EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 28.5.2018.

COM(2018) 337 final

2018/0169(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2018) 249 final}
{SWD(2018) 249 final}
{SWD(2018) 250 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Voda je ograničeni resurs u EU-u čija se trećina područja suočava s problemima u opskrbi vodom. Zbog sve većih potreba stanovništva i klimatskih promjena raspoloživost dovoljne količine vode zadovoljavajuće kvalitete u budućnosti će biti još veći izazov za Europu. Prekomjerno zahvaćanje vode, posebno za navodnjavanje u poljoprivredi 1 , ali i za industrijsku uporabu i urbani razvoj, jedna je od glavnih prijetnji vodnom okolišu EU-a, a raspoloživost vode primjerene kvalitete ključan je uvjet za rast gospodarskih sektora koji ovise o vodi, ali i za društvo u cjelini. Procjenjuje se da su ukupni učinci suše iz 2003. na gospodarstvo iznosili najmanje 8,7 milijardi EUR (odnosi se uglavnom na mediteranske zemlje, Francusku i Ujedinjenu Kraljevinu), izmjereno kao procijenjeni gubici nastali izravno zbog suše (EK, 2007.). Neposredni učinci suše, kao što su štete u poljoprivredi i na infrastrukturi, te neizravni učinci, kao što je nesklonost ulaganju u rizično područje, mogu isto tako imati ozbiljan gospodarski učinak.

Zbog učinka klimatskih promjena učestalost i intenzitet suša i šteta koje one uzrokuju za okoliš i gospodarstvo drastično su se povećali u zadnjih trideset godina: između 1976. i 2006. broj područja i ljudi pogođenih sušama povećao se za gotovo 20 %, a ukupni troškovi nastali zbog suša iznosili su 100 milijardi EUR (EK, 2012.). Suše iz ljeta 2017. mogu dodatno ilustrirati dimenzije gospodarskih gubitaka; u skladu s prognozama, samo talijanski poljoprivredni sektor imat će gubitke od 2 milijarde EUR 2 . Očekuje se da će se taj trend nastaviti jer nestašica vode ne pogađa samo nekoliko manjih dijelova Europe, nego predstavlja problem u cijelom EU-u i ima znatne posljedice za okoliš i gospodarstvo. To pak može utjecati na konkurentnost i učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Da bi se odgovorilo na taj problem, europskim vodnim resursima trebalo bi učinkovitije upravljati. U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o nestašici vode i sušama 3 navedena je hijerarhija mjera koje bi države članice trebale uzeti u obzir pri rješavanju problema nestašice vode i suša te je istaknuto da ušteda vode mora postati prioritet i da bi trebalo istražiti sve mogućnosti za poboljšanje učinkovitosti potrošnje vode. Kao dio integriranog pristupa upravljanju vodama, osim štednje vode, pročišćene otpadne vode iz postrojenja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda pouzdana su alternativna vodoopskrba za različite svrhe. Od svih njih, poljoprivredno navodnjavanje ima najveći potencijal za veću primjenu ponovne uporabe vode i može najviše pridonijeti smanjenju nestašice vode u Europi. Ponovnom uporabom pročišćenih otpadnih voda općenito se manje utječe na okoliš nego primjerice prijenosom vode ili desalinizacijom i ostvaruje se niz gospodarskih i društvenih koristi te koristi za okoliš. Nadalje, time se produljuje životni ciklus vode, čime se pomaže očuvanju vodnih resursa i u potpunosti poštuju ciljevi kružnog gospodarstva. Iako je očito da se samom ponovnom uporabom vode u EU-u ne bi mogli riješiti problemi nestašice vode, primjena praksi ponovne uporabe vode još uvijek nije dosegnula svoj puni potencijal, a same se prakse znatno razlikuju među državama članicama.

Potreba za rješavanjem ovog problema na razini EU-a potvrđena je u Komunikaciji Komisije iz 2012. „Plan zaštite europskih vodnih resursa” (COM(2012) 673). U Provjeri prikladnosti politike EU-a o slatkim vodama (SWD(2012) 393), objavljenoj u studenome 2012. kao sastavni dio Plana, zaključeno je da se radi rješavanja problema nestašice vode „treba još više oslanjati na alternativne mogućnosti vodoopskrbe koje imaju manji učinak na okoliš”. Komunikacija Komisije „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015) 614) sadržava niz mjera za promicanje ponovne uporabe vode, uključujući i pripremu zakonodavnog prijedloga o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode u svrhu navodnjavanja i napajanja podzemnih voda. Taj je prijedlog uključen u Program rada Europske komisije za 2017. i 2018. jer pridonosi političkim prioritetima koje je Komisija utvrdila za promicanje gospodarstva koje je u većoj mjeri kružno. Osim toga, njime se može upotpuniti planirana buduća modernizacija zajedničke poljoprivredne politike. 4 Naposljetku, predloženom se Uredbom pridonosi provedbi ciljeva održivog razvoja u EU-u, posebno šestog cilja održivog razvoja „Čista voda i odvodnja” kojim se utvrđuje cilj da se na svjetskoj razini do 2030. znatno poveća recikliranje i sigurna ponovna uporaba vode.

U svojim zaključcima o komunikacijama Komisije o planu zaštite europskih vodnih resursa i o kružnom gospodarstvu te u zaključcima o održivom upravljanju vodama (11902/16) Vijeće se sa zanimanjem osvrnulo na namjeru da se pitanje ponovne uporabe vode riješi zakonodavnim prijedlogom. Nadalje, Europski parlament u svojoj Rezoluciji iz rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative „Right2Water” i Odbor regija u svojem mišljenju iz prosinca 2016. „Učinkovit sustav upravljanja vodama: osmišljavanje inovativnih rješenja” potaknuli su Komisiju da izradi zakonodavni okvir za ponovnu uporabu vode.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

U ovom trenutku postoje dva instrumenta EU-a u čijim se odredbama utvrđuje važnost i potiče ponovna uporaba vode, međutim u njima se ne određuju uvjeti za ponovnu uporabu:

·Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EZ): u njezinu Prilogu VI. dijelu B ponovna uporaba vode navodi se kao jedna od mogućih dodatnih mjera,

·Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ): u njezinu članku 12. propisuje se, kao dio uvjeta za ispuštanje otpadnih voda, sljedeće: „Pročišćene otpadne vode ponovno će se koristiti kad god je moguće. Putovi odlaganja moraju biti takvi da se minimaliziraju štetni utjecaji na okoliš”.

U Okvirnoj direktivi o vodama rješavanje pitanja nestašice vode jedan je od ključnih aspekata upravljanja vodama. Tim se zakonodavstvom, među ostalim, utvrđuje središnji cilj postizanja dobrog stanja europskih voda do 2015. Njime se od država članica zahtijeva da odrede značajke stanja svojih voda u smislu pritisaka zbog ljudskih aktivnosti te da utvrde „programe mjera” za postizanje dobrog stanja. Ti su programi dio planova upravljanja riječnim slivovima koje treba preispitati i dostaviti Europskoj komisiji svakih šest godina. Godine 2007., u okviru politike EU-a o nestašici vode i sušama (COM(2007) 414) razmatralo se uključivanje planova za suzbijanje nestašice vode u planove upravljanja riječnim slivovima, uključujući odgovarajuće određivanje cijene vode i primjenu ekoloških zahtjeva za riječne tokove. Utvrđena je hijerarhija mjera koje bi države članice trebale uzeti u obzir pri rješavanju problema nestašice vode i suša, u kojoj se prednost daje mjerama štednje i učinkovite potrošnje vode, dok bi se dodatna infrastruktura za opskrbu vodom trebala uzeti u obzir samo kao opcija u slučaju kad su sve ostale opcije iscrpljenje. Predloženu Uredbu o ponovnoj uporabi vode treba razmatrati u okviru takvog integriranog pristupa upravljanju vodama. Nadalje, predloženom Uredbom dopunit će se Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda.

Prijedlog uredbe bio bi u skladu s postojećim zakonodavnim okvirom EU-a za vode te bi ga dopunjavao ne snižavajući pritom primjenjive razine zaštite okoliša; to se posebno odnosi na:

·Okvirnu direktivu o vodama, Direktivu o podzemnim vodama, Direktivu o standardima kvalitete okoliša, Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, Direktivu o mulju iz otpadnih voda, Okvirnu direktivu o otpadu, Uredbu o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija te Direktivu o nitratima,

·sigurnost hrane, posebno Uredbu o higijeni hrane.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Opći cilj prijedloga u potpunosti je u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš 5 te, na globalnoj razini, s UN-ovim Programom održivog razvoja do 2030. i ostvarenjem šestog cilja održivog razvoja „Svima osigurati pristup vodi i odvodnji”, posebno u pogledu dvaju sljedećih ciljeva:

·do 2030. poboljšati kvalitetu vode smanjenjem onečišćenja, uklanjanjem otpada i smanjenjem ispuštanja opasnih kemikalija i materijala, smanjenjem za polovinu udjela nepročišćenih otpadnih voda te znatnim povećanjem recikliranja i sigurne ponovne uporabe na globalnoj razini,

·do 2030. znatno povećati učinkovitost uporabe vode u svim sektorima te osigurati održivo crpljenje slatke vode i snabdijevanje njome kako bi se riješilo pitanje nestašice vode te znatno smanjiti broj ljudi koji se suočavaju s nestašicom vode.

Prijedlogom bi se pridonijelo provedbi i nekoliko drugih politika EU-a, posebno politici EU-a u području prilagodbe klimatskim promjenama i politici sprečavanja katastrofa te inicijativi „Europa koja se učinkovito koristi resursima” – vodećoj inicijativi u okviru strategije Europa 2020.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 192. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (bivši članak 175. Ugovora o osnivanju Europske zajednice) s obzirom na to da je glavni cilj očuvati, zaštititi i poboljšati kvalitetu okoliša; zaštiti zdravlje ljudi, pridonijeti razboritom i racionalnom korištenju prirodnim bogatstvima te promicanju mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema povezanih s okolišem, a posebno mjera za borbu protiv klimatskih promjena. Očekuje se da će se prijedlogom pridonijeti i funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

EU s državama članicama dijeli nadležnost za uređenje pitanja okoliša i zdravlja u sektoru vode. To znači da EU može donositi zakonodavstvo isključivo u mjeri u kojoj je to dopušteno Ugovorima te mora poštovati načela nužnosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti.

Ciljevi ove Uredbe, to jest zaštita okoliša i zdravlja ljudi od štetnih učinaka bilo kakvog onečišćenja obnovljene vode, ostvarit će se utvrđivanjem minimalnih zahtjeva za kvalitetu vode, praćenje i preventivne mjere te ključnih zadaća upravljanja rizicima na razini Unije.

