EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 22.11.2018.
COM(2018) 762 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o provedbi Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada
nastanak, obrada i slanje opasnog otpada i drugog otpada u državama članicama EU-a 2013. – 2015.;
izvršavanje ovlasti za donošenje delegiranih akata
{SWD(2018) 468 final}
nastanak, obrada i slanje opasnog otpada i drugog otpada u državama članicama EU-a 2013. – 2015.;
izvršavanje ovlasti za donošenje delegiranih akata
1.Uvod
Europska unija („EU”) stranka je Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju od 22. ožujka 1989. („Konvencija”). Svrha je Konvencije zaštititi zdravlje ljudi i okoliš od štetnih učinaka opasnog otpada.
Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada 1 („Uredba”) Konvencija je prenesena u pravo EU-a i izravno se primjenjuje na države članice. Izmijenjena je 2014. Uredbom (EU) br. 660/2014 2 .
Svake kalendarske godine svaka država članica Tajništvu Konvencije dostavlja izvješće o provedbi Konvencije u prethodnoj kalendarskoj godini. Primjerak tog izvješća („Baselsko izvješće”) dostavlja se i Komisiji zajedno s dodatnim informacijama u obliku odgovora na upitnik o provedbi („upitnik EU-a”) 3 .
Komisija svake tri godine sastavlja izvješće o provedbi na temelju Baselskih izvješća i upitnika EU-a. Ovo je peto izvješće o provedbi koje obuhvaća razdoblje od 2013. do 2015. Pojedinosti o izvješćima država članica mogu se pronaći u priloženom radnom dokumentu službi Komisije.
U Konvenciji se pojmovi „uvoz” i „izvoz” rabe za svaku pošiljku u zemlju ili iz zemlje koja je stranka Konvencije. U skladu s pravom EU-a ti se pojmovi primjenjuju samo na pošiljke u EU kao cjelinu ili iz EU-a kao cjeline. U ovom dokumentu pojmovi se javljaju u navodnicima i definirani su u skladu s Konvencijom.
Sve su brojke približne i zaokružene.
Izvršavanje ovlasti za donošenje delegiranih akata
Člankom 58. Uredbe Komisiji su dodijeljene ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 58.a radi izmjene priloga Uredbi. Cilj je u Uredbu integrirati dogovorene izmjene popisa otpada donesene u skladu s člankom 7. Direktive 2008/98/EZ i odluke donesene na temelju relevantnih međunarodnih konvencija i sporazuma te uzeti u obzir izmjene dogovorene u okviru Baselske konvencije i Odluke OECD-a 4 . U članku 58.a stavku 2. navodi se da će se ta ovlast delegirati Komisiji na pet godina počevši od 17. srpnja 2014. Komisija treba izraditi izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka razdoblja od pet godina.
Delegirane ovlasti iz članka 58. dodijeljene su Komisiji izmjenom koja je uvedena Uredbom (EU) br. 660/2014, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2016. Od tog datuma Komisija nije izvršila ovlasti koje su joj dodijeljene na temelju Uredbe jer popis otpada donesen u skladu s člankom 7. Direktive 2008/98/EZ nije izmijenjen, a u okviru relevantnih međunarodnih konvencija i sporazuma, kao što su Baselska konvencija i Odluka OECD-a, nisu dogovorene važne i relevantne odluke ili izmjene kojima bi se opravdalo izvršenje tih ovlasti na proporcionalan način. Međutim, Komisija očekuje da bi se takve izmjene mogle dogovoriti u okviru Baselske konvencije tijekom narednih nekoliko godina.
2.Izvješćivanje država članica
U vrijeme sastavljanja ovog izvješća svih 28 država članica EU-a dostavilo je odgovore na Baselsko izvješće i upitnik EU-a za razdoblje 2013. – 2015.
