EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 14.3.2018.

SWD(2018) 76 final

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

SAŽETAK PROCJENE UČINKA

Razvoj sekundarnih tržišta za loše kredite uklanjanjem neopravdanih prepreka za servisiranje kredita koje obavljaju treće strane i prijenos kredita (dio 1/2)

i

ubrzana izvansudska naplata kolaterala (dio 2/2)

priložen dokumentu

Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala

{COM(2018) 135 final}
{SWD(2018) 75 final}

Sažetak

Procjena učinka na razvoj sekundarnih tržišta za loše kredite uklanjanjem neopravdanih prepreka za servisiranje kredita koje obavljaju treće strane i prijenos kredita

A. Potreba za djelovanjem

Zašto? O kakvu je problemu riječ?

U dijelovima bankarskog sektora u EU-u nagomilali su se loši krediti kao posljedica financijske krize i krize državnog duga te recesija koje su uslijedile. Povećane razine loših kredita utječu na financijsku stabilnost jer opterećuju profitabilnost, a kasnije i likvidnost pogođenih institucija te zbog smanjenog bankovnog kreditiranja utječu na gospodarski rast. Stoga loši krediti nepovoljno utječu na funkcioniranje bankarske unije i na stvaranje unije tržišta kapitala. Kako bi se dodatno riješili problemi visoke razine loših kredita u Europi, u „Akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi” različite institucije pozivaju se na poduzimanje odgovarajućih mjera. Jedno je od njegovih ključnih područja politike razviti i poboljšati funkcioniranje sekundarnih tržišta za loše kredite, odnosno ukloniti prepreke za prijenos loših kredita s banaka na druge subjekte te pojednostavniti i uskladiti zahtjeve za pružatelje usluga servisiranja kredita. Ograničeno sudjelovanje nebankovnih subjekata uzrokovalo je smanjenje potražnje, slabljenje tržišnog natjecanja i smanjenje kupovnih cijena na sekundarnim tržištima, što odvraća banke od prodaje loših kredita. Poseban čimbenik koji odvraća ulagatelje u loše kredite od ulaska na tržište jest otežan pristup trećim stranama koje pružaju usluge servisiranja kredita, koje donedavno gotovo i nisu bile prisutne u većini država članica EU-a i posluju na segmentiranim tržištima.

Što se nastoji postići ovom inicijativom?

Pravila država članica o trećim stranama koje kupuju loše kredite od banaka vrlo su različita, kao i pravila o ponudi usluga servisiranja loših kredita kojima se ograničavaju slobodan protok loših kredita i ulagačke prilike za ulagatelje iz trećih zemalja. Opći je cilj potaknuti potražnju za lošim kreditima stvaranjem veće baze ulagatelja smanjenjem prepreka za ulazak na tržište, a time i povećanjem tržišnog natjecanja među ulagateljima. Olakšavanjem prekograničnog širenja poslovanja pružatelja usluga servisiranja kredita omogućit će im se da iskoriste ekonomiju razmjera, natječu se za prekogranično poslovanje i pružaju svoje usluge nebankovnim ulagateljima u loše kredite po nižim cijenama. Povećanim sudjelovanjem poduzeća iz trećih zemalja pojačali bi se učinci snažnijeg tržišnog natjecanja na cijene loših kredita i naknade za servisiranje kredita. Istodobno se mora osigurati zaštita prava dužnika ako se kredit prenosi s banke na nebankovnu instituciju.

Koja je dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a?

Ako se ne uvedu mjere na razini EU-a, nacionalna tržišta za loše kredite i pružatelje usluga servisiranja kredita i dalje će biti rascjepkana i nedovoljno razvijena. Iako okvir za jedinstveno tržište ne bi potpuno uklonio rascjepkanost, mjere EU-a potaknule bi prekogranično širenje poslovanja ulagatelja i pružatelja usluga servisiranja kredita kako bi se počela stvarati zajednička baza ulagatelja u svim državama članicama EU-a. Dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a obuhvaća i poticaj državama članicama za aktivnije uklanjanje regulatornih prepreka za ulazak na tržište, iako bi se nekoordiniranim mjerama politike na nacionalnoj razini samo povećala postojeća rascjepkanost tržišta.

