23.5.2017

Službeni list Europske unije

C 163/1

Obavijest Komisije o smjernicama za smanjenje mikrobioloških rizika u svježem voću i povrću tijekom primarne proizvodnje na temelju dobre higijene

(2017/C 163/01)

SADRŽAJ

Uvod

Ciljevi smjernica

Područje primjene i uporaba

Primjenjivo zakonodavstvo EU-a

4.1.

U vezi s općim higijenskim pravilima

4.2.

U vezi s posebnim pravilima EU-a

Glavni čimbenici rizika za mikrobiološke patogene u svježem voću i povrću koje je utvrdila EFSA

Kontrolni popis za higijenski pregled svježeg voća i povrća na razini primarne proizvodnje

Dobre poljoprivredne i higijenske prakse

11.

7.1.

Kontrola okolišnih čimbenika i lokacija mjesta proizvodnje

12.

7.2.

Kontrola gnojiva (organskih)

13.

7.3.

Kontrola vode za primarnu proizvodnju i povezane djelatnosti na mjestu takve proizvodnje (razdoblje tijekom i nakon berbe)

17.

7.4.

Higijena i zdravstveni status poljoprivrednih radnika

24.

7.5.

Kontrola higijenskih uvjeta tijekom povezanih djelatnosti na razini poljoprivrednog gospodarstva povrh onih opisanih u poglavljima 7.3. i 7.4.

26.

Vođenje evidencije i odgovornosti za povrat/povlačenje

30.

8.1.

Vođenje evidencije

30.

8.2.

Odgovornosti za povlačenje/opoziv hrane

31.

PRILOG I.

Glosar

32.

PRILOG II.

Primjer tablice za potporu mikrobiološke procjene rizika poljoprivredne vode

35.

PRILOG III.

Primjer stabla odlučivanja za potporu mikrobiološke procjene rizika poljoprivredne vode

38.

Dodatak 1.

39.

1. UVOD

Prema izvješću o praćenju zoonoza iz 2014. (1), većina je potvrđenih izbijanja bolesti u EU-u povezana s hranom životinjskog podrijetla. Voće i povrće bilo je uzrok u samo 7,1 % potvrđenih izbijanja bolesti, što se prvenstveno odnosi na zamrznute maline kontaminirane Norovirusom, što je porast u usporedbi s 2013. kada su „povrće i sokovi” navedeni u 4,4 % izbijanja bolesti. Ipak, moguće se posljedice mikrobiološke kontaminacije svježeg voća i povrća ne smiju podcijeniti, kao što je pokazala situacija u Njemačkoj (2) povezana s klicama kontaminiranima verotoksigenom Escherichiom coli (VTEC).

U razdoblju nakon epidemije izazvane VTEC-om 2011., Komisija je zatražila mišljenje od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o rizicima za javno zdravlje koje predstavljaju patogeni u hrani neživotinjskog podrijetla, s posebnim naglaskom na čimbenike rizika i mogućnosti ublažavanja, uključujući moguće mikrobiološke kriterije. Slijedom toga, EFSA je izdala šest znanstvenih mišljenja o sljedećim kombinacijama hrane i patogena koje su utvrđene kao najvažniji rizici u pogledu hrane neživotinjskog podrijetla:

1.	VTEC u sjemenu i proklijalom sjemenu (3);

2.	Salmonella i Norovirus u zelenom lisnatom povrću koje se jede sirovo u salatama;

3.	Salmonella i Norovirus u bobičastom voću;

4.	Salmonella i Norovirus u rajčicama;

5.	Salmonella u dinjama;

6.	Salmonella, Yersinia, Shigella i Norovirus u lukovičastom i stabljičastom povrću te mrkvi.

U ovim se smjernicama uzimaju u obzir relevantna mišljenja EFSA-e i savjetovanja sa stručnjacima država članica i relevantnim dionicima. Iako su namijenjene pružanju praktične pomoći uzgajivačima, mogu je prema potrebi upotrebljavati i službeni inspektori tijekom kontrola. EFSA je potvrdila da bi trebalo nastaviti daljnja istraživanja mogućih rizika i mjera za smanjenje rizika u vezi sa svježim voćem i povrćem.

2. CILJEVI SMJERNICA

Svrha ovih smjernica je pomoći uzgajivačima (bez obzira na veličinu) u primarnoj proizvodnji da pravilno i ujednačeno primjenjuju higijenske zahtjeve koji se odnose na proizvodnju i rukovanje svježim voćem i povrćem. Uzgajivačima će pružiti smjernice o tome kako riješiti mikrobiološke opasnosti za sigurnost hrane kroz dobre poljoprivredne prakse i dobre higijenske prakse u primarnoj proizvodnji (tj. uzgoj, berba i razdoblje nakon berbe) svježeg voća i povrća koje se potrošačima prodaje sirovo (neprerađeno) ili minimalno prerađeno (tj. oprano, razvrstano, pakirano), uključujući tijekom prijevoza, pod uvjetom da se time bitno ne mijenjanju svojstva tih proizvoda, kao što je utvrđeno definicijom iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 852/2004 (4). Te se aktivnosti dalje u tekstu nazivaju „povezane djelatnosti”. Te bi se dobre prakse trebale provoditi u cijelom lancu primarne proizvodnje.

Provedba ovih smjernica trebala bi se smatrati prioritetom za svako svježe voće i povrće koje se jede sirovo i, kad god je to moguće, biti usmjerena na svježe voće i povrće koje se jede kuhano.

3. PODRUČJE PRIMJENE I UPORABA

Ove smjernice obuhvaćaju dobre higijenske prakse i dobre poljoprivredne prakse koje su dio proizvodnje svježeg voća i povrća na razini primarne proizvodnje, uključujući povezane djelatnosti, s ciljem kontroliranja mikrobioloških patogena koji uzrokuju gastrointestinalne bolesti zbog konzumacije svježeg voća i povrća (5) (primjerice, patogena E.coli, virus Hepatitisa A, Listeria…).

Dodatne posebne smjernice za određene proizvode uključene su prema potrebi (6). S obzirom na to da Europsko udruženje za proklijalo sjeme priprema posebne smjernice EU-a za dobru higijensku praksu u proizvodnji klica i sjemena za klijanje (7), u ovim se smjernicama proizvodnja u toj kategoriji ne razmatra dodatno.

Ovim se smjernicama pružaju smjernica o tome kako primijeniti opće higijenske zahtjeve u slučaju svježeg voća i povrća. Trebale bi se upotrebljavati zajedno s drugim primjenjivim smjernicama. S obzirom na to da je europska industrija svježeg voća i povrća vrlo raznolika te iako se kategorije svježeg voća i povrća koje se razmatraju u nastavku proizvode u različitim okolišnim uvjetima u državama članicama EU-a te se neke od odredaba ovih smjernica mogu prilagoditi kako bi odgovarale manjim poljoprivrednim gospodarstvima ili tradicionalnim područjima uzgoja, opći higijenski zahtjevi utvrđeni u Prilogu I. Uredbe (EZ) br. 852/2004 uvijek se moraju ispunjavati.

4. PRIMJENJIVO ZAKONODAVSTVO EU-A

Ove su smjernice posebno posvećene rješavanju mikrobioloških opasnosti. Svi uzgajivači moraju poštovati odgovarajuće propise EU-a u vezi s praksama koje su opisane u ovom vodiču. Za potpuno razumijevanje, prijeko je potrebno osvrnuti se na najrelevantnije zakonodavstvo EU-a o dobroj praksi u primarnoj proizvodnji svježeg voća i povrća.

4.1. U vezi s općim higijenskim pravilima

(a)	Uredba (EZ) br. 178/2002 (8) Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (poznat pod nazivom „Zakon o hrani”).

(b)

Uredbom (EZ) br. 852/2004 (9) Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane utvrđuju se opći higijenski zahtjevi koje moraju poštovati poduzeća u prehrambenom sektoru u svim fazama prehrambenog lanca. Svi subjekti u poslovanju s hranom (svi su uzgajivači subjekti u poslovanju s hranom) moraju poštovati zahtjeve ove Uredbe u pogledu dobre higijenske prakse koja je usmjerena na sprječavanje kontaminacije hrane bez obzira na podrijetlo. Područje primjene ove Uredbe pojašnjeno je u Dodatku.

4.2. U vezi s posebnim pravilima EU-a

(a)	Uredbom Komisije (EZ) br. 2073/2005 (10) od 15. studenoga 2005. utvrđuju se mikrobiološki kriteriji za hranu.

(b)	Uredbom (EZ) br. 396/2005 (11) od 23. veljače 2005. Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se maksimalne razine ostataka pesticida u hrani ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla.

(c)	Direktivom Vijeća 86/278/EEZ (12) od 12. lipnja 1986. utvrđuje se upotreba mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi u skladu sa zaštitom okoliša, posebno tla, kako je izmijenjeno Direktivom 91/692/EEZ, Uredbom (EZ) 807/2003 i (EZ) 219/2009.

(d)	Direktivom Vijeća 98/83/EZ (13) od 3. studenoga 1998. utvrđuju se kriteriji u vezi s kvalitetom vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

(e)	Direktivom Vijeća 91/676/EEZ (14) od 12. prosinca 1991. utvrđuju se odredbe usmjerene na zaštitu voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora i sprječavanje daljnjeg takvog onečišćenja.

(f)	Uredbom (EZ) br. 1069/2009 (15) od 21. listopada 2009. utvrđuju se zdravstvena pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla).

(g)	Uredbom Komisije (EU) br. 142/2011 (16) od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se zdravstvena pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi.

Osim toga, u nekim su državama članicama uspostavljena nacionalna zakonodavstva/standardi (17) u vezi s kvalitetom pročišćene vode.

Dopunski vodiči EU-a o higijeni dostupni su na web-mjestu GU Sante, u odjeljku o pitanjima koja se odnose na sigurnost hrane. Na međunarodnoj razini, dodatne su informacije dostupne i u pravilima higijenskih praksi Codex Alimentariusa, relevantnih za svježe voće i povrće (18).

5. GLAVNI ČIMBENICI RIZIKA ZA MIKROBIOLOŠKE PATOGENE U SVJEŽEM VOĆU I POVRĆU KOJE JE UTVRDILA EFSA

Dijagram br. 1

6. KONTROLNI POPIS ZA HIGIJENSKI PREGLED SVJEŽEG VOĆA I POVRĆA NA RAZINI PRIMARNE PROIZVODNJE

U primjerima kontrolnih popisa (br. 1 do 7) u nastavku prikazuju se higijenske obveze po kategorijama rizika (kako je utvrđeno u EFSA-inim mišljenjima), koje svi uzgajivači mogu upotrebljavati kako bi provjerili ispunjavaju li higijenske zahtjeve EU-a. Osim toga, ti kontrolni popisi mogu uzgajivačima pomoći pri uvođenju odgovarajućih preporuka iz poglavlja 6. i 7. ovog vodiča.

Kontrolni popis br. 1: Ishod službenih kontrola i odgovarajuća korektivna mjera

Kontrolno područje	Nalazi	Zakonodavstvo
Kada je bila posljednja službena kontrola (navesti datum)?		Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.6.
U slučaju nesukladnosti, je li poduzeta odgovarajuća korektivna mjera (koja proizlazi iz posljednje službene kontrole)?		Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.6.

Kontrolni popis br. 2: Okolišni čimbenici i lokacija mjesta proizvodnje

Okolišni čimbenici, uključujući životinjske rezervoare, mogući su izvori kontaminacije svježeg voća i povrća te se ti rizici trebaju spriječiti ili barem ublažiti. U slučaju da je analizom otkrivena kontaminacija zemljišta, kontrolni popis br. 2 može uzgajivačima pomoći pri utvrđivanju izvora kontaminacije i poduzimanju relevantnih mjera kako bi se ispunili zahtjevi i odgovarajuće preporuke EU-a.

Kontrolno područje

Nalazi

Zakonodavstvo

Jesu li utvrđeni izvori kontaminacije zemljišta na kojem se uzgaja svježe voće i povrće?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A,

II.2, II.3, II.5 (e)

Ovdje navesti izvor kontaminacije, ako je utvrđen i preskočiti stavke.

Ako NIJE, odgovori na sljedeće stavke trebali bi vam pomoći pri utvrđivanju izvora.

—	Imaju li životinje (domaće ili divlje) pristup zemljištu za uzgoj?

—	Imaju li životinje (divlje ili domaće) pristup izvorima vode koji se upotrebljavaju u primarnoj proizvodnji i povezanim djelatnostima?

—	Postoje li blizu područja uzgoja prostori za skladištenje stajskog gnoja koji ispuštaju, ispiru se ili se iz njih izlijeva?

—	Nalaze li se blizu područja uzgoja odlagališta opasnog otpada (trenutačno ili u prošlosti)?

—	Nalaze li se blizu područja uzgoja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda (trenutačno ili u prošlosti)?

—	Nalaze li se blizu područja uzgoja industrijska postrojenja ili rudnici (trenutačno ili u prošlosti)?

—	Postoji li mogućnost otjecanja s obližnjih polja?

—	Postoji li mogućnost naplavljivanja zemljišta za uzgoj kontaminiranom vodom?

—	Je li zemljište za uzgoj okruženo površinskom vodom?

—	Ima li drugih izvora kontaminacije?

Hoće li primarni proizvodi biti podvrgnuti preradi kojom se kontaminacija uklanja ili smanjuje na prihvatljivu razinu?

Da/Ne

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3.

Ako ne, treba poduzeti preradu kako bi se kontaminacija uklonila ili smanjila na prihvatljivu razinu, a od iznimne je važnosti slijediti dobru higijensku praksu opisanu u 6. poglavlju ovog vodiča.

Ako je izvor kontaminacije utvrđen, potrebno je ocijeniti treba li se svježe voće i povrće uzgajati na ovome području i jesu li provedene preventivne/korektivne kontrolne mjere (vidjeti primjere mjera koje su predložene u 6. poglavlju ovih smjernica).

Kontrolni popis br. 3: Gnojiva

Kontrolno područje	Nalazi	Zakonodavstvo
Ako su upotrijebljena gnojiva, navesti vrstu (tj. organsko ili anorgansko) (19)		Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II. 3(a) i nacionalno zakonodavstvo Uredba (EZ) br. 1069/2009 (uredba o životinjskim nusproizvodima) (20) Direktiva 86/278/EEZ (21) o zaštiti okoliša, posebno tla, pri uporabi mulja otpadnih voda u poljoprivredi
Skladište li se gnojiva na odgovarajući način?
Jesu li uspostavljene mjere za izbjegavanje kontaminacije organskim gnojivima?
Navesti koje su mjere poduzete kako bi se izbjegla kontaminacija organskim gnojivima: fizička, kemijska ili biološka obrada
Ako je upotrijebljeno kompostirano organsko gnojivo proizvedeno u tvornici, je li dostupan certifikat koji opisuje „proces kompostiranja”?
Kada se upotrebljava kompostiranje, provodi li se u skladu sa smjernicama iz ovog dokumenta (najmanje 90 dana)?
Je li poštovano odgovarajuće vremensko razdoblje (razdoblje prije berbe) između primjene neobrađenog stajskog gnoja i berbe svježeg voća i povrća? Napomena: ovisi o vrsti svježeg voća i povrća i tome hoće li se jesti sirovo – vidjeti tablicu 1. (npr. najmanje 60 dana za svježe zeleno lisnato povrće koje se jede sirovo).
Ako se upotrebljava mulj otpadnih voda, jesu li uspostavljene kontrolne mjere i korektivne mjere kako bi se izbjegla mikrobna kontaminacija? (vidjeti tablicu 1.)
Jesu li uspostavljene mjere kojima se umanjuje kontaminacija stajskim gnojem i ostalim prirodnim gnojivima sa susjednih polja (npr. pažljivost tijekom primjene i kontrola otjecanja)? Ako je to slučaj, odgovorite na sljedeća pitanja.
Navedite mjere koje su upotrijebljene kako bi se osiguralo područje na kojem se obrađuje stajski gnoj i ostala prirodna gnojiva i spriječila unakrsna kontaminacija zbog otjecanja ili ispiranja (primjerice, mogu se upotrijebiti prepreke kako bi se stajski gnoj zadržao i spriječilo njegovo širenje).
Ako je moguće, pere li se i dezinficira oprema koja dolazi u dodir sa stajskim gnojem prije ponovne uporabe?

