(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (34) značajno je izmijenjena (35). Budući da su potrebne daljnje izmjene, tu bi Uredbu trebalo preinačiti radi jasnoće.

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (34) značajno je izmijenjena (35). Budući da su neophodne daljnje izmjene, tu bi Uredbu trebalo preinačiti radi jasnoće. Te izmjene Uredbe povećat će pravnu sigurnost i fleksibilnost, pomoći će u lakšem pristupu sudskim postupcima i njihovoj većoj efikasnosti. U isto vrijeme, izmjene ove Uredbe doprinijet će tome da države članice zadrže potpunu suverenost kad je riječ o materijalnom pravu koje se odnosi na roditeljsku odgovornost.

(3)

Uredno i ispravno funkcioniranje područja pravosuđa Unije uz poštovanje različitih pravnih sustava i tradicija država članica od iznimne je važnosti za Uniju. U tom bi smislu trebalo još poboljšavati povjerenje među pravosudnim sustavima. Unija je postavila sebi za cilj uspostavu, održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu su osigurani slobodno kretanje osoba i pristup pravosuđu. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, trebalo bi ojačati prava osoba, naročito djece, u pravnim postupcima radi lakše suradnje pravosudnih i upravnih tijela te izvršenja odluka u stvarima iz područja obiteljskog prava koje imaju prekogranične posljedice. Trebalo bi poboljšati uzajamno priznavanje odluka u građanskim stvarima, pojednostavniti pristup pravosuđu te poboljšati razmjene informacija među tijelima država članica.

(3)

Uredno i ispravno funkcioniranje područja pravosuđa Unije uz poštovanje različitih pravnih sustava i tradicija država članica od iznimne je važnosti za Uniju. U tom bi smislu trebalo još poboljšavati povjerenje među pravosudnim sustavima. Unija je postavila sebi za cilj uspostavu, održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu su osigurani slobodno kretanje osoba i pristup pravosuđu. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, ključno je ojačati prava osoba, naročito djece, u pravnim postupcima radi lakše suradnje pravosudnih i upravnih tijela te izvršenja odluka u stvarima iz područja obiteljskog prava koje imaju prekogranične posljedice. Trebalo bi poboljšati uzajamno priznavanje odluka u građanskim stvarima, pojednostavniti pristup pravosuđu te poboljšati razmjene informacija među tijelima država članica osiguravanjem točne nediskriminacijske provjere postupaka i praksi kojima se koriste nadležna tijela država članica kako bi se zaštitili najbolji interesi djeteta i povezana temeljna prava .

(4)

U tu svrhu, Unija donosi, između ostaloga, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranične posljedice, posebno kada su potrebne za ispravno djelovanje unutarnjega tržišta.

(4)

U tu svrhu, Unija donosi, između ostaloga, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranične posljedice, posebno kada su potrebne za slobodno kretanje osoba i za ispravno djelovanje unutarnjega tržišta.

(4.a)

Kako bi se ojačala pravosudna suradnja u građanskim stvarima s prekograničnim posljedicama, potrebno je osposobljavanje u području pravosuđa, posebice u području prekograničnog obiteljskog prava. Aktivnosti izobrazbe poput razmjene i seminara potrebne su i na razini Unije i na nacionalnoj razini kako bi se podigla svijest o ovoj Uredbi, njezinu sadržaju i posljedicama, te kako bi se izgradilo uzajamno povjerenje među državama članicama kad je riječ o njihovim pravosudnim sustavima.

(6)

S ciljem osiguravanja jednakosti svakog djeteta, ova bi se Uredba trebala odnositi na sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, uključujući mjere za zaštitu djece, neovisno o bilo kakvoj vezi s bračnim predmetom ili drugim predmetima.

(6)

S ciljem osiguravanja jednakosti svakog djeteta, ova bi se Uredba trebala odnositi na sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, uključujući mjere za zaštitu djece, neovisno o bilo kakvoj vezi s bračnim predmetom.

