OBRAZLOŽENJE

1. KONTEKST PRIJEDLOGA

• Razlozi i ciljevi prijedloga

EU treba snažnija tržišta kapitala kako bi se promicala ulaganja, poduzećima omogućili novi izvori financiranja, kućanstvima ponudile bolje mogućnosti i ojačala ekonomska i monetarna unija. Komisija je posvećena pripremi svih preostalih sastavnica tako da izgradnja unije tržišta kapitala završi do 2019 1 .

Investicijska društva pružaju različite usluge kojima se ulagateljima omogućuje pristup tržištima vrijednosnih papira i izvedenica (investicijsko savjetovanje, upravljanje portfeljem, brokerske usluge, izvršavanje naloga itd.). Investicijska društva i njihove usluge vrlo su važni elementi učinkovite unije tržišta kapitala. Važni su i radi što jednostavnijeg protoka štednje i ulaganja u cijelom EU-u jer su razne usluge potpora učinkovitijoj alokaciji kapitala i upravljanju rizicima.

Investicijska društva posluju u svim državama članicama. Prema podacima Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) krajem 2015. u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) 2 poslovalo je 6 051 investicijskih društava. Neka od njih imaju ograničenu ponudu usluga uglavnom za građanstvo, a druga nude brojne usluge za građanstvo, profesionalnim ulagateljima i korporativnim klijentima.

Prema EBA-inim informacijama poslovanje oko 85 % investicijskih društava u EGP-u ograničeno je na:

·investicijsko savjetovanje,

·zaprimanje i prijenos naloga,

·upravljanje portfeljima i

·izvršavanje naloga.

Ujedinjena je Kraljevina važno središte tržišta kapitala i investicijskih aktivnosti i tamo je sjedište većine, otprilike polovine, investicijskih društava iz EGP-a, a nešto ih je manje u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Investicijska društva iz EGP-a većinom su mala i srednja poduzeća. EBA procjenjuje da otprilike osam investicijskih društava, koja su pretežno koncentrirana u UK-u, kontrolira oko 80 % imovine svih investicijskih društava u EGP-u.

Stoga je Komisija u svojoj Komunikaciji o preispitivanju akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja 3 kao jednu od novih prioritetnih mjera za jačanje tržišta kapitala i izgradnju unije tržišta kapitala najavila da će predložiti djelotvorniji bonitetni i nadzorni okvir za investicijska društva, prilagođen veličini i naravi investicijskih društava, kojim bi se potaknulo tržišno natjecanje i ulagateljima omogućio bolji pristup novim mogućnostima i bolje upravljanje njihovim rizicima. S obzirom na to da ključnu ulogu u tom području još uvijek imaju investicijska društva u Ujedinjenoj Kraljevini njezina odluka o napuštanju EU-a dodatno naglašava da je potrebno doraditi regulatornu strukturu u EU-u skladu s tom promjenom.

Prijedlozi iz ove Uredbe i prateće Direktive („prijedlozi”) uvršteni su u Program rada Komisije za 2017. u okviru REFIT-a. Tim se prijedlozima želi osigurati da se na investicijska društva primjenjuju kapitalni zahtjevi, zahtjevi za likvidnost i drugi ključni bonitetni zahtjevi i odgovarajući nadzorni mehanizmi prilagođeni njihovom poslovanju i dovoljno strogi da se na bonitetno prihvatljiv način obuhvate rizici investicijskih društava radi zaštite stabilnosti financijskih tržišta EU-a. Prijedlozi se temelje na preispitivanju propisanom člankom 493. stavkom 2., člankom 498. stavkom 2., člankom 508. stavkom 2. i člankom 508. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 (Uredba o kapitalnim zahtjevima ili CRR) 4 koja zajedno s Direktivom 2013/36/EU (Direktiva o kapitalnim zahtjevima IV ili CRD IV) 5 čini postojeći bonitetni okvir za investicijska društva. Pri usuglašavanju tih tekstova suzakonodavci su odlučili da bi okvir za investicijska društva trebalo revidirati jer se njegova pravila uglavnom odnose na kreditne institucije.

Za razliku od kreditnih institucija investicijska društva ne primaju depozite i ne daju zajmove pa su stoga znatno manje izložena kreditnom riziku i riziku iznenadnog povlačenja depozita. Njihove se usluge odnose na financijske instrumente koji, za razliku od depozita, nisu plativi po nominalnoj vrijednosti, nego variraju ovisno o tržišnim kretanjima. Ta su društva međutim konkurenti kreditnim institucijama u pružanju investicijskih usluga, koje kreditne institucije mogu svojim klijentima pružati na temelju svojeg odobrenja za pružanje bankovnih usluga. Stoga su kreditne institucije i investicijska društva dvije kvalitativno različite vrste institucija s različitim primarnim karakteristikama poslovnih modela, ali su neke usluge koje mogu pružati donekle slične.

Bonitetna pravila EU-a primjenjuju se na kreditne institucije i na investicijska društva od 1993., kada je stupio na snagu prvi okvir EU-a kojim su bile uređene djelatnosti investicijskih društava. Taj je okvir zamijenjen Direktivom o tržištima financijskih instrumenata (MiFID) 6 , a od siječnja 2018. direktivom MiFID II odnosno Uredbom MiFIR 7 , i njime se utvrđuju uvjeti za izdavanje odobrenja za rad i zahtjevi o organizaciji i poslovanju na temelju kojih se ulagateljima mogu pružati investicijske usluge, te drugi zahtjevi kojima se uređuje uredno funkcioniranje financijskih tržišta.

Bonitetni okvir za investicijska društva iz direktiva CRR/CRD IV funkcionira zajedno s Uredbom MiFID. U pravilu, svrha je bonitetnih zahtjeva za financijske institucije i. zajamčiti da institucije imaju dovoljno sredstava za očuvanje financijske održivosti i pružanje usluga u gospodarskim ciklusima; ili ii. omogućiti urednu likvidaciju bez prekomjerne gospodarske štete za njihove klijente ili stabilnost tržišta na kojima posluju. Stoga bi zahtjevi trebali odražavati rizike s kojima se različite financijske institucije suočavaju ili koje same predstavljaju, trebali bi biti proporcionalni vjerojatnosti rizika i trebali bi općenito uspostaviti ravnotežu između namjere da se osigura sigurnost i stabilnost različitih financijskih institucija i izbjegnu prekomjerni troškovi koji bi mogli biti prepreka njihovom održivom poslovanju.

Na sistemska investicijska društva, od kojih se neka smatraju globalnim, ili na ostale sistemski važne institucije u skladu s člankom 131. Direktive CRD IV ipak bi se trebao primjenjivati okvir iz direktiva CRR/CRD IV, uključujući izmjene koje je Komisija predložila 23. studenoga 2016. 8 a u skladu s revidiranim pristupom za njihovo utvrđivanje koji je naveden u prijedlozima. Razlog tomu je činjenica da za ta društva na jedinstvenom tržištu u pravilu nastaju rizici znatnih razmjera, koje ona osiguravaju. Zbog svojih su djelatnosti izložena kreditnom riziku, uglavnom u obliku kreditnog rizika druge ugovorne strane, te tržišnom riziku zbog pozicija koje preuzimaju za vlastiti račun, bilo u ime svojih klijenata bilo u svoje ime. Stoga ta društva zbog svoje veličine i međusobne povezanosti predstavljaju veći rizik za financijsku stabilnosti. Zbog tih rizika i da bi se osigurali jednaki uvjeti za sve takva bi sistemska investicijska društva trebalo smatrati kreditnim institucijama.

Kako je najavljeno u Komisijinoj Komunikaciji iz rujna 2017. o preispitivanju europskih nadzornih tijela 9 , to bi isto tako značilo, među ostalim, da njihovo poslovanje u državama članicama koje su dio bankarske unije podliježe izravnom nadzoru Europske središnje banke (ESB) u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Za sada su ta društva uglavnom koncentrirana u UK-u, no razmatraju se planovi za premještanje dijelova njihova poslovanja na područje 27 država članica EU-a, a posebno u države članice koje su dio bankarske unije. Premda je time obuhvaćena tek nekolicina društava, njihov je udio u ukupnoj imovini i opsegu poslovanja svih investicijskih društava u EU-u ipak znatan.

Puno je veći problem za ostala investicijska društva činjenica da su u središtu postojećeg bonitetnog okvira kreditne institucije i rizici s kojima se one suočavaju ili koji proizlaze iz njihova poslovanja. Usluge koje ta društva pružaju i rizici koji zbog njih mogu nastati uglavnom nisu izričito obuhvaćeni postojećim pravilima. Kad je riječ o osam investicijskih usluga koje investicijska društva na temelju MiFID-a 10 mogu obavljati, u okviru CRR-a samo su za i. trgovanje za vlastiti račun; i ii. provedbu ponude odnosno prodaju instrumenata uz obvezu otkupa utvrđeni jasni odgovarajući zahtjevi. U slučaju ostalih investicijskih usluga (zaprimanje i prijenos naloga, izvršavanje naloga, upravljanje portfeljem, investicijsko savjetovanje, prodaja financijskih instrumenata bez obveze otkupa, upravljanje multilateralnom trgovinskom platformom) takvi zahtjevi ne postoje te su zbog toga rizici koji su s njima povezani samo okvirno obuhvaćeni. Iako su u nekim slučajevima ograničeni, rizici svojstveni tim djelatnostima kojima su izložena društva, a slijedom toga i klijenti društva i šira tržišta na kojima ona posluju, nisu stoga ciljano obuhvaćeni.

Zbog toga se javljaju tri glavna problema koja su predmet procjene u radnom dokumentu službi Komisije uz prijedloge.

Prvo, okvir je za brojna društva općenito uzrok znatne regulatorne složenosti, iako je zbog izuzeća donekle primjeren različitim vrstama poslovnih profila investicijskih društava. Drugo, njegovi detaljni zahtjevi i izuzeća neprecizna su i na rizike neosjetljiva zamjena za stvarne rizike koji nastaju zbog investicijskih društava i proizlaze iz njihova poslovanja i razlikuju se od rizika povezanih s bankama. Treće, zbog složenosti okvira i nedostatne osjetljivosti na rizike provedba tog okvira u državama članicama uzrokuje rascjepkanost sveukupnog regulatornog okruženja za investicijska društva, što otvara prostor štetnoj regulatornoj arbitraži, i moglo bi ugroziti integritet i funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

Prijedlozima se nastoje riješiti problemi postojećeg okvira i istovremeno investicijskim društvima, kad god je to moguće, olakšati osnivanje i obavljanje djelatnosti. Konkretno, utvrđuje se bonitetni okvir koji je bolje prilagođen njihovim poslovnim modelima. Prijedlozi sadržavaju odgovarajuće i rizicima primjerenije zahtjeve za investicijska društva kojima se bolje obuhvaćaju stvarni rizici koji nastaju zbog tih društava i proizlaze iz različitih vrsta poslovnih modela. Naposljetku, prijedlozi su jednostavniji regulatorni alati za učinkovit bonitetni nadzor.

Kako je propisano člancima CRR-a, preispitivanje bonitetnog okvira za investicijska društva provedeno je u savjetovanju s EBA-om, Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i nacionalnim nadležnim tijelima koja su zastupljena u tim europskim nadzornim tijelima. Nakon prvog Komisijina poziva na savjetovanje u prosincu 2014. EBA je objavila svoje prvo izvješće o postojećem bonitetnom okviru za investicijska društva i u prosincu 2015. zatražila izmjene postojećeg pristupa za sva investicijska društva, osim za najveća i najsistemskija investicijska društva 11 . Nakon Komisijina drugog poziva na savjetovanje objavljenog u lipnju 2016. EBA je za potrebe savjetovanja u studenome 2016. objavila dokument za raspravu o eventualnom novom bonitetnom režimu koji bi se primjenjivao na veliku većinu investicijskih društava 12 . Uzevši u obzir povratne informacije i dodatne podatke koje je zajednički s nacionalnim nadležnim tijelima prikupila od investicijskih društava EBA je u rujnu 2017. objavila svoje završne preporuke 13 . Prijedlozi se u svim ključnim aspektima temelje na tim preporukama, osim u pogledu utvrđivanja sistemskih investicijskih društava, a razlozi za tu iznimku navode se u pratećem radnom dokumentu službi Komisije i sažimaju u odjeljku u nastavku pod nazivom „Procjena učinka”.

• Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Ovim se prijedlogom nadopunjuje postojeći postupak preispitivanja režima za kreditne institucije iz CRR-a/CRD-a IV koji je pokrenut nakon što je Komisija 23. studenoga 2016. donijela prijedloge kojima se svim nesistemskim investicijskim društvima omogućilo da odustanu od primjene revidiranih odredbi o režimu 14 . Ta je mogućnost uvedena u znak potvrde činjenice da se pri sastavljanju tih revidiranih odredbi nije uzela u obzir većina investicijskih društava te da bi njihovom primjenom pravila postala još složenija. Tada je već bilo u tijeku preispitivanje bonitetnog režima za većinu investicijskih društava, koji se predstavlja i u ovom prijedlogu, te se smatralo da bi se prije očekivane primjene novog režima na ta društava kratkoročno i neproporcionalno primjenjivao još složeniji režim . Stoga se ovim Prijedlogom uspostavlja novi režim za većinu investicijskih društava tako što se na njih više uopće ne primjenjuje okvir iz CRR-a/CRD-a IV, pri čemu samo sistemska investicijska društva ostaju obuhvaćena područjem primjene tog okvira, uključujući njegove revidirane odredbe, u skladu s revidiranim pristupom za njihovo utvrđivanje koji je iznesen u ovom Prijedlogu.

Prijedlog je u skladu i s MiFID-om i MiFID-om II/MiFIR-om. Uspostavljaju se bonitetni zahtjevi prilagođeni načinu poslovanja investicijskih društava i njihovim rizicima i pojašnjava se kada se i zašto ti zahtjevi primjenjuju. Takvim se prijedlogom rješavaju određeni slučajevi proizvoljne primjene bonitetnih zahtjeva u postojećem okviru koji se pojavljuju jer se zahtjevi prije svega utvrđuju u vezi s investicijskim uslugama navedenim u MiFID-u umjesto u vezi sa stvarnim rizicima koji nastaju ovisno o vrsti i opsegu poslovanja investicijskih društava.

MiFID II i MiFIR doneseni su nakon financijske krize i obuhvaćaju tržišta vrijednosnih papira, posrednike u ulaganjima i mjesta trgovanja. Novi okvir osnažuje i zamjenjuje postojeći okvir MiFID I. U okviru revizije bonitetnog okvira za investicijska društva potrebno je osigurati i to da društva iz trećih zemalja koja pružaju prekogranične usluge u EU-u ne uživaju povoljniji tretman od društava iz EU-a u smislu bonitetnih, poreznih i nadzornih zahtjeva. Ovim se prijedlogom uvode ciljane promjene postojećeg režima za utvrđivanje istovrijednosti za društva iz trećih zemalja na temelju članaka 46. i 47. MiFIR-a kako bi se zadržali jednaki uvjeti za društva iz EU-a i društva iz trećih zemalja.

• Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Investicijska društva imaju važnu ulogu u olakšavanju ulaganja u cijelom EU-u. Stoga je preispitivanje i dio Komisijinih inicijativa kojima se nastoji osigurati snažno i pravedno jedinstveno tržište s financijskim sustavom i unijom tržišta kapitala koji dobro funkcioniraju, kako bi se pokrenula ulaganja, potaknuo rast i otvaranje radnih mjesta 15 . Prikladniji bonitetni i nadzorni okvir s nižim troškovima usklađenja za investicijska društva trebao bi pridonijeti i. poboljšanju ukupnih uvjeta za poduzeća; ii. poticanju ulaska na tržište i tržišnog natjecanja; i iii. boljem pristupu novim mogućnostima za ulagatelje i boljim načinima za upravljanje njihovim rizicima.

I revidirani pristup za utvrđivanje sistemskih investicijskih društava koja bi trebala i dalje biti obuhvaćena okvirom iz CRR-a/CRD-a IV u skladu je s ciljem da se izbjegnu nedostaci u funkcioniranju bankarske unije. Nedavne strukturne promjene na tržištu upućuju na to da bankarske grupacije iz trećih zemalja imaju sve složenije strukture u EU-u i da posluju preko subjekata koji nisu obuhvaćeni nadzorom ESB-a u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Kako je objašnjeno u Komunikaciji Komisije iz listopada 2017. o dovršetku bankarske unije 16 , time što se osigurava da sistemska investicijska društva ostanu obuhvaćena CRR-om / CRD-om IV u skladu s pristupom njihovom utvrđivanju iz ovog prijedloga ona podliježu bonitetnom nadzoru koji provode nadzorna tijela za bankarstvo, a njihovo poslovanje u državama članicama koje su dio bankarske unije podliježe bonitetnom nadzoru ESB-a.

2. PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

• Pravna osnova

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) europskim se institucijama dodjeljuje nadležnost za utvrđivanje odgovarajućih odredbi kojima je cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta (članak 114. UFEU-a). To uključuje zakonodavstvo o bonitetnim pravilima i ostalim pravilima za pružatelje financijskih usluga, a u ovom je slučaju riječ o pružanju investicijskih usluga. Budući da se odnose na investicijska društva odredbama ovog prijedloga Uredbe zamjenjuju se odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se isto tako temelje na članku 114. UFEU-a.

• Supsidijarnost

Prijedlogom se revidiraju i pojednostavnjuju postojeća pravila EU-a kojima se uređuje bonitetni tretman investicijskih društava kako bi se i. bolje obuhvatili i rješavali rizici koji proizlaze iz njihovih poslovnih modela; ii. postigli ravnopravniji uvjeti poslovanja među društvima; i iii. poboljšala nadzorna konvergencija. Kako bi se to postiglo, postojeći okvir EU-a trebalo bi zamijeniti novim, umjesto da se te mogućnosti prepuste regulatornim okvirima u državama članicama. Razlog tomu je činjenica da investicijska društva kojima je izdano odobrenje za rad na temelju MiFID-a danas redovito svoje usluge pružaju klijentima koji se nalaze izvan EU-a. Zasebne i nepovezane promjene pravila u državama članicama mogle bi uzrokovati narušavanje tržišnog natjecanja i diskriminirajuće postupanje, a time i do rascjepkanosti jedinstvenog tržišta. Tako bi se mogao povećati broj slučajeva štetne regulatorne arbitraže što bi, u slučaju problema, moglo utjecati na financijsku stabilnost i zaštitu ulagatelja u ostalim državama članicama. To bi moglo poremetiti i opseg i vrstu investicijskih usluga dostupnih u nekoj državi članici, što bi moglo naštetiti ukupnoj učinkovitosti tržišta i mogućnosti odabira za ulagatelje. Revidiranim pravilima trebale bi se izbjeći nepravedne regulatorne razlike i osigurati jednaki uvjeti za sva društva koja imaju odobrenje za rad i posluju na jedinstvenom tržištu.

• Proporcionalnost

Kao dio izvršenja Programa za primjerenost i učinkovitost propisa glavni je cilj učiniti novi okvir prikladnijim, relevantnijim i proporcionalnijim od postojećeg okvira za investicijska društva. U skladu s time ovim se Prijedlogom ostvaruje prava ravnoteža između osiguravanja toga da su zahtjevi istovremeno:

·sveobuhvatni i dovoljno strogi da se njima na bonitetno prihvatljiv način obuhvate rizici investicijskih društava i

·dovoljno fleksibilni da odgovaraju različitim vrstama poslovnih modela, a da se njihovom primjenom ne stvaraju prepreke njihovom komercijalno održivom poslovanju.

Kako bi se postigla ta ravnoteža, u Prijedlogu se vodi računa o što nižim troškovima režima, u smislu troškova kapitalnih zahtjeva i povezanih troškova usklađenja i administrativnih troškova, koji nastaju zbog upravljanja osobljem i sustavima potrebnog za provedbu novih zahtjeva i podnošenja izvješća o usklađenosti.

Kako je objašnjeno u popratnom radnom dokumentu službi Komisije, očekuje se da će se ti povezani troškovi kontinuirano smanjivati premda bi se na početku mogli pojaviti neki novi jednokratni troškovi. Kad je riječ o kapitalu, preispitivanje se temeljilo na široj politici koja utječe na prethodno navedeno kojom se općenito nastoji osigurati da se kapitalni zahtjevi za investicijska društva, u cijelom EU previše ne povećaju. Zbog toga za neke vrste društava nastaju različite posljedice na distribuciju, koje se umanjuju odredbama Prijedloga kojima se mjere s najvećim učincima uvode postupno i utvrđuje se njihova gornja granica.

• Odabir instrumenta

Odabrana je uredba jer njezine odredbe zamjenjuju odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se odnose na investicijska društva. Tako se postiže izravni pravni učinak istovjetan postojećim pravilima, pri čemu se osigurava da se ciljevi Prijedloga dosljedno ostvaruju u cijelom EU-u i tako pridonosi većoj sigurnosti i jednakim uvjetima za društva.

