2.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 81/29

Izvjestitelj:

Alfred GAJDOSIK

Suizvjestitelj:

Thomas WAGNSONNER

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire razvojnu politiku koja počiva na poimanju da je razvoj proces koji se pod jednakim uvjetima odvija među zemljama i koji se zasniva na poštovanju i suverenim odlukama. Financiranje i provedba ciljeva održivog razvoja dogovorenih na razini Ujedinjenih naroda (UN) iziskuju globalni napor. Ističe se da bi Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a moglo imati još važniju ulogu kao primjeren forum za porezna pitanja. Time bi bili osigurani kako usmjeravanje na ciljeve održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030. tako i sudjelovanje svih država na ravnopravnoj osnovi.

1.2.

U svjetlu međunarodnih dogovora o reformi međunarodnog poreznog prava, primjerice putem OECD-ova akcijskog plana protiv BEPS-a (smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti), trebalo bi evaluirati učinke tih međunarodnih reformskih napora s obzirom na ciljeve održivog razvoja te ih u daljnjem razvoju međunarodne porezne politike više uzimati u obzir. EGSO naglašava da postizanje ciljeva održivog razvoja iziskuje financijska sredstva. Međutim, mnoge se zemlje suočavaju s velikim izazovima u pogledu prikupljanja javnih prihoda oporezivanjem. Razloge za to treba, s jedne strane, tražiti u tome što zemlje u razvoju imaju poteškoća s provedbom sustava oporezivanja dobiti i prometa. S druge strane, problem bi također moglo predstavljati globalno porezno nadmetanje u području oporezivanja dobiti trgovačkih društava, ali i koncipiranje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ostali su aspekti ograničeni kapaciteti i neodgovarajući prijenos informacija.

1.3.

EGSO izričito pozdravlja činjenicu da su Europska unija i njezine države članice poduzele znatne napore u sklopu međunarodnih reformi kako bi se riješila pitanja manjkavosti međunarodnog poreznog sustava. Ti su napori dobrodošli i trebaju dobiti potporu i biti učinkovito provedeni te, u konačnici, podvrgnuti redovitom praćenju. Predvodnice tih reformi uglavnom su velike industrijske zemlje OECD-a. Potrebno je razmisliti nije li UN, zbog svog globalnog članstva, osobito zbog članstva zemalja u razvoju, primjereniji kao forum za daljnji razvoj globalne međunarodne porezne politike. EGSO je svjestan toga da UN-ovu Odboru za porezna pitanja nedostaju resursi i osoblje. Stoga UN-u treba staviti na raspolaganje dovoljno sredstava.

1.4.

Mjere EU-a u pogledu međunarodne porezne transparentnosti i akcijskog plana protiv BEPS-a također će utjecati na zemlje u razvoju. EGSO pozdravlja to što su se Europski parlament i Europska komisija već očitovali o dodirnim točkama politike oporezivanja i razvojne politike. Pozdravlja i Platformu za dobro porezno upravljanje koju je pokrenula Europska komisija. U sklopu Platforme predstavljen je radni dokument s paketom instrumenata za „učinke prelijevanja” ugovorâ o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji se preporučuje državama članicama kao polazište za razmatranje mogućnosti revizije takvih ugovora sa zemljama u razvoju.

1.5.

EGSO napominje da je Europski parlament u jednom izvješću iz 2015. zahtijevao niz poboljšanja koja još nisu provedena. S tim u vezi EGSO upućuje na svoja prethodna mišljenja o nalazima koji se posebno odnose na izvješća o pojedinim zemljama i borbu protiv pranja novca, a sadrže i napomene o javnim vlasničkim registrima. EGSO ističe da se trenutačno izrađuje popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija. Poziva na poduzimanje dodatnih napora za provedbu odgovarajućih zahtjeva EP-a i preporučuje razmatranje kritika nevladinih organizacija. Primjereno je zahtijevati globalno uvođenje takvih mjera uz pomoć međunarodnih poreznih dogovora kako bi se poboljšalo stanje u pogledu informiranja poreznih tijela zemalja u razvoju. Cilj bi trebalo biti postizanje jednakih normi u cijelom svijetu, pri čijem bi definiranju ravnopravno trebale sudjelovati zemlje u razvoju.

