1.Uvod

Dobro gospodarenje otpadom sastavni je element kružnog gospodarstva i pomaže u sprečavanju negativnog utjecaja otpada na okoliš i zdravlje. Pravilna provedba zakonodavstva EU-a o otpadu ubrzat će prelazak na kružno gospodarstvo. Lokalni akteri imaju ključnu ulogu u gospodarenju otpadom i njihova uključenost u razvoj i provedbu politika, kao i podrška za njihove aktivnosti, nužna je za osiguravanje usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a.

U ovom se Izvješću preispituje provedba ključnih elemenata tog zakonodavstva u državama članicama, utvrđuju se problemi koji sprečavaju potpunu usklađenost s njim te se daju preporuke o načinima poboljšanja gospodarenja određenim tokovima otpada.

Izvješće se temelji na informacijama iz nacionalnih izvješća o provedbi 1 za razdoblje 2013.–2015. 2 u pogledu sljedećih direktiva:

-Direktive 2008/98/EZ o otpadu („Okvirna direktiva o otpadu”),

-Direktive 2002/96/EZ i Direktive 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi („Direktiva o OEEO-u”),

-Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu („Direktiva o ambalaži”),

-Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada („Direktiva o odlagalištima otpada”), i

-Direktive 86/278/EEZ o mulju iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda („Direktiva o mulju iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda”) 3 .

Te su informacije dopunjene nedavnim detaljnim studijama o nekoliko tokova otpada, točnije komunalnom otpadu (studija o ranom upozoravanju) 4 , 5 , građevinskom otpadu 6 , opasnom otpadu 7 i otpadnoj elektroničnoj i elektroničkoj opremi 8 .

2.Komunalni otpad – izvješće o ranom upozoravanju

Europljani su 2016. proizveli u prosjeku 480 kg komunalnog otpada po osobi, od čega je 46 % reciklirano ili kompostirano, a četvrtina je odložena na odlagalištu 9 . Komunalni otpad čini samo oko 10 % ukupnog otpada nastalog u EU-u, ali gospodarenje komunalnim otpadom jedan je od najsloženijih tokova zbog njegova raznolikog sastava, velikog broja proizvođača te zbog toga što su nadležnosti podijeljene na mnoge subjekte.

Pravne obveze o gospodarenju komunalnim otpadom (otpad iz kućanstava i sličan otpad) utvrđene su u Okvirnoj direktivi o otpadu. Među njima je cilj da se do 2020. 50 % komunalnog otpada pripremi za ponovnu uporabu / recikliranje. 10 U nedavnoj reviziji Direktive 11 uključeni su novi i ambiciozniji ciljevi: postići 55 % do 2025., 60 % do 2030. i 65 % do 2035. 12 Revidiranom Direktivom također se uvodi sustav izvješćâ o ranom upozoravanju kako bi se tri godine prije odgovarajućih rokova procijenio napredak država članica u ostvarenju tih ciljeva.

Iščekujući to promicanje usklađenosti te kako bi državama članicama pomogla u ostvarivanju cilja za 2020., Komisija je već provela svoju studiju o ranom upozoravanju 13 . Na temelju detaljnog preispitivanja učinkovitosti recikliranja država članica te njihovih politika o otpadu utvrđeno je da za 14 država članica postoji rizik da do 2020. neće ispuniti cilj od 50 %. 14 To su Bugarska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Hrvatska, Latvija, Mađarska, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Španjolska.

Oblikovanjem scenarija za to promicanje usklađenosti 15 potvrđeno je navedeno te je zaključeno da ako se ne poduzme ni jedna dodatna politička mjera, neke od predmetnih država članica vjerojatno neće ni do 2025. ostvariti cilj od 50 %.

Ovisno o specifičnim problemima i potrebama svake države članice te njihovoj udaljenosti od cilja za 2020., u postupku u kojem su aktivno sudjelovala nacionalna tijela utvrđene su mjere za pojedine države članice kako bi se taj problem uklonio. Procjena o ranom upozoravanju iz ovog Izvješća temelji se i na prethodnim promicanjima usklađenosti 16 koje je Komisija provela u suradnji s državama članicama. Ako ih nacionalna i lokalna tijela brzo provedu, tim će se predloženim mjerama znatno smanjiti rizik od neispunjavanja tih ciljeva. Te se mjere navode u radnim dokumentima službi Komisije priloženima ovom Izvješću. Može se utvrditi i nekoliko relevantnih zajedničkih prioriteta.

