Mišljenje Europskog odbora regija – Komunikacija „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”

(2018/C 461/05)

Izvjestitelj: André VAN DE NADORT (NL/PES), načelnik općine Weststellingwerf Referentni dokument/i: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu COM(2018) 28 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

A.   Opće napomene

Odbor regija:

1.

pozdravlja Komunikaciju Europske komisije o Europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu i utvrđene izazove i glavne mjere te naglašava da je za ostvarivanje prelaska na kružno gospodarstvo i rješavanje društvenih i ekoloških izazova i praktičnih pitanja koja se odnose na plastiku potrebna ambicioznost; U tom kontekstu prima na znanje zakonodavne prijedloge Europske komisije usmjerene na deset plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu koji se najčešće pronalaze na plažama i u morima EU-a i koje, zajedno s odbačenom ribolovnom opremom, predstavljaju 70 % cjelokupnog morskog otpada;

2.

uviđa da plastika, kao izuzetno održiv, higijenski i jeftin materijal, pruža brojne koristi, ali je duboko zabrinut zbog trenutačno niskih stopa prikupljanja i recikliranja plastike i smatra da su sadašnje prakse za rješavanje tog problema suviše usmjerene na rješenja „na kraju procesa” (prikupljanje, razvrstavanje, preradu);

3.

ističe ključnu ulogu i interes lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju i primjeni rješenja za plastiku u kružnom gospodarstvu. Dužnosti lokalnih i regionalnih vlasti u području gospodarenja otpadom i zaštite okoliša obuhvaćaju elemente kao što su sprečavanje nastanka otpada, prikupljanje, prijevoz, oporaba (uključujući razvrstavanje, ponovnu uporabu i recikliranje), zbrinjavanje i čišćenje otpada (na ulicama i obalama, u jezerima i morima), pružanje podrške ribarstvu i turizmu te jačanje svijesti građana o pitanjima povezanima s otpadom, smećem i recikliranjem;

4.

sagledava kružnu budućnost plastike iz lokalne i regionalne perspektive, što podrazumijeva smanjenje količine plastike, povećanje njezine kvalitete, bolje prikupljanje, bolje recikliranje i bolja tržišta;

5.

čvrsto je uvjeren da bolja suradnja i bolji pristup lancu materijala kod svih dionika u lancu vrijednosti plastike predstavljaju ključni preduvjet za učinkovita rješenja; Mjere moraju biti usmjerene na sve dijelove lanca vrijednosti, uključujući dizajniranje proizvoda, proizvodnju plastike, nabavu, potrošnju, prikupljanje i recikliranje;

6.

naglašava ulogu koju inovacije i ulaganja u pronalaženje kružnih rješenja imaju za promicanje društvenih promjena i promjena ponašanja koje su potrebne za prelazak na kružno gospodarstvo kao ključni korak u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja na razini EU-a i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te stoga od Europske komisije i država članica EU-a traži da tijekom pregovora o idućem VFO-u u potpunosti razmotre mogućnosti za povećanje financijskih sredstava EU-a za kružno gospodarstvo u sektoru plastike;

B.   Manje plastike

Prevencija je glavni prioritet za smanjenje količine plastičnog otpada

7.

ističe da bi, u skladu s općom hijerarhijom otpada EU-a, sprečavanje nastanka plastičnog otpada trebao biti glavni prioritet. Plastika koja ne završi u otpadu ne treba se razvrstavati, prerađivati ili spaljivati; Sprečavanje nastanka otpada započinje s ograničavanjem upotrebe plastike i kroz dizajn proizvoda.

8.

podsjeća na to da postoji mnogo načina za izbjegavanje nepotrebnog korištenja plastike u proizvodima za jednokratnu uporabu i prekomjerne ambalaže. Glavni kriteriji za pakiranje moraju se osnažiti kako bi se spriječila nepotrebna i prekomjerna ambalaža te kako bi se redovito provjeravalo ispunjavaju li osnovni proizvodi na tržištu EU-a te kriterije;

9.

zahtijeva dodatna istraživanja o vezi između ambalaže i čuvanja hrane na temelju životnog ciklusa te o mogućim alternativnim pristupima za sprečavanje rasipanja hrane bez uporabe (složene) plastične ambalaže;

Sprečavanje nastanka otpada i nakupina plastike i smanjenje količine proizvoda za jednokratnu uporabu

10.

