Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Predviđanje posljedica umjetne inteligencije na radna mjesta radi osiguravanja pravedne tranzicije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 440/01)

Izvjestiteljica:

Franca SALIS-MADINIER

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	183/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Umjetna inteligencija i robotika proširit će i povećati utjecaj koji digitalno gospodarstvo ima na tržišta rada (1). Tehnološki napredak uvijek je utjecao na rad i na zapošljavanje te je zahtijevao nove oblike socijalne i društvene organizacije. EGSO je uvjeren da tehnološki razvoj može doprinijeti gospodarskom i socijalnom napretku. Međutim, smatra da bi bilo pogrešno zanemariti njegove globalne učinke na društvo. Umjetna će inteligencija u svijetu rada proširiti i povećati opseg automatizacije radnih mjesta (2). Iz tog razloga EGSO želi doprinijeti pripremi društvenih promjena koje prate procvat umjetne inteligencije i robotike jačanjem i obnavljanjem europskog socijalnog modela.

1.2.

EGSO želi istaknuti potencijal umjetne inteligencije i njezine primjene, osobito u području zdravstvene skrbi, sigurnosti u prometu i energiji, suzbijanja klimatskih promjena i predviđanja prijetnji u području kibernetičke sigurnosti. Europska unija, vlade i organizacije civilnog društva igraju važnu ulogu u potpunom iskorištavanju prednosti koje umjetna inteligencija može donijeti, posebice osobama s invaliditetom, osobama smanjene pokretljivosti kao i starijim osobama te kroničnim bolesnicima.

1.3.

Međutim, EU ne raspolaže dostatnim podacima o digitalnoj ekonomiji i socijalnoj preobrazbi koja iz nje proizlazi. EGSO preporučuje da se poboljšaju statistički alati i istraživanje, osobito o umjetnoj inteligenciji, upotrebi industrijskih robota i usluga, internetu stvari te o novim gospodarskim modelima (ekonomija platformi, novi oblici zapošljavanja i rada).

1.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da promiče i podržava provedbu studija na razini europskih odbora za sektorski socijalni dijalog o sektorskim učincima umjetne inteligencije i robotike, te općenito, digitalizacije gospodarstva.

1.5.

Prihvaćeno je da će umjetna inteligencija i robotika izmjestiti i preobraziti radna mjesta, neka ukinuti, a druga stvoriti. EU u svakom slučaju mora jamčiti pristup socijalnoj zaštiti svim radnicima, samozaposlenima ili lažno samozaposlenima, u skladu s europskim stupom socijalnih prava.

1.6.

Komisija je predložila jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji kako bi se njime koristili posebice radnici koji gube radno mjesto i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog digitalizacije gospodarstva (3). EGSO smatra da je to korak ka uspostavljanju istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom.

1.7.

EGSO preporučuje da se provode i ojačaju načela, obećanja i obaveze sadržani u postojećim tekstovima koje su usvojile europske institucije i socijalni partneri o obavješćivanju radnika i savjetovanju s njima (4), osobito prilikom uvođenja novih tehnologija među kojima su umjetna inteligencija i robotika. EGSO poziva na uključivi europski program umjetne inteligencije koji će se temeljiti na tim tekstovima i na europskom stupu socijalnih prava koji će uključivati sve dionike.

1.8.

EGSO preporučuje da se smjernicama u pogledu etike u području umjetne inteligencije koje će izraditi Komisija odredi jasna granica u interakciji između radnika i inteligentnih strojeva kako čovjek nikada ne bi postao izvršitelj naloga stroja. Tim bi se smjernicama, u duhu uključive umjetne inteligencije, trebala utvrditi načela sudjelovanja, odgovornosti i provođenja postupaka proizvodnje kako bi, kako je istaknuto u Ustavu ILO-a, rad onima koji ga obavljaju donio zadovoljstvo da u potpunosti koriste svoje sposobnosti i znanja te da na najbolji način doprinesu općoj dobrobiti.

1.9.