Okvir 1. Gospodarenje komunalnim otpadom

§Nacionalne ciljeve recikliranja prenijeti na lokalnu razinu s nadležnosti za sustave skupljanja otpada te osigurati da one općine koje ne ispune ciljeve snose posljedice.

§Uvesti mjere (uključujući oporezivanje) za postupno ukidanje odlaganja otpada na odlagališta i drugih oblika obrade preostalog otpada (npr. mehaničko-biološka obrada i spaljivanje) kako bi se osigurali gospodarski poticaji za potporu hijerarhiji otpada 17 .

§S lokalnim i regionalnim tijelima oblikovati smjernice za općine u obliku minimalne norme za uslugu odvojenog skupljanja. Na nacionalnoj razini organizirati tehničku podršku i programe za izgradnju kapaciteta za općine.

§Uvesti obvezne zahtjeve za sortiranje biootpada i osigurati da planirana ili postojeća infrastruktura za obradu odgovara sustavima skupljanja.

§Poticati suradnju među općinama pri planiranju infrastrukture i/ili javne nabave usluga kako bi se osigurali učinkovitost razmjera i dijeljenje financijskog opterećenja.

§Poboljšati programe proširene odgovornosti proizvođača tako da budu u skladu barem s općim minimalnim zahtjevima iz revidirane Okvirne direktive o otpadu.

§Uvesti mjere kojima se kućanstva potiču na sortiranje otpada, uključujući češće skupljanje odvojenih tokova u usporedbi s učestalosti skupljanja miješanog otpada.

§Poboljšati praćenje i izvješćivanje, posebno osiguravajući prikupljanje podataka na lokalnoj razini.

§Učinkovitije iskorištavati sredstva EU-a za razvoj infrastrukture za gospodarenje otpadom u kojoj se u okviru sufinanciranja podupiru sprečavanje nastajanja otpada, ponovna uporaba i recikliranje.

3.Građevinski otpad

Građevinski otpad najveći je tok otpada u EU-u po masi i iznosi više od 800 milijuna tona godišnje, tj. čini 32 % ukupnog otpada. 18

Postoji velik potencijal za poboljšanje učinkovitosti resursa u gospodarenju tim tokom. Taj otpad čini mješavina različitih materijala, među kojima su inertni, neinertni, neopasan i opasan otpad. Uglavnom se sastoji od mineralne frakcije (cigle, pločice, beton itd.) koja je relativno teška i lako se reciklira, ali male je vrijednosti. Sadržava i materijale koji imaju pozitivnu tržišnu vrijednost (metali) ili potencijalnu vrijednost ako se skupljaju odvojeno u čistim frakcijama (poput plastike).

Za taj tok otpada u Okvirnoj direktivi o otpadu 19 utvrđuje se cilj od 70 % u pogledu pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i ostale vrste oporabe materijala koji treba ostvariti do 2020. Učinkovitost država članica znatno se razlikuje, pri čemu više od polovine izvješćuje da su već ostvarile cilj za 2020. u razdoblju 2013.–2015., a neke ostvaruju oporabu od više od 90 %. Međutim, Cipar, Grčka, Slovačka i Švedska još su uvijek ispod 60 % 20 . U vezi s podacima o kojima su izvijestile neke države članice još uvijek postoje određene nejasnoće.

U nedavnoj studiji 21 o gospodarenju građevinskim otpadom u EU-u utvrđene su sljedeće ključne mjere.

Okvir 2. Gospodarenje građevinskim otpadom

§Promicati sprečavanje nastajanja otpada putem pametnog dizajna, povećanjem vijeka trajanja građevina, ponovnom uporabom te poboljšanjem planiranja i logistike na gradilištima.

§Promicati selektivno rušenje i sortiranje na izvoru.

§Iskoristiti smjernice EU-a (revizije prije rušenja i protokol za gospodarenje otpadom) 22 .

§Iskoristiti gospodarske instrumente za preusmjeravanje tog toka otpada od odlagališta otpada.

§Ograničiti postupke nasipavanja na one koji su u skladu s definicijom iz Okvirne direktive o otpadu.

§Poticati uporabu recikliranih proizvoda s pomoću certifikata o kvaliteti i/ili kriterija za prestanak statusa otpada.

§Proširiti uporabu zelene javne nabave u okviru koje se zahtijeva reciklirani sadržaj.

