I.

Sud je obavio reviziju:

II.

Prema mišljenju Suda konsolidirana računovodstvena dokumentacija Europske unije (EU) za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. u svim značajnim aspektima vjerno prikazuje financijsko stanje Unije na dan 31. prosinca 2016. te rezultate poslovanja, novčane tokove i promjene u neto imovini za godinu završenu tim danom, u skladu s Financijskom uredbom i računovodstvenim pravilima koja se temelje na međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima za javni sektor.

III.

Prema mišljenju Suda prihodi povezani s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. u svim su značajnim aspektima zakoniti i pravilni.

IV.

Prema mišljenju Suda, izuzevši učinak pitanja opisanih u odlomku o osnovi za uvjetno mišljenje o zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom, plaćanja povezana s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. u svim su značajnim aspektima zakonita i pravilna.

V.

Sud je proveo reviziju u skladu s međunarodnim revizijskim standardima i etičkim kodeksom Međunarodne federacije računovođa (IFAC) te međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija (INTOSAI). Odgovornosti Suda u skladu s tim standardima opširnije su opisane u odjeljku ovog izvješća koji se odnosi na odgovornosti revizora. U skladu s kodeksom etike za profesionalne računovođe Odbora za međunarodne standarde etike za računovođe (Kodeks IESBA-e) i etičkim normama koje su relevantne za njegovu reviziju Sud je neovisan te je ispunio sve svoje etičke odgovornosti u skladu s tim normama i Kodeksom IESBA-e. Sud prikupljene revizijske dokaze smatra dostatnima i primjerenima da budu temelj njegova mišljenja.

VI.

U rashodima evidentiranima za 2016. godinu koji se odnose na sredstva potrošena na temelju nadoknade troškova (3) postoje značajne pogreške. Procijenjena stopa pogreške koju je Sud utvrdio za plaćanja izvršena na temelju nadoknade troškova iznosi 4,8 %. Ukupna stopa pogreške koju je Sud procijenio (3,1 %) i dalje je iznad praga značajnosti, ali nije raširena. U plaćanjima izvršenima na temelju materijalnih prava nije utvrđena značajna stopa pogreške (4). Ukupni zaključak koji je Sud donio potvrđuje i analiza rizičnih iznosa koju je Komisija provela i iznijela u godišnjem izvješću o upravljanju proračunom EU-a i o njegovom izvršenju.

VII.

Ključna revizijska pitanja ona su pitanja koja su prema stručnoj prosudbi Suda bila najvažnija za reviziju koju je proveo nad konsolidiranom računovodstvenom dokumentacijom za tekuće razdoblje. Sud je ta pitanja obradio u kontekstu revizije koju je proveo nad konsolidiranom računovodstvenom dokumentacijom kao cjelinom i izražavanja mišljenja o toj računovodstvenoj dokumentaciji te o tim pitanjima ne izražava zasebno mišljenje.

VIII.

U bilancu EU-a uključene su mirovine i druga davanja za zaposlenike u iznosu od 67,2 milijarde eura na kraju 2016. godine. Riječ je o jednoj od najvećih obveza u bilanci, koja čini gotovo jednu trećinu ukupnih obveza za 2016. godinu u iznosu od 234,8 milijardi eura.

IX.

Većina tih rezervacija za mirovine i druga davanja za zaposlenike (58,7 milijardi eura) odnosi se na mirovinski sustav dužnosnika i ostalih službenika Europske unije. Tim se mirovinskim obvezama pokrivaju „utvrđena davanja” koja su zajamčena člankom 83. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica („Pravilnik o osoblju”) i člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) U obvezi evidentiranoj u računovodstvenoj dokumentaciji odražava se iznos koji bi bio uključen u mirovinski fond u slučaju da je takav fond uspostavljen u svrhu isplate postojećih obveza za starosne mirovine (5). Osim starosnih mirovina, njime se pokrivaju i invalidske mirovine i mirovine koje se isplaćuju nadživjelim supružnicima/djeci dužnosnika EU-a. Prema članku 83. Pravilnika o osoblju, davanja isplaćena u okviru mirovinskog sustava terete proračun EU-a, pri čemu države članice zajednički jamče isplatu tih davanja, a dužnosnici daju doprinos u iznosu od jedne trećine troškova za financiranje tog sustava.

X.

Mirovinski sustav dužnosnika i ostalih službenika Europske unije obvezan je sustav strukovnog mirovinskog osiguranja za dužnosnike EU-a, u okviru kojeg se doprinosi osoblja, kao i institucija i tijela koja ih zapošljavaju, upotrebljavaju u svrhu financiranja budućih mirovina. Osmišljen je na način da usklađivanjem stope doprinosa sustavu i dobi za umirovljenje sam po sebi održava aktuarsku ravnotežu. Brojem i raznolikošću parametara s pomoću kojih se izračunava dugoročna projekcija troškova mirovina naglašava se aktuarska narav tog izračuna, koji u konačnici obavlja Eurostat na godišnjoj osnovi.

