P8_TA(2018)0513

Europska vanjska, sigurnosna i obrambena politika (članak 36. Ugovora o Europskoj uniji)

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. prosinca 2018. godišnje izvješće o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (2018/2097(INI))

(2020/C 388/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,

—	uzimajući u obzir članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—	uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir Helsinški završni akt iz 1975. koji je objavila Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE),

—	uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor,

—	uzimajući u obzir zajedničku deklaraciju o suradnji EU-a i NATO-a od 10. srpnja 2018.,

—	uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkoj odgovornosti (1),

—	uzimajući u obzir globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz 2016.,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0392/2018),

budući da od kraja hladnog rata sigurnosno okruženje EU-a nikada nije bilo nestabilnije, nepredvidljivije, složenije i nejasnije, suočeno s međudržavnim sukobima, prirodnim katastrofama, terorizmom, propalim državama, kibernetičkim napadima i hibridnim ratovanjem; budući da trenutačne politike EU-a više nisu dostatne da bi mogle promicati stabilno i prosperitetno susjedstvo; budući da EU ima sve veću odgovornost u osiguravanju vlastite sigurnosti, braneći pritom svoje vlastite interese i vrijednosti;

budući da vanjsko djelovanje EU-a ima izravan utjecaj na živote naših građana i unutar i izvan Europske unije, bilo pružanjem potpore miru, sigurnosti i stabilnosti u našem susjedstvu, sprječavanjem kriza prije njihova nastanka i upravljanjem njima kako bi se izbjegli negativni učinci prelijevanja ili potpomaganjem mirnog rješavanja sukoba;

C.	budući da je broj stanovnika EU-a u opadanju te se predviđa da će oko 2050. činiti samo 5 % svjetskog stanovništva u odnosu na 13 % 1960.;

budući da se očekuje da će do 2050. polovina rasta svjetskog stanovništva biti zabilježeno u Africi, tj. 1,3 milijarde od 2,4 milijarde dodatnih ljudi na planetu; budući da će koncentracija tog rasta u nekim od najsiromašnijih zemalja dovesti do niza novih izazova koji će, ako se ne počnu rješavati već sada, imati pogubne učinke i na te zemlje i na Uniju;

budući da se očekuje da će Kina, SAD i Indija do 2050. biti vodeće svjetske gospodarske sile s još većim političkim utjecajem, dok u dugoročnoj preraspodjeli gospodarske i političke snage ni jedna država članica EU-a neće biti u skupini najvećih svjetskih gospodarstava te će se stoga Unija suočavati s dubinski izmijenjenom raspodjelom snaga, što će iziskivati nove napore za jačanje postojećih institucija globalnog upravljanja;

budući da je novi svjetski poredak sve više obilježen asimetrijom, s brojnim nedržavnim akterima koji su proširili svoj utjecaj tijekom proteklog desetljeća – od nevladinih organizacija koje se zalažu za ljudska prava, poštenu trgovinu i održivo upravljanje prirodnim resursima, do transnacionalnih korporacija koje utječu na politiku vlada i aktivista na društvenim medijima koji pozivaju na demokratske promjene; budući da međunarodne skupine organiziranog kriminala i terorističke organizacije pokušavaju potkopati demokratska načela; budući da multilateralizam, koji Europa snažno zagovara, sve više dolazi u pitanje, međutim, ni jedan novi državni ili nedržavni subjekt ne može nametnuti nepobitnu viziju svijeta;

budući da je globalizacija povećala međuovisnost, a odluke donesene u Pekingu ili Washingtonu imaju izravan učinak na naše živote; budući da je, s druge strane, međuovisnost dovela do stvaranja globalnog javnog mišljenja o potrebi donošenja transnacionalnih rješenja za transnacionalne probleme te potrebi da multilateralne organizacije poboljšaju globalno upravljanje;