§Poboljšati kvalitetu statistike.

4.Opasan otpad

Opasan otpad je relativno malen tok otpada (čini manje od 4 % ukupnog otpada) 23 , ali odgovarajuće gospodarenje njime ključno je za sprečavanje ozbiljnog negativnog utjecaja na okoliš i zdravlje čovjeka.

Okvirna direktiva o otpadu obuhvaća zahtjeve o obvezama označivanja, vođenja evidencije, praćenja i kontrole od proizvodnje do konačnog odredišta, te zabranu miješanja opasnog otpada s drugim vrstama otpada, tvarima ili materijalima.

Iz analize gospodarenja opasnim otpadom u EU-u 24 , uključujući PCB/PCT 25 , može se zaključiti da postoje ozbiljne manjkavosti u provedbi ključnih pravnih obveza. Među njima su neodgovarajuće planiranje, nedosljedni podaci i statističke manjkavosti između nastanka otpada i obrade te pogrešno razvrstavanje otpada. Studija sadržava detaljne preporuke za pojedine zemlje koje se mogu sažeti u općenitijem popisu prioritetnih mjera.

Okvir 3. Gospodarenje opasnim otpadom

§Poboljšati kvalitetu planova gospodarenja otpadom na temelju pouzdanih i usporedivih informacija tako da se opasni otpad detaljnije obuhvati te da se uključe informacije o kapacitetima obrade.

§Uvesti potpune, pouzdane i interoperabilne sustave za elektroničko vođenje evidencije i praćenje, integrirane u nacionalne statističke sustave i podatke EU-a o pošiljkama otpada.

§Uzeti u obzir hijerarhiju otpada i zabranu miješanja u nacionalnom zakonodavstvu, smjernicama o mogućnostima obrade i uvjetima za izdavanje dozvola te osigurati njihovu provedbu.

§Izraditi, objaviti, proširiti i upotrijebiti jasne i usklađene smjernice o razvrstavanju otpada i gospodarenju njime, uključujući hijerarhiju otpada. Iskoristiti tehničke smjernice Komisije o razvrstavanju otpada 26 .

§Uspostaviti sveobuhvatan sustav nenajavljenih i koordiniranih inspekcija. Djelovati protiv neovlaštenih subjekata na svim razinama.

§Utvrditi i u potpunosti provesti zajedničku odgovornost proizvođača otpada 27 i drugih subjekata u lancu za gospodarenje opasnim otpadom.

§Nastaviti raditi na uklanjanju PCB-ova/PCT-ova iz zatvorenih i otvorenih primjena.

5.Otpadna električna i elektronička oprema (OEEO)

Procjenjuje se da je 2014. u EU-u proizvedeno oko 10 milijuna tona 28 (0,4 % od sveg proizvedenog otpada) otpadne električne i elektroničke opreme (OEEO) – iznos za koji se očekuje da će porasti na više od 12 milijuna tona do 2020. 29 Taj tijek otpada sačinjava složena mješavina materijala i sastavnica među kojima su razne tvari koje, ako se njima pravilno ne gospodari, predstavljaju velik rizik za okoliš i zdravlje čovjeka. Štoviše, u proizvodnji suvremenih elektroničkih uređaja iskorištavaju se oskudni i vrijedni resursi.

Direktivom 2012/19/EU nastoji se poboljšati skupljanje, obrada i recikliranje OEEO-a. U razdoblju 2013.–2015. količina otpadne opreme iz privatnih kućanstava u zemljama EU-28 porasla je za 8 %. Godine 2014. iz privatnih kućanstava u prosjeku je prikupljeno 6,21 kg otpadne opreme po osobi. Godine 2015. 23 države članice ispunile su minimalni cilj u pogledu prikupljenog OEEO-a iz kućanstava koji je iznosio 4 kg po osobi 30 , Švedska i Danska su prikupile čak 12 kg, a Cipar, Latvija, Malta i Rumunjska bile su znatno ispod ciljne vrijednosti. 31 32

Od 2016. svaka država članica treba ostvariti cilj skupljanja od 45 % prodane opreme, a od 2019. taj će cilj biti 65 % prodane opreme ili 85 % elektroničnog otpada proizvedenog na godišnjoj osnovi 33 . Države članice moći će odabrati jedan od ta dva jednakovrijedna načina mjerenja cilja.