(6.a)

U okviru ove Uredbe pravila o nadležnosti također bi trebalo primjenjivati na svu djecu koja se nalaze na teritoriju Unije čije se uobičajeno boravište ne može sa sigurnošću utvrditi. Područje primjene tih pravila treba proširiti, posebno kako bi obuhvatila djecu izbjeglice i djecu raseljenu na međunarodnoj razini ili zbog društveno-gospodarskih razloga ili zbog nemira u njihovoj zemlji.

(12.a)

Ovom bi Uredbom trebalo u potpunosti poštovati prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja), a posebno pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje iz članka 47. Povelje, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 7. Povelje i prava djeteta iz članka 24. Povelje.

(13)

Nadležnost u predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću temelji se na zaštiti interesa djeteta i trebala bi se u skladu s tim primjenjivati . Svako pozivanje na zaštitu interesa djeteta trebalo bi tumačiti u kontekstu članka  24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.

(13)

Nadležnost u predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću uvijek bi se trebala temeljiti na zaštiti interesa djeteta i trebala bi se primjenjivati imajući u vidu te interese . Svako pozivanje na zaštitu interesa djeteta trebalo bi tumačiti u kontekstu članaka 7., 14., 22. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. Neophodno je da se države članice čija nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom imaju stvarnu nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, nakon što donesu konačnu odluku o predaji djeteta, pobrinu da se pri njegovoj predaji poštuju najbolji interesi i temeljna prava djeteta, posebno kada je dijete u kontaktu s oba roditelja.

(14.a)

Značenje pojma „uobičajeno boravište” trebalo bi tumačiti s obzirom na definiciju koju utvrđuju nadležna tijela na pojedinačnoj osnovi, uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja.

(15)

Ako se uobičajeno boravište djeteta promijeni zbog zakonitog preseljenja, nadležnost bi se trebala promijeniti u skladu s novim boravištem djeteta radi zadržavanja blizine. To bi se trebalo primjenjivati u slučajevima za koje još nisu pokrenuti postupci i u pokrenutim postupcima. Međutim, u pokrenutim postupcima stranke se mogu dogovoriti, u interesu učinkovitosti pravosuđa, da sudovi države članice u kojoj su postupci pokrenuti zadržavaju nadležnost do donošenja konačne odluke, ako je to u interesu djeteta. Ta je mogućnost posebno važna ako je postupak pri kraju i jedan se roditelj želi preseliti u drugu državu članicu s djetetom .

(15)

Ako se uobičajeno boravište djeteta promijeni zbog zakonitog preseljenja, nadležnost bi se trebala promijeniti u skladu s novim boravištem djeteta radi zadržavanja blizine. Međutim, u pokrenutim postupcima stranke se mogu dogovoriti, u interesu učinkovitosti pravosuđa, da sudovi države članice u kojoj su postupci pokrenuti zadržavaju nadležnost do donošenja konačne odluke, ako je to u interesu djeteta. S druge strane, pokrenuti postupci u vezi sa skrbništvom i pravom na kontakt trebali bi biti okončani donošenjem konačne odluke kako osobe koje imaju pravo na skrbništvo ne bi dijete odvele u drugu zemlju i tako izbjegle nepovoljnu odluku nadležnog tijela, osim ako se stranke slažu da se pokrenuti postupci prekinu .

(17)

Ova Uredba ne bi trebala spriječiti tijela države članice koja nema stvarnu nadležnost da u žurnim slučajevima poduzimaju privremene, uključujući zaštitne, mjere radi osiguranja osobe ili imovine djeteta u toj državi članici. Te bi mjere trebalo priznati i izvršavati u svim drugim državama članicama, uključujući države članice koje imaju nadležnost na temelju ove Uredbe, dok nadležno tijelo takve države članice ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Međutim, mjere koje poduzme sud u jednoj državi članici trebale bi se izmijeniti ili zamijeniti samo mjerama koje je također poduzeo sud države članice koja ima stvarnu nadležnost. Tijelo koje ima nadležnost samo za privremene, uključujući zaštitne, mjere trebalo bi se, ako je pred njim pokrenut stvarni zahtjev, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim. Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, to bi tijelo trebalo izravno ili preko središnjeg tijela obavijestiti tijelo države članice koja ima stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe o poduzetim mjerama. Međutim, ako se ne obavijesti tijelo druge države članice, to ne bi trebala biti osnova za nepriznavanje mjere.