3. REZULTATI EX-POST PROCJENA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

• Ex-post procjena postojećeg zakonodavstva

U popratnom radnom dokumentu službi Komisije sažeto se prikazuje procjena postojećeg okvira iz CRR-a/CRD-a IV koja se posebno temelji na analizi koju su u svojem izvješću iz 2015. proveli EBA i ESMA 17 te na usporednom radu i analizi službi Komisije.

U procjeni se zaključuje da se postojećim pravilima koja se temelje na međunarodnim regulatornim standardima za velike bankarske grupacije i usmjerena su na rizike banaka, samo djelomično postižu njihovi ciljevi u smislu i. osiguravanja dovoljne količine kapitala za pokriće rizika većine investicijskih društava; ii. nadzora troškova usklađenja; iii. postizanja jednakih uvjeta u cijelom EU-u; i iv. osiguravanja djelotvornog bonitetnog nadzora. Smatra se da u tom pogledu mnoge njegove odredbe nisu djelotvorne ni učinkovite. Iznimka su velika i sistemska investicijska društva koja zbog svoje veličine, profila rizičnosti i međusobne povezanosti s ostalim sudionicima na financijskim tržištima postaju nalik bankama.

Kad je riječ o ostalom, procjenom statusa quo utvrđeno je da uzrokuje: i. prekomjernu složenost i neproporcionalno opterećenje zbog usklađivanja, posebno za brojna mala i srednja društva; ii. neprimjereni bonitetni parametri i zahtjevi neosjetljivi su na rizike i njima se rizici investicijskih društava ne mogu točno obuhvatiti; i iii. slučajevi različite provedbe pravila na nacionalnoj razini te rascjepkano regulatorno okruženje u cijelom EU-u.

• Savjetovanja s dionicima

Tijekom postupka preispitivanja nekoliko su puta održana savjetovanja s dionicima. Kad je riječ o ključnim etapama, nakon prvog poziva Komisije na savjetovanje u prosincu 2014. EBA je u prosincu 2015. objavila izvješće o postojećem bonitetnom okviru za investicijska društva i prijedloge izmjena. To je opsežna i javno dostupna analiza statusa quo s podacima o brojkama i vrstama investicijskih društava u državama članicama. Tom je analizom obuhvat preispitivanja proširen na dionike na koje pravila možda izravno ne utječu , ali je to bio poticaj za njihovo sudjelovanje u kasnijoj raspravi.

EBA je 4. studenoga 2016. za potrebe savjetovanja objavila dokument za raspravu o potencijalnom novom bonitetnom režimu za investicijska društva. Tijekom tri mjeseca bilo je moguće dati primjedbe na dokument. EBA je 3. srpnja 2017. objavila nacrt svojih preporuka i pozvala dionike na očitovanje. Njezin se rad temeljio i na detaljnim podacima o investicijskim društvima, koje su za EBA-u prikupljala nacionalna nadležna tijela u dva navrata, 2016. i 2017.

S obzirom na iscrpno javno savjetovanje i podatke koje je EBA prikupila Komisija je smatrala da istovremeno savjetovanje sa širom javnošću nije potrebno. Umjesto toga, službe Komisije savjetovale su se s dionicima ciljano kako bi prikupile još više mišljenja o glavnim elementima preispitivanja. To je uključivalo:

·okrugli stol održan 27. siječnja 2017. na temu EBA-ina nacrta prijedloga budućeg režima na kojemu su sudjelovali dionici iz sektora (investicijska društva, ulagatelji, odvjetnički uredi, savjetnici),

·radionicu o troškovima postojećeg režima koja je održana 30. svibnja 2017. i

·radionicu o EBA-inu nacrtu završnih preporuka koja je održana 17. srpnja 2017.

O preispitivanju se raspravljalo s državama članicama u okviru Odbora za financijske usluge u ožujku i listopadu 2017. te Stručne skupine za bankarstvo, plaćanja i osiguranja u lipnju i rujnu 2017. Uzeta su u obzir i mišljenja dionika o početnoj procjeni učinka koju je pripremila Komisija i objavila u ožujku 2017. 18 . Konačno, Komisija je razmotrila i mišljenja koja je prethodno primila u postupku sveobuhvatnog poziva na dostavu očitovanja o učinkovitosti, dosljednosti i povezanosti cjelokupnog regulatornog okvira EU-a za financijske usluge, tijekom kojeg je nekoliko ispitanika uputilo na različita pitanja bitna za preispitivanje 19 .

U investicijskim društvima primjenjuju se različiti poslovni modeli i njihova se mišljenja odnose na aspekte prijedloga koji su za njih specifični, zbog čega je otežana horizontalna usporedba relativne važnosti stavova dionika. Međutim, općenito govoreći, velika većina dionika pozdravlja prilagođeni bonitetni okvir koji bolje primjereniji njihovim poslovnim modelima. Naglašavaju da je njihova sistemska važnost ograničena te da bi se kapitalnim zahtjevima prije svega trebala omogućiti njihova uredna likvidacija. Kad je riječ o posebnim zahtjevima koji se primjenjuju na njihov konkretni poslovni model, investicijska društva koja pružaju samo agencijske usluge i ne izvršavaju transakcije s financijskim instrumentima iz vlastite bilance u pravilu kritiziraju prijedloge o linearnom povezivanju kapitalnih zahtjeva s veličinom portfelja klijenta kojim upravljaju. Premda se brojna društva koja trguju za vlastiti račun slažu da postojeći okvir kojim se obuhvaćaju tržišni rizici zaslužuje određenu pohvalu u dijelu koji se odnosi na rizike koji nastaju zbog njih i proizlaze iz njihova poslovanja, ostala društva za trgovanje napominju da se njime preuveličavaju rizici od metoda i proizvoda kojima trguju. Ta su mišljenja uzeta u obzir pri podešavanju predloženih parametara za nove rizike (K-faktori – vidjeti u nastavku) i utvrđivanju mogućnosti postupnog uvođenja i ograničenja viših zahtjeva.

• Prikupljanje i primjena stručnih znanja

Preispitivanje je provedeno na temelju sveobuhvatnog savjeta koji je dala EBA uz savjetovanje s ESMA-om u skladu sa zahtjevima iz relevantnih članaka Uredbe (EU) br. 575/2013 koji čine pravnu osnovu za preispitivanje (posebno članak 508. stavci 2. i 3.). Javno su objavljeni sljedeći glavni dokumenti EBA-e:

·izvješće iz prosinca 2015. u kojem se navode opsežna procjena statusa quo i početne preporuke za izmjene,

·dokument za raspravu iz studenoga 2016. koji je objavljen radi savjetovanja o glavnim crtama mogućeg novog režima i

·završno izvješće iz rujna 2017. s detaljnim preporukama.

Precizno podešavanje preporuka o novim kapitalnim zahtjevima potkrijepljeno je prikupljenim detaljnim podacima o investicijskim društvima. U ime EBA-e nacionalna nadležna tijela prikupljala su podatke dva puta, 2016. i 2017. Komisije je bila uključena u cijeli postupak i rasprave o prednostima i nedostacima detaljnih preporuka o politici.

• Procjena učinka

U skladu s Paketom instrumenata za bolju regulativu (instrument br. 9) Komisijina procjena učinka nije potrebna kad god je nekoj agenciji EU-a povjerena zadaća izrade politike i povezane analize ako se u prijedlogu Komisije previše ne odstupa od preporuka agencije te ako službe Komisije smatraju da je njezina procjena dovoljno kvalitetna.

Premda je Odbor za nadzor regulative pregledao nacrt procjene učinka te inicijative, smatralo se da je radni dokument službi Komisije prikladniji s obzirom na to da se posebna zadaća preispitivanja temelji na savjetu europskih nadzornih tijela i savjetovanja s njihovim dionicima te na tehničkom radu. Stoga je svrha radnog dokumenta službi Komisije priloženog prijedlozima objasniti savjet europskih nadzornih tijela, uključujući rezultate njihove analize i savjetovanja i pritom iznijeti mišljenja službi Komisije o njegovim zaključcima radi usmjeravanja Komisijina postupka odlučivanja.

EBA procjenjuje da bi se zbog njezina savjeta kapitalni zahtjevi ukupno i za sva nesistemska investicijska društva u EU-u povećali za 10 % u odnosu na sadašnje zahtjeve iz stupa 1., a smanjili za 16 % u odnosu na ukupne zahtjeve koji se primjenjuju na temelju dodatnih zahtjeva iz stupa 2. Raspodjela tih učinaka među investicijskim društvima ovisila bi o njihovoj veličini, investicijskim uslugama koje pružaju i o tome kako se na njih primjenjuju novi kapitalni zahtjevi. Kako je detaljno objašnjeno u radnom dokumentu službi Komisije koji je priložen prijedlozima, uključujući njegov Prilog II., ukupno povećanje od 10 % za zahtjeve iz stupa I. zbroj je znatno manjih zahtjeva za neka i povećanja većih od 10 % za neka druga društva. EBA smatra da samo nekoliko društava ne bi dostupnim regulatornim kapitalom uspjelo jednostavno ispuniti nove zahtjeve, što uključuje tek nekolicinu investicijskih savjetnika, trgovinskih društava i društava koja nude više usluga. Međutim, ako bi razina povećanja za društva te skupine bila više nego dvostruko veća u odnosu na postojeće zahtjeve, mogla bi se odobriti gornja granica za razdoblje od nekoliko godina.

U zaključku popratnog radnog dokumenta službi Komisije navodi se da se, u usporedbi sa statusom quo, preporuke EBA-e općenito smatraju primjerenim i proporcionalnim načinom za učinkovito i djelotvorno ostvarenje ciljeva preispitivanja. Općenito, savjet EBA-e jasan je i pozitivan korak prema bonitetnom okviru za investicijska društva kojim se osigurava njihovo poslovanje na dobroj financijskoj osnovi i ne umanjuju njihove poslovne mogućnosti. Stoga bi se njime trebali uravnoteženo poduprijeti ciljevi preispitivanja. S jedne strane, time bi se trebalo osigurati da se rizici investicijskih društava za klijente i tržišta rješavaju ciljano, jednako za vrijeme njihova poslovanja i pri njihovoj eventualnoj likvidaciji. S druge strane, time bi se trebalo osigurati da ta društva uistinu pridonesu ulaganjima u cijelom EU-u, što je u skladu s ciljevima unije tržišta kapitala o mobiliziranju štednje i ulaganja radi poticanja rasta i otvaranja radnih mjesta.

Samo se jednim dijelom odstupa od preporuka EBA-e o utvrđivanju sistemskih investicijskih društava. Iako EBA preporučuje da se odluka o tome odgodi kako bi se to pitanje pojasnilo kriterijima koji bi bili sastavni dio tehničkih pravila o provedbi prijedloga, smatra se da je primjerenije to utvrditi u samim prijedlozima kako bi se osigurali jednaki regulatorni uvjeti za kreditne institucije i sistemska investicijska društva. Prijedlozi o tome nisu ograničeni na savjet EBA-e u njezinu mišljenju o preispitivanju investicijskih društava. Međutim, prijedlozi se temelje na mišljenju EBA-e o pitanjima povezanima s odlukom UK-a o napuštanju EU-a 20 .

• Primjerenost propisa i pojednostavnjenje

Kako je objašnjeno u popratnom radnom dokumentu službi Komisije, očekuje se da će se pojednostavnjenjem bonitetnih pravila za veliku većinu investicijskih društava znatno smanjiti njihovo administrativno opterećenje i opterećenje povezano s usklađenjem. Mogli bi se ukloniti razni suvišni regulatorni i izvještajni zahtjevi, što bi omogućilo produktivniju primjenu regulatornog kapitala. Utvrđivanjem kapitalnih i ostalih bonitetnih zahtjeva, uključujući zahtjeve o primicima i upravljanju, koji su proporcionalni investicijskim društvima, ovim se prijedlozima po prvi put umanjuju znatni troškovi koji nastaju za društva zbog zahtjeva koji se u okviru postojećeg režima primjenjuju na banke. Time bi se ukinule komplicirane zadaće povezivanja i usklađivanja poslovnih podataka s neprimjerenim regulatornim okvirom i režimom izvješćivanja.

Očekuje se da će mala i srednja investicijska društva od toga imati najviše koristi 21 . Proporcionalniji i primjereniji bonitetni okvir trebao bi pridonijeti poboljšaju uvjeta njihova poslovanja i ukloniti prepreke ulasku na tržište. Na primjer, pojednostavnjenjem zahtjevnog okvira za izvješćivanje trebali bi se smanjiti administrativno opterećenje i troškovi usklađivanja za mala i srednja poduzeća te inovativna poduzeća koja svoj rast nastoje ostvariti digitalizacijom. Slično tome, izuzimanjem malih i međusobno nepovezanih investicijskih društava iz postojećih pravila o upravljanju i primicima kako su utvrđena postojećim okvirom iz CRD-a IV/CRR-a, na temelju ovih prijedloga mogli bi se smanjiti njihovi administrativni troškovi i troškovi usklađenja. Očekuju se neki jednokratni troškovi prelaska na novi režim jer društva trebaju nadograditi sustave upravljanja rizicima, osuvremeniti odjele za usklađenje te revidirati ugovore s odvjetničkim društvima i drugim pružateljima usluga koji su trenutačno angažirani radi lakšeg usklađenja. Međutim, uštede troškova usklađenja trebale bi biti potpora općim ciljevima unije tržišta jer bi se investicijskim društvima omogućilo sudjelovanje u mobiliziranju štednje ulagatelja radi njezine produktivnije upotrebe.

Kad je riječ o troškovima usklađenja, društva bi trebala ostvariti uštedu od nekoliko desetaka tisuća do stotina tisuća eura, ovisno o njihovoj vrsti i veličini. U ovoj fazi ne može se znati kako će se ta smanjenja troškova usklađenja odraziti na izmjene kapitalnih zahtjeva za različite vrste društava, no to bi trebalo prikazati u budućem okviru za praćenje i evaluaciju.

• Temeljna prava

Ovim se Prijedlogom osnažuje pravo raznih investicijskih društava da posluju neopterećena pravilima koja su prije svega namijenjena drugim vrstama gospodarskih subjekata. Zakonodavnim mjerama iz prijedloga kojima se utvrđuju pravila za isplate primitaka u investicijskim društvima poštuju se načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebno sloboda poduzetništva i pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje.

4. UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog neće utjecati na proračun EU-a.

5. OSTALI DIJELOVI

• Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Trebalo bi izvršiti evaluaciju izmjena predviđenih ovim prijedlozima kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri ispunjeni sljedeći ciljevi:

·jednostavnija kategorizacija investicijskih društava kojom su obuhvaćeni različiti profili rizičnosti tih društava,

·skup bonitetnih pravila, posebno o kapitalnim zahtjevima, zahtjevima za likvidnost, isplate primitaka i upravljanje, koja su primjerena, proporcionalna i osjetljiva na specifične rizike kojima su izložena investicijska društva i kojima se osigurava dodjela kapitala tamo gdje je potreban,

·okvir koji na izravan i prepoznatljiv način odgovara rizicima svojstvenim vrsti i opsegu djelatnosti investicijskih društava, čime se potiče osnivanje poduzeća i

·pojednostavnjeni skup alata za nadzor kojim se omogućuje potpun i točan nadzor poslovnih praksi i povezanih rizika.

Kako bi poslužile kao pokazatelji pri evaluaciji učinaka predloženih izmjena, u okviru budućeg preispitivanja mogle bi se prikupiti neke od sljedećih informacija: i. troškovi usklađivanja u smislu osoblja, pravnih savjeta i regulatornog izvješćivanja; ii. razine kapitalnih zahtjeva; iii. ostali novi troškovi, npr. troškovi koji proizlaze iz pravila o likvidnosti; iv. povećanje broja društava u različitim kategorijama; v. izmjene pristupa nadležnih tijela dodatnim zahtjevima stupa 2.; vi. primjeri i učinak neuspjeha investicijskih društava u okviru novog režima; i vii. promjene veličine investicijskih društava u smislu imovine i volumena naloga klijenata.

• Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Predmet i područje primjene

Prijedlogom se utvrđuju zahtjevi u smislu regulatornog kapitala, razine minimalnog kapitala, koncentracijskog rizika, likvidnosti, izvješćivanja i javnu objavu na temelju ove Uredbe koji se primjenjuju na sva nesistemska investicijska društva.

Razina primjene

Sva investicijska društva obuhvaćena područjem primjene Uredbe dužna su primjenjivati njezine odredbe na pojedinačnoj osnovi. Predviđeno je odstupanje za mala i međusobno nepovezana društva unutar bankarskih grupa koja podliježu primjeni i nadzoru na konsolidiranoj osnovi na temelju CRR-a/CRD-a IV. Kapitalni zahtjevi specifični za grupu primjenjuju se na grupe čiji su članovi samo investicijska društva, pri čemu je matično društvo dužno osigurati dovoljno kapitala za svoje udjele u društvima kćerima investicijskih društava.

Regulatorni kapital

Instrumenti kapitala koji se priznaju kao regulatorni kapital investicijskih društava kojim ispunjuju svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe sastoje se od istih elemenata već navedenih u CRR-u/CRD-u IV. U tu bi svrhu redovni osnovni kapital (CET1) trebao činiti najmanje 56 % regulatornog kapitala, pri čemu dodatni osnovni kapital (AT1) može činiti najviše 44 % regulatornog kapitala , a dopunski kapital može činiti najviše 25 % regulatornog kapitala .

Kapitalni zahtjevi

Sva investicijska društva dužna su stalno imati iznos trajnog minimalnog kapitala jednak inicijalnom kapitalu potrebnom za izdavanje odobrenja za rad. Mala i međusobno nepovezana investicijska društva dužna su kao svoj kapitalni zahtjev primijeniti taj zahtjev ili, ako je viši, onaj koji se temelji na četvrtini njihovih fiksnih općih troškova iz prethodne godine izračunanih u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/488 22 . Ta se društva definiraju kao društva koja nemaju odobrenje za pohranu i administriranje imovine klijenta, držanje novca klijenta ili trgovanje za vlastiti račun u vlastito ime ili koja upravljaju imovinom na temelju aranžmana o diskrecijskom upravljanju portfeljem i nediskrecijskih (savjetodavnih) aranžmana čiji je iznos manji od 1,2 milijarde EUR, koja dnevno obrađuju naloge klijenata u iznosu manjem od 100 milijuna EUR za novčane transakcije ili milijardu EUR za izvedenice i čija bilanca iznosi manje od 100 milijuna EUR, a ukupni bruto prihodi od njihovih investicijskih aktivnosti manji su od 30 milijuna EUR. Investicijska društva koja premašuju te pragove moraju primijeniti najviši zahtjev za trajni minimalni kapital, zahtjev za fiksne opće troškove ili zahtjev koji se temelji na zbroju K-faktora, koji se na njih odnose.

K-faktori

K-faktorima obuhvaćeni su rizici za klijenta (RtC), odnosno rizici za tržište (RtM) i rizici za društvo (RtF) kad je riječ o društvima koja trguju za vlastiti račun i izvršavaju naloge klijenata u svoje ime. Rizici za klijenta (RtC) obuhvaćaju sljedeće K-faktore: imovina kojom se upravlja (K-AUM), novčana sredstva klijenta (K-CMH), imovina koja se pohranjuje i administrira (K-ASA) i obrađeni nalozi klijenta (K-COH). Rizici za tržište (RtM) obuhvaćaju K-faktor za rizik neto pozicija (K-NPR) na temelju zahtjeva za tržišni rizik iz CRR-a (glava IV. trećeg dijela) ili kao drugu mogućnost, uz odobrenje nadležnog tijela, onaj koji se temelji na iznosima marže danih klirinškim članovima za transakcije za koje potonji jamče (K-CMG).

Da bi investicijsko društvo moglo primijeniti pojednostavnjeni standardizirani pristup za tržišni rizik, prag je izmijenjen tako da se odnosi samo na apsolutni iznos ukupne imovine od 300 milijuna EUR. Rizici za društvo (RtF) obuhvaćaju K-faktore za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (K-TCD), za koncentracijski rizik koji je viši od definiranih pragova (K-CON – vidjeti u nastavku) te za dnevni promet trgovanja (K-DTF).

Faktori K-CMH, K-ASA, K-COH i K-DTF izračunavaju se na temelju pomičnog prosjeka za prethodna tri mjeseca dok se za K-AUM temelji na prethodnoj godini. Kapitalni zahtjev određuje se množenjem tih K-faktora s odgovarajućim koeficijentima utvrđenim u ovoj Uredbi. Kapitalni zahtjevi za K-NPR određuju se u skladu s CRR-om, a za K-CON i K-TCD pojednostavnjenom primjenom odgovarajućih zahtjeva na temelju CRR-a koji se odnose na tretman velikih izloženosti u knjizi trgovanja odnosno na kreditni rizik druge ugovorne strane.