Što se tiče podataka o ukupnim količinama otpada u pošiljkama između država članica, primijećena su nepodudaranja u količinama koje su iskazale zemlje „izvoznice” i „uvoznice” (tablice 2-48 do 2-50). Za kategoriju „ukupni prijavljeni otpad” ta odstupanja kretala su se u rasponu od 2 % (2013.) do 12 % (2014.). Slični obrasci zabilježeni su za opasni otpad i sav ostali prijavljeni otpad. Jedno od mogućih objašnjenja te nedosljednosti je da država članica koja otprema otpad može otpad otpremljen na kraju kalendarske godine smatrati „izvezenim” te godine, a država članica primateljica može ga smatrati „uvezenim” tek nakon njegove obrade sljedeće godine. U takvim je slučajevima vjerojatno da će „izvezene” količine biti veće od „uvezenih” količina u jednoj godini, a obrnuta pojava može se primijetiti u sljedećoj godini. Osim toga, neke države članice ne uključuju dosljedno u svoja Baselska izvješća pošiljke prijavljenog otpada koje nisu obuhvaćene područjem primjene Konvencije jer nisu zakonski obvezne to učiniti. Ostala odstupanja mogla su nastati zbog ručne obrade podataka iz papirnatih dokumenata s obzirom na to da potpuno elektronički sustavi još nisu operativni.
3.Nastanak opasnog otpada
U Baselskom izvješću države članice daju informacije o ukupnoj količini nastalog opasnog otpada i „drugog otpada”. Opasni otpad definira se u skladu s popisom tokova i/ili sastojaka otpada (unosi Y1 – Y45 prema kategorijama iz Konvencije) i prema određenim opasnim svojstvima. Osim toga, ako se nacionalnim pravom otpad razvrstava kao opasan, on se smatra opasnim ako se prijavi Tajništvu Konvencije. Prema Konvenciji „drugi otpad” znači otpad prikupljen iz kućanstava (unos Y46) i ostaci koji nastaju spaljivanjem otpada iz kućanstava (unos Y47). Te kategorije otpada podliježu kontrolama sličnim onima koje se primjenjuju na opasni otpad na temelju Konvencije. U odjeljku D radnog dokumenta službi Komisije naveden je cjelovit popis Y-oznaka na temelju Konvencije.
U vrijeme izrade ovog izvješća podaci o ukupnoj količini opasnog otpada nastalog 2015. bili su nepotpuni jer 11 država članica nije dostavilo nikakve podatke (tablica 2-1). Uz to, pet država članica izostavilo je podatke za 2014., a pet ih nije dostavilo podatke za 2013. Ti su nedostaci u podacima popunjeni procjenom na temelju podataka iz prethodnih godina.
Tijekom 2015. je u EU28 nastalo 70 milijuna tona opasnog otpada, u 2014. je nastao 71 milijun, a u 2013. 75 milijuna 5 .
Godine 2013. količina opasnog otpada po stanovniku u EU28 iznosila je 148 kg. Količina se 2014. smanjila na 141 kg, a 2015. na 138 kg (tablica 2-2). Godišnja prosječna količina za 2013. – 2015. iznosila je 143 kg.
Njemačka je proizvela najviše opasnog otpada u svim godinama, a u 2013 proizvela je 17 milijuna tona. U vrijeme pisanja ovog izvješća Njemačka nije dostavila podatke o proizvodnji opasnog otpada za 2014. i 2015.
Od zemalja članica koje izvještavaju o proizvodnji otpada koristeći Y-oznake, Poljska je prijavila najveću proizvodnju otpada u kategorijama Y46 i Y47, odnosno 11 milijuna tona 2015.
4.Pošiljke otpada iz država članica
Svih 28 država članica dostavilo je u svojim Baselskim izvješćima za 2013. – 2015. podatke o „izvozu” opasnog otpada.
U razdoblju od 2013. do 2015. iz država članica otpremljeno je 1,2 milijuna tona opasnog otpada izvan EU-a 6 , dok je iz trećih zemalja u EU dopremljeno 6,2 milijuna tona.
Od 2001. do 2015. prekogranična trgovina opasnim otpadom unutar i izvan EU-a porasla je za 53 % (tablica 2-6). Porast je većinom bio od 2001. do 2007., s padom od 24 % u razdoblju od 2008. do 2015.
U razdoblju 2013. – 2015. Ujedinjena Kraljevina (UK) bila je najveća „izvoznica” ukupnog prijavljenog otpada (12 milijuna tona). Premašila je Nizozemsku (8 milijuna tona), koja je bila najveća „izvoznica” u razdoblju 2010. – 2012. (tablica 2-9). UK je 2010. počeo „izvoziti” otpad za oporabu energije 7 , a čini se da je to doprinijelo porastu njegova ukupnog „izvoza” tih godina. Kao i u razdoblju 2010. – 2012., Francuska i Italija bile su dvije najveće „izvoznice” opasnog otpada u razdoblju 2013. – 2015., svaka s ukupno 4 milijuna tona otpremljenog otpada.
