8.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 164/57

1.

podsjeća na to da Europska unija prepoznaje i poštuje pravo na socijalnu i stambenu pomoć radi osiguravanja pristojnog života onima koji za to nemaju dovoljno resursa, pravo koje je utvrđeno člankom 34. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i na to da pravo na stanovanje predstavlja međunarodnu obvezu država članica prema Vijeću Europe i Ujedinjenim narodima. Nacionalne, regionalne ili lokalne vlasti nadležne za politiku stanovanja trebaju stoga jamčiti ostvarenje prava na pristojan i pristupačan stambeni prostor;

2.

ističe da stambena politika ne potpada pod izričitu nadležnost EU-a i da se pri interakciji između stambenih politika koje se provode na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini mora poštovati načelo supsidijarnosti; istodobno napominje da ostvarivanje brojnih ciljeva Unije (gospodarske stabilnosti, borbe protiv klimatskih promjena i socijalne uključenosti itd.) i brojnih politika Unije (regionalna politika, plan za gradove, tržišno natjecanje, energija, socijalna politika itd.) utječe na politiku stanovanja na različitim razinama te ovisi o njoj. Stoga je nužna bolja koordinacija politika na tom području;

3.

pozdravlja činjenicu da europski stup socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija usvojili na Socijalnom samitu za pravedna radna mjesta i rast održanom 17. studenog 2017. u Göteborgu, uključuje pravo na pristup socijalnom stanovanju, pravo na kvalitetnu stambenu potporu te pravo na pristup pomoći i zaštiti od deložacije;

4.

u tom smislu ukazuje na činjenicu da europske regionalne vlasti i europski gradovi imaju ključnu ulogu u provedbi stambenih politika država članica, imajući na umu sve veće razlike u potrebama na lokalnim stambenim tržištima, kako s aspekta internih migracija u okviru kojih se ljudi unutar država članica kreću iz područja manje stambene potražnje u područja intenzivne stambene potražnje, tako i nedavnih vanjskih migracija u smjeru područja intenzivne stambene potražnje;

5.

ponovno navodi važnost čvrstog partnerstva s različitim vrstama organizacija u neprofitnom sektoru, stambenim udrugama i zadrugama, stanarima i lokalnim organizacijama koje izravno osiguravaju stambeni prostor i/ili olakšavaju pristup potpori za stanovanje, kao i s pouzdanim privatnim ulagačima koji osiguravaju cjenovno pristupačno stanovanje;

6.

ističe raznolikost tradicija i sustava stanovanja u državama članicama i važnost zauzimanja neutralnog pristupa prema vrsti nastanjenosti stanova u provedbi postojećih politika;

7.

skreće pozornost na to da lokalne i regionalne vlasti imaju središnju ulogu u provedbi održive stambene politike i da u znatnoj mjeri doprinose konkretnoj provedbi političkih ciljeva Europske unije;

8.

potvrđuje strukturnu prirodu stambene krize koja pogađa europska urbana područja i potrebu da lokalne i regionalne vlasti promiču ponudu cjenovno pristupačnog stanovanja koje samo tržište ne može osigurati s obzirom na neusklađenost cjenovno pristupačnih nekretnina u gradskim područjima i velike potražnje, koja se javlja u brojnim državama članicama i regijama EU-a. Ta je neusklađenost rezultat razmjera unutarnjih i vanjskih migracijskih tokova i povećane potražnje za stambenim prostorima prilagođenima demografskom razvoju povezanom sa starenjem stanovništva u većini država članica;

9.

ističe da u EU-u, pa i u pojedinim državama članicama i regijama, postoje razlike u potražnji za stambenim prostorom, zbog čega se poticanje stanogradnje mora odvijati na fleksibilan način;

10.

ističe sve veći učinak politika i pravila EU-a o uvjetima u kojima države članice te regionalne i lokalne vlasti provode stambene politike. To se odnosi na primjenjive režime državne potpore, sustav PDV-a, definiciju socijalnog stanovanja kao usluge od općeg gospodarskog interesa, uvjete javne nabave i javno-javne suradnje te preporuke po državama članicama u okviru europskog semestra, posebice u pogledu kontrolirane najamnine i socijalne pomoći za stanovanje;

11.

pozdravlja činjenicu da se u politikama EU-a postupno počinje voditi računa o dugoročnim stambenim ulaganjima: otvara im se pristup potporama u okviru EFRR-a radi termičke obnove te radi osiguravanja pristupa stanovanju marginaliziranih zajednica i urbane revitalizacije, a također ih se uključuje u Junckerov plan s obzirom na njihov multiplikativni učinak na lokalno zapošljavanje i sve veće financiranje zajmovima EIB-a, posebice u pogledu dugoročnih ulaganja u socijalno stanovanje niskih i umjerenih najamnina;