(17)

Ova Uredba ne bi trebala spriječiti tijela države članice koja nema stvarnu nadležnost da u žurnim slučajevima poduzimaju privremene, uključujući zaštitne, mjere , na primjer u slučajevima obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja, radi osiguranja osobe ili imovine djeteta u toj državi članici. Te bi mjere trebalo priznati i izvršavati u svim drugim državama članicama, uključujući države članice koje imaju nadležnost na temelju ove Uredbe, dok nadležno tijelo takve države članice ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Međutim, mjere koje poduzme sud u jednoj državi članici trebale bi se izmijeniti ili zamijeniti samo mjerama koje je također poduzeo sud države članice koja ima stvarnu nadležnost. Tijelo koje ima nadležnost samo za privremene, uključujući zaštitne, mjere trebalo bi se, ako je pred njim pokrenut stvarni zahtjev, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim. Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, to bi tijelo trebalo izravno ili preko središnjeg tijela bez nepotrebne odgode obavijestiti tijelo države članice koja ima stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe o poduzetim mjerama. Međutim, ako se ne obavijesti tijelo druge države članice, to ne bi trebala biti osnova za nepriznavanje mjere.

(18)

U iznimnim je slučajevima moguće da tijela države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište nisu najprikladnija za rješavanje predmeta. Radi zaštite interesa djeteta, kao izuzetak i pod određenim uvjetima, nadležno tijelo može prepustiti svoju nadležnost za rješavanje određenog predmeta tijelu druge države članice ako je to tijelo prikladnije za rješavanje tog predmeta. Međutim, u  tome slučaju tijelo kojem je ustupljen predmet ne bi smjelo nadležnost prepustiti trećem tijelu.

(18)

Posebnu je pažnju potrebno obratiti na činjenicu da je, u iznimnim slučajevima kao što je obiteljsko ili rodno uvjetovano nasilje, moguće da tijela države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište nisu najprikladnija za rješavanje predmeta. Kao izuzetak i pod određenim uvjetima, nadležno tijelo može prepustiti svoju nadležnost za rješavanje određenog predmeta tijelu druge države članice ako je to tijelo prikladnije za rješavanje tog predmeta. Međutim, u  tom je slučaju najprije potrebno pribaviti suglasnost drugog tijela, s obzirom na to da ono nakon prihvaćanja nadležnosti za predmet tu nadležnost ne može prepustiti trećem tijelu. Prije svakog prijenosa nadležnosti ključno je razmotriti i u potpunosti uzeti u obzir najbolje interese djeteta.

(23)

U postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u skladu s ovom Uredbom te postupcima predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebalo bi poštovati pravo djeteta da slobodno izražava svoja stajališta i ta bi stajališta trebalo uzeti u obzir pri procjeni interesa djeteta. Saslušanje djeteta u skladu s člankom 24. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 12. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta ima važnu ulogu u primjeni ove Uredbe. Međutim, cilj ove Uredbe nije odrediti način saslušanja djeteta, primjerice, hoće li dijete saslušati sudac osobno ili posebno osposobljen stručnjak koji će kasnije izvijestiti sud , ili hoće li dijete biti saslušano u sudnici ili drugdje.

(23)

U postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u skladu s ovom Uredbom te postupcima predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebalo bi poštovati pravo djeteta da slobodno izražava svoja stajališta i ta bi stajališta trebalo uzeti u obzir pri procjeni interesa djeteta. Saslušanje djeteta u skladu s člankom 24. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 12. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta te Preporukom Vijeća Europe o sudjelovanju djece i mladih mlađih od 18 godina  (1a) ima važnu ulogu u primjeni ove Uredbe. Međutim, cilj ove Uredbe nije odrediti zajedničke minimalne standarde u pogledu postupka saslušanja djeteta , koji je i dalje uređen nacionalnim odredbama država članica .