Kontrolni popis br. 4: Voda za primarnu proizvodnju i povezane djelatnosti na mjestu takve proizvodnje

Kontrolno područje

Nalazi

Zakonodavstvo

Jesu li utvrđeni svi izvori vode koji se upotrebljavaju u vašoj poljoprivrednoj praksi? Navedite izvore (npr. bunar, rijeka/potok, rezervoari/močvare/bare, pročišćena voda) za sve uporabe (npr. navodnjavanje, pranje, čišćenje opreme itd.)

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (c)

Jesu li utvrđeni sustav distribucije i skladištenje vode koji se upotrebljavaju u vašoj poljoprivrednoj praksi?

Jesu li izvori, sustavi distribucije i skladištenje vode zaštićeni od kontaminacije (domaće i divlje životinje, ptičji izmet...)?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (e), II.5 (c)

Jesu li izvori vode i sustavi distribucije koji se upotrebljavaju tijekom proizvodnje izolirani od stajskog gnoja i mogućeg otjecanja?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (b)

Jesu li izvori vode, sustavi distribucije i skladištenje vode zaštićeni od priljeva otjecanja u slučaju jakih padalina?

Kontroliraju li se redovito izvori, sustavi distribucije i skladištenje vode koji se upotrebljavaju u vašoj poljoprivrednoj praksi? (npr. vizualni pregled, procjena broja mikroba).

Ako da, koliko često?

Koja se vrsta metoda navodnjavanja upotrebljava (npr. navodnjavanje plavljenjem, navodnjavanje kišenjem i navodnjavanje kapanjem)?

Koliko vremena prođe između posljednjeg navodnjavanja i berbe?

Dolazi li voda za navodnjavanje u dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća?

Ima li svježe voće i povrće fizičke karakteristike koje olakšavaju nakupljanje vode (npr. zelene lisnate salate s grubom površinom na kojoj se voda može nakupljati)?

Ako da, koje ste mjere poduzeli?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (c)

Prolazi li svježe voće i povrće prije pakiranja postupak obrade pranjem nakon berbe?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (b)

Ako prije pakiranja svježe voće i povrće prolazi postupak obrade pranjem nakon berbe, sjetite se da se za posljednje pranje svježeg voća i povrća koje je spremno za jelo mora upotrebljavati voda za piće, dok se čista voda može upotrebljavati za prve faze pranja.

Omogućuje li sustav proizvodnje izravan dodir između tla i jestivih dijelova usjeva?

Je li provedena procjena rizika kako bi se utvrdili čimbenici rizika za izvore vode?

Ako jest, je li to bilo za proizvodnju usjeva ili/i rukovanje nakon berbe?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (c) (g)

Na temelju vrste rizika važno je razmotriti je li potrebno mikrobiološko testiranje vode koja se upotrebljava u vašoj poljoprivrednoj praksi (za više objašnjenja vidjeti poglavlje 6.3 ovih smjernica i Priloge II. i III.).

Ako se provodi mikrobiološko testiranje vode:

Navedite:

—	Provodi li se za patogene i/ili indikatorske mikroorganizme?

—	Koliko se često provodi testiranje?

—	Upotrebljavaju li se dobiveni podaci za razradu pozadinske povijesti kako bi se utvrdila najrizičnija mjesta/najrizičnije vrijeme za uzorkovanje?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, poglavlje II.2, II.3, II.5 (g)

Jesu li rezultati testiranja vode zadovoljavajući?

Ako prethodno navedeni rezultati nisu zadovoljavajući, jesu li poduzete korektivne mjere?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.2, II.3, II.5 (c)

Jesu li uspostavljene posebne kontrolne mjere za svaki utvrđeni čimbenik rizika?

Kontrolni popis br. 5: Higijena i zdravstveni status poljoprivrednih radnika

Kontrolno područje

Nalazi

Zakonodavstvo

Je li osoblju pružena izobrazba o osobnoj higijeni i postupcima sigurnog rukovanja hranom? Uključujući nove i privremene zaposlenike

Jesu li znakovi kojima se zaposlenicima daje uputa da operu ruke vidljivo postavljeni u odgovarajućim područjima?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II. 5 (d)

Kada se upotrebljava zaštitna oprema, je li u odgovarajućem stanju i čista?

Je li uspostavljena politika postupanja s bolešću zaposlenika? Ako je to slučaj, odgovorite na sljedeće stavke.

—	Jesu li zaposlenici svjesni da ne smiju raditi u dodiru s plodovima ako se osjećaju loše, osobito ako imaju simptome poput proljeva ili povraćanja?

—	Izvještava li osoblje upravu u vezi s bolešću ili ozljedama?

—	Jesu li ogrebotine i rane pokrivene i zaštićene kada se osoblju dozvoli nastavak rada?

Jesu li osoblju omogućeni prostori za stanku i jelo koji su odvojeni od polja i linija za pakiranje?

Je li osobama koje nisu neophodne, neobaveznim posjetiteljima i sl., onemogućen ulazak na područje uzgoja i druga područja u kojima se proizvodi hrana?

Kontrolni popis br. 6: Higijenski uvjeti tijekom povezanih djelatnosti na razini poljoprivrednog gospodarstva

Kontrolno područje	Nalazi	Zakonodavstvo
Je li poljoprivredno gospodarstvo održavano u skladu sa sanitarnim uvjetima i u dobrom stanju?		Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.5. (a), (b).
Jesu li zahod i sanitarne prostorije osigurani na temelju preporuka (22) (radnici/broj zahoda) i jesu li odvojeni od područja uzgoja i proizvodnje hrane?
Jesu li zahodi i sanitarne prostorije smještene na odgovarajući način tako da se spriječi otjecanje?
Je li u zahodima i sanitarnim prostorijama dostupna čista voda, sapun i sredstvo za sušenje ruku?
Jesu li u prostorijama za pranje ruku i na drugim odgovarajućim lokacijama dostupni dezinfekcijski gelovi?
Imaju li prostorije odgovarajuću odvodnju kako bi se osiguralo da materijali i oprema koji dolaze u dodir s hranom nisu u opasnosti od kontaminacije uzrokovane stajaćom vodom?
Skladišti li se otpad odvojeno od prostorija za skladištenje proizvoda radi zaštite od štetnika?
Prazne li se redovito spremnici za otpad?
Postoji li zasebni sustav za vodu koja nije za piće? Je li voda koja nije pitka jasno utvrđena?		Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.5 (c)
Je li oprema za berbu čista te jesu li sva oprema i alat koji dolaze u izravan dodir sa svježim voćem i povrćem čisti i, prema potrebi, redovito dezinficirani u skladu sa zahtjevima?		Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, II.5. (A) i (b)
Upotrebljavaju li se sanduci za berbu i spremnici za proizvod samo za držanje proizvoda i čiste li se redovito?
Jesu li spremnici za proizvod prikladni za dodir s hranom?
Održavaju li se spremnici i oprema u dobrim uvjetima kako bi se izbjegla kontaminacija i šteta na proizvodu?
Jesu li ubrani plodovi zaštićeni od vjetra, kiše i sunca i prevezeni u postrojenje za preradu ili pakiranje što je prije moguće?
Skladišti li se ubrano svježe voće i povrće odvojeno od kemikalija, životinja i ostalih izvora kontaminacije?
Odvaja li se svježe voće i povrće koje je neuporabljivo za prehranu ljudi prije skladištenja ili prijevoza?
Održavaju li se postrojenja za pakiranje i oprema u primjereno čistim uvjetima?
Je li moguće reguliranje temperature?
Održava li se čistoća opreme/spremnika i vozila za prijevoz?
Je li ubrano svježe voće i povrće tijekom prijevoza zaštićeno od kontaminacije?
Provodi li se utovar i prijevoz tako da se umanje eventualna šteta i kontaminacija svježeg voća i povrća?
Provodi li se čišćenje i dezinfekcija na način i na mjestu koje neće uzrokovati kontaminaciju svježeg voća i povrća?
Provjerava li se redovitim uzimanjem briseva djelotvornost čišćenja i dezinfekcije površina koje dolaze u dodir s hranom (23)?
Jesu li rezultati uzimanja briseva zadovoljavajući?
Rukuje li se i upotrebljavaju li se kemikalije za čišćenje u skladu s uputama proizvođača?

Kontrolni popis br. 7: Vođenje evidencije i postupci povlačenja/opoziva

Kontrolno područje

Nalazi

Zakonodavstvo

Imate li uspostavljen točan sustav vođenja evidencije?

Ako je to slučaj, odgovorite pitanja u sljedećim stavkama.

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, III. 9 (a), (b), (c)

—	Postoji li evidencija o upotrebi pesticida (sredstva za zaštitu bilja i biocida) u skladu s člankom 67. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (24) i biocida? (zakonska obveza)

—	Postoji li evidencija o pojavi štetnika ili bolesti koje mogu utjecati na sigurnost proizvoda biljnog podrijetla (zakonska obveza)?

—	Bilježe li se podaci relevantnih analiza koje su provedene na uzorcima uzetima s biljaka ili drugim uzorcima koji su od važnosti za ljudsko zdravlje (npr. testiranje kvalitete vode, mikrobiološke analize proizvoda...) (zakonska obveza)?

—	Postoji li evidencija upotrebe primijenjenih gnojiva, uključujući utvrđivanje podrijetla gnojiva?

—	Postoji li evidencija čišćenja i dezinfekcije objekata i opreme?

—	Postoji li evidencija izobrazbe osoblja u vezi s proizvodnjom sigurne hrane?

—	Postoji li evidencija i politika u vezi s članovima osoblja koji se vraćaju na posao nakon bolesti?

—	Postoji li evidencija provjera regulacije temperature i umjeravanja nadzorne opreme?

—	Postoji li evidencija kontrole proizvodnih aktivnosti (podrijetlo sjemena, podaci o kontroli proizvodnje svježeg voća i povrća itd.)?

Je li uspostavljena odgovarajuća evidencija sljedivosti koja omogućuje praćenje svježeg voća i povrća jedan korak unatrag & jedan korak naprijed?

Uredba (EZ) br. 178/2002 članak 18.

Jesu li uspostavljeni postupci povlačenja i opoziva?

Uredba (EZ) br. 178/2002 članak 19.

Jesu li evidencije dostupne na zahtjev radi pregleda nadležnog tijela i subjekata u poslovanju s hranom kojima se dostavljaju proizvodi?

Uredba (EZ) br. 852/2004, Prilog I., dio A, III.7.

7. DOBRE POLJOPRIVREDNE I HIGIJENSKE PRAKSE

Svježe voće i povrće uzgaja se i bere u vrlo različitim klimatskim uvjetima i na raznolikim zemljopisnim položajima. Mogu se uzgajati u zatvorenim mjestima za uzgoj (npr. staklenici) i na otvorenom, brati te biti pakirani na polju ili prevezeni u objekt za pakiranje. Postupci proizvodnje, uvjeti uzgoja i smještaj jestivog dijela tijekom uzgoja (tlo, površina tla, nadzemni dio) u kombinaciji s unutarnjim, vanjskim te faktorima branja i prerade utjecat će na konačni mikrobiološki status svježeg voća i povrća u vrijeme konzumacije. Pokazalo se da se mikrobiološke opasnosti za sigurnost hrane i izvori kontaminacije znatno razlikuju od jedne vrste proizvodnje svježeg voća i povrća do druge te od jednog određenog položaja/konteksta do drugog, čak i za neke iste vrste svježeg voća i povrća. Ti se različiti čimbenici mogu riješiti unutar dobre poljoprivredne prakse i dobre higijenske prakse.

Primjeri i preporuke o tome kako provesti obveze koje odgovaraju Prilogu I. (primarna proizvodnja) Uredbi (EZ) br. 852/2004 mogu se pronaći dalje u tekstu ovog dokumenta.

7.1. Kontrola okolišnih čimbenika i lokacija mjesta proizvodnje

7.1.1. Opća načela

Procjena okolišnih čimbenika rizika na i oko područja uzgoja svježeg voća i povrća (npr. utvrđivanje mogućih izvora mikrobiološke kontaminacije) osobito je važno jer naknadne mjere možda neće biti prikladne za uklanjanje kontaminacije koja se pojavi tijekom proizvodnje te koja u nekim slučajevima može dovesti do uvjeta koji omogućuju rast mikrobioloških patogena.

7.1.2. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 852/2004

[Prilog I. – dio A – II.2] „Subjekti u poslovanju s hranom moraju, koliko je god to moguće, osigurati da primarni proizvodi budu zaštićeni od kontaminacije, uzimajući u obzir sve postupke prerade kojima će primarni proizvodi biti naknadno podvrgnuti.”

[Prilog I. – dio A – II.3 (a)] „…subjekti u poslovanju s hranom moraju se pridržavati odgovarajućih zakonskih odredbi Zajednice i odgovarajućih nacionalnih zakonskih odredbi koje se odnose na kontrolu opasnosti u primarnoj proizvodnji i s njom povezanim djelatnostima, uključujući mjere za kontrolu kontaminacije do koje dolazi iz zraka, tla, vode, stočne hrane, gnojiva, veterinarsko-medicinskih proizvoda, sredstava za zaštitu bilja i biocida te zbog skladištenja, rukovanja i zbrinjavanja otpada.”

[Prilog I. – dio A – II.5 (e)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju, prema potrebi, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi što bolje spriječili da životinje i štetnicine izazovu kontaminaciju.”

7.1.3. Preporuke dobre prakse

(a)	Ako uzgajivač posumnja na mogući rizik koji proizlazi iz prijašnje uporabe područja primarne proizvodnje, susjednih lokacija ili industrijske aktivnosti u susjedstvu, trebao bi se savjetovati s tehničkim stručnjacima i lokacije bi se mogle analizirati radi otkrivanja tih opasnosti.

(b)	Uzgajivači bi trebali osigurati da se područja za uzgoj pravilno održavaju uklanjanjem stelje i otpada, rezanjem korova, biljnog otpada ili trave u neposrednoj blizini svih zgrada ili zaštitnih konstrukcija koje mogu biti atraktanti i mjesta na kojem se množe ili skupljaju štetnici (25).

(c)	Uzgajivači bi trebali osigurati da je zemljište koje okružuje određene zaštitne konstrukcije (visoki tunel, plastenik itd.) očišćeno od mogućih izvora kontaminacije, na primjer, trebalo bi što prije ukloniti biljne ostatke i hrpe biljnih ostataka s područja za uzgoj.

(d)	Fizičke prepreke kako što su humci, zone zaštitne zelene površine i jarci za preusmjeravanje ili smanjenje otjecanja kod uzgoja životinja ili gospodarenja otpadom preporučuju se kao preventivne mjere za izbjegavanje kontaminacije područja uzgoja.

(e)	Upotreba uređaja za uzbunu i druge opreme za odbijanje, kao što je ona koja ispušta zvukove ili oponaša zov (npr. zov grabežljivaca, zvučne ograde i ultrazvučni repelenti za glodavce) mogu smanjiti životinjsku aktivnost.

(f)

Uzgajivači mogu upotrebljavati strašila, mehaničke zamke, reflektirajuće trake ili pucnje iz puške kako ptice i štetnici ne bi kontaminirali svježe voće i povrće. Ako je moguće, dalekovodi ne bi trebali biti iznad polja na kojima se uzgajaju biljke koje se jedu sirove, kako bi se izbjegla kontaminacija od ptica koje sjede na vodovima.

(g)

Svježe voće i povrće kod kojega je jestivi (26) dio došao u dodir s poplavnom vodom nedugo prije berbe (kraće od dva tjedna) ne bi se smjelo konzumirati sirovo. Ako se poplava dogodi više od dva tjedna prije berbe ili prerade tih plodova, trebale bi se provesti pojedinačne procjene rizika (posebne za svaku lokaciju).

7.2. Kontrola gnojiva (organskih)

7.2.1. Opća načela

Priroda poljoprivrednih sirovina vrlo je raznolika i može uključivati organska gnojiva (npr. stajski gnoj, mulj i mulj otpadnih voda) ili anorganska gnojiva (kemijska gnojiva). Gnojiva bi se trebala primjenjivati samo u količinama koje su dovoljne za potrebe svježeg voća i povrća. S obzirom na to da je u ovome vodiču naglasak na mikrobiološkim opasnostima za sigurnost hrane, anorganska se gnojiva ne razmatraju (27).