Kad je riječ o zaštiti okoliša, djelovanje na razini EU-a u području upravljanja vodama opravdano je jer je 60 % riječnih slivova EU-a međunarodne prirode i dijeli ih između dvije i 19 zemalja (Dunav); stoga mjere koje poduzima jedna ili nekoliko država članica nisu dovoljne, na primjer u odnosu na kvantitativne aspekte upravljanja vodama i prekograničnog onečišćenja voda. Nadalje, ako države članice budu djelovale samostalno, tehničke prepreke ponovnoj uporabi vode i s tim povezani troškovi vjerojatno će biti nepotrebno veliki.

Djelovanje EU-a u pogledu ponovne uporabe vode za poljoprivredno navodnjavanje opravdano je kako bi se spriječilo da različiti zahtjevi u pojedinačnim područjima nadležnosti negativno utječu na jednakost uvjeta (npr. za poljoprivrednike i uzgajivače) i stvaraju prepreke unutarnjem tržištu, posebno za primarne poljoprivredne proizvode. Osim toga, različiti zahtjevi mogu se upotrijebiti i kao argument za ograničavanje uvoza prehrambenih proizvoda iz država članica za koje se sumnja da imaju blaže zahtjeve, kao na primjer u slučaju epidemije bakterije E. coli 2011. 6 Trenutačna situacija ne jamči ravnopravne uvjete za proizvođače hrane iz različitih zemalja; trenutačnim regulatornim okvirom EU-a još nisu obuhvaćeni posebni modaliteti poljoprivrednih proizvoda koji se navodnjavaju pročišćenom otpadnom vodom. Rješavanje tih prepreka primjeren je odgovor na razini EU-a, uzimajući u obzir politike EU-a u području sigurnosti hrane, zdravlja, poljoprivrede, klime i energetike.

Djelovanje EU-a dodatno opravdava i činjenica da su različiti i promjenjivi zahtjevi u pojedinačnim područjima nadležnosti prepreka stvaranju ravnopravnih uvjeta za ulaganja u inovacije i za ponovnu uporabu vode. Nije vjerojatno da nacionalni regulatori mogu koordinirati usklađivanje svojih regulatornih zahtjeva jer je broj uključenih država članica prevelik i u stalnom je porastu.

•Proporcionalnost

Pročišćene otpadne vode mogu se upotrijebiti u različite svrhe. U Komunikaciji Komisije „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” iz 2015. (COM/2015/614) i u Procjeni učinka utvrđeno je da je poljoprivredno navodnjavanje glavni potencijalni izvor potražnje za ponovnom uporabom vode jer ima najveći potencijal u smislu većeg iskorištavanja, smanjenja nestašice vode i važnosti za EU.

•Odabir instrumenta

U procjeni učinka izvršenoj za ovaj Prijedlog razmatran je čitav niz pravnih instrumenata, odnosno izmjena jedne od postojećih direktiva, donošenje nove direktive ili uredbe ili donošenje smjernica.

Kada se razmatralo novo zakonodavstvo o ponovnoj uporabi vode, jedna od mogućnosti bila je izmjena postojećeg okvira u kojem se ponovna uporaba vode već spominje, posebno Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Međutim, u slučaju izmijenjene ili nove direktive od svih bi se država članica zahtijevalo da je prenesu u nacionalno zakonodavstvo. Iako je ponovna uporaba vode zasigurno obećavajuća opcija za brojne države članice, potrebno je uzeti u obzir da u ovom trenutku samo šest država članica (Cipar, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija i Portugal) primjenjuje zahtjeve u pogledu ponovne uporabe vode (propisane zakonodavstvom ili nacionalnim neregulatornim normama). Izmijenjena ili nova direktiva podrazumijevala bi njezino prenošenje u zakonodavstvo svih država članica i njome bi se nužno omogućila fleksibilnost u prenošenju zahtjeva. Iako bi se time uzele u obzir razlike u EU-u, to bi predstavljalo ozbiljno ograničenje u ostvarivanju ciljeva, posebno u pogledu minimalnog usklađenja zahtjeva za obnovljenu vodu i metodologije upravljanja rizicima, kao i uspostave ravnopravnih uvjeta. To je ograničenje već utvrđeno u „Planu zaštite europskih vodnih resursa”, u kojem je uredba na kraju bila jedina opcija regulatorne politike koja je bila detaljno ocijenjena. Fleksibilnost radi prilagodbe lokalnim uvjetima, što je i glavni argument za donošenje direktive ili za izmjenu direktive, može se postići drugim alatima, posebno predloženim uvođenjem zajedničkog upravljanja rizicima.

Kad je riječ o obliku pravnog instrumenta, u procjeni učinka prikladnom se smatraju i direktiva i uredba, pri čemu svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke. Uredbom bi se bolje odgovorilo na poticajnu prirodu inicijative, posebno za one države članice u kojima se ponovna uporaba vode smatra korisnom ili u kojima već postoji poslovni interes za razvojem tehnologija za ponovnu uporabu vode. Direktiva bi možda omogućila lakšu fleksibilnost u smislu utvrđivanja strožih nacionalnih zahtjeva, ali bi istodobno svim državama članicama prouzročila veće opterećenje u pogledu prenošenja, iako u ovom trenutku ponovna uporaba vode nije relevantna svim državama članicama.

Naposljetku je kao najprimjereniji instrument za postizanje ciljeva odabrana uredba, i to zbog sljedećih razloga:

·bila bi izravno primjenjiva na poslovne subjekte (a ne samo na države članice), čime bi se poticao odziv tržišta, moguće čak i u onim državama članicama koje se trenutačno ne suočavaju s problemom nestašice vode ali u kojima se proizvode dobre „zelene” tehnologije. To bi moglo imati pozitivan učinak na istraživanje i inovacije, kao i na pojavu novih tehnologija i novih poslovnih prilika na unutarnjem tržištu,

·Uredba bi stupila na snagu brže od bilo koje potencijalne buduće izmjene Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (čija je evaluacija u tijeku i planira se završiti 2019.; svaki kasniji zakonodavni prijedlog za izmjenu bio bi moguć jedino nakon procesa procjene učinka), čime bi se brže ostvario glavni cilj rješavanja problema nestašice vode.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

•Ex post evaluacija/provjera primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Potreba za rješavanjem ovog problema na razini EU-a potvrđena je u Komunikaciji Komisije iz 2012. „Plan zaštite europskih vodnih resursa” (COM(2012) 673). U Provjeri prikladnosti politike EU-a o slatkim vodama (SWD(2012) 393), objavljenoj u studenome 2012. kao sastavni dio Plana, ocijenjeni su rezultati poduzetih mjera, u području zaštite okoliša i drugim područjima politika, u postizanju ciljeva koji su već dogovoreni u okviru vodne politike. Utvrđene su i glavne praznine koje treba popuniti kako bi se učinkovitije ostvarili ciljevi u području zaštite okoliša. U pogledu ponovne uporabe otpadnih voda, u Provjeri prikladnosti zaključeno je da se radi rješavanja problema nestašice vode „treba još više oslanjati na alternativne mogućnosti vodoopskrbe koje imaju manji učinak na okoliš”.

•Savjetovanja s dionicima

Proces savjetovanja o mogućoj novoj inicijativi EU-a o ponovnoj uporabi vode započeo je 2012. i odvijao se do srpnja 2017. u različitim oblicima, kako organiziranim tako i ad hoc. Provedba strategije savjetovanja uključivala je prikupljanje i analiziranje prijedloga i komentara koje su dali brojni dionici, kao i dva javna savjetovanja putem interneta.

Tijekom prvog javnog savjetovanja na internetu koje se odvijalo od 30. srpnja do 7. studenoga 2014. primljeno je 506 komentara i prijedloga.  Drugo javno savjetovanje na internetu odvijalo se od 28. listopada 2016. do 27. siječnja 2017. i bilo je usmjereno na detaljnije opcije politike za utvrđivanje minimalnih zahtjeva za ponovnu uporabu vode u svrhu navodnjavanja i napajanja podzemnih voda. Zaprimljeno je ukupno 344 prijedloga i komentara. U javnom savjetovanju putem interneta koje se održalo 2016. i 2014. 60 % do 80 % svih ispitanika podržalo je regulatorni okvir EU-a. Osim toga, više od 80 % ispitanika koji su sudjelovali u javnom savjetovanju putem interneta održanom 2014. smatralo je da se pravno obvezujućim minimalnim standardima EU-a može učinkovito osigurati da prakse ponovne uporabe vode budu sigurne za okoliš i zdravlje. Ispitanici koji su uglavnom kao instrument podržavali uredbu EU-a, u oba slučaja, bili su predstavnici privatnih poduzeća, sektora odvodnje, sektora vode za piće, prehrambene industrije te sektora zaštite okoliša i/ili iz južnih država članica EU-a.

Među ispitanicima prevladava percepcija da se ponovnom uporabom vode u svrhu navodnjavanja ili punjenja vodonosnika ostvaruju koristi s obzirom na raspoloživost vodnih resursa, u kontekstu problema u opskrbi vodom ili nestašice vode, neodrživog zahvaćanja vode i klimatskih promjena (mišljenje više od 70 % ispitanika iz i unutar različitih kategorija ispitanika). Veliki broj ispitanika isto tako smatra da ponovna uporaba vode može pridonijeti kvaliteti vode vodnih tijela jer se time podzemne vode čuvaju od zaslanjivanja. Nadalje, brojni ispitanici smatraju da je ponovna uporaba vode način povećanja učinkovitog korištenja resursima, poticanja inovacija i pridonošenja gnojidbi tla, iako se te koristi smatraju umjerenijima od prethodno navedenih.

S druge strane, ispitanici su manje skloni percipirati uštede troškova za javna tijela, povećane prihode ili uštedu energije ili ugljika kao koristi koje proizlaze iz ponovne uporabe vode. Analiza po kategorijama ispitanika konkretno pokazuje da zemlje koje su redovito izložene problemima u opskrbi vodom i južne države članice EU-a percipiraju znatno brojnije i veće koristi nego druge kategorije ispitanika. Vidljiva je znatna suglasnost u pogledu tih koristi među ispitanicima iz sektora odvodnje, sektora vode za piće, sektora zaštite okoliša i gospodarskog sektora.

Različiti prijedlozi i komentari primljeni od ciljanih dionika 7 sažeto su navedeni u Sažetom izvješću o aktivnostima savjetovanja u Prilogu II. Izvješću o procjeni učinka. Primljeni prijedlozi i komentari te utvrđeni nalazi upotrijebljeni su tijekom pripreme procjene učinka i ažuriranja znanstvene osnove za ovaj Prijedlog (Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) u Prilogu 7. Izvješću o procjeni učinka) te su dodatno iskorišteni u postupku donošenja informiranih odluka u pogledu prijedloga Uredbe o ponovnoj uporabi vode na razini EU-a.