(26)

Kako bi se postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. dovršavali što je prije moguće, države članice trebale bi koncentrirati nadležnost za te postupke na jedan ili više sudova, pritom, prema potrebi, uzimajući u obzir njihovu internu strukturu za provođenje pravde. Koncentracija nadležnosti na ograničen broj sudova u državi članici bitan je i djelotvoran alat za ubrzanje postupaka u predmetima koji se odnose na otmicu djeteta u nekoliko država članica jer suci koji saslušaju velik broj takvih predmeta razviju posebno stručno znanje. Ovisno o strukturi pravnog sustava, nadležnost za slučajeve otmice djeteta može biti koncentrirana na jednom sudu za cijelu zemlju ili ograničenom broju sudova, na primjer s pomoću nekoliko drugostupanjskih sudova kao polaznih točaka uz koncentraciju nadležnosti za međunarodne slučajeve otmice djeteta na jedan prvostupanjski sud u svakom okrugu drugostupanjskog suda. Svaki bi sud trebao donijeti odluku najkasnije šest tjedna nakon što mu je podnesen zahtjev ili pravni lijek. Države članice trebale bi odrediti da je moguć samo jedan pravni lijek protiv odluke kojom se odobrava ili odbija predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom o otmici djece iz 1980.

(26)

Kako bi se postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. dovršavali što je prije moguće, države članice trebale bi koncentrirati nadležnost za te postupke na ograničen broj sudova, pritom, prema potrebi, uzimajući u obzir njihovu internu strukturu za provođenje pravde. Koncentracija nadležnosti na ograničen broj sudova u državi članici bitan je i djelotvoran alat za ubrzanje postupaka u predmetima koji se odnose na otmicu djeteta u nekoliko država članica jer suci koji saslušaju velik broj takvih predmeta razviju posebno stručno znanje. Ovisno o strukturi pravnog sustava, nadležnost za slučajeve otmice djeteta može biti koncentrirana na ograničenom broju sudova, na primjer s pomoću nekoliko drugostupanjskih sudova kao polaznih točaka uz koncentraciju nadležnosti za međunarodne slučajeve otmice djeteta na jedan prvostupanjski sud u svakom okrugu drugostupanjskog suda , no bez ugrožavanja prava stranaka na pristup pravosuđu i pravovremenosti postupaka predaje . Svaki bi sud trebao donijeti odluku najkasnije šest tjedana nakon što mu je podnesen zahtjev ili pravni lijek. Države članice trebale bi odrediti da je moguć samo jedan pravni lijek protiv odluke kojom se odobrava ili odbija predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom o otmici djece iz 1980. Potrebno je poduzeti i mjere kojima bi se osiguralo da su sudske presude donesene u jednoj državi članici priznate i u drugoj. Kada se sudska presuda donese ključno je da ona bude priznata u cijeloj Europskoj uniji, posebno kada su u pitanju interesi djeteta.

(28)

U svim predmetima koji se odnose na djecu, a posebno slučajevima međunarodne otmice djeteta, pravosudna i upravna tijela trebala bi razmotriti mogućnost postizanja prijateljskog rješenja posredovanjem i drugim prikladnim sredstvima, po potrebi uz pomoć postojećih mreža i potpornih struktura za posredovanje u  prekograničnim sporovima koji se odnose na roditeljsku odgovornost . Ipak, zbog takvih se nastojanja ne bi smjeli pretjerano produljiti postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980.

(28)

Primjena posredovanja može imati važnu ulogu u okončanju spora u svim predmetima koji se odnose na djecu, a posebno u slučaju prekograničnih roditeljskih sporova oko skrbništva i prava na kontakt s djetetom te u slučajevima međunarodne otmice djeteta . Uz to, s obzirom na porast prekograničnih sporova oko skrbništva diljem Europske unije, kada ne postoji međunarodni okvir kao posljedica novijih migracijskih tokova, posredovanje se često pokazalo kao jedino pravno sredstvo za pomoć obiteljima da postignu prijateljsko i brzo rješenje u obiteljskim sporovima. U cilju poticanja posredovanja u takvim slučajevima , pravosudna i upravna tijela trebala bi pružiti pomoć strankama, prije ili tijekom sudskog postupka, pri odabiru odgovarajućih posrednika i organizacija za posredovanje. Strankama bi trebalo pružiti financijsku pomoć za posredovanje barem u mjeri u  kojoj im je odobrena ili bi im bila odobrena pravna pomoć . Ipak, zbog takvih se nastojanja ne bi smjeli pretjerano produljiti postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. i ona ne bi smjela dovesti do obveznog sudjelovanja žrtava u bilo kakvom obliku nasilja, uključujući i obiteljsko nasilje, u postupcima posredovanja.