Organska gnojiva imaju široku i korisnu primjenu kako bi se ispunile potrebe svježeg voća i povrća za hranjivim tvarima i poboljšala plodnost tla, no njihova nepravilna uporaba može biti izvor mikrobiološke (npr. Salmonella spp, VTEC, Norovirus) i kemijske kontaminacije (npr. teški metali). Patogeni mogu biti prisutni u stajskom gnoju i ostalim prirodnim gnojivima i mogu izdržati tjednima ili čak mjesecima, osobito u slučaju neodgovarajuće obrade tih materijala.

Metode fizičke, kemijske ili biološke obrade (npr. kompostiranje (28), pasterizacija, sušenje, UV zračenje, razgradnja lužinom, sušenje na suncu ili kombinacija tih metoda) mogu se upotrijebiti za smanjivanje rizika od mogućeg preživljavanja humanih patogena u stajskom gnoju, mulju otpadnih voda i ostalim organskim gnojivima.

Dakle, organska gnojiva ne bi trebala sadržavati mikrobne, fizičke ili kemijske kontaminante na razini koja bi mogla štetno utjecati na sigurnost svježeg voća i povrća i njihova uporaba mora biti u skladu s odgovarajućim propisima EU-a i prema potrebi uzimati u obzir smjernice WHO-a o sigurnoj uporabi otpadnih voda i izlučevina u poljoprivredi.

7.2.2. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 852/2004 i Direktivom br. 86/278/EEZ

[Prilog I. – dio A – II.5 (f)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju, prema potrebi, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi skladištili i rukovali otpadom i opasnim tvarima tako da se spriječi kontaminacija.”

[Direktiva Vijeća 86/278/EEZ] „Upotreba mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u proizvodnji voća i povrća mora biti u skladu s zahtjevima EU-a i nacionalnim zahtjevima. U određenim se situacijama mulj uopće ne smije upotrebljavati u poljoprivredi, tj.: na voću i povrću za vrijeme rasta (osim za voćke) i na tlu na kojem se uzgaja svježe voće i povrće koje je obično u izravnom dodiru s tlom i jede se sirovo. Ta se zabrana primjenjuje 10 mjeseci prije i za vrijeme berbe.

7.2.3. Preporuke dobre prakse

7.2.3.1. Opće preporuke

(a)

Sva bi poljoprivredna gospodarstva trebala razviti plan gospodarenja stajskim gnojem (29) kojim se utvrđuje gdje se i kada stajski gnoj smije i ne smije primjenjivati, npr. područja gdje se stajski gnoj ne bi smio primjenjivati uključuje jarke, vodene tokove, ribnjake, izvore i bušotine, strme obronke s visokim rizikom od otjecanja, ekološki osjetljiva područja, polja koja će vjerojatno biti poplavljena itd.

(b)

Kada se primjenjuju stajski gnoj, mulj otpadnih voda i ostala organska gnojiva, trebali bi se temeljito pomiješati s tlom što je prije moguće, a u svakom slučaju prije sjetve i sadnje svježeg voća i povrća, s obzirom na to da će to smanjiti mogućnost izravne kontaminacije svježeg voća i povrća, ali i smanjiti miris i emisije amonijaka te moguće gubitke vode.

(c)	Izbjegavati smještanje područja za obradu ili skladištenje stajskog gnoja i ostalih organskih gnojiva (uključujući skladištenje mulja otpadnih voda) u neposrednoj blizini područja uzgoja svježeg voća i povrća.

(d)	Koristeći se odgovarajućim fizičkim preprekama (npr. jarcima za odvodnju), spriječiti da otjecanje ili ispiranje iz područja za obradu i skladištenje kontaminira zemljište, površinske i podzemne vode itd. koje ga okružuju.

(e)	Sva oprema koja je došla u dodir sa stajskim gnojem, muljem otpadnih voda ili ostalim organskim gnojivima trebala bi se temeljito očistiti i, ako treba, dezinficirati prije iduće uporabe.

(f)	Koliko je god moguće, trebalo bi kontrolirati kretanja poljoprivrednih vozila kako bi se spriječila unakrsna kontaminacija područja uzgoja i proizvodnje.

(g)

Osoblje koje rukuje stajskim gnojem i muljem otpadnih voda trebalo bi provoditi dobru osobnu higijenu (npr. pranje ruku nakon rada s tim materijalima i prije rukovanja svježim voćem i povrćem, jela i pića itd.), nositi odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu i prikladnu vanjsku odjeću, uključujući rukavice i vodootpornu obuću koja se nakon uporabe može temeljito očistiti i dezinficirati.

7.2.3.2. Obrađeni stajski gnoj (npr. kruti stajski gnoj, mulj)

(a)	Obrađeni stajski gnoj može se primijeniti na zemljište koje se upotrebljava za uzgoj svježeg voća i povrća koje se jede sirovo u bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje (30).

(b)

Općenito se obrađeni stajski gnoj ne bi trebao primjenjivati na svježe voće i povrće nakon sadnje. Međutim, kada je to neophodno za sustav proizvodnje, obrađeni se stajski gnoj može primjenjivati na tlo kako bi se ispunile potrebe svježeg voća i povrća za hranjivim tvarima za vrijeme rasta, pod uvjetom da je bio upotrijebljen valjani postupak kompostiranja (vidjeti u nastavku smjernice o kompostiranju) i nema izravnog ili neizravnog dodira s jestivim dijelom svježeg voća i povrća.

(c)	Pri upotrebi skupno skladištenog (ili „zrelog”) stajskog gnoja, skladištenje ili vrijeme pasivne obrade razlikovat će se ovisno o regiji, klimi i podrijetlu stajskog gnoja. Toj pohrani tijekom skladištenja ne treba dodavati svježi stajski gnoj.

(d)

Kompostiranje krutog stajskog gnoja osobito je djelotvorna metoda kontroliranja mikrobnih patogena kada se njime aktivno gospodari. Preporučuje se da se stajski gnoj obrađuje skupno i redovito okreće (npr. barem dvaput u prvih 7 dana prednjim utovarivačem ili, što je poželjno, namjenski izrađenim strojem za okretanje komposta). To bi s vremenom trebalo dovesti do visokih temperatura (najmanje 55 °C za 3 dana) kako bi bilo djelotvorno u ubijanju patogena. U okviru tog postupka trebalo bi omogućiti dozrijevanje kompostiranog stajskog gnoja te bi u pravilu cijeli postupak prije upotrebe trebao trajati barem 3 mjeseca.

(e)

Obrada mulja vapnom (dodatak živog vapna ili gašenog vapna kako bi se povećala pH vrijednost na 12 barem 2 sata) djelotvorna je metoda inaktiviranja bakterijskih patogena. Trebalo bi omogućiti dozrijevanje mulja u sklopu postupka skupne obrade. Mulj bi u pravilu trebao dozrijevati barem 3 mjeseca prije uporabe.

7.2.3.3. Neobrađeni ili djelomično obrađeni stajski gnoj/ostala organska gnojiva

(a)	U pravilu bi trebalo povećati vremensko razdoblje između primjene neobrađenog ili djelomično obrađenog stajskog gnoja/ostalih organskih gnojiva na zemljište i berbe svježeg voća i povrća koje se jede sirovo (razdoblje prije berbe), s obzirom na to da mikrobni patogeni s vremenom odumiru.

(b)	Klima, vrsta tla i podrijetlo stajskog gnoja isto tako utječu na preživljavanje patogena u stajskom gnoju, tlu kojem je dodano gnojivo i u izravno položenim životinjskim fekalijama (ako se zemljište prije upotrebljavalo za ispašu).

(c)	U smjernicama dobre poljoprivredne prakse općenito je za svježe zeleno lisnato povrće prihvaćeno razdoblje prije berbe od 120 dana (31), iako se razdoblje od 60 dana smatra najmanjim dopustivim.

(d)	U nekim slučajevima, za svježe voće i povrće koje se jede sirovo preporučuje se da prije berbe prođe do 12 mjeseci ili dulje (npr. u zemljama s relativno hladnijom klimom i nižim razinama sunčevih zraka, kao što su zemlje sjeverne Europe).

(e)	U tablici 1. daje se primjer nekih preporučenih razdoblja prije berbe za primjenu različitih organskih gnojiva (uključujući obrađeni i neobrađeni stajski gnoj) na različitim vrstama voća i povrća koje se jede sirovo i kuha.

7.2.3.4. Obrada i primjena mulja otpadnih voda

(a)	Trebalo bi provoditi stroge kontrole ondje gdje se obrađeni mulj otpadnih voda primjenjuje na zemljište na kojem se uzgaja svježe voće i povrće. Tlo prije svake primjene mora testirati dobavljač mulja.

(b)

Koliko je god moguće, vremensko razdoblje između primjene obrađenog mulja otpadnih voda i berbe (razdoblje prije berbe) trebalo bi biti uvećano i odražavati vrstu obrade koja je primijenjena (tj. razinu smanjenja patogena u obrađenom mulju otpadnih voda) i svježe voće i povrće koje se uzgaja. Kada obrada rezultira nižom razinom smanjenja patogena, u pravilu se preporučuje dulje razdoblje prije berbe; kada se svježe voće i povrće obično jede sirovo; i kada može doći do izravnog dodira između jestivog dijela svježeg voća i povrća i tla.

(c)	Kada se upotrebljava konvencionalna (32) obrada mulja otpadnih voda, razdoblje prije berbe trebalo bi biti najmanje 30 mjeseci za svježe voće i povrće koje se jede sirovo ili barem 12 mjeseci za svježe voće i povrće koje se jede kuhano.

(d)	Kada se upotrebljava unaprijeđena (33) obrada mulja otpadnih voda, preporučuje se razdoblje prije berbe od najmanje 10 mjeseci za ono svježe voće i povrće koje se jede sirovo i kuhano.

7.2.3.5. Zahtjevi za proizvodnju i uporabu proizvoda anaerobne digestije i komposta (34)

(a)	Trebalo bi razviti relevantne zahtjeve u pogledu osiguranja kvalitete za proizvode anaerobne digestije i kompostna gnojiva kupljena od vanjskih dobavljača, uključujući odgovarajuće mikrobiološke zahtjeve za konačni proizvod (gnojivo).

(b)	Gdje je to potrebno, u proizvodnju proizvoda anaerobne digestije trebalo bi uključiti fazu pasterizacije.

(c)	Osim toga, gdje je to moguće, trebalo bi razviti i provesti standardizirane protokole kako bi se obuhvatila proizvodnja i uporaba kvalitetnih proizvoda anaerobne digestije i komposta, uključujući zahtjev odgovarajućeg ulaznog materijala od organskog otpada (sirovine) odvojenog na izvoru.

(d)	Uzgajivači bi trebali obratiti pozornost na mogućnost kontaminacije ulaznih materijala i proizvoda anaerobne digestije/komposta staklom, metalom ili tvrdom plastikom, osobito kada se ti materijali primjenjuju na zemljište koje se upotrebljava za uzgoj krumpira i korjenastog svježeg voća i povrća.

7.2.3.6. Dužna pažnja pri uporabi organskog gnojiva kupljenog na tržištu

Uzgajivači koji kupuju stajski gnoj, mulj otpadnih voda i ostala organska gnojiva na tržištu trebali bi odabirati dobavljače na dobrome glasu i pribaviti dokumentaciju kojom se utvrđuje podrijetlo, obrada koja je primijenjena i rezultati svih testova (uključujući na mikrobiološke i kemijske kontaminante) provedene na konačnom proizvodu.

U tablici 1. daje se primjer razdoblja prije berbe koja bi trebalo slijediti kada uzgajivači upotrebljavaju organska gnojiva.

Tablica 1.:

	Proizvod anaerobne digestije (Provjerene kvalitete (35) i pasterizirani)	Proizvod anaerobne digestije (provjerene kvalitete, nepasterizirani) Proizvod anaerobne digestije (Neprovjerene kvalitete)	Sirovi stajski gnoj/mulj	Kompost (uključujući (36) zeleni kompost i zeleni/kompost od ostataka hrane koji su odvojeni na izvoru, provjerene i neprovjerene kvalitete) Obrađeni (37) stajski gnoj/mulj	Konvencionalno obrađen mulj otpadnih voda (38)	Mulj otpadnih voda obrađen na unaprijeđen način (39)	Zemljišta koje se neposredno prije upotrebljavalo za ispašu
Svježe voće i povrće koje se obično jede sirovo bez zaštitne kožice (40)	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje	Ne unutar 12 mjeseci od sjetve/sadnje (*1)	Ne unutar 12 mjeseci od berbe i barem 6 mjeseci prije sjetve/sadnje (*1)	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje (41)	Ne unutar 30 mjeseci od berbe (*1)	Ne unutar 10 mjeseci od berbe	Ne unutar 12 mjeseci od berbe i barem 6 mjeseci prije sjetve/sadnje (*1) (1)
Svježe voće i povrće koje se obično jede sirovo s a zaštitnom kožicom ili koje nije uzgojeno u zemlji (42)	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje	Ne unutar 12 mjeseci od berbe i barem 6 mjeseci prije sjetve/sadnje (*1)	Ne unutar 12 mjeseci od berbe i barem 6 mjeseci prije sjetve/sadnje (*1)	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje (43)	Ne unutar 30 mjeseci od berbe (*1)	Ne unutar 10 mjeseci od berbe	Ne unutar 12 mjeseci od berbe i barem 6 mjeseci prije sjetve/ sadnje (*1) (1)
Svježe voće i povrće koje se uvijek jede kuhano (44)	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje	Ne unutar 12 mjeseci od berbe (*1)	Ne unutar 10 mjeseci od berbe	Bilo koje vrijeme prije sjetve/sadnje

7.3. Kontrola vode za primarnu proizvodnju i povezane djelatnosti na mjestu takve proizvodnje (razdoblje tijekom i nakon berbe)

Nekoliko čimbenika povezanih s uporabom vode u poljoprivredi može utjecati na rizik od mikrobne kontaminacije svježeg voća i povrća: izvor vode, vrsta navodnjavanja (kapanje, navodnjavanje raspršivanjem itd.), je li jestivi dio svježeg voća i povrća došao u izravan dodir s vodom za navodnjavanje, primjenjuje li uzgajivač obradu vode, vrijeme navodnjavanja u odnosu na berbu, mogući pristup životinja izvoru itd. Drugo je važno pitanje koje treba razmotriti faza u prehrambenom lancu: npr. može li se moguća kontaminacija još ukloniti ili smanjiti primjerice sušenjem (sunčevim zrakama u polju), pranjem itd. Hrana koja je spremna za jelo i hrana koja je bliže konzumaciji zahtijevat će vodu bolje kvalitete.

7.3.1. Opća načela

U poljoprivrednim se postupcima upotrebljavaju različiti izvori i kvaliteta vode za aktivnosti prije, tijekom i nakon berbe (zajedno se naziva „poljoprivredna voda” – vidjeti grafikon br. 2), a da svaka od njih ima drukčiji utjecaj u pogledu mikrobiološke kontaminacije svježeg voća i povrća. Voda nedovoljne kvalitete potencijalno može biti izravan izvor kontaminacije i prenosilac lokalizirane kontaminacije u polju, postrojenju ili tijekom prijevoza. Kadgod voda dođe u dodir sa svježim proizvodima, njezina kvaliteta utječe na mogućnost kontaminacije patogenima. Ako patogeni prežive na proizvodu, mogu uzrokovati bolest koja se prenosi hranom. Većina patogena koji se povezuju s prijenosom preko vode niske kvalitete jesu enterobakterije, npr. Salmonella spp., Campylobacter spp., VTEC i virusi, npr. Norovirus. E. coli obično se upotrebljava kao indikatorski organizam fekalne kontaminacije te povišene razine E. coli mogu biti pokazatelj veće mogućnosti prisutnosti patogena.

Uz preporuke o kontroli vode koje su opisane u ovom odjeljku, trebalo bi uzeti u obzir i sljedeće:

—	smjernice za uporabu obrađene otpadne vode u projektima navodnjavanja, koje je razvio ISO (45),

—	preporuke FAO-a o kvaliteti navodnjavanja (46),

—	smjernice koje je razvila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2006., za sigurnu uporabu otpadnih voda i izlučevina u poljoprivredi i akvakulturi (47).

Grafikon br. 2: Sažetak raznolikosti vrsta poljoprivredne vode i poljoprivrednih praksi u proizvodnji svježeg voća i povrća (koje je spremno za jelo) u EU-u

7.3.2. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 852/2004

[Prilog I. – dio A – II.5 (f)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju, prema potrebi, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi upotrebljavali vodu za piće ili čistu vodu kad je god to potrebno da bi se spriječila kontaminacija.”

