2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/216

Izvjestitelj:

Petr ZAHRADNÍK

Suizvjestitelj:

Javier DOZ ORRIT

1.1.

Ovi zaključci i preporuke sastavljeni su kako bi nadopunili mišljenje ECO/423, s kojim se ovo mišljenje u potpunosti slaže i na koje se nadovezuje. Također su u skladu s tri druga mišljenja na temu ekonomske budućnosti Europe, na koje se upućuje u preambuli.

1.2.

EGSO pozdravlja napredak postignut u razvoju ekonomske politike europodručja te pomno prati okolnosti koje oblikuju taj razvoj. Međutim, posebno važnima smatra okolnosti koje povezuju okruženje europodručja s fiskalnim aspektima kao i jačanje institucionalnog okvira europodručja.

1.3.

EGSO smatra neophodnim da se ostvari uravnotežena kombinacija ekonomskih politika europodručja, uz ispravno međusobno povezivanje njihovih monetarnih, fiskalnih i strukturnih sastavnica. S obzirom na regrupiranje tih politika u skladu s ekonomskim razvojem, to postaje sve važniji čimbenik.

1.4.

EGSO se ne slaže s odlukom Europskog vijeća da odbije pozitivan smjer fiskalne politike te ga poziva na to da ponovno razmotri svoj zaključak. Posebice, predviđenim se udaljavanjem od politike kvantitativnog popuštanja Europske središnje banke jačaju argumenti kojima se zagovara usvajanje pozitivnog smjera fiskalne politike. EGSO istodobno uviđa da se opsegom pozitivnog smjera fiskalne politike mora upravljati na odgovarajući način kako se ne bi dodatno povećala još uvijek visoka razina javnog duga te se njegov utjecaj mora usmjeriti na područja koja stvaraju jasnu dugoročnu dobrobit.

1.5.

EGSO napominje da se ekonomska situacija u europodručju poboljšava i preporučuje, u cilju održanja i daljnjeg poticanja tog trenda, poduzimanje ključnih koraka kako bi se potaknula ulaganja i provele strukturne reforme koje promiču veću produktivnost i kvalitetna radna mjesta. Strukturne bi reforme trebalo provoditi u snažnijoj mjeri, u skladu s procesima europskog semestra. Nadalje, EGSO preporučuje da se uvidi potreba za strukturnom reformom u europodručju ili na razini EU-a kao cjeline, ne samo u vidu izoliranih strukturnih mjera u raznim državama članicama.

1.6.

EGSO snažno podupire jaču koheziju u europodručju u obliku bolje koordinacije ekonomske i fiskalne politike i kvalitetnijeg financijskog posredovanja dovršenjem financijske unije i jamčenjem većeg utjecaja europodručja u svjetskom gospodarstvu. Kako bi ostvario te ciljeve, EGSO preporučuje odgovarajuće jačanje svog institucionalnog okvira.

1.7.

EGSO smatra da je euro valuta cjelokupnog EU-a; EGSO se zalaže za poboljšanje ekonomskog stanja u EU-u, što ponovno otvara mogućnost proširenja europodručja, uz predviđen pozitivan učinak kako na europodručje tako i na njegove nove članice.

1.8.

EGSO napominje da, zbog Brexita i slabe predvidljivosti djelovanja trenutačne administracije SAD-a, odgovarajuću pozornost također treba posvetiti političkim i ekonomskim kretanjima u cijelome svijetu.

1.9.

EGSO je svjestan činjenice da postoje granice kad je riječ o poboljšanju načina na koji europodručje funkcionira unutar postojećeg skupa propisa (prije svega, mjera strukturnog karaktera); za neke od aspekata koji su više temeljni (koji uključuju npr. poboljšanje njegovog institucionalnog okvira ili primjenu novih fiskalnih instrumenata), trebaju se usvojiti novi propisi.

1.10.

U kontekstu predstojećih ekonomskih i političkih preporuka za 2018., EGSO ističe potrebu da se pokrene rasprava o sljedećim temama:

1.11.

EGSO je svjestan snažne potrebe za time da se povećanje ulagačke aktivnosti odrazi na kretanja plaća i pad stope nezaposlenosti. Ulaganja bi također trebalo usmjeriti na smanjivanje neravnoteža opisanih u mišljenju, koje bi mogle biti temeljna prepreka dugoročnom rastu ako se nastave i ako ih se ne počne rješavati.