12.

pozdravlja odluku Amsterdamskog pakta da se izradi Plan EU-a za gradove i, u okviru tog plana, uspostavi partnerstvo za stanovanje usmjereno na razvoj bolje dosljednosti europskih propisa koji se primjenjuju na stambena pitanja i na prikupljanje dobrih praksi europskih gradova za promicanje ponude cjenovno pristupačnog stanovanja i relevantnog financiranja;

13.

u okviru nastavka partnerstva za stanovanje iz plana EU-a za gradove poziva na provedbu europskog programa za stanovanje koji može osigurati bolju koordinaciju politika EU-a s politikama država članica te njihovih regija i lokalnih vlasti, bolje koordinirati politike i intervencijske mehanizme EU-a za potporu tim stambenim politikama te usporediti praktična iskustva europskih gradova u ponudi cjenovno pristupačnog stanovanja;

14.

ukazuje na potrebu za Unijom koja je učinkovitija u svojim politikama i mjerama te, iznad svega, prisutnija u svakodnevnom životu običnih građana;

15.

naglašava izravnu povezanost cijene stanovanja i sposobnosti pojedinaca i obitelji da ulažu u privatnu potrošnju i troše na obrazovanje, zdravlje i mirovinu, što su sve čimbenici gospodarske i socijalne dobrobiti;

16.

naglašava da je važno da javnost bude obaviještena i uključena u pitanja koja se tiču stanovanja te potiče sudjelovanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih predstavnika u širokom spektru javnih događanja o toj temi, primjerice Svjetskom danu stanovanja, Svjetskom danu arhitekture i drugim inicijativama;

17.

naglašava da je nužno riješiti problem manjka stambenog prostora u aglomeracijama i industrijskim zonama kao i područjima s razvijenim poslovnim uslugama te istodobno osigurati pristup infrastrukturi potrebnoj za dobrobit, posebno za osobe koje iz prirodnih ili drugih razloga (bolest, invalidnost itd.) spadaju u kategoriju neproduktivnih ili radno nesposobnih osoba. Važno je razmotriti mogućnost preseljenja radi rasterećenja velikih gradova i priljeva stanovništva u područja zahvaćena depopulacijom, i to uz pomoć podataka o dostupnom stambenom prostoru i troškovima života u pojedinim regijama EU-a;

18.

podsjeća na to da su napetosti koje su se javile u financijskim sustavima brojnih država članica zbog neplaćanja hipotekarnih zajmova i gubitka vrijednosti stambenog prostora odigrale ključnu ulogu u krizi koju je Europa nedavno pretrpjela, te insistira na tome da se u ciljeve budućeg europskog programa za stanovanje uključi uspostavljanje ravnoteže između pristupa financijskim sredstvima nužnima za kupovinu stambenog objekta i solventnosti financijskih institucija;

19.

također smatra da je cjenovno pristupačno stanovanje jedan od preduvjeta socijalne kohezije i raznolikosti društva te da doprinosi razvoju zajednica otpornih na socijalnu, gospodarsku i geografsku segregaciju; napominje da pristup stanovanju koje subvencionira država može biti prepreka za zapošljavanje ako zapošljavanje znači gubitak prava na nastavak korištenja subvencioniranog stanovanja;

20.

pozdravlja inicijativu Komisije da se europski stup socijalnih prava poveže s europskim semestrom, što bi, prema mišljenju Komisije, u području stambene politike trebalo dovesti do pomnijeg praćenja reforme pitanja socijalnog stanovanja, dostupnosti i cjenovne pristupačnosti stanovanja, kao i učinkovitosti stambenih doplataka. Stoga se nada izmjeni određenih pogrešnih pretpostavki o stanovanju koje su dosad iznesene u europskom semestru, i to u sljedećem smislu: i) nadležnost EU-a u slučaju određenih analiza ili preporuka za pojedine zemlje u području stanovanja bila je sporna sa stajališta supsidijarnosti (npr. preispitivanje kontrolirane najamnine) i ii) preporuke o stanovanju iznesene su iz perspektive mogućih slučajeva makroekonomske neravnoteže na temelju nacionalnih podataka i stoga su se predlagale univerzalne politike koje nisu uzimale u obzir lokalne i regionalne posebnosti;

21.

traži da se u budućem europskom programu za stanovanje potrebna pozornost također prida potrebama i zahtjevima ruralnih područja;

22.