7.3.3. Praktični alati za procjenjivanje izvora i predviđene upotrebe poljoprivredne vode

Trebalo bi provesti procjenu rizika kojom se uzima u obzir izvor i predviđena uporaba poljoprivredne vode (npr. sustav navodnjavanja, značajke svježeg voća i povrća, predviđena uporaba svježeg voća i povrća...), utvrđuje prikladnost za poljoprivredne potrebe, preporučene mikrobiološke granične vrijednosti i učestalost praćenja, kao što je opisano u Prilogu II. ovih smjernica.

Za smjernice o provođenju procjene rizika u pogledu vode, uzgajivači mogu obratiti pažnju na pristup prikazan u grafikonu br. 3. koji pomaže utvrditi moguće izvore kontaminacije vode u primarnoj proizvodnji svježeg voća i povrća. To se odnosi na oboje, vodu za navodnjavanje i vodu koja se upotrebljava za povezane djelatnosti (npr. primjena pesticida, fertirigacija, pranje itd.).

Kao jednostavniji i brži pristup može se upotrijebiti „stablo odlučivanja”, poput onoga u Prilogu III. ovih smjernica, u kojemu se pri ishodu uzima u obzir ograničeni broj preporuka u pogledu uzorkovanja u usporedbi s onima iz Priloga II.

Oba se alata mogu upotrijebiti za donošenje odluka na temelju profila rizika poljoprivredne vode, no s obzirom na to da su ta dva pristupa različita, rezultati se ne mogu uspoređivati i ekstrapolirati.

Koraci koje svi uzgajivači mogu upotrijebiti kako bi utvrdili moguće izvore kontaminacije putem vode u primarnoj proizvodnji svježeg voća i povrća sažeti su u grafikonu br. 3 u nastavku.

Dijagram br. 3: Praktičan način za procjenu rizika u pogledu poljoprivredne vode

Ispunjavanje sljedeće tablice praktičan je način za provođenje procjene rizika u pogledu poljoprivredne vode iz grafikona br. 3.

Tablica 2.: Primjena općih načela sprječavanja mikrobiološke kontaminacije putem vode koja se upotrebljava tijekom poljoprivrednih djelatnosti

Djelatnost	Izvor vode (48)	Ishod procjene rizika (na temelju Priloga II. ili Priloga III.)	Potreba za testiranjem vode (na temelju Priloga II. i Priloga III.) i, ako je to slučaj, učestalost testiranja na E. coli/100 ml vode
Prije berbe
Razrjeđivanje pesticida
Čišćenje opreme
Navodnjavanje
Primjena gnojiva
Razrjeđivanje poljoprivredne kemijske tvari
…
Berba
Čišćenje opreme
Pranje ruku radnika u ručnoj berbi
…
Nakon berbe
Hlađenje
Prijevoz
Pranje/ Ispiranje
Čišćenje opreme
….

Kako bi bili u skladu s obvezama EU-a (vidjeti odjeljak 7.3.2), rezultati te procjene rizika pomoći će pri utvrđivanju mjere u kojoj bi trebalo primijeniti dobru poljoprivrednu praksu (7.3.3), uključujući preporuke o analizama vode za poljoprivrednu uporabu.

7.3.4. Preporuke dobre prakse

7.3.4.1. Opće preporuke za izvor, skladištenje i distribuciju vode

(a)	Ne bi trebalo upotrebljavati neobrađenu (komunalnu) kanalizacijsku vodu. Prije razmatranja uporabe bilo kojih drugih otpadnih voda, trebalo bi se savjetovati s nadležnim tijelom jer možda postoje zakonska ograničenja.

(b)	Trebalo bi testirati kvalitetu poljoprivredne vode koja se možda na razini poljoprivrednog gospodarstva ponovno upotrebljava. Ako je potrebno, vodu bi prije ponovne uporabe trebalo obraditi i/ili dezinficirati.

(c)	Trebalo bi izbjegavati da životinje imaju pristup izvorima vode i crpilištima.

(d)	Trebalo bi sagraditi prepreke koje sprječavaju, koliko je god to moguće, pristup divljih životinja vodi koja se upotrebljava u primarnoj proizvodnji svježeg voća i povrća.

(e)	Preporučuje se procjena mogućnosti kontaminacije tla i vode otjecanjem površinskih voda u razdobljima jakih padalina, kao gradnja konstrukcija koje zadržavaju to otjecanje (prepreke koje čine pojasevi vegetacije, uporaba odvodnih kanala itd.).

(f)	Sustavi dovoda vode, koji uključuju rezervoare, spremnike i skladištenje izvora vode, trebali bi se održavati i čistiti na odgovarajući način, kako bi se spriječila mikrobna kontaminacija vode i stvaranje biofilma.

(g)	Smjestiti zahode i skladištiti stajski gnoj, fekalni otpad i gnojiva nizbrdo i barem 250 metara od izvora vode kako bi se spriječila kontaminacija. Ako je nužno, uzgajivači bi trebali procijeniti lokalnu situaciju i predvidjeti veću udaljenost.

(h)

Ako je rezultat mikrobiološkog testiranja vode nepovoljan ili je utvrđen problem, trebale bi se zatim primijeniti sljedeće korektivne mjere, ovisno o izvoru vode:

u pogledu podzemne vode koju se dovodi iz bunara, trebalo bi razmotriti sljedeće posebne mjere:

—	redovito održavanje bunara,

—

provjeriti je li bunar na odgovarajući način odvojen od sljedećeg: kućni sustavi za gospodarenje otpadom, objekti za skladištenje kemikalija, zgrade za životinje (poput kućice sa pse, dvorište ispred staje i objekata sa stočnom hranom), zahodi, septički ili spremnik za otpadnu vodu, prostorije za obradu i skladištenje tekućeg stajskog gnoja i organskog gnojiva,

—

redovito provjeravati zaštitnu kolonu ili poklopac bunara kako bi se osiguralo da na njima nema pukotina ili štete te prijanja li poklopac dovoljno čvrsto. Poklopac bunara trebao bi biti barem 30 cm iznad tla kako površinske vode ili kontaminanti ne bi mogli ući u bunar. Pobrinuti se da područje oko bunarske konstrukcije bude nizbrdo od bunara i očišćeno od lišća, trave i ostalih ostataka,

—	izgraditi betonsku platformu (polumjera 1 metar) oko bunara ili ručnih pumpi,

—	dezinficirati vodovodni sustav (na primjer, dezinficijensom na bazi klora ili drugim postupkom dezinfekcije),

—	ako uspostavljene strategije ublažavanja nisu dovoljne za izbjegavanje kontaminacije izvora vode, trebalo bi razmotriti popravak ili izgradnju novih bunara;

ii.

u pogledu kišnice, trebalo bi razmotriti sljedeće posebne mjere:

—	štititi otvorene spremnike za skladištenje kišnice mrežom kako bi se spriječila kontaminacija ostacima, lišćem i životinjama te množenje insekata (insekti mogu biti vektori prijenosa mikrobne kontaminacije),

—	redovito čistiti ili povećati učestalost čišćenja otvorenih spremnika za skladištenje kišnice, kaptaža i odvodnih kanala sustava berbe kako bi se skupljala i održavala kišnica dobre kvalitete,

—	prema potrebi promijeniti spremnike za skladištenje ili žljebove;

iii.

u pogledu obrade vode (primarne, sekundarne obrade i/ili dezinfekcije vode), trebalo bi razmotriti sljedeće posebne mjere:

—	provjeriti djelotvornost opreme za obradu vode koja je u uporabi,

—	dezinficirati instalacije za obradu vode (npr. primjenom biocida ili dezinficijensa) ili promijeniti cisterne i vodovodne sustave za vodu koja se prikuplja lokalno,

—	promijeniti opremu za obradu vode,

—	ako uzgajivač želi obrađivati ili dezinficirati vodu za proizvodnju pitke vode ili poboljšanje njezine kvalitete, mora ispuniti zahtjeve Uredbe o biocidima (49).

7.3.4.2. Preporuke dobre prakse u pogledu metoda navodnjavanja

(a)	Za navodnjavanje kapanjem, trebalo bi izbjegavati lokve na površini tla ili u brazdama koje mogu doći u dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća (50).

(b)

Za navodnjavanje kišenjem, trebalo bi upotrebljavati vodu bolje kvalitete, s obzirom na to da dolazi u izravan dodir s jestivim dijelom biljke te ako je moguće (51), samo u ranim fazama rasta biljke. Između navodnjavanja i berbe može se primijeniti vremensko razdoblje. To vrijedi za sve proizvode koji se jedu sirovi (lisnati proizvodi, povrće za salatu, voće itd.) (Vidjeti procjenu rizika u pogledu poljoprivredne vode u odjeljku 7.3.3.).

(c)

Trebalo bi redovito provjeravati i često mijenjati vodu koja se upotrebljava za sustave uzgoja bez tla, ili, ako je reciklirana, trebalo bi je obraditi kako bi se umanjila mikrobna kontaminacija. Ako nije opažena sukladnost s indikatorima, trebalo bi uspostaviti strategije ublažavanja koje se većinom temelje na tehnici obrade vode.

(d)

U pogledu sustava navodnjavanja:

i.	redovito ispirati glavne, sporedne i ostale linije za navodnjavanje kako bi se smanjilo nakupljanje organskog materijala na biofilmovima. Preporučuje se da mlaznice za kapanje ostanu otvorene barem jednu minutu, dok ne počne teći čista voda;

ii.	u razdobljima vrlo intenzivne i duge kiše preporučuje se ispirati sustav prije početka sljedeće sezone navodnjavanja.

7.3.4.3. Preporuke dobre prakse u pogledu vode koja se upotrebljava tijekom berbe i nakon berbe (povezane djelatnosti)

(a)	Mnoge djelatnosti tijekom i nakon berbe uključuju pranje, ispiranje, hlađenje, razvrstavanja i prijevoz svježeg voća i povrća. Voda koja se upotrebljava za te povezane aktivnosti u daljnjem se tekstu naziva „voda za pranje”.

(b)

Općenito, pranje (uranjanjem ili prskanjem) svježeg proizvoda djelomično može smanjiti mikrobno opterećenje. To je važan korak zato što je većina mikrobne kontaminacije na površini svježeg voća i povrća. No voda za pranje može i preraspodijeliti mikroorganizme te se može potencijalno kontaminirati veći dio proizvoda.

(c)

Kvaliteta vode za pranje koja se upotrebljava u prvim fazama pranja trebala bi biti barem na razini kvalitete čiste vode. Voda koja se upotrebljava za posljednja ispiranja treba biti pitka ako se svježe voće i povrće konzumira ubrzo nakon toga (npr. rajčica, jabuka, kruška, mlade mrkve, mladi luk...). Dakle, trebalo bi provesti procjenu rizika u skladu s dijagramom br. 2, a alati koji su predviđeni u Prilogu II. ili Prilogu III. mogu se primijeniti za ocjenu potrebne kvalitete vode za pranje.

(d)

Ako uzgajivač namjerava u vodi za pranje ubranih plodova upotrijebiti pomoćna sredstva u preradi, trebao bi se savjetovati s nadležnim tijelima jer uporaba pomoćnih sredstava u preradi, kao kemijski dekontaminant, u pravilu podliježe nacionalnom zakonodavstvu država članica. To se odnosi i na spremnike za pranje, kako bi se održala kvaliteta vode. U slučaju uporabe sredstva za dezinfekciju na bazi klora, trebalo bi pripaziti da nusproizvodi klorata ne ostavljaju ostatke u hrani koji premašuju maksimalne razine ostataka. Sljedeće mjere mogu smanjiti kontaminaciju hrane kloratima:

i.	upotrebljavati najniže moguće koncentracije sredstava za dezinfekciju na bazi klora kojima se omogućuje željena razina dezinfekcije;

ii.	dovoljan stupanj obnove vode za pranje. Aktivni klor isparava, ali ostaci klorata koncentriraju se u toj vodi;

iii.	pravilno skladištenje sredstava za dezinfekciju, s obzirom na to da skladište koje je izloženo svjetlosti ili visokoj temperaturi već i prije uporabe uzrokuje razgradnju sredstava za dezinfekciju na bazi klora u klorate.

(e)	Vrlo temeljitim pranjem proizvoda koji ne podliježe četkanju može se povećati vjerojatnost uklanjanja patogena. Pranje uz četkanje djelotvornije je od pranja bez četke. Treba redovito čistiti četke koje se upotrebljavaju za pranje.

(f)

Ako se voda tijekom pranja kontaminira i tada ponovno upotrijebi, može biti prijenosnik unakrsne kontaminacije. Dakle, bez obzira na metodu pranja koja je upotrijebljena, uzgajivači bi trebali slijediti dobre prakse kojima se osigurava i održava odgovarajuća kvaliteta vode:

iv.	obnavljanjem vode za pranje u točno određenim vremenskim razmacima (diskontinuirani postupak);

v.	ponovnim punjenjem opreme za pranje fiksnim volumenom (kontinuirani postupak);

vi.	primjenom obrade vode;

vii.	kontroliranom uporabom sredstava za dezinfekciju vode kako bi se izbjegla unakrsna kontaminacija.

(g)

Za neke bi djelatnosti niz pranja mogao biti djelotvorniji od samo jednog pranja kako bi se uklonile čestice tla, ostaci i eksudati. Na primjer, treba razmotriti uporabu početne obrade pranjem kako bi se s proizvoda uklonila većina čestica tla s polja, za čime slijede dodatna pranja i konačno ispiranje pitkom vodom.

(h)	Potrebno je ugraditi, rutinski pregledavati i održavati opremu poput uređaja za sprječavanje povratnog toka i otvora za zrak, kako bi se spriječila kontaminacija čiste vode potencijalno kontaminiranom vodom (kao što je slučaj između mlaznica za pitku vodu i odvoda iz spremnika za odlaganje).

7.3.4.4. Dodatne dobre prakse za zeleno lisnato povrće, rajčice, dinje (52)

(a)

S obzirom na to da se svježe zeleno lisnato povrće može prskati malim količinama vode tijekom strojne berbe ili u spremniku za polje neposredno nakon berbe kako bi se svježe voće i povrće hidratiziralo, u postupcima u kojima dolazi do izravnog dodira između vode i jestivih dijelova zelenog povrća mora se upotrebljavati pitka voda.

(b)	Rajčice iz sustava uzgoja u tlu mogu se oprati kako bi se s njih uklonila prašina, kako bi se osušile, razvrstale po veličini i upakirale. I u tom bi se slučaju trebala upotrebljavati pitka voda.

(c)

Voda se ponekad upotrebljava u spremnicima za odlaganje prilikom prijevoza dinja i lubenica od spremnika na polju do objekta za pakiranje. Ako je to slučaj:

i.	temperatura vode trebala bi biti viša od unutarnje temperature dinja i lubenica, kako bi se umanjio rizik od infiltracije vode;

ii.	dinje/lubenice bi trebale ostati u spremnicima za odlaganje što je kraće moguće;

iii.	kada je to moguće, trebalo bi kontrolirati, pratiti i bilježiti mikrobiološku kvalitetu vode u spremnicima za odlaganje. Ako je potrebno, trebalo bi primijeniti kontrolne mjere kako bi se osigurala mikrobiološka kvaliteta vode.

7.3.4.5. Preporuke dobre prakse u pogledu analiza vode za poljoprivrednu uporabu

(a)	Prije započinjanja strategije uzorkovanja vode preporučuje se provjeriti je li procjena rizika još važeća i jesu li preventivne mjere pravilno provedene i potvrđene. Procjene rizika (vidjeti 7.3.2.) trebalo bi preispitati svake godine.

(b)	Trebalo bi provoditi mikrobiološke analize (53) potencijalnih izvora vode kako bi se utvrdila prikladnost izvora vode za uporabu kao poljoprivredne vode.

(c)	Trebalo bi redovito provoditi vizualne i mirisne preglede s ciljem otkrivanja moguće kontaminacije. U slučaju promjene vizualnih/mirisnih karakteristika, trebalo bi prikupiti uzorke za kontrolnu analizu.

(d)	Uzorke vode trebalo bi uzimati na mjestu gdje se upotrebljavaju.