Koncentracijski rizik

Investicijska društva trebala bi nadzirati i kontrolirati svoj koncentracijski rizik, uključujući rizik za njihove klijente. Jedino bi društva koja se ne smatraju malim i međusobno nepovezanim društvima trebala nadležnim tijelima podnositi izvješća o svojim koncentracijskim rizicima, na primjer u obliku neispunjavanja obveza svojih drugih ugovornih strana ako drže novčana sredstva klijenta, vrijednosne papire i vlastita novčana sredstva te o koncentracijskom riziku koji proizlazi iz dobiti. Izloženost društava koja trguju za vlastiti račun ili izvršavaju naloge klijenata u vlastito ime prema jednoj drugoj ugovornoj strani ili povezanim drugim ugovornim stranama ne bi smjela premašiti 25 % njihova regulatornog kapitala, uz specifična odstupanja za kreditne institucije ili druga investicijska društva. Ta se ograničenja smiju prekoračiti samo ako su ispunjeni dodatni kapitalni zahtjevi za K-CON. Kad je riječ o investicijskim društvima koja su specijalizirana za robne izvedenice ili emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice s velikom koncentracijom izloženosti prema nefinancijskim grupama čiji su članovi, ta se ograničenja smiju prekoračiti bez dodatnog kapitala sve dok je to u svrhu upravljanja likvidnošću ili rizicima na razini cijele grupe.

Likvidnost

Investicijska društva trebala bi imati uspostavljene interne postupke za praćenje svojih likvidonosnih potreba i njihovo upravljanje i trebala bi najmanje trećinu zahtjeva za fiksne opće troškove imati u likvidnoj imovini koja bi se trebala sastojati od vrlo kvalitetne likvidne imovine s popisa iz Delegirane uredbe Komisije o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti 23 i dopunjavati neopterećenim vlastitim novčanim sredstvima društva (koja ne smiju uključivati novčana sredstva klijenata), a u slučaju malih i međusobno nepovezanih društava (onih na koja se ne primjenjuju K-faktori), od potraživanja od kupaca i naknada ili provizija koja dospijevaju u roku od 30 dana, ako su ispunjeni određeni uvjeti. U iznimnim okolnostima investicijska društva smiju pasti ispod traženog praga zbog unovčenja svoje likvidne imovine radi pokrivanja likvidnosnih potreba pod uvjetom da o tome odmah obavijeste nadležno tijelo.

Nadzorno izvješćivanje i javna objava

Investicijska društva dužna su svojim nadležnim tijelima podnositi izvješća o svojoj usklađenosti s bonitetnim okvirom u skladu s detaljnim zahtjevima sadržanim u provedbenim mjerama razine 2. Zahtjevi o izvješćivanju detaljniji su za društva na koja se primjenjuju K-faktori nego za društva na koja se primjenjuje kapitalni zahtjev u smislu trajnog minimalnog kapitala ili fiksnih općih troškova. Ta su društva dužna javno objavljivati podatke o svojoj razini kapitala, kapitalnim zahtjevima, politikama i praksama primitaka i svojim sustavima upravljanja, dok se na mala i međusobno nepovezana društva ne primjenjuju zahtjevi za javnu objavu.

Prijelazne odredbe

Radi što jednostavnijeg prijelaza investicijskih društava na novi režim, kapitalni bi se zahtjevi uvodili postupno, kako slijedi. U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe, investicijskim društvima za koja se kapitalni zahtjev u skladu s novim režimom više nego udvostručuje u usporedbi s njihovim postojećim kapitalnim zahtjevom u skladu s postojećim okvirom trebalo bi dopustiti da svoj kapitalni zahtjev ograniče na dvostruku vrijednost relevantnog kapitalnog zahtjeva na temelju CRR-a / CRD-a IV. Osim toga, u tom bi razdoblju nova investicijska društva na koja se nikada nisu primjenjivali kapitalni zahtjevi u skladu s CRR-om / CRD-om IV mogla primjenjivati dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za fiksne opće troškove, dok bi investicijska društva na koja se u skladu s CRR-om / CRD-om IV primjenjuje samo zahtjev za inicijalni kapital mogla ograničiti svoj kapitalni zahtjev na dvostruku vrijednost tog zahtjeva, kako bi se ublažila ta povećanja. Konačno, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ili do datuma primjene donesenih izmjena CRR-a / CRD-a IV u pogledu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na temelju članka 1. stavka 84. Komisijina Prijedloga uredbe o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013, ovisno o tome što nastupi ranije, investicijska društva na koja se primjenjuju odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe trebala bi nastaviti izračunavati svoj kapitalni zahtjev za knjigu trgovanja u skladu s postojećim CRR-om.

Sistemska investicijska društva

Ovim se prijedlogom mijenja definicija pojma kreditna institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. CRR-a. Time se velikim investicijskim društvima koja obavljaju djelatnosti iz Priloga I. MiFID-u, odjeljka A točaka 3. i 6. i koja imaju imovinu u vrijednosti većoj od 30 milijardi EUR daje status kreditnih institucija. Stoga će velika investicijska društva od sistemske važnosti nastaviti primjenjivati CRR / CRD IV i u cijelosti će podlijegati bonitetnim i nadzornim zahtjevima koji se primjenjuju na kreditne institucije. To uključuje odredbe o nadzoru matičnog društva na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi koji provode nadležna tijela. To isto tako znači da, među ostalim, poslovanje velikih investicijskih društava u državama članicama koje su dio bankarske unije podliježe izravnom nadzoru Europske središnje banke (ESB) u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Taj bi pristup bio i u skladu s regulatornim kretanjima u drugim zemljama (npr. Sjedinjene Države, Švicarska, Japan) u kojima je nakon financijske krize regulatorni i nadzorni tretman sistemskih investicijskih društava sve usklađeniji s tretmanom kreditnih institucija.

2017/0359 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredbi (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 1093/2010

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke, 24

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora, 25

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Strogi bonitetni zahtjevi sastavni su dio regulatornih uvjeta pod kojima financijske institucije mogu pružati usluge u Uniji. Kad je riječ o bonitetnom tretmanu i nadzoru, na investicijska društva kao i na kreditne institucije primjenjuje se Direktiva 2013/36/EU 26 te Uredba (EU) br. 575/2013 27 , dok su zahtjevi o izdavanju odobrenja za rad i drugi zahtjevi o organizaciji i poslovanju utvrđeni u Direktivi 2004/39/EZ 28 .

(2)Postojeći bonitetni režimi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uglavnom se temelje na uzastopnim verzijama međunarodnih regulatornih standarda koje je za velike bankarske grupe utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka i samo djelomično obuhvaćaju posebne rizike svojstvene različitim aktivnostima investicijskih društava. Specifične slabe točke i rizike svojstvene investicijskim društvima trebalo bi stoga posebno rješavati s pomoću odgovarajućih i razmjernih bonitetnih aranžmana na razini Unije.

(3)Rizici koji nastaju zbog samih investicijskih društava i koji one predstavljaju za svoje klijente i šira tržišta na kojima posluju ovise o vrsti i opsegu njihovih djelatnosti, te o tome djeluju li investicijska društva kao zastupnici svojih klijenata i sami nisu strana u obavljenim transakcijama ili trguju za vlastiti račun.

(4)Dobrim bonitetnim zahtjevima trebalo bi osigurati uredno upravljanje investicijskim društvima i u najboljim interesima njihovih klijenata. Trebalo bi uzeti u obzir da bi investicijska društva i njihovi klijenti mogli sudjelovati u vrlo rizičnim poslovima te različite stupnjeve rizika koje investicijska društva preuzimaju i koje sama predstavljaju. Isto tako, takvim bonitetnim zahtjevima trebalo bi izbjeći neopravdano administrativno opterećenje za investicijska društva.

(5)Brojni zahtjevi koji proizlaze iz okvira Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU namijenjeni su uklanjaju rizika s kojima se uobičajeno suočavaju kreditne institucije. Postojeći su zahtjevi stoga uglavnom prilagođeni očuvanju kreditnog kapaciteta kreditnih institucija u gospodarskim ciklusima i zaštiti deponenata i poreznih obveznika od moguće propasti i nisu namijenjeni rješavanju različitih profila rizičnosti investicijskih društava. Investicijska društva nemaju velike portfelje kredita za građanstvo i poduzeća i ne primaju depozite. Štetni učinci njihove propasti na sveukupnu financijsku stabilnost manje su vjerojatni nego u slučaju kreditnih institucija. Rizici s kojima se suočavaju investicijska društva i koje ona predstavljaju stoga su znatno drugačiji od rizika s kojima se suočavaju i koje predstavljaju kreditne institucije i ta bi razlika trebala jasno odražavati u bonitetnom okviru Unije.

(6)Bonitetni zahtjevi koji se na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju na investicijska društva temelje se na zahtjevima za kreditne institucije. Brojna se izuzeća od tih zahtjeva primjenjuju na investicijska društva kojima se odobrenje za rad ograničava na određene investicijske usluge koje nisu obuhvaćene postojećim bonitetnim okvirom. To je potvrda da rizici koji proizlaze iz takvog poslovanja tih društava nisu iste vrste kao rizici kreditnih institucija. Investicijska društva koja obavljaju djelatnosti obuhvaćene postojećim okvirom koje obuhvaćaju ograničeno trgovanje financijskim instrumentima podliježu odgovarajućim zahtjevima iz okvira koji se odnose na kapital, no mogu primijeniti izuzeća u drugim područjima kao što su likvidnost, velike izloženosti i financijska poluga. Na investicijska društva na čije se odobrenje za rad ne primjenjuju ta ograničenja primjenjuje se cijeli okvir, kao i na kreditne institucije.

(7)Trgovanje financijskim instrumentima, u svrhu upravljanja rizicima, zaštite od rizika ili upravljanja likvidnošću ili zauzimanja dugih ili kratkih pozicija u odnosu na vrijednosti instrumenata u budućem razdoblju, djelatnost je kojom se mogu baviti i kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za trgovanje za vlastiti račun i koja su već obuhvaćena bonitetnim okvirom Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Da bi se izbjegli nejednaki uvjeti zbog kojih bi u tom području moglo doći do regulatorne arbitraže između kreditnih institucija i investicijskih društava, kapitalni zahtjevi koji proizlaze iz tih pravila radi pokrivanja rizika trebali bi se i dalje primjenjivati na ta investicijska društva. Pravilima su obuhvaćene i izloženosti tih investicijskih društava prema drugim ugovornim stranama u specifičnim transakcijama i odgovarajući kapitalni zahtjevi i ona bi se stoga trebala i dalje, ali jednostavnije primjenjivati. Naposljetku, pravila iz postojećeg okvira o velikim izloženostima relevantna su i kada su izloženosti iz trgovanja tih investicijskih društava prema određenim drugim ugovornim stranama posebno velike i tako zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane za investicijska društva nastaje prekomjerno koncentrirani izvor rizika. Stoga bi se te odredbe trebale i dalje, ali jednostavnije primjenjivati na investicijska društva.

(8)Razlike u primjeni postojećeg okvira u različitim državama članicama mogle bi narušiti jednaka pravila o poslovanju investicijskih društava u Uniji. Te razlike proizlaze iz sveukupne složenosti primjene okvira na različita investicijska društva ovisno o uslugama koje pružaju, pri čemu neka nacionalna tijela u nacionalnom pravu ili praksi prilagođavaju ili pojednostavnjuju takvu primjenu. S obzirom na to da postojeći bonitetni okvir ne rješava sve rizike s kojima se suočavaju ili koje predstavljaju neke vrste investicijskih društava, na određena su investicijska društva u nekim državama članicama primijenjeni dodatni veliki kapitalni zahtjevi. Ujednačenim odredbama o rješavanju tih rizika trebalo bi osigurati usklađen bonitetni nadzor investicijskih društava u cijeloj Uniji.

(9)Stoga je potreban poseban bonitetni režim za investicijska društva koja na temelju njihove veličine i međusobne povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima nisu sistemska. Na sistemska investicijska društva trebao bi se, međutim, i dalje primjenjivati postojeći bonitetni okvir na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Ta investicijska društva podskup su investicijskih društava na koja se trenutačno primjenjuje okvir Direktive 2013/36/EU / Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja ne mogu iskoristiti posebna izuzeća od bilo kojeg od njegovih glavnih zahtjeva. Poslovni modeli i profili rizičnosti najvećih i međusobno najviše povezanih investicijskih društava slični su onima značajnih kreditnih institucija – pružaju usluge nalik uslugama banaka i preuzimaju rizike znatnih razmjera. Stoga je primjereno da se na ta investicijska društva i dalje primjenjuju odredbe iz Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Nadalje, sistemska investicijska društva dovoljno su velika i njihovi poslovni modeli i profili rizičnosti prijetnja su stabilnom i urednom funkcioniranju financijskih tržišta jednako kao i velike kreditne institucije.

(10)Posebnim bonitetnim režimom za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i međusobne povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim trebalo bi rješavati specifične poslovne prakse različitih vrsta investicijskih društava. Posebno bi se na investicijska društva u kojima postoji najveća mogućnost stvaranja rizika za klijente, tržišta ili uredno funkcioniranje samih investicijskih društava trebali primjenjivati jasni i učinkoviti bonitetni zahtjevi prilagođeni tim specifičnim rizicima. Te bi bonitetne zahtjeve trebalo prilagoditi vrsti investicijskog društva, najboljim interesima klijenata te vrste investicijskog društva i promicanju nesmetanog i urednog funkcioniranja tržišta na kojima te vrste društava posluju. Njihovom bi se primjenom trebali ublažiti rizici u utvrđenim područjima i trebali bi pridonijeti urednoj likvidaciji investicijskog društva u slučaju njegove propasti, uz minimalno narušavanje stabilnosti financijskih tržišta.

(11)Na svako bi se investicijsko društvo pojedinačno trebao primjenjivati bonitetni režim za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i međusobne povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim. Međutim, s obzirom na to da su rizici koje stvaraju mala i međusobno nepovezana investicijska društva uglavnom ograničeni, trebalo bi im dopustiti da iskoriste izuzeće od određenih bonitetnih zahtjeva ako su dio bankarske grupe čije je sjedište u istoj državi članici i ako u istoj državi članici podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU jer bi se u takvim slučajevima ti rizici primjereno obuhvatili konsolidiranom primjenom Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU na grupu. Zbog mogućeg postojećeg tretmana grupe investicijskih društava u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU, od matičnog društva u takvoj grupi trebalo bi zahtijevati dovoljno kapitala radi potpore knjigovodstvenoj vrijednosti njegovih udjela u društvima kćerima. Nadalje, kako bi se uzeli u obzir slučajevi veće rizičnosti ili međusobne povezanosti takvih grupa investicijskih društava, na njih bi se mogli primjenjivati kapitalni zahtjevi na temelju konsolidiranog stanja grupe.

(12)Kako bi se investicijskim društvima omogućilo da se radi ispunjenja kapitalnih zahtjeva na temelju bonitetnog okvira specifičnog za investicijska društva i dalje oslanjaju na svoj postojeći regulatorni kapital, definiciju i sastav regulatornog kapitala trebalo bi uskladiti s Uredbom (EU) br. 575/2013. To uključuje potpune odbitke koji se primjenjuju na bilančne stavke i regulatorni kapital u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kao što su odgođena porezna imovina i ulaganja u instrumente kapitala drugih subjekata financijskog sektora. Međutim, investicijska društva trebala bi moći od odbitaka izuzeti neznačajna ulaganja u instrumente kapitala subjekata financijskog sektora ako ih drže za potrebe trgovanja, radi potpore održavanju tržišta tih instrumenata. Radi usklađenja sastava regulatornog kapitala s Uredbom (EU) br. 575/2013, investicijska bi društva stavkama redovnog osnovnog kapitala trebala ispuniti najmanje 56 % kapitalnog zahtjeva, dok bi se stavke dodatnog osnovnog kapitala mogle priznati do najviše 44 % regulatornog kapitala, a stavke dopunskog kapitala do najviše 25 % regulatornog kapitala.

(13)Kako bi se osiguralo da investicijska društva uvijek posluju s razinom kapitala koja im je bila potrebna za izdavanje odobrenja za rad, sva bi investicijska društva u svakom trenutku trebala ispunjavati zahtjev za trajni minimalni kapital jednak inicijalnom kapitalu potrebnom za izdavanje odobrenja za obavljanje relevantnih investicijskih usluga utvrđenih u skladu s Direktivom (EU) ----/--/[IFD].

(14)Kako bi se osigurala jednostavna primjena minimalnog kapitalnog zahtjeva za mala i međusobno nepovezana investicijska društva, njihov bi kapital trebao biti jednak njihovu zahtjevu za trajni minimalni kapital ili četvrtini njihovih fiksnih općih troškova izmjerenih na temelju njihove aktivnosti u prethodnoj godini, ovisno o tome što je veće, u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/488 29 .

(15)Kako bi se uzeli u obzir veći rizici investicijskih društava koja nisu mala ni međusobno nepovezana, njihov minimalni kapitalni zahtjev trebao bi biti veći od zahtjeva za njihov trajni minimalni kapital, četvrtine njihovih fiksnih općih troškova za prethodnu godinu ili zbroja njihovih zahtjeva u okviru skupa faktora rizika prilagođenih investicijskim društvima („faktori K”) kojim se kapital utvrđuje u odnosu na rizike u određenim područjima poslovanja investicijskih društava.

(16)Za potrebe posebnih bonitetnih zahtjeva za investicijska društva investicijska bi društva trebalo smatrati malim i međusobno nepovezanim ako ne obavljaju investicijske usluge koje su vrlo rizične za klijente, tržišta ili njih same te ako je zbog njihove veličine manje vjerojatno da će s prouzročiti dalekosežne negativne učinke za klijente i tržišta ako se ostvare rizici svojstveni njihovu poslovanju ili u slučaju njihove propasti. U skladu s time, mala i međusobno nepovezana investicijska društva trebalo bi definirati kao društva koja ne trguju za vlastiti račun ili zbog kojih ne nastaju rizici povezani s trgovanjem financijskim instrumentima, koja pod svojom kontrolom ne drže imovinu ili novčana sredstva klijenata, koja upravljaju imovinom na temelju aranžmana o diskrecijskom upravljanju portfeljem i nediskrecijskih (savjetodavnih) aranžmana čiji je iznos manji od 1,2 milijarde EUR, koja obrađuju naloge klijenata u iznosu manjem od 100 milijuna EUR dnevno za novčane transakcije ili manjem od milijarde EUR za transakcije izvedenicama i čija bilanca iznosi manje od 100 milijuna EUR, a ukupni godišnji bruto prihodi od investicijskih usluga manji su od 30 milijuna EUR.

(17)Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i smanjio poticaj investicijskim društvima da svoje poslovanje strukturiraju tako da izbjegnu premašivanje pragova iznad kojih više ne bi ispunjavali uvjet za mala i međusobno nepovezana društva, na sva investicijska društva koja su dio iste grupe trebalo bi kombinirano primijeniti pragove za imovinu kojom se upravlja, obrađene naloge klijenata, vrijednost bilance i ukupne bruto prihode. Ostali su kriteriji binarni, odnosno drži li investicijsko društvo novčana sredstva klijenta, administrira li ili pohranjuje imovinu klijenta ili trguje financijskim instrumentima i stvara rizike za tržište ili drugu ugovornu stranu, i ne ostavljaju prostora za takvo restrukturiranje te bi ih stoga trebalo pojedinačno procjenjivati. Kako bi se obuhvatili novi poslovni modeli i rizici koje oni stalno predstavljaju, te bi pragove i kriterije trebalo procjenjivati na kraju dana, uz iznimku držanja novčanih sredstava klijenta koje bi trebalo procjenjivati tijekom dana i vrijednosti bilance i ukupnih bruto prihoda koje bi trebalo procjenjivati na temelju stanja investicijskog društva na kraju zadnje financijske godine.

(18)Investicijska društva koja premaše regulatorne pragove ili ne ispune ostale kriterije ne bi trebalo smatrati malim i međusobno nepovezanim i na njih bi trebalo primijeniti zahtjeve za ostala investicijska društva u skladu s posebnim prijelaznim odredbama iz ove Uredbe. To bi bio poticaj investicijskim društvima da svoje poslovanje planiraju tako da je jasno da ispunjuju uvjete za mala i međusobno nepovezana društva. Kad je riječ o investicijskim društvima koja ne ispunjuju zahtjeve za mala i međusobno nepovezana društva na temelju čega bi ostvarila pravo na takav tretman, trebalo bi predvidjeti fazu u kojoj bi se pratilo ispunjuje li društvo te kriterije i je li najmanje šest uzastopnih mjeseci bude ispod odgovarajućih pragova.

(19)Sva bi investicijska društva trebala svoj kapitalni zahtjev izračunavati s pomoću skupa faktora K kojima su obuhvaćeni rizici za klijenta („RtC”), rizici za tržište („RtM”) i rizici za društvo („RtF”). Faktor K u okviru RtC-a obuhvaća imovinu klijenta kojom se upravlja i savjetovanje (K-AUM), pohranjenu imovinu koja se administrira (K-ASA), novčana sredstva klijenta(K-CMH) i obrađene naloge klijenta (K-COH).

(20)Faktor K u okviru RtM-a obuhvaća rizik neto pozicija (K-NPR) u skladu s odredbama CRR-a o tržišnim rizicima ili, ako to nadležno tijelo dopusti određenim vrstama investicijskih društava koja trguju za vlastiti račun posredstvom klirinških članova, na temelju iznosa marže koja se daje klirinškom članu investicijskog društva (K-CMG).

