.
Izmijenjen je Zakon o naknadama za tražitelje azila: naknade za tražitelje azila više se neće ukidati nakon 15 mjeseci. Na taj se način nastoji spriječiti da izbjeglice prijevremeno napuštaju tečajeve osposobljavanja i studij.
Analiza Eurofounda (2019.) i ILO-a (2016.) o nestandardnim oblicima zapošljavanja.
Gonzalez Vazquez, I., Milasi, S., Carretero Gomez, S., Napierala, J., Robledo Bottcher, N., Jonkers, K. i Goenaga Beldarrain, X. et al. (2019.). The changing nature of work and skills in the digital age. (Promjenjiva priroda posla i vještina u digitalnom dobu.), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Eurofound (2019.), Labour market segmentation: Piloting new empirical and policy analyses (Segmentacija tržišta rada: pokusna nova empirijska analiza i analiza politike), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, u pripremi.
OECD (2019.), Employment Outlook 2019. (Predviđanja u pogledu zapošljavanja za 2019.)
Cilj ad hoc modula Eurostata o samozapošljavanju (dio ankete o radnoj snazi iz 2017.) bio je izmjeriti stupanj ekonomske i organizacijske neovisnosti samozaposlenih, koji se definira na temelju broja klijenata i postotka dohotka od klijenata te na temelju kontrole nad radnim vremenom. Dodatne informacije dostupne su na: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Self-employment_statistics
U Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2019. godinu na temelju Eurofoundovih podataka detaljno se analizira u kojoj bi se mjeri iza samozaposlenih radnika mogli prikrivati ovisni radni odnosi.
Urzi Brancati, C., Pesole, A. i Fernández-Macías, E. New evidence on platform workers in Europe. Results from the second COLLEEM survey. (Novi dokazi o radnicima koji rade putem platformi u Europi. Rezultati drugog istraživanja COLLEEM.), Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije (u pripremi). Istraživanje COLLEEM II nastavlja se na prethodno istraživanje COLLEEM („Ekonomija suradnje i zapošljavanje”). Riječ je o internetskom panelskom istraživanju o digitalnim platformama koje je naručila Glavna uprava za zapošljavanje, a koordinirao Zajednički istraživački centar. Provedeno je u 16 država članica EU-a: CZ, DE, ES, FI, FR, HR, HU, IE, IT, LT, NL, PT, RO, SE, SK i UK.
Udio radnika koji su tijekom radnog iskustva barem jednom pružili usluge preko platforme u ukupnom broju radnika.
Eurofound (2018.), Employment and working conditions of selected types of platform work (Zapošljavanje i radni uvjeti za odabrane vrste rada putem platforme), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, dostupno na http://eurofound.link/ef18001
Europska komisija (2018.) Employment and Social Developments in Europe (Zaposlenost i socijalna kretanja u Europi.) Godišnji pregled za 2018. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.
Eurofound (2019.), Platform work: Maximising the potential while safeguarding standards? (Rad putem platforme: Maksimalno iskorištavanje potencijala uz zaštitu standarda?), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Eurofound (2019.), Telework and ICT-based mobile work: Flexible working in the digital age (Rad na daljinu i mobilni rad uz potporu IKT-a: fleksibilan rad u digitalnom dobu), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, u pripremi.
U Odboru za zapošljavanje dogovoreno je da je stopa dugotrajne nezaposlenosti glavni pokazatelj iz pregleda socijalnih pokazatelja za praćenje aktivne potpore zapošljavanju.
Williams, C.C., Horodnic, I.A., Bejaković, P., Mikulić. D., Franić, J., Kedir, A. (2017.) An evaluation of the scale of undeclared work in the European Union and its structural determinants: estimates using the Labour Input Method (LIM) (Evaluacija razmjera neprijavljenog rada u Europskoj uniji i njegovih strukturnih odrednica: procjene na temelju metode inputa rada (LIM)). Korporativni autor: Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (Europska komisija).
Unatoč tomu, taj je pokazatelj potrebno oprezno tumačiti jer se njime mjeri samo sudjelovanje u politikama tržišta rada (a ne njihova djelotvornost), dok je u slučaju nekoliko država njegova statistička pouzdanost upitna zbog načina na koji se podaci prikupljaju.
Europska komisija (2019.). Godišnji pregled razvoja tržišta rada i plaća u Europi za 2019., Luxembourg, Ured za publikacije Europske unije.
Oni koji su nezaposleni kraće od godine dana.
Taj se broj odnosi na radno sposobne osobe koje su se „dugoročno” preselile unutar EU-28 i koje žive u EU-28, na temelju statističkih demografskih podataka Eurostata. Za pojedinosti vidjeti Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2019. (u pripremi), Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje, Europska komisija.
Eurofound (2019.), Annual review of working life 2018 (Godišnji pregled radnog vijeka za 2018.), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Više pojedinosti nalazi se u internetskom repozitoriju Eurofounda o ekonomiji platformi i u Godišnjem pregledu Europske komisije o zaposlenosti i socijalnim kretanjima u Europi za 2019. Vidjeti posebno poglavlja 3. i 4.
Eurofound (2019.), The involvement of social partners in national policymaking (Uključenost socijalnih partnera u donošenje nacionalnih politika), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Za detaljniji i iscrpniji pregled uključenosti socijalnih partnera u reforme politike, vidjeti Eurofound (2019.): The involvement of social partners in national policymaking (Uključenost socijalnih partnera u donošenje nacionalnih politika), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
Brojke za Hrvatsku i Maltu nisu dostupne.
Vidjeti poglavlje 1.2. za definicije rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti i njegovih komponenata. Napomena: statistički podaci o dohotku iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima odnose se na prethodnu dohodovnu godinu. Brojke iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima za 2018. za stopu AROP, omjer S80/S20 itd. stoga se odnose se dohodovnu godinu 2017.
Eurostatove brze procjene dohotka za 2018. (tj. pokazatelji iz istraživanja EU-a o dohotku i životnim uvjetima objavljeni 2019.). Vidjeti metodološku napomenu i rezultate Eurostata: https://ec.europa.eu/eurostat/web/experimental-statistics/income-inequality-and-poverty-indicators .
Istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (2018.), Osobe izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti prema razini ograničenja aktivnosti, spolu i dobi [hlth_dpe010].
Ovdje se u obzir uzimaju samo rashodi za socijalne naknade (tj. isključujući administrativne troškove i ostale rashode).
Na temelju podataka ESSPROS-a iz 2016.
Ako se promatraju u eurima po glavi stanovnika, rashodi za socijalnu zaštitu povećali su se u 22 države članice (i smanjili u njih šest).
Vidjeti i Godišnji pregled Europske komisije o zaposlenosti i socijalnim kretanjima u Europi za 2019., Luxembourg, Ured za publikacije Europske unije.
Za detaljnu analizu vidjeti Razvoj tržišta rada i plaća u EU-u, 2019.
Ta se tema djelomično obrađuje i u odjeljku 3.3.
Dokazi iz ovog i sljedećeg odlomka temelje se na dokumentu Europske komisije ažuriranom 2019., SWD(2018) 70 final – „Procjena učinka priložena Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti”.
Vidjeti okvir 1. Taj je okvir usredotočen na minimalni dohodak radno sposobnog stanovništva koje nije u radnom odnosu te nema pravo na naknade iz sustava socijalnog osiguranja ili ih je već iskoristilo.
„Osoba s niskim dohotkom” u okviru za utvrđivanje referentnih vrijednosti definira se kao osoba koja zarađuje 50 % prosječne nacionalne bruto plaće.
Pokazatelji se temelje na najnovijim dostupnim informacijama u modelu poreza i socijalnih naknada OECD-a. Informacije za CY nisu dostupne. Informacije za IT i EL ne uključuju novouvedene sustave minimalnog dohotka te nisu uključene u ovu analizu.
Europska mreža za socijalnu politiku, 2019.
Izvješće o starenju stanovništva za 2018., Europska komisija.
Samoprijavljene neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi odnose se na subjektivnu procjenu pojedinca o tome je li mu bio potreban liječnički pregled ili liječenje u okviru određene vrste liječničke skrbi, ali mu ono nije pruženo ili nije ni zatraženo zbog sljedeća tri razloga: „financijskih razloga”, „liste čekanja” i „prevelike udaljenosti”. Zdravstvena skrb odnosi se na pojedinačne usluge zdravstvene zaštite (liječnički pregled ili liječenje, ne računajući stomatološke usluge) koje pruža liječnik ili osoba jednakovrijedne struke ili se one pružaju pod njegovim izravnim nadzorom u skladu s nacionalnim zdravstvenim sustavima (definicija Eurostata). Problemi koje osobe navode kad je riječ o dobivanju zdravstvene skrbi u slučaju bolesti mogu biti odraz prepreka dobivanju skrbi.
Neposredna se potrošnja odnosi na izravna plaćanja robe i usluga iz primarnog dohotka ili ušteđevine kućanstva, pri čemu korisnik robu plaća odmah ili se koristi uslugama bez nadoknade troškova ili dijeleći troškove unutar organiziranog programa.