(28.a)

Kako bi se ponudila učinkovita alternativa za sudske postupke u nacionalnim ili međunarodnim obiteljskim sporovima, ključno je da uključeni posrednici obave odgovarajuće specijalizirano osposobljavanje. Osposobljavanje bi trebalo posebno obuhvatiti pravni okvir u prekograničnim obiteljskim sporovima, međukulturne kompetencije i alate za postupanje u vrlo konfliktnim situacijama, istodobno uvijek imajući u vidu najbolje interese djeteta. Osposobljavanje za suce, kao moguće glavne izvore upućivanja na posredovanje, trebalo bi obuhvaćati i načine kako potaknuti stranke da se uključe u posredovanje što je prije moguće i kako posredovanje uključiti u sudski postupak i u rokove propisane Haškom konvencijom o otmici djeteta, ali bez uzrokovanja nepotrebne odgode postupka.

(30)

Ako sud države članice u koju je dijete nezakonito odvedeno ili u kojoj je nezakonito zadržano odluči odbiti predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., u svojoj odluci mora izričito navesti upućivanje na odgovarajuće članke Haške konvencije iz 1980. na kojima temelji odbijanje. Unatoč tome, takva odluka može biti zamijenjena naknadnom odlukom suda države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije njegova nezakonitog odvođenja ili zadržavanja koju taj sud iznese u postupku za skrb nad djetetom nakon pažljivog razmatranja interesa djeteta. Ako je posljedica takve odluke predaja djeteta, za njegovu predaju nije potreban nikakav poseban postupak priznavanja i izvršenja te odluke u državi članici u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano.

(30)

Ako sud države članice u koju je dijete nezakonito odvedeno ili u kojoj je nezakonito zadržano odluči odbiti predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., u svojoj odluci mora izričito navesti upućivanje na odgovarajuće članke Haške konvencije iz 1980. na kojima temelji odbijanje i navesti razlog odbijanja . Unatoč tome, takva odluka može biti zamijenjena naknadnom odlukom suda države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije njegova nezakonitog odvođenja ili zadržavanja koju taj sud iznese u postupku za skrb nad djetetom nakon pažljivog razmatranja interesa djeteta. Ako je posljedica takve odluke predaja djeteta, za njegovu predaju nije potreban nikakav poseban postupak priznavanja i izvršenja te odluke u državi članici u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano.

(33)

Usto, cilj da prekogranični sporovi koji se odnose na djecu budu kraći i jeftiniji opravdava ukidanje zahtjeva za izdavanje potvrde izvršivosti prije izvršenja u državi članici izvršenja za sve odluke o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Dok je Uredbom (EZ) br. 2201/2003 taj zahtjev ukinut samo za odluke o odobravanju kontakta s djetetom i određene odluke kojima se nalaže predaja djeteta, ovom se Uredbom predviđa jedinstven postupak za prekogranično izvršenje svih odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Stoga, podložno odredbama ove Uredbe, s odlukom koju su donijela tijela jedne od država članica treba postupati kao da je donesena u državi članici izvršenja.

(33)

Usto, cilj da se olakša slobodno kretanje europskih građana opravdava ukidanje zahtjeva za izdavanje potvrde izvršivosti prije izvršenja u državi članici izvršenja za sve odluke o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe. To će prekogranične sporove koji se odnose na djecu učiniti kraćima i jeftinijima. Dok je Uredbom (EZ) br. 2201/2003 taj zahtjev ukinut samo za odluke o odobravanju kontakta s djetetom i određene odluke kojima se nalaže predaja djeteta, ovom se Uredbom predviđa jedinstven postupak za prekogranično izvršenje svih odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe . Stoga, podložno odredbama ove Uredbe, s odlukom koju su donijela tijela jedne od država članica treba postupati kao da je donesena u državi članici izvršenja.