(21)Faktori K u okviru RtF-a obuhvaćaju izloženost investicijskog društva nastanku statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (K-TCD) u skladu s pojednostavnjenim odredbama o kreditnom riziku druge ugovorne strane na temelju CRR-a, koncentracijski rizik zbog velikih izloženosti investicijskog društva prema posebnim drugim ugovornim stranama na temelju odredbi CRR-a koje se odnose na rizik od velikih izloženosti u knjizi trgovanja (K-CON) i operativni rizici od dnevnog prometa trgovanja investicijskog društva (K-DTF).

(22)Sveukupni kapitalni zahtjev na temelju faktora K zbroj je zahtjeva faktora K u okviru RtC-a, RtM-a i RtF-a. K-AUM, K-ASA, K-CMH, K-COH i K-DTF odnose se na opseg djelatnosti povezan sa svakim faktorom K. Opseg za K-CMH, K-ASA, K-COH i K-DTF izračunava se na temelju pomičnog prosjeka za prethodna tri mjeseca dok se za K-AUM temelji na prethodnoj godini. Kako bi se odredio kapitalni zahtjev, taj se opseg množi s odgovarajućim koeficijentima utvrđenima u ovoj Uredbi. Kapitalni zahtjevi za K-NPR određuju se na temelju CRR-a, dok se kapitalni zahtjevi za K-CON i K-TCD određuju pojednostavnjenom primjenom odgovarajućih zahtjeva na temelju CRR-a koji se odnose na tretman velikih izloženosti u knjizi trgovanja, odnosno na kreditni rizik druge ugovorne strane. Iznos faktora K je nula ako društvo ne poduzme odgovarajuću aktivnost.

(23)Faktori K u okviru RtC-a zamjenske su varijable kojima su obuhvaćena područja poslovanja investicijskih društava u kojima eventualno može nastati šteta za klijente pojave li se problemi. Faktor K-AUM obuhvaća rizik od nastanka štete za klijente zbog nepravilnog diskrecijskog upravljanja portfeljem klijenata ili lošeg obavljenih usluga i klijentima je koristan u smislu kontinuiteta usluge upravljanja portfeljem i savjetovanja. Faktor K-ASA obuhvaća rizik pohrane i administriranja imovine klijenata i osigurava da investicijska društva drže kapital razmjeran takvim stanjima bez obzira na to pojavljuje li se imovina u bilanci investicijskog društva ili se evidentira odvojeno u drugim financijskim izvještajima. Faktor K-CMH obuhvaća rizik mogućeg nastanka štete kada investicijsko društvo drži novčana sredstva svojih klijenata bez obzira na to jesu li ona u njegovoj vlastitoj bilanci ili se evidentira odvojeno u drugim financijskim izvještajima. Faktor K-COH obuhvaća potencijalni rizik za klijente društva koje izvršava njihove naloge (u ime klijenta, a ne u ime samog društva), na primjer u okviru usluga izvršenja ili kada je društvo u smislu klijentovih naloga samo jedno od društava u lancu.

(24)Kad je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktor K za RtM temelji se na pravilima o tržišnim rizicima za pozicije u financijskim instrumentima, u valuti i u robi, u skladu s izmijenjenom Uredbom (EU) br. 575/2013 30 . Time se investicijskim društvima omogućuje da odaberu hoće li primjenjivati standardizirani pristup na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 (pojednostavnjeni standardizirani pristup na temelju izmijenjene Uredbe (EU) br. 575/2013) ako je njihova imovina manja od 300 milijuna EUR ili revidirani standardizirani pristup na temelju izmijenjene Uredbe (EU) br. 575/2013, ili interne modele. U posljednja dva slučaja dobiveni kapitalni zahtjev moguće je umanjiti na 65 % i time postaje trajna mogućnost iz izmijenjene Uredbe (EU) br. 575/2013 da se taj postupak privremeno primjenjuje u trajanju od tri godine, kako bi se uzeo u obzir sveukupni manji bonitetni značaj investicijskih društava. Alternativno, kapitalni zahtjev trgovinskih društava čije se poslovanje uz odobrenje nadležnog tijela poravnava posredstvom središnje druge ugovorne strane trebao biti jednak maržama koje se daju njihovim klirinškim članovima.

(25)Kad je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktori K-TCD i K-CON u okviru RtF-a pojednostavnjena su primjena pravila iz CRR-a o kreditnom riziku druge ugovorne strane, odnosno riziku velike izloženosti. Faktor K-TCD obuhvaća rizik za investicijska društva koji proizlazi iz transakcija s OTC izvedenicama, iz repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita s drugim ugovornim stranama koje ne ispunjuju svoje obveze i izračunava se tako što se vrijednost izloženosti dobivena na temelju zamjenskog troška i dodatnog zahtjeva za potencijalnu buduću izloženost pomnoži s faktorima rizika na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, uzimajući pritom u obzir učinke ublažavanja rizika ostvarene učinkovitim netiranjem i razmjenom kolaterala. Faktor K-CON obuhvaća koncentracijski rizik koji se odnosi na pojedinačne ili vrlo povezane druge ugovorne strane iz privatnog sektora prema kojima je izloženost društava veća od 25 % njihova regulatornog kapitala ili od specifičnih alternativnih pragova u odnosu na kreditne institucije ili druga investicijska društva, i to tako da se u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 uvode dodatni kapitalni zahtjevi za izloženosti veće od tih ograničenja. Konačno, faktor K-DTF obuhvaćaju operativne rizike za za investicijska društva koji proizlaze iz velikih volumena transakcija zaključenih u jednom danu za vlastiti račun ili u svoje ime a za račun klijenata koji bi mogli nastati zbog neodgovarajućih ili neuspješnih internih postupaka, zbog ljudske pogreške i sustava ili vanjskih događaja, na temelju zamišljene vrijednosti dnevnog trgovanja.

(26)Sva investicijska društva trebala bi pratiti i kontrolirati svoj koncentracijski rizik, uključujući i u odnosu na njihove klijente. Međutim, samo bi investicijska društva na koja se primjenjuje minimalni kapitalni zahtjev u okviru faktora K trebala nadležnim tijelima podnositi izvješća o svojim koncentracijskim rizicima. Kad je riječ o investicijskim društvima koja su specijalizirana za robne izvedenice ili emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice s velikim koncentriranim izloženostima prema nefinancijskim grupama kojima pripadaju, gornje granice za koncentracijski rizik smiju se prekoračiti bez dodatnog kapitala u okviru faktora K-CON sve dok je to u svrhu upravljanja likvidnošću ili rizicima na razini cijele grupe.

(27)Sva investicijska društva trebala bi imati interne postupke za praćenje i upravljanje svojim zahtjevima za likvidnost. Ti bi postupcima trebali pridonijeti njihovu urednom funkcioniranju tijekom vremena, bez potrebe za izdvajanjem likvidnosti posebno za razdoblja stresa. Stoga bi sva investicijska društva trebala u svakom trenutku u likvidnoj imovini imati minimalno trećinu iznosa zahtjeva za njihove fiksne opće troškove. Ta bi likvidna imovina trebala biti vrlo kvalitetna i u skladu s popisom navedenim u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti 31 te korektivnim faktorima koji se na tu imovinu primjenjuju na temelju te Delegirane uredbe. Kako bi se uzele u obzir razlike u profilima likvidnosti investicijskih društava u odnosu na kreditne institucije, na popis odgovarajuće likvidne imovine trebalo bi dodati neopterećena vlastita novčana sredstva društva (koja ne smiju uključivati novčana sredstva klijenta). Mala i međusobno nepovezana investicijska društva mogla bi dodatno uključiti stavke potraživanja od kupaca i naknada ili provizija koja dospijevaju u roku od 30 dana, pod uvjetom da ne premašuju jednu trećinu minimalnog likvidnosnog zahtjeva, da se ne ubrajaju u dodatne likvidnosne zahtjeve nadležnog tijela te da se na njih primjenjuje korektivni faktor od 50 %. U iznimnim bi okolnostima investicijskim društvima trebalo dopustiti da padnu ispod traženog praga zbog unovčenja svoje likvidne imovine radi pokrivanja likvidnosnih zahtjeva, pod uvjetom da o tome odmah obavijeste nadležno tijelo. Sva financijska jamstva koja su dana klijentima zbog čije bi aktivacije mogle nastati veće likvidnosne potrebe trebala bi smanjiti iznos dostupne likvidne imovine za najmanje 1,6 % ukupne vrijednosti takvih jamstava.

(28)Trebalo bi izraditi odgovarajući proporcionalni regulatorni okvir za izvješćivanje u vezi s novim bonitetnim režimom koji bi trebalo pažljivo prilagoditi poslovanju investicijskih društava i zahtjevima bonitetnog okvira. Izvještajni zahtjevi za investicijska društva trebali bi se odnositi na razinu i sastav njihova regulatornog kapitala, njihove kapitalne zahtjeve, osnovu za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva, profil njihovih djelatnosti i veličinu u odnosu na parametre prema kojima se investicijska društva smatraju malim i međusobno nepovezanim, njihove likvidnosne zahtjeve i postupanje u skladu s odredbama o koncentracijskom riziku. EBA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima bi se pobliže odredili detaljni obrasci i mehanizmi tog regulatornog izvješćivanja i ti bi standardi trebali biti proporcionalni veličini i složenosti različitih investicijskih društava te bi se posebno trebalo uzeti u obzir smatraju li se investicijska društva malim i međusobno nepovezanim.

(29)Radi transparentnosti za njihove ulagatelje i šira tržišta, investicijska društva koja se ne smatraju malim i međusobno nepovezanim trebala bi javno objaviti podatke o svojoj razini kapitala, kapitalnim zahtjevima, svojim sustavima upravljanja te politikama i praksama primitaka. Transparentnost isplata primitaka u velikim iznosima u službi je legitimnog cilja od općeg interesa, a to je pridonijeti pouzdanosti i stabilnosti financijskih tržišta, s obzirom na važnu ulogu tih osoba koje ostvaruju visoke zarade u usmjeravanju poslovanja i dugoročnoj uspješnosti investicijskih društava. Radi zaštite povjerljivosti podataka informacije o primicima osoba koje ostvaruju visoke zarade objavljuju se na zbirnoj osnovi. Zahtjevi o javnoj objavi ne bi se trebali primjenjivati na mala i međusobno nepovezana društva osim ako izdaju instrumente dodatnog osnovnog kapitala, radi transparentnosti za ulagatelje u te instrumente.

(30)Radi što jednostavnijeg prijelaza investicijskih društava sa zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU na zahtjeve iz ove Uredbe i Direktive (EU) ----/--[IFD], primjereno je osigurati odgovarajuće prijelazne mjere. Konkretno, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva čiji bi se kapitalni zahtjevi u skladu s ovom Uredbom više nego udvostručili u usporedbi s njihovim postojećim kapitalnim zahtjevom u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU trebala bi moći ublažiti učinke potencijalnih povećanja tako što bi ograničila kapitalni zahtjev na dvostruku vrijednost njihova relevantnog kapitalnog zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU.

Da se nova investicijska društva sličnog profila kao i postojeća društva ne bi dovela u nepovoljan položaj, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva na koja se nikada nisu primjenjivali kapitalni zahtjevi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU trebala bi moći ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za fiksne opće troškove.

Jednako tako, investicijska društva na koja se primjenjivao samo zahtjev za inicijalni kapital u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU i čiji bi se kapitalni zahtjevi u skladu s ovom Uredbom više nego udvostručili u usporedbi s onim u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU trebala bi moći u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za inicijalni kapital u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU.

Te prijelazne mjere bile bi, ovisno o slučaju, dostupne i investicijskim društvima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 članka 498., čime se ta društva izuzimaju od zahtjeva za regulatorni kapital na temelju te Uredbe, dok zahtjevi za inicijalni kapital za ta investicijska društva ovise o investicijskim uslugama koje pružaju ili aktivnostima koje obavljaju. U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe njihovi kapitalni zahtjevi na temelju prijelaznih odredbi iz ove Uredbe trebali bi se izračunavati uzimajući u obzir te primjenjive razine.

U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ili do datuma primjene donesenih izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU u pogledu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na temelju članka 1. stavka 84. Komisijina Prijedloga uredbe o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013, ovisno o tome što nastupi ranije, investicijska društva na koja se primjenjuju odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe trebala bi nastaviti izračunavati svoj kapitalni zahtjev za knjigu trgovanja u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(31)Najveća investicijska društva koja pružaju ključne usluge pravnim osobama i usluge investicijskog bankarstva (trgovanje financijskim instrumentima za vlastiti račun ili pružanje usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa) imaju slične poslovne modele i profile rizičnosti kao i značajne kreditne institucije. Ta su društva zbog svojih djelatnosti izložena kreditnom riziku, uglavnom u obliku kreditnog rizika druge ugovorne strane, te tržišnom riziku zbog pozicija koje preuzimaju za vlastiti račun, bez obzira jesu li povezane s klijentima ili nisu. Ona kao takva i zbog svoje veličine i sistemskog značaja predstavljaju rizik za financijsku stabilnost.

(32)Ta velika društva dodatan su izazov za nacionalna nadležna tijela pri provedbi učinkovitog bonitetnog nadzora. Iako najveća investicijska društva pružaju prekogranične usluge investicijskog bankarstva znatnih razmjera, ona kao investicijska društva podliježu bonitetnom nadzoru nadležnih tijela koja su imenovana u skladu s Direktivom 2004/39/EU i koja nisu nužno ista nadležna tijela imenovana u skladu s Direktivom 2013/36/EU, što bi moglo stvoriti nejednake uvjete pri primjeni odredbi Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU u Uniji. Zbog toga nadležna tijela koja provode nadzor ne mogu steći cjelokupan bonitetni uvid koji je ključan za učinkovito rješavanje rizika povezanih s velikim prekograničnim društvima. Zbog toga bonitetni nadzor može postati manje učinkovit čime se ujedno može narušiti tržišno natjecanje u Uniji. Stoga bi najvećim investicijskim društvima trebalo dati status kreditnih institucija radi sinergije nadzora prekograničnog poslovanja na tržištu za pravne osobe u skupini subjekata iste razine, promicanja jednakih uvjeta i omogućavanja usklađenog nadzora u svim skupinama.

(33)Ta društva postaju kreditne institucije te bi stoga trebala nastaviti primjenjivati Uredbu (EU) br. 575/2013 i Direktivu 2013/36/EU, podlijegati nadzoru tijela nadležnih za kreditne institucije, uključujući ESB u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Time bi se osigurala usklađena i učinkovita provedba bonitetnog nadzora kreditnih institucija te ujednačena primjena jedinstvenih pravila za financijske usluge na sve kreditne institucije zbog njihove sistemske važnosti. Da bi se spriječila regulatorna arbitraža i umanjili rizici zaobilaženja pravila, nadležna tijela trebala bi izbjegavati situacije u kojima bi potencijalno sistemske grupe strukturirale svoje poslovanje tako da ne prekorače pragove iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) i da zaobiđu obvezu podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad kao kreditne institucije na temelju Direktive 2013/36/EU članka 8.a.

(34)Osim toga, nadzorom kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi želi se, među ostalim, osigurati stabilnost financijskog sustava, i on bi se radi učinkovitosti trebao primjenjivati na sve grupe, uključujući i one čije matično društvo nije kreditna institucija ili investicijsko društvo. Stoga bi se na sve kreditne institucije, uključujući i one koje su ranije imale status investicijskih društava, trebala primjenjivati pravila o nadzoru matičnog društva na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi koji obavljaju nadležna tijela na temelju Direktive 2013/36/EU glave VII. poglavlja 3. odjeljka I.

(35)Uredbom (EU) br. 600/2014 u Uniji su uvedeni usklađeni propisi o odobravanja pristupa društvima iz trećih zemalja koja pružaju investicijske usluge ili aktivnosti prihvatljivim kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim ulagateljima s poslovnim nastanom u Uniji. Pristup tržištu uvjetovan je Komisijinom odlukom o istovrijednosti i upisom društva iz treće zemlje u ESMA-in registar. Važno je da se istovrijednost ocjenjuje na temelju relevantnog primjenjivog prava Unije te da postoje učinkoviti instrumenti za praćenje uvjeta za donošenje odluke o istovrijednosti. Stoga bi od društava iz trećih zemalja trebalo zahtijevati da ESMA-i jedanput godišnje dostavljaju informacije o vrsti i opsegu usluga i aktivnosti koje pružaju u Uniji. Trebalo bi unaprijediti i suradnju u području nadzora u vezi s praćenjem, provedbom i ispunjenjem uvjeta za istovrijednost.

(36)Kako bi se osigurala zaštita ulagatelja te cjelovitosti i stabilnosti financijskih tržišta u Uniji, Komisija bi pri donošenju odluke o istovrijednosti trebala uzeti u obzir potencijalne rizike koji bi mogli nastati zbog usluga i aktivnosti koje bi ta društva iz trećih zemalja pružala u Uniji nakon te odluke. Njihovu sistemsku važnost treba razmatrati na temelju kriterija kao što je sličnost vrste i opsega usluga koje pružaju i aktivnosti koje obavljaju predmetna društva iz trećih zemalja. Komisija u tu istu svrhu može smatrati da je primjereno uzeti u obzir je li treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe u okviru relevantne politike Unije ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849 32 .

(37)Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest utvrditi učinkovit i proporcionalan bonitetni okvir kojim se osigurava da investicijska društva koja imaju odobrenje za rad u Uniji posluju na dobroj financijskoj osnovi i da se njima uredno upravlja , te, prema potrebi, u najboljem interesu njihovih klijenata, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Uredba odnosi se samo na ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(38)Uz sudjelovanje Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) objavilo je izvješće na temelju detaljne analize, prikupljenih podataka i savjetovanja o nestandardiziranom bonitetnom režimu za sva nesistemska investicijska društva koje je osnova za revidirani bonitetni okvir za investicijska društva.

(39)Kako bi se osigurala usklađena primjena ove Uredbe, EBA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta tehničkih standarda kojima će se pobliže odrediti način izračuna fiksnih općih troškova, izračuna u svrhu određivanja kapitalnih zahtjeva jednakih inicijalnoj marži koja se daje klirinškim članovima te obrazaca za javne objave i regulatorno izvješćivanje na temelju ove Uredbe.

(40)Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu daljnjeg određivanja definicija u ovoj Uredbi i tehničke prilagodbe na elemente kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe koji nisu ključni. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja sa stručnjacima, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva. Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(41)Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, a posebno u pogledu donošenja nacrta provedbenih tehničkih standarda EBA-e o obrascima za objavu i izvješćivanje, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(42)Kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjegla preklapanja između postojećeg bonitetnog okvira koji se primjenjuje i na kreditne institucije i na investicijska društva i ove Uredbe, Uredba (EU) br. 575/2013 i Direktiva 2013/36/EU izmjenjuju se kako bi se iz njezina područja primjene uklonila investicijska društva. Međutim na investicijska društva koja su dio bankarske grupe i dalje bi se trebale primjenjivati one odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU koje su relevantne za bankarsku grupu, kao npr. odredbe o posredničkom matičnom društvu u EU-u iz [članka 21.b] Direktive 2013/36/EU i pravila o bonitetnoj konsolidaciji iz dijela prvog glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVI
OPĆE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom propisuju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na investicijska društva koja su dobila odobrenje za rad i nad kojima se provodi nadzor u skladu s Direktivom 2014/65/EU te nad kojima se provodi nadzor radi utvrđivanja usklađenosti s bonitetnim zahtjevima u skladu s Direktivom (EU) ----/--[IFD] u vezi sa sljedećim:

(a)kapitalni zahtjevi koji se odnose na mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente rizika za društvo, rizika za klijente i rizika za tržište;

(b)zahtjevi kojima se ograničava koncentracijski rizik;

(c)likvidnosni zahtjevi koji se odnose na mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)izvještajni zahtjevi u vezi s točkama (a), (b) i (c);

(e)zahtjevi za javnu objavu.

Članak 2.

Nadzorne ovlasti

Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom, nadležna tijela moraju imati ovlasti i provoditi postupke utvrđene u Direktivi (EU) ----/--[IFD].

Članak 3.
Primjena strožih zahtjeva u investicijskim društvima

Ovom Uredbom ne sprečava se da investicijska društva imaju razinu regulatornog kapitala i njegovih sastavnih dijelova koja nadilazi zahtjeve navedene u ovoj Uredbi ni da provode mjere strože od navedenih u ovoj Uredbi.

