Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije

(COM(2018) 259 final – 2018/0123 (COD))

(2018/C 367/08)

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 28.5.2018. Vijeće, 29.5.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	147/0/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) oduvijek smatra da učinkovita carinska unija predstavlja nužan preduvjet za proces europske integracije kako bi se osiguralo slobodno, učinkovito, sigurno i transparentno kretanje robe, i to uz najveću razinu zaštite potrošača i okoliša, kvalitetnija radna mjesta te djelotvornu borbu protiv prijevara i krivotvorenja.

1.2.

EGSO naglašava važnost osiguravanja jasnog i transparentnog regulatornog okvira jedinstvenog za sve subjekte te javne i privatne aktere koji djeluju na carinskom području Unije, uz korištenje jasno određenih definicija, postupaka i rokova primjenjivih na robu koja ulazi u carinsko područje EU-a ili izlazi iz njega, čime bi se samoj carinskoj uniji omogućilo učinkovito djelovanje i usklađenost s provedbom zajedničke trgovinske politike.

1.3.

EGSO stoga podupire predloženi regulatorni okvir, odnosno:

—	izmjene tehničkih pravila i propisa Carinskog zakonika Unije (CZU);

—	ispravke tehničkih pogrešaka i propusta, čime bi se CZU uskladio s međunarodnim sporazumom između EU-a i Kanade (CETA);

—	uključivanje enklava općine Campione d’Italia i talijanskih voda jezera Lugano u carinsko područje Unije, u skladu sa zahtjevom dotične države članice.

1.4.

EGSO smatra da je za Uniju i zemlje s kojima je sklopila sporazume o slobodnoj trgovini od ključne važnosti poduprijeti tu zajedničku predanosti promicanju slobodne i poštene trgovine u aktivnom i progresivnom društvu, s ciljem poticanja gospodarske aktivnosti i promicanja zajedničkih vrijednosti i ideja koje su jasno utvrđene u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986., Carinskom zakoniku iz 1992. ažuriranom u obliku CZU-a iz 2013. i koje su u obliku prijedloga uključene u dugoročni proračun za razdoblje 2021. – 2027., kao potpora učinkovitijoj poreznoj i carinskoj suradnji na razini Unije.

1.5.

U kontekstu uključivanja „teritorijalnih enklava” Odbor preporučuje da se posebna pozornost posveti usporednom uvođenju nužnih izmjena direktiva 2008/118/EZ (Direktiva o trošarinama) i 2006/112/EZ (Direktiva o PDV-u).

1.6.

EGSO traži od Komisije da mu tijekom 2021. proslijedi planirano izvješće o privremenom ocjenjivanju zakonodavnog okvira CZU-a, s ciljem procjene njegove primjerenosti u odnosu na izmjene uvedene ovom uredbom, kao i učinkovitosti zajedničkih digitalnih sustava koji bi trebali biti pokrenuti do tog datuma.

2. Uvod

2.1.

U skladu s člankom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), carinska unija pod isključivom je nadležnošću Europske unije, a Carinski zakonik Unije (CZU) omogućio je:

—	usklađivanje prethodnih, različitih propisa;

—	primjenu jednakog postupanja;

—	zakonito uvođenje sankcija.

2.2.

Od 1. svibnja 2016. na snagu su stupili novi carinski propisi namijenjeni osiguravanju lakšeg poslovanja poduzeća u Europi, kao i postizanju veće zaštite potrošača. Novim Carinskim zakonikom Unije postignuta je značajna modernizacija carinskog zakonodavstva EU-a koje je stupilo na snagu 1992.

2.3.

Jedinstvenim europskim aktom iz 1986., koji je stupio na snagu u srpnju 1987., započeo je postupak koji je tijekom triju faza – 1990. za kapitalna dobra, 1993. za robu i 1999. za jedinstvenu valutu – doveo do primjene članka 28. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tj. do „zabrane, među državama članicama, uvoznih i izvoznih carina te svih davanja s istovrsnim učinkom”.

2.4.

Nakon kodeksa iz 1992. i uredbe iz 2008. dolazimo do aktualnog CZU-a iz 2013. – dopunjenog s nekoliko delegiranih i provedbenih uredbi – koji predstavlja prekretnicu u europskoj carinskoj uniji: CZU je okvir kojim se omogućuje da u EU godišnje uđe i iz njega izađe roba u vrijednosti od preko 3 000 milijardi eura.