Savjetovanje sa stručnjacima iz država članica i organizacijama dionika

Savjetovanje je održano u okviru Zajedničke provedbene strategije za provedbu Okvirne direktive o vodama. O ponovnoj uporabi vode raspravljalo se na šest sastanaka bivše Radne skupine za programe mjera (u rujnu i studenome 2013., ožujku i listopadu 2014. te ožujku i listopadu 2015.). U program rada za razdoblje 2016.–2018. u okviru Zajedničke provedbene strategije uključena je i posebna aktivnost u vezi s ponovnom uporabom vode, kao dodatna aktivnost u okviru povezanih mjera, kao i ad hoc radna skupina koja se redovito sastajala. 8  

•Prikupljanje i primjena stručnih znanja

Zakonodavni prijedlog i procjena učinka temelje se na opsežnom korpusu potkrepljujućih dokaza, kako je navedeno u radnom dokumentu službi Komisije. Glavni izvori informacija za procjenu učinka predložene Uredbe bili su procjena učinka iz 2012. izrađena za Plan zaštite europskih vodnih resursa te naknadne popratne studije, kao i znanstvena osnova koju je razvio JRC (minimalni zahtjevi kvalitete), zajedno s hidrološkim modeliranjem koje je izvršio Zajednički istraživački centar. Osim toga, ocijenjeni su i posebni aspekti, i to učinci na inovacije i teritorijalni učinci.

Za potrebe izrade ovog Prijedloga JRC je u prvoj fazi analizirao dostupne znanstvene, tehničke i pravne spoznaje o ponovnoj uporabi vode u poljoprivrednom navodnjavanju i punjenju vodonosnika. Dokumenti koji su bili osnova za utvrđivanje prijedloga minimalnih zahtjeva kvalitete uključivali su:

·regulatorni okvir na razini EU-a za zaštitu zdravlja i okoliša,

·zakonodavstvo i smjernice o ponovnoj uporabi vode koji su na snazi u državama članicama, kao i njihovo iskustvo u primjeni sustava ponovne uporabe vode,

·referentne smjernice i propise o ponovnoj uporabi vode koji se primjenjuju u svijetu,

·dodatne znanstvene podatke koji su se smatrali relevantnima za temu o kojoj je riječ.

Tijekom izrade znanstvene osnove za ovaj Prijedlog JRC je primijenio stupnjevani pristup savjetovanju. U prvoj je fazi JRC od skupine odabranih stručnjaka iz akademske zajednice, vodnog sektora i WHO-a zatražio da iznesu svoje prijedloge i mišljenja te dostave primjedbe na nacrt prijedloga. U drugoj su fazi države članice bile službeno obaviještene putem Ad hoc skupine za ponovnu uporabu vode, pri čemu im je JRC u tri navrata predstavio odgovarajuće verzije prijedloga. Pisane primjedbe koje su dostavile države članice dokumentirane su, a odgovori JRC-a razaslani. Osim toga, JRC je na nekoliko javnih događanja i znanstvenih sastanaka predstavio napredak rada. Te su prezentacije održane, među ostalim, i u okviru Skupine za vode Europskog parlamenta, Akcijske skupine za ponovnu uporabu vode Europskog inovacijskog partnerstva za vode, Jedanaeste međunarodne konferencije Međunarodnog udruženja za vode o obnovi i ponovnoj uporabi vode, kao i u okviru projekta „Novi izazovi i prilike u području ponovne uporabe otpadnih voda” koji se provodi u okviru programa COST NEREUS. S obzirom na osjetljivost pitanja zdravlja i okoliša te povjerenja javnosti u praksu ponovne uporabe vode, u trećoj su fazi od neovisnog Znanstvenog odbora za zdravstvene, okolišne i nove rizike (SCHEER) i Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) zatražena znanstvena mišljenja koja su uzeta u obzir pri izradi završne verzije dokumenta ili je, ako to nije učinjeno, navedeno obrazloženje. Cijeni se i doprinos koji su dali stručnjaci s kojima se tijekom procesa savjetovalo kako bi u kritičkim raspravama dali svoje primjedbe, prijedloge i mišljenja o dokumentu.

•Procjena učinka

•Primjerenost propisa i pojednostavljivanje

•Temeljna prava

Ovim bi se Prijedlogom pridonijelo primjeni članka 37. o zaštiti okoliša Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog se uglavnom odnosi na regulatorne mjere koje nemaju izravni utjecaj na operativne rashode. Tijekom konkretne provedbe, čiji se početak očekuje tek 2021., može doći do ograničenog utjecaja na resurse Europske agencije za okoliš (EEA). Međutim, to će u svakom slučaju biti pokriveno financijskom omotnicom i raspodjelom osoblja za EEA u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.

5.OSTALI DIJELOVI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Transparentnost i pristup informacijama ključan su aspekt za promicanje povjerenja u sigurnost obnovljene vode među korisnicima i širom javnošću. Stoga je naglasak stavljen na pružanje informacija javnosti, a ne na tradicionalne obveze izvješćivanja. Zahtjevi u pogledu praćenja u prvom će redu biti propisani za operatere postrojenja za obnovu vode, a države članice morati će osigurati da informacije budu dostupne javnosti na internetu.

Predložena uredba sadržava dodatne zahtjeve u pogledu praćenja kvalitete obnovljene vode. Države članice provjeravaju usklađenost s uvjetima iz dozvole na temelju podataka o praćenju dobivenih u skladu s ovim Prijedlogom uredbe, Okvirnom direktivom o vodama i Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te na temelju drugih relevantnih informacija. Države članice objavljuju rezultate provjere usklađenosti te osiguravaju da Komisija ima pristup relevantnim podacima.

Komisija će utvrditi detaljna pravila o formatu i predstavljanju informacija koje trebaju biti dostupne javnosti na internetu. Zahtjevi će biti razvijeni u suradnji sa stručnjacima iz država članica uzimajući u obzir zaključke provjere prikladnosti praćenja politike EU-a u području okoliša i izvješćivanja o njoj te mjere koje iz nje proizlaze, posebno u pogledu uporabe naprednih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT).

S obzirom na očekivani razvoj znanja i okvira politike u pogledu kontaminanata koji izazivaju novu zabrinutost, prijedlog sadržava odredbu kojom se predviđa prilagodba priloga tehničkom i znanstvenom napretku, kao i zahtjev za evaluaciju.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Članak 1. – Predmet i svrha

Ovim se člankom utvrđuju ciljevi prijedloga, a to su utvrđivanje minimalnih zahtjeva za kvalitetu i praćenje vode te određivanje ključnih zadaća upravljanja rizicima kako bi se zajamčilo da je ponovna uporaba pročišćenih otpadnih voda sigurna, rješava pitanje nestašice vode i pridonosi učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Članak 2. – Područje primjene

Ovim se člankom utvrđuje da se predložena Uredba primjenjuje na obnovljenu vodu namijenjenu za posebne svrhe koje su navedene u Prilogu I. odjeljku 1., a to je poljoprivredno navodnjavanje.

Članak 3. – Definicije

U ovom se članku navode definicije pojmova upotrijebljenih u predloženoj Uredbi.

Članak 4. – Obveze operatera postrojenja za obnovu vode u pogledu kvalitete vode

Ovim se člankom definiraju minimalni zahtjevi koji se moraju ispuniti prije nego što se obnovljena voda može upotrijebiti za poljoprivredno navodnjavanje. Upućuje se na Prilog I. u kojem su utvrđeni minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete i praćenja obnovljene vode te dodatni zahtjevi iz članka 7. na temelju upravljanja rizicima kako je utvrđeno u članku 5.

Članak 5. – Upravljanje rizicima

Ovim se člankom utvrđuje postupak upravljanja rizicima koji operater postrojenja za obnovu vode treba provesti u suradnji s relevantnim stranama (krajnjim korisnikom obnovljene vode, postrojenjem za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji isporučuje vodu postrojenju za obnovu vode itd.). Operater postrojenja za obnovu vode izrađuje Plan upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode u kojemu se utvrđuju dodatni zahtjevi za daljnje ublažavanje rizika, a koji će biti sastavni dio dozvole koju izdaje nadležno tijelo. Plan upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode mora se temeljiti na ključnim načelima upravljanja rizicima kako su utvrđeni u Prilogu II. prijedlogu. Predviđeno je donošenje delegiranog akta kako bi se utvrdile tehničke specifikacije kojima se mogu dopuniti ključne zadaće upravljanja rizicima, kako je utvrđeno u Prilogu II.

Članak 6. – Zahtjev za izdavanje dozvole za isporuku obnovljene vode

Ovim se člankom utvrđuje postupak podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za isporuku obnovljene vode, uključujući popis dokumenata koje podnositelj zahtjeva treba dostaviti.

Članak 7. – Izdavanje dozvole

Ovim se člankom utvrđuju obveze relevantnih subjekata u postupku izdavanja dozvole. Nadalje, njime se utvrđuju uvjeti koje treba uključiti u dozvolu te zahtjev da se barem svakih pet godina provede revizija dozvole.

Članak 8. – Provjera usklađenosti

Ovim se člankom utvrđuje obveza nadležnih tijela da provjere usklađenost obnovljene vode s uvjetima navedenima u dozvoli. Njime se utvrđuju i pravila postupanja u slučaju neusklađenosti ili incidenata koji su posljedica neusklađenosti s predloženom Uredbom.

Članak 9. – Suradnja među državama članicama

Ovim se člankom predviđaju modaliteti za razmjenu informacija među nadležnim tijelima država članica, kada je to relevantno, prije izdavanja dozvole za ponovnu uporabu vode.

Članak 10. – Obavješćivanje javnosti

U skladu sa zaključcima provjere prikladnosti izvješćivanja, ovim se člankom propisuju informacije koje države članice trebaju pružiti javnosti. Namjera je povećati transparentnost koja bi dovela do većeg povjerenja potrošača u ponovnu uporabu vode i razumijevanja učinaka ove Uredbe na veću primjenu ponovne uporabe vode. Predviđeno je donošenje provedbenog akta kojim bi se utvrdila detaljna pravila o formatu i predstavljanju informacija koje treba pružiti.

Članak 11. – Informacije o praćenju provedbe

U skladu sa zaključcima provjere prikladnosti izvješćivanja, ovim se člankom utvrđuje postupak za prikupljanje relevantnih podataka o provedbi predložene Uredbe s ciljem smanjenja administrativnog opterećenja (s pomoću suvremenih alata IKT-a i usmjeravanjem na izvješća koja se temelje na pokazateljima) i osiguravanja transparentnosti i odgovornosti prema građanima. Ovim se člankom predviđa da države članice uspostave skupove podataka koji sadržavaju informacije o ponovnoj uporabi vode, koristeći se, koliko god je to izvedivo, podacima iz trenutačnih kanala izvješćivanja u okviru Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Okvirne direktive o vodama. Skupovi podataka trebali bi biti uspostavljeni u skladu s Direktivom INSPIRE. U tu je svrhu predviđena potpora Europske agencije za okoliš, čija će uloga biti i ta da redovito pristupa podacima i Komisiji dostavlja preglede provedbe Uredbe na razini Unije, koji će se upotrebljavati i u kontekstu budućih evaluacija Uredbe (članak 13.). Predviđeno je donošenje provedbenog akta kojim bi se utvrdila detaljna pravila o formatu i predstavljanju informacija koje treba pružiti.