Članak 4.
Definicije

1.Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)„društvo za pomoćne usluge” znači društvo za pomoćne usluge definirano u članku 4. stavku 1. točki 18. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(2)„klijent” znači klijent kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 9. Direktive 2014/65/EU;

(3)„trgovci robom” znači trgovci robom kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(4)„robne izvedenice” znači robne izvedenice kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 30. Uredbe (EU) br. 600/2014;

(5)„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo kako je definirano u članku 3. stavku 5. Direktive (EU) ----/--[IFD];

(6)„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(7)„dnevni promet trgovanja” znači vrijednost transakcija u knjizi trgovanja ako društvo trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta;

(8)„trgovanje za vlastiti račun” znači trgovanje za vlastiti račun kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 6. Direktive 2014/65/EU;

(9)„izvedenice” znači izvedenice kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 29. Uredbe (EU) br. 600/2014;

(10)„konsolidirano stanje nakon primjene faktora K” znači stanje nakon što se na temelju faktora K zahtjevi iz ove Uredbe primijene na investicijsko društvo kao da je to investicijsko društvo zajedno s jednim ili više subjekata iz iste grupe osnovalo jedno investicijsko društvo;

(11)„izvršavanje naloga za račun klijenta” znači izvršavanje naloga za račun klijenta kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 4. Direktive 2014/65/EU;

(12)„izloženost” znači sljedeće:

(a)za potrebe ograničenja koncentracijskog rizika, svaka imovina ili izvanbilančna stavka koja se drži u knjizi trgovanja i koja nije izričito izuzeta na temelju članka 40.;

(b)za potrebe izvješćivanja o koncentracijskom riziku, svaka imovina ili izvanbilančna stavka;

(13)„financijska institucija” znači društvo koje nije kreditna institucija ili investicijsko društvo čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točki (g) Direktive 2009/138/EU;

(14)„financijski instrument” znači financijski instrument kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 50. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(15)„financijski holding” znači financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(16)„subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 27. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)„inicijalni kapital” znači inicijalni kapital kako je definiran u članku 3. stavku 17. Direktive (EU) ----/--[IFD];

(18)„grupa povezanih osoba” znači grupa povezanih osoba kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 39. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(19)„investicijsko savjetovanje” znači investicijsko savjetovanje kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 4. Direktive 2014/65/EU;

(20)„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/65/EU;

(21)„investicijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom investicijska društva ili financijske institucije, od kojih je barem jedno društvo kći investicijsko društvo, koja nije financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(22)„investicijske usluge i aktivnosti” znači investicijske usluge i aktivnosti kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 2. Direktive 2014/65/EU;

(23)„grupa investicijskih društava” znači grupa društava koja ne uključuje kreditnu instituciju, u kojoj je matično društvo investicijsko društvo, investicijski holding ili mješoviti financijski holding i koja može uključivati druge financijske institucije i vezane zastupnike u vlasništvu investicijskog društva. Članovi grupe investicijskih društava mogu biti matično društvo i njegova društva kćeri ili društva koja ispunjuju uvjete iz članka 22. Direktive 2013/34/EU;

(24)„faktori K” znači kapitalni zahtjevi iz dijela trećeg glave II. za rizike koje investicijsko društvo predstavlja za klijente, tržišta i sebe samog;

(25)„K-AUM” ili „faktor K za imovinu kojom se upravlja (AUM)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost imovine kojom investicijsko društvo upravlja za svoje klijente kako u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem tako i u okviru nediskrecijskih aranžmana koji čine investicijsko savjetovanje, uključujući imovinu čije je upravljanje delegirano nekom drugom društvu i isključujući imovinu čije je upravljanje to drugo društvo delegiralo investicijskom društvu;

(26)„K-CMH” ili „faktor K za iznos novčanih sredstava klijenta (CMH)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na iznos novčanih sredstava klijenta koji investicijsko društvo drži ili kontrolira, bez obzira na pravne aranžmane u vezi s odvajanjem imovine i nacionalne računovodstvene propise koji se primjenjuju na novčana sredstva klijenta koja investicijsko društvo drži;

(27)„K-ASA” ili „faktor K za pohranu i administriranje imovine (ASA)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost imovine koju investicijsko društvo pohranjuje i administrira za klijente, uključujući imovinu čije je upravljanje delegirano nekom drugom društvu, bez obzira na to pojavljuje li se imovina u bilanci investicijskog društva ili se evidentira odvojeno u drugim financijskim izvještajima;

(28)„K-COH” ili „faktor K za obrađene naloge klijenta (COH)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost naloga koje investicijsko društvo obrađuje za klijente, od primitka i prijenosa naloga klijenta do izvršenja naloga za račun klijenata;

(29)„K-CON” ili „faktor K za koncentracijski rizik (CON)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na izloženosti u knjizi trgovanja investicijskog društva prema klijentu ili grupi povezanih osoba čija vrijednost prekoračuje ograničenja iz članka 36. stavka 1.;

(30)„K-CMG” ili „faktor K za jamstvo klirinškog člana (CMG)” znači kapitalni zahtjev koji je jednak iznosu inicijalnih marži danih klirinškom članu, ako je klirinški član odgovoran za izvršenje i namiru transakcija investicijskog društva koje posluje za vlastiti račun;

(31)„K-DTF” ili „faktor K za dnevni promet trgovanja (DTF)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na dnevnu vrijednost transakcija koje investicijsko društvo zaključuje trgovanjem za vlastiti račun ili izvršenjem naloga u svoje ime i za račun klijenata;

(32)„K-NPR” ili „faktor K za rizik neto pozicija (NPR)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost transakcija evidentiranu u knjizi trgovanja investicijskog društva;

(33)„K-TCD” „faktor K za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (TCD)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na izloženosti u knjizi trgovanja investicijskog društva u instrumentima i transakcijama iz članka 25. zbog kojih nastaje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju;

(34)„transakcija s dugim rokom namire” znači transakcija s dugim rokom namire kako je definirana u članku 272. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(35)„maržni kredit” znači maržni krediti kako su definirani u članku 272. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(36)„upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 36. Direktive 2014/65/EU;

(37)„matično društvo” znači matično društvo u smislu članka 2. stavka 9. i članka 22. Direktive 2013/34/EEZ;

(38)„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 35. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(39)„dobit” znači dobit kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 121. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(40)„kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači kvalificirana središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 88. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(41)„upravljanje portfeljem” znači upravljanje portfeljem kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 8. Direktive 2014/65/EU;

(42)„regulatorni kapital” znači kapitalni zahtjev utvrđen u članku 11.;

(43)„repo transakcija” znači repo transakcija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 83. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(44)„društvo kći” znači društvo kći u smislu članka 2. stavka 10. i članka 22. Direktive 2013/34/EU, uključujući svako društvo kći društva kćeri krajnjeg matičnog društva;

(45)„vezani zastupnik” znači vezani zastupnik kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 29. Direktive 2014/65/EU;

(46)„ukupni bruto prihodi” znači godišnji prihod od poslovanja investicijskog društva ostvaren u vezi s investicijskim uslugama i aktivnostima koje je društvo ovlašteno obavljati, uključujući prihod od kamata, dionica ili udjela i drugih vrijednosnih papira s fiksnim ili promjenjivim prinosom, od provizije i naknada, dobitaka i gubitaka koje investicijsko društvo ostvari od svoje imovine kojom trguje, od imovine koju drži po fer vrijednosti ili od aktivnosti zaštite od rizika, ali isključujući svaki prihod koji nije povezan s obavljenim investicijskim uslugama i aktivnostima;

(47)„izloženost iz trgovanja” znači izloženost iz trgovanja definirana u članku 4. stavku 1. točki 91. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(48)„knjiga trgovanja” znači knjiga trgovanja definirana u članku 4. stavku 1. točki 86. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(49)„matično investicijsko društvo iz Unije” znači investicijsko društvo u državi članici koje nije društvo kći nekog drugog investicijskog društva koje je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(50)„matični investicijski holding iz Unije” znači investicijski holding u državi članici koji nije društvo kći investicijskog društva koje je odobrenje za rad dobilo u bilo kojoj državi članici ili drugog investicijskog holdinga u bilo kojoj državi članici;

(51)„matični mješoviti financijski holding iz Unije” znači matično društvo grupe investicijskih društava koje je mješoviti financijski holding kako je definiran u članku 2. stavku 15. Direktive 2002/87/EZ.

2.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 54. radi pojašnjenja:

(a)definicija iz stavka 1. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe;

(b)definicija iz stavka 1. kako bi se pri primjeni ove Uredbe u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima.

GLAVA II.

RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA

POGLAVLJE 1.

Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

Članak 5.
Opća načela

Investicijska društva dužna su ispunjavati zahtjeve iz dijela drugog do dijela sedmog na pojedinačnoj osnovi.

Članak 6.
Izuzeća

1.Nadležna tijela mogu izuzeti investicijsko društvo od primjene članka 5. u vezi s dijelom drugim do četvrtim te dijelom šestim i sedmim ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)investicijsko društvo jest društvo kći i obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, u skladu s odredbama dijela prvog glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)i investicijsko društvo i njegovo matično društvo podliježu izdavanju odobrenja za rad i nadzoru u istoj državi članici;

(c)tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 suglasna su s tim izuzećem;

(d)regulatorni kapital na odgovarajući je način raspodijeljen između matičnog društva i investicijskog društva i ispunjeni su svi sljedeći uvjeti:

i.investicijsko društvo ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1.;

ii.trenutačno ne postoje i ne mogu se predvidjeti značajne praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza;

iii.nakon prethodnog odobrenja nadležnog tijela, matično društvo dalo je izjavu kojom jamči za obveze koje je preuzelo investicijsko društvo ili tvrdi da su rizici investicijskog društva zanemarivi;

iv.investicijsko društvo obuhvaćeno je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo i

v.matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava na temelju udjela u kapitalu investicijskog društva ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela investicijskog društva.

2.Nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene članka 5. u vezi s dijelom petim ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)investicijsko društvo obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)grupa je uvela centralizirane funkcije upravljanja likvidnošću i

(c)tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 suglasna su s tim izuzećem.

POGLAVLJE 2.

Primjena zahtjeva za usklađenost s kriterijem kapitala grupe i izuzeća

Članak 7.
Kriterij kapitala grupe

1.Matično investicijsko društvo iz Unije, matični investicijski holding iz Unije i matični mješoviti financijski holding iz Unije dužni su imati iznos regulatornog kapitala koji je barem dovoljan za pokriće zbroja sljedećih stavki:

(a)zbroj ukupne knjigovodstvene vrijednosti svih ulaganja, podređenih potraživanja i instrumenata iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i), članka 56. točaka (c) i (d) i članka 66. točaka (c) i (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 u investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima u grupi investicijskih društava i

(b)ukupni iznos svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima.

2.Nadležna tijela mogu dopustiti da matični investicijski holding iz Unije ili matični miješani financijski holdingu iz Unije imaju iznos regulatornog kapitala manji od iznosa izračunanog u stavku 1. ako taj iznos nije manji od zbroja kapitalnih zahtjeva koji se na pojedinačnoj osnovi utvrđuju za investicijska društva, financijske institucije, društva za pomoćne usluge i vezane zastupnike u grupi i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema tim subjektima.

Za potrebe stavka 1., ako se na subjekte iz stavka 1. ne primjenjuju bonitetni propisi Unije ili nacionalni bonitetni propisi, primjenjuje se zamišljeni kapitalni zahtjev.

3.Matično investicijsko društvo iz Unije, matični investicijski holding iz Unije i matični mješoviti financijski holding iz Unije dužni su imati sustave za praćenje i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih investicijskih društava, investicijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija, društava za pomoćne usluge i vezanih zastupnika u grupi investicijskih društava.

Članak 8.
Konsolidacija na temelju faktora K

Nadležna tijela matičnog investicijskog društva iz Unije ili nadležna tijela utvrđena u skladu s člankom 42. stavkom 2. Direktive (EU)----/--[IFD] mogu od matičnog investicijskog društva iz Unije, matičnog investicijskog holdinga iz Unije ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz Unije zahtijevati postupanje u skladu sa zahtjevima iz članka 15. na osnovi konsolidiranog stanja na temelju faktora K ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)postoje materijalno značajni rizici za klijente ili tržište koji proizlaze iz grupe u cjelini i koji nisu u cijelosti obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima koji se na pojedinačnoj osnovi primjenjuju na investicijska društva u grupi ili

(b)kad je riječ o grupama investicijskih društava visokog stupnja međusobne povezanosti u smislu upravljanja rizicima, primjena zahtjeva za investicijska društva na pojedinačnoj osnovi mogla bi uzrokovati udvostručavanje zahtjeva za ta društva.

DIO DRUGI
REGULATORNI KAPITAL

Članak 9.
Kapitalni zahtjevi

1.Regulatorni kapital investicijskog društva sastoji se od zbroja osnovnog kapitala i dopunskog kapitala i pritom:

(a)najmanje 56 % zbroja sastoji se od redovnog osnovnoga kapitala u skladu s dijelom drugim glavom 1. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)najviše 44 % zbroja može se sastojati od dodatnog osnovnoga kapitala u skladu s dijelom drugim glavom 1. poglavljem 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)najviše 25 % zbroja može se sastojati od dopunskog osnovnoga kapitala u skladu s dijelom drugim glavom 2. poglavljem 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.Odstupajući od stavka 1., sljedeće se ne primjenjuje pri određivanju regulatornoga kapitala:

(a)pragovi izuzeća iz članka 48. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)odbici iz članaka 46., 60. i 70. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)događaj koji je pokretač iz članka 54. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Umjesto toga, investicijsko društvo utvrđuje događaj koji je pokretač u smislu instrumenta dodatnog osnovnoga kapitala iz stavka 1.;

(d)ukupni iznos iz članka 54. stavka 4. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Iznos čija se vrijednost može smanjiti ili konvertirati ukupni je iznos glavnice instrumenta dodatnog osnovnoga kapitala iz stavka 1.

3. Investicijska društva pri utvrđivanju kapitalnih zahtjeva u skladu s ovom Uredbom primjenjuju odredbe iz dijela drugog, glave 1. poglavlja 6. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 10.
Udjeli izvan financijskog sektora

1.Za potrebe ovog dijela, investicijsko društvo pri utvrđivanju stavki redovnog osnovnoga kapitala iz članka 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbija iznose koji prelaze ograničenja navedena u točkama (a) i (b);

(a)udio u društvu koje nije subjekt financijskog sektora, čiji iznos prelazi 15 % regulatornoga kapitala investicijskog društva;

(b)ukupni iznos udjela investicijskog društva u društvima koja nisu subjekti financijskog sektora koji prelazi 60 % njegova regulatornoga kapitala.

2.Nadležna tijela mogu zabraniti investicijskom društvu udjele iz stavka 1. čiji iznos prelazi postotke regulatornoga kapitala utvrđene u tom stavku. Nadležna tijela dužna su bez odgode javno objaviti svoju odluku kojom izvršavaju tu ovlast.

3.Dionice ili udjeli u društvima koja nisu subjekti financijskog sektora ne uključuju se u izračun iz stavka 1. ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)te se dionice ili udjeli drže privremeno za vrijeme postupka financijske pomoći iz članka 79. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)držanje tih dionica ili udjela je pozicija proizišla iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koja se drži najviše pet radnih dana;

(c)te se dionice ili udjeli drže u ime investicijskog društva a za tuđi račun.

4.Dionice ili udjeli koji nisu dugotrajna financijska imovina iz članka 35. stavka 2. Direktive 86/635/EEZ ne uključuju se u izračun iz stavka 1.

DIO TREĆI
KAPITALNI ZAHTJEVI

GLAVA I.
OPĆI ZAHTJEVI

Članak 11.
Kapitalni zahtjev

1.Iznos kapitala investicijskog društva u svakom trenutku jednak je onome što je najveće od sljedećeg:

(a)njegov zahtjev za fiksne opće troškove izračunan u skladu s člankom 13.;

(b)njegov zahtjev za trajni minimalni iznos izračunan u skladu s člankom 14.;

(c)njegov zahtjev za faktor K izračunan u skladu s člankom 15.

2.Kapital investicijskog društva koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. u svakom je trenutku jednak najvećem od iznosa navedenih u stavku 1. točkama (a) i (b).

3.Ako smatraju da je došlo do značajne promjene u poslovanju investicijskog društva, nadležna tijela mogu za investicijsko društvo zahtijevati drugačiji kapitalni zahtjev iz ovog članka, u skladu s glavom IV. poglavljem 2. odjeljkom IV. Direktive (EU)----/--[IFD].

Članak 12.
Mala i međusobno nepovezana investicijska društva

1.Za potrebe ove Uredbe investicijska društva smatraju se malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)vrijednost imovine kojom se upravlja (AUM) izračunana u skladu s člankom 17. iznosi manje od 1,2 milijarde EUR;

(b)vrijednost obrađenih naloga klijenata (COH) izračunana u skladu s člankom 20. iznosi manje od:

i. 100 milijuna EUR dnevno za gotovinske transakcije ili

ii. 1 milijardu EUR dnevno za izvedenice;

(c)vrijednost pohranjene imovine koja se administrira (ASA) izračunana u skladu s člankom 19. jednaka je nuli;

(d)vrijednost novčanih sredstava klijenta (CMH) izračunana u skladu s člankom 18. jednaka je nuli;

(e)vrijednost dnevnog prometa trgovanja (DTF) izračunana u skladu s člankom 32. jednaka je nuli;

(f)vrijednost rizika neto pozicija (NPR) ili jamstva klirinškog člana (CMG) izračunani u skladu s člancima 22. i 23. jednaki su nuli;

(g)vrijednost rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (TCD) izračunana u skladu s člankom 26. jednaka je nuli;

(h)vrijednost ukupne bilance investicijskog društva manja je od 100 milijuna EUR;

(i)iznos ukupnih godišnjih bruto prihoda od investicijskih usluga i aktivnosti investicijskog društva manji je od 30 milijuna EUR.

Za potrebe točaka (a), (b), (c), (e), (f) i (g) primjenjuju se vrijednosti na kraju dana.

Za potrebe točke (d) primjenjuju se vrijednosti unutar dana.

Za potrebe točaka (h) i (i) primjenjuju se vrijednosti na kraju zadnje financijske godine.

2.Uvjeti iz stavka 1. točaka (a), (b), (h) i (i) primjenjuju se kombinirano za sva investicijska društva koja su članovi grupe.

Uvjeti iz točaka (c), (d), (e), (f) i (g) primjenjuju se na svako investicijsko društvo na pojedinačnoj osnovi.

Ako investicijska društva prestanu ispunjavati sve uvjete iz stavka 1., prestaju se s trenutačnim učinkom smatrati malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima.

3.Ako investicijska društva prestanu ispunjavati uvjete iz stavka 1 točke (a) ili (b), ali nastave ispunjavati uvjete iz stavka 1. točaka od (c) do (i), prestaju se smatrati malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kada je premašen prag.

4.Investicijska društva koja naknadno ispune sve uvjete iz stavka 1. koje nisu ispunjavala, smatraju se, podložno odobrenju nadležnog tijela, malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima po isteku razdoblja od šest mjeseci od datuma kada su ti uvjeti bili ispunjeni.

5. Kako bi se u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 54. radi prilagodbe uvjeta na temelju kojih se investicijska društva smatraju malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima u skladu s ovim člankom.

Članak 13.
Zahtjev za fiksne opće troškove

1.Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (a), zahtjev za fiksne opće troškove iznosi najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine.

2.Ako smatra da je došlo do značajne promjene u poslovanju investicijskog društva, nadležno tijelo može prilagoditi iznos kapitala iz stavka 1.

3.Ako investicijsko društvo nema fiksnih općih troškova iz prethodne godine, njegov kapital može uz odobrenje nadležnih tijela iznositi najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova koji su bili predviđeni u njegovu poslovnom planu za godinu nakon godine u kojoj je započeo obavljanje svojih djelatnosti.

4.EBA nakon savjetovanja s ESMA-om i uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/488 izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje izračun zahtjeva iz stavka 1.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 14.
Zahtjev za trajni minimalni iznos

Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (b) zahtjev za trajni minimalni iznos jednak je najmanje vrijednostima inicijalnog kapitala iz članka 8. Direktive (EU) ----/--[IFD].

GLAVA II.
KAPITALNI ZAHTJEV ZA FAKTORE K

POGLAVLJE 1.
Opća načela

Članak 15.
Zahtjev za faktore K i primjenjivi koeficijenti

1.Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (c), zahtjev za faktore? K jednak je najmanje zbroju sljedećeg:

(a)faktora K za rizik za klijenta (RtC) izračunanih u skladu s poglavljem 2.;

(b)faktora K za rizik za tržište (RtM) izračunanih u skladu s poglavljem 3.;

(c)faktora K za rizik za društvo (RtF) izračunanih u skladu s poglavljem 4.

2.Na odgovarajuće faktore K primjenjuju se sljedeći koeficijenti:

Tablica 1.

FAKTORI K		KOEFICIJENT
Imovina kojom se upravlja u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem i u okviru nediskrecijskih (savjetodavnih) aranžmana	K-AUM	0,02 %
Novčana sredstva klijenta	K-CMH	0,45 %
Pohrana i administriranje imovine	K-ASA	0,04 %
Obrađeni nalozi klijenata	K-COH gotovinske transakcije	0,1 %
	K-COH izvedenice	0,01 %
Dnevni promet trgovanja	K-DTF gotovinske transakcije	0,1 %
	K-DTF izvedenice	0,01 %

3.Investicijsko društvo prati vrijednost svojih faktora K za trendove zbog kojih bi u sljedećem izvještajnom razdoblju trebalo primijeniti znatno drugačiji kapitalni zahtjev i obavješćuje svoje nadležno tijelo o tom materijalno drugačijem kapitalnom zahtjevu.

