P8_TA(2018)0400

Uloga financijskoga sudjelovanja radnika u poticanju zaposlenosti i ponovnom aktiviranju nezaposlenih

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. listopada 2018. o ulozi financijskog sudjelovanja radnika u poticanju zaposlenosti i ponovnom aktiviranju nezaposlenih (2018/2053(INI))

(2020/C 345/01)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3. stavak 3.,

—	uzimajući u obzir članak 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim EU mora poticati visoku razinu zaposlenosti, zajamčiti adekvatnu socijalnu zaštitu, suzbijati društvenu isključenost i osigurati visoku razinu obrazovanja, osposobljavanja i zaštite ljudskog zdravlja,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća donesene 7. prosinca 2015. o promicanju socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Dugoročno financiranje europskog gospodarstva” (COM(2014)0168),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2012. naslovljenu „Akcijski plan: Europsko pravo društava i korporativno upravljanje – moderni pravni okvir za angažiranije dioničare i održiva društva”(COM(2012)0740),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II. – Zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir preporuku Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (1),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. lipnja 2008. naslovljenu „Počnimo od malih – Akt o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2008)0394) i programe rada Komisije za 2008. i 2009.,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. ožujka 2006. naslovljenu „Provedba Lisabonskog programa Zajednice za rast i radna mjesta: Prijenos poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak” (COM(2006)0117),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2002. naslovljenu „Okvir za promicanje financijskog sudjelovanja radnika (COM(2002)0364) i rezoluciju Parlamenta od 5. lipnja 2003. o toj temi (2),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. listopada 2010. o financijskom sudjelovanju radnika u Europi,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2013. o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. siječnja 2014. o financijskom sudjelovanju zaposlenika u prihodima društava (4) i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (2013/2127(INI)),

—	uzimajući u obzir studiju o financijskom sudjelovanju radnika u prihodima poduzeća (engl. Employee financial participation in companies’ proceeds), čiju je izradu zatražio Odbor Parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja i koja je objavljena u rujnu 2012.,

—	uzimajući u obzir preispitivanje akcijskog plana za uniju tržišta kapitala provedeno sredinom provedbenog razdoblja i objavljeno 8. lipnja 2017. (COM(2017)0292),

—	uzimajući u obzir pilot-projekt Komisije nazvan „Promicanje radničkog vlasništva i sudjelovanja radnika”, čija je konačna verzija objavljena 2014.,

—

uzimajući u obzir četvrto izvješće o promicanju sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća (PEPPER IV.) pod naslovom „Usporedba sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća u državama članicama Europske unije i državama kandidatkinjama”, koje je objavilo Slobodno sveučilište u Berlinu u listopadu 2009.,

—

uzimajući u obzir treće izvješće o promicanju sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća (PEPPER III.) pod naslovom „Promicanje sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća u novim državama članicama Europske unije i državama kandidatkinjama”, koje je objavilo Slobodno sveučilište u Berlinu u lipnju 2006.,

—	uzimajući u obzir izvješće skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini o transnacionalnim preprekama jačanju financijskog sudjelovanja radnika u transnacionalnim poduzećima od 18. prosinca 2003.,

—

uzimajući u obzir drugo izvješće o promicanju sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća (PEPPER II.) pod naslovom „Promicanje sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća (uključujući udio u kapitalu) u državama članicama Europske unije”, koje je objavila Komisija u siječnju 1997. (COM(1996)0697),

—	uzimajući u obzir prvo izvješće o promicanju sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća (PEPPER I.) pod naslovom „Promicanje sudjelovanja radnika u dobiti i rezultatima poduzeća”, koje su objavili Komisija i Europski sveučilišni institut u ožujku 1991.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0293/2018),

A.	budući da poslodavci mogu birati između nekoliko modela financijskog sudjelovanja radnika: raspodjela dobiti, pojedinačno vlasništvo radnika nad dionicama, radničko vlasništvo u zadrugarskim modelima i programi radničkog dioničarstva;

budući da pojedinačno poduzeće i njegovi radnici moraju pažljivo odabrati najprikladniji model financijskog sudjelovanja radnika, vodeći računa o specifičnim nacionalnim poreznim pravilima i kontekstu sektora, te da će uglavnom ovisiti o veličini, djelatnosti i statusu poduzeća, osobito ako je uvršteno na burzu; budući da nije primjereno razviti sveobuhvatni model uniforman za sve za financijsko sudjelovanje radnika na razini EU-a;