B. Rješenja

Koje su zakonodavne i nezakonodavne opcije politika uzete u obzir? Daje li se prednost određenoj opciji? Zašto?

Uvođenjem zajedničkih neobvezujućih načela usmjerenih na najveće prepreke za ulazak na tržište u zemljama s visokim udjelom loših kredita mogla bi se smanjiti ograničenja koja se odnose na prijenos loših kredita i servisiranje kredita u onim državama članicama u kojima je to najpotrebnije, ali se time ne bi stvorilo jedinstveno tržište. Direktivom kojom se omogućuje primjena odobrenja za prekogranično poslovanje mogli bi se povećati baza ulagatelja u loše kredite i tržišno natjecanje na tržištima servisiranja kredita te bi se istodobno državama članicama omogućilo daljnje uređivanje nacionalnih specifičnosti. Uredba s jedinstvenim pravilima kojim se omogućuje primjena odobrenja za prekogranično poslovanje i obuhvaća pravila ulaska na tržište i poslovanja za ulagatelje i pružatelje usluga servisiranja kredita bila bi najbolja opcija za brzo povećanje baze ulagatelja u loše kredite i smanjenje postojećih visokih razina loših kredita u EU-u, a posebno u nekim državama članicama. Jedinstvenim pravilima postigao bi se ishod najsličniji jedinstvenom tržištu, ali to bi moglo značiti da bi ulazak na tržište u onim državama članicama u kojima je on već jednostavan mogao postati skuplji, zbog čega bi ga trebalo osmisliti tako da se smanje dodatne prepreke. Opcija kojoj se daje prednost sastoji se od obvezujućeg pravnog instrumenta kojim se usklađuju pravila o ulasku na tržište i poslovanju pružatelja usluga kupnje i servisiranja kredita. Odgovor na pitanje treba li se to provesti u obliku uredbe ili direktive ovisit će o sklonostima u pogledu politika i o tome je li važnije odabrati najdjelotvorniju mjeru ili mjeru koja ostavlja više diskrecijskog prostora na nacionalnoj razini.

Tko podržava koju opciju?

Iako je u velikoj većini odgovora primljenih tijekom javnog savjetovanja izraženo mišljenje da su postojeća veličina, likvidnost i struktura sekundarnih tržišta za loše kredite u EU-u prepreka za upravljanje lošim kreditima u EU-u i njihovo saniranje te iako većina podupire okvir EU-a za ulagatelje u loše kredite, udio manjinskog mišljenja nije zanemariv (gotovo trećina). Znatna većina podržava okvir EU-a za pružatelje usluga servisiranja kredita. Samo je mali broj ispitanika protiv njega ili je suzdržan. Gotovo svi ispitanici koji podupiru okvir EU-a za pružatelje usluga servisiranja kredita smatraju da bi taj okvir trebao obuhvaćati sustav licenciranja, a gotovo polovina njih predlaže da se njime uredi nadzor pružatelja usluge servisiranja kredita. Nekoliko ispitanika zalaže se za mjere za pristup podacima i poboljšanje transparentnosti podataka.

C. Učinci opcije kojoj se daje prednost

Koje su koristi opcije kojoj se daje prednost (ako takve opcije nema, navesti koristi glavnih opcija)?