4.Ako smatraju da je nastupila značajna promjena u poslovanju investicijskog društva koja utječe na iznos relevantnog faktora K, nadležna tijela mogu prilagoditi odgovarajući iznos u skladu s člankom 36. stavkom 2. Direktive (EU) ----/--[IFD].

5.Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 54. radi:

(a)utvrđivanja metoda za mjerenje faktora K u dijelu trećem glavi II.;

(b)prilagodbe koeficijenata iz ovog članka stavka 2.

POGLAVLJE 2.
Faktori K RtC

Članak 16.
Zahtjev za faktore K RtC

Zahtjev za faktore K RtC utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

K-AUM + K-CMH + K-ASA + K-COH

pri čemu

(a)vrijednost faktora K-AUM jednaka je vrijednosti faktora AUM koja se mjeri u skladu s člankom 17. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

(b)vrijednost faktora K-CMH jednaka je vrijednosti faktora CMH koja se mjeri u skladu s člankom 18. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

(c)vrijednost faktora K-ASA jednaka je vrijednosti faktora ASA koja se mjeri u skladu s člankom 19. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

(d)vrijednost faktora K-COH jednaka je vrijednosti faktora COH koja se mjeri u skladu s člankom 20. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.

Članak 17.
Mjerenje vrijednosti faktora AUM radi izračuna vrijednosti faktora K-AUM

1.U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-AUM, vrijednost faktora AUM pomični je prosjek mjesečne vrijednosti ukupne imovine kojom se upravlja, mjereno na zadnji radni dan za svaki od prethodnih 15 kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri mjeseca.

Vrijednost faktora AUM prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina izmjerenih vrijednosti za preostalih 12 mjeseci.

Vrijednost faktora K-AUM izračunava se u prvih 14 dana svakog kalendarskog mjeseca.

2.Ako investicijsko društvo službeno delegira upravljanje imovinom nekom drugom financijskom subjektu, ta se delegirana imovina uključuje u ukupni iznos faktora AUM koji se mjeri u skladu sa stavkom 1.

Ako drugi financijski subjekt službeno delegira imovinu kojom se upravlja investicijskom društvu, ta se delegirana imovina ne uključuje u ukupni iznos imovine kojom se upravlja koja se mjeri u skladu sa stavkom 1.

3.Investicijsko društvo koje imovinom upravlja kraće od 15 mjeseci može za izračun vrijednosti faktora K-AUM primijeniti vrijednost faktora AUM predviđenu u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 18.
Mjerenje vrijednosti faktora CMH radi izračuna vrijednosti faktora K-CMH

1.U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-CMH, vrijednost faktora CMH pomični je prosjek dnevne vrijednosti ukupnih novčanih sredstava klijenta, mjereno na kraju svakog radnog dana za a tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora CMH prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora K-CMH izračunava se na kraju radnog dana nakon mjerenja iz prvog podstavka.

2.Investicijsko društvo koje novčana sredstva klijenta drži kraće od tri mjeseca može za izračun vrijednosti faktora K-CMH primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 19.
Mjerenje vrijednosti faktora ASA radi izračuna vrijednosti faktora K-ASA

1.U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-ASA, vrijednost faktora ASA pomični je prosjek vrijednosti ukupne imovine koja se dnevno pohranjuje i administrira, mjereno na kraju svakog radnog dana u proteklih šest kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora ASA prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostala tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora K-ASA izračunava se u prvih 14 dana svakog kalendarskog mjeseca.

2.Investicijsko društvo koje posluje kraće od tri mjeseca može za izračun vrijednosti faktora K-ASA primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 20.
Mjerenje vrijednosti faktora COH radi izračuna vrijednosti faktora K-COH

1.U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-COH, vrijednost faktora COH pomični je prosjek vrijednosti ukupnih obrađenih naloga klijenta, mjereno na kraju svakog radnog dana u proteklih šest kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora COH prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostala tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora K-COH izračunava se u prvih 14 dana svakog tromjesečja.

2.Vrijednost faktora COH mjeri se kao zbroj apsolutne vrijednosti transakcija kupnje i apsolutne vrijednosti transakcija prodaje, gotovinskih i izvedenicama, u skladu sa sljedećim:

(a)kad je riječ o gotovinskim transakcijama, vrijednost je iznos koji je uplaćen ili primljen za svaku transakciju;

(b)kad je riječ o izvedenicama, vrijednost trgovanja zamišljeni je iznos ugovora.

U vrijednost faktora COH uključene su izvršene transakcije investicijskog društva koje pruža usluge upravljanja portfeljem za račun investicijskih fondova.

U vrijednost faktora COH nisu uključene transakcije investicijskog društva izvršene u njegovo ime i za njegov račun ili za račun klijenta.

3.Investicijsko društvo koje posluje kraće od tri mjeseca može za izračun vrijednosti faktora K-COH primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

POGLAVLJE 3.
Faktori K RtM

Članak 21.
Zahtjev za faktore K RtM

Vrijednost zahtjeva za faktore K RtM za pozicije iz knjige trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, veća je od vrijednosti faktora K-NPR izračunane u skladu s člankom 22. ili vrijednosti faktora K-CMG izračunane u skladu s člankom 23.

Članak 22.
Izračun vrijednosti faktora K-NPR

1. Za potrebe faktora K-NPR, kapitalni zahtjev za pozicije iz knjige trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, izračunava se primjenom jednog od sljedećih pristupa:

(a)[pojednostavnjeni standardizirani] pristup utvrđen u dijelu trećem glavi IV. poglavljima od 2. do 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 ako je vrijednost poslovanja investicijskog društva u knjizi trgovanja jednaka ili manja od 300 milijuna EUR;

(b)standardizirani pristup utvrđen u [dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s člankom 1. točkom 84. Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012];

(c)pristup internog modela utvrđen u [dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s člankom 1. točkom 84. Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012].

Vrijednost faktora K-NPR izračunana primjenom pristupa navedenih u točkama (b) i (c) množi se faktorom od 65 %.

2. Za potrebe stavka 1. točke (a) druge rečenice, investicijsko društvo izračunava vrijednost bilančnog i izvanbilančnog poslovanja u skladu s [člankom 325.a stavcima od 2. do 7. Uredbe (EU) br. 575/2013].

Članak 23.
Izračun vrijednosti faktora K-CMG

1. Odstupajući od članka 22. nadležna tijela mogu dopustiti da investicijsko društvo izračuna vrijednost faktora K-CMG za pozicije koje se poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)investicijsko društvo nije član grupe koja obuhvaća kreditnu instituciju;

(b)za izvršenje i namiru transakcija investicijskog društva koje se poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane odgovoran je klirinški član koji za njih i jamči ili se u protivnom namiruju na temelju isporuke po plaćanju;

(c)izračun inicijalne marže koju investicijsko društvo daje klirinškom članu temelji se na internom modelu klirinškog člana koji ispunjuje uvjete iz članka 41. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(d)klirinški je član kreditna institucija.

Vrijednost faktora K-CMG najveći je ukupni iznos inicijalne marže koju je investicijsko društvo dalo klirinškom članu u protekla tri mjeseca.

2. EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje način izračuna iznosa inicijalne marže iz stavka 1. točke (c).

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje revidiranih regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 4.
Faktori K RtF

Članak 24.
Zahtjev za faktore K RtF

1.Zahtjev za faktore K RtF utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

K-TCD +K-DTF + K-CON

pri čemu:

vrijednost faktora K-TCD jednaka je iznosu izračunanom u skladu s člankom 26.;

vrijednost faktora K-DTF jednaka je vrijednosti faktora DTF koja se mjeri u skladu s člankom 32. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2. i

vrijednost faktora K-TCD jednaka je iznosu izračunanom u skladu s člankom 38.

Vrijednosti faktora K-TCD i K-CON temelje se na transakcijama koje su evidentirane u knjizi trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta.

Vrijednost faktora K-DTF temelji se na transakcijama koje su evidentirane u knjizi trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, i transakcijama koje investicijsko društvo zaključi tijekom izvršavanja naloga u svoje ime i za račun klijenata.

Odjeljak I.

Nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju

Članak 25.
Područje primjene

1.Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće transakcije:

(a)izvedenice navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013, osim sljedećeg:

i. OTC izvedenica kojima se trguje sa središnjim državama i središnjim bankama država članica;

ii. OTC izvedenica koje se poravnavaju posredstvom kvalificirane središnje druge ugovorne strane;

iii. OTC izvedenica koje poravnava klirinški član, pri čemu transakcije podliježu obvezi poravnanja u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili istovrijednom zahtjevu za poravnanje tog ugovora u trećoj zemlji ili ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

aa. pozicije i imovina investicijskog društva koje se odnose na te transakcije razlikuju se i odvojene su, i na razini klirinškog člana i na razini kvalificirane središnje druge ugovorne strane, od pozicija i imovine klirinškog člana i ostalih klijenata tog klirinškog člana, a zbog tog razlikovanja i te odvojenosti te pozicije i ta imovina ne ulaze u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti klirinškog člana, jednog ili više njegovih drugih klijenata;

bb. zakoni, propisi i ugovori koji se primjenjuju na klirinškog člana ili ga obvezuju, osiguravaju da se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti izvornoga klirinškog člana, klijentove pozicije koje se odnose na te ugovore i transakcije te odgovarajući kolateral prenesu na drugog klirinškog člana u odgovarajućem razdoblju marže za rizik;

cc. investicijsko je društvo ishodilo neovisno i obrazloženo pravno mišljenje u pisanom obliku u kojem se zaključuje da u slučaju spora investicijsko društvo ne snosi gubitke nastale zbog insolventnosti njegova klirinškog člana ili klijenata njegova klirinškog člana;

iv. izvedenica s kojima se trguje na burzi:

v. izvedenica koje se drže radi zaštite od rizika pozicije društva koja proizlazi iz aktivnosti koje nisu iz knjige trgovanja;

(b)transakcija s dugim rokom namire;

(c)repo transakcija;

(d)transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(e)maržnih kredita.

2.Odstupajući od ovog odjeljka investicijsko društvo može izračunati svoj kapitalni zahtjev za transakcije iz stavka 1. primjenom jedne od metoda iz [dijela 3. glave II. odjeljka 3., 4. ili 5. Uredbe (EU) br. 575/2013] i odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo.

Članak 26.
Izračun faktora K-TCD

Za potrebe faktora K-TCD kapitalni zahtjev određuje se s pomoću sljedeće formule:

Kapitalni zahtjev = Vrijednost izloženosti * RF

pri čemu je RF faktor rizika utvrđen za pojedinu vrstu druge ugovorne strane u skladu s tablicom 2.

Tablica 2.

Vrsta druge ugovorne strane

Faktor rizika

Kreditne institucije i investicijska društva

1,6 %

Ostale druge ugovorne strane

8 %

Članak 27.
Izračun vrijednosti izloženosti

Vrijednost izloženosti izračunava se primjenom sljedeće formule:

Vrijednost izloženosti = Maks. (0; RC + PFE – C)

pri čemu:

RC = trošak zamjene, kako je utvrđen u članku 28.

PFE = potencijalna buduća izloženost, kako je utvrđena u članku 29. i

C = kolateral, kako je utvrđen u članku 30.

Trošak zamjene (RC) i kolateral (C) primjenjuju se na sve transakcije iz članka 25.

Potencijalna buduća izloženost (PFE) primjenjuje se samo na ugovore o izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire.

Članak 28.
Trošak zamjene (RC)

Trošak zamjene iz članka 27. utvrđuje se kako slijedi:

(a)za ugovore o izvedenicama trošak zamjene utvrđuje se kao sadašnja tržišna vrijednost (CMV);

(b)za transakcije s dugim rokom namire trošak zamjene utvrđuje se kao iznos namire;

(c)za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe trošak zamjene utvrđuje se kao neto iznos uzet u zajam i primljen.

Članak 29.
Potencijalna buduća izloženost

1.Potencijalna buduća izloženost (PFE) iz članka 28. izračunava se za svaku izvedenicu i transakciju s dugim rokom namire kao umnožak:

(a)efektivnog zamišljenog (EN) iznosa transakcije koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavcima od 2. do 6.;

(b)faktora nadzora (SF) koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavkom 7. i

(c)faktora dospijeća (MF) koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavkom 8.

2.Efektivni zamišljeni (EN) iznos umnožak je zamišljenog iznosa koji se izračunava u skladu s ovim člankom stavkom 3., njegova trajanja za ugovore o kamatnim i kreditnim izvedenicama koje se izračunavaju u skladu s ovim člankom stavkom 4. i njegova delta-koeficijenta za ugovore o opciji koji se izračunava u skladu s ovim člankom stavkom 6.

3.Osim ako je jasno naveden i fiksan do dospijeća, zamišljeni iznos utvrđuje se kako slijedi:

(a)za devizne izvedenice zamišljeni iznos definira se kao zamišljeni iznos devizne komponente ugovora, konvertiran u nacionalnu valutu. Ako su obje komponente devizne izvedenice nominirane u valutama koje nisu nacionalne valute, zamišljeni iznos svake komponente konvertira se u nacionalnu valutu i zamišljeni je iznos iznos komponente veće vrijednosti u nacionalnoj valuti;

(b)za vlasničke i robne izvedenice, emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice zamišljeni iznos definira se kao umnožak sadašnje (buduće) jedinične cijene i broja jedinica kojima se trguje;

(c)za transakcije s višestrukim isplatama koje ovise o stanju, uključujući digitalne opcije ili terminske ugovore s unaprijed definiranom dobiti, investicijsko društvo izračunava zamišljeni iznos za svako stanje i primjenjuje najveći dobiveni rezultat izračuna;

(d)ako je zamišljeni iznos formula tržišnih vrijednosti, investicijsko društvo radi utvrđivanja zamišljenog iznosa trgovanja unosi sadašnje tržišne vrijednosti;

(e)za ugovore o razmjeni s promjenjivim zamišljenim iznosom, kao što su ugovori o razmjeni zamišljenog iznosa glavnice koji se s vremenom smanjuje ili povećava, investicijska društva na preostalo razdoblje trajanja ugovora o razmjeni primjenjuju prosječni zamišljeni iznos kao zamišljeni iznos trgovanja;

(f)ugovori o razmjeni s ugrađenom financijskom polugom konvertiraju se u zamišljeni iznos istovjetnog ugovora o razmjeni bez financijske poluge, odnosno, dok se sve stope u ugovoru o razmjeni množe s nekim faktorom, u svrhu utvrđivanja zamišljenog iznosa navedeni se zamišljeni iznos množi s faktorom za kamatne stope;

(g)za ugovore o izvedenicama s višestrukim zamjenama valute glavnice, zamišljeni iznos utvrđuje se tako da se zamišljeni iznos pomnoži s brojem zamjena valute glavnice u ugovoru o izvedenici.

4.Zamišljeni iznos kamatne stope i kreditnih izvedenica za preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) tih ugovora usklađuje se prema trajanju koje se utvrđuje s pomoću sljedeće formule:

trajanje = (1 – istek (-0.05 * razdoblje do dospijeća)) / 0,05;

5.Dospijeće ugovora znači krajnji datum do kojeg ugovor može biti izvršen.

Ako se u izvedenici navodi vrijednost neke druge kamatne stope ili kreditnog instrumenta, razdoblje se utvrđuje na temelju odnosnog instrumenta.

Kad je riječ o opcijama, dospijeće znači krajnji datum izvršenja ugovora kako je naveden u ugovoru.

Kad je riječ o ugovoru o izvedenicama koji je strukturiran tako da se preostali iznos izloženosti namiruje na određene datume i uvjeti ponovno utvrđuju tako da fer vrijednost ugovora iznosi nula, preostalo razdoblje do dospijeća jednako je razdoblju do sljedećeg datuma ponovnog utvrđivanja uvjeta.

6.Investicijsko društvo može sâmo izračunati delta-koeficijent za opcije i opcije na ugovor o razmjeni primjenom odgovarajućeg modela. U tom se modelu procjenjuje stopa promjene vrijednosti opcije u odnosu na manje promjene tržišne vrijednosti odnosnog instrumenta. Za transakcije koje nisu opcije i opcije na ugovor o razmjeni delta je 1 za duge pozicije i – 1 za kratke pozicije.

7.Faktor nadzora (SF) za svaku kategoriju imovine utvrđuje se u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 3.

Kategorija imovine	Faktor nadzora
Kamatna stopa	0,5 %
Devize	4 %
Kredit	1 %
Vlasnički instrument, jedan subjekt	32 %
Vlasnički instrument, indeks	20 %
Roba i emisijske jedinice stakleničkih plinova	18 %

8.Faktor dospijeća (MF) za svaku transakciju utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

MF = (min (M;1 godina) / 1 godina)^0.5

Kad je riječ o trgovanju koje nije pokriveno maržom, dospijeće (M) kraće je od godinu dana i preostalog dospijeća ugovora o izvedenicama, kako je utvrđeno u stavku 5. drugom podstavku, ali nije kraće od deset radnih dana.

Kad je riječ o trgovanju koje je pokriveno maržom, dospijeće (M) je razdoblje marže za rizik. Najkraće razdoblje marže za rizik traje najmanje deset radnih dana za transakcije izvedenicama koje se ne poravnavaju posredstvom druge ugovorne strane podložno sporazumima o dnevnom utvrđivanju marže i pet radnih dana za transakcije izvedenicama koje se poravnavaju posredstvom druge ugovorne strane podložno sporazumima o dnevnom utvrđivanju marže.

Članak 30.
Kolateral

1.Na sve negotovinske kolaterale koje je investicijsko društvo primilo ili dalo u dvostranim i poravnanim transakcijama iz članka 23. primjenjuje se korektivni faktor u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 4.

Kategorija imovine		Korektivni faktor za repo transakcije	Korektivni faktor za ostale transakcije
Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju središnje države ili središnje banke	≤ 1 godina	0,707 %	1 %
	> 1 godina <= 5 godina	2,121 %	3 %
	> 5 godina	4,243 %	6 %
Izdanja dužničkih vrijednosnih papira drugih subjekata	≤ 1 godine	1,414 %	2 %
	> 1 godina <= 5 godina	4,243 %	6 %
	> 5 godina	8,485 %	12 %
Sekuritizacijske pozicije	≤ 1 godine	2,828 %	4 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	8,485 %	12 %
	> 5 godina	16,970 %	24 %
Vlasnički i konvertibilni instrumenti uvršteni na burzi		14,143 %	20 %
Zlato		10,607 %	15 %
Gotovina		0 %	0 %

Za potrebe tablice 4. sekuritizacijske pozicije ne uključuju nesekuritizacijske pozicije.

2.Vrijednost negotovinskog kolaterala koji je investicijsko društvo dalo svojoj drugoj ugovornoj strani povećava se, a vrijednost negotovinskog kolaterala koji je investicijsko društvo primilo od svoje druge ugovorne strane smanjuje se u skladu s tablicom 4.

3.Ako između transakcije i primljenog ili danog kolaterala postoji valutna neusklađenost primjenjuje se dodatni korektivni faktor za valutnu neusklađenost od 8 %.

Članak 31.
Netiranje

Za potrebe ovog odjeljka investicijsko društvo može s potpuno usklađenim ugovorima koji su obuhvaćeni sporazumom o netiranju postupati kao da je riječ o jednom ugovoru sa zamišljenom glavnicom koja je jednaka neto primicima, može netirati ostale transakcije koje su predmet ugovora o obnovi na temelju kojega se sve obveze između investicijskog društva i njegovih drugih ugovornih strana automatski prebijaju tako da ugovor o obnovi pravno zamjenjuje jedinstveni neto iznos ranijih bruto obveza, te druge transakcije ako investicijsko društvo dokaže nadležnom tijelu da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)ugovor o netiranju s drugom ugovornom stranom ili drugi sporazum kojim se stvara jedinstvena pravna obveza takav je da bi investicijsko društvo moglo potraživati ili biti dužno platiti samo neto zbroj pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija ako druga ugovorna strana ne ispuni svoje obveze zbog nečega od sljedećeg:

i.nastanak statusa neispunjavanja obveza;

ii.stečaj;

iii.likvidacija;

iv.slične okolnosti;

(b)ugovor o netiranju ne sadržava odredbu kojom se, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, drugoj ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza dopušta izvršenje samo ograničenih plaćanja prema ugovornoj strani koja je u statusu neispunjavanja obveza, ili se uopće ne dopuštaju plaćanja, čak i kada je ugovorna strana koja je u statusu neispunjavanja obveza neto vjerovnik;

(c)investicijsko je društvo ishodilo neovisno i obrazloženo pravno mišljenje u pisanom obliku o tome da bi u slučaju osporavanja sporazuma o netiranju potraživanja i obveze investicijskog društva bile jednake onima iz točke (a) u okviru sljedećeg pravnog sustava:

–prava države u kojoj je osnovana druga ugovorna strana;

–prava države u kojoj se nalazi podružnica ako je uključena strana/inozemna podružnica druge ugovorne strane;

–prava kojim se uređuju pojedinačne transakcije u sporazumu o netiranju ili

–prava kojim se uređuje svaki ugovor ili sporazum o netiranju potreban za provedbu netiranja.