1.12.

Kako bi se osigurala neophodna potpora građana za obnovu europodručja i ostvarivanje strukturnih reformi u tom pogledu, treba osnažiti socijalnu dimenziju tih reformi i moraju se početi primjenjivati demokratski, transparentni oblici upravljanja europodručjem, kojima je cilj jamčenje ekonomskog blagostanja i visokog standarda življenja.

2.1.

Kao dio procesa europskog semestra koji se redovito ponavlja, Europska komisija objavila je dokumente u studenom 2016. za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, kao i Komunikaciju („Prema razvoju pozivitnog smjera fiskalne politike europodručja”). EGSO je sastavio mišljenje ECO/423 o tim dokumentima, koje je usvojeno na njegovom plenarnom zasjedanju u veljači 2017. Otada je razvoj ekonomske politike EU-a, kao i aktivnosti nekih država članica, značilo da je u tom pogledu ostvaren znatan napredak. Ovo dodatno mišljenje usmjereno je promišljanje o najvažnijima od sljedećih kretanja:

Istodobno, Bijela knjiga o budućnosti Europe i Dokument za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije i o budućnosti financiranja EU-a objavljeni su tijekom predmetnog razdoblja, a dodatno ih je razradio predsjednik Europske komisije, Jean-Claude Juncker, u svome govoru o stanju Unije u rujnu 2017. Nadalje, mogao se zamijetiti vidljiv napredak u načinu na koji je europodručje funkcioniralo u pogledu njegovog fiskalnoga aspekta. U postojećem se mišljenju stoga uzima u obzir ekonomski razvoj za 2018. i razmatraju prijedlozi EGSO-a za preporuke o ekonomskoj politici europodručja za 2018.

2.2.

U europodručju zasada se bilježi tek nešto brži ekonomski oporavak od očekivanoga; međutim, i dalje mu treba snažnije ulaganje, kojem bi se također moglo potpomoći umjerenim fiskalnim poticajem kojim se izbjegava dugoročno povećanje razine javne zaduženosti. Učinci krize i političkih mjera koje se provode i dalje utječu na nezaposlenost, siromaštvo i nejednakost te su također uzrok ekonomskih i socijalnih razlika među državama članicama. Stoga je nužno povećati izglede za rast većom potporom ulaganjima u europodručje, zajedno s mjerama socijalne politike za suzbijanje siromaštva i nejednakosti. Prema proljetnoj ekonomskoj prognozi Europske komisije, ulaganja koja su popraćena odgovarajućim kretanjima plaća i stalnim padom stopa nezaposlenosti, kojima se na taj način doprinosi jačanju domaće potražnje, ključan su čimbenik u poticanju ekonomskog oporavka.

2.3.

Nadalje, europodručje mora postati povezanije. Ostvarenju tog cilja moglo bi se potpomoći dovršenjem financijske unije, uz njezin očekivani povoljan učinak na ulaganja, koje bi se moglo provesti u skladu s postojećim propisima; dodatno jačanje koordinacije ekonomske i fiskalne politike usmjereno na fiskalni kapacitet europodručja i stvaranje autonomnog proračuna za europodručje; te snažniji institucionalni ustroj za europodručje kojim se omogućuje bolje unutarnje i vanjsko zastupanje kao i jača odgovornost njegovih pojedinačnih članova sada iziskuju uvođenje novih propisa.

2.4.

U jednom od scenarija u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe razmatra se mogućnost Europe s više brzina, a europodručje kao moguća važna razdjelnica. Međutim, u tom slučaju EGSO smatra da je euro valuta EU-a kao cjeline. Stvaranje poticaja za države članice koje nisu u europodručju da razmotre mogućnost ulaska u europodručje kao jedan od prioriteta njihovih unutarnjih politika bilo bi stoga poželjno.

2.5.