Svim opcijama smanjili bi se troškovi ulaska ulagatelja u loše kredite i pružatelja usluga servisiranja kredita na tržište te bi se ulagatelje u loše kredite potaknulo da prošire svoje djelatnosti na nedovoljno razvijene segmente tržišta u EU-u. Ako omoguće ulagateljima u loše kredite i pružateljima usluga servisiranja kredita da posluju u cijelom EU-u, povećat će se tržišno natjecanje, što će utjecati na povećanje kupovnih cijena za loše kredite i smanjenje troškova servisiranja kredita. Pružatelji usluga servisiranja kredita moći će iskoristiti ekonomiju razmjera na jedinstvenom tržištu. Kvantifikacija se može provesti samo u okviru mogućnosti s pomoću nezadovoljavajućih podataka i metodologije čiji se svaki korak može osporiti. Ona upućuje na znatan učinak na prodaju loših kredita, tj. prodaja bi se mogla povećati sa sadašnjih otprilike 100 milijardi EUR godišnje za cijeli EU na oko 103 do 115 milijardi EUR nakon jedne godine, ovisno o usvojenoj politici. Mjerama bi se mogle smanjiti stope u nekim državama članicama za oko pola postotnog boda. Budući da se različite opcije politika odnose na manji broj dionika, koji uključuje banku koja prodaje, mogućeg kupca, pružatelja usluga servisiranja kredita i krajnjeg dužnika, i glavni učinak odnosit će se na te dionike.

Koliki su troškovi opcije kojoj se daje prednost (ako takve opcije nema, navesti troškove glavnih opcija)?

Novi propisi i njihova provedba značilo bi jednokratne troškove na razini EU-a i nacionalnoj razini. U nekim državama članicama može doći do povećanja potražnje ili zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad i licenciranja ulagatelja u loše kredite i/ili pružatelja usluga servisiranja kredita, što bi značilo veće administrativne troškove, osim ako bi naknada za postupak licenciranja u potpunosti pokrivala te troškove. Zbog nedostatka podataka i heterogenosti male količine dostupnih podataka nemoguće je procijeniti troškove. Ne očekuju se izravni učinci na okoliš.

Kakav će biti učinak na poduzeća, MSP-ove i mikropoduzeća?

Manji ulagatelji u loše kredite i poduzeća za servisiranje kredita imali bi nerazmjerno velike koristi jer bi došlo do priličnog relativnog smanjenja troškova usklađivanja sa zakonodavstvom u odnosu na njihove ukupne troškove. Učinak na prezadužene MSP-ove ovisit će o ponašanju pojedinačnih pružatelja usluga servisiranja kredita. Ovisno o pojedinačnom subjektu, pružatelji usluga servisiranja kredita mogli bi im pomoći više od banaka u oblikovanju prikladnijeg plana otplate njihovih kredita, ali bi isto tako mogli primijeniti postojeća prava dužnika strože od banaka. Sve u svemu, povećanje mogućnosti banaka da se oslobode loših kredita iz svojih bilanci prodajom kredita trebalo bi imati pozitivan učinak na cjelokupni sektor MSP-ova jer će to otvoriti prostor bankama da prošire kreditiranje na likvidna društva.

Hoće li biti znatnih učinaka na nacionalne proračune i uprave?

Ne očekuju se znatni učinci na nacionalne proračune i uprave. Ciljano smanjenje troškova usklađivanja moglo bi smanjiti administrativno opterećenje javnog sektora.

Hoće li biti drugih znatnih učinaka?

Iako se pravni odnos između krajnjeg dužnika i nositelja duga ne mijenja prijenosom lošeg kredita s banke na nebankovnog ulagatelja, velika većina sudionika u javnom savjetovanju smatra da je uključivanje trećih strana u svojstvu pružatelja usluga servisiranja kredita izazov za postojeća prava dužnika na zaštitu. Budući da neke države članice zasad pravila za pružatelje usluga servisiranja kredita primjenjuju kako bi zaštitile potrošače u kreditnim odnosima, bilo bi korisno u okvir EU-a uključiti i mjere zaštite prava dužnika.

D. Daljnje mjere

Kad će se politika preispitati?