Opasni otpad činio je 35 % ukupne količine otpada koji je prijavljen kao „izvezen” iz država članica u razdoblju 2013. – 2015. (tj. opasni otpad i drugi prijavljeni otpad) (tablice 2-11, 2-12 i 2-13). Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Malta i Rumunjska ističu se kao „izvoznice” najvišeg postotka opasnog otpada u odnosu na njihov ukupan prijavljeni „izvoz” otpada, pri čemu je kod svake opasan otpad iznosio 90 % ili više ukupne količine „izvezenog” otpada.
U Izvješću o provedbi za razdoblje od 2010. do 2012. napominje se da raste količina otpada koja se razvrstava upotrebom oznaka EU-a ili nacionalnih oznaka umjesto Y-oznaka iz Konvencije. Taj se trend nastavio; u razdoblju 2013. – 2015. „neopasni otpad EU-a ili nacionalni neopasni otpad” (tj. neopasni otpad razvrstan prema nacionalnim oznakama ili EWC oznakama) po prvi je put (2013. i 2014.) postao najveća kategorija otpada (tablice od 2-14 do 2-16).
Tijekom 2013. i 2014. bez razvrstavanja je isporučeno manje od 1 % otpada (tablice 2-15 i 2-16). Tijekom 2015. bez razvrstavanja otpremljeno je 2 % otpada, sve porijeklom iz Irske (tablica 2-14). Osim 2015., nastavlja se trend zapažen od 2009. s manje od 1 % otpada koji se otprema nerazvrstan (tablica 2-17).
Na temelju najnovijih dostupnih podataka otprilike 92 % opasnog otpada EU-a obrađuje se u zemlji podrijetla (tablica 2-8). Tijekom 2015. četiri države članice „izvezle” su više od 40 % svojeg opasnog otpada 8 :
·Irska – 78 %
·Luksemburg – 84 %
·Malta – 42 %
·Slovenija – 44 %.
U razdoblju 2013. – 2015. otprilike 75 % opasnog otpada koji je otpremljen iz država članica obrađeno je postupkom oporabe. Ta je brojka posljednjih godina uglavnom konstantna (tablica 2-18). Tijekom razdoblja izvješćivanja oko 22 % opasnog otpada koji je otpremljen iz država članica obrađeno je postupkom odlaganja, a 1,5 % opasnog otpada prošlo je „mješovitu” obradu (tj. kombinaciju odlaganja i oporabe). U nekim slučajevima za mali dio opasnog otpada koji je otpremljen iz država članica metoda obrade nije bila navedena (manje od 0,1 %).
Tijekom 2013. 94 % ukupnog prijavljenog otpada „izvezeno” je iz jedne države članice u drugu državu članicu, a 2014. i 2015. ta je brojka iznosila 92 % (tablica 2-22). Godine 2013. manje od 1 % prijavljenog otpada otpremljeno je u zemlje koje nisu članice OECDa 9 , dok je 2014. i 2015. ta brojka iznosila 2,5 %. Kad je riječ o opasnom otpadu, 2013. iz jedne države članice u drugu državu članicu „izvezeno” je 97 %, s blagim smanjenjem na 92 % 2014. i 2015. (tablica 2-23).
Sedam država članica (Austrija, Francuska, Njemačka, Irska, Nizozemska, Slovenija i Švedska) dale su informacije o količinama otpada prikupljenog od kućanstava (unos Y46) koje su „izvezene” za odlaganje u razdoblju 2013. – 2015. (tablica 2-39). Od njih je samo Švedska izvijestila da je „izvezla” otpad prikupljen od kućanstava namijenjen odlaganju na tlo (npr. odlaganju na odlagalište) 10 , a ukupno je unutar EU-a otpremila 3 000 tona u razdoblju 2013. – 2015.