stoga poziva na stvarnu demokratsku uključenost Europskog parlamenta i na savjetovanje s OR-om, koji predstavlja europske lokalne i regionalne vlasti, kao i sa socijalnim partnerima, prije nego što se u okviru europskog semestra usvoje preporuke za pojedinu zemlju na području stambene politike kako bi se posebna pozornost posvetila poštovanju načela supsidijarnosti na tom području;

23.

naglašava da je kod javnih ulaganja u stanovanje potrebna veća fleksibilnost u pogledu proračuna i financijskih pravila kako bi se pokrenula privatna ulaganja, potaknulo stvaranje radnih mjesta i rast na lokalnoj razini i time ostvarile dugoročne koristi za društvo u cjelini; stoga traži da se u Paktu o stabilnosti i rastu predvidi veći prostor za ulaganja u socijalnu infrastrukturu na lokalnoj i regionalnoj razini;

24.

s obzirom na rezultate nedavnih istraživanja koji upućuju na to da postoje znatne regionalne razlike u pogledu kretanja cijena nekretnina, predlaže da se kao pokazatelji makroekonomske neravnoteže koriste i regionalni, a ne samo nacionalni podaci o godišnjim promjenama u cijenama nekretnina kao razlog koji bi mogao iziskivati pomno praćenje. Također poziva Komisiju da ispita je li moguće poticati diferenciranu makrobonitetnu politiku na regionalnoj razini uz primjenu različitih omjera vrijednosti kredita i imovine (LTV) ili duga i prihoda (DTV) za hipoteke, posebno u velegradskim područjima i drugim dijelovima zemlje;

25.

javno ulaganje u stanovanje smatra dugoročnim ulaganjem koje bi se trebalo priznati u sklopu regulatornog okvira i norme ESA-e 2010. Osim toga, treba ispitati mogućnosti uvođenja povoljnijih uvjeta za stabilna ulaganja, koja nisu špekulativna, namijenjena ulagačima iz privatnog sektora (npr. osiguravajućim društvima) koji imaju slične dugoročne interese;

26.

naglašava da postizanje ciljeva Pariškog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena predstavlja poseban izazov za stambeni sektor, ali istodobno i ogroman potencijal za uštedu energije, utoliko što stambeni sektor stvara 40 % emisija stakleničkih plinova i što oko 75 % europskih zgrada nije energetski učinkovito, a svake se godine obnavlja tek 0,4 do 1,2 % stambenog fonda;

27.

kad je riječ o obnovi i energetskoj učinkovitosti zgrada, ističe da se u politikama koje je potrebno provesti mora uzeti u obzir i procjena sigurnosti, a ne samo energetska učinkovitost; stoga bi mjere, a naročito financijske mjere, koje je potrebno usvojiti trebale biti usmjerene na promicanje radova na seizmičkoj adaptaciji koja predstavlja preventivnu i dalekosežnu opciju u pogledu sigurnosti, energetske učinkovitosti, uštede za građane i smanjenja ispuštanja onečišćavajućih emisija u zrak;

28.

traži da u okviru započetog preispitivanja Direktive o PDV-u države članice nastave primjenjivati snižene stope PDV-a na isporuku stanova u okviru socijalne politike kao i na obnovu stambenih objekata i renovaciju zgrada u sklopu aktivnosti revitalizacije i obnove gradova;

29.

pozdravlja činjenicu da se u Izvješću Komisije o Programu EU-a za gradove (1) uzima u obzir zahtjev (2) Odbora da se revidira odluka 2012/21/EU kako bi se pristup socijalnom stanovanju proširio te ne bi bio ograničen samo na „potrebite i socijalno osjetljivije skupine stanovništva”. To bi bilo u skladu s diskrecijskim ovlastima država članica kod planiranja, osiguravanja, financiranja i organizacije socijalnog stanovanja te bi potvrdilo njihovu samostalnost u odlučivanju o načinu na koji koriste politiku stanovanja kao instrument kojim se nastoji potaknuti socijalna raznolikost, izbjeći getoizacija i stvoriti održive zajednice. Ta bi mjera omogućila da se posveti više pozornosti pristojnom i pristupačnom stambenom prostoru jer nemogućnost stambenog tržišta da zadovolji potrebe na području stanovanja u nekim regijama ne pogađa samo osobe koje uopće nemaju pristup stanovanju, već i osobe koje stanuju u stambenim prostorima koji predstavljaju opasnost za zdravlje, koji su neprimjereni ili prenapučeni te osobe koje najveći dio svog prihoda izdvajaju za stanarinu ili mjesečnu ratu zajma. Stoga smatra da bi se na europskoj razini dodana vrijednost mogla ostvariti utvrđivanjem kriterija za definiranje pristojnog i pristupačnog stambenog prostora;