EGSO također preporučuje da se tim smjernicama obuhvate i načela transparentnosti u upotrebi sustava umjetne inteligencije za zapošljavanje, ocjenjivanje i kontrolu radnika od strane uprave, kao i načela zdravlja i sigurnosti i poboljšanja uvjeta rada. Naposljetku, tim se smjernicama treba osigurati zaštita prava i sloboda u pogledu obrade podataka radnika, uz poštovanje načela nediskriminacije,

1.10.

Provedbu smjernica u pogledu etike u području umjetne inteligencije potrebno je pratiti. Ta uloga promatrača ili nadzornika mogla bi se dodijeliti europskom opservatoriju za pitanja etike u sustavima umjetne inteligencije (uključujući i u poduzećima).

1.11.

EGSO preporučuje obrazovanje inženjera i kreatora inteligentnih strojeva u pogledu etike kako bi se izbjeglo uvođenje novih oblika digitalnog znanstvenog menadžmenta (eng. taylorism) u kojima bi se ljudi sveli na izvršavanje naloga strojeva. Treba promicati širenje dobrih praksi i razmjenu iskustava na tom polju.

1.12.

EGSO traži pojašnjenje načela pravne odgovornosti. Kada je riječ o odnosu između čovjeka i stroja, na rizike koji se javljaju u području zdravlja i sigurnosti trebalo bi odgovoriti ambicioznijim pristupom u okviru Direktive o odgovornosti za proizvode (5).

1.13.

EGSO zbog rizika socijalne polarizacije tijekom digitalne transformacije poziva institucije EU-a da pokrenu raspravu o pitanju financiranja javnih proračuna i sustava socijalne zaštite, u gospodarstvu u kojem je sve veća rasprostranjenost robota (6) iako je porez na rad i dalje glavni izvor poreznih prihoda u Europi. Kako bi se primjenjivalo načelo jednakosti, tom bi raspravom trebalo obuhvatiti i pitanje preraspodjele koristi od digitalizacije.

2.   Uvod

2.1.

Od pojave pojma umjetne inteligencije 1956. i tijekom cijele druge polovice 20. stoljeća, njezin se razvoj odvijao neujednačeno. Naizmjenično je bila uzrokom velike nade i velikih razočarenja. Ali posljednjih godina doživljava novi procvat koji omogućavaju prikupljanje, organizacija i pohrana količine podataka neviđene u povijesti čovječanstva (eng. big data) te eksponencijalno povećanje snage računala i mogućnosti algoritama.

2.2.

EGSO je 2017 (7). izradio mišljenje o umjetnoj inteligenciji u kojem su obrađena mnoga pitanja. Kao što je istaknuto u tom mišljenju, ne postoji jasna definicija umjetne inteligencije. Za potrebe ovog mišljenja umjetnu inteligenciju shvatit ćemo kao disciplinu čiji je cilj upotreba digitalne tehnologije za stvaranje sustava sposobnih da samostalno reproduciraju ljudske kognitivne funkcije, uključujući osobito shvaćanje podataka, određeni oblik razumijevanja i prilagodbe (rješavanje problema, automatsko promišljanje i učenje).

2.3.

Sustavi umjetne inteligencije danas mogu rješavati složene probleme, ponekad izvan dosega ljudske inteligencije. Čini se da je primjena umjetne inteligencije potencijalno beskrajna, kako u području bankarstva, osiguranja, prometa, zdravstvene skrbi, obrazovanja, energije, marketinga i obrane, tako i u industrijskom sektoru, građevinarstvu, poljoprivredi, obrtništvu itd (8). Od umjetne inteligencije očekuje se poboljšanje učinkovitosti proizvodnih postupaka dobara i usluga, poticanje profitabilnosti poduzeća i doprinos gospodarskom rastu.

2.4.

Ovaj novi razvoj umjetne inteligencije doveo je do brojnih pitanja u pogledu njezine uloge u društvu, njezina stupnja samostalnosti i interakcije s ljudima. Kao što je istaknuto u mišljenju EGSO-a o umjetnoj inteligenciji usvojenom 2017 (9)., ta se pitanja prije svega odnose na etiku, sigurnost, transparentnost, privatni život i radne standarde, obrazovanje, dostupnost, zakonodavstvo i propise, upravljanje i demokraciju.

2.5.