Članak 12. – Pristup pravosuđu

Ovaj je članak u skladu s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima i njime se provodi Aarhuška konvencija u pogledu pristupa pravosuđu. Trebalo bi biti moguće da građani i nevladine organizacije zatraže pravno preispitivanje odluka koje donesu države članice na temelju ove Uredbe.

Članak 13. – Evaluacija

Ovim se člankom uspostavlja okvir za buduće evaluacije Uredbe (u smislu Komisijinih smjernica za bolju regulativu). Predviđeno je da se prva evaluacija provede šest godina nakon stupanja na snagu Uredbe.

Članak 14. – Izvršavanje delegiranih ovlasti

Riječ je o standardnom članku za donošenje delegiranih akata.

Članak 15. – Postupak odbora

Riječ je o standardnom članku za donošenje provedbenih akata.

Članak 16. – Sankcije

Riječ je o standardnom članku o sankcijama.

Članak 17. – Stupanje na snagu i primjena

Ovim se člankom utvrđuje datum stupanja na snagu i datum početka primjene, tj. godinu dana nakon stupanja na snagu kako bi se državama članicama ostavilo dovoljno vremena da se prilagode Uredbi, kao i za izradu provedbenog akta kojim se osigurava ujednačena primjena upravljanja rizicima.

Prilog I. – Uporaba i minimalni zahtjevi

Odjeljak 1. – Uporaba obnovljene vode

U ovom se odjeljku utvrđuju primjene obnovljene vode, to jest poljoprivredno navodnjavanje.

Odjeljak 2. – Minimalni zahtjevi

U ovom se dijelu utvrđuju razredi obnovljene vode i poljoprivredne svrhe u koje se upotrebljavaju (tablica 1.). U dijelu (a) utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete vode kako ih je utvrdio JRC na temelju prakse u državama članicama i u svijetu (tablica 2.).

U dijelu (b) utvrđuju se zahtjevi u pogledu praćenja za obnovljenu vodu (tablica 3.) te praćenje radi provjere valjanosti za najstroži razred A (tablica 4.).

Prilog II. – Ključne zadaće upravljanja rizicima

U ovom se Prilogu utvrđuju pojedinosti u pogledu zadaća koje mora izvršiti operater postrojenja za obnovu vode radi izrade Plana upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode, utvrđivanja dodatnih zahtjeva koji će se uključiti u dozvolu te provedbe sustava ponovne uporabe vode.

2018/0169 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 13 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 14 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Vodni resursi Unije pod sve su većim opterećenjem, što za posljedicu ima nestašicu vode i pogoršanje njezine kvalitete. Konkretno, klimatske promjene i suše znatno pridonose pritisku na raspoloživost slatke vode koji je uzrokovan urbanim razvojem i poljoprivredom. 

(2)Sposobnost Unije da odgovori na sve veće pritiske na vodne resurse mogla bi se poboljšati širom ponovnom uporabom pročišćenih otpadnih voda. U Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 15 ponovna uporaba vode navodi se kao jedna od dopunskih mjera koje države članice mogu odlučiti primjenjivati kako bi ostvarile ciljeve Direktive u pogledu postizanja dobrog kvantitativnog i kvalitativnog stanja površinskih i podzemnih voda. Direktivom Vijeća 91/271/EEZ 16 zahtijeva se da se pročišćene otpadne vode ponovno upotrijebe kad god je to primjereno.

(3)U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Plan zaštite europskih vodnih resursa” 17 ponovna uporaba vode navodi se kao alternativna mogućnost opskrbe vodom za navodnjavanje ili industrijske potrebe koja zahtijeva pozornost Unije.

(4)U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću „Rješavanje problema nestašice vode i suše u Europskoj uniji” 18 navodi se hijerarhija mjera koje bi države članice trebale uzeti u obzir pri upravljanju nestašicom vode i sušama. Navodi se da u regijama u kojima su provedene sve preventivne mjere u skladu s hijerarhijom mjera za rješavanje problema s vodom, a u kojima su potrebe za vodom i dalje veće od raspoloživih resursa, dodatna infrastruktura za opskrbu vodom može, u nekim okolnostima i uzimajući u obzir dimenziju troškova i koristi, biti alternativni pristup ublažavanju posljedica velikih suša.

(5)Komisija se u svojem Akcijskom planu za kružno gospodarstvo 19 obvezala na poduzimanje niza mjera za promicanje ponovne uporabe pročišćenih otpadnih voda, uključujući izradu zakonodavnog prijedloga o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode. 

(6)Smatra se da se ponovnom uporabom primjereno pročišćenih otpadnih voda, na primjer iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili industrijskih postrojenja, manje utječe na okoliš nego drugim alternativnim metodama opskrbe vodom kao što transport vode ili desalinizacija, ali u Uniji se takva ponovna uporaba primjenjuje samo u ograničenoj mjeri. Čini se da je to djelomično posljedica nedostatka zajedničkih okolišnih i zdravstvenih standarda EU-a za ponovnu uporabu vode i, posebice u pogledu poljoprivrednih proizvoda, mogućih prepreka slobodnom kretanju proizvoda navodnjavanih obnovljenom vodom.

(7)Zdravstveni standardi u pogledu higijene hrane za poljoprivredne proizvode navodnjavane obnovljenom vodom mogu se postići jedino ako se zahtjevi u pogledu kvalitete obnovljene vode namijenjene poljoprivrednom navodnjavanju znatno ne razlikuju među državama članica. Usklađivanjem zahtjeva pridonijet će se učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta u pogledu takvih proizvoda. Stoga je primjereno uvesti minimalno usklađivanje utvrđivanjem minimalnih zahtjeva u pogledu kvalitete vode i praćenja. Ti bi se minimalni zahtjevi trebali sastojati od minimalnih parametara za obnovljenu vodu i drugih strožih ili dodatnih zahtjeva u pogledu kvalitete koje prema potrebi propisuju nadležna tijela zajedno s relevantnim preventivnim mjerama. Kako bi se utvrdili stroži ili dodatni zahtjevi u pogledu kvalitete vode, operateri postrojenja za obnovu vode trebali bi vršiti ključne zadaće upravljanja rizicima. Parametri se temelje na tehničkom izvješću Komisijina Zajedničkog istraživačkog centra i odražavaju međunarodne standarde za ponovnu uporabu vode.

(8)Poštovanjem minimalnih zahtjeva za ponovnu uporabu vode pridonijelo bi se postizanju ciljeva održivog razvoja utvrđenih UN-ovim Programom održivog razvoja do 2030., posebno šestog cilja, a to je osigurati raspoloživost vodoopskrbe i odvodnje i održivo upravljati vodoopskrbom i odvodnjom za sve te na svjetskoj razini znatno povećati recikliranje i sigurnu ponovnu uporabu vode. Nadalje, ovom se Uredbom nastoji osigurati primjena članka 37. o zaštiti okoliša Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(9)Upravljanje rizicima trebalo bi obuhvaćati proaktivno utvrđivanje rizika i upravljanje njima te uključivati pojam proizvodnje obnovljene vode onakve kvalitete kakva se zahtijeva za određene namjene. Procjena rizika trebala bi se temeljiti na ključnim zadaćama upravljanja rizicima i njome bi se trebali utvrditi svi dodatni zahtjevi u pogledu kvalitete vode koji su potrebni za osiguravanje dovoljne zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja. 

(10)Radi učinkovite zaštite okoliša i zdravlja ljudi, primarnu odgovornost za kvalitetu obnovljene vode trebali bi snositi operateri postrojenja za obnovu vode. Za potrebe usklađenosti s minimalnim zahtjevima i svim dodatnim uvjetima koje je utvrdilo nadležno tijelo operateri postrojenja za obnovu vode trebali bi pratiti kvalitetu obnovljene vode. Stoga je primjereno utvrditi minimalne zahtjeve za praćenje, koji se sastoje od učestalosti rutinskog praćenja te vremenskog rasporeda i ciljeva učinkovitosti za validacijsko praćenje. Određeni zahtjevi u pogledu rutinskog praćenja utvrđeni su u skladu s Direktivom 91/271/EEZ.

(11)Potrebno je osigurati sigurnu uporabu obnovljene vode, čime se potiče ponovna uporaba vode u Uniji i jača povjerenje javnosti u nju. Opskrbu obnovljenom vodom za određene namjene trebalo bi stoga dopustiti jedino na temelju dozvole koju izdaju nadležna tijela država članica. Kako bi se osigurali usklađen pristup na razini Unije, sljedivost i transparentnost, materijalna pravila za takvu dozvolu trebalo bi utvrditi na razini Unije. Međutim, pojedinosti o postupku izdavanja dozvola trebale bi odrediti države članice. Države članice trebale bi moći primjenjivati postojeće postupke izdavanja dozvola, koje bi trebalo prilagoditi kako bi se uzeli u obzir zahtjevi koji se uvode ovom Uredbom.

(12)Odredbama ove Uredbe dopunjuju se zahtjevi ostalog zakonodavstva Unije, posebno u pogledu mogućih rizika za zdravlje i okoliš. Kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup rješavanju problema mogućih rizika za zdravlje ljudi i životinja te za okoliš, operateri postrojenja za obnovu vode i nadležna tijela trebali bi stoga uzeti u obzir zahtjeve koji su utvrđeni ostalim zakonodavstvom Unije, posebno direktivama Vijeća 86/278/EEZ, 91/676/EEZ 20 i 98/83/EZ 21 , direktivama 91/271/EEZ i 2000/60/EZ, uredbama (EZ) br. 178/2002 22 , (EZ) br. 852/2004 23 , (EZ) br. 183/2005 24 , (EZ) br. 396/2005 25 i (EZ) 1069/2009 26 Europskog parlamenta i Vijeća, direktivama 2006/7/EZ 27 , 2006/118/EZ 28 , 2008/105/EZ 29 i 2011/92/EU 30 Europskog parlamenta i Vijeća, uredbama Komisije (EZ) br. 2073/2005 31 , (EZ) br. 1881/2006 32 i (EZ) 142/2011 33 .

(13)Uredbom (EZ) 852/2004 utvrđena su opća pravila za subjekte u poslovanju s hranom, a obuhvaćeni su proizvodnja, prerada, distribucija i stavljanje na tržište hrane namijenjene za prehranu ljudi. Uredbom se uređuje zdravstvena kvaliteta hrane, a jedno od njezinih glavnih načela jest da primarnu odgovornost za sigurnost hrane snosi subjekt u poslovanju s hranom, I za tu su Uredbu izrađene detaljne smjernice, a posebno je relevantna Obavijest Komisije o smjernicama za smanjenje mikrobioloških rizika u svježem voću i povrću tijekom primarne proizvodnje na temelju dobre higijene (2017/C 163/01). Ciljevi učinkovitosti za obnovljenu vodu utvrđeni u ovoj Uredbi ne sprečavaju subjekte u poslovanju s hranom da postignu kvalitetu vode potrebnu za ispunjenje zahtjeva iz Uredbe 852/2004 upotrebom, u kasnijoj fazi, nekoliko tehnika za pročišćavanje vode samostalno ili u kombinaciji s drugim tehnikama koje ne uključuju pročišćavanje.

