|
9.3.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 73/25 |
Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode
(2017/C 73/15)
Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).
JEDINSTVENI DOKUMENT
„KIEŁBASA BIAŁA PARZONA WIELKOPOLSKA”
EU br.: PGI-PL-02119 – 11.2.2016.
ZOI ( ) ZOZP ( X )
1. Naziv
„Kiełbasa biała parzona wielkopolska”
2. Država članica ili treća zemlja
Poljska
3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda
3.1. Vrsta proizvoda
Razred 1.2. Mesni proizvodi (kuhani, soljeni, dimljeni itd.)
3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.
„Kiełbasa biała parzona wielkopolska” jest kobasica na bazi soljenog svinjskog mesa, umjereno masnog, kuhanog i razdijeljenog na komade, kojim se pune prirodna svinjska crijeva.
Fizikalno-kemijska svojstva:
Kobasica sive boje na površini i u presjeku, uz moguće brojne ružičaste točkice od komada mesa. Vidljivi mažuran može znatno odrediti boju na površini i u prorezu.
Crijeva se pune u intervale dužine 10 do 12 cm; površina crijeva je glatka, mutna, blago vlažna na dodir.
Pri punjenju prirodnih crijeva mesom kobasica dobiva tipičan oblik. U poprečnom presjeku okruglog je oblika.
Promjer kobasice nije veći od 33 mm, a njezina je duljina od 10 do 12 cm.
Nakon kuhanja, a neposredno prije konzumacije, meso djeluje manje kompaktno u presjeku. Kobasica smije puštati malo tekućine nakon rezanja.
Organoleptička svojstva:
Dominira okus kuhanog svinjskog mesa s naglašenim okusom mažurana te blagom notom češnjaka i papra. Osjetna prisutnost soli.
Karakterističan miris neobrađene i kuhane svinjske kobasice.
3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)
Za proizvodnju kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” upotrebljava se svinjsko meso izrezano na polovice čiji je udio mišićnog tkiva 55 %. Meso namijenjeno proizvodnji kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” mora biti u skladu sa sljedećim dodatnim posebnim uvjetima i preporukama kako slijedi:
|
— |
meso koje se koristi za proizvodnju mora dolaziti od svinja koje se kolju najviše tri dana prije proizvodnje, u skladu sa zahtjevom da se meso za smjesu mora rezati u razdoblju od 48 i 72 sata nakon klanja, |
|
— |
nije dopušteno upotrebljavati sirovo meso svinja koje imaju miopatiju (jetrena encefalopatija, tamno suho i tvrdo meso TST (DFD), očite posljedice fiziološkog procesa ili ozljeda itd.) koju veterinar utvrdi pri klanju, |
|
— |
nije dopuštena uporaba mesa od krmača ili nerasta, |
|
— |
meso se smije konzervirati samo hlađenjem. Pod hlađenjem se podrazumijeva skladištenje ili prijevoz sirovog mesa na temperaturi od – 1 °C do + 7 °C, |
|
— |
meso se ne smije zamrzavati. |
„Kiełbasa biała parzona wielkopolska” proizvodi se od krupno mljevenog svinjskog mesa i od mesa pripremljenog od tetivastog mišićnog tkiva svinje dobivenog od obrezaka svinjskih butova i lopatica. Nije dopušteno upotrebljavati zamjene za meso ni tvari koje zadržavaju vodu (bjelančevine, aromatična sredstva itd.).
Klasifikacija svinjskog mesa bez kosti:
Nemasno svinjsko meso, bez vanjskog sloja masti, krvnih žila ni žlijezda. Bijela mast, s nijansom ružičaste ili žućkasto-bijele boje.
I. kategorija
|
— |
Nemasno meso, bez vezivnog tkiva, bez masti ili s malim slojem masti, bez međumišićne masti, dopušten tanak sloj od najviše 2 mm, bez vezivne masti mišićnog tkiva, dopušten prugasti izgled, |
|
— |
ne smije sadržavati tetive (čvrsto vezivno tkivo), |
|
— |
meso svijetlo ružičaste boje, ružičastocrvene, dijelovi bijele boje („riblje meso”) i tamnocrvene boje nisu dopušteni, |
|
— |
ukupni udio analizirane masti smije dosezati 18 %. |
II. kategorija
|
— |
Meso neznatne masnoće, moguća mala količina vezivnog tkiva, međumišićna mast dopuštena u slojevima od najviše 8 mm, |
|
— |
međumišićna mast mišićnog tkiva (prugasti izgled) –nema ograničenja |
|
— |
dopuštena minimalna prisutnost tetiva (čvrsto vezivno tkivo) |
|
— |
meso ružičaste do crvene boje, |
|
— |
ukupni udio analizirane masti smije dosezati 35 %. |
III. kategorija
|
— |
Meso s velikim udjelom nemasnog, tetivastog vezivnog tkiva, |
|
— |
međumišićna mast nepoželjna, |
|
— |
prugasti izgled nepoželjan, |
|
— |
meso ružičaste do crvene boje, |
|
— |
ukupni udio analizirane masti smije dosezati 23 %. |
Za proizvodnju kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” upotrebljavaju se sljedeći dijelovi trupa svinje: 70 % svinjskog mesa I. kategorije, 20 % svinjskog mesa II. kategorije i 10 % svinjskog mesa III. kategorije, od ukupne proizvedene količine.