U raspravi o umjetnoj inteligenciji treba se primijeniti različite pristupe kako bi to pitanje izašlo iz uobičajenog ekonomskog/gospodarskog kolosijeka u kojem se ponekad nalazi. Multidisciplinarni okvir bio bi koristan u analizi učinaka umjetne inteligencije na svijet rada jer je to jedno od glavnih mjesta na kojima dolazi do interakcije između ljudi i strojeva. Tehnika je oduvijek utjecala na rad. Učinci umjetne inteligencije na zapošljavanje i na rad stoga zahtijevaju osobitu pozornost na političkoj razini jer je uloga institucija prije svega učiniti procese gospodarske preobrazbe socijalno održivima (10).

2.6.

Svrha ovog samoinicijativnog mišljenja jest istaknuti važnost umjetne inteligencije za rad, uključujući samu njegovu narav, za uvjete rada i za njegovu organizaciju. Kao što je EGSO (11) već istaknuo, treba unaprijediti statističke podatke i istraživanja kako bi se preciznije predvidio razvoj tržišta rada, kao i utvrdili jasni pokazatelji u vezi s određenim tendencijama u pogledu kvalitete rada, polarizacije radnih mjesta i prihoda, uvjeta rada u digitalnoj transformaciji. EU nema dovoljno podataka o takozvanoj ekonomiji suradnje, platformama za rad na zahtjev, novim obrascima podugovaranja na internetu, kao ni o upotrebi industrijskih robota i robota za osobne usluge, o internetu stvari te upotrebi i širenju sustava umjetne inteligencije.

3.   Umjetna inteligencija i promjene u broju radnih mjesta

3.1.

Pitanje utjecaja koji će umjetna inteligencija i robotika imati na broj radnih mjesta u proizvodnim postupcima kontroverzno je. Brojnim ispitivanjima pokušalo se odgovoriti na to pitanje, ali znanstveni konsenzus nije postignut. Njihovi različiti rezultati (od 9 % do 54 % ugroženih radnih mjesta (12)) odražavaju složenost metodoloških odabira i njihovih presudnih učinaka na rezultate istraživanja.

3.2.

Predviđanja su nesigurna jer osim tehnološkog potencijala automatizacije djeluju i drugi čimbenici: političke, regulatorne, gospodarske, i demografske promjene kao i društvena prihvatljivost. Nije dovoljno da tehnologija bude suvremena kako bi se mogla jamčiti njezina uporaba i širenje.

3.3.

Konačno, nemoguće je predvidjeti točan broj radnih mjesta koja se mogu automatizirati u svakom sektoru, a da se ne uzme u obzir transformacija zanimanja i ritam stvaranja novih radnih mjesta. Razvoj sustava umjetne inteligencije zahtijevat će zapravo nova radna mjesta u području inženjerstva, informatike i telekomunikacija (inženjere, tehničare i operatere) te u području velike količine podataka (eng. big data): službenike za podatke (eng. data officers), analitičare podataka (eng. data analysts), pretraživače podataka (eng. data miners) itd.

3.4.

Uloga javnih institucija bit će osigurati socijalnu održivost te digitalne transformacije, koja će istodobno moći utjecati na broj i na kvalitetu radnih mjesta (13). Među opasnostima koje ističu stručnjaci je polarizacija radnih mjesta između „superzvijezda”, s jedne strane, koje imaju kvalifikacije potrebne za digitalno gospodarstvo i „gubitnika”, s druge strane, čije će kvalifikacije, iskustvo i vještine zbog te transformacije postupno zastarijevati. Europska komisija u novijoj komunikaciji (14) predlaže rješenja za taj izazov koji se glavnim dijelom temelji na obrazovanju, osposobljavanju, poboljšavanju osnovnih vještina pisanja, čitanja i računanja, kao i digitalnih vještina. To rješenje trebali bi poduprijeti gospodarski i socijalni akteri, prije svega u okviru nacionalnog, europskog, međustrukovnog i sektorskog socijalnog dijaloga (15).

3.5.

Međutim, EGSO smatra da ti napori neće biti dovoljni za rješavanje svih pitanja, a osobito nesigurnosti u pogledu promjena koje se tiču radnih mjesta. Trebalo bi razviti tri dodatna smjera: smjer „uključive” umjetne inteligencije, smjer predviđanja promjena i, na kraju, kada socijalni planovi postanu neizbježni, smjer društveno odgovornog i uređenog restrukturiranja.