(e)	Učestalost testiranja (54) poljoprivredne vode može biti smanjena, pod uvjetom da su rezultati preporučenih analiza povoljni tri uzastopne godine i uzimajući u obzir je li voda u opasnosti od kontaminacije, npr. podzemnim vodama.

(f)	Trebalo bi uzeti dodatne uzorke u slučaju događaja poput poplave, plavljenja mjesta gdje se skladišti stajski gnoj, privremene ili povremene kontaminacije, jakih padalina itd. Te bi dodatne testove trebalo provesti čim se takvo što dogodi.

(g)

Ako uzgajivač u više navrata otkrije visoke razine indikatorske vrste (tj. indikatorsku E. coli) u izvorima vode prilikom provođenja testova, preporučuju se sljedeće korektivne mjere:

—	prestati upotrebljavati vodu do dobivanja povoljnih rezultata analize i ako je moguće i izvedivo, promijeniti izvor,

—	obrađivati vodu alternativnom metodom prije navodnjavanja (npr. dezinfekcijom vode ultraljubičastim svjetlom, filtracijom obrnutom osmozom, ozonom ili sredstvom za dezinfekciju na bazi klora itd.) ovisno o postupcima dezinficiranja koji su utvrđeni u državi članici,

—	učestalost uzorkovanja vode i opseg mikrobiološkog testiranja mogu se prilagoditi posebnim situacijama: trebalo bi provesti dodatno uzorkovanje kako bi se provjerila prisutnost Salmonella spp, i patogene E. coli (tj. VTEC),

—	preispitati trenutačnu procjenu rizika (vidjeti 7.3.1.) s naglaskom na potencijalne izvore fekalne kontaminacije,

—

nakon provedbe korektivnih mjera, ako je rezultat testiranja vode još nepovoljan te ako uzgajivač ne može promijeniti izvor vode, uzgajivač bi trebao povećati vremensko razdoblje između posljednjeg razdoblja navodnjavanja i berbe te promijeniti metodu navodnjavanja kako bi se spriječilo da voda dođe u dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća, na primjer trake za kapanje.

7.4. Higijena i zdravstveni status poljoprivrednih radnika

7.4.1. Opća načela

Svi bi radnici trebali biti svjesni osnovnih načela higijene i zdravlja te bi trebali biti informirani o mogućim rizicima u vezi s kontaminacijom proizvoda. Trebali bi proći izobrazbu o higijeni koja odgovara njihovim zadacima i redovito prolaziti provjere. Takva bi im izobrazba trebala biti pružena na jeziku i na način kojim se osigurava da svi razumiju potrebne higijenske postupke.

U pravilu bi neovlašteni posjetitelji trebali biti isključeni iz proizvodnje hrane i područja u kojima se njome rukuje. Posjetitelji bi prije ulaska trebali ispuniti upitnik za provjeru zdravlja i prema potrebi nositi zaštitnu odjeću i pridržavati se odredbi o higijeni osoblja u poslovanju s hranom. Kadgod je to moguće, trebalo bi predvidjeti berbu, pakiranje i postupke pregleda tako da se smanji rukovanje.

Svaki bi uzgajivač trebao uvesti ilustriranu i lako čitljivu dokumentaciju (55) u vezi sa zdravstvenim statusom, dobrim higijenskim praksama, izobrazbi osoblja i sanitarnim prostorijama kako bi osoblje, podizvođači i posjetitelji bili svjesni i uvijek slijedili dobru higijensku praksu.

7.4.2. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 852/2004

[Prilog I. – dio A – II.5 (d)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju, prema potrebi, poduzimati odgovarajuće mjere kako bi osigurali da je osoblje koje rukuje hranom dobroga zdravlja i prošlo je izobrazbu o rizicima za zdravlje.”

7.4.3. Preporuke dobre prakse

(a)	Ne bi trebalo nositi ili unositi osobne stvari poput nakita, satova itd. u područja uzgoja ili proizvodnje svježeg voća i povrća.

(b)	Kada je u standardnim postupcima potrebna uporaba pribora ili malih predmeta, oni moraju biti pravilno numerirani ili označeni.

(c)

Radnici bi prema potrebi trebali nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću i obuću. Korisna bi praksa mogla biti uporaba rukavica, ako se peru ili redovito mijenjaju kako bi se izbjeglo širenje mikroorganizama. Sama uporaba rukavica nije odgovarajuća zamjena za dobru naviku pranja ruku, a posebno:

—	ako su rukavice namijenjene višekratnoj uporabi, trebale bi biti načinjene od materijala koji se lako čisti ili dezinficira te bi se trebale redovito čistiti i skladištiti na suhom i čistom mjestu,

—	ako se upotrebljavaju rukavice za jednokratnu uporabu, trebale bi se odbaciti kada se poderu ili uprljaju.

(d)

Radnici koji su u izravnom dodiru sa svježim voćem i povrćem trebali bi održavati visoki stupanj osobne čistoće. Općenito bi trebali pravilno oprati i osušiti ruke prije rukovanja svježim voćem i povrćem (npr. na početku berbe, tijekom berbe i rukovanja nakon berbe, nakon jela, nakon uporabe zahoda itd.) ili diranja površina koje dolaze u dodir s hranom, osobito nakon rukovanja tijekom i nakon berbe.

(e)	Radnici bi se trebali suzdržati od ponašanja koje može rezultirati kontaminacijom svježeg voća i povrća, na primjer: pušenje, pljuvanje, žvakanje žvakaće gume ili jedenje, kihanje ili kašljanje iznad svježeg proizvoda.

(f)	Sve bolesne osobe moraju odmah o bolesti ili simptomima izvijestiti uzgajivača/osobu koja im je izravno nadređena i ne smiju raditi u dodiru sa svježim voćem i povrćem.

(g)

Koliko je god moguće, higijenske i sanitarne prostorije trebale bi:

—	biti smještene u neposrednoj blizini (56) polja i zatvorenih prostorija na način da se potakne njihova uporaba i smanji vjerojatnost da radnici vrše nuždu u polju te u dovoljnom broju za potrebe osoblja (npr. 1 na 20 ljudi) i prikladne za oba spola ako među radnicima ima i muškaraca i žena (57),

—	biti odgovarajuće uređene kako bi se osiguralo higijensko uklanjanje izlučevina i izbjegla kontaminacija područja za uzgoj, svježeg voća i povrća ili poljoprivrednih sirovina (npr. poljoprivredna voda, organska gnojiva),

—	imati odgovarajuće prostorije za higijensko pranje (ruku),

—	biti održavane u skladu sa sanitarnim uvjetima i u dobrom stanju,

—	imati pitku tekuću vodu, sapun, toaletni papir ili ekvivalent, kao i jednokratne papirnate ručnike ili ekvivalent. Ako pitka voda nije dostupna, mjerodavno nadležno tijelo trebalo bi preporučiti alternativnu metodu pranja ruku (tj. uporabu sapuna ili sredstva za dezinficiranje),

—	prijenosni se zahodi ne bi trebali čistiti u područjima u kojima se uzgaja svježe voće i povrće ili blizu izvora vode za navodnjavanje ili sustava za prijevoz. Uzgajivači bi trebali utvrditi područja u koja je sigurno smjestiti prijenosne zahode.

(h)	Izobrazba bi trebala uključivati postupke pravilnog pranja i sušenja ruku, uporabe zahoda i pravilno odlaganje toaletnog papira ili ekvivalenta.

(i)

Ogrebotine ili rane na rukama trebale bi biti pokrivene odgovarajućim vodootpornim zavojem i, ako je to izvedivo, trebalo bi nositi rukavice kako bi se zavoji pokrili. Ako te potrepštine nisu dostupne, te bi osobe trebalo premjestiti u drugi radni prostor gdje se ne rukuje svježim voćem i povrćem ili dira površine koje dolaze u dodir s hranom.

(j)	Osoblju bi trebali biti omogućeni prostori za stanku i jelo koji su odvojeni od polja i linija za pakiranje. Radnici ne bi trebali sa sobom nositi hranu u proizvodna područja kako bi se izbjegla kontaminacija svježeg voća i povrća alergenima u hrani.

7.5. Kontrola higijenskih uvjeta tijekom povezanih djelatnosti na razini poljoprivrednog gospodarstva povrh onih opisanih u poglavljima 7.3. i 7.4.

7.5.1. Opća načela

Metode berbe razlikuju se ovisno o karakteristikama proizvoda. Mehanička berba je uobičajena praksa za neke vrste svježeg voća i povrća i smanjuje broj slučajeva unakrsne kontaminacije do kojih bi moglo doći tijekom ručne berbe. No ako tijekom berbe na toj opremi dođe do kvara, ili ako je bila loše održavana, nepravilno očišćena/dezinficirana, ili ako u berbi oštećuje biljke, može uzrokovati širenje mikrobne kontaminacije i/ili uvjete koji omogućuju razvitak mikroba (tj. oštećeno svježe voće i povrće).

Svježe voće i povrće trebalo bi se skladištiti i prevoziti u dobrim higijenskim uvjetima. Prostori za skladištenje i vozila za prijevoz ubranog svježeg voća i povrća trebali bi biti konstruirani tako da se umanji šteta na svježem voću i povrću i spriječi pristup štetnicima, kao što su insekti, glodavci i ptice. Uređenje i raspored tih prostorija trebao bi biti takav da se osigura da nema rizika od mikrobiološke, kemijske ili fizičke unakrsne kontaminacije. Trebalo bi u svim fazama uzeti u obzir i riješiti razinu rizika od unakrsne kontaminacije u odnosu na tijek proizvodnje unutar prostorija (tj. prispijeće sirovina, podrezivanje prije pranja i pakiranje do skladištenja i otpreme.

7.5.2. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 852/2004

[Prilog I. – dio A – II.5 (a)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju, prema potrebi, poduzimati odgovarajuće mjere kako bi održavali čistima i, ako je to potrebno nakon čišćenja, na odgovarajući način dezinficirati prostorije, objekte, opremu, spremnike, sanduke, vozila. ”

[Prilog I. – dio A – II.5 (b)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju, ovisno o slučaju, poduzimati odgovarajuće mjere kako bi osigurali, prema potrebi, higijenske uvjete proizvodnje, prijevoza i skladištenja biljnih proizvoda te čistoću tih proizvoda.”

[Prilog I. – dio A – II.5 (f)] „Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili skupljanju proizvode biljnog podrijetla moraju, prema potrebi, skladištiti i rukovati otpadom i opasnim tvarima tako da se spriječi kontaminacija.”

7.5.3. Preporuke dobre prakse u pogledu djelatnosti berbe i pakiranja na polju ili na razini poljoprivrednog gospodarstva

7.5.3.1. Za sve objekte

(a)	Potrebno je posvetiti posebnu pozornost pri pakiranju svježih proizvoda u polju kako bi se izbjegla kontaminacija spremnika zbog izloženosti stajskom gnoju, životinjskim fekalijama, tlu ili vodi.

(b)	Kako bi se spriječila šteta kada se upotrebljava oblaganje s opremom za rukovanje nakon berbe, ono bi trebalo biti načinjeno od materijala koji se može očistiti i, ako je moguće, dezinficirati.

(c)	Uzgajivači bi tijekom berbe trebali ukloniti suvišnu nečistoću i stvrdnuto blato s proizvoda i/ili spremnika i trebali bi očistiti sav alat/pribor i spremnike koji se opetovano upotrebljavaju tijekom berbe nakon svakog utovara.

(d)

Uzgajivači bi trebali izbjegavati smještanje spremnika za berbu i ubranog svježeg proizvoda izravno na tlo tijekom/nakon berbe i prije utovara u vozilo za prijevoz. Trebali bi izbjegavati uporabu spremnika za berbu koji dolazi u izravan dodir sa svježim proizvodom u druge svrhe osim držanja proizvoda.

(e)	Pakirani proizvodi koji su namijenjeni za izravnu konzumaciju trebali bi biti pravilno označeni i skladišteni. Kad je to potrebno, za skladištenje bi trebalo odrediti uvjete odgovarajuće temperature i relativne vlažnosti.

(f)	Uzgajivači bi trebali izbjegavati prekomjerno punjenje spremnika i kanti kako bi se tijekom slaganja spriječio mogući prijenos kontaminanta na svježi proizvod. Tako bi se ujedno spriječila šteta na proizvodu.

(g)	Ubrano voće i povrće trebalo bi rezati uredno, bez trganja peteljke ili stabljike.

(h)	Sav preostali materijal za pakiranje i neupotrebljivo svježe voće i povrće trebalo bi na kraju dana ukloniti s polja

(i)	Svježe voće i povrće koje je neuporabljivo za prehranu ljudi trebalo bi ostaviti neobrano ili odvojiti tijekom berbe.

(j)	Radnici koji ne rukuju zdravim voćem ili povrćem trebali bi na higijenski način ukloniti neupotrebljive plodove iz objekta za pakiranje i odložiti ih kako bi se izbjeglo privlačenje štetnika.

7.5.3.2 Dodatne posebne preporuke dobre prakse za uzgajivače rajčica, bobičastog voća, dinja i lubenica

(a)

Kada se tijekom uzgoja ispod bobičastog voća, rajčica, dinja/lubenica upotrebljavaju određeni materijali kako bi se umanjio dodir s tlom (npr. malč ili biorazgradivi materijali poput slame), ili tijekom berbe kako bi se zaštitilo ubrano voće (npr. plastika ili biorazgradivi materijali poput lišća ili papira za oblaganje ili biorazgradive košare):

—	plastika bi trebala biti čista i sigurna,

—	kako bi se spriječila unakrsna kontaminacija, biorazgradivi materijali i/ili malč ne bi se trebali ponovno upotrebljavati.

(b)	Trebalo bi održavati dobre higijenske prakse u cijelom prehrambenom lancu, s obzirom na to da se bobičasto voće uglavnom jede sirovo i/ili prolazi minimalnu preradu poput čišćenja, pranja ili hlađenja.

(c)	Bobičasto voće trebalo bi ohladiti odmah nakon berbe. Kada je potrebno, uzgajivači bi trebali upotrebljavati pitku vodu za rashlađivače na led i vodu prilikom prethodnog hlađenja kako bi se umanjili rizici od kontaminacije.

(d)

U slučaju ručne berbe, uzgajivači bi trebali razmotriti sljedeće smjernice:

—

izgled i čvrstoća bobičastog voća obično se povezuje s kvalitetom i svježinom voća. Pretjerano rukovanje bobičastim voćem može ga oštetiti i utjecati na kvalitetu voća. Usto, i nepovoljne temperature tijekom berbe u uvjetima vrućeg i/ili vlažnog vremena smanjuju kvalitetu i mogu utjecati na sigurnost hrane zbog štete na voću i curenja sokova, što može raširiti kontaminaciju na zdravo voće,

—	uzgajivače se potiče da imenuju osobu koja će biti odgovorna za stalni nadzor berbe kako bi berači upotrebljavali pravilne postupke pranja ruku i izbjegavali branje mokrog, potučenog i/ili oštećenog voća.

(e)

Neki uzgajivači smještaju dinje i lubenice na košare (tj. male plastične podloge), plastične podloge prekrivene malčem ili raspolovljene dijelove stabljike bambusa između članaka kako bi se umanjio dodir dinje s tlom i time smanjio razvoj pjega za vrijeme rasta na tlu. Isto tako, radnici ih mogu tijekom sezone rasta više puta ručno okretati kako bi ih zaštitili od sunca ili spriječili razvoj pjega za vrijeme rasta na tlu, ili ih pokriti biorazgradivim materijalima poput rižine slame kako bi ih zaštitili od sunca. Kada se koriste košare ili biorazgradivi materijali, preporučuju se sljedeći postupci:

—	prije postavljanja košare ispod dinja/lubenica, pobrinuti se da budu čiste, higijenske i bez oštrih rubova te da se voda ne skuplja ispod površine voća,

—	pri okretanju dinja/lubenica na košarama i tijekom postupka berbe, pobrinuti se da radnici poštuju dobru higijensku praksu,

—	upotrebljavati biorazgradive materijale samo jedanput kako bi se spriječila unakrsna kontaminacija.

7.5.4. Preporuke dobre prakse u pogledu postupaka utovara/prijenosa/skladištenja i postupaka čišćenja/dezinfekcije

7.5.4.1. Na razini poljoprivrednog gospodarstva, pakiranja i prijevoza

(a)	Proizvodi bi se trebali utovarivati tako da tijekom prijevoza ne pretrpe nikakvu štetu.

