EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 26.4.2018.
COM(2018) 244 final
2018/0115(NLE)
Prijedlog
PREPORUKE VIJEĆA
o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem
{SWD(2018) 149 final}
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 26.4.2018.
COM(2018) 244 final
2018/0115(NLE)
Prijedlog
PREPORUKE VIJEĆA
o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem
{SWD(2018) 149 final}
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Cijepljenje je jedan od najvećih uspjeha medicine. Njime se spašavaju životi, štiti društvo, smanjuje pojava bolesti i produljuje životni vijek. Prije pojave cjepiva brojna su djeca umirala mlada ili su pak trpjela trajna tjelesna oštećenja. Cijepljenjem su iskorijenjene velike boginje, gotovo je iskorijenjena dječja paraliza i spriječeni su bezbrojni smrtni ishodi brojnih drugih bolesti popust ospica, difterije i meningitisa.
Svake godine diljem svijeta zahvaljujući cijepljenju 2,7 milijuna ljudi ne zarazi se ospicama, 2 milijuna ljudi ne dobije novorođenački tetanus, a 1 milijun ne dobije hripavac. U Europi se svake godine približno 2 milijuna ljudi ne zarazi gripom zahvaljujući sezonskom cijepljenju protiv gripe.
Ipak, kako se navodi u govoru predsjednika Junckera o stanju Unije od 13. rujna 2017., u Europskoj uniji djeca još uvijek umiru od bolesti poput ospica koje se lako mogu spriječiti cijepljenjem. To je neprihvatljivo.
Programi cijepljenja sve su slabiji zbog niskog cjepnog obuhvata, oklijevanja s cijepljenjem, rastućih troškova novih cjepiva i nedostataka u proizvodnji i ponudi cjepiva u Europi.
Ovaj je prijedlog poziv na zajedničko djelovanje radi povećanja cjepnog obuhvata i osiguranja da svatko u Europskoj uniji imaju pristup cijepljenju, čime se premošćuju nejednakosti i nedostatna imunizacija. Pitanja i dvojbe u pogledu cijepljenja koje izražavaju građani diljem Europe ukazuju na hitnu potrebu za prepoznavanjem te situacije i reakcijom država članica i zdravstvene zajednice. Ovaj je prijedlog zajednički odgovor na tu zabrinutost.
Nekoliko država članica EU-a i susjedne zemlje trenutačno se suočavaju s nezabilježenim epidemijama bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem zbog nedovoljnog cjepnog obuhvata. Samo u 2017. u EU-u je više od 14 000 ljudi zaraženo ospicama, što je povećanje od 300 % u odnosu na 2016. U prethodne dvije godine 50 je osoba umrlo od ospica, a dvije od difterije. Europa ne uspijeva suzbiti ospice u skladu s dogovorenim ciljevima SZO-a.
Rizik od ponovne pojave virusa dječje paralize u EU-u i dalje postoji, čime se ugrožava status Unije kao područja na kojem je dječja paraliza iskorijenjena. Stope cjepnog obuhvata protiv sezonske gripe u starijim dobnim skupinama i dalje su znatno niže od ciljanih 75 % iz Preporuke Vijeća iz 2009. o cijepljenju protiv sezonske gripe. Točnije, cjepni obuhvat protiv sezonske gripe u starijim dobnim skupinama posljednjih se nekoliko godina u većini država članica EU-a smanjio.
Dok se nacionalni programi cijepljenja u državama članicama različito planiraju, organiziraju i provode, sve zemlje EU-a bore se s ovim zajedničkim izazovima: smanjenje cjepnog obuhvata, nestašice cjepiva i rastuće oklijevanje s cijepljenjem.
U nastavku se navodi nekoliko uzroka niskih razina cjepnog obuhvata i nedostatne imunizacije koja se može spriječiti.
Otpor cijepljenju i smanjenje povjerenja u cjepiva. Zablude o cijepljenju dovode do nepovjerenja javnosti u znanost i uzrokuju strah od mogućih nuspojava, a prednosti cijepljenja stavljaju u drugi plan. Na porast oklijevanja utječe više čimbenika: nedostatak pouzdanih informacija i, u nekim slučajevima, nepovjerenje u pružatelje dostupnih informacija; niži prag tolerancije na potencijalne rizike povezane s cijepljenjem zdravih osoba, posebno djece; nedostatak razumijevanja prednosti cijepljenja za pojedinca u odnosu na zajednicu; te medijske kontroverze o sigurnosti cjepiva potaknute dezinformacijama. Budući da se bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem rjeđe pojavljuju zahvaljujući rutinskom cijepljenju u prošlosti, građani nisu dovoljno svjesni ključne uloge cijepljenja u spašavanju života i rizika od necijepljenja.
Politike i programi cijepljenja znatno se razlikuju od zemlje do zemlje s obzirom na odabir cjepiva, tip cjepiva u upotrebi, broj primijenjenih doza i vrijeme cijepljenja. Te razlike među državama članicama često su posljedica društvenih, gospodarskih ili povijesnih čimbenika ili jednostavno načina organizacije sustava zdravstvene zaštite na nacionalnoj razini. Međutim, te razlike među zemljama dovele su do različite percepcije samih cjepiva, što je pak doprinijelo rastućem oklijevanju s cijepljenjem. Brzo širenje dezinformacija na internetu i glasni protivnici cijepljenja također potiču zablude. Osim toga, zbog razlika u nacionalnim kalendarima cijepljenja građani koji tijekom života žive u više država članica EU-a možda nisu svjesni kada bi se trebalo cijepiti protiv koje bolesti, pa njihova djeca možda ne dobiju sva potrebna cjepiva.
Neke zemlje susreću se i s nedostatkom cjepiva zbog problema s ponudom i potražnjom. U EU-u se događa da industrija prestane ulagati u cjepiva, navodno zbog fragmentirane i djelomično nepredvidive potražnje. Osim toga, postoje i pravne poteškoće za prekograničnu razmjenu cjepiva u slučaju krize. Istodobno, proizvodni kapaciteti ograničeni su zbog dugotrajne proizvodnje; postupci nabave i dalje su složeni i neučinkoviti, a potražnja nepredvidljiva zbog izostanka planiranja i zbog razlika u kalendaru cijepljenja. Demografske promjene u ciljnoj skupini zbog migracija i starenja dodatno otežavaju precizno planiranje.
Zbog toga neke države članice imaju poteškoća s dostupnosti cjepiva ili se suočavaju s visokim troškovima cjepiva, što znači da su nacionalne zalihe često nedostupne ili ograničene. U tom kontekstu ako država članica ne može sama kontrolirati epidemiju bolesti bez europske suradnje u tom području, ta će se epidemija vjerojatno proširiti preko granica u ostale države članice i ugroziti zdravlje i sigurnost građana u cijeloj Uniji.
Postoje i izazovi povezani s istraživanjem i razvojem cjepiva. Za razvoj novih inovativnih cjepiva i poboljšanje ili prilagodbu postojećih cjepiva (npr. poboljšani sigurnosni profil, prilagodba različitim dobnim skupinama, rizičnim skupinama ili patogenima) potrebna su velika financijska ulaganja i stručna znanja, zbog čega su istraživanje i razvoj znatno složeniji, skuplji i rizičniji.
Konačno, kad je riječ o resursima postoje ograničenja u smislu javnog financiranja. U zemljama EU-a na cijepljenje se trenutačno troši mali dio proračuna za prevenciju, odnosno 0,5 % proračuna za zdravstvo, a postoje dokazi da se potrošnja još smanjuje. Potrošnja na cijepljenje trebala bi se smatrati bitnim i pametnim ulaganjem u zdravlje, s obzirom na širi gospodarski učinak i društvenu vrijednost.
Cilj je ove Preporuke Vijeća jačanje suradnje i koordinacije između zemalja EU-a, industrije i ostalih relevantnih dionika radi povećanja cjepnog obuhvata, poticanja mogućnosti usklađivanja kalendara cijepljenja diljem EU-a, promicanja prihvaćanja cjepiva, pružanja potpore istraživanju i razvoju cjepiva i poboljšanja ponude i nabave cjepiva te upravljanja zalihama, uključujući hitne slučajeve. Tim bi se aktivnostima u konačnici trebala prorijediti pojava bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem te poboljšati zdravstveni izgledi europskih građana i zdravstvena sigurnost u cijeloj Europskoj uniji.
U prijedlogu se navode preporuke državama članicama, zajedničko djelovanje država članica i Komisije te se pozdravlja namjera Komisije da provede niz inicijativa, uzimajući u obzir postojeće UN-ove i ostale globalne zdravstvene inicijative.
U Preporuci se predviđa mogućnost uspostave europskog sustava za razmjenu informacija o cijepljenju radi izrade smjernica o zajedničkom kalendaru cijepljenja EU-a, iskaznice cijepljenja EU-a i internetskog portala s pouzdanim ažuriranim informacijama o prednostima i sigurnosti cijepljenja.
Omogućavanjem uvođenja zajedničke iskaznice cijepljenja EU-a osigurao bi se kontinuitet imunizacije u slučajevima kada se građani, posebno djeca, presele u drugu državu članicu. Velike razlike u kalendaru cijepljenja i načinu evidentiranja praktičan su problem za djelotvorno praćenje, nadzor i dokumentiranje povijesti imunizacije te za komunikaciju između različitih pružatelja usluga cijepljenja unutar zemlje ili među zemljama. Ključna su pitanja, među ostalim: dokumentacija o cijepljenju samo na nacionalnom jeziku; provjera je li cijepljenje obavljeno i u kojim dozama; nepriznavanje i nemogućnost nastavka postupka imunizacije započetog u matičnoj zemlji, posebno ako se dijete nalazi usred tog postupka prema kalendaru matične zemlje, ali ne i odredišne zemlje. Zajednička iskaznica EU-a u kojoj su navedene dogovorene osnovne informacije o svakom cijepljenju olakšala bi tumačenje evidencija o cijepljenju i kretanje građana te ublažila prepreke cijepljenju, a građanima i pružateljima zdravstvenih usluga pružila informacije koje su im potrebne kako bi se osigurala imunizacija stanovništva protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. U 2009. tijekom savjetovanja Komisije s dionicima o cijepljenju djece 87 % ispitanika izrazilo je pozitivan stav prema zajedničkoj iskaznici cijepljenja EU-a.
U Preporuci se zagovara i uspostava virtualnog skladišta podataka o potrebama za cjepivom i zalihama, što bi državama članicama i Komisiji omogućilo da u slučaju epidemija ili ozbiljnih nestašica utvrde raspoložive zalihe cjepiva te razmjenjuju viškove. Osim toga, predviđa se ispitivanje mogućnosti za stvaranje fizičkih zaliha cjepiva koje bi bile dostupne u slučaju ozbiljne epidemije ili globalne nestašice. Nadalje, predviđa se osnivanje Koalicije za cijepljenje koja bi okupljala predstavnike udruga zdravstvenih radnika i relevantnih studentskih udruga radi povećanja cjepnog obuhvata u Europi.
Predloženo ispitivanje mogućnosti za stvaranje zaliha cjepiva posljedica je činjenice da se brojne države članice EU-a suočavaju s nedostatkom rutinskih cjepiva. Svaka država članica mora imati planove pripravnosti, zbog čega Preporuka poziva na poboljšanje postupaka planiranja. Usklađena pomoć EU-a bila bi vrlo korisna državama članicama u rješavanju problema kratkotrajnih nestašica zbog, primjerice, epidemija bolesti, pogrešnih procjena zaliha, poremećaja u proizvodnji ili izvanrednih događaja poput priljeva migranata. U Izvješću o procjeni rizika od nestašica cjepiva iz 2015. Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti zaključuje se da se čini da su nestašice cjepiva u EU-u/EGP-u znatnije nego u prošlosti te da bi zemlje trebale planirati zalihe za rutinske programe radi izbjegavanja poremećaja u imunizaciji u slučaju budućih nestašica. Države članice već su od Komisije putem Odbora za zdravstvenu sigurnost EU-a zatražile cjepiva kako bi riješile problem nestašica. Međutim, trenutačni instrumenti EU-a za financiranje zdravstva ne omogućavaju nabavu cjepiva. Komisija zato sada planira surađivati sa stručnjacima država članica i uspostaviti dijalog s industrijom kako bi se utvrdila mogućnost stvaranja zaliha na razini EU-a, uzimajući u obzir i poziv koji je Komisiji i državama članicama uputio Europski parlament da razviju rješenja za povećanje ponude i dostupnosti cjepiva, uključujući mjere za stvaranje zaliha cjepiva.
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području
Preporuka Vijeća o cijepljenju u skladu je s postojećim politikama u području cijepljenja te se na njih nadograđuje. Preporukom će se nastojati utvrditi smjernice politike i bolja koordinacija pri provedbi postojećih instrumenata politike na razini država članica, uključujući Preporuku Vijeća o cijepljenju protiv sezonske gripe (2009.), Zaključak Vijeća o imunizaciji djece (2011.) i Zaključke Vijeća o cijepljenju kao učinkovitom alatu u području javnog zdravlja (2014.).
U Preporuci su uzeti u obzir i izvješće o provedbi Odluke 1082/2013 o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju (2015.); izvješće o saslušanju na visokoj razini o provedbi preporuke Vijeća o cijepljenju protiv sezonske gripe (2015.); tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 28/2016 pod nazivom „Ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju u EU-u” (2016.); završno izvješće o radionici na visokoj razini GU-a SANTE na temu stvaranja novih partnerstava za djelovanje EU-a u području cijepljenja (svibanj 2017.); Sporazum o zajedničkoj nabavi medicinskih protumjera te ciljevi Zajedničkog djelovanja u području cijepljenja (2018.), koji se sufinanciraju iz Zdravstvenog programa.
Preporuka je u skladu s djelovanjem i politikom EU-a u području sigurnosti i zdravlja na radu i načelima Europskog stupa socijalnih prava, osobito 10. načelom o zdravlju i sigurnosti na radu te 16. načelom o univerzalnom pristupu preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Preporuka će iskoristiti sinergije s povezanim djelovanjem i politikama EU-a, poput programa sigurnosti, Programa održivog razvoja do 2030., europskog akcijskog plana „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, Komunikacije o digitalnoj transformaciji zdravstva i skrbi, Komunikacije o dezinformiranju na internetu, postojećeg i budućeg okvirnog programa EU-a za istraživanje i inovacije te europskih strukturnih i investicijskih fondova.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Pri definiranju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije iz članka 168. stavka 1. UFEU-a osigurat će se visoka razina zaštite zdravlja ljudi. Djelovanje Unije koje nadopunjuje nacionalne politike usmjereno je prema poboljšanju javnog zdravlja, sprečavanju tjelesnih i duševnih bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za zdravlje ljudi.
U skladu s člankom 168. stavkom 6. UFEU-a Vijeće, na prijedlog Komisije, može donositi preporuke u svrhe određene tim člankom radi poboljšanja javnog zdravlja, posebno u pogledu borbe protiv velikih zdravstvenih pošasti, praćenja, ranog upozoravanja i suzbijanja ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem smatraju se velikim zdravstvenim pošastima. Pri djelovanju Unije u tom području moraju se poštovati odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i skrbi.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Programi cijepljenja u nadležnosti su država članica. Međutim, bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem nisu ograničene nacionalnim granicama. Slabost jedne države članice u smislu cijepljenja ugrožava zdravlje i sigurnost građana diljem EU-a, a sve države članice suočavaju se s prethodno navedenim izazovima u području cijepljenja. Zbog prekogranične prirode zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem države članice zatražile su intenziviranje potpore na razini EU-a te istaknule potrebu za zajedničkim djelovanjem EU-a i boljom koordinacijom pristupa kako bi se ograničilo prekogranično širenje bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.
Postoji jasna dodana vrijednost u jačanju suradnje svih relevantnih sektora na razini EU-a, uključujući tijela nadležna za javno zdravlje, industriju, istraživanje i inovacije u području cjepiva te pružatelje zdravstvene skrbi. U Preporuci Vijeća zahtijeva se angažman, predanost i potpora država članica. Osim toga, postoji općeniti konsenzus među državama članicama o prednostima cijepljenja, a Preporuka Vijeća omogućit će predstavljanje zajedničkog stava EU-a koji se temelji na znanstvenoj procjeni rizika i upravljanju rizikom, ublažavanju učinka oklijevanja s cijepljenjem, jačanju povjerenja i suradnje javnosti te poboljšanju djelotvornosti istraživanja i razvoja cjepiva u EU-u. Preporukom se istodobno poštuje nadležnost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike te organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i skrbi.
•Proporcionalnost
Načelo proporcionalnosti u potpunosti se poštuje jer su predložene preporuke ograničene na djelovanje unutar odgovarajućeg opsega i mandata europskih institucija i država članica.
•Odabir instrumenta
Prikladan instrument za ovu inicijativu jest preporuka Vijeća koja državama članicama daje smjernice za jačanje suradnje, povećanje cjepnog obuhvata te, posljedično, ublažavanje učinka i težine bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.
Preporuka omogućava suradnju na razini EU-a i među državama članicama na rješavanju različitih dimenzija problema na odgovarajućoj razini.
Ključna je dodana vrijednost Preporuke poziv na djelovanje i jačanje političke potpore politikama i djelovanju u području cijepljenja i imunizacije u Europi. Takav fokusirani pristup omogućit će potrebnu političku vidljivost, poboljšati svijest javnosti i dati potreban zamah. Potrebno je zajedničko djelovanje svih država članica i dionika kako bi se povećao cjepni obuhvat, ublažila nedostatna imunizacija i povećalo povjerenje u cijepljenje.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Savjetovanja s dionicima
Radi upoznavanja s inicijativom tijekom 2017. i početkom 2018. provedeno je nekoliko savjetovanja s dionicima. To je uključivalo otvoreno javno savjetovanje i ciljane sastanke s predstavnicima država članica u okviru platforme za zdravstvenu politiku.
Javno savjetovanje, tijekom kojeg je zaprimljeno 8 984 odgovora, trajalo je od 21. prosinca 2017. do 15. ožujka 2018. 1 .
Savjetovanje s dionicima odvijalo se u siječnju i veljači 2018., pri čemu su zaprimljena 33 odgovora na upitnik i održano je šest ciljanih sastanaka s udrugama stručnjaka u području zdravstvene zaštite, međunarodnim organizacijama, nevladinim organizacijama koje se bave javnim zdravljem, znanstvenom zajednicom i industrijom cjepiva.
Istaknuta je jasna potreba za transparentnijim i lakše dostupnim informacijama o cijepljenju općenito, a posebno o sigurnosti i mogućim nuspojavama različitih cjepiva. Naglašena je ključna uloga zdravstvenih radnika u objašnjavanju cijepljenja pacijentima, a istodobno je navedena i potreba za jačim naglaskom na cijepljenju u medicinskim kurikulumima i trajnom stručnom osposobljavanju. Postoji i široki konsenzus o tome da bi se cijepljenje trebalo obavljati u različitim okruženjima te o potrebi za pojednostavnjenjem postupka.
Provedena savjetovanja ukazala su na to da su države članice veoma zainteresirane za pojačano djelovanje na razini EU-a u tom području, ali pokazala su i zabrinutost onih koji odbijaju ili nerado prihvaćaju cijepljenje, kao i onih koji se protive obveznom cijepljenju u nekim društvenim skupinama.
•Prikupljanje i primjena stručnih znanja
Preporuka se oslanja na temeljitu znanstvenu osnovu i stručna znanja, preispitivanje utvrđenog znanstvenog konsenzusa, analizu trenutačnih trendova u cijepljenju prema usporedivim podacima te rezultate javnog savjetovanja i savjetovanja s dionicima.
Suradnja s međunarodnim stručnim skupinama, poput Strateške savjetodavne skupine za imunizaciju Svjetske zdravstvene organizacije (SAGE), Europske tehničke savjetodavne skupine stručnjaka za imunizaciju (ETAGE), Globalne inicijative za zdravstvenu sigurnost te Globalnog programa za zdravstvenu sigurnost, pridonijela je stručnosti EU-a.
•Procjena učinka
Procjena učinka inicijative nije potrebna jer se inicijativom neće uvesti novi regulatorni zahtjevi osim onih koji su već predviđeni ili planirani postojećim relevantnim instrumentima politike.
•Primjerenost propisa i pojednostavljivanje
Neki od ključnih očekivanih učinaka ove Preporuke bit će bolja koordinacija unutar država članica i među njima te pojednostavnjeni kriteriji praćenja i izvješćivanja za cijepljenje i bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.
•Temeljna prava
Inicijativom se učvršćuje pravo europskih građana na kvalitetnu preventivnu i kurativnu zdravstvenu zaštitu, kako je sadržano u Europskom stupu socijalnih prava.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Preporuka nema izravan financijski učinak na proračun EU-a. Rad Komisije u okviru Preporuke provodit će se unutar postojećih resursa.
5.OSTALI DIJELOVI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Komisija bi pratila provedbu u državama članicama i preispitivala Preporuku u suradnji s državama članicama i nakon savjetovanja s dotičnim socijalnim partnerima, uz jamčenje dovoljno dugog razdoblja za procjenu učinaka inicijative nakon njezine pune provedbe. Djelotvornost Preporuke mogla bi se mjeriti na temelju postojećih i novih podataka i informacija prikupljenih iz izvješća država članica.
Istodobno, jedna je od trenutačnih zapreka za usporednu procjenu europske zaštite od tih bolesti nepostojanje standardiziranih kriterija praćenja. Potrebno je standardizirati kriterije kako bi se države članice potaknule na prikupljanje i objavljivanje pouzdanih i usporedivih statistika o cijepljenju.
•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga
Točke od 1. do 9. Preporuke namijenjene su državama članicama, a cilj im je ubrzati izradu i provedbu nacionalnih akcijskih planova za cijepljenje radi postizanja ciljeva akcijskog plana cijepljenja Svjetske zdravstvene organizacije. Poseban je naglasak na cijepljenju protiv ospica s obzirom na trenutačnu epidemiju u Europi. Prijedlogom se priznaje potreba za pojednostavnjenjem i povećanjem broja prilika za cijepljenje te za ciljanim pristupom ugroženim skupinama kako bi se ublažilo smanjenje imuniteta. Prijedlogom se pozivaju tijela nadležna za obrazovanje da prošire osposobljavanje u području cijepljenja u medicinskim kurikulumima i trajnom medicinskom osposobljavanju za sve zdravstvene radnike. Naglašava se i potreba za jačanjem aktivnosti komunikacije i informiranja javnosti o prednostima cijepljenja. Iskorištavanje sinergija s programima e-zdravstva i digitalnim tehnologijama radi uspostavljanja elektroničke evidencije o cijepljenju za sve građane među ključnim je elementima Prijedloga te će biti dio prekogranične razmjene informacija između pružatelja zdravstvenih usluga u kontekstu rada mreže programa e-zdravstvo.
Točke od 10. do 16. odnose se na mjere koje Komisija namjerava poduzeti u bliskoj suradnji s državama članicama radi uspostave europskog sustava za razmjenu informacija o cijepljenju, koji bi, uz nacionalna tijela nadležna za javno zdravlje, objedinio informacije o cijepljenju i stručna znanja. Na temelju tog sustava mogli bi se okupiti različiti dionici kako bi izradili smjernice za mogući osnovni kalendar cijepljenja EU-a, razmijenili zajedničke metodologije za praćenje obuhvata i pokrenuli internetski portal s transparentnim dokazima o prednostima i rizicima cjepiva, uključujući praćenje mitova i dezinformacija o cijepljenju. Prijedlogom se naglašava i potreba za jačanjem djelotvornosti postojeće Direktive 2 o zdravlju i sigurnosti na radu kojom se jamči cijepljenje zdravstvenih radnika protiv određenih bolesti.
Konačno, radi rješavanja problema nestašica i povećanja ponude, u prijedlogu se iznosi ideja o stvaranju virtualnog skladišta podataka za Europu o potrebama i zalihama cjepiva i mehanizmu međusobne razmjene cjepiva među državama članicama; ispitivanju mogućnosti stvaranja fizičkih zaliha cjepiva u slučaju epidemija ili globalnih nestašica cjepiva te se predviđa suradnja s industrijom i ostalim dionicima kako bi se poboljšali EU-ovi proizvodni kapaciteti cjepiva.
U točkama od 17. do 25. pozdravlja se namjera Komisije da provede niz inicijativa, uključujući predstavljanje mogućnosti za zajedničku iskaznicu cijepljenja EU-a sa standardiziranim informacijama o povijesti cijepljenja; zahtijeva se predstavljanje izvješća o stanju povjerenja u cjepiva u EU-u uz mjere za bolje razumijevanje prepreka i povećanje pristupa cijepljenju za skupine u nepovoljnom položaju i socijalno isključene skupine; osnivanje Koalicije za cijepljenje s udrugama europskih zdravstvenih radnika i relevantnim studentskim udrugama radi promicanja cijepljenja i jačanja partnerstva i suradnje u području cijepljenja s međunarodnim partnerima ističe se kao još jedan važan element ovog Prijedloga.
2018/0115 (NLE)
Prijedlog
PREPORUKE VIJEĆA
o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 168. stavak 6.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
budući da
(1)U skladu s člankom 168. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) potrebno je osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije. Djelovanje Unije koje nadopunjuje nacionalne politike usmjereno je prema poboljšanju javnog zdravlja, sprečavanju tjelesnih i duševnih bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za zdravlje ljudi.
(2)U skladu s člankom 168. stavkom 6. UFEU-a Vijeće, na prijedlog Komisije, može donositi preporuke u svrhe određene tim člankom radi poboljšanja javnog zdravlja, posebno u pogledu borbe protiv velikih zdravstvenih pošasti, praćenja, ranog upozoravanja i suzbijanja ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem smatraju se velikim zdravstvenim pošastima.
(3)Cijepljenje je jedna od najmoćnijih i najisplativijih mjera zaštite javnog zdravlja razvijenih u 20. stoljeću te je i dalje glavni instrument primarne prevencije zaraznih bolesti.
(4)Iako su programi cijepljenja u nadležnosti država članica, prekogranična priroda bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem i zajednički izazovi s kojima se suočavaju nacionalni programi imunizacije imali bi više koristi od bolje koordinacije djelovanja i pristupa na razini EU-a radi sprečavanja ili ograničavanja širenja epidemija i bolesti s prekograničnom dimenzijom.
(5)Brzo širenje dezinformacija društvenim mrežama i glasni protivnici cijepljenja potiču zablude koje dovode do sve većeg nepovjerenja javnosti i strah od nedokazanih nuspojava, a prednosti cijepljenja za pojedince i zajednicu te rizike od zaraznih bolesti stavljaju u drugi plan. Potrebno je raditi na jačanju dijaloga s građanima radi boljeg razumijevanja njihovih stvarnih zabrinutosti ili sumnji u cijepljenje i rješavanja tih pitanja u skladu s njihovim potrebama.
(6)Nužno je rješavati i pitanje nedostatnog cjepnog obuhvata zdravstvenih radnika 3 i njihove odgovarajuće osposobljenosti u području cijepljenja kako bi se osigurala zaštita zdravstvenih radnika i njihovih pacijenata u skladu s nacionalnim preporukama.
(7)Zbog razlika u kalendaru cijepljenja među državama članicama s obzirom na preporuke, tip cjepiva u upotrebi, broj primijenjenih doza i vrijeme cijepljenja 4 povećava se rizik da građani, a posebno djeca, propuste cijepljenje pri preseljenju u drugu državu članicu.
(8)Potreba za približavanjem usluga imunizacije građanima zahtijeva ciljane napore kako bi se doprlo do najugroženijih društvenih skupina, posebno pružatelja usluga cijepljenja koji djeluju u zajednici poput ljekarni i školskih medicinskih programa. Europski strukturni fondovi, posebno Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni razvoj, pružaju brojne mogućnosti državama članicama da poboljšaju osposobljavanje zdravstvenih radnika i ojačaju kapacitete zdravstvene infrastrukture u području cijepljenja.
(9)Demografske promjene, mobilnost stanovništva, klimatske promjene i slabljenje imuniteta uzrok su epidemioloških pomaka u teretu bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, za koje su potrebni programi cijepljenja s cjeloživotnim pristupom cijepljenju i nakon djetinjstva. Cilj je takvog pristupa osigurati odgovarajuću cjeloživotnu zaštitu i pridonijeti zdravom životu i starenju te održivosti sustava zdravstvene zaštite.
(10)Nestašice cjepiva izravno utječu na provedbu nacionalnih programa cijepljenja 5 ; države članice suočavaju se s različitim poremećajima u ponudi cjepiva 6 ; proizvodni kapaciteti u EU-u i dalje su ograničeni 7 ; prekogranična razmjena cjepiva i dalje je otežana, a nedostatak koordiniranog planiranja pridonosi nestalnoj potražnji. U tom kontekstu Europska unija i njezini građani i dalje su ugroženi u slučaju epidemija zaraznih bolesti.
(11)Zbog potrebe za ubrzavanjem istraživanja i razvoja novih cjepiva i poboljšanjem ili prilagodbom postojećih nužna su inovativna partnerstva i platforme, visoka razina stručnosti i čvršće veze među disciplinama i sektorima te ulaganja u istraživanje u području društvenih i biheviorističkih znanosti radi boljeg razumijevanja kontekstualnih odrednica oklijevanja s cijepljenjem.
(12)U Zaključcima Vijeća o cijepljenju kao učinkovitom alatu u području javnog zdravlja 8 već su prepoznati neki od tih ključnih izazova i smjerova daljnjeg djelovanja te se države članice pozivaju da zajednički djeluju na razmjeni najbolje prakse u području politika cijepljenja.
(13)U Zaključcima Vijeća o imunizaciji djece 9 konkretno se poziva na poboljšanje evidencije imunizacije i informacijskih sustava radi boljeg praćenja programa cijepljenja i lakše razmjene informacija među pružateljima usluga cijepljenja.
(14)U Komunikaciji Komisije o provedbi Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta 10 i Komunikaciji o Akcijskom planu za e-zdravstvo 2012. – 2020. 11 podsjeća se na važnost plana za digitalno zdravstvo te potrebu prioritetnog razvoja rješenja u području e-zdravstva i masovnih podataka. Te su inicijative dodatno istaknute u Komunikaciji Komisije o omogućavanju digitalne transformacije zdravstva i skrbi na jedinstvenom digitalnom tržištu 12 , kojom se građani osnažuju i gradi se zdravije društvo kako bi se osigurali moderni i održivi modeli zdravstvene skrbi te osnažili građani i zdravstveni radnici.
(15)Direktivom 2000/54/EZ 13 o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu utvrđuju se minimalni zahtjevi radi osiguranja zaštite zdravstvenih radnika, uključujući potrebu da se cjepiva ponude necijepljenim osobama, a Direktivom 2010/32/EU 14 o provođenju Okvirnog sporazuma o sprečavanju ozljeda oštrim predmetima u bolničkom sektoru i zdravstvu koji su sklopili HOSPEEM i EPSU predviđeno je da radnicima treba ponuditi cijepljenje ako se pri procjeni rizika utvrdi da su njihovi sigurnost i zdravlje ugroženi zbog izlaganja biološkim agensima za koje postoji djelotvorno cjepivo.
(16)Odluka 1082/2013/EU 15 o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju temelj je za uspostavu dobrovoljnog mehanizma za prethodnu nabavu medicinskih protumjera za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju.
(17)U Zaključcima Vijeća o zajedničkim vrijednostima i načelima u zdravstvenim sustavima Europske unije 16 potvrđuju se načela i opće vrijednosti univerzalnosti, pristupa kvalitetnoj skrbi, pravednosti i solidarnosti, koji su ključni za osiguranje jednakog pristupa uslugama cijepljenja bez obzira na godine, društveni status ili geografsku lokaciju u skladu s nacionalnim i regionalnim programima imunizacije.
(18)Uredbom (EZ) br. 851/2004 17 daje se mandat Europskom centru za sprečavanje i kontrolu bolesti za pružanje potpore sprečavanju i kontroli zaraznih bolesti i poticanje razmjene najbolje prakse i iskustava u pogledu programa cijepljenja. Osim toga, Centar koordinira prikupljanje, validaciju, analizu i širenje podataka, među ostalim i o strategijama cijepljenja, na razini EU-a.
(19)Direktivom 2001/83/EZ 18 i Uredbom (EU) br. 726/2004 19 o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu i uspostavi Europske agencije za lijekove, regulatornim tijelima daje se mandat za promicanje i zaštitu javnog zdravlja odobravanjem upotrebe sigurnih i djelotvornih cjepiva te trajnom procjenom njihovih prednosti i profila rizika nakon izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište.
(20)Akcijskim planom Komisije „Jedno zdravlje” 20 pruža se potpora državama članicama EU-a u borbi protiv antimikrobne otpornosti (AMR) te se ukazuje na potrebu za ujednačavanjem postupaka za odobravanje novih antibakterijskih agensa te za poticanjem istraživanja i razvoja novih cjepiva za patogene koji se povezuju s antimikrobnom rezistencijom.
(21)U Prijedlogu rezolucije Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o sumnjičavosti u pogledu cijepljenja i padu stopa procijepljenosti u Europi 21 države članice pozivaju se da osiguraju dovoljnu procijepljenost zdravstvenih radnika, poduzmu djelotvorne mjere za suzbijanje dezinformacija te za poboljšanje pristupa lijekovima. Poziva se i Komisija da olakša uspostavu usklađenijeg kalendara cijepljenja diljem EU-a.
(22)Cilj je akcijskog plana Komisije za lažne vijesti i dezinformiranje na internetu 22 doprinijeti izradi strategije EU-a za rješavanje problema širenja dezinformacija, dok se Komunikacija Komisije o rješavanju problema dezinformiranja na internetu 23 bavi se pitanjem rješavanja problema povezanih sa širenjem dezinformacija s kojima se suočavaju internetske platforme.
(23)Komisija pruža potporu poboljšanju pristupa modernim i osnovnim cjepivima u 77 najsiromašnijih zemalja u okviru Globalnog saveza za cjepiva (GAVI) od njegova osnutka 2000. Do 2015. doznačeno je 83 milijuna EUR, a još 200 milijuna EUR planirano je u razdoblju od 2016. do 2020. zahvaljujući čemu je od 2011. do 2015. u potpunosti imunizirano 277 milijuna djece, dok se od 2016. do 2020. planira imunizirati još 300 milijuna djece.
(24)Ministri zdravstva podržali su na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini 2012. Globalni akcijski plan cijepljenja kako bi do 2020. svi primili osnovnu imunizaciju. Europski regionalni odbor Svjetske zdravstvene organizacije usvojio je u 2014. Europski akcijski plan za cijepljenje od 2015. do 2020.
(25)Treći cilj Programa održivog razvoja do 2030. 24 , „osiguranje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve bez obzira na dobnu skupinu”, naglašava važnost cjepiva u zaštiti ljudi od bolesti, a EU i njegove države članice Novim europskim konsenzusom o razvoju „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost” 25 ponovno potvrđuju svoju predanost zaštiti prava svih osoba da uživaju najviši dostignuti standard tjelesnog i duševnog zdravlja, uključujući doprinos omogućavanju sigurnog pristupa osnovnim lijekovima i cjepivima za sve po pristupačnim cijenama.
(26)Zajedničko djelovanje u području cijepljenja koje se sufinancira iz trećeg Programa djelovanja Unije u području zdravlja 26 , čiji se početak očekuje u 2018., trebalo bi se usmjeriti na razmjenu najbolje prakse u području nacionalnih politika cijepljenja i utvrđivanje tehničkih zahtjeva za elektroničke sustave informacija o imunizaciji, planiranje cijepljenja, davanje prioriteta istraživanju i razvoju cjepiva te istraživanju u cilju rješavanja problema oklijevanja s cijepljenjem.
(27)Cilj je mjera navedenih u ovoj Preporuci povećanje javnozdravstvene sigurnosti, smanjenje nejednakosti među državama članicama i povećanje sigurnosti opskrbe cjepivom na unutarnjem tržištu. Njima se dopunjavaju i ojačavaju nacionalne politike i mjere u svim državama članicama, uzimajući u obzir različita polazišta u smislu politika imunizacije, institucionalnog ustroja, regionalnih razlika i zdravstvenih kapaciteta.
(28)Ova je Preporuka u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti,
OVIME PREPORUČUJE DA DRŽAVE ČLANICE:
1.izrade i provedu nacionalne i/ili regionalne planove cijepljenja u cilju povećanja cjepnog obuhvata kako bi se do 2020. ispunili ciljevi Europskog akcijskog plana za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije. Ti bi planovi trebali sadržavati odredbe o održivom financiranju i ponudi cjepiva, cjeloživotnom pristupu cijepljenju, sposobnosti reagiranja u izvanrednim situacijama te o komunikacijskim i promotivnim aktivnostima;
2.osiguraju do 2020., posebno za ospice, 95 % -tni cjepni obuhvat dvjema dozama cjepiva u ciljanoj demografskoj skupini djece i ublaže smanjenje imuniteta u svim ostalim dobnim skupinama radi iskorjenjivanja ospica u EU-u;
3.uvedu redovne provjere statusa cijepljenja i redovne prilike za cijepljenje u različitim fazama života tijekom rutinskih posjeta sustavu primarne zaštite i dodatnim mjerama pri upisu u vrtić i školu, na radnim mjestima ili u ustanovama koje pružaju skrb;
4.olakšaju pristup nacionalnim i/ili regionalnim uslugama cijepljenja:
(a)pojednostavnjenjem i povećanjem broja prilika za cijepljenje tako da se angažiraju pružatelji usluga u zajednici poput ljekarni, medicinskih sestara te zdravstvenih službi u školama i na radnome mjestu;
(b)ciljanim djelovanjem prema najugroženijim skupinama, uključujući socijalno isključene osobe i manjine kako bi se premostile nejednakosti i nedostatnost cjepnog obuhvata;
5.osiguraju, u suradnji s institucijama visokog obrazovanja i dionicima, da nacionalni medicinski kurikulumi i svi programi trajnog medicinskog obrazovanja uključuju ili jačaju osposobljavanje u području bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, vakcinologije i imunizacije zdravstvenih radnika u svim sektorima;
6.intenziviraju aktivnosti komunikacije i informiranja javnosti o prednostima cijepljenja:
(a)iznošenjem znanstvenih dokaza radi suzbijanja širenja dezinformacija, uključujući digitalne alate i partnerstva s civilnim društvom i ostalim relevantnim dionicima;
(b)suradnjom sa zdravstvenim radnicima, dionicima u području obrazovanja, socijalnim partnerima i medijima kao multiplikatorima radi rješavanja problema nesvjesnosti opasnosti i povećanja povjerenja u cijepljenje;
7.izgrade kapacitete zdravstvenih ustanova da održavaju ažurirane elektroničke informacije o statusu cijepljenja građana na temelju informacijskih sustava koji posjeduju mogućnost podsjećivanja, bilježe podatke o cjepnom obuhvatu u stvarnom vremenu u svim dobnim skupinama te omogućavaju povezivanje i razmjenu podataka među sustavima zdravstvene zaštite;
8.iskoriste mogućnosti Europskog socijalnog fonda (ESF) i Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) za pružanje potpore osposobljavanju i razvoju vještina zdravstvenih radnika u području vakcinologije, imunizacije i bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem te za jačanje nacionalnih i regionalnih kapaciteta zdravstvene infrastrukture u području cijepljenja;
9.povećaju potporu istraživanju cjepiva i inovacijama kako bi se dostigli dovoljni resursi za brz napredak novih ili poboljšanih cjepiva i omogućio brz uzlet istraživanja cjepiva za bolje informirane nacionalne ili regionalne programe i politike cijepljenja.
POZDRAVLJA NAMJERU KOMISIJE DA U SURADNJI S DRŽAVAMA ČLANICAMA PODUZME SLJEDEĆE MJERE:
10.da uspostavi sustav Europski sustav za razmjenu informacija o cijepljenju (European Vaccination Information Sharing, EVIS) kojim će koordinirati Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) kako bi:
(a)u suradnji s nacionalnim tijelima nadležnima za javno zdravlje:
i.ispitala mogućnost da se do 2020. utvrde smjernice za osnovni kalendar cijepljenja EU-a u cilju usklađivanja nacionalnih kalendara i promicanja ravnopravnosti zdravstvene zaštite građana Unije te kasnijeg osiguranja širokog prihvaćanja osnovnog kalendara i zajedničke iskaznice cijepljenja;
ii.ojačala dosljednost, transparentnost i metodologije pri procjeni nacionalnih i regionalnih planova cijepljenja razmjenom znanstvenih dokaza i alata uz potporu nacionalnih tehničkih savjetodavnih skupina za imunizaciju (National Immunization Technical Advisory Groups, NITAG);
iii.oblikovala metodologije i smjernice EU-a u pogledu zahtjeva za podatke radi boljeg praćenja stopa cjepnog obuhvata u svim dobnim skupinama, uključujući zdravstvene radnike, u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom; prikupljala te podatke i dijelila ih na razini EU-a;
(b)do 2019. uspostavila Europski portal o cijepljenju uz potporu Europske agencije za lijekove, kako bi mogla na internetu objavljivati objektivne, transparentne i ažurirane dokaze o cjepivima, njihovim prednostima i sigurnosti i postupku farmakovigilancije;
(c)pratila dezinformacije koje se na internetu objavljuju o cjepivima i razvila informativne alate temeljene na dokazima te smjernice u svrhu potpore državama članicama u borbi protiv oklijevanja s cijepljenjem u skladu s Komunikacijom Komisije o rješavanju problema dezinformiranja na internetu;
11.da uz potporu Europske agencije za lijekove na razini EU-a stalno prati prednosti i rizike cjepiva;
12.da radi na izradi zajedničke metodologije i jačanju kapaciteta za procjenu relativne djelotvornosti cjepiva i programa cijepljenja, među ostalim u okviru suradnje EU-a na procjeni zdravstvene tehnologije;
13.da ojača djelotvornu primjenu pravila Unije o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu utvrđenih Direktivom 2000/54/EZ i Direktivom 2010/32/EU, posebno osiguranjem odgovarajuće osposobljenosti zdravstvenih radnika, praćenjem njihova statusa imunizacije i, ovisno o potrebi, aktivnim nuđenjem cijepljenja kako bi se osigurala odgovarajuća razina sigurnosti pacijenata i zdravstvenih radnika;
14.da predoči dokaze i podatke, među ostalim putem Europske školske mreže, kako bi pružila potporu nastojanjima država članica da u svojim nacionalnim medicinskim kurikulumima i postdiplomskom obrazovanju poboljšaju aspekte povezane s vakcinologijom i imunizacijom;
15.da poveća ponudu cjepiva i ublaži rizike od nestašica:
(a)razvojem virtualnog europskog skladišta podataka o potrebama i zalihama cjepiva kako bi se omogućila dobrovoljna razmjena informacija o raspoloživim zalihama, mogućim viškovima i globalnim nestašicama osnovnih cjepiva;
(b)osmišljavanjem mehanizma za razmjenu zaliha cjepiva među državama članicama u slučaju epidemije radi poboljšanja veze između ponude i potražnje cjepiva;
(c)ispitivanjem mogućnosti za stvaranje fizičkih zaliha i iniciranjem dijaloga s proizvođačima cjepiva o mehanizmu za jednostavnije stvaranje zaliha i bolju dostupnost cjepiva u slučaju epidemija uzimajući u obzir globalne nestašice osnovnih cjepiva;
(d)u suradnji s dionicima i industrijom, povećanjem proizvodnih kapaciteta EU-a i osiguranjem kontinuiteta ponude;
(e)iskorištavanjem mogućnosti zajedničke nabave cjepiva ili antitoksina koji će se upotrebljavati u slučaju pandemija, neočekivanih epidemija te slabe potražnje za cjepivima (mali broj slučajeva ili vrlo specifične demografske skupine koje treba cijepiti);
(f)pružanjem potpore mreži službenih laboratorija za kontrolu lijekova EU-a i njezinu osiguravanju visoke kvalitete lijekova koji se stavljaju na tržište EU-a;
(g)praćenjem obveze stalne opskrbe lijekovima nositelja dozvole za stavljanje na tržište (članak 81. Direktive 2001/83/EZ);
16.da poboljša djelotvornost i učinkovitost financiranja istraživanja i razvoja cjepiva na nacionalnoj razini i razini EU-a:
(a)jačanjem i uspostavom partnerstva i istraživačke infrastrukture, uključujući klinička ispitivanja, kako bi se, u suradnji s Europskom agencijom za lijekove, olakšala rana uspostava dijaloga s istraživačima, nacionalnim donositeljima politika i regulatorima radi pružanja potpore licenciranju inovativnih cjepiva, uključujući cjepiva protiv novih zdravstvenih prijetnji;
(b)izradom plana nezadovoljenih potreba stanovništva i dogovorenih prioriteta u pogledu cjepiva koji može poslužiti kao temelj za buduće programe financiranja istraživanja cjepiva na nacionalnoj razini i razini EU-a, uključujući iskorištavanje prednosti Koalicije za inovacije u području pripravnosti za epidemiju (CEPI) i Globalne istraživačke suradnje za pripravnost na zarazne bolesti (GloPID-R);
(c)ulaganjem u istraživanje biheviorističkih i društvenih znanosti radi boljeg razumijevanja odrednica oklijevanja s cijepljenjem različitih demografskih podskupina i zdravstvenih radnika;
POZDRAVLJA NAMJERU KOMISIJE:
17.da ispita problem nedovoljnog cjepnog obuhvata zbog prekograničnog kretanja ljudi unutar EU-a te mogućnosti za njegovo rješavanje, uključujući zajedničku iskaznicu/putovnicu cijepljenja EU-a koja bi bila usklađena s elektroničkim sustavima informacija o imunizaciji i priznata za upotrebu preko granica;
18.da redovito podnosi izvješće o stanju povjerenja u cjepiva u EU-u u kontekstu postupka Zdravstveno stanje u EU-u radi praćenja stavova o cijepljenju te da na temelju tog izvješća predstavi smjernice koje državama članicama mogu pružiti potporu u borbi protiv oklijevanja s cijepljenjem;
19.da osnuje Koaliciju za cijepljenje koja bi okupila europske udruge zdravstvenih radnika i relevantne studentske udruge u aktivnostima pružanja točnih informacija javnosti, borbe protiv mitova i razmjene najbolje prakse;
20.da ojača učinak Europskog tjedna cijepljenja koji se obilježava svake godine tako da organizira inicijativu informiranja javnosti na razini EU-a i podrži aktivnost država članica;
21.da identificira prepreke pristupu cijepljenju i pruži potporu intervencijama za povećanje pristupa cijepljenju skupina u nepovoljnom položaju i socijalno isključenih skupina promicanjem posrednika i amaterskih mreža u zajednici;
22.da izradi smjernice za prevladavanje pravnih i tehničkih prepreka interoperabilnosti nacionalnih sustava informacija o imunizaciji, uzimajući u obzir pravila o zaštiti osobnih podataka utvrđena Komunikacijom Komisije o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva;
23.da nastavi podupirati istraživanje i inovacije u sklopu okvirnih programa EU-a za istraživanje i inovacije radi razvoja sigurnih i djelotvornih novih i optimizaciju postojećih cjepiva;
24.da ojača partnerstvo i suradnju s međunarodnim subjektima i inicijativama poput Svjetske zdravstvene organizacije i njezine Strateške savjetodavne skupine za imunizaciju (SAGE), Europske tehničke savjetodavne skupine stručnjaka za imunizaciju (ETAGE), Globalne inicijative za zdravstvenu sigurnost, Globalnog programa za zdravstvenu sigurnost, UNICEF-a te inicijativa za financiranje i istraživanje poput Globalnog saveza za cjepiva (GAVI), Koalicije za inovacije u području pripravnosti za epidemiju (CEPI) i Globalne istraživačke suradnje za pripravnost na zarazne bolesti (GloPID-R);
25.da redovito izvješćuje o napretku u provedbi ove Preporuke na temelju podataka koje su stavile na raspolaganje države članice i ostalih relevantnih izvora.
Sastavljeno u Bruxellesu
Za Vijeće
Predsjednik