4.   Uključiva i pametna umjetna inteligencija i robotika

4.1.

EGSO podržava načelo uključivog programa umjetne inteligencije i robotizacije. To znači da bi u poduzećima od trenutka uvođenja novih postupaka u kojima se koriste nove tehnologije radnike bilo korisno uključiti u modalitete funkcioniranja tih postupaka. Kao što primjećuje WRR (16), „uključivo i pametno” uvođenje novih tehnologija, u kojem radnici ostaju u središtu postupaka i sudjeluju u njihovu unaprjeđenju, može doprinijeti poticanju poboljšavanja postupaka proizvodnje (17).

4.2.

S obzirom na ulogu koju algoritmi igraju u uvjetima zapošljavanja, rada i stručne evaluacije, EGSO podržava načelo algoritamske transparentnosti, koja ne podrazumijeva otkrivanje kodova, već pojašnjavanje parametara i kriterija na temelju kojih se odluke donose. Uključivanje ljudi treba uvijek biti moguće.

4.3.

Umjetna inteligencija koja u središte stavlja radnika u obzir uzima mišljenja osoba koje će raditi u okviru novih tehnoloških postupaka, jasno definira zadatke i odgovornosti koji ostaju u rukama radnika, zadržava određene oblike odgovornosti radnika za obavljeni rad kako oni ne bi postali obični izvršitelji.

4.4.

Načelo zakonske odgovornosti mora se pojasniti. Industrijski roboti ili roboti za usluge sve više surađuju s ljudima. Umjetna inteligencija omogućuje robotima da „izađu iz kaveza” i može doći do nesreća (18). Upravo zato treba jasno utvrditi odgovornosti samostalnih sustava u slučaju nesreće i obuhvatiti zdravstvene i sigurnosne rizike kojima se izlažu radnici. Europska komisija u okviru Direktive o odgovornosti za proizvode pokreće postupak promišljanja o tim rizicima u nastajanju (19). Kada je riječ o sigurnosti na radu taj pristup treba biti ambiciozniji.

4.5.

Načelo pravednosti koje se primjenjuje na svijet rada podrazumijeva da se radnika ne liši njegova rada. Neki stručnjaci naglašavaju da postoji opasnost od toga da umjetna inteligencija doprinese određenom gubitku kvalifikacija radnika. Stoga se treba pobrinuti za to da, sukladno Ustavu ILO-a, rad onima koji ga obavljaju donese zadovoljstvo da u potpunosti koriste svoje sposobnosti i znanja te da na najbolji način doprinesu općoj dobrobiti. S upravljačkog stajališta, to je i način na koji se može zadržati motiviranost za rad.

5.   Predviđanje promjena

5.1.

U brojnim studijama posljednjih godina ukazuje se na slabljenje europskog, a ponekad i nacionalnog socijalnog dijaloga, i to usprkos želji za njegovim jačanjem koju iskazuju Komisija i Europsko vijeće. Međutim, taj je socijalni dijalog jedno od najprikladnijih sredstava za suočavanje sa socijalnim izazovima digitalizacije. Upravo zato EGSO ustraje na tome da u poduzećima i na svim relevantnim razinama taj dijalog postane uobičajena praksa kako bi se transformacije mogle pripremiti na socijalno prihvatljiv način. EGSO podsjeća na to da je socijalni dijalog jedno od najboljih jamstava socijalnog mira i smanjenja nejednakosti. Osim političkih izjava o jačanju, institucije EU-a imaju veliku odgovornost za poticanje i održavanje socijalnog dijaloga.

5.2.

Osobito kada je riječ o uvođenju tih tehnologija, dijalog mora omogućiti upoznavanje s mogućnostima transformacije postupaka proizvodnje na razini poduzeća i sektora te procjenu novih potreba u pogledu kvalifikacija i usavršavanja, ali također mora omogućiti da se unaprijed promišlja o upotrebi umjetne inteligencije za poboljšanje postupaka organizacije i proizvodnje, povećanje osposobljenosti radnika i optimizaciju sredstava koja omogućuje umjetna inteligencija kako bi se razvili novi proizvodi i usluge ili poboljšala kvaliteta korisničke podrške.