1.6.

EGSO poziva na jamčenje usklađenosti međunarodnih poreznih politika država članica i ciljeva razvojnih politika kako bi se izbjegli sukobi među poreznim politikama pojedinačnih zemalja i zajedničkih prioriteta u pogledu razvoja.

1.7.

EGSO smatra da su procjene učinka međunarodnih poreznih politika država članica način za ispitivanje učinka ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i poreznih poticaja na zemlje u razvoju. Te je mjere potrebno poticati i učiniti uobičajenom praksom. Bilo bi svrsishodno kad bi i Europska unija provodila takve procjene za slučaj potencijalnih kolizija s europskim razvojnim politikama. Postojeće ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebalo bi preispitati, a one o kojima se tek pregovara trebalo bi sklapati uz uzimanje u obzir navedenih primjedbi.

1.8.

Prilikom izrade OECD-ova oglednog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji se trenutačno najviše primjenjuje, ponajviše se vodilo računa o interesima industrijskih zemalja. EGSO stoga državama članicama EU-a preporučuje da pri pregovaranju o ugovorima o dvostrukom oporezivanju sa zemljama u razvoju u većoj mjeri uzimaju u obzir potrebe tih zemalja. EGSO napominje da je na temelju OECD-ova ugovora izrađen i UN-ov ogledni ugovor kako bi se uredilo oporezivanje između zemalja u razvoju i industrijskih zemalja te u tom smislu državama izvora dalo više prava u području oporezivanja.

1.9.

EGSO podupire privatna ulaganja u cilju jačanja razvoja, pod uvjetom da je takav razvoj u skladu s ciljevima održivog razvoja i da se poštuju osnovna gospodarska, ekološka i socijalna prava, temeljne konvencije i Program za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada (ILO). Pravna je sigurnost važan čimbenik za poticanje poslovnog okružja koje pogoduje ulaganjima, uključujući i izravna strana ulaganja. Budući da su pitanja oporezivanja povezana s ciljevima održivog razvoja, poduzeća bi u pravilu trebala plaćati porez ondje gdje nastaje dobit od dodane vrijednosti (npr. proizvodnjom, eksploatacijom sirovina itd.).

1.10.

EGSO napominje da su se Europska unija i njezine države članice u okviru novog Europskog konsenzusa o razvoju obvezale na suradnju s partnerskim zemljama u širenju progresivnog oporezivanja, poduzimanju mjera za suzbijanje korupcije i redistributivnih politika i borbi protiv nezakonitih financijskih tokova. Međutim, porezna bi politika trebala postati još važnijom sastavnicom europske razvojne politike. EGSO pozdravlja angažiranost Europske komisije oko regionalnih platformi i organizacija civilnog društva u zemljama u razvoju koje rade u području oporezivanja. Organizacije civilnog društva u zemljama u razvoju imaju nadzornu i potpornu funkciju, također i u kontekstu oporezivanja, te bi stoga trebale biti više uključene i dobivati veću podršku. Potpora odgovarajućim mjerama izgradnje kapaciteta u području oporezivanja, uključujući uzajamno učenje i suradnju među zemljama juga, imala bi dugotrajan učinak na razvojne projekte.

1.11.

Dobro upravljanje u području oporezivanja trebalo bi biti sastavni dio društveno odgovornog poslovanja poduzeća u kontekstu obveza izvješćivanja poduzeća.

1.12.

EGSO preporučuje uvođenje odredbi o odgovornom poreznom upravljanju u sve relevantne sporazume između EU-a i trećih zemalja ili regija u cilju promicanja održivog razvoja.

1.13.

EGSO preporučuje razmatranje mogućnosti da se novi ili revidirani sporazumi o slobodnoj trgovini između EU-a i zemalja u razvoju iskoriste kao prilika za to da se preispitaju i bilateralni porezni ugovori. Takvo preispitivanje treba provesti uz procjene učinka djelovanja s obzirom na posljedice međunarodnih poreznih politika država članica na ciljeve razvojne politike.

2.1.