Komisija je provela postupak poticanja usklađenosti 34 u pogledu OEEO-a kako bi utvrdila glavne manjkavosti u provedbi te podijelila dobre prakse. U okviru studije daju se preporuke primjenjive na sve države članice i savjeti za pojedine države članice.

Okvir 4.: Gospodarenje otpadnom električnom i elektroničkom opremom

§Uključiti sve relevantne razine vlasti (općinsku, regionalnu, nacionalnu).

§Uvesti (ili pojačati) kontrole na svim razinama u lancu gospodarenja i organizirati inspekcije usmjerene na nezakonite ili neusklađene aktivnosti.

§Poboljšati kvalitetu podataka, uključujući putem provjera kvalitete i jačanjem postupaka praćenja kako bi se uzela u obzir sva otpadna oprema.

§Poboljšati programe proširene odgovornosti proizvođača, i to najmanje u skladu s minimalnim zahtjevima iz revidirane Okvirne direktive o otpadu.

§Poboljšati skupljanje na sljedeće načine:

oproširiti infrastrukturu za skupljanje,

opoboljšati obaviještenost potrošača,

orazjasniti prijenos vlasništva otpadne opreme u lancu gospodarenja, i

ozahtijevati od svih skupljača da surađuju u okviru sustava usklađivanja.

§Provoditi odgovarajuće zahtjeve obrade utvrđene u Direktivi; razmotriti donošenje normi za minimalnu kakvoću obrade OEEO-a.

§Provesti/razviti mehanizme za razmjenu informacija o proizvodima koje su među proizvođačima i poduzećima za reciklažu važne za recikliranje i pripremu za ponovnu uporabu (npr. I4R – Informacije za poduzeća za reciklažu – platforma 35 ).

§Uspostaviti mreže za „pripremu za ponovnu uporabu” s registriranim i ovlaštenim/certificiranim subjektima na nacionalnoj razini.

§Razmotriti utvrđivanje zasebnog cilja za „pripremu za ponovnu uporabu” na nacionalnoj razini.

6.Ambalažni otpad

Godine 2015. ukupni proizvedeni ambalažni otpad u EU-u iznosio je oko 85 milijuna tona, što čini oko 3,4 % ukupnog proizvedenog otpada 36 . Posljednjih godina količina proizvedenog otpada u laganom je porastu.

U Direktivi o ambalaži utvrđuju se posebni ciljevi za ambalažni otpad koje je trebalo ostvariti do 2008. (s vremenskim produljenjem za neke države članice – s prestankom primjene u 2015.): ukupni ciljevi za oporabu i recikliranje (60 % odnosno 55 %) uz ciljeve za recikliranje određenih materijala (60 % za papir i karton, 60 % za staklo, 50 % za metal, 22,5 % za plastiku i 15 % za drvo).

Od 2005. prosječna ukupna stopa recikliranja ambalažnog otpada u EU-u u laganom je porastu (povećala se na 65,8 % u 2015. 37 ). Međutim, od 2013. do 2015. količina proizvedenog ambalažnog otpada porasla je za 6 % u EU-u, što je pokazatelj da je potrebno više raditi na sprečavanju stvaranja otpada. U studiji o ranom upozoravanju naglašene su i nedosljednosti u vezi s podacima o ambalažnom otpadu za nekoliko država članica, što ukazuje na to da su možda prijavljene premale količine ambalažnog otpada na tržištu.

U revidiranoj Direktivi o ambalažnom otpadu 38 uvedeni su ambiciozniji ukupni ciljevi za recikliranje ambalažnog otpada (65 % u 2025. i 70 % u 2030.) te viši ciljevi za određene materijale (poput 55 % za plastiku u 2030.). Da bi se to ostvarilo, diljem EU-a trebat će pojačano raditi na učinkovitijem organiziranju programa odvojenog skupljanja kako bi se obuhvatilo više materijala koje je moguće reciklirati, uključujući u okviru poboljšanih programa proširene odgovornosti proizvođača.

Većina država članica trenutačno ostvaruje ukupne ciljeve recikliranja, iako su Mađarska (od 2012.) i Malta (od 2013. 39 ) ostvarile rezultate koji su znatno ispod vrijednosti ciljeva. Nekoliko država članica nije ispunilo jedan ili više ciljeva za određene materijale: za papir i karton (Malta), drvo (Hrvatska, Malta, Cipar, Finska), metal (Hrvatska, Malta) i staklo (Grčka, Malta, Cipar, Mađarska, Portugal, Poljska i Rumunjska). Komisija se povezala s tim državama članicama te je u okviru promicanja usklađenosti i drugih aktivnosti oblikovala ciljane savjete za poboljšanje rezultata.