budući da se prema podacima europskog istraživanja o poduzećima provedenog 2013. (5) programi financijskog sudjelovanja radnika mogu uvelike razlikovati ovisno o karakteristikama poduzeća; budući da 62 % europskih subjekta upotrebljava neki oblik promjenjive plaće, da podjela dobiti predstavlja 30 %, a plaćanje ovisno o grupnoj uspješnosti 25 %; budući da 5 % subjekata koristi programe dioničarstva; budući da su programi financijskog sudjelovanja radnika zastupljeniji u privatnom sektoru nego u javnom sektoru (uz neke nacionalne iznimke), kao i u određenim gospodarskim sektorima, posebno u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, financija, osiguranja i savjetovanja; budući da je veća vjerojatnost da će programe financijskog sudjelovanja radnika koristiti veća poduzeća nego mala i srednja poduzeća i da su oni zastupljeniji u poduzećima u stranom vlasništvu ili multinacionalnim poduzećima te poduzećima koja se nalaze u gospodarski vodećim ili naprednim regijama (6);

D.	budući da su programi radničkog dioničarstva oblik financijskog sudjelovanja radnika u kojima se koristi posrednički subjekt koji može koristiti glasačka prava ili druge oblike upravljanja u ime radnika, koji ih mogu dobrovoljno birati;

budući da sustavi financijskog sudjelovanja radnika u kojima radnici sudjeluju u savjetovanju i odlučivanju nose dokazane prednosti (7) i za radnike i za poduzeće, između ostalog i u smislu održivog upravljanja, transparentnosti, socijalnog dijaloga, uzajamnog poštovanja poslodavaca i radnika te drugih aspekata kao što su postupci zapošljavanja, zadržavanje radnika, motivacija, zadovoljstvo radnim mjestom i razvoj vještina kao i ukupni rezultati i profitabilnost;

budući da bi sudjelovanje radnika u odlučivanju moglo poboljšati organizacijske rezultate i kvalitetu profesionalnog života radnika te budući da bi moglo služiti kao sredstvo za inovacije na radnom mjestu (8) za promicanje osjećaja sudjelovanja, jačanje protoka informacija u poduzeću i povećanje razine povjerenja između poslodavaca i radnika;

budući da sustavi financijskog sudjelovanja radnika zbog svojeg doprinosa poduzećima, uključujući ona male i srednje veličine i tržištu rada mogu pozitivno utjecati na gospodarstva država članica; budući da financijsko sudjelovanje radnika u njihovu poduzeću može doprinijeti zadovoljstvu poslom, osjećaju sudjelovanja, uzajamnom poštovanju između poslodavaca i zaposlenika i ukupnim rezultatima te da može pomoći zaposlenicima da pronađu prilike u svojim matičnim zemljama;

budući da bi financijsko sudjelovanje radnika u kontekstu razvoja unije tržišta kapitala EFP-a moglo pridonijeti ciljevima unije tržišta kapitala koji se odnose na uključivi rast i transparentnosti gospodarske aktivnosti; budući da bi financijsko sudjelovanje radnika uz osposobljavanje sudionika koje osiguravaju poduzeća i države članice moglo poboljšati financijsku pismenost građana EU-a, što bi moglo smanjiti njihovu nesklonost ulaganju i potencijalno povećati ulaganja od strane malih ulagatelja;

budući da su u okviru europske strategije zapošljavanja i strategije Europa 2020. postavljeni prioriteti koji se odnose na poboljšanje kvalitete radnih mjesta i osiguravanje boljih radnih uvjeta; budući da bi povećano sudjelovanje radnika u financijskim rezultatima poduzeća i davanje boljih nagrada moglo doprinijeti ostvarenju tih ciljeva;

budući da financijsko sudjelovanje radnika mora ići ukorak s visokom razinom informacija, osposobljavanjem i savjetovanjem s radnicima kako bi oni bili u potpunosti upoznati s načinom na koji funkcioniraju programi za financijsko sudjelovanje kojima bi se mogli pridružiti, kako bi im se omogućilo da provedu potpuno utemeljenu procjenu mogućih koristi i rizika tih programa, na primjer, u slučaju stečaja društva;