U nekoliko je studija (1) postavljeno pitanje nije li međunarodna porezna politika država članica, a posebice mnoge odredbe u bilateralnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, u opreci s ciljevima razvojne politike EU-a. Povrh toga, zemlje u razvoju su neto izvoznik kapitala u industrijske zemlje, što se u velikoj mjeri može pripisati tokovima kapitala u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza. To posebno pogađa najsiromašnije zemlje u razvoju jer u njima gotovo da i ne postoje domaći izvori financiranja.

2.2.

Europska unija i njezine države članice zajedno su najveći donator sredstava namijenjenih razvojnoj pomoći i važan kreator međunarodnih sporazuma o oporezivanju. Obvezale su se na postizanje ciljeva održivog razvoja, iako je samo nekoliko država članica postiglo ciljanu vrijednost inozemne pomoći u iznosu od 0,7 % BDP-a. Još se ne zna koje će biti posljedice Brexita na daljnje financiranje europske razvojne suradnje. Planira se daljnje poticanje privatnih ulaganja povezanih s ciljevima razvojne politike. Sredstva službene razvojne pomoći ovise o politikama donatora.

2.3.

Ciljevi održivog razvoja za zemlje u razvoju uključuju, pored ostalog, mobilizaciju domaćih sredstava, međunarodnu potporu za izgradnju kapaciteta za oporezivanje, smanjenje nezakonitih financijskih tokova i sudjelovanje u globalnim upravljačkim tijelima. Iz toga proizlazi da su važni stupovi održivog razvoja stabilna osnovica javnih prihoda, napori u suzbijanju nezakonitih financijskih tokova i jednako pravo glasa svih zemalja pri utvrđivanju globalnih pravila o oporezivanju. Djeca, žene i druge skupine kojima je potrebna zaštita u društvima zemalja u razvoju imaju posebno velikih koristi od razvoja (2).

2.4.

Financijska sredstva javne razvojne suradnje nisu dostatna za financiranje ciljeva održivog razvoja. Kao i kod milenijskih razvojnih ciljeva, za postizanje ciljeva bit će potrebna i domaća sredstva (3). Radi mobiliziranja tih sredstava potrebno je poboljšati ubiranje poreza te postići povećanje prihoda od poreza uz pomoć održivog gospodarskog rasta i proširenja porezne osnovice.

3.1.

Oporezivanje je stabilniji izvor financiranja u odnosu na ostale oblike prihoda, ali mnogim je zemljama u razvoju teže ostvariti dostatne prihode od poreza nego razvijenim zemljama.

3.2.

Proteklih se desetljeća snažno provodi liberalizacija globalne trgovine s pomoću smanjenja uvoznih i izvoznih carinskih kvota u cilju jačanja gospodarskog razvoja, ulaganja i blagostanja stanovništva u cjelini. Ti načelno pozitivni učinci također omogućuju proširenje porezne osnovice, ako porezne uprave uopće imaju koristi od toga. Međutim, istodobno se smanjuju prihodi zemalja u razvoju iz važnih, lako dostupnih izvora. Rast i ulaganja moraju se odražavati i u prihodovnoj strukturi zemalja u razvoju.

3.3.

Kako bi nadoknadile gubitak prihoda, zemlje u razvoju često uvode porez na promet, koji može djelovati regresivno. Sustav oporezivanja koji obuhvaća različite vrste poreza smanjuje ovisnost o pojedinim vrstama poreza te jamči stabilnost domaćih prihoda.

3.4.

Oporezivanje zemljišta i imovine u zemljama u razvoju često je teško provesti. Prihodi od poreza na rad i dohodak u zemljama u razvoju razmjerno su niski zbog niskih osobnih dohodaka. Porez na dobit prikuplja se uglavnom od zaposlenika u javnom sektoru i osoba zaposlenih u međunarodnim poduzećima. Štoviše, često je uvelike prisutna siva ekonomija.

3.5.

U Mbekijevu izvješću prihodi od izbjegavanja plaćanja poreza smatraju se nezakonitim financijskim tokovima (4). Oni su, po svemu sudeći, viši od iznosa izdvojenih za razvojnu suradnju (5). Kako bi se spriječili ti nezakoniti tokovi, važno je postići veću međunarodnu suradnju nadležnih tijela, poticati transparentnost te jačati zakonodavne i regulatorne mjere. Važnu ulogu u sprečavanju odljeva kapitala ima i jačanje prava vlasništva u zemljama u razvoju.

