Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti”

(COM(2018) 132 final)

(2018/C 440/22)

Izvjestiteljica:

Giulia BARBUCCI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 14/05/2018
Pravni temelj:	članak 292. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. točkom (c), člankom 153. stavkom 2. trećim podstavkom i člankom 352. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.7.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.9.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	537
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	148/39/32

1.   Zaključci i preporuke

1.1

U skladu s temeljnim međunarodnim instrumentima, EGSO smatra da svaka osoba treba imati pravo na pristojan život, socijalnu zaštitu i zaštitu od svih glavnih rizika na radnom mjestu i tijekom života, uključujući zdravstvenu skrb i pravo na dostojanstvenu mirovinu i starost. Postizanju tog cilja doprinijelo bi se odgovarajućim obuhvaćanjem radnika u nestandardnim oblicima rada i samozaposlenih osoba u skladu s načelima utvrđenima u europskom stupu socijalnih prava koja se sada moraju provesti u djelo. Potrebno je zajamčiti pristup i doprinos tih osoba naknadama za zdravstveno osiguranje, naknadama za rodiljni i roditeljski dopust, naknadama za invalidnost i starosnim naknadama.

1.2

EGSO podsjeća da je pristup sustavima socijalne zaštite ključan element pravednijih društava i temeljna sastavnica produktivne, zdrave i aktivne radne snage. Ponovna uspostava socijalne održivosti (1) kao načela pri utvrđivanju i provedbi politika EU-a, uz širi cilj ostvarenja jednakih uvjeta na socijalnom planu u okviru kojih svi pod istim pravilima i u usporedivim okolnostima imaju pristup socijalnoj zaštiti, trebala bi biti zajednički cilj institucija na svim razinama, organiziranog civilnog društva i socijalnih partnera.

1.3

EGSO preporučuje državama članicama da, po potrebi, provedu Preporuku i o tome izvijeste, i to s pomoću posebnih akcijskih planova koji se, među ostalim, temelje na nedostacima navedenima u procjeni učinka Europske komisije priloženoj Preporuci te uz puno sudjelovanje socijalnih partnera i organiziranog civilnog društva.

1.4

EGSO pozdravlja ključne očekivane učinke provedbe Preporuke s obzirom na to da će oni biti korisni za građane, radnike i poduzeća. Ti učinci među ostalim uključuju povećanje objedinjavanja rizika, sigurnosti dohotka, dinamičnosti tržišta rada, veću produktivnost, bolju raspodjelu sredstava te smanjenje nesigurnosti i siromaštva za pojedince.

1.5

„Kad je riječ o radnicima zaposlenim putem novih oblika rada karakterističnih za digitalno doba, EGSO smatra da bi bilo moguće pronaći globalno rješenje za probleme povezane s priznavanjem njihovih prava koja se odnose na socijalnu sigurnost pomoću opće reforme načina financiranja tog sustava. Traži od država članica da iznađu rješenja za financiranje sustava socijalne sigurnosti kojima će se ne samo osigurati održivost tih sustava već i odgovoriti na potrebu da se osobama koje rade u novim oblicima rada osigura pristup istima.” (2)

1.6

EGSO preporučuje da se inicijativama poduzetim u okviru Preporuke osiguraju odgovarajuće naknade i zaštita, uključujući sigurnosne mreže za osobe koje ne mogu ostvariti minimalne pragove za stjecanje prava, a posebice za osobe nesposobne za rad i njihove obitelji. EGSO izražava žaljenje zbog toga što je osnovni dohodak isključen iz Preporuke, kao što se navodi u Radnom dokumentu službi Komisije – Procjena učinka (3). EGSO je još 2013. pozvao na donošenje europske direktive kojom bi se utvrdio minimalni europski dohodak, smatrajući da bi to doprinijelo „ostvarenju gospodarske i teritorijalne kohezije, zaštiti temeljnih prava pojedinca, jamčenju ravnoteže između gospodarskih i socijalnih ciljeva te pravednoj preraspodjeli resursa i dohodaka” (4).

1.7

Dob i spol igraju važnu ulogu u isključivanju osoba iz sustava socijalne zaštite: te bi čimbenike trebalo osobito uzeti u obzir pri utvrđivanju mjera iz područja primjene Preporuke.

1.8

EGSO napominje da je potrebno predvidjeti i nastojati ostvariti djelotvoran obuhvat i pristup sustavima, ponajprije pri utvrđivanju i provedbi mjera na nacionalnoj razini; prijenos socijalnih prava potrebno je uzeti u obzir kad pojedinci mijenjaju različite radne odnose na tržištu rada, sustave i skupove prava.