Osam država članica (Austrija, Češka, Finska, Njemačka, Irska, Italija, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina) izvijestile su o „izvozu” otpada prikupljenog od kućanstava za oporabu energije 11 u razdoblju 2013. – 2015. (tablica 2-40). Osim Austrije, Francuske i Njemačke, koje su otpremale unutar EU-a i u zemlje članice OECD-a koje nisu države članice EU-a, sve druge države članice koje su „izvozile” otpad u svrhu oporabe energije činile su to samo unutar EU-a. Ujedinjena Kraljevina je daleko najveći „izvoznik” otpada prikupljenog od kućanstava za oporabu energije s otpremljenih 7 milijuna tona tijekom trogodišnjeg razdoblja.
16 država članica (Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovačka i UK) izvijestilo je o „izvozu” otpada prikupljenog od kućanstava za „ostale” postupke oporabe (tj. ne za oporabu Rl), sve samo unutar EU-a (tablica 2-40). Ujedinjena Kraljevina je opet bila najveći „izvoznik” s 352 000 tona u razdoblju 2013. – 2015.
5.Pošiljke otpada u države članice
Sve su države članice u svojim godišnjim Baselskim izvješćima za razdoblje izvješćivanja 2013. – 2015. dostavile podatke o „uvozu” otpada. 12
U države članice je 2013. dopremljeno 19 milijuna tona prijavljenog otpada iz drugih država članica i trećih zemalja, od čega je 9 milijuna tona bio opasan otpad (tablica 230). Ta je brojka 2014. porasla na 25 milijuna tona, od čega je 7 milijuna tona bio opasan otpad, odnosno 24 milijuna tona 2015., od čega je 10 milijuna tona bio opasan otpad (tablica 2-29 i tablica 2-28).
Taj se trend porasta „uvoza” nastavlja: od 2001. količina ukupnog prijavljenog otpada koji se doprema u države članice povećao se za 222 %, pri čemu se od razdoblja 2010. 2012 do razdoblja 2013. – 2015. povećao za 41 % (tablica 2-35). Količina opasnog otpada dopremljena u države članice (tablica 2-36) porasla je gotovo za isti postotak od 2001. do 2015., odnosno za 225 %, što je u skladu s povećanjem „uvoza” ukupnog prijavljenog otpada.
Njemačka je u razdoblju 2013. – 2015. ponovno bila najveća „uvoznica” ukupnog prijavljenog otpada s 19 milijuna tona dopremljenog otpada (tablice od 2-28 do 2-30). Nizozemska je s 13 milijuna tona bila druga najveća „uvoznica” u tom trogodišnjem razdoblju, nadmašivši Francusku (druga najveća „uvoznica” u razdoblju 2010. – 2012.), koja je postala treća s 11 milijuna tona. Sve te države imaju znatnu potražnju za sirovinama za spalionice, što pridonosi njihovim sveukupnim brojkama koje se odnose na „uvoz”. Njemačka je isto tako „uvezla” najviše opasnog otpada u razdoblju 2013. – 2015. (8 milijuna tona), a Francuska je (sa 7 milijuna tona) u ovom slučaju „uvezla” više od Nizozemske (3 milijuna tona).
Godine 2015. je 81 % opasnog otpada dopremljenog u države članice obrađeno postupkom oporabe, a 19 % postupkom odlaganja (tablica 2-31). U razdoblju izvješćivanja prosječna vrijednost količine „uvezenog” opasnog otpada obrađenog postupkom oporabe iznosi 78 %, a odlaganja 22 %. Manje od 0,1 % podvrgnuto je „mješovitoj” obradi (tj. kombinaciji odlaganja i oporabe) ili je prijavljeno kao „uvezeno” za neodređenu obradu. Udio opasnog otpada „uvezenog” za odlaganje veći je nego u 2001., kad je iznosio 11 %. Međutim, udio otpada „uvezenog” za zbrinjavanje neznatno se smanjivao u posljednjim razdobljima izvješćivanja, s 25 % u razdoblju 2007. – 2009. na 24 % u razdoblju 2010. – 2012. i 22 % u razdoblju 2013.– 2015.
Njemačka je imala najveći udio opasnog otpada „uvezenog” za odlaganje u razdoblju 2013. – 2015. (46 %). To je vjerojatno zato što ima više objekata za obradu za sigurno odlaganje opasnog otpada od drugih država članica EU-a. Francuska je imala najveći udio opasnog otpada „uvezenog” za oporabu u razdoblju 2013. 2015. (32 %). Njemačka je bila druga s 29 %. Ponovno, to je vjerojatno zato što te države imaju prikladne objekte za obradu.