H.	budući da gotovo jedna četvrtina svjetskog stanovništva živi u nestabilnim državama ili društvima; budući da takve države ili društva sve više postaju plodno tlo za socioekonomsku nejednakost koja, zajedno s klimatskim promjenama, predstavlja neposredan izazov za stabilnost, demokraciju i mir;

budući da su težnju Unije da preuzme vodstvo i utjecaj na svjetskoj razini ugrozili financijska kriza, njezino upravljanje nezapamćenom migracijskom i izbjegličkom krizom, sve veća pojava euroskepticizma, širenje kriza u bližem susjedstvu, nedostatak dosljednosti u vanjskoj politici, porast skepticizma u europskom javnom mišljenju o uporabi sile u inozemstvu i nedostatak učinkovite strateške autonomije EU-a, što je dovelo do tendencije da se na događaje reagira, a ne da se na njih utječe; budući da je unatoč tome EU i dalje svjetski predvodnik kada je riječ o regulatornim standardima;

budući da su neke zapadne demokracije postale ranjivije, protekcionistički nastrojene i sve zatvorenije te sve više naginju ekstremizmu u vrijeme kada je multilateralna suradnja jedini način da se pronađe učinkoviti odgovor na globalne izazove; budući da sile poput Kine ili Rusije nastoje popuniti taj vakuum te žele osporiti, a ne prihvatiti postojeći način globalnog upravljanja koji se temelji na međunarodnom pravu; budući da navedene zemlje imaju drukčiji pristup razvojnoj suradnji koji ne ovisi o poboljšanjima u pogledu vladavine prava ili drugim demokratskim reformama;

budući da je Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP) s Iranom važno multilateralno postignuće prema stabilnom i mirnom Bliskom istoku; budući da je odluka predsjednika Trumpa o povlačenju iz nuklearnog sporazuma s Iranom i uvođenju sekundarnih sankcija europskim poduzećima koja posluju s Iranom vrijedna osude te podriva europsku gospodarsku suverenost, što naglašava problematičnu ovisnost EU-a o trgovinskom sustavu utemeljenom na dolaru; budući da su EU i države članice potvrdile svoju predanost ZSAP-u i poduzele mjere za zaštitu legitimnih europskih gospodarskih interesa;

L.	budući da ISIS, Al Qaida i druge međunarodne terorističke organizacije i dalje predstavljaju znatnu prijetnju Europi i državama diljem svijeta;

budući da se europska sigurnost temelji na ambiciji postizanja zajedničke strateške autonomije, kako je naglašeno u Globalnoj strategiji Europske unije; budući da se ambiciozna, vjerodostojna i učinkovita zajednička vanjska politika mora poduprijeti primjerenim financijskim sredstvima i temeljiti na usklađenom, pravodobnom i dosljednom pristupu država članica;

ističe da je vrijeme da Europska unija uzme svoju sudbinu u svoje ruke; smatra da bi EU trebao prihvatiti svoju ulogu punopravne, suverene političke i gospodarske sile u međunarodnim odnosima koja pomaže u rješavanju sukoba u cijelom svijetu i oblikuje globalno upravljanje; stoga naglašava da je za promicanje naših zajedničkih interesa, kao i naših načela i vrijednosti, potrebna istinski zajednička europska vanjska i sigurnosna politika koja se temelji na strateškoj autonomiji i njezinoj integraciji, uključujući i u pogledu kapaciteta, u područjima industrije i operacija;

uvjeren je da nijedna pojedinačna država članica EU-a ne može sama učinkovito odgovoriti na današnje globalne izazove; vjeruje da združivanjem snaga unutar EU-a države članice mogu utjecati na svjetska događanja, što inače ne bi mogle; uvjeren je da 28 država članica koje nastoje postići dosljedno i usklađeno stajalište i predstavljaju ukupno 500 milijuna građana imaju veću snagu u međunarodnim pregovorima, promicanju ljudskih prava i odgovornosti te u postavljanju međunarodnih propisa i političkih, demokratskih, okolišnih, socijalnih i gospodarskih normi; osim toga, vjeruje da globalizacija pod zaštitom socijalnog modela EU-a može biti prilika, a ne prijetnja za građane EU-a, a to bi europski i nacionalni čelnici trebali jasno i na pozitivan način prenijeti javnosti;

žali zbog činjenice da države članice prečesto daju prednost svojim nacionalnim interesima, bez obzira na moguće posljedice na europskoj razini, čime se narušava jedinstvo, dosljednost i učinkovitost EU-a, a stoga i njegova vjerodostojnost kao globalnog aktera; poziva na bolju podjelu odgovornosti, veću solidarnost i pojačanu koordinaciju između EU-a i država članica; podsjeća da je nužno da vanjske politike Unije budu usuglašene međusobno, ali i s drugim politikama koje imaju vanjsku dimenziju, te s međunarodnim partnerima; vjeruje da je dobra suradnja među državama članicama ključna za očuvanje naše demokracije, naših zajedničkih vrijednosti, naše slobode i naših socijalnih i ekoloških standarda; naglašava da je potrebno proširiti suradnju država članica, partnerskih zemalja i međunarodnih organizacija;

podsjeća da je EU, gledajući 28 država članica u cjelini, najveće svjetsko gospodarstvo s više od pola milijarde ljudi, a euro je druga najvažnija rezervna valuta; naglašava da je na temelju zajedničkih doprinosa institucija EU-a i pojedinačnih država članica, EU ujedno i najveći svjetski donator razvojne pomoći;

naglašava da su obilježja europskog pristupa vanjskim odnosima sljedeća:

—	promicanje i očuvanje univerzalnih vrijednosti kao što su mir, demokracija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući prava manjina;

—	predanost multilateralizmu i međunarodnom poretku temeljenom na pravilima, uz potporu sustava UN-a i regionalnih organizacija kao što je OSCE;

—	naglasak na sprječavanju i upravljanju sukobima, posredovanju, mirnom rješavanju sukoba, izgradnji mira i izgradnji institucija;

—	promicanje održivog razvoja, pomoći i gospodarske suradnje, pravedne trgovine i klimatski prihvatljivih sporazuma i alternativnih izvora energije;

ističe da bi EU trebao ostati vjeran svojim načelima demokracije, ljudskih prava i vladavine prava utvrđenim u Ugovorima; naglašava da je važno ocijeniti je li promicanje tih načela u trećim zemljama bilo uspješno te koliko ima prostora za daljnji napredak; ističe da se ugled EU-a kao promicatelja tih načela može održati samo ako osigura zaštitu i poštovanje tih istih načela unutar svih svojih država članica;

dodatno potiče razmatranje politike „manje za manje” kada je riječ o onim zemljama koje nazaduju u pogledu upravljanja, demokracije i ljudskih prava; smatra da bi EU u slučaju kršenja demokratskih standarda i ljudskih prava trebao učinkovitije koristiti svoje instrumente vanjske politike, uključujući instrumente za trgovinu i razvoj kao što su bilateralni sporazumi s trećim zemljama, te prvenstveno osigurati da se ni jedan sporazum ne ratificira dok se ne ispune standardi koji se odnose na ljudska prava; poziva EU i države članice da donesu naloge za istragu neobjašnjenog bogatstva u cilju borbe protiv korupcije u trećim zemljama; podsjeća da su gospodarske sankcije snažan alat prisilne diplomacije; napominje da se u pojedinim slučajevima stajališta Europskog parlamenta u području vanjske politike ne provode na razini Unije i ustraje na tome da Vijeće i ESVD tome posvete veću pozornost;

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisiju, Vijeće i pojedine države članice da djeluju strateški, slijedeći integrirani pristup i koristeći sva sredstava koja su im na raspolaganju, uključujući trgovinu, razvoj te diplomatske, civilne i vojne alate zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) te stratešku komunikaciju i javnu diplomaciju, radi jačanja geopolitičkog utjecaja i ukupnog imidža EU-a u svijetu te radi zaštite njegovih interesa, uključujući poboljšanjem gospodarskog suvereniteta i strateške autonomije EU-a; ističe komplementarnu ulogu koju ekološka, kulturna, akademska i druge vrste „alternativne” diplomacije mogu imati u tom procesu;

poziva da se u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) (2021. – 2027.) osiguraju primjerena financijska sredstava za vanjsko djelovanje EU-a te da EU svoja sredstva usmjeri na strateške prioritete; podsjeća na važnu ulogu koju instrument EU-a za financiranje vanjskog djelovanja ima u postizanju interesa vanjske politike EU-a; ističe važnost jačanja dosljednosti, učinkovitosti, mogućnosti brzog odgovora i fleksibilnosti instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja; ističe da je potrebno primjereno uključiti Parlament u kontrolu instrumenata i strateško upravljanje njima; smatra da su zbog povećanih izazova u susjedstvu EU-a i šire potrebna znatno veća sredstva za vanjsko djelovanje i znatno jačanje civilnih misija ZSOP-a;

10.

poziva ESVD da sa zemljama istomišljenicama razvije „tematski orijentirana savezništva”, da podupire međunarodni poredak temeljen na pravilima, multilateralizam i slobodnu i pravednu trgovinu te da traži kooperativna rješenja za globalne izazove, koji uključuju promjenu odnosa snaga; poziva ESVD da sa silama u usponu sudjeluje u pružanju globalnih javnih dobara kao što su mir i sigurnost te da s njima surađuje u operacijama sprečavanja i upravljanja krizama u cijelom svijetu te na ublažavanju klimatskih promjena, što uključuje održivo upravljanje prirodnim resursima, čistim zrakom, vodom i nezagađenim tlom, te na zaštiti i promicanju ljudskih prava i financijske stabilnost; podsjeća na važnost međuparlamentarnih odnosa za potporu tim ciljevima;

11.

osuđuje opetovano rusko korištenje prava na veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i smatra ga narušavanjem međunarodnih nastojanja za postizanje mira i rješavanje sukoba; napominje da blokade u Vijeću sigurnosti UN-a utječu na djelovanje međunarodne zajednice i sprječavaju rješavanje kriza; ponovno poziva države članice da podrže reformu sastava i načina funkcioniranja Vijeća sigurnosti; naglašava da je EU predan jačanju uloge Ujedinjenih naroda na međunarodnom planu;

12.

napominje da je EU odigrao važnu ulogu u smirivanju i rješavanju stranih političkih kriza, posebno kada su neke države članice preuzele vodstvo pod pokroviteljstvom Unije u cjelini, primjerice Normandijska skupina ili pregovori EU3 + 3 s Iranom; smatra da bi, uz postizanje povećane suradnje u području sigurnosti i obrane na dugoročnoj razini, uspostavom ad hoc koalicija država članica, po potrebi, koje mogu intervenirati kako bi brzo odgovorile na međunarodne krize, vanjsko djelovanje kratkoročno moglo postati EU-a fleksibilnije i spremnije za rješavanje promjenjivih situacija jer bi se smanjio pritisak postizanja univerzalnog konsenzusa među državama članicama;

13.

pozdravlja činjenicu da EU, uključujući njegove civilne i vojne misije u okviru ZSOP-a u održavanju mira, sprečavanju sukoba, jačanju međunarodne sigurnosti i obnove nakon sukoba, ima sve veću ulogu u osiguranju dugotrajnog mira; podsjeća na povećani uspjeh u rješavanju sukoba kada u tom postupku službenu ulogu imaju žene te poziva na njihovo povećano sudjelovanje u takvim misijama;

14.

razumije da blizina opasnosti određuje političke prioritete; međutim, poziva sve države članice da poštuju načelo solidarnosti iz Ugovorâ (članak 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) i poduzmu potrebne mjere kako bi zajednički odgovorile na migracijsku krizu, kao što su sve države članice solidarnošću odgovorile na izazove u pogledu nametanja Rusije i izazove koje predstavlja Kina u kontekstu gospodarstva i sigurnosti; smatra i dalje da su trenutačne krize bile provjera koliko su države članice spremne surađivati kako bi se učinkovitije riješili zajednički izazovi; poziva da se i dalje pruža humanitarna i druga pomoć stanovništvu pogođenom sukobima;

15.

primjećuje sve veću povezanost unutarnje i vanjske sigurnosti; naglašava potrebu za jačanjem unutarnje otpornosti EU-a na vanjska uplitanja te za uspostavom zajedničke strategije s međunarodnim partnerima, kako u pogledu zaštite kritične infrastrukture, tako i u pogledu zaštite temeljnih institucija i obilježja naših demokracija; podupire Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u okviru strategije smanjenja rizika i daljnje nastoji poboljšati otpornost EU-a od terorističkih napada, osobito džihadističkog terorizma kao jednog od glavnih izazova javne sigurnosti u EU-u, radikalizacije, nezakonite migracije, opetovane upotrebe kemijskog oružja, propagande, kampanja dezinformiranja na internetu i izvan njega, ruskih pokušaja kibernapada i uplitanja u kampanje za izbore i referendume te drugih hibridnih prijetnji koje zahtijevaju brze, odlučne i usklađene protumjere; naglašava da je potrebno poduzeti sve moguće mjere kako bi se izbjeglo bilo kakvo uplitanje u izbore za Europski parlament 2019. godine.

16.

naglašava da je kratkoročno gledajući transatlantsko partnerstvo suočeno s brojnim izazovima i preprekama, ali i dalje ostaje neophodno za sigurnost i prosperitet obiju strana Atlantika; izražava žaljenje zbog činjenice da se SAD sve više povlači iz multilateralnog svjetskog poretka utemeljenog na pravilima, odnosno iz Pariškog sporazuma, Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP), Sporazuma o transpacifičkom partnerstvu (TPP) i Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava, te zbog njegovog prekida financiranja UNRWA-e i raznih agencija UN-a, multilateralnih foruma i mirovnih operacija te napada na Međunarodni kazneni sud; poziva EU da pokaže jedinstvo, odlučnost i proporcionalnost u svojim odgovorima na te odluke, da ponovno pruži svoju punu potporu ZSAP-u, da zajamči opipljive gospodarske rezultate s Iranom i da zaštiti europska poduzeća koja ulažu u Iran unatoč sankcijama SAD-a; nadalje poziva EU da pojača svoje napore u području diplomacije koja se odnosi na klimatske promjene te da u svaki trgovinski i investicijski sporazum uključi obvezu poštovanja Pariškog sporazuma;

17.

naglašava da ulaganje u stabilnost i prosperitet zapadnog Balkana mora ostati glavni prioritet Europske unije; ponavlja da europska perspektiva za zemlje zapadnog Balkana mora biti usmjerena na punopravno članstvo dotičnih zemalja, pod uvjetom da su zadovoljeni svi uvjeti; ističe da se proces proširenja temelji na zaslugama i na strogim i pravednim uvjetima u skladu sa strogom primjenom kriterija iz Kopenhagena te ovisi isključivo o konkretnim rezultatima svake pojedine države postignutim u područjima kao što su temeljna ljudska prava, korupcija, pranje novca, transparentnost i neovisnost pravosuđa; u cijelom tom procesu naglašava važnost promicanja reformi koje su potrebne za uspostavu međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima i političkoj i gospodarskoj suradnji s naglaskom na vladavini prava, poštovanju ljudskih prava, posebno prava manjina, pomirenju i dobrosusjedskim odnosima, sigurnosti i migracijama, socioekonomskom i održivom razvoju, prometu i energetskoj povezanosti, zaštiti okoliša te digitalnom programu;

18.

prepoznaje da je stabilnost istočnog susjedstva važna i za stabilnost same Unije i ptiče razvoj sve bližih odnosa s Istočnim partnerstvom; poziva Komisiju i ESVD da na svojim istočnim granicama nastave koristiti transformativnu moć EU-a i jačati gospodarske veze i povezanost te da trgovinske sporazume i sporazume o pridruživanju, pristup jedinstvenom tržištu i produbljene osobne kontakte, uključujući olakšavanjem viznog režima i liberalizacijom kada su ispunjeni svi uvjeti, koriste kao poticaje za demokratske reforme i usvajanje europskih pravila i normi; ponovno poziva ESVD da prati demokratske procese u svojem izravnom susjedstvu i osigura da se demokratski napredak ne zaustavi ili nazaduje;

19.

ponovno ističe da se Unija obvezala da će podupirati suverenost, neovisnost i teritorijalni integritet svojih partnera; naglašava potrebu za rješavanjem svih zamrznutih sukoba u skladu s međunarodnim pravom, normama i načelima, za povećanjem potpore stanovnicima koji su pogođeni sukobima, interno raseljenim osobama i izbjeglicama te za suzbijanjem pokušaja destabilizacije iz trećih zemalja, posebno Rusije; ponovno osuđuje nezakonito rusko pripojenje Krima i vojnu intervenciju u istočnoj Ukrajini; poziva na kontinuirano ulaganje napora kako bi se zajamčila provedba sporazumâ iz Minska te poziva na proširenje sankcija EU-a protiv Rusije sve dok ona ne ispoštuje te sporazume; nadalje, osuđuje kontinuiranu militarizaciju i pogoršanje sigurnosnog i humanitarnog stanja na okupiranim gruzijskim teritorijima Abhazije i regije Chinvali/Južne Osetije te poziva Rusiju da ispuni svoje obveze u okviru Sporazuma o prekidu vatre iz 2008. koji je sklopljen pod posredovanjem Unije;

20.

podsjeća da je Sredozemno more granica između najneravnopravnijih regija u svijetu; ponavlja da je hitno potrebno poticati pravedan gospodarski i socijalni razvoj južnog sredozemnog bazena i subsaharske Afrike te pomoći zemljama u rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti poput oružanih sukoba, nedemokratskog i neučinkovitog upravljanja, korupcije i klimatskih promjena stvaranjem gospodarskih mogućnosti u lokalnoj zajednici, posebno za mlade i žene, a osobito u zemljama podrijetla migranata, surađujući s relevantnim akterima na terenu i uključivanjem lokalnih zajednica; u tom pogledu napominje prijedlog predsjednika Junckera o osnivanju novog Saveza Afrike i Europe za održiva ulaganja i radna mjesta te njegovu inicijativu da različite trgovinske sporazume između Europe i Afrike preoblikuje u jedan sporazum o slobodnoj trgovini između kontinenata, koji može biti uspješan jedino ako predstavlja gospodarsko partnerstvo između ravnopravnih partnera i ako se time može stvoriti djelotvorno poslovno okruženje koje pogoduje poslovanju i ulaganjima; potiče EU da iskoristi druge mehanizme europske politike susjedstva za daljnje jačanje suradnje između Unije, partnerskih zemalja u južnom susjedstvu i ključnih regionalnih aktera u pogledu regionalnih pitanja kao što su dobro upravljanje, sigurnost, energija i borba protiv klimatskih promjena; ponavlja svoju potporu stabilizacijskom području EU-a u okviru ZSOP-a i poziva na njegovo jačanje;

21.

ističe da EU mora preuzeti vodeću ulogu na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu koristeći svoju „meku moć” i potpuno provodeći sve postojeće sporazume o pridruživanju; duboko žali zbog odluke vlade SAD-a da svoje veleposlanstvo u Izraelu preseli iz Tel Aviva u Jeruzalem; poziva EU da bude pokretačka sila u ponovnom pokretanju istinskog mirovnog postupka na Bliskom istoku radi postizanja dvodržavnog rješenja; potvrđuje nadređenost procesa iz Ženeve pod vodstvom UN-a u rješavanju sukoba u Siriji, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2254; osuđuje potporu Rusije i Irana Assadovu režimu, njegove ratne zločine i zločine protiv čovječnosti te poziva EU i države članice da učine sve kako bi zaustavile zločine protiv sirijskog naroda, a naročito uporabu kemijskog oružja protiv tog naroda;

22.

osuđuje teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava koja su počinile sve strane u Jemenu, uključujući neselektivne napade na civile koje su počinili koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije i hutski pobunjenici; zahtijeva da se smjesta prekine blokada Jemena i poziva sve strane u sukobu da nastave dijalog pod pokroviteljstvom UN-a i da rade na postizanju održivog prekida vatre; pozdravlja odluku vlada Njemačke, Danske i Finske da zaustave prodaju oružja Saudijskoj Arabiji; traži da se na razini EU-a uvedu sankcije protiv onih koji su odgovorni za ubojstvo saudijskog novinara Džemala Hašogdžija;

23.

naglašava da je jačanje regionalne sigurnosti u indo-pacifičkoj regiji od ključne važnosti za interese EU-a i njegovih država članica; poziva sve zainteresirane strane u regiji da pomire razlike mirnim putem te da se suzdrže od poduzimanja jednostranih mjera u cilju promjene statusa quo, među ostalim u Istočnom i Južnom kineskom moru, kako bi se zaštitila regionalna sigurnost; potiče brzi nastavak bilateralnih razgovora između Kine i Tajvana te ponovno ističe svoju potporu značajnom sudjelovanju Tajvana u međunarodnim organizacijama, mehanizmima i aktivnostima; podupire mjere za produbljenje odnosa Europske unije, njezinih država članica i partnera u Aziji te potiče gospodarsku, diplomatsku i sigurnosnu suradnju;

24.

potvrđuje, nakon završetka nedavnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u regiji, svoju predanost daljnjem stvaranju čvrstih odnosa s Latinskom Amerikom, promičući zaštitu demokracije, vladavine prava i ljudskih prava kao temelja za dublju integraciju i suradnju; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog manjka poštovanja demokracije, ljudskih prava i vladavine prava u Kubi, Nikaragvi i Venezueli; sa zabrinutošću prima na znanje izborna događanja u Brazilu i izražava nadu da će nova vlada i dalje slijediti put demokracije i vladavine prava; pohvaljuje napore svih strana uključenih u mirovni proces u Kolumbiji; ponavlja svoju punu potporu mirovnom procesu i njegovoj učinkovitoj provedbi;

25.

smatra da „meka sila” i izgradnja institucija unatoč njihovoj važnosti ne mogu biti dovoljne za stvaranje utjecaja u svijetu u kojem sve veću važnost imaju politika moći i „tvrda sila”; smatra da će učinkovitost vanjske politike EU-a u velikoj mjeri ovisiti o učinkovitoj kombinaciji instrumenata meke i tvrde sile, uključujući otvoreni dijalog, te o njezinoj sposobnosti da bude primjer drugima i da raspolaže resursima i kapacitetima koji to podupiru, kao i o odgovarajućim financijskim sredstvima, djelotvornom multilateralizmu, kombinaciji meke sile i vjerodostojne tvrde snage, udruživanju vojnih kapaciteta i spremnosti država članica da rješavaju odluke u tom kontekstu, kao i o suradnji s NATO-om i drugim zemljama koje dijele slična stajališta;

26.

pozdravlja povećanu suradnju u području obrane među državama članicama EU-a i korake koji su poduzeti kako bi se povećala vojna autonomija EU-a, tj. uspostavu europskog jedinstvenog zapovjednog centra u Bruxellesu za europske misije vojne obuke te uklanjanje prepreka za uvođenje borbenih misija EU-a; vjeruje da će uspostava stalne strukturirane suradnje (PESCO) u obrambenim projektima i koordinirana revizija nacionalnih proračuna za obranu (CARD) pomoći državama članicama da prodube svoju suradnju u području obrane i učinkovitije iskoriste svoje proračune za obranu; pozdravlja prijedlog potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Europskom fondu za mir i novom okviru za civilne misije u okviru ZSOP-a, kao i obvezu da se nastavi s vojnom mobilnošću kako bi se unaprijedila europska strateška autonomija, među ostalim i kroz Europsku inicijativu za intervencije; smatra da se razvojem snažne obrambene industrije jača tehnološka neovisnost EU-a, među ostalim promicanjem jedinstvenog tržišta za proizvode u području kibersigurnosti, za što je potrebno povećati kapacitete EU-a;

27.

smatra da je sposobnost slanja civilnih stručnjaka i vojnih snaga u sukobe diljem svijeta u cilju promicanja mira i stabilnosti osnovni preduvjet da se postane vjerodostojna politička snaga koja je sposobna organizirati sprječavanje naoružanog sukoba, provedbu mirovnih sporazuma i stabilizaciju nestabilnih situacija nakon sukoba; poziva ESVD i države članice da razviju dostatne civilne i vojne kapacitete, koji obuhvaćaju široki spektar kopnenih, zračnih, svemirskih, morskih i kibernetičkih kapaciteta, te da rade na razvoju pravno obvezujućeg instrumenta o potpuno neovisnim oružanim sustavima kako bi se zaštitili ciljevi Ugovora; ističe važnost daljnje suradnje Europske unije i NATO-a, kao što je naglašeno u Globalnoj strategiji EU-a i zajedničkoj deklaraciji EU-a i NATO-a; naglašava da bi daljnji razvoj obrambene unije trebao doprinijeti ciljevima vanjskih odnosa EU-a;

28.

naglašava da bi razvoj novih formata poput Europskog vijeća sigurnosti, što zagovara kancelarka Merkel i predsjednik Macron, te novih načina za bolju koordinaciju unutar EU-a i s međunarodnim tijelima, mogao olakšati učinkovitiji postupak donošenja odluka za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP); smatra da bi se zajedno sa stvaranjem tih struktura trebali razvijati i mehanizmi kojima se jamči njihov demokratski nadzor;

29.

podržava raspravu s EU-om o novim formatima, uključujući prijedlog koji je predsjednik Komisije Juncker iznio u svojem govoru o stanju Unije 12. rujna 2018. prema kojem bi se u posebnim područjima ZVSP-a, u kojima se trenutno prema Ugovorima zahtijeva jednoglasnost, prešlo na glasovanje kvalificiranom većinom (QMV), i to oko pitanja ljudskih prava, sankcija i civilnih misija; potiče države članice da razmotre načine na koje mogu učinkovitije djelovati u kontekstu ZVSP-a i ZSOP-a; vjeruje da bi glasovanje kvalificiranom većinom omogućilo EU-u da djeluje odlučnije, brže i učinkovitije; poziva Europsko vijeće da preuzme tu inicijativu primjenom prijelazne klauzule (članak 31. stavak 3. UEU-a); podržava Vijeće da razmotri širenje mogućnosti glasovanja kvalificiranom većinom na ostala područja ZVSP-a u okviru šire rasprave o glasovanju kvalificiranom većinom u politikama EU-a; prepoznaje da je potrebno potražiti kreativna rješenja u pogledu suradnje Europske unije i Ujedinjene Kraljevine u području ZVSP-a i ZSOP-a, uzimajući u obzir načela utvrđena u Rezoluciji Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

30.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1) SL C 210, 3.8.2010., str. 1.