5.3.

Socijalno odgovorno restrukturiranje

5.4.

Ako socijalni planovi postanu neizbježni, važnost se usmjerava na socijalno upravljanje restrukturiranjem. Kao što su istaknuli europski socijalni partneri u svojim „Referentnim smjernicama za upravljanje promjenama i njihovim socijalnim posljedicama” (20), brojne studije slučaja naglašavaju važnost traženja svih mogućih alternativnih rješenja za otpuštanja, kao što su osposobljavanje, prekvalifikacija, potpora u osnivanju poduzeća.

5.5.

U slučaju restrukturiranja, u skladu s odgovarajućim europskim direktivama (21), treba omogućiti obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima kako bi se poboljšalo predviđanje rizika, radnicima olakšao pristup osposobljavanju u sklopu poduzeća, organizacija rada postala fleksibilnija uz očuvanje sigurnosti te promicalo uključivanje radnika u poslovanje i budućnost poduzeća.

5.6.

Konačno, kao što sasvim opravdano ističe Europska komisija, EU mora jamčiti pristup socijalnoj zaštiti svim građanima, uključujući zaposlenike/radnike, samozaposlene ili lažno samozaposlene radnike „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa”, u skladu s europskim stupom socijalnih prava (22).

6.   Umjetna inteligencija i mijenjanje radnih uvjeta

6.1.

Europska je komisija 25. travnja 2018. predložila „europski pristup” za promicanje politika ulaganja u razvoj umjetne inteligencije i uvođenje etičkih smjernica. Komisija ističe potencijal preobrazbe naših društava s pomoću tehnologija umjetne inteligencije, osobito u sektoru prometa, zdravstvene skrbi i proizvodne industrije.

6.2.

Taj potencijal preobrazbe odražava se u postupcima proizvodnje, a utječe i na sadržaj rada. Utjecaj može biti pozitivan, osobito u pogledu načina na koji umjetna inteligencija može poboljšati te postupke i kvalitetu rada. Isti pozitivni učinci mogu se pojaviti i u „fleksibilnim” radnim organizacijama, u kojima je podjela ovlasti za donošenje odluka veća, kao i samostalnost radnih skupina, polivalentnost, horizontalna organizacija, inovativne i participativne prakse (23).

6.3.

Kao što ističu EGSO (24) i sama Komisija, umjetna inteligencija može pomoći radnicima u zadacima koji se ponavljaju, teški su i opasni, a određeni načini primjene umjetne inteligencije mogu poboljšati dobrobit zaposlenika i olakšati im svakodnevicu.

6.4.

Ali to je stajalište popraćeno novim pitanjima, osobito u pogledu interakcije između umjetne inteligencije i radnika, i promjene sadržaja rada. U kojoj će mjeri u tvornicama, poduzećima i uredima pametni strojevi biti samostalni i na koji će način nadopunjavati rad ljudi? EGSO ističe da je u novom svijetu rada od iznimne važnosti određivanje odnosa između čovjeka i stroja. Od presudne je važnosti pristup utemeljen na kontroli čovjeka nad strojem (25).

6.5.

Kao prvo, etički je neprihvatljivo da umjetna inteligencija naređuje čovjeku ili da ga se smatra izvršiteljem naloga stroja koji će mu davati zadatke koje treba izvršiti, način na koji ih treba izvršiti i rokove u kojima ti zadaci trebaju biti izvršeni. Međutim, čini se da je ta etička granica ponekad prekoračena (26). Stoga je u smjernicama u pogledu etike u području umjetne inteligencije potrebno jasno odrediti tu etičku granicu.

6.6.

Izbjegavanje stvaranja novih oblika digitalnog znanstvenog menadžmenta (eng. talyorism) koje osmišljavaju osobe koje razvijaju pametne strojeve trebalo bi biti prioritet EU-a. Upravo zato, kao što je nedavno ustvrdio EGSO, europski znanstvenici, inženjeri, kreatori i poduzetnici koji doprinose razvoju i komercijalizaciji sustava umjetne inteligencije trebaju djelovati u skladu s kriterijima etičke i društvene odgovornosti. Uključivanje etike i društvenih znanosti u program obrazovanja inženjera može biti dobar odgovor na taj zahtjev (27).