3.6.

Porez na dobit trgovačkih društava u prihodovnoj strukturi zemalja u razvoju ima veću ulogu nego u industrijskim zemljama. Zbog toga su te zemlje u većoj mjeri pogođene strategijama izbjegavanja plaćanja poreza. Istodobno se u cijelom svijetu od 1980-ih godina smanjuju i nominalne i realne stope poreza na dobit trgovačkih društava kako bi se privukla ulaganja. Za poduzeća je porez na dobit trgovačkih društava važan pokazatelj ulagačke klime. To je dovelo do međunarodnog poreznog nadmetanja koje za zemlje u razvoju zbog njihove prihodovne strukture predstavlja veći problem nego za industrijske zemlje. Pitanje učinaka prelijevanja u poreznom nadmetanju već je pokrenuo Međunarodni monetarni fond (MMF) (6). Osim toga, mnoge zemlje u razvoju znatan udio u ukupnom porezu na dobit trgovačkih društava prikupe od manjeg broja velikih poduzeća koja u njih ulažu.

3.7.

Teško je izračunati transferne cijene za prekogranične transakcije među poduzećima unutar koncerna primjenom načela nepristrane usporedbe. Zemlje u razvoju za to imaju ograničene kapacitete te manipulacija transfernim cijenama prouzročena oporezivanjem i dalje predstavlja ozbiljan problem.

3.8.

Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja uređuje se pravo ugovornih zemalja na oporezivanje i razmjena informacija između poreznih tijela, čime se osigurava pravna sigurnost. Stoga ti ugovori za poduzeća mogu predstavljati poticaj za ulaganje u inozemstvo te u konačnici poticati rast. Međutim, oni također mogu utjecati na pravo država izvora na dvostruko oporezivanje. Porezi po odbitku na licencije, kamate i dividende uglavnom su niži od domaćih poreza. Neke odredbe, kao što je restriktivna definicija poslovnog nastana, mogu ograničiti pravo na oporezivanje. Razumljivo je da su zemlje u razvoju zainteresirane za još veća ulaganja, ali njihova bi se prava na oporezivanje mogla smanjiti. Stoga bi – ako zemlja ponajprije nastoji dobiti porezne informacije iz ostalih jurisdikcija – bolji izbor za nju mogao biti sporazum o razmjeni poreznih informacija.

3.9.

Kao polazište za pregovore najčešće se upotrebljava ogledni ugovor OECD-a, koji je u prvom redu usmjeren na interese industrijskih zemalja (7). UN-ov model ugovora osmišljen je kao alternativa za zemlje u razvoju te se u njemu snažnije odražavaju njihovi interesi (8). U njemu je općenito predviđeno da država izvora dobiva veća prava u području oporezivanja nego matična država proizvodnog poduzeća.

3.10.

Zemlje u razvoju mogu ostati bez prihoda od poreza u slučajevima kad poduzeća osnuju posebna tijela u različitim zemljama kako bi manipulirala ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u cilju smanjenja poreza. Oporezivanje usluga i neizravnog prijenosa imovine na temelju odredaba ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja također može predstavljati poteškoće za državu izvora. Trebalo bi voditi računa o želji za pronalaženjem povoljnih mogućnosti prijenosa tehnologija radi poticanja održivog rasta u zemljama u razvoju.

3.11.

Postoje studije o gubicima prihoda kojima su izložene zemlje u razvoju. Nizozemska nevladina organizacija SOMO procijenila je da godišnji gubitak prihoda zbog oporezivanja po odbitku kamate i dividende koji proizlazi iz sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Nizozemske i 28 zemalja u razvoju iznosi 554 milijuna EUR (9). U austrijskoj studiji utvrđeno je da bi se procjene učinka sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebale provoditi jer ti sporazumi mogu prouzročiti gubitak prihoda čak i kad ulaganja rastu (10). Prema procjenama iz Izvješća Unctada o ulaganjima u svijetu 2015., vodeće multinacionalne korporacije pridonose proračunima zemalja u razvoju s otprilike 730 milijardi USD. Unatoč tome, procjenjuje se da zemlje u razvoju godišnje izgube otprilike 100 milijardi USD prihoda od poreza zbog knjiženja stranih ulaganja u offshore ulagačkim čvorištima (11). Takvi gubitci prihoda nisu u skladu s navedenim ciljevima održivog razvoja.