Jedina su začinska sredstva sljedeća: evaporirana sol, crni mljeveni papar, svježi ribani češnjak, usitnjeni mažuran; a udio mažurana ne smije biti manji od 0,3 kg na 100 kg mesa jer je riječ o karakterističnom sastojku.
3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području
Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području jesu sljedeći:
|
— |
priprema sirovina, |
|
— |
mljevenje mesa, |
|
— |
priprema smjese, |
|
— |
punjenje i vezanje crijeva, |
|
— |
homogenizacija, |
|
— |
kuhanje, |
|
— |
hlađenje. |
3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv
„Kiełbasa biała parzona wielkopolska” prodaje se na tradicionalan način (u rasutom stanju) ili pakirana u zaštićenoj atmosferi (MAP).
3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv
|
1. |
Glavna etiketa u obliku vrpce (oko kobasice). Pri tradicionalnoj prodaji (u rasutom stanju) dopušteno je prodavati nepakirane kobasice, no pritom valja zadržati vrpcu za svaki svežanj od tri para kobasica koje se zatim prenose u prodajno pakiranje (papirnata vreća, vreća za konzervaciju u vakuumu) koje mora sadržavati najmanje tri podatka (simbol zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, naziv proizvođača i naziv proizvoda „kiełbasa biała parzona wielkopolska”). Samo proizvođač, njegove trgovine ili prodajna mjesta kobasicu smiju prodavati na tradicionalan način. |
|
2. |
Etiketa na foliji proizvoda u zaštićenoj atmosferi (MAP), u obliku naljepnice. Kobasica „kiełbasa biała parzona wielkopolska” prodaje se i u zaštitnim vakuumskim pakiranjima. U tom slučaju nije potrebno upotrijebiti pojedinačne etikete koje objedinjuju sve podatke. Tri para kobasica (šest kobasica) moraju se pakirati u plastičnu foliju s posebnom namjenskom vrpcom za etiketiranje proizvoda na jednoj od njih. Proizvod se mora pakirati uz upotrebu zaštitnih plinova, a količina plina mora biti dovoljna da štiti proizvod od oštećenja. Izbor strojeva za pakiranje slobodan je i ovisi o odluci pojedinačnog proizvođača. U prvo vidno polje na pakiranju mora se staviti (zalijepiti) etiketa na kojoj se nalaze najmanje tri podatka (simbol zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, naziv proizvođača i naziv proizvoda „kiełbasa biała parzona wielkopolska”). Dopuštene su dekorativne i tematske etikete. Prije upotrebe potrebno je obavijestiti Odbor za nadzor proizvodnje Komore mesara Velikopoljske o dekorativnim i tematskim etiketama na kobasici „kiełbasa biała parzona wielkopolska”. |
4. Sažeta definicija zemljopisnog područja
Zemljopisno područje proizvodnje obuhvaća:
|
1. |
Velikopoljsko vojvodstvo, u skladu s administrativnim granicama, |
|
2. |
okruge smještene u Lubuskom vojvodstvu, odnosno:
|
|
3. |
okruge smještene u Kujavsko-pomeranskom vojvodstvu, odnosno:
|
5. Povezanost sa zemljopisnim područjem
Posebnost kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” proizlazi iz posebnih kvalitativnih svojstava i iz ugleda proizvoda.
Velikopoljska je oduvijek bila čuvena po uzgoju svinja u velikim razmjerima i upravo se stoga u brojnim prigodama kao što su vjenčanja, krstitke, vjerske proslave, jubileji, proslave povodom žetve itd. prema tradiciji pripremaju proizvodi od svinjskog mesa, među kojima kobasica „kiełbasa biała parzona wielkopolska” zauzima posebno mjesto. Uspjeh te kobasice zajamčen je i zbog brzog postupka proizvodnje i svježine proizvoda.
Zahvaljujući usmenoj predaji i zapisima iz 1950-ih godina, zabilježena su pravila proizvodnje sirove, a zatim i kuhane bijele kobasice u okviru velikih industrijskih postrojenja. Tijekom 1990-ih godina počela su se naglašavati razlikovna svojstva i jedinstvenost kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska”. U preduskršnjem razdoblju organizirala su se natjecanja u okviru kojih se jasno isticala posebnost te kobasice. Organizatori natjecanja bili su obrtnička komora, udruženja mesara te znanstvenici tadašnje Poljoprivredne akademije u Poznańu i profesionalnog instituta, koji bi uvijek okupili velik broj proizvođača kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska”. Tijekom tih natjecanja ocjenjivački je sud dodjeljivao godišnje certifikate za kobasicu „kiełbasa biała parzona wielkopolska” ako bi ona ispunila očekivanja potrošača i znalaca o umijeću prerade mesa.