(b)	Treba poduzeti sve da se proizvodi zaštite od sunca, vjetra, kiše, štetnika i ostalih životinja.

(c)	Ubrane bi proizvode trebalo što brže odnijeti u prostore za rukovanje i pakiranje. Prijenos bi trebao biti ubrzan pri visokim temperaturama.

(d)	Proizvod se može staviti u sanduke za berbu ili ostale spremnike koji su prikladni za smještanje hrane, bez bacanja ili gnječenja. Sanduke ne bi trebalo puniti iznad gornjeg ruba.

(e)	Prostorije za skladištenje su čiste i prikladne za svaku vrstu skladištenog proizvoda. Ubrani se proizvodi ne smiju skladištiti zajedno s mogućim izvorima kontaminacije, npr. životinjama, kemijskim proizvodima itd.

(f)

Vozila za prijevoz trebala bi biti čista: svježe voće i povrće ne bi se smjelo skladištiti zajedno s mogućim izvorima kontaminacije, npr. životinjama i kemijskim proizvodima. Ako se vozilo prethodno upotrebljavalo za prijevoz životinja, proizvoda za zaštitu bilja, biocida, maziva za motor, goriva ili bilo kojeg otpadnog materijala, vozila se moraju temeljito očistiti, a ako je potrebno i dezinficirati, prije nego što se upotrijebe za prijevoz svježeg voća i povrća. U svakom slučaju vozila za prijevoz svježeg voća i povrća moraju se redovito čistiti.

(g)	Svježe voće i povrće koje je neuporabljivo za prehranu ljudi trebalo bi se odvojiti prije skladištenja ili prijevoza. Ono koje se daljnjom preradom ne može učiniti sigurnim trebalo bi na higijenski način odložiti.

7.5.4.2. Postupci čišćenja, održavanja i dezinfekcije

(a)	Treba redovito čistiti sanduke za berbu i ostale spremnike koji se upotrebljavaju za prijevoz svježeg voća i povrća te oni ne smiju imati pukotine ili izbočine koje bi mogle oštetiti proizvod.

(b)	Postupci čišćenja trebali bi uključivati uklanjanje ostataka s površine opreme, primjenu otopine deterdženta, ispiranje vodom i, prema potrebi, dezinfekciju.

(c)	Trebalo bi redovitim uzimanjem briseva provjeravati djelotvornost čišćenja i dezinfekcije površina koje dolaze u dodir s hranom.

(d)	U zatvorenim prostorima za primarnu proizvodnju trebala bi, prema potrebi, biti dostupna odgovarajuća opskrba čistom vodom s prikladnim objektima za skladištenje i distribuciju.

(e)	Trebala bi se upotrebljavati čista voda za čišćenje sve opreme koja dolazi u izravan dodir sa svježim voćem i povrćem, uključujući poljoprivredne strojeve, opremu za berbu i prijevoz, spremnike i noževe.

(f)	Trebao bi postojati zaseban sustav za vodu koja nije za piće. Sustavi s vodom koja nije za piće trebali bi biti jasno označeni i ne bi trebali biti spojeni sa sustavima za vodu za piće niti otjecati u takve sustave.

(g)	Trebali bi postojati odgovarajući sustavi i prostori za odvodnju i odlaganje otpada.

(h)	Uzgajivači bi trebali pravilno skladištiti opremu te uklanjati korov ili kositi travu u neposrednoj blizini zgrada.

(i)	Uzgajivači bi trebali izbjegavati pomicanje opreme za berbu preko polja na kojima je primijenjen stajski gnoj ili kompost.

(j)	Preporučuje se da uzgajivači čiste i dezinficiraju opremu za berbu svake sezone ili kada je potrebno.

(k)	Preporučuje se izrada rasporeda za čišćenje i dezinficiranje tih prostorija, kao i opreme i pribora koji se upotrebljavaju za pakiranje.

(l)	Programi čišćenja i dezinfekcije ne bi se trebali provoditi na lokacijama na kojima bi ispiranje moglo kontaminirati svježe voće i povrće.

(m)	Uzgajivač može upotrijebiti biocide kako bi dezinficirao površine koje dolaze u dodir s hranom te opremu za pranje, ispiranje i hlađenje svježeg voća i povrća.

(n)	Trebalo bi se moći jasno identificirati sredstva za čišćenje (npr. deterdženti, biocidi...) i držati ih odvojeno u sigurnim i dobrim prostorijama za skladištenje (58). Trebala bi biti pravilno odobrena i upotrebljavana prema svojoj namjeni u skladu s uputama proizvođača.

7.5.4.3. Dodatne preporuke dobre prakse u vezi s prostorijama za skladištenje i pakiranje za uzgajivače rajčica, dinja/lubenica i zelenog lisnatog povrća.

(a)

Općenito bi trebalo, a osobito rajčice, dinje i lubenice koje su očišćene i/ili kemijski obrađene učinkovito odvojiti, tj. smjestiti u zasebne prostorije ili obrađivati u različito vrijeme od sirovina i ekoloških kontaminanata. Osim toga, prostorije i sobe za pakiranje trebalo bi projektirati tako da se razdvoje prostori za rajčice koje dolaze s polja (područja za neočišćene rajčice koje pristižu) od onih za naknadno rukovanje. Gdje je to izvedivo, prostorije za rukovanje sirovinama trebale bi biti odvojene od prostorija za pakiranje.

(b)	Dovoljnim obnavljanjem vode ili obradom vode trebalo bi za vrijeme hlađenja i pranja zelenog lisnatog povrća osigurati održavanje mikrobne kvalitete kako bi se smanjilo stvaranje mikroorganizama i smanjili rizici unakrsne kontaminacije proizvoda.

8. VOĐENJE EVIDENCIJE I ODGOVORNOSTI ZA POVRAT/POVLAČENJE

8.1. Vođenje evidencije

8.1.1. Opća načela

Trebalo bi dokumentirati djelotvoran sustav sljedivosti (unatrag i prema naprijed) kako bi se naveo izvor proizvoda i mehanizam za označavanje ili utvrđivanje proizvoda s pomoću kojega se proizvod može slijediti s poljoprivrednog gospodarstva. Uzgajivaču u vođenju evidencije mogu pomagati druge osobe, poput poljoprivrednih tehničara.

Ta bi informacija na zahtjev trebala biti dostupna nadležnim tijelima, kao i subjektima u poslovanju s hranom kojima se dostavljaju ubrani proizvodi.

8.1.2. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 852/2004

[Prilog I. – dio A - III.7]: Subjekti u poslovanju s hranom moraju na prikladan način i tijekom odgovarajućeg razdoblja voditi i čuvati evidencije o mjerama koje poduzimaju radi kontrole opasnosti, razmjerno vrsti i veličini poduzeća u poslovanju s hranom. Subjekti u poslovanju s hranom moraju nadležnome tijelu i subjektima u poslovanju s hranom kojima dostavljaju proizvode učiniti dostupnim bitne podatke iz tih evidencija na njihov zahtjev.

[Prilog I. – dio A - III.9 (a) do (c)]: Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode ili beru biljne proizvode moraju voditi evidencije posebice o sljedećem:

(a)	svakoj uporabi sredstava za zaštitu bilja i biocida;

(b)	svakoj pojavi štetnika ili bolesti koje mogu utjecati na sigurnost proizvoda biljnog podrijetla;

(c)	rezultatima svih relevantnih analiza koje su obavljene na uzorcima uzetima s bilja ili drugim uzrocima koji su važni za ljudsko zdravlje.

8.1.3. Preporuke dobre prakse

(a)

Trebalo bi voditi detaljnu evidenciju koja povezuje svakog dobavljača proizvoda koji sudjeluje u lancu opskrbe u primarnoj proizvodnji, uključujući sljedeće vrste evidencija:

—	označavanje poljoprivrednog gospodarstva i mjesta proizvodnje (npr. ime polja/plastenik/prostorija za uzgoj...),

—	vrsta proizvoda (npr. ime voća ili povrća i/ili sorte...),

—	izvor sjemena/biljaka za razmnožavanje,

—	datum sadnje, berbe i metoda berbe,

—	izvor i metoda navodnjavanja

—	posljednji datum navodnjavanja prije berbe svježeg voća i povrća,

—	sirovine za proizvodnju svježeg voća i povrća (gnojivo, sredstva za zaštitu bilja, datum, doze...),

—	datum pakiranja i puštanja u promet,

—	označavanje serije,

—	označavanje prijevoza,

—	temperature prostorije za skladištenje

—	evidencija o izobrazbi zaposlenika, evidencija o praćenju i održavanju opreme,

—	izvješća o čišćenju i dezinficiranju zgrada/konstrukcija i opreme,

—	rezultati mikrobioloških testova provedenih kako bi se provjerila djelotvornost čišćenja i dezinfekcije površina i opreme koja dolazi u dodir s hranom,

—	evidencije o pregledima/revizijama.

(b)

Preporučuje se čuvati evidenciju barem 3 godine. Trebalo bi evidentirati mjere uspostavljene za kontrolu opasnosti u proizvodnji svježeg voća i povrća (za preporučene kontrole vidjeti prethodne odjeljke dokumenta), npr. bakterijske patogene ili kemijske kontaminante. U pogledu tih uspostavljenih kontrola trebalo bi dokumentirati:

—	vodu koja se upotrebljava za navodnjavanje, primjenu proizvoda za zaštitu bilja i gnojiva, pranje hrane i opreme, osobnu higijenu,

—	organska gnojiva,

—	otpadni materijal,

—	izobrazbu osoblja kako bi se pokazalo da je osoblje svjesno postupaka u odnosu na opasnosti i pri vraćanju na posao nakon bolesti.

8.2. Odgovornosti za povlačenje/opoziv hrane

8.2.1. Obveze EU-a uspostavljene Uredbom (EZ) br. 178/2002 - člancima 14., 18. i 19.

[Članak 14. stavak 1.] „Nesigurnu hranu nije dopušteno stavljati na tržište.”

[Članak 14. stavci 2. i 6.] Nesigurna je hrana definirana kao „hrana koja je štetna za zdravlje/neprikladna za prehranu ljudi” i „Ako je nesigurna hrana dio jedne proizvodne partije, serije ili pošiljke hrane iste klase po kategoriji i opisu, smatra se da je sva hrana iz te proizvodne partije, serije ili pošiljke isto tako zdravstveno neispravna, osim ako se detaljnom procjenom ne utvrdi da nema dokaza da je ostatak partije, serije ili pošiljke nesiguran.”

[Članak 18. stavak 2.] „Subjekti u poslovanju s hranom su u mogućnosti identificirati svaku osobu koja ih je opskrbljivala hranom ili svakom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu […]” S tim ciljem, ti subjekti utvrđuju sustave i postupke koji omogućavaju da takva informacija bude dostupna nadležnim tijelima na njihov zahtjev.”

[Članak 18. stavak 3.]„Subjekti u poslovanju s hranom uvode sustave i postupke za identifikaciju drugih subjekata kojima su isporučivali svoje proizvode. Ova je informacija dostupna nadležnim tijelima na njihov zahtjev.”

[Članak 18. stavak 4.]„Hrana koja se stavlja na tržište ili je vjerojatno da će se staviti na tržište Zajednice odgovarajuće je označena ili na drugi način identificirana kako bi se omogućila sljedivost putem odgovarajuće dokumentacije ili drugih informacija u skladu s odgovarajućim zahtjevima određenijih odredaba.”

[Članak 19. stavak 1.]„Ako subjekt u poslovanju s hranom smatra ili ima razloga vjerovati da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, izradio ili distribuirao ne ispunjava zahtjeve sigurnosti hrane, odmah pokreće postupak povlačenja te hrane s tržišta kada ta hrana više nije pod njegovom neposrednom kontrolom i o tome obavještava nadležna tijela. Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom učinkovito i točno obavješćuje potrošače o razlogu njezina povlačenja i, ako je potrebno, od potrošača traži povrat hrane kojom su već opskrbljeni kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zdravstvene zaštite.”

[Članak 19. stavak 3.]„Subjekt u poslovanju s hranom bez odgode obavješćuje nadležna tijela ako smatra ili ima razloga vjerovati da hrana koju je stavio na tržište može biti štetna za zdravlje ljudi. Subjekti u poslovanju s hranom obavješćuju nadležna tijela o poduzetim radnjama za sprečavanje rizika za krajnjeg potrošača i ne sprečavaju niti obeshrabruju drugu osobu od suradnje s nadležnim tijelima, u skladu s nacionalnim pravom i pravnom praksom, kada to može spriječiti, smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane.”

[Članak 19. stavak 4.]„Subjekt u poslovanju s hranom surađuje s nadležnim tijelima u radnjama poduzetim kako bi se izbjegao ili smanjio rizik koji potječe od hrane kojom on opskrbljuje ili je opskrbljivao tržište.”

8.2.2. Preporuke dobre prakse

(a)	Plan povrata/povlačenja hrane sastoji se od skupa dokumenata/popratnih materijala osmišljenih tako da olakšaju uklanjanje hrane s tržišta i pružanje točnih informacija poduzećima, potrošačima i nadležnim tijelima.

(b)	Uzgajivač mora osigurati da vraćena hrana nije stavljena na tržište drugim kanalima.

(c)	U slučaju izbijanja bolesti koja se prenosi hranom, a povezuje se sa svježim voćem i povrćem, održavanje odgovarajućih evidencija o proizvodnji i povezanim operacijama poput pakiranja i prijevoza može pomoći pri utvrđivanju izvora kontaminacije u prehrambenom lancu i olakšati povrat proizvoda.

(1) Sažeto izvješće Europske unije o kretanjima i izvorima zoonoza, uzročnika zoonoza i bolesti koje se prenose hranom u 2014., http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2015.4329/pdf

(2) http://ec.europa.eu/dgs/health_consumer/dyna/consumervoice/create_cv.cfm?cv_id=740

(3) Slijedom tog mišljenje EFSA-e donijete su 4 posebne uredbe: uredbe Komisije (EU) br. 208/2013, (EU) br. 209/2013, (EU) br. 210/2013 i (EU) br. 211/2013 od 11. ožujka 2013. o zahtjevima za sljedivošću, o odobrenju, o mikrobiološkim kriterijima i o zahtjevima u pogledu certificiranja klica i sjemena namijenjenog proizvodnji klica za uvoz u Uniju.

(4) Na primjer, pakiranje u modificiranoj atmosferi, ili guljenje ili usitnjavanje na manje komade koje se upotrebljava za svježe minimalno prerađene voće i povrća nije obuhvaćeno Prilogom I.

(5) Mikotoksini nisu obuhvaćeni područjem primjene ovih smjernica, s obzirom na to da se temelje na EFSA-inim mišljenjima u vezi s mikrobiološkim patogenima.

(6) Zeleno lisnato povrće koje se jede sirovo kao salata, bobičasto voće, rajčica, dinja, lukovičasto i stabljičasto povrće i mrkva.

(7) Vidjeti definiciju klica u članku 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 208/2013 o zahtjevima za sljedivošću klica i sjemena namijenjenog proizvodnji klica. Proklijalo sjeme obuhvaćeno je područjem primjene Priloga I. Uredbe (EZ) br. 852/2004 (Primarna proizvodnja) – SL L 139, 30.4.2004., str. 1.

(8) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.

(9) SL L 139, 30.4.2004., str. 1.

(10) SL L 338, 22.12.2005., str. 1.

(11) SL L 70, 16.3.2005., str. 1.

(12) SL L 181, 4.7.1986., str. 6.

(13) SL L 330, 5.12.1998., str. 32.

(14) SL L 375, 31.12.1991., str. 1.

(15) SL L 300, 14.11.2009., str. 1.

(16) SL L 54, 26.2.2011., str. 1.

(17) DK/HU/PT/RO/SK

(18) CAC/GL 79-2012, CAC/RCP 53-2003, CAC/RCP 42-1995, i CAC/RCP 1-1969:

http://www.codexalimentarius.org/standards/list-standards/en/?no_cache=1?provide=standards&orderField=ccshort&sort=asc&num1

(19) Napomena: Ako se upotrebljavaju anorganska gnojiva, nije potrebno odgovoriti na ostala pitanja iz ovog kontrolnog popisa s obzirom na to da nisu opisana u ovom vodiču

(20) Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(21) Direktiva Vijeća 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, posebno tla, pri uporabi mulja otpadnih voda u poljoprivredi (SL L 181, 4.7.1986., str. 6.).