6.7.

Drugo se pitanje odnosi na praćenje i kontrolu od strane uprave. Svi se slažu da je potrebno razumno praćenje postupaka proizvodnje pa tako i rada koji se obavlja. Danas novi tehnološki alati potencijalno omogućuju uvođenje pametnih sustava potpune kontrole radnika u stvarnom vremenu, uz opasnost da praćenje i kontrola postanu neproporcionalni.

6.8.

Pitanje razumnosti i proporcionalnosti kontrole obavljanja rada i pokazatelja uspješnosti, odnosa povjerenja između nadređene i podređene osobe, tema je koja se također treba naći na dnevnom redu nacionalnog, europskog, međustrukovnog i sektorskog socijalnog dijaloga.

6.9.

Pitanje utjecaja algoritama i podataka o učenju te mogućih negativnih učinaka diskriminacije i dalje je kontroverzno. Za neke, algoritmi i drugi predviđajući softveri koji se koriste pri zapošljavanju mogu smanjiti diskriminaciju i pogodovati „pametnijem” zapošljavanju. Za druge, uvijek postoji rizik da softveri za zapošljavanje, čak i slučajno, odražavaju pristranost osoba koje su programirale te robote koji se koriste pri zapošljavaju. Po mišljenju nekih stručnjaka, algoritamski modeli uvijek će biti samo mišljenja izražena s pomoću matematike (28). Iz tog razloga istodobno treba voditi računa o tome da se mogu uključiti ljudi (u vezi s prethodno navedenim načelom transparentnosti: pravo da se traže kriteriji na temelju kojih se donose odluke) i da prikupljanje podataka i njihova obrada budu u skladu s načelima proporcionalnosti i svrhe. U svakom slučaju, podaci se smiju upotrebljavati isključivo u svrhe za koje su prikupljeni (29).

6.10.

Mogućnost koju Opća uredba o zaštiti podataka pruža državama članicama, da zakonima ili kolektivnim sporazumima donesu preciznija pravila za osiguravanje zaštite prava i sloboda u pogledu obrade osobnih podataka zaposlenika u okviru radnog odnosa, snažno je sredstvo kojim se države i socijalni partneri moraju poslužiti (30).

6.11.

Ovdje treba istaknuti da opasnosti nisu izloženi samo zaposleni radnici. Razvoj podugovaranja na internetu, rada na platformi i različitih oblika participativnog rada također prate novi sustavi automatiziranog upravljanja učinkovitosti i prisutnosti, čije se etičke granice očito ponekad prekorače (platforma uključuje web kameru radnika, snimanje ekrana na daljinu itd.).

6.12.

Algoritmi tih platformi, koji, među ostalim, utvrđuju naknade samostalnog radnika, njegov ugled u digitalno svijetu i mogućnosti pristupa zadacima, često su nejasni. Radnicima se ne objašnjava način na koji ti algoritmi funkcioniraju te oni nemaju pristup operativnim kriterijima koji se na njih primjenjuju.

7.   Priprema pravedne tranzicije

7.1.

Opasnost od socijalne polarizacije, koju ističu brojni stručnjaci, srednjoročno iziskuje temeljito promišljanje o budućnosti naših socijalnih obrazaca, uključujući i njihovo financiranje. EGSO poziva Komisiju da pokrene raspravu o pitanju poreza i financiranja javnih proračuna i zajedničkih sustava socijalne zaštite u gospodarstvu u kojem rasprostranjenost robota ubrzano raste (31), iako je porez na rad i dalje glavni izvor poreznih prihoda u Europi. U tu bi raspravu trebalo uključiti i pitanje preraspodjele dividendi od digitalizacije.

7.2.

Komisija predlaže jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) i, među ostalim, da se osigura da se njime koriste zaposlenici čija će radna mjesta nestati i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog digitalizacije gospodarstva (digitalizacije, automatizacije) (32). EGSO smatra da je to korak ka uspostavljanju istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo predviđanju i društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom i restrukturiranjem koje će sa sobom donijeti.

