EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 12.6.2018.
COM(2018) 483 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o ograničenjima gotovinskih plaćanja
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 12.6.2018.
COM(2018) 483 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o ograničenjima gotovinskih plaćanja
1.Uvod
1 Komisija je 2. veljače 2016. objavila Komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću o Akcijskom planu za jačanje borbe protiv financiranja terorizma. Akcijski plan temeljio se na postojećim pravilima EU-a radi prilagodbe novim prijetnjama i cilj mu je bio ažurirati politike EU-a u skladu s međunarodnim standardima. U njemu su razmotrena brojna pitanja i rješenja u raznim područjima povezanima s financiranjem terorizma.
2 U kontekstu Komisijina djelovanja na proširenju područja primjene Uredbe o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije uputilo se na prikladnost razmatranja važnosti potencijalnih gornjih granica gotovinskih plaćanja. U akcijskom planu navedeno je i da je „[n]ekoliko država članica uvelo [...] zabrane za gotovinska plaćanja iznad određenog praga.” Međutim, na razini EU-a nije razmotreno uvođenje takvih zabrana.
U svojim je zaključcima o borbi protiv terorizma Vijeće za ekonomske i financijske poslove („ECOFIN”) 12. veljače 2016. pozvalo Komisiju da „razmotri jesu li potrebna odgovarajuća ograničenja gotovinskih plaćanja koja prelaze određene pragove.”
Nakon akcijskog plana i potpore ECOFIN-a službe Komisije ostvarile su neslužbeni kontakt s državama članicama kako bi prikupile informacije o njihovim praksama u tom području, njihovu nacionalnom iskustvu s ograničenjem gotovinskih plaćanja i njihovim stavovima o mogućoj inicijativi u tom području.
3 Komisija je na sastanku ECOFIN-a od 17. lipnja 2016. izvijestila o toj kratkoj neslužbenoj anketi i objavila da će se provesti detaljna procjena učinka, uključujući analizu troškova i koristi potencijalnog djelovanja na razini EU-a. Ta bi procjena uključivala i javno savjetovanje.
4 Komisija je od vanjskog ugovaratelja naručila studiju učinka, a javno savjetovanje provedeno je od ožujka do svibnja 2017.
Nalazi studije koju je proveo ugovaratelj upućivali su na to da se ograničenjem gotovinskih plaćanja ne bi znatno spriječilo financiranje terorizma, ali da bi takva ograničenja mogla biti korisna u borbi protiv pranja novca. U studiji je navedeno i da postojanje različitih ograničenja na nacionalnoj razini ima znatan negativan učinak na unutarnje tržište jer se narušava tržišno natjecanje i stvaraju nejednaki uvjeti među određenim poduzećima.
Svrha je ovog izvješća predstaviti nalaze studije i javnog savjetovanja. Izvješće bi trebalo čitati zajedno sa studijom, koja sadržava podrobnije informacije.
2.Kontekst
2.1.Značajke gotovine
Za potrebe ovog Izvješća pojam „gotovina” podrazumijeva novčanice i kovanice koje izdaju središnje banke.
Studija sadržava detaljne informacije o upotrebi gotovine po državama članicama 5 . I povremena publikacija Europske središnje banke „Upotreba gotovine u kućanstvima u europodručju” izvor je vrijednih informacija o upotrebi gotovine na prodajnim mjestima, a temelji se na anketi provedenoj 2016. 6 Na temelju tog izvješća Europske središnje banke može se zaključiti da je gotovina i dalje najučestalije sredstvo plaćanja u europodručju te i dalje ima znatnu pričuvnu vrijednost.
Komisija je tijekom procjene mogućeg ograničenja plaćanja gotovinom naglasak stavila na plaćanja visoke vrijednosti, koja čine tek manji dio svih gotovinskih transakcija 7 . Procjena nije bila usmjerena na upotrebu gotovine općenito.
2.2.Pravni okvir
2.2.1.Razina EU-a
Na razini EU-a trenutačno ne postoji zakonodavstvo kojim se ograničavaju gotovinska plaćanja 8 . Međutim, dvama pravnim instrumentima uvedene su obveze u pogledu uporabe gotovine.
Uredbom o kontroli gotovine predviđa se sustav kontrola koji se primjenjuje na fizičke osobe koje ulaze u Uniju ili izlaze iz Unije, a nose gotov novac ili prenosive instrumente na donositelja u vrijednosti od 10 000 EUR ili više. Komisija je 21. prosinca 2016. objavila novi zakonodavni prijedlog u svrhu daljnjeg jačanja tih kontrola. O tom prijedlogu trenutačno raspravljaju suzakonodavci.
Četvrtom direktivom o borbi protiv pranja novca uvode se obveze dužne pažnje za osobe koje se bave trgovinom robom ako uplaćuju ili primaju gotovinska plaćanja u iznosu od ili iznad 10 000 EUR, bez obzira na to provodi li se transakcija kao jedna operacija ili u nekoliko operacija koje se čine povezanima 9 .
2.2.2.Nacionalna razina
U većini država članica EU-a uvedena su ograničenja gotovinskih plaćanja 10 . Pragovi tih ograničenja iznose od 500 do 15 000 EUR. Te su mjere prilično neujednačene te postoje razlike u pogledu vrste mjera, pragova i pokrivenosti. Potrebno je napomenuti i da se broj država članica EU-a u kojima postoji ograničenje gotovinskih plaćanja u proteklim godinama brzo povećao, s četiri 2008. na sedamnaest u rujnu 2017.
3.Koraci poduzeti nakon sastanka ECOFIN-a od 17. lipnja 2016.
Kako bi se učinkovito mobilizirala sredstva, naručena je studija od privatnog ugovaratelja, konzorcija koji čine Ecorys i Centar za studije europskih politika (CEPS). Glavna je svrha studije bila procijeniti mogući učinak ograničenja gotovinskih plaćanja na nedopuštene aktivnosti i na unutarnje tržište 11 .
U skladu sa smjernicama za bolju regulativu održano je javno savjetovanje koje je trajalo od 1. ožujka 2017. do 31. svibnja 2017. Rezultati tog savjetovanja predstavljeni su u odjeljku 4. i upućuju na to da se velika većina ispitanika jasno protivila bilo kakvim ograničenjima gotovinskih plaćanja.
Ugovaratelj je studiju dovršio u veljači 2018. Glavni su zaključci bili ti da bi ograničenja gotovinskih plaćanja imala neznatan pozitivan učinak na financiranje terorizma ili porezne prijevare. Međutim, u studiji je zaključeno i da su ograničenja gotovinskih plaćanja korisna u borbi protiv pranja novca te da postojanje različitih ograničenja na nacionalnoj razini ima znatan negativan učinak na unutarnje tržište jer se narušava tržišno natjecanje i stvaraju nejednaki uvjeti među određenim poduzećima.
4.Javno savjetovanje
Javno savjetovanje provodilo se od 1. ožujka 2017. do 31. svibnja 2017. putem internetske ankete u okviru koje su ispitanici trebali odgovoriti na niz pitanja povezanih s ograničenjem gotovinskih plaćanja 12 .
Za savjetovanje s dionicima utvrđena su tri različita cilja.
Prvo, potvrđeno je da je gotovina i dalje najpristupačnije sredstvo plaćanja koje je u nekim državama članicama duboko ukorijenjeno u predodžbu javnosti o osobnoj slobodi. Sve bi moguće promjene politike stoga bile osjetljive i utjecale bi na sve građane. U takvu je kontekstu prvi i glavni cilj savjetovanja bio prikupiti stavove šire javnosti o mogućem uvođenju ograničenja gotovinskih plaćanja.
Drugo, budući da je gotovina i dalje u širokoj upotrebi čak i kad je riječ o plaćanju većih iznosa, posebno u određenim gospodarskim sektorima te među malim i srednjim poduzećima, prepoznato je da bi uvođenje ograničenja gotovinskih plaćanja znatno utjecalo na te gospodarske sektore i subjekte. Zbog toga je drugi cilj savjetovanja bio prikupiti stavove dionika koji su aktivni u sektorima ili djelatnostima koji uvelike ovise o gotovini, a posebno prikupiti njihovu procjenu učinka koji bi takva ograničenja imala na njihove aktivnosti.
Konačno, s obzirom na cilj borbe protiv financiranja terorizma i drugih nezakonitih aktivnosti, zatraženi su i stavovi stručnjaka za kaznene stvari i izvršavanje zakonodavstva o važnosti ograničenja gotovinskih plaćanja za taj konkretan cilj.
Iako su postojale tri kategorije ispitanika, treba napomenuti da je elektronička anketa ponajprije bila usmjerena na prvu kategoriju ispitanika, opću javnost, te da je anketa provedena upotrebom elektroničkog alata kojim se omogućuje prikupljanje znatnog broja odgovora. Pitanja su osmišljena imajući tu kategoriju na umu. Druge kategorije, kao što su gospodarski sektor i stručnjaci odgovorni za izvršavanje zakonodavstva, nisu isključene iz ispitivanja i njihov je doprinos uzet u obzir. Međutim, savjetovanje s tim dionicima provedeno je i u okviru kvalitativnijeg ispitivanja u postupku izrade vanjske studije. Anketa za javnost nije osmišljena kako bi bila usmjerena isključivo na posebnosti navedenih dionika.
Javno savjetovanje uključivalo je nekoliko pitanja. Objavljeni su svi detalji povezani s tim pitanjima i odgovori na njih 13 .
Glavna je poruka ankete bila ta da je velika većina (94,94 %) niječno odgovorila na pitanje „Biste li se suglasili s uvođenjem ograničenja na gotovinska plaćanja na razini EU-a?” Ispitanici su dijelili taj stav bez obzira na to jesu li u njihovim državama boravišta postojala ograničenja ili ne.
Takva se negativna reakcija može objasniti činjenicom da se pitanje odnosilo na uvođenje opće zabrane, koju bi bilo moguće primjenjivati na sve građane (za razliku od, primjerice, zabrane proizvodnje određenih kemikalija, koja se po definiciji primjenjuje isključivo na potencijalne proizvođače iz industrije). Nadalje, jasno je da se u javnom savjetovanju odražavaju samo mišljenja ispitanika koji su spontano dobrovoljno pristali odgovoriti na anketu, za razliku od ispitivanja javnog mišljenja u kojem se s ispitanicima stupa u kontakt proaktivno i sustavno.
U tom bi kontekstu trebalo pojasniti da je većina ispitanika bila iz triju država članica: Austrije, Njemačke i Francuske. To je posljedica činjenice da su nacionalni mediji u tim državama obavješćivali javnost o savjetovanju. Komisija nije provodila ciljanu komunikaciju. Međutim, rezultati iz drugih država članica nisu se znatno razlikovali od općeg trenda zabilježenog u tim trima državama.
5.Nalazi studije
5.1.Nalazi studije u pogledu financiranja terorizma
Teroristi i kriminalci u velikoj mjeri upotrebljavaju gotovinu jer se na taj način smanjuje vjerojatnost da budu otkriveni 14 . Plaćanje gotovinom omogućuje anonimnost i olakšava skrivanje nezakonitih aktivnosti, ali i pomoćnih pravnih transakcija kojima bi tijela za izvršavanje zakonodavstva inače mogla ući u trag. Gotovina ima važnu ulogu u brojnim terorističkim aktivnostima.
Međutim, u detaljnoj analizi niza nedavnih terorističkih napada predstavljenoj u studiji naglasak je stavljen i na činjenicu da ograničenja gotovinskih plaćanja ne bi imala znatan utjecaj na mogućnost pripreme tih napada.
Prvo, primijećeno je da se troškovi terorističkih napada smanjuju od napada 11. rujna te da često iznose manje od 10 000 EUR, što je tek neznatan dio proračuna za napade 11. rujna, koji se procjenjuje na iznos od 400 000–500 000 USD.
Drugo, iznosi pojedinačnih transakcija zbog tako ograničena proračuna često su čak i manji te stoga na njih ne bi utjecala ograničenja koja se odnose samo na plaćanja visoke vrijednosti. To se detaljno može vidjeti u analizi studije slučaja predstavljene u studiji 15 .
Konačno, potrebno je napomenuti da pri procjeni učinka zabrane gotovinskih plaćanja na terorizam i druge kriminalne aktivnosti treba razlikovati utjecaj na nedopuštene i dopuštene transakcije.
Nedopuštene su one transakcije koje su nezakonite (kao što je kupnja eksploziva) ili transakcije koje su naizgled dopuštene, ali obje stranke znaju da služe za nezakonitu aktivnost. Budući da su te transakcije već nezakonite i stranke se svojevoljno izlažu riziku od kaznenog progona i mjera izvršavanja zakona, malo je vjerojatno da bi se zabrana gotovinskih plaćanja poštovala ili da bi imala ikakav odvraćajući učinak. Dodatna zabrana u pogledu plaćanja transakcije vjerojatno neće imati odvraćajući učinak na kriminalce koji već svojevoljno krše zakon. To posebno vrijedi ako su sankcije povezane s tom dodatnom zabranom zanemarive u odnosu na sankcije povezane s glavnom kriminalnom aktivnošću.
Dopuštene transakcije pomoćne su transakcije uz glavnu kriminalnu aktivnost koje same po sebi nisu kriminalne (kao što je unajmljivanje automobila) i u kojima se može pretpostaviti da druga stranka (npr. poduzeće za iznajmljivanje automobila) nije svjesna kriminalne svrhe te transakcije (primjerice prijevoz eksploziva). U tom bi se kontekstu zabrana gotovinskog plaćanja mogla poštovati na inicijativu poštene druge stranke, zbog čega bi se plaćanje transakcije moglo provesti drugim sredstvima ili se ne bi provelo. Nažalost, budući da su te transakcije dopuštene i uobičajene, moguće je da plaćanje sredstvima koja se mogu pratiti ne bi nužno omogućilo prepoznavanje sumnjive aktivnosti. Potrebno je napomenuti da su tijekom pripreme nedavnih terorističkih napada mnoge takve uobičajene transakcije zapravo plaćene sredstvima koja se mogu pratiti, a da pritom nisu izazvale nikakve sumnje 16 .
Može se zaključiti da zabrane gotovinskih plaćanja visoke vrijednosti ne bi u većoj mjeri izravno omele financiranje terorističkih aktivnosti ili drugih kriminalnih aktivnosti. Ta zabrana ne bi utjecala na većinu transakcija, ili bi se vjerojatno zanemarila, ili bi se poštovala samo u odnosu na transakcije koje su same po sebi toliko uobičajene da najvjerojatnije ne bi izazvale sumnje.
5.2.Nalazi studije u pogledu porezne prijevare
Iako su porezna prijevara 17 i upotreba gotovine često povezane, iz studije je vidljivo da veza između navedenog nije uvijek potpuno jasna 18 .
Prvo, iako postoji određena razina korelacije između upotrebe gotovine u nekom gospodarstvu i razine porezne prijevare, čini se da i drugi čimbenici u tome igraju važnu ulogu, čime bi se objasnilo postojanje netipičnih vrijednosti (kao u Austriji, gdje postoji niska razina porezne prijevare, ali visoka razina upotrebe gotovine).
Drugo, iako se gotovina u velikoj mjeri upotrebljava za financiranje terorizma i druge kriminalne aktivnosti, važan oblik porezne prijevare provodi se putem bezgotovinskih transakcija, a prijevara ovisi o složenim pravnim strukturama i radnjama koje se često provode na multinacionalnoj razini i ne uključuju upotrebu gotovine. Zabrana gotovinskog plaćanja u tim bi slučajevima bila potpuno nedjelotvorna.
Konačno, mogu se razlikovati dvije vrste slučajeva u kojima se gotovina doista upotrebljava u svrhu porezne prijevare. Čini se da se ograničenjem gotovinskog plaćanja ni u jednom od njih ne bi ispunila svrha ograničenja prijevare. Prvi se slučaj odnosi na transakcije u kojima obje stranke sudjeluju u poreznoj prijevari, primjerice neprijavljeni rad. Vrijednost takvih transakcija može biti velika (primjerice isplate plaće), ali budući da su obje stranke već izložene novčanim kaznama povezanima s poreznom prijevarom, zabrana gotovinskih plaćanja ne bi bila odvraćajuća. Drugi se slučaj odnosi na transakcije u kojima se samo jedna stranka (obično prodavač) za obavljanje porezne prijevare oslanja na gotovinsku prirodu transakcije, a druga stranka nije uključena i nije svjesna prijevare. Komisija smatra da bi u takvim slučajevima ograničenja gotovinskog plaćanja mogla imati učinak. Međutim, budući da su iznosi uključeni u takve vrste transakcija često niski (npr. računi iz restorana), općenito ne bi bila obuhvaćena zabranom gotovinskih plaćanja iznosa visoke vrijednosti 19 .
Zaključno, čini se da bi ograničenje gotovinskih plaćanja iznosa visoke vrijednosti imalo tek ograničen utjecaj na porezne prijevare, osim ako bi se prag odredio na vrlo niskoj razini.
5.3.Nalazi studije u pogledu pranja novca
Brojne se kriminalne radnje obavljaju radi ostvarivanja dobiti za pojedinca ili skupinu koji obavljaju te radnje. Pranje novca uključuje premještanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima 20 kako bi se prikrilo njezino nezakonito podrijetlo i kako bi se novac nastao na taj način činio zakonitim te mogao trošiti u realnom gospodarstvu 21 . Kako je navedeno u studiji 22 , jasno je da gotovinske transakcije imaju važnu ulogu u pranju novca, a glavni je razlog taj što, unatoč neprekidnom rastu bezgotovinskih metoda plaćanja i promjeni u oblicima kriminaliteta (uz porast kiberkriminaliteta, internetskih prijevara i nezakonitih internetskih tržišta), kriminalne aktivnosti i dalje stvaraju dobit u obliku velikih količina gotovine. Gotovina je stoga često početna točka pranja novca za koje su stoga potrebne određene gotovinske transakcije, često putem kupnje robe visoke vrijednosti. I u Nadnacionalnom izvješću o procjeni rizika Europske komisije 23 naglašena je važna uloga gotovine u pranju novca (vidjeti posebno poglavlja 2.1.4. i 2.2.1.).
Iako ograničenje gotovinskih plaćanja ne bi utjecalo na sve gotovinske transakcije, vrijednost transakcija povezanih s pranjem novca često je visoka. Na temelju zabrane ili obveze prijavljivanja transakcija više ne bi bila anonimna, zbog čega bi pranje novca kupnjom robe visoke vrijednosti postalo teže. Međutim, ukupna vrijednost tih transakcija i učinak ograničenja gotovinskih plaćanja na pranje novca općenito ne može se točno odrediti. U tom bi kontekstu tijela za izvršavanje zakonodavstva već zahvaljujući obvezi prijavljivanja dobivala obavještajne podatke. Međutim, djelotvornost obveze prijavljivanja ovisila bi o razini u kojoj se trgovci robom visoke vrijednosti pridržavaju te obveze i mjeri u kojoj se prijave stvarno analiziraju i djelotvorno upotrebljavaju kao obavještajni podaci, informacije ili dokazi u istragama pranja novca. Očekuje se da će troškovi usklađivanja biti veći u odnosu na troškove jednostavne zabrane gotovinskih plaćanja 24 .
Posebna je značajka pranja novca njegov međunarodni aspekt i činjenica da kriminalci iskorištavaju razlike među nacionalnim zakonima u pogledu prijavljivanja gotovinskih transakcija i ograničenja gotovinskih plaćanja 25 . Razlike između zakona država članica EU-a u pogledu ograničenja gotovinskih plaćanja otežavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta (vidjeti u nastavku) i pružaju prilike za izbjegavanje kontrola u zemljama njihova podrijetla na način da se ulaže u poduzeća s intenzivnim gotovinskim poslovanjem u drugoj državi članici EU-a u kojoj se gotovinski izdaci kontroliraju slabije ili se ne kontroliraju. Drugim riječima, zbog činjenice da u nekim državama članicama postoje ograničenja gotovinskih plaćanja, a u drugima ne, ograničenja je moguće zaobići premještanjem u drugu državu članicu EU-a.
Zaključno, čini se da bi homogena ograničenja gotovinskih plaćanja visoke vrijednosti, bila ona u obliku zabrane ili obveze prijavljivanja, imala pozitivan učinak na borbu protiv pranja novca, čak i ako se taj učinak ne bi mogao točno brojčano odrediti. Budući da je pranje novca obično nusproizvod drugih kriminalnih ili nedopuštenih aktivnosti, takav pozitivan utjecaj neizravno bi se proširio i na borbu protiv tih aktivnosti, iako ograničenja ne bi izravno utjecala na same aktivnosti.
5.4.Nalazi studije u pogledu unutarnjeg tržišta, narušavanja tržišnog natjecanja i ograničenja gotovinskih plaćanja
Zbog postojanja različitih nacionalnih ograničenja postavlja se pitanje hoće li ta ograničenja prouzročiti prekogranično premještanje aktivnosti. Studija pruža pozitivan odgovor na to pitanje.
Za razvijeno unutarnje tržište potrebno je održati jednake uvjete tržišnog natjecanja u državama članicama EU-a, a to nije moguće postići ako na razini država članica postoje velike razlike u zakonodavstvu. Narušeno funkcioniranje unutarnjeg tržišta može utjecati na potrošače i na poduzeća.
Različita ograničenja gotovinskih plaćanja mogu dovesti do toga da potrošači i poduzeća počnu primjenjivati alternativne načine plaćanja, uopće ne provedu transakciju ili je premjeste u jurisdikciju u kojoj takva ograničenja ne postoje.
Taj je aspekt ispitan u studiji 26 , u kojoj je provedena analiza prekograničnog ponašanja kupaca i prodavača te ekonometrijska procjena određenih sektora koji se znatno oslanjaju na gotovinu.
Općenito, rezultati, posebno oni za države članice europodručja, potvrđuju pretpostavku da u slučaju različitih ograničenja gotovinskih plaćanja ta ograničenja imaju utjecaj na premještanje prihoda iz jedne države članice u drugu. To vrijedi za domaća ograničenja gotovinskog plaćanja, koja imaju negativan učinak na prihode sektora s intenzivnim gotovinskim poslovanjem, kao i za ograničenja gotovinskih plaćanja u susjednim zemljama, koja imaju pozitivan učinak na navedene sektore. U takvom je kontekstu u studiji zaključeno da se nacionalnim ograničenjima gotovinskih plaćanja narušava unutarnje tržište 27 .
Potrebno je naglasiti da se takvo premještanje prihoda odnosi i na zakonite transakcije i na transakcije koje se obavljaju u svrhu pranja novca. Transakcije koje se obavljaju u svrhu pranja novca same po sebi nisu nezakonite, nego su to redovne transakcije koje se provode samo u nezakonitu svrhu pranja novca pri čemu druga stranka (obično prodavač) ne sudjeluje ili nije svjesna nezakonite prirode transakcije. Ipak, obje vrste premještanja transakcija utječu na cjelovitost unutarnjeg tržišta i dovode do nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja, zbog čega bi se ono moglo narušiti. Osim toga, važno je uzeti u obzir činjenicu da, osim što prekogranično premještanje transakcija u svrhu pranja novca utječe na unutarnje tržište, ono smanjuje i djelotvornost nacionalnih ograničenja u borbi protiv pranja novca.
Na temelju studije čini se da različita ograničenja u državama članicama dovode do umjetnog prekograničnog premještanja poslovnih aktivnosti 28 . To utječe na cjelovitost unutarnjeg tržišta i učinkovitost nacionalnih mjera u pogledu ostvarivanja njihovih ciljeva javnih politika.
6.Zaključci
Na temelju studije može se zaključiti da se ograničenjima gotovinskih plaćanja ne bi znatno smanjio problem financiranja terorizma. Nedjelotvornost mjere proizlazi iz činjenice da je vrijednost transakcija na koje su navedeni ciljevi usmjereni preniska da bi mjera na nju utjecala ili iz toga da je transakcija već nezakonita pa dodatna zabrana ne bi imala znatan utjecaj, ili iz obiju činjenica.
Međutim, privremeni nalazi studije upućuju na to da bi zabrana gotovinskih plaćanja visoke vrijednosti mogla imati pozitivan učinak na borbu protiv pranja novca. Budući da se pranje novca obično odnosi na sredstva koja proizlaze iz kriminalnih aktivnosti ili porezne prijevare, ograničenja gotovinskog plaćanja mogla bi imati neizravan utjecaj na takve aktivnosti.
Međutim, bilo bi potrebno provesti daljnju ciljanu procjenu tog pitanja jer je naglasak trenutačne inicijative bio na suzbijanju financiranja terorizma.
Još je jedan važan zaključak taj da se različitim nacionalnim propisima o gotovinskim plaćanjima narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, što može dovesti do prekograničnog premještanja poduzeća, posebno u određenim sektorima koji se znatno oslanjaju na gotovinske transakcije, kao što su prodaja nakita ili automobila. Zbog različitih nacionalnih propisa mogu nastati i propusti u zakonu zbog kojih je moguće zaobići nacionalna ograničenja gotovinskih plaćanja, čime se smanjuje njihova učinkovitost.
Konačno, potrebno je napomenuti da je ograničenje gotovinskih plaćanja osjetljiva tema za građane EU-a i da mnogi od njih mogućnost gotovinskog plaćanja smatraju temeljnom slobodom koju ne bi trebalo nerazmjerno ograničavati.
Uzimajući u obzir aspekte unutarnjeg tržišta te važnost i osjetljivost takve moguće mjere, to je pitanje potrebno dodatno ocijeniti. Komisija u ovoj fazi ne razmatra nikakve zakonodavne inicijative povezane s tim pitanjem.