4.1.

Povećali su se napori pružanja pomoći zemljama u razvoju u poreznim pitanjima, primjerice u vidu porezne inicijative iz Addis Abebe. Međunarodna politika oporezivanja u nadležnosti je država članica. Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklapaju se na bilateralnoj osnovi, a zakonodavne inicijative EU-a uglavnom su ograničene na instrumente za dovršenje uspostave unutarnjeg tržišta. Kad je riječ o usklađivanju politika u interesu razvoja, u tom području postoji suradnja između Europske unije i njezinih država članica (12). I Europska komisija prepoznaje i razmatra posljedice međunarodnog poreznog sustava na razvoj (13). Kako bi se zajamčila usklađenost razvojnih politika, potrebno je ispitati učinke poreznih politika EU-a koje nisu usklađene s ciljevima razvojne politike na zemlje u razvoju te eventualno poduzeti odgovarajuće mjere.

4.2.

Na razini UN-a, pitanja oporezivanja razmatraju se u okviru procesa „Financirane razvoja” te unutar Gospodarskog i socijalnog vijeća, UN-ova Odbora za porezna pitanja, kao i specijaliziranih agencija poput Unctada. Na zahtjev skupine G20 dogovorene su dalekosežne reforme na razini OECD-a, koje će se provoditi u okviru akcijskog plana protiv BEPS-a. Ključne točke obuhvaćaju suzbijanje „trgovanja ugovorima”, štetnih poreznih praksi koje provode vlade (kao što su „povlašteni porezni režim za patente” i netransparentne „odluke”), hibridnih neusklađenosti u poreznom tretmanu duga i neučinkovitih transfernih cijena i obveza izvješćivanja. S obzirom na važnost poreza na dobit trgovačkih društava za zemlje u razvoju, očekuje se da će akcijski plan protiv BEPS-a imati pozitivan učinak na njih.

4.3.

Brojne zemlje koje nisu članice OECD-a, među ostalim afričke zemlje, pridružile su se sveobuhvatnom okviru OECD-ova akcijskog plana protiv BEPS-a. U lipnju 2017. godine 103 zemlje dogovorile su se o sklapanju novog multilateralnog sporazuma za sprečavanje smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, kojim će se ujednačiti tumačenje bilateralnih poreznih ugovora u skladu s akcijskim planom protiv BEPS-a. Ujedinjeni narodi, OECD, MMF i Svjetska banka pokrenuli su Platformu za suradnju u području oporezivanja radi jačanja međunarodne suradnje u poreznim pitanjima. Tom se inicijativom može povećati usklađenost rada OECD-a i tijela UN-a. Trebalo bi pratiti postiže li se njezin željeni učinak.

4.4.

EGSO prepoznaje napore OECD-a usmjerene na razvoj boljeg međunarodnog poreznog sustava. Međutim, organizacije civilnog društva (14) kritiziraju činjenicu da zemlje u razvoju nemaju pravo glasa unutar OECD-a. One su pozvane na sudjelovanje tek nakon izrade akcijskog plana protiv BEPS-a. Slično tomu, Europski parlament zatražio je jačanje mjerodavnih tijela UN-a radi omogućavanja ravnopravnog kreiranja i reforme globalne porezne politike na međunarodnoj razini. (15) U jednom radnom dokumentu MMF-a stručnjaci su također izrazili zabrinutost zbog mogućih posljedica akcijskog plana protiv BEPS-a na zemlje u razvoju (16).

4.5.

Da bi se učinci reforme mogli ocijeniti i eventualno prilagoditi, mjerodavna tijela UN-a, a posebno njegov Odbor za porezna pitanja, treba osnažiti te im osigurati dodatna sredstva. U svakom slučaju, Europska komisija trebala bi nadzirati provedbu multilateralne konvencije protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, potpisane u lipnju 2017., te nastaviti sa svojim radom na jačanju međunarodne suradnje u poreznim pitanjima između UN-a, OECD-a i međunarodnih financijskih institucija.