2.5.

Nakon stupanja na snagu novih bitnih odredaba Uredbe (EU) br. 952/2013 o CZU-u, postupak savjetovanja s državama članicama i poduzećima omogućio je utvrđivanje tehničkih pogrešaka i nepravilnosti koje je potrebno ispraviti kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dosljednost.

2.6.

Carinsko područje EU-a zapravo se ne podudara u potpunosti sa zbrojem teritorija koji čine geofizički teritorij EU-a. Štoviše, pojedina područja obuhvaćena različitim nacionalnim teritorijima isključena su iz carinskog područja Zajednice, dok se neki teritoriji koji su izvan geofizičkog teritorija Unije u svakom smislu smatraju dijelom carinskog područja.

2.7.

Iako pod carinsko područje EU-a spadaju austrijski teritoriji Jungholz i Mittelberg, Kneževina Monako, Republika San Marino, francuski prekomorski departmani (DOM – Martinique, Guadeloupe, Francuska Gvajana i Réunion), Otok Man i Kanarski otoci, iz njega su isključeni pojedini teritoriji koji zapravo jesu dio geofizičkog teritorija EU-a, kao što su Farski otoci, otok Helgoland i teritorij Büsingen, Ceuta i Melilla, francuski prekomorski teritoriji (TOM – Francuska Polinezija, Wallis i Futuna, Nova Kaledonija te francuski antarktički i južni otoci, kao i Teritorijalne Zajednice Mayotte i Saint Pierre-et-Miquelon) i Livigno. Dosad su iz tog područja također bili isključeni općina Campione d’Italia i talijanske nacionalne vode jezera Lugano (između Ponte Tresa i Ponte Ceresio), međutim, Italija je zatražila uključivanje tih teritorija.

2.8.

Pregovori o Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu između Kanade i EU-a (CETA) zaključeni su u rujnu 2014., Odlukom Vijeća (EU) 2017/37 od 28. listopada 2016. Zahvaljujući tom sporazumu, koji je stupio na snagu 21. rujna 2017., ukinuto je 99 % carinskih pristojbi i mnoge druge prepreke koje su do sada predstavljale opterećenje za trgovce.

2.9.

Sporazum CETA – o kojem je EGSO izrazio svoje stajalište u nekoliko navrata (1) – sadržava brojne aspekte od velikog interesa za carinu s obzirom na činjenicu da se njime, kako je predviđeno člankom 1. stavkom 4., između Kanade i Europske unije uspostavlja područje slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a (1994.) (2) i člankom V. GATS-a (3). U svakom slučaju, sporazumom se ne utječe na dodatna prava i postojeće obveze među ugovornim strankama u smislu Sporazuma WTO-a, a još manje na druge sporazume u koje su predmetne stranke uključene. (4)

2.10.

Područje slobodne trgovine uključuje, osim ako je drukčije određeno (5):

—

za Kanadu: njezin kopneni prostor, zračni prostor, unutarnje i teritorijalne morske vode, kao i njezin isključivi gospodarski pojas, kako je definirano kanadskim nacionalnim pravom, u skladu s dijelom V. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, sastavljene u Montego Bayu 10. prosinca 1982. („Konvencija UNCLOS” (6)); njezin epikontinentalni pojas, kako je definiran kanadskim nacionalnim pravom, u skladu s dijelom VI. Konvencije UNCLOS;

—	za Europsku uniju: teritorije u kojima se primjenjuju UEU i UFEU, u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima i, kad je riječ o odredbama o tarifnom postupanju s robom, dijelove carinskog područja Europske unije koji nisu obuhvaćeni tim ugovorima.

2.10.1

.EU i Kanada potpisali su, zajedno s CETA-om, Zajednički instrument o tumačenju (7) koji će imati pravnu valjanost i koji jasno i nedvosmisleno opisuje sadržaj sporazuma između Kanade i Europske unije u nizu članaka CETA-e, kao što su oni koji se odnose na novi pravosudni sustav za zaštitu ulaganja, pravo na donošenje propisa, javne usluge te zaštitu okoliša i rada.