7.Odlaganje otpada

Odlaganje otpada je najmanje poželjna mogućnost gospodarenja otpadom. Iako su količine komunalnog otpada na odlagalištima u EU-u u stalnom padu (pad od 18 % u razdoblju 2013.–2016. 40 ), prosječna stopa odlaganja komunalnog otpada na odlagališta u EU-u 2016. je i dalje iznosila 24 %. I dalje postoje ogromne razlike u EU-u: godine 2016. 10 država članica još je uvijek odlagalo više od 50% komunalnog otpada, a kod pet država zabilježene su stope više od 70 %.

Direktivom o odlagalištima otpada propisano je da države članice moraju smanjiti odlaganje biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta na najviše 75 % do 2006., 50 % do 2009. i 35 % do 2016., u usporedbi s početnom vrijednosti iz 1995. 41 Revidiranom Direktivom 42 propisuje se da države članice moraju smanjiti odlaganje komunalnog otpada na odlagališta na najviše 10 % do 2035. te se njome uvodi zabrana odlaganja zasebno skupljenog otpada, uključujući biorazgradiv otpad.

U pogledu ostvarivanja ciljeva za smanjenje biorazgradivog otpada, podaci koje su poslale države članice ispunjeni su u različitoj mjeri. Prema dostavljenim podacima, u 2015. pola država članica već je ostvarilo cilj od 35 % za 2016. Hrvatska nije ostvarila svoj cilj od 75 % koji je trebala ostvariti 2013. Cipar, Češka, Grčka, Latvija i Slovačka nisu ostvarile cilj od 50 %, koji su također trebale ostvariti 2013. Malta, koja ima visoku ukupnu stopu odlaganja komunalnog otpada na odlagališta, nije dostavila najnovije podatke. Komisija se povezala s tim državama članicama te je u okviru promicanja usklađenosti i drugih aktivnosti oblikovala ciljane savjete za poboljšanje rezultata.

Prema nedavnoj studiji, provedenoj za Komisiju 43 , 15 država članica nije u potpunosti ispunilo obveze iz Direktive 44 u pogledu obrade otpada prije odlaganja na odlagališta.

Unatoč zatvaranju neusklađenih odlagališta, o kojima su izvijestile države članice, nekoliko objekata koji nisu u skladu sa zahtjevima iz Direktive i dalje izazivaju zabrinutost.

8.Mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

Namjena Direktive o mulju iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda jest kontrolirati uporabu mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi. Njome se utvrđuju granične vrijednosti za koncentracije teških metala u mulju namijenjenom poljoprivredi i obradi tla.

Direktiva je na snazi više od 30 godina i dobro se provodi u EU-u. Sve države članice utvrdile su granične vrijednosti za koncentracije teških metala u tlu koje su u skladu sa zahtjevima iz Direktive – ili su i strože.

9.Zaključci

Zakonodavstvom EU-a o otpadu značajno se poboljšava gospodarenje otpadom. Međutim, ako EU želi iskoristiti ekološke i gospodarske dobrobiti kružnog gospodarstva i biti konkurentan u svijetu koji sve više oskudijeva resursima, potpuna provedba tog zakonodavstva od presudne je važnosti.

Izvješća o ranom upozoravanju u pogledu komunalnog otpada i nastojanja Komisije u poticanju usklađenosti koji su opisani u ovom Izvješću ukazuju na kontinuirani napredak u državama članicama, ali i na ozbiljne manjkavosti i probleme koje je potrebno brzo riješiti.

Dobar napredak je moguć ako predmetne države članice hitno provedu mjere koje su utvrđene u ovom Izvješću i u priloženim izvješćima za pojedine zemlje. Učinkovitije odvojeno skupljanje, djelotvorni programi proširene odgovornosti proizvođača, gospodarski instrumenti poput poreza na odlagališta i spaljivanje te poboljšana kvaliteta podataka danas su ključni za osiguravanje usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a o otpadu, a i ubuduće.

Kao nastavak na ovo izvješće, Komisija će obaviti posjete na visokoj razini u pogledu kružnog gospodarstva / gospodarenja otpadom u one države članice za koje postoji rizik da neće ispuniti ciljeve u pogledu komunalnog otpada za 2020. U tom smislu, Komisija će se povezati s relevantnim dionicima, uključujući udruženja lokalnih i regionalnih aktera.

Komisija će i dalje dodjeljivati znatne resurse za pružanje potpore državama članicama u njihovu radu na provedbi, uključujući u okviru tehničke pomoći (npr. u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša 45 te razmjene najboljih praksi 46 ) te sredstvima EU-a. Međutim, na nacionalnim je tijelima da ubrzaju postupak potrebne političke reforme te djelovanje na licu mjesta.

(1)

Detaljne informacije o tim izvješćima za pojedinačne direktive nalaze se na adresi: http://ec.europa.eu/environment/waste/reporting/index .

(2)

Prethodno izvješće o provedbi COM/2017/088 final obuhvaća razdoblje 2010.–2012. Komisija je pravno obvezna objaviti to izvješće.

(3)

Postoje stariji pravni akti za koje države članice trebaju Komisiji podnijeti izvješća o provedbi. Međutim, rokovi za podnošenje tih upitnika su različiti.

(4)

Eunomia Research and Consulting Ltd et al (2018.), „Study to identify Member States at risk of non-compliance with the 2020 target of the Waste Framework Directive and to follow-up phase 1 and 2 of the compliance promotion exercise” (Studija za utvrđivanje država članica za koje postoji rizik da do 2020. neće ispuniti cilj u pogledu Okvirne direktive o otpadu te daljnje praćenje 1. i 2. faze poticanja usklađenosti).

(5)

Europski tematski centar o otpadu i materijalima u zelenoj ekonomiji (ETC/WMGE) za Europsku agenciju za okoliš (2018.), „Scenarios for municipal waste recycling based on the European Reference Model on Municipal Waste, Contribution to the first Early Warning report” (Scenariji recikliranja komunalnog otpada na temelju europskog referentnog modela za komunalni otpad, doprinos prvom izvješću o ranom upozoravanju).

(6)

BIO by Deloitte (2017.), „Resource efficient use of mixed wastes; Improving management of construction and demolition waste” (Upotreba miješanog otpada koja se temelji na učinkovitosti resursa; Poboljšanje upravljanja građevinskim otpadom).

(7)

BiPRO GmbH (2017.), „Support to selected Member States in improving hazardous waste management based on assessment of Member States' performance” (Potpora odabranim državama članicama u poboljšanju upravljanja opasnim otpadom na temelju procjene uspješnosti država članica).

(8)

BiPRO GmbH (2018.), „WEEE compliance promotion exercise” (Poticanje usklađenosti OEEO-a).

(9)

Eurostat: http://ec.europa.eu/eurostat/web/waste/data/database , skup podataka (env_wasmun)

(10)

Članak 11. stavak 2. točka (a) Okvirne direktive o otpadu.

(11)

Direktiva (EU) 2018/851, dalje u tekstu „revidirana Okvirna direktiva o otpadu”.

(12)

Članak 11. stavak 2. točke (c) i (e) Direktive (EU) 2018/851.

(13)

Eunomia (2018.) i ETC/WMGE (2018.).

(14)

Na temelju njihove odabrane metode izračuna. U svrhu provjere usklađenosti s ciljem iz članka 11. stavka 2. točke (a) Okvirne direktive o otpadu, u Odluci 2011/753/EU utvrđuju se četiri alternativne metode izračuna za izvješćivanje o stopama „ponovne uporabe i recikliranja” za otpad iz kućanstava.

(15)

ETC/WMGE (2018.).

(16)

http://ec.europa.eu/environment/waste/framework/support_implementation.htm

(17)

U hijerarhiji otpada mogućnosti gospodarenja otpadom rangirane su prema njihovoj održivosti te se najveći prioritet daje sprečavanju otpada, zatim recikliranju, energetskoj oporabi te je sasvim na dnu ljestvice odlaganje (npr. odlaganje otpada na odlagalište).

(18)

Eurostat, skup podataka (env_wasgen)

(19)

Članak 11., stavak 2. točka (b).

(20)

ARGUS (2017.), „Compliance reporting on Waste Framework Directive – material recovery rates for construction & demolition waste for reporting period 2013 – 2015” (Izvješćivanje o usklađenosti u vezi s Okvirnom direktivom o otpadu – stope oporabe materijala za građevinski otpad za razdoblje izvješćivanja 2013.–2015.); Izvješće o validaciji za 2017.