Kao i u razdoblju 2010. – 2012., gotovo sav opasan i drugi prijavljeni otpad dopremljen u države članice 2013. – 2015. potjecao je iz drugih država EU-a ili zemalja članica EFTA-e (tablica 2-35). Ta su dva izvora zajedno činila 98 % 2013., 99 % 2014. i 98 % 2015. Taj je postotak vrlo stabilan od 2001., a mijenjao se samo za jedan postotni bod. U međuvremenu je gotovo sav opasni otpad dopremljen u države članice u razdoblju 2013. – 2015. potjecao iz zemalja EU-a i zemalja članica EFTA-e. Iz njih je 2013. i 2014. potjecalo 97 %, a 2015. 96 % ukupne količine opasnog otpada.
Količina opasnog otpada dopremljenog iz zemalja koje nisu članice OECD-a povećala se gotovo deveterostruko od 2001. 13 ; međutim, ona je kao postotak ukupne količine opasnog otpada koji se doprema u EU i dalje niska i od 2001. je porasla samo s 1 % na 2 % (tablica 2-36).
6.Nezakonite pošiljke, inspekcijski nadzor i provedbene mjere
Podatke o nezakonitim pošiljkama države članice navele su u upitniku EU-a. Postojanje nezakonitih pošiljaka prijavilo je 25 država članica , odnosno sve osim Latvije, Luksemburga i Malte.
Iako je svih 28 država članica dalo informacije o broju nasumičnih provjera koje su provedene na pošiljkama otpada ili povezanoj oporabi ili odlaganju, samo je 11 država članica dalo odgovore za svaku godinu u skladu s formatom upitnika EU-a, u kojem se zahtijeva broj izvršenih provjera i broj otkrivenih nezakonitih pošiljaka. Nadalje, nisu sve države članice EU-a detaljno opisale važeće provedbene mjere za sprječavanje nezakonitih pošiljaka otpada. Takvim nedosljednim izvješćivanjem dobivaju se nekvalitetni podaci, što znači da se mogu donijeti samo okvirni zaključci.
Razina podrobnosti u odgovorima na to pitanje razlikuje se jer su države članice drukčije tumačile pojam „nasumične provjere”. Na primjer, neke su navele pojedinosti o izoliranim slučajevima fizičke provjere, dok su druge dale informacije i o administrativnim provjerama. Treba naglasiti da nije uvijek moguće znati koja se definicija koristila – čak i u slučaju država članica koje su izvijestile u traženom formatu – jer to nije izričito navedeno.
Komisija je već poduzela korake kako bi u tom pogledu poboljšala dosljednost izvješćivanja država članica. Prema izmjeni uvedenoj Uredbom (EU) br. 660/2014, nedefinirani pojam „nasumična provjera” zamijenjen je pojmom „inspekcijski nadzor”, koji je sada definiran u Uredbi. Budući da je ta promjena stupila na snagu 1. siječnja 2016., očekuje se da će izvješćivanje država članica o inspekcijskom nadzoru biti dosljednije u sljedećem razdoblju izvješćivanja.
Ukupno je u razdoblju 2013. – 2015. prijavljeno 2 800 nezakonitih pošiljaka otpada, što je porast u odnosu na 2 500 slučajeva prijavljenih u razdoblju 2010. – 2012. 14 Ukupan broj prijavljenih provjera također je porastao s otprilike 450 000 u razdoblju 2010. – 2012. na 600 000 u razdoblju 2013.– 2015., čime se može objasniti veći broj otkrivenih nezakonitih pošiljaka.
U razdoblju 2013. – 2015. Belgija je prijavila najviše nezakonitih pošiljaka, čak 644 slučaja, što je 23 % svih slučajeva prijavljenih u EU28 od 2013. do 2015. Nizozemska je prijavila drugi najveći broj, 493 slučaja (18 %), a slijedi je Ujedinjena Kraljevina s njih 385 (14 %). To su bile i tri države članice koje su prijavile najviše nasumičnih provjera pošiljki otpada, što bi moglo objasniti zašto je otkriveno više nezakonitih pošiljaka. Veliki broj slučajeva koji su prijavili Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina može se, kako je predloženo u izvješću IMPEL-a o provedbenim mjerama za razdoblje 2014. – 2015., objasniti činjenicom da te države nisu okružene kopnom i mogu provjeriti pošiljke prema brodarskoj liniji i carinskim podacima 15 .