(37.a)

Svako odbijanje priznavanja odluke kako je definirano u ovoj Uredbi zbog toga što bi priznavanje očito bilo u suprotnosti s javnim redom dotične države članice trebalo bi biti u skladu s člankom 21. Povelje.

(42)

U posebnim slučajevima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe središnja tijela trebala bi međusobno surađivati u pružanju pomoći nacionalnim tijelima i nositeljima roditeljske odgovornosti. Takva pomoć trebala bi pogotovo uključivati pronalaženje djeteta, izravno ili s pomoću drugih nadležnih tijela, ako je to potrebno za provedbu zahtjeva u skladu s ovom Uredbom, te dostavu informacija o djetetu koje su potrebne za postupak.

(42)

U posebnim slučajevima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe središnja tijela trebala bi međusobno surađivati u pružanju pomoći nacionalnim tijelima i nositeljima roditeljske odgovornosti. Takva pomoć trebala bi pogotovo uključivati pronalaženje djeteta, izravno ili s pomoću drugih nadležnih tijela, ako je to potrebno za provedbu zahtjeva u skladu s ovom Uredbom, te dostavu informacija o djetetu koje su potrebne za postupak. U slučajevima kada nadležna država članica nije država čije je dijete državljanin, nadležna središnja tijela države članice odmah obavještavaju središnja tijela one države članice čije je dijete državljanin.

(44)

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u skladu s nacionalnim postupovnim pravom, tijelo koje podnosi zahtjev trebalo bi imati pravo slobodno odabrati jedan od dostupnih načina dobivanja potrebnih informacija, na primjer, sudovi mogu odabrati dobivanje informacija primjenom Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001, s pomoću Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno središnjih tijela uspostavljenih na temelju ove Uredbe, sudaca i kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže, a pravosudna i upravna tijela mogu odabrati traženje informacija s pomoću specijalizirane nevladine organizacije u tom području.

(44)

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u skladu s nacionalnim postupovnim pravom, tijelo koje podnosi zahtjev trebalo bi imati pravo slobodno odabrati jedan od dostupnih načina dobivanja potrebnih informacija, na primjer, sudovi mogu odabrati dobivanje informacija primjenom Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001, s pomoću Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno središnjih tijela uspostavljenih na temelju ove Uredbe, sudaca i kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže, a pravosudna i upravna tijela mogu odabrati traženje informacija s pomoću specijalizirane nevladine organizacije u tom području. Međunarodnu pravosudnu suradnju i komunikaciju trebali bi potaknuti i/ili omogućiti posebno određena mreža ili suci za vezu u svakoj državi članici. Ulogu Europske pravosudne mreže treba razlikovati od uloge središnjih tijela.

(46)

Tijelo države članice koje razmatra odluku o roditeljskoj odgovornosti trebalo bi imati pravo od tijela druge države članice zatražiti informacije koje su bitne za zaštitu djeteta, ako je to potrebno da bi se zaštitili interesi djeteta. Ovisno o okolnostima, to može uključivati informacije o postupcima i odlukama koji se odnose na roditelja ili braću i sestre djeteta, ili na sposobnost roditelja da skrbi o djetetu ili ima kontakt s djetetom.

(46)

Tijelo države članice koje razmatra odluku o roditeljskoj odgovornosti trebalo bi biti dužno od tijela druge države članice zatražiti informacije koje su bitne za zaštitu djeteta, ako je to potrebno da bi se zaštitili interesi djeteta. Ovisno o okolnostima, to može uključivati informacije o postupcima i odlukama koji se odnose na roditelja ili braću i sestre djeteta, ili na sposobnost roditelja ili obitelji da skrbi o djetetu ili ima kontakt s djetetom. Državljanstvo, ekonomska i socijalna situacija ili kulturni odnosno vjerski kontekst roditelja ne bi se smjeli smatrati presudnim čimbenicima u odluci o sposobnosti roditelja da skrbi o djetetu.

(46.a)

Komunikaciju između sudaca, javnih tijela, središnje vlasti, stručnjaka koji pomažu roditeljima te komunikaciju među roditeljima trebalo bi promicati svim sredstvima, uzimajući u obzir, među ostalim, da se odlukom da se dijete ne preda mogu kršiti temeljna prava djeteta u istoj mjeri kao i odlukom da se dijete preda.