30.

također podržava poziv Europskog parlamenta Komisiji da podupre države članice u njihovim nastojanjima usmjerenima na suzbijanje rastuće pojave beskućništva s ciljem njegova postupnog iskorjenjivanja;

31.

traži se da se ulaganja u stanovanje uvrste kao prihvatljiva za kohezijsku politiku nakon 2020. godine kako bi se bolje odgovorilo na razne potrebe lokalnih zajednica (energija, urbanizam, migracije, socijalna isključenost…), nadovezujući se na postojeće mjere za termičku obnovu, za pristup stanovanju marginaliziranih zajednica i za urbanu revitalizaciju, i to u okviru horizontalnog pristupa ulaganjima u stanovanje sufinanciranih u okviru kohezijske politike. Socijalna intervencija u gradskim područjima i stambenim prostorima u kojima je to potrebno treba biti instrument horizontalnog pristupa u okviru javnih stambenih politika;

32.

smatra da bi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) mogao doprinijeti smanjenju deficita ulaganja u području socijalnog stanovanja kad su posrijedi projekti visokog rizika za koje se ne bi moglo osigurati financiranje u obliku tradicionalnih kredita EIB-a. Međutim, kad je riječ o socijalnom stanovanju, novi financijski instrumenti poput EFSU-a moraju zadovoljavati određene dugoročne potrebe u pogledu cjenovno pristupačnog stanovanja i energetske učinkovitosti. Činjenica da je 4 % ukupnog proračuna EFSU-a do lipnja 2017. bilo namijenjeno socijalnoj infrastrukturi ukazuje na tu poteškoću koja je možda još izraženija zbog nedovoljnog iskorištavanja klauzule o ulaganjima predviđene u Paktu o stabilnosti i rastu, kao i zbog odluke da se pri izračunu javnog deficita ulaganja u socijalno stanovanje uvrste u računovodstvenu kategoriju javne uprave, u skladu s Europskim sustavom računa (ESA) iz 2010. Stoga svesrdno poziva na procjenu Junckerova plana i zajmova EIB-a za ulaganja u području stanovanja te očekuje da u tom kontekstu važnu ulogu odigra novoosnovana radna skupina na visokoj razini za socijalnu infrastrukturu;

33.

očekuje bolje usklađivanje između politika stanovanja i prioriteta EU-a na području demografskog razvoja. Potrebni su alati i odgovarajući podaci na regionalnoj razini kako bi se osiguralo da se prosljeđuju informacije, posebno one o postojećem neiskorištenom stambenom prostoru u cijelom EU-u, čime bi se omogućilo barem djelomično rješavanje problema teritorijalnih neravnoteža u ponudi i potražnji u stambenom sektoru;

34.

zalaže se za primjenu inovativnih mehanizama financiranja za ulaganja u području stanovanja te za poticanje učinka umnožavanja kombiniranjem javnih i privatnih financijskih sredstava;

35.

podupire djelovanje partnerstva za stanovanje u okviru Programa za gradove usmjerenog na razvoj europskih propisa i prikupljanje dobrih praksi europskih gradova za pružanje i financiranje stambenog prostora;

36.

pozdravlja prve zaključke partnerstva za stanovanje u okviru Programa EU-a za gradove, koji su ujedno i konkretni doprinosi europskom programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) te potiče države članice i Europsku komisiju da podrže te rezultate konkretnim prijedlozima kao što su revizija Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa;

37.

naglašava važnost postojanja, u okviru tog europskog programa za stanovanje, horizontalnog pristupa politikama EU-a, izravno ili neizravno povezanima sa stanovanjem, kao i usporednog teritorijalnog pristupa lokalnim politikama za promicanje i financiranje ponude cjenovno pristupačnog stanovanja;

38.

smatra da u skladu s odlukom Suda Europske unije u predmetu C-618/10 (Banco Español de Crédito) od 14. lipnja 2012. države članice moraju provoditi odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u ugovorima s potrošačima kako bi se osigurala zaštita ugovaratelja hipotekarnih zajmova, posebno u slučaju kad je nekretnina pod hipotekom obiteljski dom, te time izbjegavati situacije u kojima pojedincima prijeti isključenost u pogledu stanovanja;

39.

ističe važnost toga da zgrade namijenjene socijalnoj/stambenoj svrsi ispunjavaju nužne energetske zahtjeve i kriterije na području energetske učinkovitosti, uštede energije, niskih emisija CO2 te ulaganja u čistu i obnovljivu energiju. U tom kontekstu poziva na „pametnu” izgradnju i obnovu stambenog prostora, što je i u skladu s ciljevima programa Obzor 2020.