1.9

EGSO smatra da je potrebno razmotriti pitanje regulatorne složenosti i druge administrativne aspekte u cilju osiguravanja pune transparentnosti kako bi se kod osoba povećala svijest i znanje o njihovim obvezama i pravima; to se može postići i poboljšanjem kvalitete statističkih podataka (razvrstanih prema vrsti radnog odnosa, dobi, spolu, invalidnosti, nacionalnosti itd.).

2.   Uvod

2.1

Preporuka o socijalnoj zaštiti jedna je od inicijativa Komisije u okviru europskog stupa socijalnih prava. Preporuka i njezina vodeća načela usklađeni su i povezani s nekoliko od dvadeset ključnih načela europskog stupa socijalnih prava i njegova Radnog dokumenta službi. U 12. načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa radnici, a u usporedivim uvjetima i samozaposlene osobe, imaju pravo na primjerenu socijalnu zaštitu” (5).

2.2

Glavni je cilj te inicijative omogućiti svim radnicima, posebice radnicima u nestandardnim oblicima rada i samozaposlenima, da konkretno i djelotvorno pristupe mjerama socijalne zaštite. Osim toga, njome se nastoji podržati i dopuniti djelovanje država članica u pogledu uklanjanja nedostataka i osiguravanja pravednog i proporcionalnog pristupa socijalnoj zaštiti za sve osobe koje rade bez obzira na njihov radni status (6).

2.3

Kao prvo, u Preporuci se nastoje „ukloniti ili smanjiti prepreke koje ometaju sustave socijalne zaštite u pružanju odgovarajuće socijalne zaštite, bez obzira na vrstu radnog odnosa ili status osobe na tržištu rada, istodobno poštujući nadležnosti država članica u oblikovanju sustava socijalne zaštite” (7).

2.4

U Preporuci se ujedno nastoji osigurati da odgovarajuća razina socijalne zaštite bude dostupna svima: „dohodovni pragovi i vremenski okviri (razdoblja za stjecanje prava, razdoblja čekanja, minimalno razdoblje rada, razdoblje isplate naknade) mogu predstavljati neopravdano veliku prepreku pristupu socijalnoj zaštiti za neke skupine nestandardnih radnika i samozaposlenih” (8).

2.5

EGSO izražava žaljenje zbog toga što je osnovni dohodak isključen iz Preporuke Vijeća. U nedavno objavljenoj studiji OECD-a (9) navodi se: „S obzirom na brze promjene na tržištu rada rasprave o osnovnom dohotku koje su u tijeku pružaju, međutim, vrijedan poticaj u pogledu oblika socijalne zaštite koji društva žele.” EGSO je prethodno ustvrdio (10) da će „uvođenje minimalnog europskog dohotka pridonijeti ostvarenju gospodarske i teritorijalne kohezije, zaštiti temeljnih prava pojedinca, jamčenju ravnoteže između gospodarskih i socijalnih ciljeva te pravednoj preraspodjeli resursa i dohodaka” te je pozvao na usvajanje okvirne direktive i na razmatranje „mogućnosti financiranja europskog minimalnog dohotka”.

2.6

Mjerama i načelima navedenima u Preporuci s jedne će se strane nastojati zajamčiti pristup socijalnoj zaštiti za sve osobe koje rade (osobito za radnike u nestandardnim oblicima rada i samozaposlene osobe), a s druge će se strane osigurati da odgovarajuća socijalna zaštita bude zajamčena u svim okolnostima.

2.7

Europski i nacionalni socijalni partneri u prethodnim su se sporazumima, zajedničkim deklaracijama i nacionalnim kolektivnim pregovaranjima uvelike bavili pitanjem osiguravanja pristupa odgovarajućoj socijalnoj zaštiti za sve radnike. Primjerice, preambule sporazuma europskih socijalnih partnera o ugovorima o radu na određeno vrijeme i radu s nepunim radnim vremenom upućuju na potrebu da se „osigura da aranžmani u području socijalne zaštite budu prilagođeni razvoju fleksibilnih oblika zaposlenja”. U svom radnom programu za razdoblje 2015. – 2016 (11). europski socijalni partneri uputili su na potrebu da se „osigura održivost i pristupačnost sustava socijalne zaštite za sve građane”.