(21)

BIO by Deloitte (2017.); Eurostat, skup podataka ( cei_wm040 )

(22)

https://ec.europa.eu/docsroom/documents/20509/attachments/1/translations/

(23)

Eurostat; skup podataka (env_wasgen)

(24)

BiPRO (2015.), „Support to selected Member States in improving hazardous waste management based on assessment of Member States' performance” (Potpora odabranim državama članicama u poboljšanju upravljanja opasnim otpadom na temelju procjene uspješnosti država članica) – analizirano je 10 država članica; i BiPRO (2017.) – analizirano je 14 država članica.

(25)

Poliklorirani bifenili/poliklorirani terfenili

(26)

Dostupne su na svim jezicima EU-a na http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2018.124.01.0001.01.ENG&toc=OJ:C:2018:124:TOC

(27)

Kako je navedeno u članku 15. stavku 2. Okvirne direktive o otpadu.

(28)

Na temelju „Alata za izračun OEEO-a” dostupnih na http://ec.europa.eu/environment/waste/weee/data_en.htm

(29)

United National University (2007.), „2008 Review of Directive 2002/96/EC on waste electrical and electronic equipment (WEEE)” (Revizija Direktive 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi).

(30)

Ovaj cilj primjenjivao se do kraja 2015.

(31)

Latvija nije ostvarila cilj 2015., a druge države članice nisu ga ostvarile 2014. (prema najnovijim podacima) ili prethodnih godina.

(32)

Eurostat; skup podataka (env_waselee)

(33)

Podaci za 2016. nisu bili dostupni tijekom sastavljanja ovog Izvješća.

(34)

BiPRO, 2018.

(35)

https://i4r-platform.eu/

(36)

Eurostat; skupovi podataka (env_wasgen) i (env_waspac)

(37)

Ibidem.

(38)

Direktiva (EU) 2018/852.

(39)

Podaci za 2015. još nisu dostavljeni.

(40)

Eurostat; skup podataka (emv_wasmun)

(41)

Prema članku 5. stavku 2. Direktive o odlagalištima otpada omogućuje se produljenje od četiri godine u slučajevima ako su 1995. države članice odložile više od 80 % svojeg komunalnog otpada na odlagališta.

(42)

Direktiva (EU) 2018/850.

(43)

Milieu (2017.), „Study to assess the implementation by the EU Member States of certain provisions of Directive 1999/31/EC on the landfill of waste” (Studija kojom se procjenjuje kako države članice EU-a provode određene odredbe Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada).

(44)

Članak 6. točka (a) Direktive o odlagalištima otpada.

(45)

http://ec.europa.eu/environment/eir/index_en.htm

(46)

TAIEX-EIR Peer2Peer - http://ec.europa.eu/environment/eir/p2p/index_en.htm

Država članica	Rizik od neispunjavanja cilja za 2020. u pogledu komunalnog otpada (podaci za 2015.)	Napredak prema cilju od 70 % u pogledu oporabe građevinskog otpada za 2020. (podaci za 2014.)	Cilj za prikupljanje OEEO-a (podaci za 2015.)	Ciljevi u vezi s ambalažom: – opći cilj u pogledu recikliranja; – ciljevi po materijalima (podaci za 2015.)	Ciljevi u pogledu odlaganja otpada na odlagalištima (datum početka primjene; podaci za razdoblje izvješćivanja 2013.–2015.)
BG
CY		Oporaba niža od 60 %	Podaci za 2014.	– opći cilj u pogledu recikliranja – drvo – staklo (podaci za 2014.)	50 % (2013.)
HR				– drvo – metal	75 % (2013.)
EE
FI				drvo
EL		Oporaba niža od 60 %		staklo	50 % (2013.)
HU				– opće recikliranje – staklo
LV					50 % (2013.)
MT			Podaci za 2014.	– opće recikliranje – papir – drvo – metal – staklo (podaci za 2014.)	Nema dostavljenih podataka
PL				staklo
PT				staklo
RO			Podaci za 2014.	staklo (podaci za 2014.)
SK		Oporaba niža od 60 %			50 % (2013.)
ES
SE		Oporaba niža od 60 %
FR					Nema dostavljenih podataka
IT					Nema dostavljenih podataka
CZ					50 % (2013.)