Izvješće IMPEL-a pokazalo je da je u 31 zemlji sudionici (EU28 plus Norveška, Srbija i Švicarska) provedeno 4 787 administrativnih provjera i 12 396 fizičkih provjera prijevoza. Od toga su 28,7 % (otprilike 4 930) bili inspekcijski nadzori pošiljki tijekom kojih je otkriveno 815 nezakonitih pošiljki. Za razliku od toga, u izvješćima država članica Komisiji navedena je brojka od oko 2 000 nezakonitih pošiljki za 2014. i 2015. Smatra se da podaci IMPEL-a daju „prikaz stanja” ciljane aktivnosti u zemljama sudionicama, a ne točnu sliku provedbene aktivnosti unutar EU-a.
Treba napomenuti i da to što Latvija, Luksemburg i Malta nisu izvijestile o nezakonitim pošiljkama ne znači nužno da ih u tim državama članicama nije bilo. To bi prije moglo značiti da su inspekcijski nadzori rijetki ili općenite prirode.
Trinaest država članica (Austrija, Belgija, Hrvatska, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Italija, Latvija, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija) dalo je pojedinosti o kaznama koje se mogu izreći prema nacionalnom pravu osobama koje nezakonito otpremaju otpad. Njih 12 navelo je pojedinosti o novčanim kaznama (iznimka je Njemačka). Najveću moguću novčanu kaznu prijavila je Češka, gdje se fizičkim i pravnim osobama može izreći kazna u iznosu do 2 milijuna eura. Estonija, Latvija i Slovenija imaju više razine novčanih kazni za pravne osobe u usporedbi s fizičkim osobama, a Malta ima višu minimalnu novčanu kaznu za osobe koje ponavljaju povredu, iako maksimalna novčana kazna ostaje ista.
Sedam država članica (Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Malta i Poljska) dale su informacije o zatvorskim kaznama koje se mogu izreći kao sankcije prema nacionalnom pravu. Najduža spomenuta kazna – 10 godina, za ozbiljnu štetu po okoliš – izrečena je u Njemačkoj. Čini se da je uobičajena sankcija dvogodišnja kazna zatvora, a to trajanje spominju Finska, Francuska, Italija i Malta.
Podaci nisu dovoljno pouzdani da bi se donijeli zaključci o tome sprječavaju li se većim novčanim kaznama i duljim zatvorskim kaznama nezakonite pošiljke otpada. Zanimljivo je da je Belgija prijavila najveći broj nezakonitih pošiljki unatoč tome što su joj novčane kazne po visini na drugom i trećem mjestu (do 500 000 eura u Flandriji i do 1 000 000 eura u Valoniji), te može izreći i kazne zatvora.
7.Opći zaključak
Kvaliteta izvješća i podataka
Za razdoblje izvješćivanja 2013. – 2015. svih je 28 država članica dostavilo odgovore na Baselsko izvješće i upitnik EU-a.
Najviše je nedosljednosti u podacima o ukupnim količinama otpada u pošiljkama između država članica zapaženo kod količina koje su prijavljene kao „izvezene” i „uvezene”. Najmanje točna godina izvješćivanja o ukupnom prijavljenom otpadu bila je 2014., kad je „uvezena” količina bila 12 % veća od „izvezene” količine, dok je najmanje točna godina za opasni otpad bila 2015., kad je „uvezena” količina bila 19 % veća od „izvezene” količine.
Pošiljke otpada
Većina opasnog otpada obrađuje se unutar zemlje podrijetla, a 23 države članice „izvoze” manje od 25 % svojeg opasnog otpada. Irska, Luksemburg, Malta i Slovenija bile su 2015. najveći „izvoznici” opasnog otpada, izvozeći preko 40 % svojeg opasnog otpada.