Odjeljak II.
Dnevni promet trgovanja

Članak 32.
Mjerenje vrijednosti faktora DTF radi izračuna vrijednosti faktora K-DTF

1.U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-DTF, vrijednost faktora DTF pomični je prosjek vrijednosti ukupnog dnevnog prometa trgovanja, mjereno na kraju svakog radnog dana u prethodnih šest kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora DTF prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostala tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora K-DTF izračunava se u prvih 14 dana svakog tromjesečja.

2.Vrijednost faktora DTF mjeri se kao zbroj apsolutne vrijednosti transakcija kupnje i apsolutne vrijednosti transakcija prodaje, gotovinskih i izvedenicama, u skladu sa sljedećim:

(a)kad je riječ o gotovinskim transakcijama, vrijednost je iznos koji je uplaćen ili primljen za svaku transakciju;

(b)kad je riječ o izvedenicama, vrijednost trgovanja zamišljeni je iznos ugovora.

3.U vrijednost faktora DTF uključene su transakcije koje je investicijsko društvo koje pruža usluge upravljanja portfeljem izvršilo za račun investicijskih fondova.

U vrijednost DTF nisu uključene transakcije koje je investicijsko društvo izvršilo u svoje ime i za svoj račun ili za račun klijenta.

4.Investicijsko društvo koje posluje kraće od tri mjeseca može za izračun vrijednosti faktora K-DTF primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

DIO ČETVRTI
KONCENTRACIJSKI RIZIK

Članak 33.
Obveza praćenja

1.Investicijsko društvo prati i kontrolira koncentracijski rizik u skladu s ovim dijelom s pomoću odgovarajućih administrativnih i računovodstvenih postupaka i snažnih mehanizama unutarnje kontrole.

2.Za potrebe ove Uredbe pojmovi „kreditna institucija i investicijsko društvo” obuhvaćaju privatna i javna društva i njihove podružnice, koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, bila kreditne institucije ili investicijska društva kako su definirani u ovoj Uredbi te koja su dobila odobrenje za rad u trećoj zemlji koja primjenjuje bonitetne nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji.

Članak 34.
Izvještajni zahtjevi

Investicijsko društvo koje ne ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. najmanje jednom godišnje podnosi nadležnim tijelima izvješće o sljedećim razinama rizika:

(a)razini koncentracijskog rizika povezanog s neispunjavanjem obveza drugih ugovornih strana za izloženosti iz knjige trgovanja, po pojedinačnim drugim ugovornim stranama i na agregiranoj osnovi;

(b)razini koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih subjekata kod kojih se drži novac klijenta;

(c)razini koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih subjekata kod kojih su deponirani vrijednosni papiri klijenta;

(d)razini koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija kod kojih su deponirana vlastita novčana sredstva društva i

(e)razini koncentracijskog rizika koja proizlazi iz dobiti.

Članak 35.
Izračun vrijednosti izloženosti

1.Investicijsko društvo koje ne ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. za potrebe ovog dijela izračunava sljedeće izloženosti:

(a)izloženosti prema pojedinačnim osobama koje proizlaze iz knjige trgovanja zbrajanjem tih izloženosti i neto izloženosti u svim financijskim instrumentima koje je izdala ta pojedinačna osoba.

Neto izloženost izračunava se tako da se od toga oduzmu one pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su, na temelju sklopljenih sporazuma upisane ili su predmet pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje od strane trećih osoba, te se dobivena izloženost umanji za sljedeće faktore:

Tablica 5.

radni dan 0:	100 %
1. radni dan:	90 %
2. i 3. radni dan:	75 %
4. radni dan:	50 %
5. radni dan:	25 %
nakon 5. radnog dana:	0 %

Investicijsko društvo dužno je uspostaviti sustave praćenja i kontrole svojih izloženosti proizašlih iz poslova pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa u razdoblju od nastanka obveze do sljedećeg radnog dana zbog prirode rizika koji mogu nastati na relevantnim tržištima.

(b)izloženosti prema grupama povezanih osoba, zbrajanjem svih izloženosti prema pojedinačnim osobama iz grupe, koje se tretiraju kao jedna izloženost.

2.Pri izračunu izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba investicijsko društvo poduzima sve odgovarajuće korake kako bi utvrdilo odnosnu imovinu u relevantnim transakcijama i drugu ugovornu stranu u odnosnim izloženostima.

Članak 36.
Ograničenja koncentracijskih rizika

1.Izloženost prema pojedinačnoj osobi ili grupi povezanih osoba investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, ne smije prelaziti 25 % njegova regulatornog kapitala, osim ako to društvo ispunjuje obvezu obavješćivanja iz članka 37. i kapitalni zahtjev K-CON iz članka 38.

Ako je ta pojedinačna osoba kreditna institucija ili investicijsko društvo ili ako grupa povezanih osoba uključuje jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava, ta izloženost ne smije prelaziti 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva izračunanog u skladu s člankom 11. ili 150 milijuna eura, ovisno o tome koji je iznos veći, pod uvjetom da zbroj vrijednosti izloženosti prema svim povezanim osobama koje nisu kreditne institucije ili investicijska društva ne prelazi 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Ako je iznos od 150 milijuna eura veći od 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva, vrijednost izloženosti ne smije prelaziti 100 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

2.Ograničenja iz stavka 1. mogu se prekoračiti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)investicijsko društvo ispunjuje kapitalni zahtjev K-CON u vezi s prekoračenjem ograničenja iz stavka 1. koji se izračunava u skladu s člankom 38.;

(b)ako je od prekoračenja prošlo 10 ili manje dana, izloženost prema toj pojedinačnoj osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz knjige trgovanja ne smije prelaziti 500 % regulatornog kapitala investicijskog društva;

(c)sva prekoračenja koja traju duže od 10 dana zajedno ne prelaze 600 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Članak 37.
Obveza obavješćivanja

1.Ako su ograničenja iz članka 36. stavka 1. prekoračena, investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležna tijela o iznosu prekoračenja i nazivu pojedinačne osobe na koju se prekoračenje odnosi te, kada je to primjenjivo, o nazivu grupe povezanih osoba na koje se prekoračenje odnosi.

2.Nadležna tijela mogu investicijskom društvu odobriti ograničeno razdoblje za poštovanje ograničenja iz članka 36. stavka 1.

Kada se primjenjuje iznos od 150 milijuna eura iz članka 36. stavka 1., nadležna tijela mogu dopustiti prekoračenje ograničenja od 100 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Članak 38.
Izračun faktora K-CON

1.U svrhu izračuna faktora K-CON prekoračenje iz članka 36. stavka 2. jest izloženost prema predmetnoj pojedinačnoj osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz knjige trgovanja.

2.Ako prekoračenje nije trajalo duže od 10 dana, kapitalni zahtjev K-CON iznosi 200 % iznosa zahtjeva iz stavka 1.

3.Nakon razdoblja od 10 dana od datuma nastanka prekoračenja, prekoračenje se raspodjeljuje u odgovarajuće retke u stupcu 1. tablice 6.

4.Kapitalni zahtjev K-CON jest iznos prekoračenja pomnoženog s odgovarajućim faktorom iz stupca 2. tablice 6.

Tablica 6.

Stupac 1.: Prekoračenje ograničenja (na temelju postotka regulatornog kapitala)	Stupac 2.: Faktori
Do 40 %	200 %
Od 40 % do 60 %	300 %
Od 60 % do 80 %	400 %
Od 80 % do 100 %	500 %
Od 100 % do 250 %	600 %
Više od 250 %	900 %

5.Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe i uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 54. kojima se određuje metoda za mjerenje faktora K u ovom članku.

Članak 39.
Postupci kojima se sprečava izbjegavanje kapitalnog zahtjeva K-CON u investicijskim društvima

1.Investicijska društva ne smiju privremeno prenijeti izloženosti koje prelaze ograničenje iz članka 36. stavka 1. na drugo društvo, ni unutar iste grupe ni izvan nje, u svrhu fiktivnog zatvaranja izloženosti tijekom desetodnevnog razdoblja iz članka 38. i kreiranja nove izloženosti.

2.Investicijska društva dužna su imati sustave kojima se osigurava trenutačno obavješćivanje nadležnih tijela o svakom prijenosu iz stavka 1.

Članak 40.
Izuzeća

1.Sljedeće se izloženosti izuzimaju od zahtjeva navedenih u članku 38. stavku 1.:

(a)izloženosti koje ne proizlaze iz knjige trgovanja;

(b)izloženosti koje se u potpunosti oduzimaju od regulatornog kapitala investicijskog društva;

(c)određene izloženosti koje nastaju u uobičajenoj namiri platnih usluga, transakcijama u stranoj valuti, transakcijama s vrijednosnim papirima i pri pružanju usluga prijenosa novčanih sredstava;

(d)stavke imovine koje čine potraživanja od središnje države:

i. izloženosti prema središnjim državama, središnjim bankama; subjektima javnog sektora, međunarodnim organizacijama ili multilateralnim razvojnim bankama te izloženosti za koje te osobe jamče ili im se mogu pripisati;

ii. izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama (osim onih iz točke i.) koje su nominirane i, ako je primjenjivo, financirane u nacionalnoj valuti dužnika;

iii. izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave država članica Europskog gospodarskog prostora (EGP) ili izloženosti koje su osigurane njihovim jamstvima;

(e)izloženosti i uplate u jamstveni fond središnjih drugih ugovornih strana.

2.Nadležna tijela mogu, u cijelosti ili djelomično, iz primjene članka 38. stavka 1. izuzeti sljedeće izloženosti:

(a)pokrivene obveznice;

(b)izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave država članica EGP-a ili izloženosti koje su osigurane njihovim jamstvima;

(c)likvidnosne zahtjeve koji se drže u državnim vrijednosnim papirima, pod uvjetom da im se prema diskrecijskoj procjeni nadležnog tijela dodijeli investicijski rejting;

(d)izloženosti prema priznatim burzama, kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 72. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 41.
Izuzeće za trgovce robom i emisijskim jedinicama

1.Odredbe iz ovog dijela ne primjenjuju se na trgovce robom i emisijskim jedinicama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti za transakcije unutar grupe:

(a)druga druga ugovorna strana jest nefinancijska druga ugovorna strana;

(b)obje su druge ugovorne strane uključene u istu konsolidaciju;

(c)obje druge ugovorne strane podliježu primjerenim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika;

(d)transakcija se može ocijeniti kao transakcija koja smanjuje rizike izravno povezane s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja riznice nefinancijske druge ugovorne strane ili te grupe.

2.Za potrebe ovog članka smatra se da su druge ugovorne strane uključene u istu konsolidaciju pod jednim od sljedećih uvjeta:

(a)druge ugovorne strane uključene su u konsolidaciju u skladu s člankom 22. Direktive 2013/34/EU;

(b)druge ugovorne strane uključene su u konsolidaciju u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;

(c)u vezi s grupom čije matično društvo ima sjedište u trećoj zemlji, druge ugovorne strane uključene su u konsolidaciju u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima treće zemlje koji se smatraju istovjetnima Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1569/2007 ili računovodstvenim standardima treće zemlje čija je upotreba dozvoljena u skladu s člankom 4. te uredbe.

3.Investicijsko društvo dužno je obavijestiti nadležno tijelo prije primjene izuzeća iz stavka 1.

Nadležno tijelo odobrava primjenu izuzeća samo ako su ispunjeni svi uvjeti niz stavka 1.

DIO PETI
LIKVIDNOST

Članak 42.
Likvidnosni zahtjev

1.Investicijsko društvo dužno je imati iznos likvidne imovine istovjetan najmanje trećini iznosa zahtjeva za fiksne opće troškove izračunanog u skladu s člankom 13. stavkom 1.

Za potrebe prvog podstavka likvidna imovina jest bilo što od sljedećeg:

(a)imovina navedena u člancima od 10. do 13. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61;

(b)neopterećena gotovina.

2.Za potrebe stavka 1. investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. može u svoju likvidnu imovinu uključiti i potraživanja od kupaca te prihode od naknada ili provizija koji dospijevaju u roku od 30 dana ako ta potraživanja ispunjuju sljedeće uvjete:

(a)čine najviše jednu trećinu minimalnih likvidnosnih zahtjeva navedenih u stavku 1.;

(b)ne ubrajaju se u dodatne likvidnosne zahtjeve nadležnog tijela u pogledu rizika specifičnih za društvo u skladu s člankom 36. stavkom 2. točkom (k) Direktive (EU) ----/--[IFD];

(c)podliježu korektivnom faktoru od 50 %.

Članak 43.
Privremeno smanjenje likvidnosnog zahtjeva

1.Investicijsko društvo može u iznimnim okolnostima smanjiti iznos likvidne imovine koju drži. U slučaju takvog smanjenja investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležno tijelo.

2.U roku od 30 dana od prvobitnog smanjenja ponovno se uspostavlja usklađenost s likvidnosnim zahtjevom iz članka 42. stavka 1.

Članak 44.
Jamstva klijenata

Investicijsko društvo dužno je povećati svoju likvidnu imovinu za 1,6 % ukupnog iznosa jamstava danih klijentima.

DIO ŠESTI
OBJAVA INFORMACIJA INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Članak 45.
Područje primjene

1.Investicijsko društvo koje ne ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. javno objavljuje informacije navedene u ovom dijelu na dan objave svojih godišnjih financijskih izvještaja.

2.Investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. i koje izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala javno objavljuje informacije iz članaka 46., 48., 49. i 50. na dan objave svojih godišnjih financijskih izvještaja.

3.Investicijsko društvo javno objavljuje informacije iz članaka 47. i 51. ako ispunjuje zahtjeve iz članka 23. Direktive (EU) ----/--[IFD].

Investicijsko društvo koje ispunjuje zahtjeve iz članka 23. Direktive (EU) ----/--[IFD] objavljuje informacije od financijske godine koja slijedi nakon financijske godine u kojoj je obavljena procjena iz članka 23. stavka 1. Direktive (EU) ----/--[IFD].

4.Investicijsko društvo može odrediti odgovarajući medij i lokaciju radi učinkovitog ispunjavanja zahtjeva za objavu iz stavaka 1. i 2. Sve informacije objavljuju se na jednom mediju ili lokaciji ako je moguće. Ako se iste ili slične informacije objave na dva ili više medija, na svakom se mediju navodi upućivanje na istovjetnu informaciju na drugom mediju.

Članak 46.
Ciljevi i politike upravljanja rizikom

Investicijsko društvo objavljuje svoje ciljeve i politike upravljanja rizikom za svaku pojedinu kategoriju rizika iz trećeg do petog dijela u skladu s člankom 45., uključujući strategije i postupke upravljanja tim rizicima i izjavu o rizicima koju je odobrilo upravljačko tijelo kojom se sažeto opisuje ukupni profil rizičnosti investicijskog društva povezan s poslovnom strategijom.

Članak 47.
Upravljanje

Investicijsko društvo u skladu s člankom 45. objavljuje sljedeće informacije o sustavima internog upravljanja:

(a)broj direktorskih mjesta na kojima se nalaze članovi upravljačkog tijela;

(b)politiku raznovrsnosti pri odabiru članova upravljačkog tijela, njezinu svrhu i sve relevantne ciljeve te opseg ostvarenja svrhe i ciljeva te politike;

(c)je li investicijsko društvo uspostavilo zaseban odbor za rizik te koliko je puta godišnje odbor za rizike zasjedao.

Članak 48.
Regulatorni kapital

1.Investicijsko društvo u skladu s člankom 45. objavljuje sljedeće informacije o svojem regulatornom kapitalu:

(a)potpuno usklađenje stavki redovnog osnovnoga kapitala, stavki dodatnog osnovnoga kapitala, stavki dopunskoga kapitala te primjenjivih filtara i odbitaka koji se primjenjuju na regulatorni kapital investicijskog društva i bilance u revidiranim financijskim izvještajima investicijskog društva;

(b)opis glavnih značajki instrumenata redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala koje je izdalo investicijsko društvo;

(c)sve uvjete instrumenata redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala;

(d)zasebna objava informacija o prirodi i iznosu bonitetnih filtara te primijenjenim odbicima i stavkama koje se ne odbijaju od regulatornoga kapitala;

(e)opis svih ograničenja koja se primjenjuju na izračun regulatornoga kapitala u skladu s ovom Uredbom te instrumenata, bonitetnih filtara i odbitaka na koje se ta ograničenja primjenjuju.

2.EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju obrasci za objavu u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b), (d) i (e).

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 49.
Kapitalni zahtjevi

Investicijsko društvo u skladu s člankom 45. objavljuje sljedeće informacije o svojoj usklađenosti sa zahtjevima iz članka 11. stavka 1. i članka 22. Direktive (EU) ----/--[IFD]:

(a)sažeti prikaz pristupa investicijskog društva ocjeni adekvatnosti njezina internoga kapitala za potporu tekućim i budućim aktivnostima;

(b)na zahtjev nadležnog tijela, rezultat postupka ocjene adekvatnosti internoga kapitala investicijskog društva, uključujući sastav dodatnog regulatornoga kapitala na temelju postupka nadzorne provjere iz članka 36. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) ----/--[IFD];

(c)kapitalne zahtjeve izračunane zasebno u skladu sa svakim faktorom K koji se primjenjuje na investicijsko društvo, kako je navedeno u članku 15., te u agregiranom obliku na temelju zbroja primjenjivih faktora K;

(d)zahtjev za fiksne opće troškove utvrđen u skladu s člankom 13.

Članak 50.
Objava informacija o povratu na imovinu

Investicijsko društvo u svojem godišnjem izvješću objavljuje informacije o svojem povratu na imovinu koji se izračunava kao neto dobit podijeljena s ukupnom bilancom, kako je navedeno u članku 45.

Članak 51.
Politika i prakse primitaka

Investicijska društva u skladu s člankom 45. objavljuju sljedeće informacije o politici primitaka te praksama za one kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti značajno utječu na profil rizičnosti investicijskog društva:

(a)najvažnije značajke sustava primitaka, uključujući razinu varijabilnih primitaka i kriterije za dodjelu takvih primitaka, informacije o politici isplate u instrumentima, politici odgode i kriterijima za prijenos prava iz primitaka;

(b)omjere između fiksnih i varijabilnih primitaka određene u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive (EU) ----/--[IFD];

(c)ukupne kvantitativne informacije o primicima raščlanjene na više rukovodstvo i zaposlenike čiji postupci značajno utječu na profil rizičnosti investicijskog društva, u kojima se navodi sljedeće:

i. iznosi primitaka dodijeljenih u financijskoj godini, podijeljeno na fiksne primitke s opisom fiksnih komponenti i varijabilne primitke te broj korisnika;

ii. iznosi i oblici dodijeljenih varijabilnih primitaka, podijeljeno na gotovinu, dionice, instrumente povezane s dionicama i ostalo, odvojeno za dio plaćen unaprijed i za odgođeni dio;

iii. iznosi odgođenih primitaka dodijeljenih za uspješnost u prethodnim razdobljima, podijeljeno na iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u financijskoj godini i iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u narednim godinama;

iv. iznosi odgođenih primitaka za koje se pravo prenosi u financijskoj godini, umanjenih na temelju usklađivanja s uspješnošću;

v. zajamčeni varijabilni primici dodijeljeni tijekom financijske godine i broj korisnika tih dodijeljenih primitaka;

vi. otpremnine dodijeljene u prethodnim razdobljima koje su isplaćene tijekom financijske godine;

vii. broj otpremnina dodijeljenih tijekom financijske godine, podijeljeno na otpremnine unaprijed isplaćene i odgođene otpremnine, broj korisnika tih isplata i najveća isplata koja je dodijeljena jednoj osobi;

(d)broj pojedinaca kojima su isplaćeni primici u iznosu od milijun EUR ili više po financijskoj godini, pri čemu se primici u iznosu od milijun EUR do 5 milijuna EUR dijele u platne razrede od po 500 000 EUR, a primici od 5 milijuna EUR ili više u platne razrede od po milijun EUR;

(e)na zahtjev nadležnog tijela, ukupni primici svakog pojedinog člana upravljačkog tijela ili višeg rukovodstva;

(f)informacije o tome može li se investicijsko društvo koristiti izuzećem utvrđenim člankom 30. stavkom 4. (EU) ----/--[IFD].

Za potrebe točke (f) investicijska društva koja se koriste tim izuzećem navode je li ono odobreno na temelju točke (a) ili (b) članka 30. stavka 4. Direktive (EU) ----/--[IFD] ili na temelju obje navedene točke. Navode i na koja načela primitaka primjenjuju izuzeća, broj zaposlenika koji se koriste izuzećima i njihove ukupne primitke, podijeljeno na fiksne i varijabilne primitke.