Zimske i proljetne prognoze Europske komisije usmjerene su na situaciju „velike neizvjesnosti” u pogledu kako unutarnjih tako i vanjskih rizika za rast koji proizlaze iz komercijalnih, financijskih i geopolitičkih čimbenika. U svojoj proljetnoj prognozi, Komisija je izrazila zabrinutost zbog kretanja u SAD-u i UK-u (Brexit) koja bi mogla imati negativan učinak na (skroman) oporavak u Europi. Trumpova administracija još je manje predvidljiva nego što se prvotno učinilo i trajno visok suficit tekućeg računa Njemačke i europodručja postali su problem upravo zbog toga. To bi moglo potaknuti SAD da poduzme nepovoljne mjere trgovinske politike, što bi imalo štetan utjecaj na EU i europodručje. Ishod Brexita također se teško može iščitati: dugačak uvod u pregovore ne ulijeva povjerenje u krajnji rezultat, a lipanjski izbori daju naslutiti da se mogu očekivati komplikacije i kašnjenja u pregovaračkom procesu.

2.6.

Prema najnovijoj proljetnoj ekonomskoj prognozi Europske komisije, njezina preporuka i mišljenje EGSO-a (ECO/423) kojima se podržava pozitivan smjer fiskalne politike u cijelom europodručju za 2017. i koji je sada Vijeće odbilo u svojoj preporuci od 10. ožujka 2017., predstavljale su potez u pravome smjeru. EGSO se ne slaže s odlukom Europskog vijeća i smatra da rizici koji su se otad pojavili, kao i proljetna prognoza Komisije, potvrđuju da primjerenost održavanja pozitivnog smjera fiskalne politike u pogledu proračunske politike.

3.1.

Važnost europske ekonomske unije kao ključnog prioriteta europskih integracija istaknuta je u vezi s komemoracijom 60. godišnjice potpisivanja Ugovora iz Rima i naknadnih rasprava o budućnosti EU-a. Također je dana izjava da bi, unatoč preostalim i dosad još neriješenim problemima, bilo krivo zauzeti pretjerano obrambeni stav kad je europodručje u pitanju. Umjesto toga, bilo bi bolje zauzeti ambiciozniju viziju njegove budućnosti i raditi na posebnim mjerama radi boljeg iskorištavanja njegovog potencijala. EGSO podržava ovaj stav.

3.2.

Kad je riječ o ekonomskom blagostanju EU-a i pravednoj raspodjeli dohotka i bogatstva koje europska ekonomija stvara, u mišljenju ECO/423 ističe se važnost toga da se uravnotežena kombinacija mjera ekonomske politike sastoji od monetarnih, fiskalnih i strukturnih instrumenata te mjera usmjerenih na poboljšanje funkcionalnosti i učinkovitosti financijskih tržišta, uključujući odgovarajućih propisa kako bi se spriječilo neodgovorno rizično ponašanje nekih financijskih institucija. EGSO je uvjeren u to da su kretanja tijekom posljednjih nekoliko mjeseci u mnogočemu to učinila važnijim.

3.3.

EGSO u potpunosti podržava dovršenje i produbljenje EMU-a do 2025. U tom je smislu ovo mišljenje u skladu s paketom ostalih mišljenja EGSO-a o ekonomskoj budućnosti Europe, na koje se upućuje u preambuli. EGSO smatra da bi posebnu pozornost trebalo usmjeriti na sljedeća područja:

3.3.1.

jačanje i daljnje koordiniranje fiskalnih, ekonomskih i strukturnih politika u cilju stvaranja djelotvorne kombinacije tih politika kako bi se također provodila snažna (namjenska) proračunska linija europodručja u okviru proračuna EU-a. Prvi put se na tako visokoj političkoj razini, u okviru Dokumenta za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije, koristi pojam „fiskalna unija”. „Fiskalna unija” u homogenom monetarnom i ekonomskom okruženju i unutar funkcionalnog unutarnjeg tržišta također bi uključivala zajedničku ili usko koordiniranu fiskalnu politiku (kako u pogledu poreza tako i rashoda) kojom bi se podupirali pravedno oporezivanje te sistematičan i djelotvoran stav prema utaji poreza i poreznoj prijevari;

3.3.2.

odgovornost pojedinačnih aktera ključan je preduvjet za poboljšanje okruženja europodručja – u okviru potpunog razumijevanja ekonomskog upravljanja EU-a, osobito procesa europskog semestra: pojedinačna odgovornost i pojedinačne obveze država članica trebale bi se zadržati ili čak povećati u okviru svih postojećih mehanizama ekonomskog upravljanja, također kad je riječ o objektivnom praćenju, primjeni svih preventivnih i korektivnih mjera te, naposljetku, sankcija, ako je to potrebno;

3.3.3.

odbori za produktivnost preporučuju se kao primjeren instrument koji se temelji na aktivnom sudjelovanju svih relevantnih socijalnih partnera koji mogu olakšati provedbu strukturnih reformi koje, uz unapređenje ekonomskog kapaciteta pojedinačnih država članica, u znatnoj mjeri doprinose povećanju funkcionalnosti i homogenosti jedinstvenog tržišta kao cjeline uklanjanjem određenih regulatornih prepreka i barijera, a da pritom ne dovode u pitanje utvrđena socijalna i radnička prava;

3.3.4.

osjetno poboljšanje učinkovitosti financijskog posredovanja korištenjem cijelog spektra sudionika na financijskom tržištu u skladu s idejom o bankovnoj uniji i uniji tržišta kapitala; pri poboljšavanju učinkovitosti financijskog posredovanja u prvom bi se redu trebalo usmjeriti na stvarno ulaganje, a ne na povećanje volumena virtualnog financijskog sektora;

3.3.5.

za snažan i ugledan EMU – unutar konteksta promjena koje se događaju u globalnoj ekonomiji – također je veoma važno i njegovo vanjsko zastupanje; ključno je ne samo da pojedinačne države članice postignu dogovor koji će zagovarati u odnosu s globalnim partnerima kada EU zastupa jedinstveno stajalište nego i poduzimanje koraka prema stvaranju odgovarajućeg institucionalnog ustroja koji je u skladu s tim zajedničkim interesom u globalnom kontekstu (4);

3.3.6.

Nadalje, mogućnost proširenja sadašnjeg europodručja trebalo bi uzeti u obzir u razumnim slučajevima; neke države, posebice u srednjoj i istočnoj Europi, imaju vrlo pozitivne pokazatelje ekonomske uspješnosti i veoma su pozitivno ocijenjene u okviru europskog semestra; čini se da bi mogle podržati funkcioniranje europodručja i povećati njegovu važnost u EU-u;

3.3.7.

naposljetku, kako bi se pridobila potpora građana za novi projekt EMU-a, potrebno je osmisliti instrumente kojima bi se zajamčila demokratičnost odluka u okviru ekonomskog upravljanja i dopunjavanje jedinstvenog tržišta snažnim socijalnim stupom.

3.4.

EGSO smatra da je promicanje većeg ulaganja te realizacija i provedba strukturnih reformi koje su se mogle promicati još više u okviru procesa europskog semestra, osobito uzevši u obzir okvir jedinstvenog tržišta, od prilično središnjeg značenja za funkcioniranje europodručja. Ulaganja koja financiraju EIB, EIF ili EFSU pokazuju pozitivne rezultate, uključujući potrebne regionalne projekte. Međutim, njihov volumen još uvijek nije dovoljan kako bi se prevladali manjci u ulaganjima koji se događaju osobito u vremenima krize. Ti bi instrumenti trebali pomoći izgraditi dovoljno snažan sustav kojim se omogućuje razmjena javnih i privatnih izvora financiranja. Upravljanu fleksibilnost u okviru Pakta o stabilnosti i rastu trebalo bi iskoristiti za to da se omogući primjena zlatnog pravila u skladu s kojim bi se ulaganja i povezana tekuća potrošnja provodili na način koji bi u budućnosti donio rezultate i pozitivne učinke. Težište strukturnih reformi trebalo bi očigledno preusmjeriti s razine pojedinačnih država članica na općenito funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

3.4.1.

Cilj strukturnih reformi trebao bi prvenstveno biti uklanjanje postojećih neravnoteža i stvaranje pogodnih uvjeta za dugoročan razvoj, u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a. Među neravnotežama je i sve veći jaz unutar EU-a i država članica. Strukturne reforme trebale bi rezultirati donošenjem mjera koje uzimaju u obzir cjelokupan kontekst EU-a, a ne samo potrebe pojedinačnih država članica.

3.4.2.

U kontekstu EU-a reforme bi trebale biti usmjerene ne samo na domaće političke prioritete nego bi ih se također trebalo promatrati sa stajališta EU-a kao cjeline: sa stajališta strateških projekata kojima se može stvarati snažna dodana vrijednost za EU.

3.4.3.

Strukturne reforme trebalo bi također popratiti promicanjem kvalitetnih radnih mjesta s naglaskom na odgovarajuće razine plaća i uz puno poštovanje socijalne pravde.

3.4.4.

Potrebno je provesti još mnogo reformi kako bi se poboljšali propisi kojima se može poduprijeti poslovni razvoj i zajamčiti primjerena zaštita građana. Primjeri područja provedbe strukturnih reformi uključuju: propise o osnivanju poduzeća, stjecanju građevinskih dozvola, dobivanju kredita, plaćanju poreza, prekograničnom trgovanju, upisu vlasništva te usklađivanju porezne politike, kojima će se poduprijeti zdravo funkcioniranje unutarnjeg tržišta te istodobno ograničiti pojava štetnog natjecanja na njemu. Javna/politička klima (tj. učinkovitost i integritet javnog sektora, sigurnost i stabilnost tijekom trajanja projekta) također ima važnu ulogu. Zaključno, ali ništa manje važno, kad je riječ o javnom prihvaćanju tih reformi, trebalo bi istaknuti činjenicu da je postupak provedbi tih reformi složen te da njihov makroekonomski rezultat ovisi o funkcioniranju brojnih složenih procesa na mikrorazini. Pojašnjavanje tih posljedica važan je preduvjet za dobivanje potpore javnosti za te reforme. Potpora iziskuje da se o instrumentima koji su kreirani kako bi potpomogli funkcioniranje europodručju u budućnosti odlučuje na legitiman i demokratski način kojim se uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između ekonomskog i socijalnog stupa.

3.4.5.

Potrebno je još raditi na osnaživanju veze između potrebe za strukturnim reformama, europskog semestra, višegodišnjeg provedbenog okvira europskih strukturnih i investicijskih fondova (ili, općenitije, proračuna EU-a) te razvijenijeg i učinkovitijeg europodručja. Jačanje veze između strukturnih reformi i proračuna EU-a, čiji je cilj promicanje konvergencije u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, usko je povezano s predviđenim ograničenjem politike kvantitativnog olakšanja ESB-a jer će se ograničenom monetarnom politikom stvoriti više prostora za korištenje fiskalnih tokova.

3.5.

Istodobno, trebamo ponovno uložiti napore u postizanje uzlazne konvergencije u području životnih i socijalnih standarda i plaća u državama članicama i među njima kao minimalan uvjet za povećanje povjerenja u EU i osiguranje budućnosti Europe. Konvergenciju bi se trebalo poduprijeti Europskim stupom socijalnih prava.

3.5.1.

Taj kontekst daje nam naslutiti da su nam potrebne mjere kojima će se ojačati domaća potražnja u EU-u i europodručju općenito, a posebice u zemljama s visokim suficitom na tekućem računu platne bilance/trgovine, kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža u europodručju i u odnosu na ostatak svijeta.

3.5.2.

Države članice EU-a svoje strategije konkurentnosti ne bi trebale temeljiti na pretpostavci da će razine plaća ostati niske. Djelotvorna kombinacija ekonomskih politika trebala bi dovesti do ponovnog oživljenja aktivnosti ulaganja u infrastrukturu, a povećana potrošnja usmjerena na obrazovanje, istraživanje, obuku i stjecanje vještina trebala bi se odraziti na rast produktivnosti i snažniji rast plaća i prihoda te bi istodobno pratila tijek životnog vijeka, razvoj karijere i promjene životnih troškova. Međutim, EGSO poštuje različite situacije u pojedinačnim državama članicama i njihovu primarnu odgovornost za rješavanje tog pitanja suvremenim metodama kolektivnog pregovaranja.

3.5.3.

Stanje na tržištu rada u nizu država članica europodručja ukazuje na to da bi se predstojeće strukturne reforme u tom području trebale usmjeriti na smanjenje visokih razina privremenog, nedobrovoljnog rada na nepuno radno vrijeme i niske plaće te na promicanje kvalitetnih radnih mjesta s radnom snagom koja ima više razine osposobljavanja i vještina. Utemeljenost socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja koji se zasnivaju na autonomiji socijalnih partnera trebao bi biti temelj za novu vrstu reforme rada. Time ne samo da se unapređuje socijalna pravda nego se i potiče produktivnost ekonomije.

3.6.

Posebice se mjere koje su povezane s provedbom strukturnih reformi i jačanjem koordinacije ekonomske i fiskalne politike mogu provesti prema postojećem sustavu propisa; može ih se dodatno ojačati sljedećim višegodišnjim okvirom nakon 2020. S druge strane, daljnja konsolidacija europodručja zajedničkom proračunskom politikom ili snažnija prisutnost europodručja na svjetskoj sceni iziskuju kreiranje potpuno novih propisa.

4.1.

Iz razloga navedenih u ovom mišljenju, EGSO poziva Europsku komisiju i Vijeće da uključe odgovarajući pozitivan smjer fiskalne politike u preporuke o ekonomskoj politici europodručja za 2018. Ovaj je prijedlog osobito važan u pogledu potrebe za odgovarajućim i održivim ekonomskim rastom i pružanjem funkcionalne kombinacije ekonomske i monetarne politike čiji ekspanzivni karakter ne može trajati neograničeno dugo.

4.2.

Smatramo da bi pri provedbi Plana ulaganja za Europu, koji podupiremo, prioritet trebalo dati projektima kojima se poštuju ciljevi održivog razvoja i uzimaju u obzir društvena i ekološka odgovornost.

4.3.

EGSO je uvjeren u to da najnovije promjene paradigme ekonomske politike EU-a koje su se dogodile u prethodnih nekoliko mjeseci vrlo jasno ukazuju na povećanje političke potpore pristupu koji vodi prema fiskalnoj uniji temeljenoj na platformi europodručja; s tim u vezi, EGSO preporučuje da se spomenute promjene vrlo pažljivo prati te je u potpunosti spreman priključiti se procesu jačanja usmjerenosti na važnost fiskalne politike kao preduvjeta za homogenije okruženje europodručja; također je važno promatrati na koji se način taj razvoj odražava na moguće promjene u institucionalnim strukturama i režimima.

4.4.

EGSO i dalje smatra da je u trenutku kada produbljenje EMU-a ponovno postane glavni prioritet, veoma važno da se ne podcjenjuju procesi povezani s učinkovitijim i bolje funkcionirajućim jedinstvenim tržištem. Učinkovito i funkcionalno jedinstveno tržište temeljni je zahtjev prije nego što uopće možemo početi razmišljati o produbljenom EMU-u. EMU može samo ispuniti očekivanja u vezi s pogodnostima koje pruža ako se buduće otvaranje i liberalizacija jedinstvenog tržišta nastavi te ako se njegova homogenost osnaži, a vidljive i skrivene nacionalne zaštitne barijere uklone.

4.5.

EGSO podupire mišljenje da okruženje produbljenog EMU-a mora također biti u skladu s procesom financijskog posredovanja. Najistaknutije aspekte financijske unije predstavljaju bankovna unija i unija tržišta kapitala. Bankovna unija prvenstveno nastoji osigurati stabilno i predvidljivo ponašanje bankarskog sektora. Mora je se također podupirati odgovarajućim financijskim resursima kako bi mogla djelovati u slučajevima mogućih propasti banaka. Unija tržišta kapitala, s druge strane, smatra se zaslužnom za širenje raspona mogućnosti dodjele financijskih sredstava i još uvijek je u ranoj fazi razvoja. Poboljšano funkcioniranje financijskog posredovanja, sa svoje strane, trebalo bi biti vidljivije u vidu stvarnih ulagačkih aktivnosti.

4.6.

Budućnost EU-a također ovisi o jačanju njegove integracije i konsolidiranju njegove uloge u globalnom kontekstu. Riječ je o jednom od nekoliko ključnih prioriteta, posebice u sadašnjem trenutku, i o pitanju od zajedničkog interesa svih država članica EU-a. Pri ostvarenju toga cilja moglo bi koristiti jačanje zajedničkog zastupanja EU-a na međunarodnoj sceni te, na istoj toj razini, promicanje i poštovanje zajedničkih vrijednosti, načela i politika, kao što su politička i ekonomska sloboda i jednakost te socijalna pravda, vrijednost slobodnog poduzetništva u području trgovine i ulaganja, kreiranje uvjeta za razvoj pravednog i otvorenog konkurentnog okruženja te iskorjenjivanje nezakonitih i kriminalnih poslovnih radnji, kao što su zlorabljenje poreznih sustava ili postupaka javne nabave; od presudne su važnosti usto i poštovanje socijalnih i građanskih prava te elementarnih zahtjeva za ekološke standarde.