2.10.2

.Postupak redovitih savjetovanja s državama članicama i poduzećima rezultirao je utvrđivanjem pogrešaka i tehničkih nepravilnosti koje je potrebno ispraviti kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dosljednost. U taj se kontekst uklapaju prijedlozi Komisije, uključujući usklađivanje CZU-a s međunarodnim sporazumom, koji u trenutku donošenja Zakonika nije bio na snazi, kao i zahtjev Italije da se u carinsko područje uključi jedan dio njezinog teritorija.

3. Prijedlozi Komisije

3.1.

Komisija predlaže izmjenu Carinskog zakonika EU-a u cilju:

—	ispravljanja tehničkih pogrešaka i propusta, uključujući usklađivanje CZU-a s odredbama međunarodnih sporazuma koji u trenutku donošenja Zakonika još nisu bili na snazi, kao što je Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između EU-a i Kanade (CETA);

—	izmjene definicije carinskog područja Unije kako bi uključivalo općinu Campione d’Italia i talijanske vode jezera Lugano;

—

u okviru postupka vanjske proizvodnje predvidjeti posebne odredbe i dopune za odluke i postupovne rokove u pogledu obvezujućih tarifnih informacija (OTI), skraćenih ulaznih deklaracija, deklaracija za privremeni smještaj, skraćene deklaracije ili obavijesti o ponovnom izvozu te oslobođenje od uvoznih carina.

4. Opće napomene

4.1.

EGSO u potpunosti dijeli cilj Komisije da se tehničkim izmjenama Carinskog zakonika Unije osigura njegova usklađenost s ciljevima usmjerenima na poboljšanje konkurentnosti europskih poduzeća, ali i na osiguravanje bolje zaštite financijskih i gospodarskih interesa Unije, kvalitetnijih radnih mjesta i sigurnosti potrošača u EU-u.

4.2.

EGSO naglašava važnost koja se u okviru CETA-e pridaje trgovini i održivom razvoju, kao i relevantne obveze koje su ugovorne stranke preuzele u zajedničkom instrumentu za tumačenje s ciljem učvršćivanja njegovih odredaba, a usto pozdravlja pozitivni pristup novog modela za rješavanje sporova na području ulaganja.

4.3.

Odbor stoga smatra pozitivnom namjeru usklađivanja zakonodavstva Unije sa sporazumima potpisanima s Kanadom, i to na sljedećim područjima:

—	obvezujuće tarifne informacije;

—	privremeni smještaj;

—	skraćena ulazna deklaracija i skraćena deklaracija za indikacije koje se umeću u slučaju kada nisu dostavljene informacije prije dolaska u pogledu robe koja nije roba Unije;

—	poništenje deklaracije za privremeni smještaj;

—	potpuno oslobođenje od uvoznih carina u određenim slučajevima;

—	točni uvjeti poništenja u slučajevima deklaracije za privremeni smještaj, izlazne skraćene deklaracije ili obavijesti o ponovnom izvozu.

4.4.

Odbor podupire prihvaćanje zahtjeva talijanske vlade da se u carinsko područje Unije od 1. siječnja 2019. uključi talijanska općina Campione d’Italia i talijanske nacionalne vode jezera Lugano.

4.5.

Odbor preporučuje da se, usporedo s navedenim postupkom uključivanja, izvrše i potrebne izmjene Direktive 2008/118/EZ (Direktiva o trošarinama) i Direktive 2006/112/EZ (Direktiva o PDV-u) koje bi stupile na snagu istog datuma, tj. 1. siječnja 2019.

4.6.

EGSO traži od Komisije da mu tijekom 2021. predstavi planirano izvješće o ocjenjivanju učinkovitosti, dosljednosti i primjerenosti novog zakonodavnog okvira CZU-a, kako je izmijenjen predmetnim zakonodavnim prijedlozima.

Bruxelles, 12. srpnja 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 48, 15.2.2011., str. 87.; SL C 332, 8.10.2015., str. 45.; SL C 227, 28.6.2018., str. 27.

(2) Opći sporazum o carinama i trgovini.

(3) Opći sporazum o trgovini uslugama.

(4) Vidjeti čl. 1. stavak 5. CETA-e.

(5) Vidjeti čl. 1. stavak 3. CETA-e.

(6) Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora.

(7) Vijeće je taj dokument odobrilo u trenutku potpisivanja Sporazuma 28. listopada 2016. i njime se, u skladu s člankom 31. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, osigurava obvezujuće tumačenje CETA-e http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13541-2016-INIT/hr/pdf.