ističe jedan od glavnih problema u vezi s plastičnim otpadom, a to je da se lokalne i regionalne vlasti suočavaju s visokim troškovima čišćenja, pa je sprečavanje nastanka otpada, i na kopnu i na moru, od presudne važnosti;

11.

podržava inicijativu Europske komisije za zakonodavni prijedlog o plastici za jednokratnu uporabu, u kojemu se iznose ambiciozni ciljevi za ograničavanje njezinog korištenja, s obzirom na to da većina plastičnog otpada na našim ulicama potječe od te vrste plastike. U tom pogledu, nedavne prijedloge usmjerene na proizvode za jednokratnu uporabu najprisutnije na plažama i u moru smatra važnim prvim korakom, ali očekuje poduzimanje daljnjih ambicioznih mjera za borbu protiv bacanja smeća koje potiče od drugih plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu i protiv bacanja smeća na kopnu;

12.

očekuje ambiciozne ciljeve za prikupljanje plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu i „za ponijeti” koji su obuhvaćeni sustavom proširene odgovornosti proizvođača (EPR), kako bi, primjerice, proizvođači preuzeli odgovornost za plastičnu ambalažu za pića radi sprečavanja nastanka otpada;

13.

naglašava da su proizvođači i uvoznici u potpunosti odgovorni za negativan utjecaj svojih proizvoda kada potonji postanu otpad zbog čega moraju u potpunosti financirati troškove prikupljanja i obrade otpada koji potječe od njihovih proizvoda;

14.

ističe razne poteškoće s kojima se suočavaju pojedine zajednice i regije EU-a, tj. najudaljenije regije, zajednice uz rijeke, otočne, priobalne i lučke zajednice, u borbi protiv morskog otpada te naglašava da je od posebne važnosti uključiti dionike iz tih zajednica kako bi se osiguralo da se njihovi interesi uzmu u obzir prilikom pronalaženja pozitivnih i praktično primjenjivih rješenja;

15.

podržava organizaciju kampanja podizanja razine osviještenosti o onečišćenju i aktivnostima čišćenja; zalaže se za sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u događanjima poput kampanje „Očistimo Europu” i Europskog tjedna smanjenja otpada te potiče lokalne i regionalne vlasti da osmisle daljnje inicijative i razmotre mogućnost uključivanja dobrovoljaca u Europske snage solidarnosti;

16.

u tom kontekstu snažno podržava načelo iz Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada (COM(2018) 33) prema kojem se naknade za upotrebu lučkih uređaja za prihvat otpada smanjuju ako su dizajn, oprema i rad broda takvi da brod proizvodi smanjene količine otpada i da svojim otpadom upravlja na održiv način koji je u skladu s okolišem;

Sprečavanje širenja mikroplastike

17.

ističe da je mikroplastika sve rasprostranjenija i sve problematičnija pojava te da se ona u međuvremenu može naći u gotovo svim dijelovima svakog ekosustava, uključujući ljudsku prehranu. Posljedice mikroplastike na zdravlje životinja i ljudi i na naše ekosustave u velikoj su mjeri i dalje nepoznate;

18.

zalaže se za daljnje istraživanje glavnih izvora i putova mikroplastike, poput trošenja i habanja automobilskih guma, tekstila i otpada, uključujući odnos između recikliranja plastike i mikroplastike i posljedice mikroplastike na zdravlje životinja i ljudi i ekosustava. Stoga također naglašava potrebu za uspostavom pouzdane i učinkovite mjerne tehnologije i procesa te poziva Europsku komisiju da podupre aktivnosti istraživanja i razvoja u tom području;

19.

poziva na zabranu oksorazgradive plastike i namjernog dodavanja mikroplastike u sve proizvode u kojima ona nije nužna za ljudsko zdravlje, uključujući proizvode za njegu kože i sredstva za čišćenje. OR također poziva na uvođenje minimalnih zahtjeva za ispuštanje nenamjerno dodane mikroplastike iz proizvoda kao što su automobilske gume i tekstil, kao i na osmišljavanje mjera za smanjenje gubitka kod plastičnih peleta;

C.   Bolja plastika

Bolji dizajn plastike

20.