(22) Kako je opisano u poglavlju 7.4. (stavak 7.4.3.)

(23) Kako je opisano u odlomku 7.5.4.2.

(24) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str 1.).

(25) U skladu sa zahtjevima integrirane zaštite bilja

(26) Ovdje se razmatra samo jestivi dio.

(27) Iako se ovaj vodič bavi samo organskim gnojivima, rizici povezani s uporabom anorganskih gnojiva koja su topljiva u vodi obuhvaćena su u odjeljku o vodi (poglavlje 7.3. ovoga vodiča).

(28) Uredbom Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive, utvrđuju se zahtjevi za pretvorbu nusproizvoda životinjskog podrijetla u proizvodnji organskih gnojiva i poboljšivača tla, uključujući neke mikrobiološke standarde za ostatke digestije i kompost. Stajski gnoj koji se proizvodi i upotrebljava na istom poljoprivrednom gospodarstvu može se primijeniti na zemljište bez prerade ako ga nadležno tijelo ne smatra rizikom za prijenos ozbiljnih prenosivih bolesti (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).

(29) tj. plan za širenje stajskog gnojiva, mulja i organskog otpada na poljoprivrednom gospodarstvu. Svaki će plan pomoći uzgajivačima umanjiti rizik od onečišćenja vode. Tim će se planom pomoći u ispunjavanju nacionalnih zakonodavnih zahtjeva kojima se prenosi Direktiva Vijeća 91/676/EEZ.

(30) Kako bi se zaštitila voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima, vrijeme širenja obrađenog stajskog gnoja mora poštovati zahtjeve uspostavljene Direktivom Vijeća 91/676/EEZ.

(31) Prema „Izvješću o EFSA-inu znanstvenom mišljenju o riziku od Salmonelle i Norovirusa u zelenom lisnatom povrću koje se jede sirovo kao salata.”

(32) Konvencionalno obrađen mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda uključuje mulj koji se skladišti u lagunama, zgušnjava i obrađuje mezofilnom anaerobnom digestijom. Obradom se mora osigurati uništavanje 99 % patogena (smanjenje za 2 log).

(33) Unaprijeđena obrada mulja otpadnih voda uključuje pasterizaciju, termofilnu digestiju, stabilizaciju vapnom i kompostiranje. Obradom se mora osigurati uništavanje 99,9999 % patogena (smanjenje za 6 log).

(34) Uredbom Komisije (EU) br. 142/2011 utvrđuju se mikrobiološki standardi za ostatke digestije i kompost dobiven preradom nusproizvoda životinjskog podrijetla, uključujući stajski gnoj.

(*1) Ta razdoblja prije berbe primjeri su dobre prakse i uzgajivači bi trebali interpretirati ove smjernice u skladu s rizicima koji su povezani s njihovom određenom djelatnošću. Čimbenici koji utječu na stopu odumiranja patogena u svježem stajskom gnoju/mulju nakon primjene na zemljište uključuju temperaturu, UV zračenje, pH vrijednost, sušenje, vrstu tla itd. Druga bi vremenska razdoblja stoga mogla biti opravdana na temelju regionalnih razlika u klimi i okolišnim uvjetima itd.

(1) Gdje je ispaša životinja neophodan dio poljoprivrednog sustava (npr. na nekim organskim poljoprivrednim gospodarstvima) trebalo bi proći najmanje 6 mjeseci između ispaše životinja i berbe. Kako bi se dodatno smanjili rizici, smjernice iz prethodno navedene tablice trebale bi se slijediti kadgod je to praktično moguće.

(35) Na primjer BSi PAS 100 ili ekvivalent.

(36) Na primjer BSi PAS 110 ili ekvivalent.

(37) Stajski gnoj s poljoprivrednog gospodarstva i mulj trebali bi se skladištiti skupno najmanje šest mjeseci, bez dodavanja svježeg stajskog gnoja ili mulja za to vrijeme. Aktivniji načini obrade uključuju kompostiranje (kruti stajski gnoj) i obradu vapnom (mulj), vidjeti odjeljak 7.2.3.2.

(38) Konvencionalno obrađen mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda uključuje mulj koji se skladišti u lagunama, zgušnjava i obrađuje mezofilnom anaerobnom digestijom. Obradom se mora osigurati uništavanje 99 % patogena (smanjenje za 2 log).

(39) Unaprijeđena obrada mulja otpadnih voda uključuje pasterizaciju, termofilnu digestiju, stabilizaciju vapnom i kompostiranje. Obradom se mora osigurati uništavanje 99,9999 % patogena (smanjenje za 6 log).

(40) Može imati povijest kontaminacije patogenima, npr. salata glavatica, lisnate salate, celer, salatni luk, rotkvica, svježe i zamrznuto začinsko bilje itd.

(41) Mora se postići cilj od nule i apsolutni limit od < 0,1 % (m/m suhe tvari) stakla (odnosno ograničenje za staklene krhotine/kontaminaciju komposta ili obrađenog stajskog gnoja).

(42) Može imati povijest kontaminacije patogenima, npr. jabuka, cikla, crni ribiz, borovnica, bob, brokula, kupus, paprika, mrkva, cvjetača, celer korjenaš, trešnja, tikvica, krastavac, češnjak, mahune (osim graha metraša), dinja, gljive, luk (crveni i bijeli), grašak, kruška, breskva, šljiva, malina, jagoda, grašak šećerac, slatki kukuruz i orašasti plodovi itd.

(43) Mora se postići cilj od nule i apsolutni limit od < 0,1 % (m/m suhe tvari) stakla (odnosno ograničenje za staklene krhotine/kontaminaciju komposta ili obrađenog stajskog gnoja).

(44) Na primjer artičoka, poriluk, buča, pastrnjak, krumpir, grah metraš, bundeva, stočna koraba, repa itd.

(45) ISO 16075-2:2015 Smjernice za uporabu obrađene otpadne vode u projektima navodnjavanja

(46) http://www.fao.org/DOCReP/003/T0234e/T0234e00.htm; ftp://ftp.fao.org/docrep/fao/010/a1336e/a1336e07.pdf

(47) http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/78265/1/9241546824_eng.pdf

(48) Kada se primjenjuje više izvora ili mješavina vode iz različitih izvora, provesti procjenu rizika za svaki upotrijebljeni izvor.

(49) [Definicija pomoćnih sredstava u preradi kod svježeg voća i povrća usklađena je u EU-u (Uredba (EZ) br. 1333/2008), a dezinfekcijska sredstva moraju biti odobrena u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.–123.) o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda. Tvari koje se upotrebljavaju kao sredstva u preradi upotrebljavat će se pod uvjetima dobre proizvođačke prakse. Neka poduzeća upotrebljavaju klor ili druga sredstva kako bi kontrolirala mikrobno opterećenje u vodi. Klor u obliku granula, tableta ili tekućeg natrijeva hipoklorita najčešće se upotrebljava kao sredstvo za dezinfekciju. Količine upotrijebljenog klora trebale bi biti u skladu s najvećom dopuštenom količinom klorata koji se mogu pronaći u konačnom proizvodu (vidjeti i točku 7.3.4.3.d). Osim toga, klorat je tvar koja na temelju Odluke Komisije br. 2008/865/EZ više nije odobrena kao pesticid. S obzirom na to da u skladu s Uredbom (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama pesticida, nije utvrđena maksimalna razina ostataka (MRO), primjenjuje se zadana vrijednost MRO-a od 0,01 mg/kg na sve prehrambene proizvode uključene u Prilog I. toj Uredbi. Maksimalne razine ostataka iz Uredbe (EZ) br. 396/2005 primjenjive su na ostatke tvari koje se trenutačno upotrebljavaju ili su se prije upotrebljavale kao pesticidi. Maksimalna razina ostataka od 0,01 mg/kg stoga je primjenjiva na klorate iako većina trenutačnih ostataka proizlazi iz uporabe sredstava za dezinfekciju na bazi klora kao biocida].

(50) To se odnosi i na uporabu pesticida.

(51) Ako voda nije jako kvalitetna, ta bi se metoda navodnjavanja trebala upotrebljavati samo tijekom ranih faza rasta.

(52) Kategorije voća i povrća koje su prema EFSA-inim mišljenjima ocjenjene kao najrizičnije kategorije: proizvodi kontaminirani Salmonellom/Norovirusom.

(53) Uzorci vode trebali bi se slati u laboratorij na mikrobiološku analizu.

(54) Odlučeno je da se uključi predložena učestalost mikrobiološkog testiranja, vidjeti učestalost u Prilogu II., stranice 35. do 37.

(55) Dokumentacija podrazumijeva plakate na zidovima ili letke ostavljene na jasno vidljivim mjestima na kojima ih može vidjeti svatko tko ulazi u objekt.

(56) Npr. najviše 400 m ili 5 minuta pješice

(57) Npr.: ako ima manje od 25 radnika, dopušta se jedan zajednički zahod. Ako ima više od 25 radnika, trebao bi biti jedan zahod na svakih 20 radnika te za oba spola.

(58) Na primjer, hipokloriti koji nisu pravilno skladišteni mogu prijeći u akumulaciju klorata.

PRILOG I.

GLOSAR

Definicije utvrđene uredbama (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 852/2004 i (EZ) br. 2073/2005 te Direktivom Vijeća 86/278/EEZ važeće su te podcrtane. Za potrebe ovih smjernica, sljedeći su pojmovi definirani kao u nastavku:

—

poljoprivredne sirovine: svi ulazni materijali (npr. sjeme, gnojiva, voda, poljoprivredne kemikalije, potpornji za biljke itd.) koji se upotrebljavaju za primarnu proizvodnju svježeg voća i povrća,

—

poljoprivredne kemikalije: kemijska sredstva poput fungicida i insekticida koja se upotrebljavaju za kontrolu organizama koji štete svježem voću i povrću (npr. gljivice, nematodi, crvi, insekti i glodavci) ili virusi. Klasificirani su ovisno o cilju primjene: Insekticidi/fungicidi/herbicidi/rodenticidi/rast biljke/repelenti...,

—

poljoprivredna voda: voda koja se upotrebljava u postupcima primarne proizvodnje (prije, tijekom i nakon berbe) na proizvodu kada je namijenjena ili će vjerojatno doći u dodir sa samim proizvodom ili površinama koje dolaze u dodir s proizvodom. Uključuje, no nije ograničena na vodu za navodnjavanje i vodu za pranje tijekom i nakon berbe, primjenu gnojiva ili poljoprivrednih kemikalija, tijekom hlađenje proizvoda, čišćenja opreme itd.,

—

bobičasto voće: unatoč velikoj raznolikosti biljnih vrsta koje se uzgajaju za proizvodnju bobičastog voća, najvažnije vrste za tržište svježeg voća u EU-u su jagode, maline, kupine i borovnice. Bobičasto voće može rasti na malim grmovitim biljkama (npr. jagode), grmovima (npr. kupina, crni ribiz, borovnica, ogrozd, malina) ili malim stablima (npr. dud, bazga). Bobičasto je voće pokvarljiva hrana koja se može konzumirati svježa, kao i u obliku zamrznutog sastojka koji se dodaje u različita jela,

—

biocidi (Uredba (EU) br. 528/2012): Kemikalije koje se upotrebljavaju za suzbijanje organizama koji su štetni za ljudsko ili životinjsko zdravlje, ili koji uzrokuju štetu prirodnim ili proizvedenim materijalima. Ti štetni organizmi uključuju štetnike i klice (tj. plijesni i bakterije). Primjeri biocidnih proizvoda su sredstva za dezinfekciju, poljoprivredne kemikalije,

—

čista voda: „voda koja ne ugrožava sigurnost hrane u okolnostima svoje uporabe”. To je čista morska voda (prirodna, umjetna ili pročišćena morska ili boćata voda koja ne sadrži mikroorganizme, štetne tvari ili otrovne morske planktone u količinama koje mogu izravno ili neizravno utjecati na zdravstvenu kvalitetu hrane) i slatka voda slične kakvoće,

—

konvencionalno obrađen mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda: konvencionalno obrađen mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda uključuje mulj koji se skladišti u lagunama, zgušnjava i obrađuje mezofilnom anaerobnom digestijom. Obradom se mora osigurati uništavanje 99 % patogena (smanjenje za 2 log),

—

područje uzgoja: zemljište koje se upotrebljava za uzgoj svježeg voća i povrća (za vrijeme rasta ili berbe/sakupljanja),

—

uzgoj: sve poljoprivredne djelatnosti ili prakse koje upotrebljavaju uzgajivači kako bi omogućili i poboljšali uvjete uzgoja svježeg voća ili povrća koje raste u polju (prekriveno i neprekriveno) ili u zaštićenim objektima (sustavi uzgoja bez tla),

—

postupci dekontaminacije: mehanički, fizički i kemijski postupci koji se primjenjuju kako bi se uklonili ili smanjili kontaminanti, uključujući mikrobnu kontaminaciju. Mogu se primijeniti na vodu, površine koje dolaze u dodir s hranom (poput opreme i prostorija za proizvodnju). Ponekad se nazivaju i postupci dezinfekcije,

—

sredstva za dezinfekciju: sredstva ili sustavi koji ubijaju ili uklanjaju bakterije koje se nalaze na neživim površinama ili okolinama. Sredstva za dezinfekciju klasificiraju se kao sredstva za dezinfekciju niskog, srednjeg i visokog stupnja djelotvornosti, ovisno o tome koliko vrsta mikroorganizama mogu ubiti. U ovom se vodiču sredstva ili sustavi za dezinfekciju definiraju kao ona sredstva koja se primjenjuju kako bi se uklonili mikroorganizmi u poljoprivrednoj vodi, uključujući vodu upotrijebljenu u postupcima nakon berbe, poput pranja i ispiranja. Sredstva za dezinfekciju su biocidi,

—

dezinfekcija: postupak kojim se uništavaju, inaktiviraju ili uklanjaju mikroorganizmi,

—

dezinficirana voda: voda koja je tretirana radi uklanjanja mikroorganizama. Mogu se primijeniti različiti postupci dezinfekcije. Voda može doći iz različitih izvora, poput kišnice, obrađene otpadne vode, podzemne vode itd. Kada dođe do potrebe za vodom, proizvođač će obraditi vodu kako bi dobio određenu mikrobiološku kvalitetu vode,

—

mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda obrađen na unaprijeđeni način: unaprijeđena obrada mulja otpadnih voda uključuje pasterizaciju, termofilnu digestiju, stabilizaciju vapnom i kompostiranje. Obradom se mora osigurati uništavanje 99,9999 % patogena (smanjenje za 6 log),

—

fertirigacija: ubrizgavanje gnojiva, poboljšivača tla i ostalih proizvoda topljivih u vodi u sustav navodnjavanja,

—

naplavljivanje: plavljenje ili prelijevanje polja vodom izvan kontrole uzgajivača. Plavljenjem se ne smatraju lokve vode (npr. nakon kiše) koje vrlo vjerojatno neće uzrokovati kontaminaciju jestivih dijelova svježih proizvoda,

—

svježi proizvod odnosi se na svježe voće i povrće koje će se vjerojatno prodavati potrošačima u neprerađenom (tj. sirovom) obliku i općenito se smatra pokvarljivim. Svježi proizvodi mogu biti neoštećeni, poput jagoda, cijelih mrkvi, rotkvica i rajčica koje se prodaju na tržnici, ili s prerezanim korijenom/stabljikom tijekom berbe, poput celera, brokule i cvjetače,

—

dobra poljoprivredna praksa primjenjuje dostupno znanje kako bi se riješila okolišna, gospodarska i društvena održivost proizvodnje na poljoprivrednom gospodarstvu i postupaka nakon proizvodnje koji rezultiraju sigurnom i zdravom hranom u neprehrambenim poljoprivrednim proizvodima (FAO, 2003. (1)). Ove se smjernice temelje na dobroj poljoprivrednoj praksi i dobroj higijenskoj praksi,

—

dobra higijenska praksa odnosi se na opće, temeljne uvjete za higijensku proizvodnju hrane, uključujući zahtjeve za higijenskim projektiranjem, konstruiranjem i djelatnošću postrojenja, higijenskim konstruiranjem i uporabom opreme, redovitim održavanjem i čišćenjem te izobrazbom i higijenom osoblja. Razvijeni i provedeni program dobre higijenske prakse preduvjet je za sustav analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP),

—

staklenici: zatvoreni prostor, uglavnom omeđen staklom ili plastikom, u kojem se uzgajaju biljke,

—

podzemna voda: naziva se i vodom iz bušotina, bunarskom vodom – to je voda koja se crpi iz tla, iz dubljih ili viših slojeva,

—

berba je postupak u kojem se svježe voće i povrće koje je zrelo za prodaju prikuplja s polja i neposredno se njime rukuje,

—

opasnost: biološko, kemijsko ili fizičko sredstvo u hrani ili stanje hrane koje može nepovoljno utjecati na zdravlje,

—

zeleno lisnato povrće: lišće, stabljike i izdanci različitih lisnatih biljaka koje se jedu kao povrće te samo one koje se jedu sirove. Glavne vrste zelenog lisnatog povrća su: zeleno lisnato povrće koje se jede kao „salata”, lisnate kupusnjače, kupus, cikorija i potočarka. Zeleno lisnato povrće koje se jede kao „salata” može se brati u različitim fazama, npr. kao potpuno zrele glavice, sitni mladi listovi ili kao mnogolisne salate,

—

stajski gnoj (Uredba (EZ) br. 1069/2009): izmet i/ili mokraća životinja iz uzgoja osim ribe iz uzgoja, sa steljom ili bez stelje,

—

komunalna voda: voda koju uzgajivaču pružaju lokalne ili državne organizacije. Pruža se voda za piće,

—

voda koja nije za piće: voda koja ne ispunjava zahtjeve iz Direktive Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene ljudskoj potrošnji,

—

objekt za pakiranje ili Zgrada za pakiranje: svi objekti u kojima se svježe voće i povrće obrađuje nakon berbe i pakira,

—

sredstva za zaštitu bilja: „pesticidi” koji štite svježe voće i povrće ili biljke koje su poželjne i korisne. Najčešća je uporaba pesticida u obliku sredstava za zaštitu bilja (PPP, Plant protection products). Prvenstveno se upotrebljavaju u poljoprivrednom sektoru, no i u šumarstvu, hortikulturi, uslužnim područjima i kućnim vrtovima. Pojam „pesticid” često se naizmjenično upotrebljava sa „sredstvom za zaštitu bilja”; međutim, pesticid je širi pojam koji obuhvaća i uporabe koje se ne odnose na biljke/svježe voće i povrće, na primjer biocide.