(14)Kako bi se potaknulo povjerenje u ponovnu uporabu vode, javnosti bi trebalo pružati informacije. Stavljanje na raspolaganje informacija o ponovnoj uporabi vode trebalo bi omogućiti veću transparentnost i sljedivost, a moglo bi biti i od posebnog interesa za druga relevantna tijela na koja se odnosi konkretna ponovna uporaba vode. 

(15)Cilj je Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 34 zajamčiti pristup informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša 35 (Aarhuška konvencija). Direktivom 2003/4/EZ utvrđuju se opsežne obveze povezane sa stavljanjem informacija o okolišu na raspolaganje na zahtjev i s aktivnim širenjem tih informacija. Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 36 obuhvaća dijeljenje prostornih informacija, uključujući skupove podataka o raznim temama povezanima s okolišem. Važno je da se odredbama ove Uredbe koje se odnose na pristup informacijama i aranžmane za dijeljenje podataka ne stvara zaseban pravni režim, nego da se dopunjuju te direktive. Stoga se odredbama ove Uredbe o obavješćivanju javnosti i o informacijama o praćenju provedbe ne bi trebalo dovoditi u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ.

(16)Kako bi se postojeći minimalni zahtjevi i ključne zadaće upravljanja rizicima prilagodili znanstvenom i tehničkom napretku, Komisiji bi, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, trebalo delegirati ovlast za donošenje akata o izmjeni minimalnih zahtjeva i ključnih zadaća upravljanja rizicima. Osim toga, kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi, Komisija bi trebala moći donositi delegirane akte kojima se utvrđuju tehničke specifikacije i time dopunjuju ključne zadaće upravljanja rizicima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 37 Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravnog sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(17)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje detaljnih pravila o formatu i predstavljanju informacija koje države članice trebaju pružati javnosti, o formatu i predstavljanju informacija o praćenju provedbe ove Uredbe koje trebaju pružati države članice te o formatu i predstavljanju informacija u pogledu pregleda na razini Unije koji sastavlja Europska agencija za okoliš. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 38 .

(18)Nadležna tijela trebala bi provjeravati usklađenost obnovljene vode s uvjetima navedenima u dozvoli. U slučaju neusklađenosti trebali bi zahtijevati od operatera postrojenja za obnovu vode da poduzme potrebne mjere radi osiguravanja usklađenosti. Operateri postrojenja za obnovu vode trebali bi odmah obustaviti sve isporuke obnovljene vode ako neusklađenost uzrokuje znatan rizik za okoliš ili za zdravlje ljudi.

(19)Nadležna tijela trebala bi surađivati s drugim relevantnim tijelima u obliku razmjene informacija kako bi se osigurala usklađenost s relevantnim zahtjevima Unije i nacionalnim zahtjevima.

(20)Podaci koje dostavljaju države članice ključni su da bi se Komisiji omogućilo praćenje i ocjenjivanje učinkovitosti zakonodavstva u odnosu na ciljeve koje se nastoji ostvariti.

(21)U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. Evaluacija bi se trebala temeljiti na pet kriterija, a to su djelotvornost, učinkovitost, relevantnost, usklađenost i dodana vrijednost EU-a, te bi trebala biti osnova za procjene učinka mogućih daljnjih mjera.

(22)U skladu s Aarhuškom konvencijom članovi zainteresirane javnosti trebali bi imati pristup pravosuđu kako bi pridonijeli zaštiti prava na život u okolišu koji je primjeren za zdravlje i dobrobit pojedinaca.

(23)Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja odredaba ove Uredbe te osigurati njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

(24)S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(25)Državama članicama treba osigurati dovoljno vremena da uspostave upravnu infrastrukturu potrebnu za primjenu ove Uredbe, kao i operaterima da se pripreme za primjenu novih pravila,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i svrha

1.Ovom se Uredbom utvrđuju minimalni zahtjevi za kvalitetu vode i praćenje te obveza izvršavanja ključnih zadaća upravljanja rizicima radi sigurne ponovne uporabe pročišćenih komunalnih otpadnih voda u kontekstu integriranog upravljanja vodama.

2.Svrha je ove Uredbe zajamčiti da je obnovljena voda sigurna za predviđenu uporabu, čime se osigurava visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša, na usklađen način u cijeloj Uniji rješava pitanje nestašice vode i pritiska na vodne resurse koji iz toga proizlazi, te pridonosi učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na obnovljenu vodu namijenjenu za uporabu navedenu u odjeljku 1. Priloga I.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.„nadležno tijelo” znači tijelo ili subjekt koji je odredila država članica za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Uredbe.

2.„vodnogospodarsko tijelo” znači tijelo ili tijela utvrđena u skladu s člankom 3. stavkom 2. ili 3. Direktive 2000/60/EZ; 

3.„krajnji korisnik” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi obnovljenom vodom;

4.„komunalne otpadne vode” znači komunalne otpadne vode kako su definirane u članku 2. stavku 1. Direktive 91/271/EEZ;

5.„obnovljena voda” znači komunalne otpadne vode pročišćene u skladu sa zahtjevima utvrđenima Direktivom 91/271/EEZ i dodatno pročišćene u postrojenju za obnovu vode;

6.„postrojenje za obnovu vode” znači postrojenje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili drugo postrojenje u kojem se dodatno pročišćavaju komunalne otpadne vode koje ispunjuju zahtjeve utvrđene Direktivom 91/271/EEZ kako bi se proizvela voda koja je prikladna za uporabu navedenu u odjeljku 1. Priloga I. ovoj Uredbi;

7.„operater postrojenja za obnovu vode” znači fizička ili pravna osoba koja upravlja radom postrojenja za obnovu vode ili ga kontrolira;

8.„opasnost” znači biološki, kemijski, fizički ili radiološki agens koji može uzrokovati štetu ljudima, životinjama, usjevima ili biljkama, ostaloj kopnenoj bioti, vodenoj bioti, tlu ili općem okolišu; 

9.„rizik” znači vjerojatnost da će utvrđene opasnosti prouzročiti štetu tijekom određenog vremenskog okvira, uključujući i težinu posljedica;

10.„upravljanje rizicima” sustavno je upravljanje kojim se stalno osigurava sigurnost ponovne uporabe vode u određenom kontekstu;

11.„preventivna mjera” znači svaka radnja ili aktivnost kojom se može spriječiti ili ukloniti rizik za zdravlje ili okoliš ili ga smanjiti na prihvatljivu razinu.

Članak 4.

Obveze operatera postrojenja za obnovu vode u pogledu kvalitete vode

1.Operateri postrojenja za obnovu vode osiguravaju da obnovljena voda namijenjena uporabi navedenoj u odjeljku 1. Priloga I. na izlazu iz postrojenja za obnovu vode (točka usklađenosti) ispunjuje sljedeće:

(a)minimalne zahtjeve za kvalitetu vode utvrđene u odjeljku 2. Priloga I.;

(b)sve dodatne uvjete koje je nadležno tijelo utvrdilo u odgovarajućoj dozvoli u skladu s člankom 7. stavkom 3. točkama (b) i (c) u pogledu kvalitete vode.

2.Radi osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima i uvjetima iz stavka 1. operater postrojenja za obnovu vode prati kvalitetu vode u skladu sa sljedećim:

(a)odjeljkom 2. Priloga I.;

(b)svim dodatnim uvjetima koje je nadležno tijelo utvrdilo u odgovarajućoj dozvoli u skladu s člankom 7. stavkom 3. točkama (b) i (c) u pogledu praćenja.

3.Komisija je ovlaštena da u skladu s člankom 14. donese delegirane akte o izmjeni ove Uredbe kako bi minimalne zahtjeve utvrđene u odjeljku 2. Priloga I. prilagodila tehničkom i znanstvenom napretku.

Članak 5.

Upravljanje rizicima

1.Za potrebe proizvodnje i isporuke obnovljene vode operater postrojenja za obnovu vode upravlja rizicima uz savjetovanje sa sljedećim dionicima:

(a)operaterom uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji isporučuje vodu postrojenju za obnovu vode, ili više takvih uređaja, ako se razlikuje od operatera predmetnog postrojenja za obnovu vode;

(b)krajnjim korisnikom ili korisnicima;

(c)svakom drugom strankom za koju operater postrojenja za obnovu vode smatra da je relevantna.

2.Operater postrojenja za obnovu vode izrađuje plan upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode na temelju ključnih zadaća upravljanja rizicima utvrđenih u Prilogu II. U planu upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode predlažu se dodatni zahtjevi, uz one utvrđene u Prilogu I., koji su potrebni za dodatno ublažavanje rizika te se, među ostalim, utvrđuju opasnosti, rizici i odgovarajuće preventivne mjere.

3.Komisija je ovlaštena da u skladu s člankom 14. donese delegirane akte o izmjeni ove Uredbe kako bi ključne zadaće upravljanja rizicima koje su utvrđene u Priloga II. prilagodila tehničkom i znanstvenom napretku.

Komisija je isto tako ovlaštena da u skladu s člankom 14. donese delegirane akte o dopuni ove Uredbe kako bi utvrdila tehničke specifikacije ključnih zadaća upravljanja rizicima koje su utvrđene u Prilogu II.

Članak 6.

Zahtjev za izdavanje dozvole za isporuku obnovljene vode

1.Za svaku isporuku obnovljene vode namijenjene uporabi navedenoj u odjeljku 1. Priloga I. potrebna je dozvola.

2.Operater podnosi zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ili za izmjenu postojeće dozvole nadležnom tijelu države članice u kojoj postrojenje za obnovu vode radi ili je planirano da će raditi.

3.Zahtjev sadržava sljedeće:

(a)plan upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode izrađen u skladu s člankom 5. stavkom 2.;

(b)opis načina na koji će operater postrojenja za obnovu vode poštovati minimalne zahtjeve za kvalitetu vode i praćenje utvrđene u odjeljku 2. Priloga I.;

(c)opis načina na koji će operater postrojenja za obnovu vode poštovati dodatne zahtjeve predložene u planu upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode.

Članak 7.

Izdavanje dozvole

1.Za potrebe ocjenjivanja zahtjeva nadležno se tijelo prema potrebi savjetuje i razmjenjuje informacije s:

(a)drugim relevantnim tijelima iste države članice, a posebno s vodnogospodarskim tijelom ako ono nije ujedno i nadležno tijelo;

(b)kontaktnim točkama u državama članicama na koje bi to moglo imati utjecaja, koje su određene u skladu s člankom 9. stavkom 1.