U razdoblju 2013. – 2015. izvan EU-a otpremljeno je 1,2 milijuna tona opasnog otpada iz država članica , dok je u istom razdoblju iz trećih zemalja u EU dopremljeno 6,2 milijuna tona (tablica 2-41) 16 . EU je stoga i dalje neto „uvoznik” opasnog otpada s 5 milijuna tona više dopremljenog nego otpremljenog otpada. S obzirom na to da je EU tijekom trogodišnjeg razdoblja izvješćivanja proizveo 216 milijuna tona opasnog otpada, to znači i da je manje od 1 % nastalog opasnog otpada „izvezeno” izvan EU-a.
Švedska je bila jedina država članica koja je izvijestila o „izvozu” otpada oznake Y46 unutar EU-a za postupak odlaganja D1 (npr. odlaganje na odlagalište), otpremivši ukupno 3 000 tona u razdoblju 2013. – 2015. Austrija, Češka, Finska, Njemačka, Irska, Italija, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina izvijestile su o „izvozu” otpada prikupljenog od kućanstava za oporabu energije (kao gorivo), pri čemu je Ujedinjena Kraljevina daleko najveći izvoznik u tu svrhu s otpremljenih 7 milijuna tona unutar EU-a u razdoblju 2013. – 2015.
Udio opasnog otpada otpremljen iz država članica za oporabu prilično je konstantan od 2001. te je u razdoblju 2013. – 2015. iznosio oko 75 %. Istovremeno se udio opasnog otpada u pošiljkama namijenjenima odlaganju povećao sa 16 % 2001. na 24 % 2015. Međutim, to predstavlja samo 2 % nastalog ukupnog opasnog otpada (kako je prethodno navedeno, većina opasnog otpada obrađuje se unutar zemlje podrijetla).
Čini se da EU kao cjelina nije bliži samodostatnosti u obradi ukupnog prijavljenog otpada ili posebno opasnog otpada nego što je to bio 2001. Iako su se postotci oba tipa otpada u pošiljkama unutar EU-a mijenjali tijekom proteklih 15 godina, 2015. su oba ostala neznatno niža u odnosu na 2001. (92 % u usporedbi s 93 % za ukupan prijavljeni otpad i 91 % u usporedbi s 95 % za opasni otpad).
Nezakonite pošiljke otpada
U razdoblju 2013. – 2015. prijavljeno je 2 800 nezakonitih pošiljaka otpada, što je porast od 12 % u odnosu na 2 500 slučajeva prijavljenih u razdoblju 2010. – 2012. Međutim, porast iz godine u godinu primijećen u razdoblju 2010. – 2012. nije se nastavio, a nezakonite pošiljke smanjile su se 2013. na 800 prije ustaljenja 2014. i 2015. na 1 000. Za usporedbu, u izvješću IMPEL-a utvrđeno je da je između 2014. i 2015. bilo 815 nezakonitih pošiljaka otpada.
Podaci koje su pružile države članice o broju nasumičnih provjera bili su vrlo različiti. Odgovori su sadržavali različite razine pojedinosti i različita tumačenja pojma nasumične provjere. Sveukupno, zanimljivo je primijetiti kako se ukupan broj prijavljenih provjera povećao s otprilike 450 000 u razdoblju 2010. – 2012. na 600 000 u razdoblju 2013.– 2015., čime se može objasniti veći broj otkrivenih nezakonitih pošiljaka.
Dvanaest država članica navelo je pojedinosti o novčanim kaznama koje se mogu izreći osobama koje nezakonito otpremaju otpad. Sedam ih je navelo pojedinosti o kaznama zatvora. Odgovori ostalih država članica ukazuju na to da i one koriste ta sredstva odvraćanja, ali u svojem odgovoru nisu pružile nikakve pojedinosti. Podaci stoga nisu dovoljno pouzdani da bi se zaključilo odvraćaju li veće novčane kazne i dulje zatvorske kazne od nezakonitog otpremanja otpada.
8.Sljedeći koraci
Člankom 60. stavkom 2.a Uredbe predviđa se da se preispitivanje Uredbe mora provesti do 31. prosinca 2020. U vrijeme izrade ovog izvješća Komisija je već počela pripremati evaluaciju Uredbe, što je prvi korak u postupku njezina preispitivanja. Svrha evaluacije bit će procijeniti jesu li Uredbom ispunjeni njezini ciljevi na temelju pet kriterija, odnosno djelotvornosti, učinkovitosti, relevantnosti, dosljednosti i dodane vrijednosti EU-a, te utvrditi iskustva stečena tijekom provedbe.