2.8

Europski socijalni partneri izrazili su zabrinutost u svojoj „Detaljnoj analizi zapošljavanja” usuglašenoj 2015 (12). te su preporučili da bi „države članice i Europska komisija trebale bolje surađivati u cilju borbe protiv korupcije, poreznih prijevara i utaje poreza, koje imaju štetan učinak na sustave socijalne skrbi, odgovorna poduzeća i pojedince”. Nadalje, preporučili su državama članicama da u suradnji sa socijalnim partnerima preispitaju gdje postoje nedostaci u pogledu održivosti i primjerenosti njihovih sustava socijalne zaštite te da nastoje osigurati da ti sustavi nastave zadovoljavati potrebe ljudi u budućnosti, posebice onih najranjivijih i najizloženijih riziku od socijalne isključenosti (13).

3.   Opće napomene: kontekst

3.1

Promjene u svijetu rada: digitalizacija, demografske promjene, energetska tranzicija, globalizacija i novi oblici rada predstavljaju i priliku i izazov za vlade, organizirano civilno društvo i socijalne partnere.

3.2

Promjene na tržištima rada: tržište rada sve je raznovrsnije zbog strukturnih reformi tržišta rada, a neki ugovorni aranžmani trenutačno su u nekim državama članicama isključeni iz mjera osnovne socijalne zaštite. Sve je više različitih ugovornih aranžmana i bitnih nacionalnih razlika u pogledu konteksta i sustava: tijekom 2016. u EU-u bilo je 14 % samozaposlenih, 8 % privremeno zaposlenih u punom radnom vremenu, 4 % privremeno zaposlenih u nepunom radnom vremenu i 13 % zaposlenih na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu (14).

3.3

U različitim zemljama postoje različiti sustavi socijalne zaštite, ali svi se suočavaju sa sličnim izazovima: preobrazba tržišta rada i promjene zakonodavstva; starenje radne snage i trend povećanja zakonske dobi za umirovljenje; slabo kvalitativno i kvantitativno sudjelovanje mladih i žena na tržištu rada; uključivanje osoba koje su najudaljenije od tržišta rada ili je najizglednije da će ostati isključene iz njega; digitalizacija i novi oblici rada. Neki sustavi socijalne zaštite strukturirani su tako da su doprinosi za socijalnu zaštitu dio plaće radnika. To je potrebno uzeti u obzir pri suočavanju s tim novim izazovima.

3.4

Potrebno je procijeniti učinak spola na pristup tržištu rada i ostanak na njemu te na uključenost/isključenost u pristupu socijalnoj zaštiti. Uz mlade i migrante žene su često pretjerano zastupljene u novim oblicima rada (15), što se odražava na prava na socijalnu zaštitu.

3.5

Isto tako, dob je važan čimbenik u pogledu pristupa socijalnoj zaštiti: mlađe generacije češće su obuhvaćene nestandardnim oblicima rada („udio mlađih radnika u dobi od 20 do 30 godina u privremenim ugovornim aranžmanima ili onih koji imaju „drugi ili nikakav ugovor” dvostruko je veći od onog u drugim dobnim skupinama”) (16). Prijelazi iz obrazovanja u standardne oblike zaposlenja sve su duži i mogu imati štetne učinke u pogledu pristupa socijalnoj zaštiti i budućih mirovinskih prava, među ostalim i zbog iznimne fragmentacije radnog vijeka (17).

3.6

Razlike u pristupu socijalnoj zaštiti zbog statusa na tržištu rada i vrste radnog odnosa mogu dovesti do toga da osobe oklijevaju promijeniti svoj status na tržištu rada jer bi time izgubile prava, što bi u konačnici moglo rezultirati nižim rastom produktivnosti rada. Stoga bi te razlike isto tako mogle biti prepreka razvoju poduzetništva i konkurentnosti te održivom rastu.

3.7

One mogu dovesti i do zlouporabe radnog statusa i stvoriti nepošteno tržišno natjecanje između trgovačkih društava koja i dalje uplaćuju doprinose u sustav socijalne zaštite i onih koja ih ne uplaćuju.

3.8

Dugoročno se u pitanje dovodi društvena i gospodarska održivost nacionalnih sustava socijalne zaštite, posebice s obzirom na trenutačne demografske trendove i stope nezaposlenosti.

4.   Posebne napomene: Kratki sadržaj Preporuke

4.1

EGSO napominje da se prethodnim zakonodavstvom na europskoj razini (među ostalim Direktive 2010/41/EU, 2014/50/EU, (EU) 2016/2341) pokušalo otkloniti nedostatke u sustavima socijalne zaštite, ali preliminarni rezultati, primjerice u pogledu Direktive 2010/41/EU, pokazuju da nije osiguran djelotvoran pristup socijalnoj zaštiti za samozaposlene osobe (18).

