18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/192

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, posebno rezoluciju od 4. veljače 2016. o slučaju Muhameda Ramadana (1), rezoluciju od 7. srpnja 2016. o Bahreinu (2) i rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni (3),

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 15. siječnja 2017. o smaknućima u Bahreinu i izjavu od 25. siječnja 2017. o nedavnim smaknućima u Državi Kuvajt,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Europskom i svjetskom danu borbe protiv smrtne kazne koju su 10. listopada 2015. dali potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, u ime Unije, i glavni tajnik Vijeća Europe Thorbjørn Jagland,

—

uzimajući u obzir izjavu koju su 25. siječnja 2017. dali posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja Agnes Callamard i posebni izvjestitelj UN-a za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Nils Melzer i kojom su zatražili od vlade Bahreina da hitno zaustavi daljnja smaknuća te izjavu od 17. siječnja 2017. o Bahreinu glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Ruperta Colvillea,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir novi strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudskih prava kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

—

uzimajući u obzir članak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima i njezine protokole 6. i 13.,

—

uzimajući u obzir članke 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske unije, njezinih država članica i zemalja Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva iz 1988. godine,

—

uzimajući u obzir zaključke s 25. sastanka ministara i Zajedničkog vijeća EU-a i Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva koji je održan 18. srpnja 2016.,

—

uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a o moratoriju na izvršenje smrtne kazne, posebno rezoluciju od 18. prosinca 2014. i najnoviju rezoluciju od 19. prosinca 2016.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i Arapsku povelju o ljudskim pravima, akte u kojima su Kuvajt i Bahrein strane,

—

uzimajući u obzir zaštitne mjere kojima se jamči zaštita prava osoba osuđenih na smrtnu kaznu odobrene rezolucijom Ekonomskog i socijalnog vijeća br. 1984/50 od 25. svibnja 1984.,

—

uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 11. kolovoza 2016. o drugom periodičkom izvješću o Kuvajtu,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 15.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, osobito njegov članak 18. i Drugi fakultativnog protokol o smrtnoj kazni koji je priložen tom paktu te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju UN-a o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava više od 160 država članica Ujedinjenih naroda s različitim pravnim sustavima, tradicijama, kulturama i vjerskim običajima ukinulo smrtnu kaznu ili je ne primjenjuje;

B.

budući da su 25. siječnja 2017. kuvajtske vlasti izvršile smaknuće nad sedmero ljudi, uključujući i jednog člana kraljevske obitelji, pri čemu su pogubljeni Muhamed Šahed Muhamed Sanvar Husein, Jakatia Midon Pawa, Amakil Ooko Mikunin, Nasra Juseff Mohammad Al-Anzi, Sajed Radhi Jumaa, Samir Taha Abdulmadžed Abduldžalil i Fejsal Abdulah Džaber Al-Sabah, od kojih je većina bila osuđena za ubojstvo; budući da je među zatvorenicima bilo petoro stranih državljana: dvoje državljana Egipta, jedan državljanin Bangladeša, jedan državljanin Filipina i jedan državljanin Etiopije i da su među njima bile tri žene; budući da je riječ o prvim smaknućima nakon 2013. kada su kuvajtske vlasti nakon šestogodišnjeg moratorija smaknule petoro ljudi;

C.

budući da su Centar za ljudska prava zemalja Perzijskog zaljeva i druge organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježili slučajeve kršenja prava na pravičan postupak u kaznenopravnom sustavu Kuvajta zbog čega je optuženicima bilo otežano ostvarenje prava na pošteno suđenje; budući da su osobito ugrožene osobe koje rade u kućanstvima, a dolaze iz stranih zemalja, s obzirom na to da nemaju socijalnu i pravnu zaštitu;

D.

budući da su 15. siječnja 2017. u Bahreinu strijeljanjem smaknuti Ali Al-Singace, Abbas Al-Samea i Sami Mušaima čime je prekinut šestogodišnji moratorij;

E.

budući da su se prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava smaknuća izvršila uz teško kršenje standarda poštenog suđenja; budući su trojica muškaraca bili optuženi za napad bombom 2014. u Manami pri čemu je smrtno stradalo nekoliko ljudi, među kojima je bilo troje policijskih službenika; no budući da su prema nekim navodima sva trojica optuženih muškaraca mučenjem bila prisiljena na priznanje koje je potom korišteno kao osnovni dokaz na temelju kojeg su osuđeni; budući da su bili lišeni državljanstva, da im je uskraćeno pravo na odvjetnika i da su smaknuti u roku manjem od jednog tjedna nakon izricanja presude, a da njihove obitelji nisu dobile nikakvu prethodnu obavijest niti su imali priliku zatražiti pomilovanje;

F.

budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja na temelju činjenice da je svoj trojici muškaraca uskraćeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ta pogubljenja nazvala „izvansudskim ubojstvima”;

G.

budući da je Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava izjavio da je „zgrožen” smaknućima i da „ozbiljno sumnja” u to da je tim osobama osigurano pošteno suđenje;

H.

budući da još dvojicu muškaraca u Bahreinu, Muhameda Ramadana i Huseina Musu, očekuje smrtna kazna; budući da obojica tvrde kako je od njih mučenjem iznuđeno lažno priznanje da su počinili teški zločin i budući da smaknuće može uslijediti u bilo kojem trenutku;

I.

budući da se bahreinsko-danski državljanin Abdulhadi Al-Havadža, utemeljitelj i ravnatelj Centra za ljudska prava zemalja Perzijskog zaljeva, i Halil Al-Halvadži, nastavnik matematike koji je prethodno živio u Švedskoj, i dalje nalaze u zatvoru zbog optužbi u vezi s mirnim izražavanjem mišljenja;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.