čvrsto vjeruje da postoji hitna potreba za boljim dizajnom plastike, uzimajući u obzir mogućnosti za buduće odvojeno prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje plastike i plastičnih proizvoda, kako bi plastika postala održiva sastavnica kružnog gospodarstva te naglašava da postoji snažna potreba za inovacijama u tom području;

21.

naglašava da se u kružnom gospodarstvu u načelu ne bi smjelo prihvaćati da se na tržište EU-a plasiraju proizvodi i materijali koji se ne mogu reciklirati. Stoga bi se do 2025. godine svi plastični materijali, proizvodi i ambalaža stavljeni na tržište EU-a trebali u najmanje ruku moći reciklirati na troškovno učinkovit način. To također iziskuje da ekološki štetne i opasne tvari do 2025. godine budu u potpunosti odstranjene iz plastike i plastičnih proizvoda;

22.

ističe da kružno gospodarstvo također podrazumijeva nekorištenje fosilnih goriva. Stoga je potreban snažan inovacijski program i kasnija potpora za masovno uvođenje nefosilne plastike kako bi se kod proizvodnje plastike ostvario prelazak s fosilne plastike na inovativnu i održivu plastiku koja je pogodna za okoliš;

23.

uvjeren je da je potrebno ograničiti broj raznih polimera dostupnih za proizvodnju plastičnih proizvoda na polimere koji služe svrsi i koje je lako odvajati, razvrstavati i reciklirati, posebno u slučaju proizvoda za jednokratnu uporabu. Stoga će za te proizvode možda biti nužno razviti industrijske norme na razini EU-a;

24.

zahtijeva provođenje daljnjih istraživanja o potrebi usklađivanja i mogućeg ograničavanja uporabe aditiva u plastici radi mijenjanja i poboljšanja fizičkih svojstava plastike, kako bi se dodatno olakšalo i pojednostavilo recikliranje plastike i primjena reciklata. Stoga će za aditive u plastici možda biti nužno razviti industrijske norme na razini EU-a;

25.

pored toga, smatra da se i neambalažni plastični proizvodi mogu pretvoriti u otpad, što treba izbjeći odgovarajućim dizajnom. Isto tako, proizvođači moraju uspostaviti odgovarajuće sustave za zbrinjavanje tih proizvoda nakon isteka njihova vijeka trajanja;

26.

podsjeća na to da sustavi proširene odgovornosti proizvođača mogu imati važnu ulogu u promicanju ekološkog dizajna, uz prilagodbu pristojbi prema razini cirkularnosti proizvoda, što obuhvaća i mogućnosti ponovne uporabe, odvojenog prikupljanja, obrade i recikliranja te količinu recikliranog sadržaja. Zakonodavstvo o proširenoj odgovornosti proizvođača stoga mora uključivati odgovornost za ekološki dizajn te također upućivati na europske industrijske norme za uporabu polimera i aditiva u proizvodima za jednokratnu uporabu;

27.

ističe da u narednim desetljećima treba razviti materijale koji, za razliku od današnje plastike, ne djeluju štetno na okoliš i zdravlje i kojima se plastika može u potpunosti zamijeniti. Stoga zahtijeva ulaganje napora u istraživanje i razvoj instrumenata kojima će se stvoriti zamah za ostvarivanje budućnosti bez plastike i s novim suvremenim materijalima;

Biorazgradiva plastika

28.

uviđa da se sadašnjom generacijom biorazgradive plastike ne rješava problem plastičnog otpada i nakupina plastike jer se ona biološki ne razgrađuje u prirodnom okruženju ili u vodnim sustavima;

29.

naglašava da potrošače zbunjuje pravilo prema kojemu bi se neke vrste plastike trebale odvajati u plastični, a druge u biološki otpad. Time se otežava komunikacija s potrošačima i potiču pogreške u odvajanju kako konvencionalne tako i biorazgradive plastike;

30.

naglašava da biorazgradiva plastika koja uđe u tokove recikliranja plastike otežava recikliranje konvencionalne plastike. Stoga bi se uporaba biorazgradive plastike trebala ograničiti na proizvode kod kojih biorazgradivost ima posebnu namjenu, npr. na biorazgradive vrećice koje se koriste za skupljanje biološkog otpada

31.

naglašava potrebu za boljim definicijama i/ili normama za različite oblike biorazgradivosti. One bi trebale biti povezane sa zbrinjavanjem otpada, uključujući norme za kompostiranje i apsorbiranje, te uzimati u obzir uobičajene prakse u europskim postrojenjima za obradu. Time će se poboljšati i/ili pojednostaviti označivanje, smanjiti bacanje otpada u okoliš i poboljšati ispravno razvrstavanje, ali i potaknuti inovacije u području biorazgradive plastike;