(48.a)

Ako je to u interesu djeteta, suci bi trebali izravno komunicirati sa središnjim tijelima ili nadležnim sudovima u drugim državama članicama.

(49)

Ako je tijelo neke države članice već donijelo odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ili razmatra takvu odluku, a provedba se treba odvijati u drugoj državi članici, to tijelo može zatražiti pomoć tijela te druge države članice u provedbi odluke. To bi se trebalo primjenjivati, primjerice, na odluke o odobravanju prava na kontakt s djetetom uz nadzor koje treba izvršiti u državi članici koja nije država u kojoj je tijelo koje je odobrilo kontakt smješteno ili na odluke koje uključuju bilo kakve druge popratne mjere nadležnih tijela u državi članici u kojoj odluku treba provesti.

(49)

Ako je tijelo neke države članice već donijelo odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ili razmatra takvu odluku, a provedba se treba odvijati u drugoj državi članici, to tijelo trebalo bi zatražiti pomoć tijela te druge države članice u provedbi odluke. To bi se trebalo primjenjivati, primjerice, na odluke o odobravanju prava na kontakt s djetetom uz nadzor koje treba izvršiti u državi članici koja nije država u kojoj je tijelo koje je odobrilo kontakt smješteno ili na odluke koje uključuju bilo kakve druge popratne mjere nadležnih tijela u državi članici u kojoj odluku treba provesti.

(50)

Ako tijelo države članice razmatra smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu u drugoj državi članici, prije smještaja trebalo bi provesti postupak savjetovanja u okviru središnjih tijela obiju država članica o kojima je riječ. Tijelo koje razmatra takav smještaj djeteta trebalo bi, prije nego što naloži smještaj, dobiti pristanak nadležnog tijela države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Budući da je smještaj djeteta najčešće hitna mjera, koja je potrebna kako bi se dijete uklonilo iz položaja u kojemu su njegovi interesi ugroženi, brzina je ključna za takve odluke. Kako bi se ubrzao postupak savjetovanja, ovom Uredbom iscrpno su predviđeni uvjeti za takav zahtjev i vremenski rok za odgovor države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Međutim, uvjeti za odobravanje ili odbijanje pristanka i dalje su regulirani nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev.

(50)

Ako tijelo države članice razmatra smještaj djeteta kod članova obitelji, u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu u drugoj državi članici, prije smještaja trebalo bi provesti postupak savjetovanja u okviru središnjih tijela obiju država članica o kojima je riječ. Tijelo koje razmatra takav smještaj djeteta trebalo bi, prije nego što naloži smještaj, dobiti pristanak nadležnog tijela države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Budući da je smještaj djeteta najčešće hitna mjera, koja je potrebna kako bi se dijete uklonilo iz položaja u kojemu su njegovi interesi ugroženi, brzina je ključna za takve odluke. Kako bi se ubrzao postupak savjetovanja, ovom Uredbom iscrpno su predviđeni uvjeti za takav zahtjev i vremenski rok za odgovor države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Međutim, uvjeti za odobravanje ili odbijanje pristanka i dalje su regulirani nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev.

(51)

Svaki dugoročni smještaj djeteta u inozemstvu trebao bi biti u skladu s člankom 24. stavkom 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (pravo na održavanje osobnog kontakta s roditeljima) i odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno člancima 8., 9. i 20. Pri razmatranju rješenja posebna bi se pažnja trebala obratiti kontinuitetu kojemu se teži u odgoju djeteta i djetetovu etničkom, vjerskom, kulturnom i jezičnom kontekstu.

(51)

Državne vlasti koje razmatraju smještaj djeteta trebale bi djelovati u skladu s člankom 24. stavkom 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (pravo na održavanje osobnog kontakta s roditeljima) i odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno člancima 8., 9. i 20. Pri razmatranju rješenja posebna bi se pažnja trebala obratiti na smještaj braće i sestara u istu obitelj domaćina ili ustanovu i na kontinuitet kojemu se teži u odgoju djeteta i djetetovu etničkom, vjerskom, kulturnom i jezičnom kontekstu. Naročito u slučaju dugoročnog smještaja djeteta u inozemstvo nadležna tijela uvijek bi trebala razmotriti mogućnost da dijete smjeste k srodnicima koji žive u drugoj zemlji, ako je dijete s tim članovima obitelji uspostavilo odnos, te na temelju pojedinačne procjene interesa djeteta. Takav dugoročan smještaj trebao bi podlijegati periodičnom preispitivanju u pogledu potreba i najboljeg interesa djeteta.