Komisija uspostavlja program za praćenje ishoda, rezultata i učinaka ove inicijative. U programu praćenja navode se načini prikupljanja podatala i ostalih potrebnih dokaza. Komisija provodi evaluaciju ove inicijative pet godina nakon njezina stupanja na snagu na temelju prikupljenih relevantnih podataka i pokazatelja.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 14.3.2018.

SWD(2018) 76 final

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

SAŽETAK PROCJENE UČINKA

priložen dokumentu

Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala

{COM(2018) 135 final}
{SWD(2018) 75 final}

Sažetak

Procjena učinka ubrzane izvansudske naplate kolaterala za osigurane kredite društvima i poduzetnicima

A. Potreba za djelovanjem

Zašto? O kakvu je problemu riječ?

Visoke razine loših kredita utječu na financijsku stabilnost jer opterećuju profitabilnost i likvidnost pogođenih institucija te zbog smanjenog bankovnog kreditiranja utječu na gospodarski rast. Stoga loši krediti nepovoljno utječu na funkcioniranje bankarske unije i na stvaranje unije tržišta kapitala. Kako bi se dodatno riješili problemi visoke razine loših kredita u Europi, u „Akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi” Europsko vijeće poziva razne institucije na poduzimanje odgovarajućih mjera. Konkretno, kako bi se smanjio rizik problema novih loših kredita, jedno je od ključnih područja politike omogućiti bankama da djelotvorno i brzo naplate vrijednost kolaterala kada dužnici ne ispunjavaju svoje obveze po osiguranim kreditima. Štoviše, kada su postupci naplate kolaterala dugotrajni i skupi, umanjuju se mikroekonomske koristi od upotrebe kolaterala (ex ante, banke kreditiraju sve manje i/ili po višim kamatnim stopama, a ex post, banke u svojim poslovnim knjigama nagomilavaju velike količine loših kredita za koje je teško naplatiti vrijednost iz kolaterala). Postupci naplate u EU-u uglavnom se provode u sudskom postupku. Međutim, neučinkovitost sudskih sustava problem je za saniranje loših kredita u nekim državama članicama, uglavnom zbog dugotrajnosti postupaka, a ponekad i zbog preopterećenosti sudova te se zbog toga ustvari smanjuje naplaćena vrijednost za osigurane vjerovnike. Izvansudski mehanizmi naplate kolaterala kao brža i povoljnija alternativa sudskim postupcima postoje u nekim, ali ne u svim državama članicama. Izvansudski postupci vrlo su heterogeni u državama članicama, različiti su pristupi, područja primjene i učinkovitost, što nepovoljno utječe na jednakost uvjeta za banke i poslovne dužnike.

Što se nastoji postići ovom inicijativom?

Ova je inicijativa dio opsežnijeg paketa mjera za rješavanje problema loših kredita, a cilj joj je: i. osigurati da banke u svim državama članicama imaju na raspolaganju postupke izvansudske naplate kolaterala i ii. povećati djelotvornost postojećih nacionalnih mehanizama s pomoću učinkovitog alata kojim osigurani vjerovnici mogu brže naplatiti veću vrijednost u slučaju neispunjenja obveza poslovnih dužnika. To će koristiti bankama jer će spriječiti buduće nagomilavanje visokih razina loših kredita u njihovim bilancama. Budući da povećava kapacitet banaka za brzu naplatu vrijednosti na usklađen način u svim državama članicama, ova bi inicijativa trebala omogućiti bankama da odobravaju više kredita poduzećima, posebno MSP-ovima. Minimalnim skupom usklađenih obilježja izvansudskih postupaka osigurali bi se jednaki uvjeti poslovanja za banke u svim državama članicama, uključujući dostupnost veće količine prekograničnih kredita. Naposljetku, budući da se trećim stranama kao ulagateljima omogućuje da iskoriste i postupak izvansudske naplate u slučaju prodaje portfelja loših kredita, to će pozitivno utjecati na sekundarno tržište loših kredita. Olakšalo bi se utvrđivanje cijena, provođenje transakcija i veća likvidnost na tržištima kredita za paneuropske ulagatelje koji će moći poslovati pod sličnim uvjetima u cijelom EU-u iskorištavanjem ekonomije razmjera.

Koja je dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a?

Bez intervencije politike neće se moći riješiti pitanje različitog kapaciteta bankarskih sustava država članica za upravljanje lošim kreditima u korist boljeg pristupa financiranju i te bi se razlike mogle dodatno povećavati. Samo će one banke koje posluju u državama članicama u kojima su na snazi brzi i učinkoviti mehanizmi izvansudske naplate imati na raspolaganju odgovarajuće alate kojima će izbjeći ponovno nagomilavanje loših kredita. Stoga će u državama članicama u kojima takvi mehanizmi ne postoje ili dobro ne funkcioniraju postojati rizik ograničenog ili skupljeg kreditiranja poslovnih subjekata, što je u nekim državama članicama posljednja financijska kriza i pokazala. Banke koje posluju preko državnih granica i dalje će se suočavati s fragmentiranim okvirima za naplatu kolaterala i morat će procjenjivati obilježja različitih pravnih sustava, uz nepotrebne troškove i prepreke prekograničnom kreditiranju na jedinstvenom tržištu. Dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a bila bi poboljšanje jednakih uvjeta za banke i poslovne dužnike te proširenje sekundarnog tržišta za loše kredite korištenjem ekonomije razmjera. To bi koristilo cijelom EU-u jer bi se smanjili učinci prelijevanja, odnosno negativnog utjecaja problema loših kredita u jednoj državi članici na kreditiranje i gospodarstvo u drugim državama članicama zbog visoke razine međupovezanosti financijskog sustava u EU-u (a posebno u europodručju).

B. Rješenja

Koje su zakonodavne i nezakonodavne opcije politika uzete u obzir? Daje li se prednost određenoj opciji? Zašto?

U procjeni učinka u obzir su uzete sljedeće opcije politika (uz osnovni scenarij, odnosno bez djelovanja EU-a):

·prva opcija – neregulatorno djelovanje na temelju postojećih inicijativa međunarodnog usklađivanja postupaka izvansudske naplate kolaterala (instrument: preporuka),

·druga opcija – minimalno usklađivanje postupaka izvansudske naplate kolaterala (instrument: direktiva),

·treća opcija – stvaranje novog založnog prava EU-a zajedno s potpuno usklađenim postupkom izvansudske naplate (instrument: uredba).

Nakon ocjenjivanja i razmatranja učinaka utvrđeno je da se prednost daje drugoj opciji jer se njome postižu ciljevi politike i istodobno ostvaruje najveći mogući omjer koristi i troškova. Drugom opcijom ujedno se postiže i pravilna ravnoteža između ostvarenja koherentnosti na razini EU-a i ostavljanja dovoljne fleksibilnosti državama članicama za provedbu novih pravila na način koji će najmanje utjecati na njihovo nacionalno privatno (građansko, trgovačko), imovinsko i javno pravo, s obzirom na višestruke međuveze s privatnim i javnim pravom država članica. Zbog toga se od triju razmatranih opcija druga opcija smatra najproporcionalnijom.

Tko podržava koju opciju?

Trećoj opciji protivili su se dionici sa svih strana (uz vrlo malo iznimaka), uglavnom zato što bi uvođenje novog založnog prava EU-a bilo presloženo i previše bi utjecalo na nacionalne pravne sustave, tj. građansko pravo, prijenos vlasništva, zahtjeve za promidžbu, sustav nesolventnosti, uključujući rangiranje vjerovnika u slučaju nesolventnosti, te javno pravo.

Drugu opciju najviše su podržali subjekti iz bankarskog sektora, treće osobe u svojstvu ulagatelja i neke države članice koje vide korist od uspostave zajedničkog skupa obilježja kojim bi se uređivali postupci izvansudske naplate u cijelom EU-u. Međutim, neki su dionici izrazili određenu suzdržanost u pogledu interakcije tog mehanizma s postupcima restrukturiranja i postupcima u slučaju nesolventnosti (npr. obustava mehanizma tijekom postupaka restrukturiranja/postupaka u slučaju nesolventnosti) koja bi mogla utjecati na njegovu privlačnost i učinkovitost. Poslovna udruženja isto su tako djelomično podržala tu mogućnost s obzirom na očekivano smanjenje troškova zaduživanja, posebno za MSP-ove. Poslovna udruženja, kao i neke države članice, vjeruju da bi novi okvir imao veću dodanu vrijednost u onim državama članicama u kojima takav sustav ne postoji ili je neučinkovit. Naposljetku, stručna skupina smatra drugu opciju najmanje nametljivom, ali i onom kojom se istodobno postiže razumna razina usklađenosti u cijelom EU-u.

Prvu su opciju donekle podržala poslovna udruženja i neke države članice jer bi ona omogućila ciljani pristup poticanju država članica u kojima ne postoje postupci izvansudske naplate da uvedu takve postupke i izbjegle bi se smetnje u državama članicama u kojima takvi sustavi postoje. Međutim, nekoliko je dionika navelo tu opciju kao mogući budući pravac djelovanja.

C. Učinci opcije kojoj se daje prednost

Koje su koristi opcije kojoj se daje prednost (ako takve opcije nema, navesti koristi glavnih opcija)?

Primarna je funkcija instrumenta osiguranja/kolaterala smanjenje rizika od gubitaka za davatelja kredita s obzirom na podmirenje duga, tj. dužnikovu otplatu kredita. Stupanj do kojeg propisi o osiguranim transakcijama mogu poslužiti kao sredstvo za smanjenje rizika uglavnom ovisi o pravnoj učinkovitosti založnog prava na temelju nacionalnog prava i vrijednosti kolaterala u trenutku naplate. Očekuje se da će se drugom opcijom povećati učinkovitost izvansudskih mehanizama naplate kolaterala u cijelom EU-u poboljšanjem obaju aspekata te smanjenjem rizika od gubitaka za vjerovnika. Iz položaja vjerovnika to je jasna prednost: očekuje se da će se u okviru druge opcije stope naplate u EU-u povećati u prosjeku na 78 % sa sadašnje procijenjene razine od 68 % (prema podacima Svjetske banke – „Doing Business”). U zamišljenoj budućoj recesiji uz hipotetski bruto iznos novih loših kredita od 463 milijarde EUR to bi značilo veći iznos naplate od 8 milijardi EUR, tj. 2,3 % u usporedbi s osnovnim scenarijem. Poboljšanje učinkovitosti izvansudskih mehanizama naplate kolaterala u EU-u bilo bi višestruko ekonomski korisno i za dužnika, posebno zbog veće ponude kredita i boljih uvjeta za određivanje cijene kreditiranja. Prema konzervativnoj procjeni, smanjili bi se troškovi zaduživanja za poduzeća jer bi se kamatne stope smanjile za 10 baznih bodova, odnosno dugoročno bi godišnja ušteda za dužnike iznosila više od 500 milijuna EUR.

Koliki su troškovi opcije kojoj se daje prednost (ako takve opcije nema, navesti troškove glavnih opcija)?

Budući da se opcijom kojoj se daje prednost utvrđuje okvir za postupke izvansudske naplate, troškove tih postupaka uglavnom bi snosile banke/osigurani vjerovnici i poduzeća, a ne porezni obveznici kao u slučaju sudske naplate kolaterala. Ne očekuju se znatni troškovi za fizičke osobe. Nadležna tijela koja nadziru banke snosit će određene troškove u vezi s predviđenim informacijama koje banke prikupljaju o broju osiguranih kredita koji se naplaćuju izvansudskim putem.

Kakav će biti učinak na poduzeća, MSP-ove i mikropoduzeća?