Ovim se člankom ne dovode u pitanje odredbe iz Uredbe (EU) 2016/679.

DIO SEDMI
IZVJEŠĆIVANJE INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Članak 52.
Izvještajni zahtjevi

1.Investicijsko društvo nadležnim tijelima podnosi godišnje izvješće koje obuhvaća sve sljedeće informacije:

(a)razina i sastav regulatornog kapitala;

(b)kapitalni zahtjevi;

(c)izračuni kapitalnih zahtjeva;

(d)razina aktivnosti u pogledu uvjeta utvrđenih u članku 12. stavku 1., uključujući raščlambu bilance i primitaka po investicijskim uslugama i primjenjivom faktoru K;

(e)koncentracijski rizik;

(f)likvidnosni zahtjevi.

2.Odstupajući od stavka 1. investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. nije obvezno dostavljati informacije iz točaka (e) i (f).

3.EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju formati, datumi izvješćivanja, definicije i informatička rješenja koja se primjenjuju za izvješćivanje iz stavka 1., pri čemu se uzimaju u obzir razlike u granularnosti informacija koje podnosi investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1.

EBA sastavlja provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u ovom stavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 53.
Izvještajni zahtjevi za investicijska društva koja obavljaju aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.Investicijska društva koja ne ispunjuju uvjete iz članka 12. stavka 1. i koja obavljaju bilo koju od aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 provjeravaju vrijednost svoje ukupne imovine jednom mjesečno te tu informaciju tromjesečno dostavljaju nadležnom tijelu i EBA-i.

2.Ako je investicijsko društvo iz stavka 1. dio grupe u kojoj je jedno društvo ili više njih investicijsko društvo koje obavlja bilo koju od aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, ta investicijska društva provjeravaju vrijednost svoje ukupne imovine jednom mjesečno te se o njoj međusobno obavješćuju. Ta investicijska društva zatim tromjesečno dostavljaju informaciju o svojoj kombiniranoj ukupnoj imovini odgovarajućem nadležnom tijelu i EBA-i.

3.Ako prosječna mjesečna ukupna imovina investicijskih društava iz stavaka 1. i 2. dosegne bilo koji od pragova iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci, EBA u skladu s člankom [8.a] Direktive 2013/36/EU obavješćuje ta investicijska društva i tijela nadležna za izdavanje odobrenja za rad.

4.EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje obveza dostave informacija relevantnim nadležnim tijelima iz stavaka 1. i 2. kako bi se omogućilo učinkovito praćenje pragova iz članka [8.a] stavka 1. točaka (a) i (b) Direktive 2013/36/EU.

EBA taj nacrt tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [1. siječnja 2019.].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

DIO OSMI
DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI

Članak 54.
Izvršavanje ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2., članka 12. stavka 5., članka 15. stavka 5. i članka 38. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno razdoblje od [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 2. i članka 15. stavka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u odluci. Opoziv ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 2. i članka 15. stavka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od [dva mjeseca] od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za [dva mjeseca] na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 55.
Provedbeni akti

Specifikacije obrazaca za objavu informacija propisanih u članku 48. stavku 2. te formata, datuma izvješćivanja, definicija i informatičkih rješenja koja se primjenjuju za izvješćivanje kako je propisano u članku 52. stavku 2. donose se u obliku provedbenih akata u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 56. stavka 2.

Članak 56.
Postupak odbora

1.Komisiji pomaže Europski odbor za bankarstvo, osnovan na temelju Odluke Komisije 2004/10/EZ 33 . Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 34 .

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

DIO DEVETI
PRIJELAZNE ODREDBE, IZVJEŠĆA, PREISPITIVANJA I IZMJENE

GLAVA I.
PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 57.
Prijelazne odredbe

1.Članci od 42. do 44. i od 45. do 51. primjenjuju se na trgovce robom i emisijskim jedinicama od [pet godina od datuma primjene ove Uredbe].

2.Investicijsko društvo primjenjuje zahtjeve iz dijela trećeg glave IV. Uredbe (EU) br. 575/2013 do pet godina od datuma primjene ove Uredbe ili datuma primjene odredbi iz članka 22. stavka 1. točaka (b) i (c) u skladu s [dijelom trećim glavom IV. poglavljima 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s člankom 1. točkom 84. Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012], ovisno o tomu što nastupi ranije.

3.Odstupajući od članka 11. investicijska društva mogu ograničiti svoje kapitalne zahtjeve za razdoblje od 5 godina od [datuma primjene ove Uredbe] kako slijedi:

(a)dvostruko veći od odgovarajućeg kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom trećim glavom I. poglavljem 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 kad bi društvo i dalje podlijegalo toj uredbi;

(b)dvostruko veći od primjenjivog zahtjeva za fiksne opće troškove iz članka 13. ove Uredbe ako investicijsko društvo nije postojalo prije ili na dan [datuma primjene ove Uredbe];

(c)dvostruko veći od primjenjivog zahtjeva za inicijalni kapital iz glave IV. Direktive 2013/36/EU na [datum primjene ove Uredbe] ako se na društvo do tog datuma primjenjivao samo zahtjev za inicijalni kapital.

Članak 58.
Odstupanje za društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Investicijska društva koja na dan stupanja na snagu ove Uredbe ispunjuju uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) 575/2013 i koja još uvijek nisu dobila odobrenje za rad kao kreditne institucije u skladu s člankom 8.a Direktive 2013/36/EU i dalje podliježu Uredbi (EU) 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU.

GLAVA II.
IZVJEŠĆA I PREISPITIVANJA

Članak 59.
Klauzula o preispitivanju

1.Komisija do [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] preispituje primjenu sljedećeg:

(a)uvjeta na temelju kojih se investicijska društva smatraju malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima u skladu s člankom 12.;

(b)metoda za mjerenje faktorâ K iz dijela trećeg glave II. i članka 38.;

(c)koeficijenata iz članka 15. stavka 2.;

(d)odredbi iz članaka od 42. do 44.;

(e)odredbi iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 1.;

(f)dijela trećeg na trgovce robom i emisijskim jedinicama.

2.Komisija do [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće iz stavka 1., prema potrebi zajedno s prijedlozima zakonodavnih akata.

GLAVA III.
IZMJENE

Članak 60.
Izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

1.U naslovu, riječi „i investicijska društva” brišu se.

2.Članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„(1) „kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost bilo što od sljedećeg:

(a)primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita, a za vlastiti račun;

(b)obavljanje bilo koje od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU ako se primjenjuje jedno od sljedećeg, a društvo nije trgovac robom i emisijskim jedinicama, subjekt za zajednička ulaganja ili društvo za osiguranje:

i. ukupna vrijednost imovine društva premašuje 30 milijardi EUR, ili

ii. ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a poduzetnik je dio grupe u kojoj kombinirana ukupna vrijednost imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU i imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR premašuje 30 milijardi EUR, ili

iii. ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a poduzetnik je dio grupe u kojoj kombinirana ukupna vrijednost imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU premašuje 30 milijardi EUR, ako konsolidirajuće nadzorno tijelo uz savjetovanje s kolegijem nadzornih tijela tako odluči kako bi odgovorilo na potencijalne rizike zaobilaženja pravila i potencijalne rizike za financijsku stabilnost Unije.

(b)točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„(2) „investicijsko društvo” znači osoba definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Direktive 2014/65/EU, koja je dobila odobrenje za rad na temelju te direktive, isključujući kreditne institucije;”;

(c)točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

(3)„institucija” znači kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad na temelju članka 8. Direktive 2013/36/EU ili društvo iz članka 8.a stavka 3. Direktive 2013/36/EU;’’;

(d)točka 4. briše se;

(e)točka 26. zamjenjuje se sljedećim:

„(26) „financijska institucija” znači društvo koje nije institucija, čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući investicijsko društvo, financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točki (g) Direktive 2009/138/EU;”;

(f)točka 51. zamjenjuje se sljedećim:

„(51) „inicijalni kapital” znači iznos i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU;”;

(g)dodaje se točka 145.:

„(145) „trgovci robom i emisijskim jedinicama” znači društva čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje aktivnosti povezanih s robnim izvedenicama ili ugovorima o robnim izvedenicama iz točaka 5., 6., 7., 9. i 10., izvedenicama emisijskih jedinica iz točke 4. ili emisijskim jedinicama iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;”.

3.Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Kreditne institucije ispunjuju obveze iz dijela šestog i sedmog na pojedinačnoj osnovi.”;

(b)stavak 5. briše se.

4.U dijelu prvom glavi II. poglavlju 2. o bonitetnoj konsolidaciji umeće se novi članak 10.a:

„U svrhu primjene ovog poglavlja matični financijski holdinzi u državi članici i matični financijski holdinzi iz Unije uključuju investicijska društva ako su ta investicijska društva matična društva institucije.”.

5.U članku 11. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Matične institucije iz EU-a, institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a i institucije pod kontrolom matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a dužne su ispunjavati obveze iz dijela šestog na osnovi konsolidiranog položaja te matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, ako grupa obuhvaća jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i obavljanje aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ”.

6.Članak 15. briše se.

7.Članak 16. briše se.

8.Članak 17. briše se.

9.U članku 81. stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) društvo kći jedno je od sljedećeg:

i.institucija;

ii.društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.investicijsko društvo;”.

10.U članku 82. stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) društvo kći jedno je od sljedećega:

i.institucija;

ii.društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.investicijsko društvo;”.

11.Članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 3. briše se.

(b)stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Ako kontrolu nad institucijom koja ulazi u kategoriju iz stavka 2. preuzme fizička ili pravna osoba osim osobe koja je prethodno kontrolirala instituciju, iznos regulatornog kapitala te institucije mora doseći iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

5. U slučaju spajanja dviju ili više institucija koje ulaze u kategoriju iz stavka 2., iznos regulatornog kapitala institucije koja nastaje spajanjem ne smije pasti ispod ukupnog regulatornog kapitala spojenih institucija u vrijeme spajanja, sve dok se ne dosegne iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

6. Ako nadležna tijela smatraju da je nužno ispuniti zahtjev iz stavka 1. da bi se osigurala solventnost institucije, odredbe iz stavaka od 2. do 4. ne primjenjuju se.

12.Dio treći glava I. poglavlje I. odjeljak 2. briše se [5 godina od datuma primjene Uredbe (EU) ____/___IFR].

13.U članku 197. stavak 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) dužnički vrijednosni papiri institucija i investicijskih društava koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s poglavljem 2.;”.

14.U članku 202. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

Institucije mogu smatrati institucije, investicijska društva, društva za osiguranje i reosiguranje te agencije za kreditiranje izvoza priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite na koje se može primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”.

15.Članak 388. briše se.

16.U članku 456. stavku 1. točke (f) i (g) brišu se.

17.U članku 493. stavak 2. briše se.

18.Članak 498. briše se.

19.U članku 508. stavci 2. i 3. brišu se.

Članak 61.

Izmjene Uredbe (EU) br. 600/2014

Uredba (EU) br. 600/2014 mijenja se kako slijedi:

(1)Članak 46. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 2. dodaje se sljedeća točka (d):

„(d) društvo je uvelo nužne mjere i postupke za izvješćivanje o informacijama iz stavka 6.a.”;

(b)dodaje se sljedeći stavak 6.a:

„6.a Društva iz trećih zemalja koja pružaju usluge ili obavljaju aktivnosti u skladu s ovim člankom jednom godišnje obavješćuju ESMA-u o sljedećem:

(a)vrsti i opsegu usluga i aktivnosti tih poduzeća u Uniji;

(b)prometu i agregiranoj vrijednost imovine koja odgovara uslugama i aktivnostima iz točke (a);

(c)jesu li poduzete mjere za zaštitu ulagatelja te njihov detaljan opis;

(d)politici i mjerama upravljanja rizicima koje društvo primjenjuje pri pružanju usluga i obavljanju aktivnosti iz točke (a).”;

(c)stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7. ESMA, uz savjetovanje s EBA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju informacije koje društvo iz treće zemlje koje podnosi zahtjev mora dostaviti u zahtjevu za registraciju iz stavka 4. i informacije koje treba dostaviti u skladu sa stavkom 6.a.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [unijeti datum].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(d)dodaje se sljedeći stavak 8.:

„8. ESMA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje format u kojem se mora dostaviti zahtjev za registraciju iz stavka 4. i informacije iz stavka 6.a.

ESMA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [unijeti datum].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”.

(2) Članak 47. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija može donijeti odluku u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2. u vezi s trećom zemljom ako pravni i nadzorni aranžmani te treće zemlje osiguravaju sve navedeno u nastavku:

(a)društva kojima je izdano odobrenje za rad u toj trećoj zemlji ispunjavaju pravno obvezujuće bonitetne zahtjeve i zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja koji imaju učinke jednakovrijedne učincima zahtjeva iz ove Uredbe, Direktive (EU) 2013/36/EU, Uredbe (EU) br. 575/2013, Direktive (EU) ----/--[IFD], Uredbe (EU)----/---[IFR] i Direktive 2014/65/EU te njihovih provedbenih mjera donesenih na temelju tih uredbi i direktiva;

(b)društva kojima je izdano odobrenje za rad u toj trećoj zemlji podliježu učinkovitom nadzoru i provedbi kojima se osigurava ispunjavanje primjenjivih pravno obvezujućih bonitetnih zahtjeva i zahtjeva u pogledu poslovnog ponašanja i

(c)pravni okvir te treće zemlje osigurava učinkovit jednakovrijedan sustav za priznavanje investicijskih društava kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja.

Ako postoji vjerojatnost da su usluge koje društva iz trećih zemalja pružaju i aktivnosti koje obavljaju u Uniji nakon donošenja odluke iz prvog podstavka od sistemske važnosti za Uniju, za pravno obvezujuće bonitetne zahtjeve i zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja iz prvog podstavka može se smatrati da imaju učinke jednakovrijedne učincima zahtjeva iz akata navedenih u tom podstavku tek nakon detaljne i granularne procjene. U tu svrhu Komisija procjenjuje i uzima u obzir i nadzornu konvergenciju između predmetne treće zemlje i Unije.

Pri donošenju odluke iz prvog podstavka Komisija uzima u obzir je li treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe u okviru relevantne politike Unije ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849.”;

(b)u stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) postupke koji se odnose na koordiniranje nadzornih aktivnosti, uključujući istrage i neposredne nadzore.”;

(c)dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5. ESMA prati regulatorna i nadzorna kretanja, provedbene prakse i druga relevantna tržišna kretanja u trećim zemljama za koje je Komisija u skladu sa stavkom 1. donijela odluke o jednakovrijednosti kako bi provjerila jesu li i dalje ispunjeni uvjeti na temelju kojih su donesene te odluke. Nadzorno tijelo jednom godišnje podnosi Komisiji povjerljivo izvješće o utvrđenim činjenicama.”.

Članak 62.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1093/2010

Uredba (EU) br. 1093/2010 mijenja se kako slijedi:

(1) U članku 4. stavku 2., dodaje se sljedeća točka v.:

„v. s obzirom na Uredbu (EU) ----/---- [IFR] i Direktivu (EU)----/--[IFD], nadležna tijela kako su definirana u članku 3. stavku 5. Direktive (EU)----/--[IFD].’’.

DIO DESETI
ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 63.
Stupanje na snagu i datum primjene

1.Ova Uredba stupa na snagu […] dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.Ova se Uredba primjenjuje od [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu].

3. Za potrebe bonitetnih zahtjeva za investicijska društva upućivanja na Uredbu (EU) br. 575/2013 u drugim aktima Unije smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Vidjeti „Komunikaciju o preispitivanju akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja”, COM(2017) 292 final, 8. lipnja 2017., i Komunikaciju „Jačanje integriranog nadzora u cilju jačanja unije tržišta kapitala i financijske integracije u okruženju koje se mijenja”, COM(2017) 542 final, 20. rujna 2017.

(2) Izvješće EBA-e o investicijskim društvima, odgovor na Komisijin zahtjev za savjetovanje iz prosinca 2014. (EBA/Op/2015/20), tablica 12.: Broj investicijskih društava, po kategorijama, po zemljama, str. 96. https://www.eba.europa.eu/documents/10180/983359/EBA-Op-2015-20+Report+on+investment+firms.pdf

(3) COM(2017) 292 final.

(4) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1. – 337.).

(5) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338. – 436.).

(6) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1. – 44.).

(7) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349. – 496.) te Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84. – 148.).

(8) U skladu s drugom skupinom savjeta EBA-e iz listopada 2016. (Mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o prvom dijelu poziva na savjetovanje o investicijskim društvima, https://www.eba.europa.eu/documents/10180/1639033/Opinion+of+the+European+Banking+Authority+on+the+First+Part+of+the+Call+for+Advice+on+Investment+Firms+%28EBA-Op-2016-16%29.pdf) Komisija je u studenome 2016. predložila da se revidirana Uredba o kapitalnim zahtjevima i dalje primjenjuje na investicijska društva koja su u skladu s člankom 131. Direktive o kapitalnim zahtjevima utvrđena kao globalna (GSV institucije, OSV institucije) ili kao ostale sistemski važne institucije. U toj je skupini u ožujku 2017. bilo osam investicijskih društava, a sva su se nalazila u UK-u. Komisija je ujedno predložila da ostala investicijska društva ne budu obuhvaćena tim izmjenama. Vidjeti: prijedlozi Komisije o reviziji Uredbe i Direktive o kapitalnim zahtjevima od 23. studenoga 2016., https://ec.europa.eu/info/law/banking-prudential-requirements-directive-2013-36-eu/upcoming_en

(9) COM(2017) 542 final.

(10) U MiFID-u II na popis će se dodati investicijska usluga „upravljanje organiziranom trgovinskom platformom”.

(11) Izvješće EBA-e o investicijskim društvima, odgovor na poziv Komisije na savjetovanje iz prosinca 2014. (EBA/Op/2015/20), http://www.eba.europa.eu/documents/10180/983359/EBA-Op-2015-20+Report+on+investment+firms.pdf

(12) Izrada novog bonitetnog režima za investicijska društva (EBA/DP/2016/02), https://www.eba.europa.eu/documents/10180/1647446/Discussion+Paper+on+a+new+prudential+regime+for+Investment+Firms+%28EBA-DP-2016-02 %29.pdf/cf75b87e-2db3-47a3-b1f3-8a30fa6962da

(13) Mišljenje EBA-e o modelu novog bonitetnog okvira za investicijska društva (EBA/Op/2017/11), http://www.eba.europa.eu/documents/10180/1976637/EBA+Advice+on+New+Prudential+Framework+on+Investment+Firms+%28EBA-Op-2017-11 %29.pdf

(14) Prijedlozi Komisije o reviziji Uredbe i Direktive o kapitalnim zahtjevima od 23. studenoga 2016., https://ec.europa.eu/info/law/banking-prudential-requirements-directive-2013-36-eu/upcoming_en

(15) Komunikacija o preispitivanju akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja, lipanj 2017. (COM(2017) 292), https://ec.europa.eu/info/publications/mid-term-review-capital-markets-union-action-plan_en

(16) COM(2917) 592 final.

(17) Izvješće EBA-e o investicijskim društvima, odgovor na poziv Komisije na savjetovanje iz prosinca 2014. (EBA/Op/2015/20), https://www.eba.europa.eu/documents/10180/983359/EBA-Op-2015-20+Report+on+investment+firms.pdf

(18) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/initiatives/ares-2017-1546878_en

(19) Vidjeti, npr. razne odgovore dostavljene tijekom postupka poziva na dostavu očitovanja iz 2015. http://ec.europa.eu/finance/consultations/2015/financial-regulatory-framework-review/index_en.htm

(20) Mišljenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 12. listopada 2017. o pitanjima koja se odnose na izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (EBA/Op/2017/12), http://www.eba.europa.eu/documents/10180/1756362/EBA+Opinion+on+Brexit+Issues+%28EBA-Op-2017-12 %29.pdf

(21) Kako je definirano u Preporuci Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36. – 41.), to jest poduzeća koja zapošljavaju manje od 250 radnika i čiji godišnji promet ne premašuje 50 milijuna EUR i/ili čija ukupna godišnja bilanca nije veća od 43 milijuna EUR.

(22) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/488 оd 4. rujna 2014. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 241/2014 u odnosu na kapitalne zahtjeve za društva na osnovi fiksnih općih troškova (SL L 78, 24.3.2015., str. 1. – 4.).

(23) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.–36.).

(24) SL C […], […], str. […].

(25) SL C […], […], str. […].

(26) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.–436.).

(27) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.–337.).

(28) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.–44.).

(29) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/488 od 4. rujna 2014. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 241/2014 u odnosu na kapitalne zahtjeve za društva na osnovi fiksnih općih troškova (SL L 78, 24.3.2015., str. 1.).

(30) Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012.

(31) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.–36.)

(32) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(33) Odluka Komisije 2004/10/EZ od 5. studenoga 2003. o osnivanju Europskog odbora za bankarstvo (SL L 3, 7.1.2004., str. 36.).

(34) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).