32.

osobito naglašava da se proizvodi koji se prodaju kao biorazgradivi moraju zaista moći razgraditi u okolišu bez potrebe za industrijskim kompostiranjem. Takvom definicijom može se znatno smanjiti opasnost od širenja mikroplastike jer postoji rizik da bi se potrošače moglo navesti na pogrešan zaključak da se plastika označena kao kompostabilna može razgraditi u okolišu bez daljnje obrade;

D.   Bolje prikupljanje

33.

naglašava da učinkoviti sustavi odvojenog prikupljanja plastičnog otpada predstavljaju ključni preduvjet za kružno gospodarstvo u sektoru plastike. U tu svrhu sustavi prikupljanja korisnicima moraju biti jednostavni i logični;

34.

ističe da postojeći sustavi prikupljanja u državama članicama EU-a obično nisu usmjereni na neambalažnu plastiku koja se stoga ne prikuplja odvojeno, pa se odlaže na odlagališta ili u spalionice zajedno s preostalim otpadom, ili čak doprinosi onečišćenju (morskog) okoliša. To šteti okolišu, dovodi do gubitka dragocjenih materijala koji bi se mogli reciklirati i zbunjuje potrošače koji ne razumiju zašto neke vrste plastike treba odvojiti za recikliranje, a neke druge ne; Bolje informativne kampanje i veća dosljednost u logici odvojenog prikupljanja otpada među državama članicama povećali bi količinu otpada koja se reciklira i poštovanje smjernica za odlaganje kako među lokalnim stanovništvom tako i među turistima.

35.

uviđa da u situacijama kod kojih se prikupljanje plastike i plastičnih proizvoda temelji na proširenoj odgovornosti proizvođača ciljevi moraju biti formulirani tako da se proizvođače potiče na to da ih, kad god mogu, premašuju.

Učinkovito odvojeno prikupljanje plastike

36.

poziva Komisiju da u cilju poboljšanja odvojenog prikupljanja uključi sve dionike, uključujući i one koji se aktivno bave sprječavanjem nastanka otpada i upravljanjem materijalima koji nisu od plastike;

37.

naglašava da bi sustave prikupljanja trebalo usmjeriti na plastiku kao materijal, a ne ambalažu jer bi se time znatno pojednostavila komunikacija s potrošačima i povisile stope prikupljanja. Za rješavanje problema neambalažnog plastičnog otpada u okviru dijaloga s proizvođačima i uvoznicima treba bolje uskladiti programe lokalnih i regionalnih vlasti s programima proširene odgovornosti proizvođača, o čemu treba voditi računa i prilikom revizije Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu;

38.

pozdravlja rad na smjernicama o odvojenom prikupljanju i razvrstavanju otpada i od Europske komisije traži da lokalne i regionalne vlasti budu uključene u postupak pripreme i širenja tih smjernica, s obzirom na njihovu važnu ulogu u tim području u mnogim državama članicama;

39.

naglašava da lokalne i regionalne strategije gospodarenja otpadom treba usmjeriti na hijerarhiju otpada, odnosno na sprečavanje nastanka otpada, odvojeno prikupljanje i smanjenje preostalog otpada na minimum. Postoje mnogi dobri primjeri te strategije i s njome povezanih iskustava. Inovacije u području odvojenog prikupljanja treba poticati, a razmjenu najboljih praksi i znanja među lokalnim i regionalnim vlastima čvrsto podupirati, primjerice instrumentima kao što su alat partnerske pomoći TAIEX ili plan EU-a za gradove;

40.

ističe kako je potrebno spriječiti da zabrana plastike koju je uvela Kina dovede do povećanog odlaganja, (nezakonitog) bacanja ili spaljivanja otpada te kako je potrebno ulagati u moderne kapacitete za recikliranje;

Javna svijest i promjena ponašanja

41.

naglašava da, žele li razviti uspješne strategije gospodarenja otpadom, Europska komisija, države članice i lokalne i regionalne vlasti moraju biti svjesne činjenice da su infrastruktura, komunikacija, predodžba javnosti te instrumenti koji se mogu upotrijebiti za poticanje promjene ponašanja povezani na lokalnoj i regionalnoj razini;

42.

ističe da je za pravilno funkcioniranje djelotvornih sustava prikupljanja otpada nužno razviti svijest građana o gospodarenju otpadom. Iako se podizanjem javne svijesti potiče odvojeno prikupljanje otpada, sprečavanje njegovog nastanka i organiziranje lokalnih inicijativa, ono samo po sebi nužno ne dovodi do promjene ponašanja. Stoga je neophodno steći bolji uvid u mehanizme koji mogu doprinijeti pozitivnim promjenama ponašanja, pa OR naglašava da treba stimulirati daljnji razvoj strategija usmjerenih na poticanje promjene ponašanja kako klasičnim metodama kao što su poticaji i sankcije, tako i inovativnim metodama, i snažno poticati razmjenu najboljih praksi i znanja među lokalnim i regionalnim vlastima;

43.

potiče sve lokalne i regionalne dionike da doprinesu povećanju svijesti o prednostima reciklirane plastike;

Treba razmotriti uvođenje usklađenog sustava povratne naknade za ambalažu za pića na europskoj razini

44.

uviđa da su sustavi povratne naknade doveli do vrlo visokih stopa prikupljanja i visokokvalitetnog recikliranja te da su vrlo učinkoviti u sprečavanju otpada i njegovih nakupina;

45.

svjestan je da sve veći broj država EU-a primjenjuje sustave povratne naknade, što ponekad dovodi do negativnih prekograničnih posljedica u regijama s različitim tipovima tih sustava;

46.

predlaže da se – radi sprečavanja prekograničnih učinaka i olakšavanja slobodnog kretanja robe – razmotri mogućnost usklađivanja (ili barem maksimalne koordinacije) sustava povratne naknade na razini EU-a za države članice koje ih trenutačno primjenjuju odnosno za one koje u budućnosti planiraju razviti nove sustave;

Treba razmotriti alternative kvantitativnim ciljevima

47.

primjećuje da su ciljevi koji se odnose na odvojeno prikupljanje i recikliranje plastike u različitim direktivama EU-a (Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu, Direktiva o otpadnim vozilima, Direktiva o električnom i elektroničkom otpadu) jednaki za sve države članice, iako postoje velike razlike u njihovoj uspješnosti. To dovodi do situacije u kojoj neke države članice još uvijek moraju poduzimati velike napore za ostvarenje ciljeva, dok ih druge lako postižu i nemaju poticaja za njihovo premašivanje;

48.

insistira na tome da se ponovo razmotri način određivanja ciljeva iz raznih direktiva kako bi se stvorili jači poticaji i potaklo kvalitetnije recikliranje temeljeno na sljedećim mogućim pristupima: — uvođenju bonusa za one koji premaše ciljeve; — proširenju financijske odgovornosti proizvođača na punu cijenu gospodarenja otpadom nastalim iz njihovih proizvoda, uključujući i trošak čišćenja otpada ili trošak prikupljanja i obrade njihovih proizvoda koji nisu bili odvojeno prikupljeni, ali su završili u preostalom otpadu;

E.   Bolje recikliranje

Razvoj tehnologije za razvrstavanje i recikliranje

49.

snažno podržava istraživanje i inovacije u području novih tehnologija razvrstavanja i recikliranja, uključujući i depolimerizaciju. To bi, teoretski, moglo riješiti mnoge probleme povezane s razvrstavanjem i recikliranjem plastike;

50.

naglašava potencijal regija i gradova za razvijanje i podržavanje inicijativa koje se kreću odozdo prema gore putem živih laboratorija, inovacijskih centara i drugih oblika suradničkih i inovativnih pristupa kojima se promiče pametni dizajn i upotreba sekundarnih sirovina;

51.

podržava prijedlog dodatnih ulaganja u prioritetna istraživačka i inovacijska djelovanja u okviru strategije, a Europskoj komisiji nudi suradnju na pripremi novog strateškog programa istraživanja i inovacija u području plastike. Takva bi suradnja trebala osigurati da se pri utvrđivanju problema koje treba prioritetno riješiti i širenju proizvedenih inovacija u obzir uzimaju lokalna i regionalna dimenzija;

52.

podržava rad na razvoju standarda kvalitete za razvrstani plastični otpad i recikliranu plastiku;

Treba dati prednost energetskoj oporabi u odnosu na odlaganje otpada na odlagališta

53.

podsjeća da bi, kratkoročno gledano, plastični otpad koji se ne može reciklirati i plastični otpad koji sadržava opasne tvari trebalo obrađivati na najučinkovitiji i najčišći način u pogonima za proizvodnju energije iz otpada u kojima se sadržaj plastičnog otpada bogat energijom može iskoristiti za proizvodnju toplinske i električne energije;

F.   Bolja tržišta

Treba snažno poticati uporabu recikliranih materijala u novim proizvodima

54.

čvrsto vjeruje da potražnju za recikliranim materijalima kod krajnjih korisnika treba stimulirati financijskim poticajima koji stvaraju istinsku i financijski privlačnu alternativu neobrađenim materijalima i fosilnoj plastici te uklanjanjem prepreka jedinstvenom tržištu za sekundarne sirovine;

55.

podsjeća da još uvijek postoje subvencije za fosilna goriva i da je zbog toga neobrađena plastika jeftinija od reciklirane plastike ili plastike na biološkoj osnovi, što predstavlja ključnu gospodarsku prepreku razvoju kružnog gospodarstva u sektoru plastike, te stoga insistira na uklanjanju loših poticaja te vrste. Isto tako, proizvođačima ili uvoznicima fosilne plastike ili plastičnih proizvoda mogla bi se nametnuti financijska odgovornost za smanjenje emisija CO2 nastalih konačnom obradom njihovog plastičnog otpada;

56.

naglašava da bi do 2025. proizvođači plastičnih proizvoda trebali koristiti najmanje 50 % reciklata za proizvodnju nove plastike, osim ako pravna ograničenja koja se odnose na konačni proizvod ne brane njihovo korištenje. Ističe da, žele li se uskladiti interesi proizvođača, potrošača, lokalnih i regionalnih vlasti te reciklažne industrije i time povećati kvaliteta recikliranja i upotreba sekundarnih materijala, treba zauzeti pristup temeljen na vrijednosnom lancu;

57.

stoga podržava inicijativu EU-a u pogledu dobrovoljnog preuzimanja obaveza od strane trgovačkih društava i/ili industrijskih udruženja te poziva lokalne i regionalne vlasti da te obveze koje su preuzeli dionici iz njihovih područja učine vidljivijima, da promiču dobre prakse i tako potaknu druge da krenu istim putem, ali i da istodobno provjeravaju na koji se način one ispunjavaju i, po potrebi, ističu neuspjehe kako bi se osiguralo da se te dobrovoljno preuzete obveze ne pretvore u prazna obećanja čiji je jedini cilj određene proizvode ili sektore učiniti prividno ekološkima;

Javna nabava

58.

naglašava da europska javna tijela za zelenu javnu nabavu imaju veliki potencijal za sprečavanje nastanka plastičnog otpada jer svoju kupovnu moć mogu dobrovoljno iskoristiti za odabir ekološki prihvatljive robe, usluga i radova te time poslužiti kao primjer i drugim organizacijama. Stoga poziva sve lokalne i regionalne vlasti da u okviru svojih politika nabave doprinesu recikliranju plastike zahtijevanjem primjene načela ekološkog dizajna i uporabe recikliranih materijala u proizvodima koje nabavljaju;

59.

u tom kontekstu pozdravlja smjernice koje su Europska komisija i brojne druge europske zemlje razvile na području zelene javne nabave u smislu nacionalnih kriterija (1), ali od Komisije traži da predloži detaljnije smjernice koje će sadržavati informacije o vrsti reciklirane plastike, potencijalnim načinima njezine upotrebe te okolišnim i potencijalnim gospodarskim koristima upotrebe reciklirane plastike za lokalne i regionalne vlasti;

60.

naglašava da većina plastike koja stiže do oceana potječe iz Azije i da se samo 9 % plastike u svijetu reciklira. U tom kontekstu, smatra da postoji velik potencijal za poboljšanje održivosti i sljedivosti u globalnim lancima opskrbe provedbom nove trgovinske strategije EU-a „Trgovina za sve”, čiji je cilj trgovinske sporazume i programe povlastica koristiti kao poluge za promicanje održivog razvoja u cijelom svijetu. Stoga prihvaća sektorsku „Vodeću inicijativu EU-a za odjevnu industriju”, koju je u ožujku 2017. predložio Europski parlament (2); naglašava da će takve inicijative ovisiti i o podršci lokalnih i regionalnih vlasti i da će služiti za upravljanje lokalnim i regionalnim djelovanjem u području decentralizirane razvojne suradnje.

---

(1)  http://ec.europa.eu/environment/gpp/pubs_en.htm

(2)  http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+TA+P8-TA-2017-0196+0+DOC+PDF+V0//EN