2.Nadležno tijelo u roku od tri mjeseca od zaprimanja potpunog zahtjeva kako je navedeno u članku 6. stavku 3. točki (a) odlučuje o izdavanju dozvole. Ako je zbog složenosti zahtjeva nadležnom tijelo potrebno više vremena za odlučivanje, o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva i navodi očekivani datum izdavanja dozvole te razloge za produljenje razdoblja odlučivanja.

3.Ako nadležno tijelo odluči izdati dozvolu, ono utvrđuje uvjete koji se primjenjuju, a koji, prema potrebi, uključuju sljedeće:

(a)uvjete u pogledu minimalnih zahtjeva za kvalitetu vode i praćenje utvrđene u odjeljku 2. Priloga I.;

(b)uvjete u pogledu dodatnih zahtjeva predloženih u planu upravljanja rizicima za ponovnu uporabu vode;

(c)sve ostale uvjete koji su potrebni za daljnje ublažavanje svih neprihvatljivih rizika za zdravlje ljudi i životinja te za okoliš.

4.Dozvola se redovito preispituje, a najmanje svakih pet godina te se prema potrebi mijenja.

Članak 8.

Provjera usklađenosti

1.Nadležno tijelo provjerava usklađenost obnovljene vode s uvjetima utvrđenima u dozvoli na točki usklađenosti. Provjera usklađenosti provodi se:

(a)provjerama na terenu;

(b)upotrebom podataka o praćenju dobivenima u skladu s ovom Uredbom i direktivama 91/271/EEZ i 2000/60/EZ;

(c)na neki drugi primjeren način.

2.U slučaju neusklađenosti nadležno tijelo od operatera postrojenja za obnovu vode zahtijeva da odmah poduzme sve potrebne mjere kako bi ponovno uspostavio usklađenost.

3.Ako neusklađenost uzrokuje znatan rizik za okoliš ili za zdravlje ljudi, operater postrojenja za obnovu vode odmah obustavlja svaku daljnju isporuku obnovljene vode sve dok nadležno tijelo ne utvrdi da je usklađenost ponovno uspostavljena.

4.U slučaju incidenta koji utječe na usklađenost sa uvjetima dozvole, operater postrojenja za obnovu vode odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo i krajnje korisnike na koji bi to moglo utjecati te nadležnom tijelu dostavlja informacije potrebne za procjenu učinaka tog incidenta.

Članak 9.

Suradnja među državama članicama

1.Države članice određuju kontaktnu točku koja će, prema potrebi, surađivati s kontaktnim točkama i nadležnim tijelima drugih država članica. Uloga je kontaktnih točaka pružanje pomoći na zahtjev i koordiniranje komunikacije između nadležnih tijela. Konkretno, kontaktne točke zaprimaju i šalju zahtjeve za pomoć.

2.Države članice bez nepotrebnog odgađanja odgovaraju na zahtjeve za pomoć.

Članak 10.

Obavješćivanje javnosti

1.Ne dovodeći u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ, države članice osiguravaju da su javnosti na internetu dostupne dostatne i ažurirane informacije o ponovnoj uporabi vode. Te informacije uključuju sljedeće:

(a)količinu i kvalitetu obnovljene vode isporučene u skladu s ovom Uredbom;

(b)postotak obnovljene vode koja je u državi članici isporučena u skladu s ovom Uredbom u odnosu na ukupnu količinu pročišćenih komunalnih otpadnih voda;

(c)dozvole koje su izdane ili izmijenjene u skladu s ovom Uredbom, uključujući uvjete koje su utvrdila nadležna tijela u skladu s člankom 7. stavkom 3.;

(d)rezultate provjere usklađenosti provedene u skladu s člankom 8. stavkom 1.;

(e)kontaktne točke određene u skladu s člankom 9. stavkom 1.

2.Informacije iz stavka 1. ažuriraju se najmanje jednom godišnje.

3.Komisija može provedbenim aktima utvrditi detaljna pravila u pogledu formata i predstavljanja informacija koje treba pružiti u skladu sa stavkom 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15.

Članak 11.

Informacije o praćenju provedbe

1.Ne dovodeći u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ, svaka država članica uz potporu Europske agencije za okoliš:

(a)do … [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] uspostavlja i objavljuje, a potom svakih šest godina ažurira skup podataka koji sadržava informacije o ishodu provjere usklađenosti provedene u skladu s člankom 8. stavkom 1. te ostale informacije koje na internetu trebaju biti dostupne javnosti u skladu s člankom 10.;

(b)uspostavlja, objavljuje i zatim svake godine ažurira skup podataka koji sadržava informacije o slučajevima neusklađenosti s uvjetima utvrđenima u dozvoli, koje su prikupljene u skladu s člankom 8. stavkom 1., te informacije o mjerama poduzetima u skladu s člankom 8. stavcima 2. i 3.

2.Države članice osiguravaju da Komisija, Europska agencija za okoliš i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti imaju pristup skupovima podataka iz stavka 1.

3.Na temelju podataka iz stavka 1. Europska agencija za okoliš redovito ili na zahtjev Komisije izrađuje, objavljuje i ažurira pregled na razini Unije koji, prema potrebi, sadržava pokazatelje učinka, rezultata i utjecaja ove Uredbe, karte i izvješća država članica.

4.Komisija može provedbenim aktima utvrditi detaljna pravila u pogledu formata i predstavljanja informacija koje treba pružiti u skladu sa stavkom 1., kao i detaljna pravila u pogledu formata i predstavljanja pregleda na razini Unije iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15.

Članak 12.

Pristup pravosuđu

1.Države članice osiguravaju da fizičke ili pravne osobe i njihova udruženja, organizacije ili skupine, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, imaju pristup postupku preispitivanja pred sudom ili nekim drugim zakonski utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom kako bi osporili materijalnu ili proceduralnu zakonitost neke odluke, čina ili propusta povezanih s provedbom članaka od 4. do 8. kad je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)imaju dovoljan interes;

(b)mogu dokazati povredu prava, ako se to upravno-postupovnim pravom relevantne države članice zahtijeva kao preduvjet.

2.Države članice određuju u kojoj je fazi moguće osporavati odluke, čini ili propuste.

3.Države članice određuju što predstavlja dovoljan interes i povredu prava u skladu s ciljem da se zainteresiranoj javnosti omogući pristup pravosuđu.

U tu svrhu, interes svake nevladine organizacije koja promiče zaštitu okoliša i ispunjuje zahtjeve u okviru nacionalnog prava smatra se dovoljnim u smislu stavka 1. točke (a).

Isto se tako smatra da takve organizacije imaju prava koja mogu biti povrijeđena u smislu stavka 1. točke (b).

4.Stavci 1., 2. i 3. ne isključuju mogućnost prethodnog postupka preispitivanja pred upravnim tijelom i ne utječu na uvjet potrebnog iscrpljenja svih administrativnih postupaka preispitivanja prije korištenja postupka sudskog preispitivanja ako takav uvjet postoji u nacionalnom pravu.

5.Postupci preispitivanja iz stavaka 1. i 4. pravični su, jednakopravni, pravodobni i ne toliko skupi da bi se time sprječavalo njihovo provođenje.

6.Države članice osiguravaju da javnosti budu dostupne informacije o pristupu postupcima upravnog i sudskog preispitivanja.

Članak 13.

Evaluacija

1.Komisija do … [šest godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] provodi evaluaciju ove Uredbe. Evaluacija se temelji najmanje na sljedećim elementima:

(a)iskustvu stečenom u provedbi ove Uredbe;

(b)skupovima podataka koje su uspostavile države članice u skladu s člankom 11. stavkom 1. i pregledom na razini Unije koji je izradila Europska agencija za okoliš u skladu s člankom 11. stavkom 3.;

(c)relevantnim znanstvenim, analitičkim i epidemiološkim podacima;

(d)tehničkim i znanstvenim spoznajama;

(e)preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, ako su dostupne.

2.U kontekstu evaluacije iz stavka 1. Komisija posvećuje posebnu pozornost sljedećim aspektima:

(a)minimalnim zahtjevima utvrđenima u Prilogu I.;

(b)ključnim zadaćama upravljanja rizika utvrđenima u Prilogu II.;

(c)dodatnim zahtjevima koje su utvrdila nadležna tijela u skladu s člankom 7. stavkom 3. točkama (b) i (c);

(d)učincima ponovne uporabe vode na okoliš i zdravlje ljudi.

Članak 14.

Izvršavanje ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Postupak odbora

1.Komisiji pomaže Odbor osnovan Direktivom 2000/60/EEZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 16.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do … [tri godine poslije datuma stupanja na snagu ove Uredbe] obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te joj priopćuju sve naknadne izmjene koje na njih utječu.

Članak 17.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od … [godinu dana od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    Čini oko četvrtine ukupno zahvaćene slatke vode. U južnoj i jugoistočnoj Europi za navodnjavanje se upotrebljava oko 60 % ukupno zahvaćene slatke vode, a u nekim vodnim područjima i do 80 %.

(2)     http://www.bbc.com/news/world-europe-40803619

(3)    COM (2007)414

(4)    U ovom kontekstu treba napomenuti da se u Radnom dokumentu službi Komisije o poljoprivredi i održivom vodnom gospodarstvu u EU-u (SWD(2017) 153 final) upućuje na ponovnu uporabu vode kao jednu od niza mjera kojima se mogu smanjiti negativni učinci povezani s prekomjernim zahvaćanje vode.

(5)

   Opći program djelovanja Unije za okoliš do 2020. (Odluka br. 1386/2013/EU), a posebno njegovi sljedeći ciljevi:

·„zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije” mjerama kojima se osigurava da se do 2020.:

(b) znatno smanji utjecaj pritisaka na prijelazne i priobalne vode te na slatku vodu (uključujući površinske i podzemne vode) kako bi se postiglo, održalo ili poboljšalo dobro stanje, kako je definirano Okvirnom direktivom o vodama;

(f) ciklusom hranjivih tvari (dušik i fosfor) upravlja na održiviji način i uz učinkovitije korištenje resursa;

·„pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2” mjerama kojima se osigurava da do 2020.:

(b) dođe do znatnog smanjenja ukupnog utjecaja na okoliš svih velikih sektora gospodarstva Unije i povećanja učinkovitog korištenja resursa te da su uspostavljene metodologije za usporedbu referentnih vrijednosti i mjerenje. Na snazi su tržišni i politički poticaji kojima se stimuliraju poslovna ulaganja u učinkovito korištenje resursa, a zeleni se rast stimulira mjerama koje potiču inovacije;

(c) strukturne promjene u proizvodnji, tehnologiji i inovacijama, te potrošačke navike i način života smanjili su ukupan utjecaj proizvodnje i potrošnje na okoliš, a osobito u prehrambenom sektoru, sektoru stanogradnje i sektoru mobilnosti;

(6)    Primjer je takve situacije epidemija bakterije E. coli koja je 2011. pogodila 16 zemalja u Europi i sjevernoj Americi, s 4 000 prijavljenih slučajeva i 53 smrtna slučaja. Razlog za epidemiju pripisan je krastavcima uvezenima iz Španjolske koji su bili navodnjavani pročišćenim otpadnim vodama te je nekoliko država članica uključujući Austriju, Belgiju, Češku, Dansku, Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu blokiralo ili ograničilo uvoz španjolskih proizvoda zbog bojazni da su mogli biti kontaminirani tijekom navodnjavanja. Kasnije je dokazano da izvor kontaminacije bakterijom E. coli nisu bili krastavci nego proklijalo sjeme s jednog njemačkog poljoprivrednog gospodarstva, a sjeme piskavice o kojem je bila riječ bilo je podrijetlom iz Egipta. Procijenjeno je da je zbog otkazanih narudžbi taj događaj koštao Španjolsku 200 milijuna EUR tjedno te je pridonio smanjenju poljoprivrednog dohotka iz regije Murcia za 11,3 % za vegetacijsku sezonu 2010.–2011. To je djelovalo destimulirajuće na ulaganja u preradu prehrambenih proizvoda koji su navodnjavani ponovno upotrijebljenom vodom.

(7)     http://ec.europa.eu/environment/water/reuse.htm

(8)    Prikupljene su informacije o stanju u pogledu ponovne uporabe vode u EU-u, a sudionici su bili pozvani da dostave povratne informacije o nacrtima pratećih studija procjene učinka koje su izradili konzultanti. GU-ovi ENV i JRC organizirali su u lipnju 2015. tehničku radionicu o mogućim minimalnim zahtjevima kvalitete za ponovnu uporabu vode. Sastanci su održani u ožujku 2016., listopadu 2016. i lipnju 2017. na kojima se posebno raspravljalo o nacrtima tehničkog izvješća JRC-a. Predstavljeni su i nacrti elemenata procjene učinka kako bi se dobile povratne informacije i prikupili dodatni podaci. Savjetovanje je provedeno i sa stručnim skupinama za Direktivu o podzemnim vodama, Direktivu o standardima kvalitete okoliša, Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktivu o vodi za piće.

(9)    Mišljenje Odbora SEC(2018) 249, Procjena učinka SWD(2018) 249, Sažetak SWD(2018) 250.

(10)    SWD(2017) 230

(11)    COM(2017) 312

(12)    COM(2017) 753

(13)    SL C , , str. .

(14)    SL C , , str. .

(15)    Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(16)    Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).

(17)    COM(2012) 673

(18)    COM(2007) 414

(19)    COM(2015) 614

(20)    Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.–8.).

(21)    Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).

(22)    Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

(23)    Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str. 1.).

(24)    Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu higijene hrane za životinje (SL L 35, 8.2.2005., str. 1.).

(25)    Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(26)    Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(27)    Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom vode za kupanje i stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4.3.2006., str. 37.).

(28)    Direktiva 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (SL L 372, 27.12.2006., str. 19.).

(29)    Direktiva 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.).

(30)    Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

(31)    Uredba Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu (SL L 338, 22.12.2005., str. 1.).

(32)    Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani (SL L 364, 20.12.2006., str. 5.).

(33)    Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (Tekst značajan za EGP) (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).

(34)    Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(35)    SL L 124, 17.5.2005., str. 4.

(36)    Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(37)    SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(38)    Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles,28.5.2018.

COM(2018) 337 final

PRILOZI

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća

o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode

{SEC(2018) 249 final}
{SWD(2018) 249 final}
{SWD(2018) 250 final}

PRILOG I.

UPORABE I MINIMALNI ZAHTJEVI

Odjeljak 1.    Uporabe obnovljene vode kako je navedeno u članku 2.

(a)Poljoprivredno navodnjavanje

Poljoprivredno navodnjavanje znači navodnjavanje sljedećih vrsta poljoprivrednih kultura:

·prehrambenih poljoprivrednih kultura koje se konzumiraju sirove, a to su poljoprivredne kulture namijenjene prehrani ljudi koje se jedu sirove ili neprerađene,

·prehrambenih poljoprivrednih kultura koje se prerađuju, a to su poljoprivredne kulture namijenjene prehrani ljudi koje se ne jedu sirove nego nakon postupka obrade (npr. kuhane, industrijski prerađene),

·neprehrambenih poljoprivrednih kultura, a to su poljoprivredne kulture koje nisu namijenjene prehrani ljudi (npr. pašnjaci, krmno bilje, vlakna, ukrasno bilje, sjemenski usjevi, energetski usjevi i livadske kulture).

Odjeljak 2.    Minimalni zahtjevi

2.1. Minimalni zahtjevi koji se primjenjuju na obnovljenu vodu namijenjenu poljoprivrednom navodnjavanju 

Razredi kvalitete obnovljene vode te dopuštene uporabe i metode navodnjavanja za svaku kategoriju navedene su u tablici 1. Minimalni zahtjevi za kvalitetu vode navedeni su u točki (a) tablice 2. Minimalne učestalosti i ciljevi učinkovitosti za praćenje obnovljene vode navedeni su u točki (b) tablice 3. (rutinsko praćenje) i tablici 4. (validacijsko praćenje).

Tablica 1. Razredi kvalitete obnovljene vode te dopuštena uporaba u poljoprivredi i metoda navodnjavanja

Razred minimalne kvalitete obnovljene vode	Kategorija poljoprivrednih kultura	Metoda navodnjavanja
A	Sve prehrambene poljoprivredne kulture, uključujući korjenaste kulture koje se konzumiraju sirove te prehrambene poljoprivredne kulture čiji jestivi dio dolazi u izravan dodir s obnovljenom vodom	Sve metode navodnjavanja
B	Prehrambene poljoprivredne kulture koje se konzumiraju sirove i čiji jestivi dio raste iznad zemlje i ne dolazi u izravan dodir s obnovljenom vodom, prehrambene poljoprivredne kulture koje se prerađuju i neprehrambene poljoprivredne kulture uključujući kulture kojima se hrane životinje od kojih se proizvodi mlijeko ili meso	Sve metode navodnjavanja
C		Samo navodnjavanje kapanjem*
D	Industrijski, energetski i sjemenski usjevi	Sve metode navodnjavanja

(*) Navodnjavanje kapanjem (navodnjavanje kap po kap) sustav je mikronavodnjavanja u kojem voda u kapljicama ili tankom mlazu dolazi do biljaka, a kapanje se provodi na tlo ili izravno ispod njegove površine vrlo malom brzinom (2–20 litara/sat) s pomoću sustava plastičnih cijevi malog promjera koje završavaju kapaljkama ili emiterima.

(a)Minimalni zahtjevi za kvalitetu vode

Tablica 2. Zahtjevi za kvalitetu obnovljene vode namijenjene poljoprivrednom navodnjavanju

Razred kvalitete obnovljene vode	Okvirni tehnološki cilj	Zahtjevi za kvalitetu
		E. coli (cfu/100 ml)	BPK5 (mg/l)	UST (mg/l)	Mutnoća (NTU)	Ostalo
A	Drugi stupanj pročišćavanja, filtriranje i dezinfekcija	≤ 10 ili ispod granice detekcije	≤ 10	≤ 10	≤ 5	Legionella spp.: < 1 000 cfu/l ako postoji rizik od aerosolizacije u staklenicima Crijevne nematode (jajašca helminta): ≤ 1 jajašce/l za navodnjavanje pašnjaka ili krmnog bilja
B	Drugi stupanj pročišćavanja i dezinfekcija	≤ 100	U skladu s Direktivom Vijeća 91/271/EEZ 1 (Prilog I. tablica 1.)	U skladu s Direktivom 91/271/EEZ (Prilog I. tablica 1.)	-
C	Drugi stupanj pročišćavanja i dezinfekcija	≤ 1 000			-
D	Drugi stupanj pročišćavanja i dezinfekcija	≤ 10 000			-

Smatrat će se da je obnovljena voda u skladu sa zahtjevima iz tablice 2. ako su rezultati mjerenja u skladu sa sljedećim kriterijima:

·navedene vrijednosti za E. coli, Legionella spp i crijevne nematode utvrđene su u 90 % ili više uzoraka. Ni u jednom uzorku vrijednosti ne smiju premašiti maksimalnu granicu odstupanja od 1 logaritamske jedinice u odnosu na navedene vrijednosti za E. coli i Legionella te 100 % navedene vrijednosti za crijevne nematode,

·navedene vrijednosti za BPK5, UST i mutnoću u razredu A utvrđene su u 90 % ili više uzoraka. Ni u jednom uzorku vrijednosti ne smiju prijeći maksimalnu granicu odstupanja od 100 % navedene vrijednosti.

(b)Minimalni zahtjevi za praćenje

Operateri postrojenja za obnovu vode provode rutinsko praćenje kako bi provjerili je li obnovljena voda u skladu s minimalnim zahtjevima za kvalitetu navedenima u točki (a). Rutinsko praćenje mora biti uključeno u postupke provjere sustava ponovne uporabe vode.

Tablica 3. Minimalna učestalost rutinskog praćenja obnovljene vode namijenjene poljoprivrednom navodnjavanju

	Minimalna učestalost praćenja
Razred kvalitete obnovljene vode	E. coli	BPK5	UST	Mutnoća	Legionella spp. (ako je primjenjivo)	Crijevne nematode (ako je primjenjivo)
A	Jednom tjedno	Jednom tjedno	Jednom tjedno	Kontinuirano	Jednom tjedno	Dvaput mjesečno ili učestalost koju odredi operater postrojenja za obnovu vode ovisno o broju jajašaca u otpadnim vodama koje ulaze u postrojenje za obnovu vode
B	Jednom tjedno	U skladu s Direktivom 91/271/EEZ (Prilog I. odjeljak D)	U skladu s Direktivom 91/271/EEZ (Prilog I. odjeljak D)	-
C	Dvaput mjesečno			-
D	Dvaput mjesečno			-

Validacijsko praćenje mora se provesti prije puštanja u rad postrojenja za obnovu vode, pri nadogradnji opreme ili kada se dodaju nova oprema ili novi procesi.

Validacijsko praćenje provodi se za najstroži razred kvalitete obnovljene vode, tj. razred A, kako bi se ocijenilo ispunjuju li se ciljevi učinkovitosti (smanjenje log10). Validacijsko praćenje obuhvaća praćenje indikatorskih mikroorganizama povezanih sa svakom skupinom patogena (bakterije, virusi i protozoe). Izabrani indikatorski mikroorganizmi jesu E. coli za patogene bakterije, F-specifične kolifage, somatske kolifage ili kolifage za patogene viruse, i spore Clostridium perfringens ili sporogene bakterije koje reduciraju sulfate za protozou. U tablici 4. navedeni su ciljevi učinkovitosti (smanjenje log10 ) koji se validacijskim praćenjem provjeravaju za izabrane indikatorske mikroorganizme, a koji moraju biti ispunjeni na izlazu iz postrojenja za obnovu vode (točka usklađenosti), uzimajući u obzir koncentracije u sirovim otpadnim vodama koje ulaze u postrojenje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Tablica 4. Validacijsko praćenje obnovljene vode namijenjene poljoprivrednom navodnjavanju

Razred kvalitete obnovljene vode	Indikatorski mikroorganizmi (*)	Ciljevi učinkovitosti za lanac pročišćavanja (smanjenje log10)
A	E. coli	≥ 5,0
	Ukupni kolifagi/F-specifični kolifagi/somatski kolifagi/kolifagi(**)	≥ 6,0
	Spore Clostridium perfringens/sporogene bakterije koje reduciraju sulfate(***)	≥ 5,0

(*) Umjesto predloženih indikatorskih mikroorganizama za potrebe validacijskog praćenja mogu se upotrebljavati i referentni patogeni Campylobacter, Rotavirus i Cryptosporidium. Tada bi se trebali primjenjivati sljedeći ciljevi učinkovitosti smanjenja log10: Campylobacter (≥ 5,0), Rotavirus (≥ 6,0) i Cryptosporidium (≥ 5,0).

(**) Ukupni kolifagi parametar je koji je izabran kao najprimjereniji pokazatelj virusnog onečišćenja. Međutim, ako analiza ukupnih kolifaga nije izvediva, mora se analizirati barem jedan od njih (F-specifični ili somatski kolifagi).

(***) Spore Clostridium perfringens parametar je koji je izabran kao najprimjereniji pokazatelj onečišćenja protozoama. Međutim, alternativno se mogu analizirati sporogene bakterije koje reduciraju sulfate ako je koncentracija spora Clostridium perfringens tolika da nije moguće provjeriti dolazi li do potrebnog smanjenja log10.

Metode analiza koje se provode radi praćenja validira i dokumentira operater u skladu s normom EN ISO/IEC-17025 ili drugim nacionalnim ili međunarodnim normama kojima se osigurava jednaka kvaliteta.

PRILOG II.

Ključne zadaće upravljanja rizicima

1.Opisati sustav ponovne uporabe vode, od trenutka kad otpadne vode uđu u uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda do trenutka uporabe, uključujući izvore otpadnih voda, faze pročišćavanja i tehnologije u postrojenju za obnovu vode, infrastrukturu za opskrbu i skladištenje, predviđenu uporabu, mjesto uporabe te količine obnovljene vode koja se isporučuju. Cilj je ove zadaće pružiti detaljan opis čitavog sustava ponovne uporabe vode.

2.Utvrditi potencijalne opasnosti, posebno prisutnost onečišćujućih tvari i patogena, te mogućnosti nastajanja opasnih događaja kao što su neuspješno pročišćavanje, slučajna curenja ili kontaminacija u opisanom sustavu ponovne uporabe vode.

3.Utvrditi okoliše, populacije i pojedince za koje postoji rizik od izravne ili neizravne izloženosti utvrđenim potencijalnim opasnostima, uzimajući u obzir posebne okolišne čimbenike kao što su lokalni hidrogeološki uvjeti, topografski uvjeti, vrsta tla i ekologija te čimbenici povezani s vrstom poljoprivredne kulture i poljoprivrednim praksama. Moraju se razmotriti i mogući nepovratni ili dugotrajni negativni učinci obnavljanja vode.

4.Provesti procjenu rizika kojom će se obuhvatiti rizici za okoliš i rizici za zdravlje ljudi i životinja, uzimajući u obzir prirodu utvrđenih potencijalnih opasnosti, utvrđene okoliše, populacije i pojedince za koje postoji rizik od izloženosti tim opasnostima te težinu mogućih učinaka tih opasnosti, kao i relevantno zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo, smjernice i minimalne zahtjeve u pogledu hrane, hrane za životinje i sigurnosti radnika. Znanstvenu nesigurnost u određivanju značajki rizika rješava se u skladu s načelom predostrožnosti.

Procjena rizika sastoji se od sljedećih elemenata:

(c)procjene rizika za okoliš, koja uključuje sve sljedeće:

(`)potvrđivanje prirode opasnosti uključujući, prema potrebi, predviđenu razinu opasnosti bez učinka;

(a)procjenu mogućeg raspona izloženosti;

(b)određivanje značajki rizika.

(`)procjene rizika za zdravlje ljudi, koja uključuje sve sljedeće:

(`)potvrđivanje prirode opasnosti uključujući, prema potrebi, odnos između doze i odgovora;

(a)procjenu mogućeg raspona doze ili izloženosti;

(b)određivanje značajki rizika.

Pri procjeni rizika moraju se uzeti u obzir najmanje sljedeći zahtjevi i obveze:

(a)zahtjev za smanjenje i sprečavanje onečišćenja vode nitratima u skladu s Direktivom Vijeća 91/676/EEZ 2 ;

(b)obveza da zaštićena područja namijenjena zahvaćanju vode za piće ispunjuju zahtjeve Direktive Vijeća 98/83/EZ 3 ;

(c)zahtjev za ispunjenje ciljeva zaštite okoliša utvrđenih Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 4 ;

(d)zahtjev za sprečavanje onečišćenja podzemnih voda u skladu s Direktivom 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 5 ;

(e)zahtjev za ispunjenje standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari i neke druge onečišćujuće tvari utvrđenih Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 6 ;

(f)zahtjev za ispunjavanje standarda kvalitete okoliša za onečišćujuće tvari koje izazivaju zabrinutost na nacionalnoj razini (tj. onečišćujuće tvari specifične za neki riječni sliv) koji su utvrđeni Direktivom 2000/60/EZ;

(g)zahtjev za ispunjenje standarda kvalitete vode za kupanje utvrđenih Direktivom 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 7 ;

(h)zahtjevi u pogledu zaštite okoliša, posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi na temelju Direktive Vijeća 86/278/EEZ 8 ;

(i)zahtjevi u pogledu higijene hrane kako su utvrđeni Uredbom (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća 9 i smjernice navedene u Obavijesti Komisije o smjernicama za smanjenje mikrobioloških rizika u svježem voću i povrću tijekom primarne proizvodnje na temelju dobre higijene;

(j)zahtjevi u pogledu higijene hrane za životinje utvrđeni Uredbom (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća 10 ;

(k)zahtjev za ispunjenje relevantnih mikrobioloških kriterija utvrđenih Uredbom Komisije (EZ) br. 2073/2005 11 ;

(l)zahtjevi u pogledu najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani utvrđeni Uredbom Komisije (EZ) br. 1881/2006 12 ;

(m)zahtjevi u pogledu maksimalnih razina ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje utvrđeni Uredbom (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća 13 ;

(n)zahtjevi u pogledu zdravlja životinja utvrđeni Uredbom (EZ) 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća 14 i Uredbom Komisije (EZ) 142/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 15 .

5.Utvrditi zahtjeve za kvalitetu vode koji su dodatni onima iz Priloga I. i/ili stroži od njih, kada je to potrebno i primjereno radi osiguravanja dovoljne zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

Ovisno o ishodu procjene rizika iz točke 4. ti se dodatni zahtjevi mogu posebno odnositi na:

(a)teške metale;

(b)pesticide;

(c)nusproizvode dezinfekcije;

(d)farmaceutske proizvode;

(e)ostale tvari koje izazivaju novu zabrinutost;

(f)antimikrobnu otpornost.

6.Utvrditi preventivne mjere koje su već na snazi ili koje bi trebalo poduzeti radi ograničavanja rizika tako da se svim utvrđenim rizicima može upravljati na odgovarajući način.

Te preventivne mjere mogu uključivati:

(a)kontrolu pristupa;

(b)dodatnu dezinfekciju ili mjere uklanjanja onečišćujućih tvari;

(c)posebnu tehnologiju navodnjavanja kojom se ublažuje rizik od stvaranja aerosola (npr. navodnjavanje kapanjem);

(d)poticanje odumiranja patogena prije žetve/berbe;

(e)utvrđivanje minimalnih sigurnosnih udaljenosti.

Posebne preventivne mjere koje mogu biti relevantne navedene su u tablici 1.

Tablica 1. Posebne preventivne mjere

Razred kvalitete obnovljene vode	Posebne preventivne mjere
A	-Svinje se ne smije izlagati krmnom bilju koje je navodnjavano obnovljenom vodom ako nema dovoljno podataka koji upućuju na to da se u konkretnom slučaju može upravljati rizicima.
B	-Zabrana ubiranja proizvoda koji su mokri od navodnjavanja ili koji su pali na tlo. -Ne dovoditi krave u laktaciji na pašnjak dok se pašnjak ne osuši. -Krmno se bilje mora osušiti ili silirati prije pakiranja. -Svinje se ne smije izlagati krmnom bilju koje je navodnjavano obnovljenom vodom ako nema dovoljno podataka koji upućuju na to da se u konkretnom slučaju može upravljati rizicima.
C	-Zabrana ubiranja proizvoda koji su mokri od navodnjavanja ili koji su pali na tlo. -Ne dovoditi pašne životinje na pašnjak pet dana nakon zadnjeg navodnjavanja. -Krmno se bilje mora osušiti ili silirati prije pakiranja. -Svinje se ne smije izlagati krmnom bilju koje je navodnjavano obnovljenom vodom ako nema dovoljno podataka koji upućuju na to da se u konkretnom slučaju može upravljati rizicima.
D	-Zabrana ubiranja proizvoda koji su mokri od navodnjavanja ili koji su pali na tlo.

7.Osigurati da se primjenjuju odgovarajući sustavi i postupci kontrole kvalitete, uključujući praćenje obnovljene vode u odnosu na relevantne parametre, te da su uspostavljeni odgovarajući programi održavanja opreme.

8.Osigurati da se primjenjuju sustavi za praćenje stanja okoliša kojima će se otkrivati svi negativni učinci ponovne uporabe vode, i osigurati da se pružaju povratne informacije iz postupka praćenja te da su svi procesi i postupci validirani i dokumentirani.

Preporučuje se da operater postrojenja za obnovu vode uspostavi i održava sustav upravljanja kvalitetom certificiran u skladu s normom ISO 9001 ili jednakovrijednom normom.

9.Osigurati da se primjenjuje odgovarajući sustav za upravljanje incidentima i izvanrednim situacijama, uključujući postupke za obavješćivanja svih relevantnih strana o takvim događajima, te izraditi plan za odgovor na izvanredne situacije koji se redovito ažurira.

(1)    Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).

(2)    Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.–8.).

(3)    Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).

(4)    Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(5)    Direktiva 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (SL L 372, 27.12.2006., str. 19.).

(6)    Direktiva 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.).

(7)    Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom vode za kupanje i stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4.3.2006., str. 37.).

(8)    Direktiva Vijeća 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi (SL L 181, 4.7.1986., str. 6.).

(9)    Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str. 1.).

(10)    Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu higijene hrane za životinje (SL L 35, 8.2.2005., str. 1.).

(11)    Uredba Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu (SL L 338, 22.12.2005., str. 1.).

(12)    Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani (SL L 364, 20.12.2006., str. 5.).

(13)    Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(14)    Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(15)    Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (Tekst značajan za EGP) (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).