XI.

Sud je u okviru revizije obavio evaluaciju aktuarskih pretpostavki, kao i vrednovanja rezervacija za mirovine koje se temelji na tim pretpostavkama. Provjerom su obuhvaćeni brojčani podatci, aktuarski parametri, izračun rezervacija, kao i prikaz u konsolidiranoj bilanci i bilješkama uz konsolidirane financijske izvještaje. Revizijom fer vrijednosti tih rezervacija koju je Sud proveo otkrivena je određena nepotpunost i netočnost povezane primarne baze podataka, no to nema značajan učinak na konsolidiranu računovodstvenu dokumentaciju EU-a. Prema informacijama objavljenima u bilješki 2.9. uz konsolidirane financijske izvještaje Komisija će poduzeti daljnje korake kako bi unaprijedila procese koje je primjenjuje pri izračunu obveza za davanja za zaposlenike, koje će Sud nastaviti preispitivati.

XII.

Prema procjeni Komisije nastali prihvatljivi izdatci koje je potrebno nadoknaditi korisnicima, a koji još nisu prijavljeni, iznosili su na kraju 2016. godine 102 milijarde eura (kraj 2015.: 106 milijardi eura). Komisija je te rashode evidentirala kao obračunane izdatke.

XIII.

Sud je ispitao metodologije i kontrolne sustave koji se primjenjuju pri izradi procjena na kraju godine u najvećim glavnim upravama. Sud je sastavio uzorke računa i isplata pretfinanciranja te proveo reviziju tih elemenata kako bi obradio pitanje rizika od pogrešnog prikazivanja obračuna. Sud je od računovodstvenih službi Komisije zatražio dodatno pojašnjenje općih metoda koje su se primjenjivale, a posebno nove metode koja se primjenjuje u programskom razdoblju 2014.–2020. u području kohezije.

XIV.

Na temelju obavljene revizije Sud može zaključiti da konsolidirana bilanca vjerno prikazuje procjenu ukupnog iznosa obračunanih troškova za najveće glavne uprave. Međutim, u nekim manjim glavnim uprava Sud je utvrdio sustavne nedostatke u vezi s knjiženjima na kraju godine. Komisija je u vezi s time izradila akcijski plan.

XV.

Dio financijskih sredstava koje Komisija isplati kao predujam tijela država članica prenose u financijske instrumente u obliku zajmova, vlasničkih instrumenata ili jamstava.

XVI.

U sklopu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2007.–2013. pravom EU-a nije bilo propisano da tijela država članica u svrhu pripreme računovodstvene dokumentacije sastavljaju periodična izvješća o iznosima koji su uloženi u te instrumente. Komisija je stoga, na temelju najnovijeg dostupnog izvješća (u ovom slučaju, s kraja 2015. godine), procijenila u kojoj su mjeri ti predujmovi iskorišteni, pod pretpostavkom da će se sredstva iskoristiti u cijelosti i ravnomjerno tijekom operativnog razdoblja (prvotno do 31. prosinca 2015., no taj je rok kasnije produžen do 31. ožujka 2017.). Sud napominje da, iako je njegovo stajalište da je uporaba financijskih instrumenata 2016. godine bila izvan razdoblja prihvatljivosti (vidjeti poglavlje 6., odlomke 6.20. i 6.21.), Komisija nema namjeru osigurati povrat tih sredstava. Stoga se u prikazu u bilanci i bilješki 2.5. uz konsolidirane financijske izvještaje odražava navedeno stajalište Komisije.

XVII.

U sklopu VFO-a za razdoblje 2014.–2020. tijela država članica moraju u svakom zahtjevu za povrat troškova pružiti informacije o predujmovima koji su preneseni u financijske instrumente i njihovim isplatama krajnjim korisnicima. Na temelju tih informacija izračunava se procijenjeni iznos koji se priznaje u računovodstvenoj dokumentaciji za razdoblje od datuma na koji je primljen zadnji zahtjev za povrat troškova do kraja godine.

XVIII.

Sud je ispitao postupak koji je uspostavljen u svrhu priznavanja povezanih pretfinanciranja i smatra da bilanca vjerno prikazuje predmetni iznos.

XIX.

Uprava je odgovorna za ostale informacije. Ostale informacije obuhvaćaju Raspravu o financijskom izvještaju i njegovu analizu, ali ne uključuju konsolidiranu računovodstvenu dokumentaciju ili revizijsko izvješće o toj dokumentaciji. Mišljenjem Suda o konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji nisu obuhvaćene ostale informacije te Sud ne donosi nikakav zaključak o jamstvu u pogledu tih informacija. U kontekstu revizije konsolidirane računovodstvene dokumentacije odgovornost je Suda pročitati ostale informacije i pri tome razmotriti jesu li te ostale informacije značajno neusklađene s konsolidiranom računovodstvenom dokumentacijom ili saznanjima do kojih je Sud došao tijekom revizije, odnosno čine li se one na bilo koji drugi način pogrešno prikazanima. Ako Sud na temelju obavljene revizije zaključi da je došlo do značajnog pogrešnog prikazivanja takvih ostalih informacija, dužan je izvijestiti o toj činjenici. U tom pogledu nije zabilježeno ništa o čemu bi Sud izvijestio.