—

razdoblje nakon berbe je faza u proizvodnji svježeg voća i povrća nakon berbe i uključuje hlađenje, čišćenje, razvrstavanje i pakiranje,

—

voda za piće je voda koja ispunjava zahtjeve iz Direktive Vijeća 98/83/EZ,

—

razdoblje prije berbe uključuje sve aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu koje se događaju prije berbe svježeg voća i povrća,

—

primarna proizvodnja znači proizvodnju na poljoprivrednom gospodarstvu i uzgajanje biljnih proizvoda poput žitarica, voća, povrća i začina, uključujući i berbu. Sljedeće su djelatnosti povezane s primarnom proizvodnjom svježeg voća i povrća:

i.	razvrstavanje, uklanjanje vanjskog lišća, pranje/ispiranje, hlađenje, prijevoz, skladištenje i rukovanje primarnim proizvodima na mjestu proizvodnje, pod uvjetom da se time bitno ne mijenjanju svojstva tih proizvoda;

ii.	pojam „primarne proizvodnje” u ovim se smjernicama treba shvatiti kao primarna proizvodnja koja uključuje te povezane djelatnosti;

iii.	skupljanje divljih gljiva, morske trave i bobičastog voća i njihov prijevoz do objekta.

—

prerada uključuje sve postupke kojima se značajno mijenja prvotni proizvod, uključujući guljenje, usitnjavanje, rezanje, zamrzavanje, blanširanje ili kombinacija tih postupaka,

—

pomoćna sredstva u preradi: Kako je utvrđeno člankom 3.2 točkom (b) Uredbe 1333/2008 o prehrambenim aditivima, (2) to je svaka tvar koja se sama po sebi ne konzumira kao prehrambeni sastojak, a koja se namjerno upotrebljava u preradi sirovina, hrane ili njihovih sastojaka za ostvarenje određenog tehnološkog cilja tijekom obrade ili prerade i koja može rezultirati nenamjernom prisutnošću ostataka te tvari ili njezinih derivata u konačnom proizvodu pod uvjetom da ne predstavljaju opasnost po zdravlje i da nemaju tehnološko djelovanje na konačan proizvod,

—

područje proizvodnje: prostori u kojima se ubranim plodovima rukuje te ih se prerađuje i pakira,

—

kišnica: voda koja potječe od skupljanja kiše (ili snijega). Ponekad se naziva i voda koja potječe od kiše,

—

hrana koja je spremna za jelo: hrana koju je proizvođač namijenio izravnoj prehrani ljudi bez potrebe za kuhanjem ili nekom drugom obradom za uklanjanje ili smanjivanje na prihvatljivu razinu mikroorganizama od interesa (prema Uredbi Komisije (EZ) br. 2073/2005). U ovom se vodiču to posebno odnosi na svježe voće i povrće koje je spremno za jelo, a koje uključuje svako voće i povrće koje se može jesti sirovo (neki su primjeri pruženi u dijagramu 2., tj. jabuke, kruške, šljive, zeleno lisnato povrće, rajčice, bobičasto povrće itd.),

—

sustavi uzgoja bez tla: općeniti pojam za proizvodnju biljaka bez tla, u vodi kao mediju ili na supstratima,

—

površinske vode: voda iz potoka, jezera, rijeka, kanala itd., koja nije u potpunosti pod kontrolom uzgajivača (npr. moguća je uzvodna kontaminacija),

—

obrada mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (Direktiva Vijeća 86/278/EEZ): mulj iz kućanstava ili komunalnih postrojenja za obradu otpada, septičkih spremnika i sličnih postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda,

—

obrađeni mulj (Direktiva Vijeća 86/278/EEZ): mulj koji je podvrgnut biološkoj, kemijskoj ili toplinskoj obradi, dugotrajnom skladištenju ili bilo kojem drugom odgovarajućem postupku kojim se znatno smanjuje vjerojatnost da će fermentirati (čime se smanjuje njegova opasnost po zdravlje),

—

obrađena otpadna voda: dobiva se kombinacijom fizičkih (mehaničkih) postupaka te kemijskih i bioloških procesa s ciljem smanjenja organskih i anorganskih kontaminanata u otpadnoj vodi (u skladu s normom ISO 16075-2:2015. Ta je vrsta vode prošla primarnu i sekundarnu obradu ili je možda bila prošla i postupke dekontaminacije,

—

otpadna voda je voda koju prvenstveno prikupljaju jedinice lokalne samouprave, a koja može uključivati potrošenu ili upotrijebljenu vodu iz domaćih institucionalnih, komercijalnih ili industrijskih izvora (u skladu s normom ISO 16075-2:2015),

—

ponovna uporaba vode je uporaba obrađene otpadne vode u korisne svrhe (u skladu s normom ISO 16075-2:2015).

(1) Odbor za poljoprivredu – Sedamnaesta sjednica – Rim, 31. ožujka – 4. travnja 2003. – Razvoj okvira za dobre poljoprivredne prakse -http://www.fao.org/docrep/meeting/006/y8704e.htm

(2) Uredba (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima - SL L 354, 31.12.2008., str. 16.

PRILOG II.

PRIMJER TABLICE ZA POTPORU MIKROBIOLOŠKE PROCJENE RIZIKA POLJOPRIVREDNE VODE

Ovom se tablicom uzgajivačima pruža alat za provođenje procjene rizika u pogledu vode koja se upotrebljava u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji zbog kombinacije izvora vode, metode navodnjavanja ili mogućeg dodira sa svježim voćem i povrćem ili vrstom robe (spremno za jelo ili ne).

Njome se određuje učestalost (visoka, srednja i niska) analize vode radi otkrivanja indikatora fekalne kontaminacije (indikatorska E. coli) tijekom uporabe vode (sezona rasta ili razdoblje primjene izvora vode) i odgovarajući pragovi, ovisno o predviđenoj uporabi vode, o izvoru vode, karakteristikama i svojstvima svježeg voća i povrća.

Visoka učestalost odgovarala bi jednoj analizi mjesečno; srednja učestalost jednoj analizi dvaput godišnje, a niska učestalost jednom godišnje. No u svakom slučaju, ova shema i preporučene mjere samo su primjeri, koji se mogu preinačiti na temelju procjene rizika svakog poljoprivrednog gospodarstva. Godina se može definirati kao kalendarska godina u slučaju proizvodnje tijekom cijele godine (npr. u staklenicima) ili to može biti sezona rasta.

Ovom se tablicom predlaže da uzgajivač uzme određeni broj uzoraka, veći u slučaju rizičnijeg svježeg voća i povrća koje potrošači jedu sirovo te se preporučuju mjere za smanjenje rizika od kontaminacije. U slučaju navodnjavanja, uzorke bi trebalo uzeti tijekom vrhunca razdoblja navodnjavanja i ako ima usjeva ljeti, u tom bi godišnjem dobu trebalo uzeti barem jedan uzorak.

Ako je rezultat testiranja izvora vode nepovoljan ili ukaže na mogući problem, uzgajivač bi trebao poduzeti neke korektivne mjere iz točaka 7.3.4.1. i 7.3.4.2. kako bi se smanjio rizik za potrošača te bi nakon toga trebalo provesti još jedno testiranje vode kako bi se provjerila djelotvornost poduzetih mjera.

Značenje oznaka simbola i brojeva (Izvor vode):

x tamnosivo: ne bi trebalo upotrebljavati. Ako uzgajivač nema drugog izbora nego da ga upotrijebi, trebao bi provesti testiranje visoke učestalosti ili razmotriti provođenje obrade/dezinfekcije vode, uzimajući prag za E. coli u stupcu 8. kao važan indikator prihvatljive kvalitete vode koja se upotrebljava za tu djelatnost.

srednje tamnosivo: može se upotrebljavati, no podliježe uzimanju uzoraka. Uzgajivač bi trebao provesti testiranje srednje učestalosti, uzimajući prag za E. coli u stupcu 8. kao važan indikator prihvatljive kvalitete vode koja se upotrebljava za tu djelatnost.

svijetlosivo: može se upotrebljavati, no podliježe uzimanju uzoraka. Uzgajivač bi trebao provesti testiranje niske učestalosti, uzimajući prag za E. coli u stupcu 8. kao važan indikator prihvatljive kvalitete vode koja se upotrebljava za tu djelatnost.

√ bijelo: može se upotrebljavati bez uzimanja uzoraka ili analiza, ili samo uz analizu potrebnu za praćenje dezinfekcije vode.

Predviđena uporaba vode	Izvor vode (1)						Indikator fekalne kontaminacije: Bakterije roda E. coli (2)
Predviđena uporaba vode	Neobrađena površinska voda/otvoreni vodni tokovi (3)	Neobrađena podzemna voda koja se prikuplja iz bunara (4)	Neobrađena kišnica	Obrađena (5) kanalizacijska/površinska/otpadna voda/ponovno upotrijebljena voda	Dezinficirana voda (6)	Komunalna voda	Indikator fekalne kontaminacije: Bakterije roda E. coli (2)
RAZDOBLJE PRIJE BERBE i RAZDOBLJE BERBE
Navodnjavanje svježeg voća i povrća koje će se vjerojatno jesti sirovo (tj. svježe voće i povrće koje je spremno za jelo) (voda za navodnjavanje dolazi u izravan dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća) Razrjeđivanje ili primjena pesticida, gnojiva ili agrokemikalija i opreme za čišćenje za svježe voće i povrće koje je spremni za jelo i izravan dodir.	x	x				√	100 CFU/100 ml
Navodnjavanje svježeg voća i povrća koje će se vjerojatno jesti sirovo (tj. svježe voće i povrće koje je spremno za jelo) (voda za navodnjavanje ne dolazi u izravan dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća) Razrjeđivanje ili primjena pesticida, gnojiva ili agrokemikalija i opreme za čišćenje za svježe voće i povrće koje je spremni za jelo i bez izravnog dodira	x	x				√	1 000 CFU/100 ml (7)
Navodnjavanje svježeg voća i povrća koje će se vjerojatno jesti kuhano (voda za navodnjavanje dolazi u izravan dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća). Razrjeđivanje ili primjena pesticida, gnojiva ili agrokemikalija i opreme za čišćenje na tom svježem voću i povrću, izravan dodir).						√	1 000 CFU/100 ml
Navodnjavanje svježeg voća i povrća koje će se vjerojatno jesti kuhano (voda za navodnjavanje ne dolazi u izravan dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća). Razrjeđivanje ili primjena pesticida, gnojiva ili agrokemikalija i opreme za čišćenje na tom svježem voću i povrću (bez izravnog dodira)			√	√	√	√	10 000 CFU/100 ml
RAZDOBLJE NAKON BERBE
Hlađenje nakon berbe i prijevoz nakon berbe svježeg voća i povrća koje nije spremno za jelo. Voda koja se upotrebljava za prvo pranje proizvoda u slučaju proizvoda koji su spremni za jelo. Oprema za čišćenje i površine na kojima se rukuje proizvodima.	x	x				√	100 CFU/100 ml
Voda koja se upotrebljava za pranje proizvoda koji će se vjerojatno jesti kuhan (krumpir...) – svježe voće i povrće koje nije spremno za jelo.						√	1 000 CFU/100 ml
SAMO VODA ZA PIĆE (8)
Posljednje pranje i hlađenje vodom/ledom koje se primjenjuje na svježe voće i povrće koje je spremno za jelo	x	x				√	Mikrobiološki zahtjevi u pogledu vode za piće

(1) Voda koja je primijenjena putem navodnjavanja dva tjedna prije berbe svježeg voća i povrća koje se može jesti sirovo (spremno za jelo) trebala bi biti bez kontaminacije, tj. imati kvalitetu vode za piće, kadgod je to moguće.

(2) Ti se preporučeni pragovi odnose na maksimalne koncentracije u uzorcima.

(3) Površinske vode i podzemne vode iz bunara (npr. bušotine) mogu biti dobre mikrobiološke kvalitete i ispunjavati pragove od 100 CFU/100 ml bez obrade.

(4) Površinske vode i podzemne vode iz bunara (npr. bušotine) mogu biti dobre mikrobiološke kvalitete i ispunjavati pragove od 100 CFU/100 ml bez obrade.

(5) Za potrebe ove tablice, obrađena kanalizacijska voda znači otpadna voda koja je obrađena tako da je njezina kvaliteta prikladna za njezinu predviđenu uporabu i ispunjava standarde uspostavljene nacionalnim zakonodavstvom ili, u nedostatku takvog nacionalnog zakonodavstva, smjernice WHO-a o sigurnoj uporabi otpadne vode i izlučevina u poljoprivredi.

(6) Postupke dezinfekcije trebalo bi dobro kontrolirati i pratiti. Primijenjeni postupak dezinfekcije pod kontrolom je uzgajivača ili proizvođača.

(7) S obzirom na to da voda za navodnjavanje ne dolazi u dodir s jestivim dijelom svježeg voća i povrća, za E.coli trebalo bi primijeniti vrijednost višu od 1 000 CFU/100 ml. Metode navodnjavanja poput kapanja ili ispod površine predstavljat će niži rizik od kontaminacije jestivog dijela svježeg voća i povrća koje se jede kao salata nego navodnjavanje kišenjem.

(8) Može se upotrebljavati više izvora vode, no voda koja se doprema mora biti na razini kvalitete vode za piće. Dakle, u praksi tu će se moći upotrijebiti komunalna ili dezinficirana voda.

PRILOG III.

PRIMJER STABLA ODLUČIVANJA ZA POTPORU MIKROBIOLOŠKE PROCJENE RIZIKA POLJOPRIVREDNE VODE

U usporedbi s pristupom opisanim u Prilogu II. ovaj je pristup pojednostavnjen jer se u ishod u obzir uzima ograničeni broj preporuka u pogledu uzimanja uzoraka. Treba istaknuti da rezultati dobiveni ovim stablom odlučivanja (Prilog III.) i u tablici (Prilog II.) nisu usporedivi.

Dodatak

Područje primjene Uredbe (EZ) br 852/2004 u pogledu hrane neživotinjskoga podrijetla