7.3.

Socijalni i općenito društveni aspekti umjetne inteligencije sve su više predmetom nacionalnih rasprava. Nedavne rasprave u britanskom Parlamentu (33) i u francuskom Senatu ukazale su na potrebu da se promiče etički pristup umjetnoj inteligenciji, koji bi se temeljio na određenom broju načela kao što su lojalnost, transparentnost i objašnjivost algoritamskih sustava, etika i odgovornost primjene umjetne inteligencije te podizanje razine svijesti istraživača, stručnjaka i specijalista u pogledu moguće neprikladne upotrebe rezultata njihovih istraživanja. U Francuskoj je izvješće Villani predstavljeno kao želja da se umjetnoj inteligenciji „podari smisao” (34). Brojni stručnjaci sa sveučilišta Yale, Stanford, Cambridge i Oxford upozoravaju na „neriješene osjetljivosti” umjetne inteligencije i ističu da ih obavezno treba predvidjeti, spriječiti i ublažiti (35). Osim toga, Istraživačka zaklada Québeca (FRQ), u suradnji s Montrealskim sveučilištem, posljednjih mjeseci radi na projektu Svjetskog centra za praćenje utjecaja umjetne inteligencije i digitalnog sektora na društvo (36).

7.4.

Sve te inicijative pokazuju da rasprave o umjetnoj inteligenciji treba skrenuti s gospodarskog i tehnološkog kolosijeka i proširiti javne rasprave o ulozi koju društvo želi da umjetna inteligencija ima, uključujući i u svijetu rada. Takve će rasprave omogućiti da se izbjegne zamka „lažne dihotomije” između posve naivnog i optimističnog viđenja umjetne inteligencije i njezinih posljedica i katastrofičarskog viđenja (37). Činjenica da su pokrenute rasprave na nacionalnoj razini prva je korisna faza, ali i EU ima u tome ulogu, osobito utvrđivanjem etičkih smjernica, kao što je Komisija već počela činiti.

7.5.

Pitanje provedbe tih smjernica morat će se povjeriti opservatoriju koji će se baviti etikom sustava umjetne inteligencije. Stvar je u tome da se umjetna inteligencija i njezini načini primjene moraju staviti u službu dobrobiti i emancipacije građana i radnika, uz poštivanje temeljnih prava, i da treba onemogućiti da izravno ili neizravno doprinose postupcima izvlaštenja, gubitku mogućnosti učenja, gubitku kvalifikacija i samostalnosti. Načelo „čovjek za kormilom” u svim kontekstima, pa i u kontekstu rada, mora se konkretno primjenjivati.

7.6.

To se načelo osobito mora primjenjivati na druge sektore djelatnosti, kao primjerice na zdravstvene djelatnike, koji pružaju usluge usko povezane sa životom, zdravljem, sigurnošću i kvalitetom života ljudi. Samo će stroga etička pravila moći osigurati da ne samo radnici već i potrošači, pacijenti, klijenti i drugi pružatelji usluga mogu u potpunosti imati koristi od novih načina primjene umjetne inteligencije.

---

(1)  Acemoglu, D., Restrepo, P. (2018), Artificial Intelligence, Automation and Work („Umjetna inteligencija, automatizacija i rad”), NBER Working Paper 24196, January 2018. Vidjeti također: Orijentacijsko vijeće za zapošljavanje (2017.), Automatizacija, digitalizacija i zapošljavanje. (Svezak 1). (www.coe.gouv.fr).

(2)  Acemoglu, D., op.cit.; Orjentacijsko vijeće za zapošljavanje (2017.), op. cit.

(3)  COM(2018) 380 final.

(4)  Direktiva 2002/14/EZ; Zajednička deklaracija o namjeri UNICE-CES-CEEP o socijalnom dijalogu i novim tehnologijama, 1985.; Zajedničko mišljenje socijalnih partnera o novim tehnologijama, organizaciji rada i prilagodljivosti tržištu rada, 1991.; Referentne smjernice za upravljanje promjenama i njihovim socijalnim posljedicama, 2003.

(5)  COM(2018) 246 final.