K.	budući da bi poslodavci s pomoću financijskog sudjelovanja radnika, poboljšanog socijalnog dijaloga i strateškog donošenja odluka mogli uložiti u mogućnosti razvoja svoje radne snage, doprinoseći time borbi protiv društvene isključenosti i osiguravanju visoke razine izobrazbe;

budući da uključivanjem zaposlenika u postupak odlučivanja, ovisno o specifičnosti programa, financijsko sudjelovanje radnika u nekim slučajevima može pomoći poduzećima, uključujući ona male i srednje veličine, u pogledu restrukturiranja i kontinuiteta poslovanja rješavanjem problema nasljeđivanja poduzeća i generacijskog obnavljanja, primjerice u obiteljskim poduzećima;

M.	budući da treba imati na umu da financijsko sudjelovanje radnika ima pozitivne i negativne aspekte;

budući da financijsko sudjelovanje radnika nosi neke financijske rizike, ali može i djelovati kao sredstvo za ublažavanje šokova, omogućiti dodatke ili druge nagrade te također osigurati da radnici imaju portfelj ušteđenih dionica; budući da programi radničkog dioničarstva posebno mogu biti primjer modela otkupa zaposlenika za poduzeća koja nisu uvrštena na burzu u kojima bi prioritetni otkup poduzeća mogao omogućiti radnicima da potencijalno sačuvaju svoja radna mjesta kada postoji mogućnost otkupa od strane drugog poduzeća;

budući da su stoga potrebne mjere kako bi se radnike zaštitilo od rizika od gubitka radnog mjesta i od gubitka uloženog kapitala kada se njihov poslodavac nađe u krizi; budući da se financijsko sudjelovanje radnika ne smije koristiti za ograničavanje socijalnih i radnih prava koje zaposlenici stječu, da ne smije zamijeniti uobičajenu osnovnu plaću, druge oblike primitaka od rada ili doprinosa mirovinskim sustavima te da ne smije biti način prijenosa rizika na radnika ili za nepoštovanje zakona o radu;

budući da bi sudjelovanje u financijskom sudjelovanju radnika trebalo ostati dobrovoljno za zaposlenike, posebno one u malim i srednjim poduzećima, i da ne bi smjelo utjecati na njihovu mobilnost na tržištu rada, njihovu socijalnu sigurnost ili pravo na poduzimanje kolektivnih mjera; budući da bi stoga zaposlenici u svakom trenutku trebali imati pristup informacijama o gospodarskom stanju društva, osim poslovnih tajni i poslovno osjetljivih informacija, te bi ih trebalo obavijestiti o prednostima i nedostacima svakog dostupnog sustava financijskog sudjelovanja radnika;

budući da su za promicanje financijskog sudjelovanja radnika koje bi se moglo isplatiti u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju ključni fiskalni poticaji s obzirom na to da zemlje koje imaju dugu tradiciju financijskog sudjelovanja radnika ujedno imaju i najrazvijenije sustave radničkog vlasništva i najveće fiskalne prednosti;

R.	budući da su aktivne politike zapošljavanja, kao što su podupiranje istinskog samozapošljavanja te standardnog i socijalnog poduzetništva, ključan instrument za ponovnu integraciju nezaposlenih osoba na tržište rada, u skladu s Europskim akcijskim planom za poduzetništvo donesenim u siječnju 2013.;

budući da trenutačni Europski socijalni fond promiče socijalno poduzetništvo te socijalno i solidarno gospodarstvo te da bi budući Europski socijalni fond Plus trebao to i dalje činiti; budući da financijsko sudjelovanje radnika može dati vrijedan doprinos razvoju socijalnog i solidarnog gospodarstva, primjerice tako što će ulaganja ili financijska sredstva biti dostupnija;

T.	budući da financijsko sudjelovanje radnika može biti dopuna programima EU-a kojima se nastoji poboljšati pristup kapitalu, osobito za mala i srednja poduzeća, kao što su programi COSME, InnovFin i Kreativna Europa i europski strukturni i investicijski fondovi;

budući da bi financijsko sudjelovanje radnika moglo biti dopunski alat za Europski fond za prilagodbu globalizaciji, kojim se pomaže osobama koje su izgubile posao zbog velikih strukturnih promjena zbog globalizacije ili gospodarske i financijske krize u odnosu na prekvalifikaciju, osposobljavanje, potporu za samozapošljavanje, pokretanje poslovanja i preuzimanje zaposlenika;