XX.

U skladu s člancima 310. i 325. UFEU-a i Financijskom uredbom uprava je odgovorna za pripremu i prikazivanje konsolidirane računovodstvene dokumentacije Europske unije na temelju međunarodno prihvaćenih računovodstvenih standarda za javni sektor te za zakonitost i pravilnost povezanih transakcija. Ta odgovornost uključuje oblikovanje, uspostavu i provedbu unutarnje kontrole koja je važna za pripremu i prikazivanje financijskih izvještaja u kojima nema značajnog pogrešnog prikazivanja zbog prijevare ili pogreške. Odgovornost je uprave ujedno zajamčiti da su aktivnosti, financijske transakcije i informacije prikazane u financijskim izvještajima u skladu s propisima tijela koja njima upravljaju. Komisija snosi krajnju odgovornost za zakonitost i pravilnost transakcija povezanih s računovodstvenom dokumentacijom Europske unije (članak 317. UFEU-a).

XXI.

U pripremi konsolidirane računovodstvene dokumentacije odgovornost je uprave procijeniti mogućnost EU-a da nastavi s trajnim poslovanjem te po potrebi objavljivati informacije o pitanjima u vezi s trajnošću poslovanja i služiti se računovodstvenim načelom trajnosti poslovanja, osim u slučajevima u kojima uprava namjerava likvidirati predmetni subjekt ili prestati s poslovanjem, ili je prestanak poslovanja jedina realna mogućnost.

XXII.

Komisija je odgovorna za nadgledanje procesa financijskog izvještavanja EU-a.

XXIII.

Ciljevi su Suda dobiti razumno jamstvo o tome ima li u konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji Europske unije značajnog pogrešnog prikazivanja i jesu li povezane transakcije zakonite i pravilne te, na temelju provedene revizije, podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija. Razumno jamstvo visoka je razina jamstva, ali nije garancija da će se revizijom otkriti značajno pogrešno prikazivanje ili neusklađenost u svim slučajevima u kojima oni postoje. Njihov uzrok mogu biti prijevara ili pogreška te se smatraju značajnima ako bi, pojedinačno ili skupno, bilo razumno očekivati da bi mogli utjecati na ekonomske odluke koje korisnici konsolidirane računovodstvene dokumentacije donose na temelju njezina sadržaja.

XXIV.

Kad je riječ o prihodima, pri ispitivanju vlastitih sredstava od poreza na dodanu vrijednost i bruto nacionalnog dohotka Sud polazi od relevantnih makroekonomskih agregata na temelju kojih se ta sredstva izračunavaju te procjenjuje sustave Komisije za njihovu obradu do primitka doprinosa država članica i njihova evidentiranja u konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji. Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima, Sud ispituje računovodstvenu dokumentaciju carinskih službi i analizira tok carinskih pristojbi dok Komisija ne primi predmetne iznose i dok ih ne evidentira u računovodstvenoj dokumentaciji.

XXV.

Kad je riječ o rashodima, Sud ispituje platne transakcije u trenutku nastanka, evidentiranja i prihvaćanja rashoda. Tim su ispitivanjem obuhvaćene sve kategorije plaćanja (uključujući plaćanja za kupnju imovine) u trenutku njihova izvršenja, osim predujmova. Isplate predujmova ispituju se u trenutku u kojem primatelj sredstava dostavi potvrdu o njihovoj pravilnoj uporabi te u kojem institucija ili tijelo prihvati tu potvrdu i obračuna predujam, iste godine ili kasnije.

XXVI.

U skladu s međunarodnim revizijskim standardima i međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija Sud u okviru revizije primjenjuje stručnu prosudbu i zadržava profesionalni skepticizam tijekom čitavog trajanja revizije. Sud također:

XXVII.

Sud obavještava upravu o, među ostalim, planiranom opsegu i vremenskom okviru revizije i važnim revizijskim nalazima, uključujući sve bitne nedostatke u unutarnjoj kontroli koje je utvrdio tijekom revizije.

XXVIII.

Kad je riječ o pitanjima o kojima je Sud obavijestio Komisiju i druge subjekte obuhvaćene revizijom, Sud utvrđuje ona pitanja koja su najvažnija za reviziju konsolidirane računovodstvene dokumentacije za tekuće razdoblje i koja se stoga smatraju ključnim revizijskim pitanjima. Sud ta pitanja opisuje u svojem revizijskom izvješću, osim ako zakonima ili propisima nije dopušteno javno objavljivanje informacija o tom pitanju ili ako, u iznimno rijetkim slučajevima, Sud utvrdi da određeno pitanje ne bi trebalo objaviti u izvješću jer je razumno očekivati da će nepovoljne posljedice takvog objavljivanja biti veće od koristi za javni interes.