(6)  https://ifr.org/ifr-press-releases/news/robots-double-worldwide-by-2020.

(7)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(8)  Vidjeti među ostalim: https://www.techemergence.com.

(9)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(10)  Eurofound (2018.), Automation, digitalisation and platforms: Implications for work and employment („Automatizacija, digitalizacija i platforme: utjecaj na rad i zapošljavanje”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(11)  SL C 13, 15.1.2016., str. 161.

(12)  Frey i Osborne, 2013.; Bowles, 2014.; Arntz, Gregory i Zierahn, 2016.; Le Ru, 2016.; McKinsey, 2016.; OCDE, 2017.; vidjeti i razmatračko mišljenje CCMI/136 (SL C 13, 15.1.2016., str. 161.).

(13)  http://www.oecd.org/fr/emploi/avenir-du-travail/.

(14)  COM(2018) 237 final.

(15)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(16)  Nizozemsko znanstveno vijeće za vladinu politiku.

(17)  https://english.wrr.nl/latest/news/2015/12/08/wrr-calls-for-inclusive-robot-agenda.

(18)  Vidjeti radove o „rizicima u nastajanju” Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (https://osha.europa.eu/fr/emerging-risks). Prema Agenciji „postojeće tehničke pristupe i norme kojima se zaposlenike želi zaštititi od rizika koje podrazumijeva rad s kolaborativnim robotima trebat će preispitati u svjetlu tih promjena”.

(19)  COM(2018) 246 final.

(20)  Zajednički tekst UNICE-a, CEEP-a, UEAPME-a i CES-a, 16.10.2003.

(21)  Direktiva 2002/14/EZ o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima u Europskoj zajednici.

(22)  SL C 303, 19.8.2016., str. 54.; SL L 173, 31.5.2017., str. 15.; SL C 129, 11.4.2018., str. 7.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(23)  SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(24)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(25)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.; SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(26)  U više su europskih medija objavljeni uvjeti rada u određenim logističkim centrima u kojima radnici u cijelosti ovise o algoritmima koji im određuju zadatke koje trebaju izvršiti u određenim rokovima, i u kojima se njihova učinkovitost mjeri u stvarnom vremenu.

(27)  SL C 367, 10.10.2018., str. 15.

(28)  Cathy O’Neil, doktorica znanosti na Harvardu i podatkovna znanstvenica, Models are opinions embedded in mathematics, („Modeli su mišljenja izražena s pomoću matematike”), https://www.theguardian.com/books/2016/oct/27/cathy-oneil-weapons-of-math-destruction-algorithms-big-data.

(29)  Vidjeti posebice radove francuskog CNIL-a (Comment permettre à l’homme de garder la main? Les enjeux éthiques des algorithmes et de l’intelligence artificielle, „Kako omogućiti ljudima da zadrže kontrolu? Izazovi algoritama i umjetne inteligencije u području etike”)

https://www.cnil.fr/sites/default/files/atoms/files/cnil_rapport_garder_la_main_web.pdf).

(30)  Uredba (EZ) br. 2016/679 (članak 88.).

(31)  https://ifr.org/ifr-press-releases/news/robots-double-worldwide-by-2020.

(32)  COM(2018) 380 final.

(33)  https://www.parliament.uk/ai-committee.

(34)  http://www.enseignementsup-recherche.gouv.fr/cid128577/rapport-de-cedric-villani-donner-un-sens-a-l-intelligence-artificielle-ia.html.

(35)  https://www.eff.org/files/2018/02/20/malicious_ai_report_final.pdf.

(36)  http://nouvelles.umontreal.ca/article/2018/03/29/le-quebec-jette-les-bases-d-un-observatoire-mondial-sur-les-impacts-societaux-de-l-ia/.

(37)  Acemoglu, D., op.cit. Vidjeti također Eurofound 2018., Automation, digitalisation and platforms: Implications for work and employment („Automatizacija, digitalizacija i platforme: utjecaj na rad i zapošljavanje”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, str. 23: The risks comprise unwarranted optimism, undue pessimism and mistargeted insights („Rizici obuhvaćaju neopravdani optimizam, nepotrebni pesimizam i pogrešne spoznaje”).