MSP-ovi u svojem poslovanju ovise o financiranju banaka više od trgovačkih društava jer se trgovačka društva mogu lakše sama financirati na javnim tržištima kapitala izdavanjem obveznica ili povećanjem financiranja vlasničkim kapitalom. Budući da banke s djelotvornim i ubrzanim načinom naplate svojeg kolaterala mogu za svoje aktivnosti kreditiranja očekivati manju vjerojatnost neispunjenja obveza (jer se smanjuje moralni hazard dužnika) i manje gubitke u slučaju neispunjenja obveza (jer se vrijednost kolaterala neće smanjiti zbog dugotrajnosti sudskih postupaka), one bi smanjile svoje kamatne stope. Štoviše, povećanje stope naplate za 10 postotnih bodova u prosjeku je povezano s manjim troškovima kreditiranja za 10 do 18 baznih bodova (s tim da je taj učinak na određivanje cijena za oko 40 % snažniji za male dužnike). Osim toga, s obzirom na ranije objašnjeno smanjenje rizika (posebno manje gubitke u slučaju neispunjenja obveza), očekuje se da bi se za veći broj projekata za koje se prije nisu mogla pronaći financijska sredstva sada mogli dobiti bankovni krediti. Stoga se očekuje da će se povećati i osigurano kreditiranje te ukupna ponuda financijskih sredstava za one MSP-ove koji imaju imovinu koju mogu položiti kao kolateral.

Hoće li biti znatnih učinaka na nacionalne proračune i uprave?

Ne očekuju se znatni učinci na nacionalne proračune i uprave. Štoviše, zahvaljujući izvansudskim mehanizmima smanjit će se administrativni troškovi javnih tijela jer bi troškove intervencije svih javnih tijela u postupku naplate, kao što su bilježnik ili sudski izvršitelj, snosile strane u postupku. Osim toga, povećanjem primjene izvansudskih mehanizama (kada njihova primjena nije osporena) smanjit će se broj predmeta u kojima je potrebna intervencija sudova, čime će se rasteretiti njihovi kapaciteti.

Hoće li biti drugih znatnih učinaka?

S obzirom na moguće negativne socijalne učinke u slučaju preopsežne primjene postupka ubrzane izvansudske naplate kolaterala i radi zaštite određene kategorije davatelja kolaterala, npr. potrošača, područje primjene ograničit će se na poslovne financijske transakcije (tj. kredite između banaka i društava i poduzetnika). Potrošači će biti isključeni iz područja primjene zbog mogućih negativnih učinaka na njihovo imovinsko stanje i stečevinu. Čak će se i za poslovne dužnike iz područja primjene isključiti glavno mjesto stanovanja dužnika.

Osim toga, očekuje se da će druga opcija općenito pozitivno utjecati na zapošljavanje i poduzetništvo jer će društvima i poduzetnicima olakšati pristup financiranju. Međutim, u određenim slučajevima (na primjer kada je kolateral osnovno sredstvo poslovanja) izvansudska naplata mogla bi dovesti do toga da to društvo / taj poduzetnik ne može nastaviti obavljati svoju djelatnost, što bi moglo dovesti do toga da društvo/poduzetnik mora otpuštati radnike. Činjenica da društvo ili poduzetnik u bilo kojem trenutku mogu zatražiti od suda pokretanje postupka restrukturiranja znači da će se zaposlenicima predmetnog društva/poduzetnika osigurati sva prava i instrumenti zaštite koji su u tim postupcima radnicima dostupni. Odabrana opcija neće utjecati na prava radnika u skladu s postojećim zakonodavstvom.

D. Daljnje mjere

Kad će se politika preispitati?

Komisija provodi evaluaciju ove inicijative pet godina nakon datuma početka primjene direktive. Cilj je evaluacije procijeniti, među ostalim, djelotvornost i učinkovitost mjere u smislu ostvarivanja ciljeva predstavljenih u ovoj procjeni učinaka i odlučiti o tome jesu li potrebne nove mjere ili izmjene.