4.2

EGSO ujedno napominje da Europska komisija u GPR-u za 2018. ustraje u tome da je zamjenski dohodak putem socijalne zaštite ključan za otklanjanje nejednakosti, poticanje socijalne kohezije i uključiv rast (19).

4.3

Broj samozaposlenih osoba u Europi općenito se neznatno smanjio (20) u posljednjih nekoliko godina. Jedan od razloga za to je nedostatna/nepostojeća razina zaštite tih radnika u slučaju bolesti i drugi razlozi povezani s osobnim životom (majčinstvo, očinstvo, obiteljska skrb itd.). Dakle, odgovarajuća razina zaštite mogla bi dovesti do više slučajeva samozapošljavanja i njegove bolje kvalitete. Međutim, apsolutno je ključno da institucije na svim razinama suzbijaju sve oblike lažnog samozapošljavanja, uključujući transnacionalno.

4.4

U tom pogledu, EGSO pozdravlja i podržava odluku iz Preporuke da se nadiđu prijedlozi iz procjene učinka, odnosno da se preporuči „proširivanje formalnog osiguranja na obveznoj osnovi na sve radnike i da se osigura da samozaposleni imaju pristup socijalnoj zaštiti proširivanjem njihova formalnog osiguranja na obveznoj osnovi za naknade za vrijeme bolovanja i zdravstveno osiguranje, naknade za rodiljni i roditeljski dopust, starosne naknade i naknade za invalidnost, kao i za naknade za nesreće na radu i profesionalne bolesti, te na dobrovoljnoj osnovi samo za naknade za nezaposlene”. EGSO smatra da niske stope uključivanja samozaposlenih u dobrovoljne sustave (manje od 1 % do 20 %), ako postoje, opravdavaju pojačano djelovanje u cilju promicanja šireg obuhvata i zaštite.

4.5

Stoga su dobrodošle mjere kojima je cilj da se samozaposleni u potpunosti obuhvate sustavom socijalne zaštite. U to su, prema potrebi, uključeni i supružnici koji pomažu, odnosno samozaposleni supružnici ili partneri, pri čemu supružnik koji pomaže redovito i aktivno doprinosi djelatnostima samozaposlene osobe na način koji se može smatrati glavnom djelatnošću supružnika koji pomaže.

4.6

Svi građani trebali bi imati pristup sustavu socijalne zaštite koji može osigurati odgovarajuće naknade. Sustavi se mogu temeljiti na porezima i/ili osiguranju, a osobe im doprinose jednako i proporcionalno svojim mogućnostima (ili su oslobođene tih doprinosa) te od njih imaju koristi u skladu sa svojim potrebama, barem kad je riječ o odgovarajućoj minimalnoj zaštiti i sigurnosnim mrežama.

4.7

Potrebno je osigurati održivost i financiranje pristupa odgovarajućoj socijalnoj zaštiti koja prati promjene na tržištima rada (21) kako bi se omogućila uključivost, primjerenost, pravednost i ravnopravnost u široj perspektivi društvenog i gospodarskog rasta.

4.8

Mjere na razini EU-a i na nacionalnoj razini trebale bi biti unaprijed oblikovane kako bi se postiglo jednako postupanje i jednake mogućnosti: socijalna javna potrošnja u Europi „sastavni je dio europskog socijalnog modela”; Europa je oduvijek bila vrlo atraktivan kontinent zahvaljujući visokoj razini socijalne sigurnosti u usporedbi s ostalim regijama svijeta.

4.9

Sustavi socijalne zaštite trebali bi se temeljiti na solidarnosti i ravnopravnosti bez diskriminacije na temelju različitih osobnih uvjeta, podrijetla i/ili radnih statusa.

4.10

Mjere socijalne zaštite za osobe s invaliditetom potrebno je utvrditi na osnovi pristupa koji se temelji na ljudskim pravima s obzirom na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom UN-a. Osobama s invaliditetom koje ne mogu raditi i njihovim obiteljima potrebno je „zajamčiti zaštitu od rizika od siromaštva i odgovarajući životni standard” (22).

4.11

EGSO traži od država članica da u potpunosti provedu Preporuku kako bi radnici u nestandardnim oblicima zaposlenja i samozaposleni imali bolju zaštitu. Sustave socijalne zaštite potrebno je (ponovno) oblikovati da budu sve uključiviji, a to je u skladu i s preporukama GPR-a za 2018.: „Većom komplementarnošću između tržišta rada i sustava socijalne integracije pomoći će se svim ranjivim skupinama, ostvariti veće blagostanje za sve te stvoriti snažnija socijalna kohezija.”