Valja napomenuti da su kuhane kobasice postojale na području Njemačke, Poljske, Češke i Slovačke već od barem XIX. stoljeća. Koristili su se razni recepti koji se i danas mogu naći u nacionalnim kuharicama. Za proizvodnju tih kobasica posebno se osim svinjetine upotrebljavala govedina i teletina (u području Njemačke, Češke i Slovačke) te janjetina. Upotrebljavali su se i razni začini kao paprika, luk, i lokalni biljni začini. Najrašireniji recepti na području Poljske razlikovali su se ovisno o dostupnosti govedine, teletine odnosno janjetine. Kako bi se zajamčila trajnost proizvoda često se upotrebljavalo soljeno meso. Pravilo proizvodnje kobasica isključivo svinjetinom zadržano je u Velikopoljskoj. Štoviše, posebnost te kobasice proizlazi iz činjenice da se pri proizvodnji upotrebljava svježe meso koje je ohlađeno, ali nije soljeno. Jedini začini koji se koriste jesu sol, papar, češnjak i mažuran, koji prevladava. Svojstvo te prerađevine jest i intenzivna siva boja. Neposredno nakon kuhanja kobasica je bjelkasta i otuda potječe njezino ime „kiełbasa biała parzona wielkopolska”. Ograničen broj začina omogućuje da okus dođe do izražaja, a on se naglašava i pojačava mažuranom uzgajanim u Velikopoljskoj. O posebnim svojstvima kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” na temelju kojih se razlikuje od drugih kuhanih bijelih kobasica svjedoči i činjenica da se, prema receptu za bijelu kobasicu iz 1964. koji je izdala središnja uprava sektora mesa, a na zahtjev potrošača, dodatak mažurana u toj regiji smije izostaviti. U Velikopoljskoj regiji bijelu se kobasicu uvijek proizvodilo s dodatkom mažurana, njezina karakterističnog sastojka, kojim se naglašava veza s regijom. Iako je pojam „kiełbasa biała parzona wielkopolska” poznat i upotrebljava se u cijeloj Poljskoj, u Velikopoljskoj se odnosi na različitu, vrlo specifičnu vrstu kobasice.
Važnost kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” potvrđena je činjenicom da su mesnice tijekom opsade, kada se meso moralo racionirati, primali dodatne količine mesa za proizvodnju te kobasice.
Popularnost kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” narasla je u tolikoj mjeri da su je mesari počeli proizvoditi i nakon blagdanskog razdoblja. Svakodnevno je dostupna u mesnicama Velikopoljske. Zahvaljujući dostupnosti te kobasice tijekom cijele godine razvijeni su različiti oblici pripremanja. Čak se i danas „kiełbasa biała parzona wielkopolska” priprema na masti s lukom i krupno narezanim kiselim jabukama. Tako pripremljena kobasica poslužuje se s krumpirima i kiselim kupusom. „Kiełbasa biała parzona wielkopolska” poslužuje se i tijekom društvenih događanja na otvorenom ili tijekom festivala. Tada se poslužuje pržena, sa sirom ili lukom i gljivama. Još jedan način pripreme jest na žaru s prilogom od kiselih krastavaca s hrenom ili senfom. U Velikopoljskoj „kiełbasa biała parzona wielkopolska” najčešće se priprema u tradicionalnoj juhi pod nazivom „żurek”.
Nove generacije nastavljaju tradiciju kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” te cijene njezin okus, no istodobno traže i nove načine da je uklope u različita jela. Stoga razni časopisi objavljuju recepte i savjete povezane s tom kobasicom. To potvrđuje važnost kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” za stanovnike regije i njezin trajni ugled.
„Kiełbasa biała parzona wielkopolska” kao regionalni specijalitet vrlo je brzo zamijećena te se afirmirala kao dio sajmova i festivala. Ugled kobasice „kiełbasa biała parzona wielkopolska” potvrđuje njezina četrdesetogodišnja prisutnost na tradicionalnim sajmovima povodom proslave blagdana sv. Ivana u Poznańu. „Kiełbasa biała parzona wielkopolska” još uvijek je osobito cijenjena, o čemu svjedoči činjenica da se svakodnevno prodaje u trgovinama i konzumira u bilo kojem trenutku.
Upućivanje na objavu specifikacije
(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)
https://www.minrol.gov.pl/Jakosc-zywnosci/Produkty-regionalne-i-tradycyjne/Zlozone-wnioski-o-rejestracje-Produkty-regionalne-i-tradycyjne/OGLOSZENIE-MINISTRA-ROLNICTWA-I-ROZWOJU-WSI-z-dnia-25-listopada-2015-roku
(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.