V.	budući da bi se smjernicama EU-a za financijsko sudjelovanje radnika državama članicama moglo pomoći u razvoju okvira za programe financijskog sudjelovanja radnika koji bi mogli donijeti koristi i za poslodavce i zaposlenike, kao i na podizanje javne svijesti o financijskom sudjelovanju radnika;

poziva Komisiju da razmotri odgovarajuće preporuke kako bi se države članice i poduzeća, posebno ona male i srednje veličine, potaknulo na razvoj i ponudu programa financijskog sudjelovanja radnika i u interesu radnika i poduzeća; ističe da ti programi:

—	trebaju štititi sigurnosti prihoda radnika,

—	ne smiju iskorištavati radnike u kriznim situacijama,

—	ne smiju prenositi poduzetnički rizik na radnike,

—	trebaju jamčiti visoku razinu zaštite za ulaganja radnika;

poziva države članice da osiguraju neobvezujuće poticaje, uključujući porezne poticaje kojima se ne poništavaju nacionalna porezna pravila, u skladu s načelima najbolje prakse, kada promiču sustave radničkog vlasništva među poduzećima i radnicima, istodobno podupirući najviše standarde socijalne zaštite za radnike i štiteći njihovo pravo na kolektivno djelovanje;

naglašava da se financijsko sudjelovanje radnika treba ugraditi u sustav sudjelovanja radnika, na primjer u odlučivanju poduzeća, među ostalim i preko predstavnika radnika, te da financijsko sudjelovanje radnika ne smije biti zamjena za poštenu i pristojnu plaću niti alternativa za javne mirovine ili zajednički dogovorene mirovinske sustave;

poziva Komisiju da provede tzv. akcijski plan u pet točaka uključen u završno izvješće pilot-projekta za promicanje radničkog vlasništva i sudjelovanja radnika iz 2014.;

svjestan je povezanosti između nacionalnih zakonodavnih mjera za poticanje sustava financijskog sudjelovanja radnika i broja poduzeća i radnika koji su u njih uključeni;

ističe nadnacionalne prepreke s kojima se suočavaju i poduzeća koja takve sustave nude u nekoliko država članica i radnici, a koje se odnose na razlike u zakonodavstvu i rizike dvostrukog oporezivanja koji mogu stvoriti velike administrativne troškove i utjecati na slobodu kretanja radnika, koja ima važnu ulogu u borbi protiv problema nezaposlenosti i jačanju konvergencije i integracije među državama članicama;

poziva Komisiju i države članice da u skladu s preporukama iz završnog izvješća o pilot-projektu promicanja radničkog vlasništva i sudjelovanja radnika iz 2014. podignu razinu osviještenosti, iskoriste rezultate istraživačkih projekata i potaknu prekograničnu prenosivost najboljih praksi te da predlože niz jednostavnih, osnovnih i temeljnih modela potpore;

poziva Komisiju i države članice da osiguraju posebna mrežne stranice koje bi uključivale ogledne sporazume o podjeli dobiti za mala i srednja poduzeća i vrlo mala poduzeća radi lakše provedbe, kao i informacije o popratnim rizicima i drug relevantni materijal; nadalje poziva Komisiju i države članice da nastave prikupljati podatke o upotrebi i širenju sustava financijskog sudjelovanja te da ispitaju učinak financijskog sudjelovanja na funkcioniranje poduzeća, kvalitetu svojeg rada i zadržavanje radnika, uz pomoć Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta;

poziva države članice i Komisiju da pomažu poduzećima koja izraze interes za financijsko sudjelovanje radnika rješenjima i posebnim mjerama potpore kako bi se izbjegli prekomjerni administrativni i razvojni troškovi povezani s provedbom financijskog sudjelovanja radnika, posebno u malim i srednjim poduzećima, te da potaknu subjekte koji eksternaliziraju, kao što su banke i investicijski fondovi, da predlože jednostavne sustave financijskog sudjelovanja radnika prilagođene toj vrsti poduzeća, osiguravajući pritom da posrednici ne iskorištavaju prednosti najmanjih poduzeća te da nema skrivenih troškova;

10.

poziva Komisiju i države članice da potiču financijsko opismenjivanje u cilju osnaživanja građana EU-a i podizanja svijesti o učinku financijskog sudjelovanja radnika;

11.

poziva Komisiju i države članice da se zajedno sa socijalnim partnerima, organizacijama za promicanje radničkog vlasništva i drugim dionicima na početku procesa uključe u izradu najprikladnijih okvira za financijsko sudjelovanje radnika, a kada se sustav financijskog sudjelovanja radnika smatra relevantnim, da pregovaraju o njemu za svaki slučaj zasebno vodeći računa veličini i vrsti poduzeća, radnoj snazi i financijskoj situaciji, ali i o nacionalnom zakonodavstvu i nacionalnim praksama;

12.

preporučuje pregovaranje o sustavima štednje zaposlenika i alatima na razini pojedinih podružnica kako bi se malim i srednjim poduzećima i vrlo malim poduzećima osigurali standardni sporazumi koje ta poduzeća mogu izravno i praktično provoditi;

13.

ističe da bi financijsko sudjelovanje radnika trebalo biti omogućeno za sve radnike bez diskriminacije i bez obzira na dob, spol, nacionalnost, činjenicu radi li na puno radno vrijeme ili na pola radnog vremena i sl.;

14.

pridodaje da bi razlikovanje među radnicima moglo biti opravdano kako bi se zadovoljile različite potrebe i različiti interesi radnika, kao što su ograničeni programi dionica rezervirani za rukovoditelje;

15.

smatra da bi programi radničkog dioničarstva trebali omogućiti radnicima da koriste svoj račun u programu radničkog dioničarstva za drugu imovinu osim one trenutačnog poslodavca kako bi se ublažio rizik koncentracije, osobito za mala i srednja poduzeća;

16.

podsjeća da bi odluka o sudjelovanju u sustavu financijskog sudjelovanja radnika trebala biti potpuno dobrovoljna, što znači da ne bi smjele biti poduzete nikakve mjere protiv radnika ako oni odluče da neće sudjelovati i da bi trebala biti utemeljena na odgovarajućoj izobrazbi i informiranom pristanku radnika koji je sasvim svjestan svojih prava, obveza i rizika, situacije u kojoj se nalazi poduzeće, prednosti i nedostataka svakog sustava, utjecaja sudjelovanja u takvom sustavu na poreze te uvjeta koji se primjenjuju kada osoba napušta poduzeće ili sustav;

17.

smatra da financijsko sudjelovanje radnika ne bi smjelo zamijeniti ni umanjiti uobičajenu osnovnu naknadu ili bilo koji drugi oblik doprinosa kao što su doprinosi za socijalno osiguranje, već bi trebalo biti dopuna svim socijalnim i ugovornim pravima, što je preduvjet za provedbu financijskog sudjelovanja radnika;

18.

smatra da bi se trebale razviti dodatne veze između financijskog sudjelovanja radnika i socijalnog gospodarstva, osobito s pomoću programa kao što je Kreativna Europa u okviru kojih se nude mikrozajmovi za mala poduzeća i socijalna poduzeća u iznosu do 25 000 EUR;

19.

poziva Komisiju i države članice da se pozabave pitanjem rapidnog razvoja tržišta rada i promjena na njemu te izazova u vezi s vještinama, digitalizacijom, automatizacijom, nejednakostima u bogatstvu i rezovima za sustave socijalnog osiguranja te stalno stvaranje novih prilika za potporu i zaštitu radnika te da im se omogući da se razvijaju profesionalno i osobno;

20.

naglašava važnost uloge koju financijsko sudjelovanje radnika može imati u poticanju poduzetništva i poduzetničkog duha olakšavanjem istraživanja i pristupa kapitalu, posebno za novoosnovana poduzeća;

21.

naglašava da se za mikropoduzeća još ne provode nikakve mjere potpore za radničko dioničarstvo, iako mikropoduzeća imaju važnu ulogu u gospodarstvu većine država članica EU-a;

22.

pozdravlja inicijative pod vodstvom glavnih uprava Komisije, kao što su inicijative glavnih uprava EMPL, FISMA i GROW kojima se podupiru zapošljavanje, mala i srednja poduzeća i unija tržišta kapitala, te poziva na usvajanje koordiniranog pristupa za najbolje moguće korištenje dostupnih resursa, podsjećajući da je krajnji korisnik europski građanin;

23.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 307, 18.11.2008., str. 11.

(2) SL C 68 E, 18.3.2004., str. 429.

(3) SL C 440, 30.12.2015., str. 23.

(4) SL C 482, 23.12.2016., str. 41.

(5) Treće europsko istraživanje poduzeća, Eurofound, 2013.

(6) Promjene u sustavima naknada i nagrada, Eurofound, 2016.

(7) Godišnje ekonomsko izvješće o radničkom dioničarstvu u europskim zemljama.

(8) Inovacije na radnom mjestu u europskim poduzećima, Eurofound, 2016.