4.12

Suzbijanjem nepoštenog tržišnog natjecanja u Europskoj uniji i mjerama protiv neprijavljenog rada (što je u skladu s mjerama koje provodi Europska platforma za borbu protiv neprijavljenog rada) ostvarit će se koristi za poduzeća jer bi bolja socijalna zaštita i smanjenje nepoštenog tržišnog natjecanja mogli imati pozitivan učinak na produktivnost.

4.13

Univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi još je jedan ključni element Preporuke u skladu s načelom 16. europskog stupa socijalnih prava (23). Kao što je pokazala Komisijina procjena učinka, u nekoliko se zemalja radnici u nestandardnim oblicima zaposlenja i samozaposlene osobe mogu zbog ugovornih aranžmana ili regulatornog uređenja tržišta rada suočiti s ograničenim pristupom zdravstvenoj skrbi. Pristup zdravstvenoj skrbi za sve zaposlene i samozaposlene osobe trebao bi biti obavezan.

4.14

EGSO pozdravlja i najavljenu veću suradnju s Eurostatom u cilju izrade odgovarajućih pokazatelja za utvrđivanje napretka u pogledu ostvarivanja formalnog osiguranja, djelotvornog obuhvata i transparentnosti itd., kao i budući rad Komisije u Odboru za socijalnu zaštitu radi uspostave okvira mjerila za socijalnu zaštitu. Time će se doprinijeti rješavanju problema nepostojanja iscrpne baze podataka i točnije procjene učinka politika provedenih u vezi s Preporukom.

---

(1)  SL C 237, 6.7.2018, str. 1.

(2)  SL C 129, 11.4.2018, str. 7.

(3)  Radni dokument službi Komisije – Procjena učinka priložena dokumentu.

(4)  SL C 170, 5.6.2014, str. 23.

(5)  SL C 125, 21.4.2017, str. 10.

(6)  Vidjeti i Preporuku ILO-a br. 202 kojom se pružaju smjernice za uspostavu i održavanje najnižih razina socijalne zaštite kao temeljnog elementa nacionalnih sustava socijalne sigurnosti.

(7)  Vidjeti Preporuku o socijalnoj zaštiti, str. 8., 14., stavci 10., 15., stavci 4., 23., stavci 8., 10.

(8)  Vidjeti Preporuku o socijalnoj zaštiti, str. 17., stavak 18.

(9)  Basic income as a policy option: Technical Background Note Illustrating costs and distributional implications for selected countries („Osnovni dohodak kao opcija politike: Osnovne tehničke informacije – Prikaz troškova i distribucijskih posljedica za odabrane zemlje”), OECD, 2017.

(10)  SL C 170, 5.6.2014, str. 23.

(11)  http://resourcecentre.etuc.org/EU-social-dialogue-5.html.

(12)  2015 In-depth employment analysis („Detaljna analiza zapošljavanja”) – ETUC, BUSINESSEUROPE, CEEP, UEAPME.

(13)  Vidjeti bilješku 12.

(14)  EUROSTAT 2016.

(15)  ILO: INWORK sažetak izdanja br. 9, svibanj 2017.

(16)  Vidjeti Preporuku o pristupu socijalnoj zaštiti, str. 2–3.

(17)  SL C 367, 10.10.2018, str. 15.

(18)  Vidjeti: Barnard C. i Blackham A. (2015.), The implementation of Directive 2010/41 on the application of the principle of equal treatment between men and women engaged in an activity in a self-employed capacity („Provedba Direktive 2010/41/EU o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni”), izvješće Europske mreže pravnih stručnjaka za pitanja ravnopravnosti spolova koje je naručila Glavna uprava Europske komisije za pravosuđe; vidjeti Prijedlog preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti, str. 9.

(19)  Europski semestar: Godišnji pregled rasta za 2018.

(20)  Vidjeti: Eurofound, The many faces of self-employment in Europe („Mnoga lica samozapošljavanja u Europi”).

(21)  Vidjeti Dokument o stajalištu organizacije BUSINESSEUROPE o „Preporuci Vijeća o pristupu socijalnoj zaštiti”, str. 1., 1. (19. travnja 2018.).

(22)  Vidjeti: EDF, Resolution to promote employment & social inclusion of persons with disabilities („Rezolucija o promicanju zapošljavanja i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom”), 6. studenoga 2017., http://www.edf-feph.org/newsroom/news/social-pillar-edf-adopts-resolution-promote-employment-social-inclusion-persons

(23)  Europski stup socijalnih prava, načelo 16.: „Svi imaju pravo pravovremenog pristupa pristupačnoj i kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi.”