(ba)

međunarodnu otmicu djece;

(d)

smještaj djeteta kod udomitelja ili u ustanovu;

(d)

smještaj djeteta kod članova obitelji, kod udomitelja ili u  sigurnu ustanovu u inozemstvu ;

1.

„tijelo” znači svako pravosudno ili upravno tijelo u državama članicama nadležno u stvarima koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe;

1.

„tijelo” znači svako pravosudno ili upravno tijelo ili bilo koje drugo tijelo u državama članicama nadležno u stvarima koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe;

3.

„država članica” znači sve države članice, osim Danske;

3.

„država članica” znači sve države članice Europske unije , osim Danske;

4.

„odluka” znači rješenje, nalog ili presuda tijela države članice o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka ili o roditeljskoj odgovornosti;

4.

„odluka” znači rješenje, nalog ili presuda tijela države članice , ili javna isprava izvršiva u državi članici ili državi potpisnici sporazuma između stranaka koji su izvršivi u državi članici u kojoj se zaključuje, o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka ili o roditeljskoj odgovornosti;

12.

„nezakonito odvođenje ili zadržavanje” znači odvođenje ili zadržavanje djeteta u sljedećim slučajevima:

12.

„međunarodna otmica djeteta” znači odvođenje ili zadržavanje djeteta u sljedećim slučajevima:

(i)

u roku od godine dana nakon što je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi, nikakav zahtjev za predaju nije predan nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano;

(i)

u roku od godine dana nakon što je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi i , bez obzira na činjenicu da su ga tijela obavijestila o pravnoj obvezi da podnese zahtjev za predaju , takav zahtjev nije predan nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano;

(a)

ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje; ili

(a)

ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje , iako odbijanje ne smije ni na koji način dovesti do diskriminacije zabranjene člankom 21. Povelje ; ili

(b)

ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku; ili

(b)

ako je odluka donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku; ili

(a)

na zahtjev središnjeg tijela druge države članice pružila pomoć u otkrivanju lokacije djeteta, ako se čini da bi se dijete moglo nalaziti na državnom području države članice koja prima zahtjev, a utvrđivanje lokacije djeteta nužno je za provedbu zahtjeva na temelju ove Uredbe;

(a)

na zahtjev središnjeg tijela druge države članice pružila pomoć u otkrivanju lokacije djeteta, ako se čini da bi se dijete moglo nalaziti na državnom području države članice koja prima zahtjev, a utvrđivanje lokacije djeteta nužno je za primjenu ove Uredbe;

(d)

olakšala komunikaciju između tijela, posebno za primjenu članka 14., članka 25. stavka 1. točke (a), članka 26. stavka 2. i članka 26. stavka 4. drugog podstavka;

(d)

olakšala komunikaciju između sudskih tijela, posebno za primjenu članaka 14 i 19. , članka 25. stavka 1. točke (a), članka 26. stavka 2. i članka 26. stavka 4. drugog podstavka;

(ea)

obavijestila nositelje roditeljske odgovornosti o pravnoj pomoći i potpori, na primjer o pomoći koju pružaju specijalizirani dvojezični odvjetnici, kako bi se spriječilo da oni daju pristanak ako nisu u potpunosti razumjeli što on uključuje.

(g)

osigurala, ako pokreću ili olakšavaju sudski postupak za povrat djece na temelju Haške konvencije iz 1980., da se dosje za takav postupak upotpuni u roku od šest tjedana, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti.

(g)

osigurala, ako pokreću ili olakšavaju sudski postupak za povrat djece na temelju Haške konvencije iz 1980., da se dosje za takav postupak upotpuni i podnese sudu ili drugom nadležnom tijelu u roku od šest tjedana, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti.

(aa)

broju slučajeva i odluka u postupcima posredovanja u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću;