Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

(COM(2019) 125 final – 2019/0070/(COD))

(2019/C 282/08)

Izvjestitelj: Panagiotis GKOFAS

Zahtjev za savjetovanje:	Parlament, 14.3.2019. Vijeće, 27.3.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	23.5.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	171/01/04

1.   Kontekst

1.1.

Novi Mehanizam Unije za civilnu zaštitu (UCPM) odobren je 13. ožujka 2019. Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke 1313/2013/EU. Mehanizam Unije za civilnu zaštitu pruža okvir za suradnju i pomoć u slučaju izvanrednih situacija velikih razmjera unutar i izvan EU-a. Od 2001. godine Mehanizam za civilnu zaštitu aktiviran je više od 300 puta. Sve države članice EU-a, dvije države EGP-a (Island i Norveška) te Crna Gora, Srbija, bivša jugoslavenska republika Makedonija i Turska sudjeluju u Mehanizmu civilne zaštite, kao i Ujedinjeni narodi (Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015. –2030.) i druge međunarodne organizacije. Aktom se predviđa uspostavljanje dodatnog izvora resursa, tzv. rescEU-a, kako bi se pružila pomoć u situacijama u kojima sveukupni postojeći kapaciteti nisu dostatni. RescEU će posebno uključivati zračna sredstva za borbu protiv šumskih požara, kao i resurse za odgovor na hitne medicinske slučajeve te kemijske, biološke, radiološke i nuklearne incidente. Daljnji strateški faktor za pripravnost i prevenciju predstavljat će mreža znanja u području civilne zaštite namijenjena za osposobljavanje i razmjenu znanja.

1.2.

Ovom izmjenom trebalo bi se poboljšati sprečavanje rizika tako što će se od država članica zahtijevati da nastave razvijati procjenu svojih sposobnosti za upravljanje rizikom i planiranje upravljanja rizicima, posebno kada su države članice istodobno pogođene istom vrstom katastrofa, bilo prirodnima ili uzrokovanima ljudskim djelovanjem, ili povezanima s neočekivanim klimatskim promjenama ili nepredvidljivim, snažnim potresima s visokom stopom ponavljanja, koje uzrokuju gubitak ljudskih života i masovno uništenje ekosustava, civilne i javne infrastrukture, gospodarskih aktivnosti i malih poduzeća. (1)

2.   Zaključci

2.1.

EGSO pozdravlja ovaj prijedlog za reviziju i jačanje postojećeg okvira Mehanizma Unije za civilnu zaštitu.

2.2.

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Mehanizma Unije za civilnu zaštitu i u cilju uspostave i organizacije Mreže znanja u području civilne zaštite, EGSO može putem posebnih savjetodavnih skupina doprinijeti redovitoj reviziji smjernica za mapiranje rizika kao i putem odgovarajućih međuinstitucionalnih inicijativa (npr. putem Godišnjeg foruma civilnog društva o procjeni rizika, ublažavanju, prevenciji i pripravnosti), u suradnji s priznatim i reprezentativnim socijalnim i gospodarskim partnerima i regionalnim prekograničnim mrežama otpornih gradova.

2.3.

EGSO poziva Vijeće, Parlament i Komisiju da ispitaju izvedivost i izrade plan za uspostavu europskog centra za osposobljavanje i znanje koji bi bio povezan s postojećim nacionalnim i podnacionalnim strukturama, uključujući centre izvrsnosti, specijalizirane nezavisne istraživačke mreže i druge stručnjake koji mogu odmah provesti analizu intervencija u slučaju neuobičajenih katastrofa. Taj centar mogao bi predstavljati konkretan i dostupan alat za stjecanje temeljnih kompetencija u području učinkovitog ublažavanja rizika u kojem se stalno uvode novosti i koji je usmjeren na mlade stručnjake i iskusne volontere u području osposobljavanja za upravljanje u izvanrednim situacijama za otporne lokalne zajednice. Ako je moguće, centar bi uključivao i treće zemlje, posebno susjedne zemlje, ranjive skupine u izoliranim područjima, dionike u području mobilnosti i turizma, medije itd.

2.4.

EGSO smatra da je potrebno na odgovarajući način uključiti nove ciljeve i pristup Mehanizma Unije za civilnu zaštitu u okvir postojećih strukturnih i investicijskih politika. Ključno je osigurati odgovarajuću teritorijalnu dimenziju u kojoj zajednica ima glavnu ulogu (posebice u udaljenim, otočnim, planinskim i ruralnim područjima). Djelovanje na razini lokalnih zajednica najbrži je i najdjelotvorniji način ograničavanja štete uzrokovane katastrofom.

---

(1)  Pozivamo se na radionicu održanu u Napulju 10. veljače 2018. u okviru partnerstva između EGSO-a i Europske komisije (GU ECHO) u suradnji s predstavnicima Europske konfederacije sindikata (ETUC) i organizacije SMEUnited, predstavnicima OR-a, predstavnicima organizacija civilnog društva (WWF, CIME), nacionalnim organizacijama MSP-ova (GSEVEE, CMA Corse, CNA) i sindikatima, specijaliziranim akademicima na nacionalnoj razini i razini EU-a, istraživačkim i obrazovnim mrežama (Sveučilište Sapienza, Sveučilište Federico II., Sveučilište Federico II, Centar za vulkanologiju INGV u Napulju, Akademija za MSP-ove iz Avignona, Centar Anodos), mrežom otpornih gradova i regija u EU-u (Atena, Napulj i Solun), medijima i specijaliziranim tiskom.