4.6.1.

Paket mjera za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza sadržava pitanja u vezi s međunarodnim poreznim politikama, odnosno pitanja koja nadilaze djelokrug EU-a (17). Informacije iz izvješća o pojedinim zemljama (18) koji se podnose na temelju odredbi koje su dogovorili EU, skupina G20 i OECD važan su instrument za porezna tijela. Globalna objava podataka o pojedinim zemljama može omogućiti širem krugu javnosti, uključujući radnike i odgovorne ulagače, da steknu bolji uvid u to u kojoj mjeri poduzeća plaćaju poreze tamo gdje ostvaruju dobit. EGSO napominje da je Europski parlament u jednom izvješću iz 2015. zahtijevao niz poboljšanja koja još nisu provedena. S tim u vezi EGSO upućuje na svoja prethodna mišljenja o nalazima koji se posebno odnose na izvješća o pojedinim zemljama i borbu protiv pranja novca, a sadrže i napomene o javnim vlasničkim registrima. EGSO ističe da se trenutačno izrađuje popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija. Poziva na poduzimanje dodatnih napora za provedbu odgovarajućih zahtjeva EP-a i preporučuje razmatranje kritika nevladinih organizacija. Primjereno je zahtijevati globalno uvođenje takvih mjera uz pomoć međunarodnih poreznih dogovora kako bi se poboljšalo stanje u pogledu informiranja poreznih tijela zemalja u razvoju. Cilj bi trebalo biti postizanje jednakih normi u cijelom svijetu, pri čijem bi definiranju ravnopravno trebale sudjelovati zemlje u razvoju.

4.6.2.

Automatska razmjena informacija o porezima u Europskoj uniji utvrđena je izmjenama Direktive o uzajamnoj pomoći (19). Međutim, zemlje u razvoju i dalje trebaju sklapati bilateralne sporazume o uzajamnoj pomoći s europskim zemljama. To podrazumijeva razmjenu podataka u oba smjera i njihovu sigurnost, pri čemu zemlje u razvoju često imaju poteškoće s kapacitetima.

4.6.3.

Komisija u Komunikaciji o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (20) razmatra pitanja koja se obrađuju i u ovom Mišljenju. Trenutačno se izrađuje zajednički EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija (21). EGSO je pozdravio izradu takvog popisa. S druge strane, nevladine su organizacije donekle skeptične prema takvom popisu (22). I Europski parlament zahtijeva globalno prihvaćenu definiciju poreznih oaza, koja bi obuhvaćala i države članice EU-a i njihova prekomorska područja (23).

4.6.4.

U Preporuci o ugovorima o oporezivanju (24) razmatraju se važna pitanja u vezi s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te se poziva države članice da u svoje ugovore ugrade prepreke protiv zlouporabe i trgovanja ugovorima. Međutim, ne poziva se na procjenu učinka tih ugovora, osobito na procjenu njihovih posljedica na usklađenost razvojne politike ili učinke prelijevanja. Treba pozdraviti Platformu za dobro porezno upravljanje, koja uz sudjelovanje organizacija civilnog društva razmatra pitanja međunarodnog oporezivanja, a koja je izradila je radni dokument o tim učincima (25). Države članice trebale bi ga uzeti u obzir.

4.6.5.

Strategije izbjegavanja plaćanja poreza često su povezane s netransparentnim vlasništvom nad imovinom. Međutim, nakon izmjene četvrte Direktive o sprečavanju pranja novca (26) nisu uvedeni javno dostupni registri vlasništva za zaklade i ostala poduzeća koja se bave ulaganjima. Takvi bi registri pomogli zemljama u razvoju da istraže slučajeve u kojima se sumnja na pranje novca i porezne prijevare.

4.6.6.

Prijedlozi u vezi sa zajedničkom (konsolidiranom) osnovicom poreza na dobit predmet su jednog drugog mišljenja EGSO-a (27). U vezi sa sudjelovanjem u međunarodnim poreznim sporazumima i njihovom relevantnošću za porezne uprave zemalja u razvoju takav bi dogovor – i informacije koje bi iz njega proizašle – mogao poslužiti kao dobar primjer i utjecati na ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s trećim zemljama. Podaci prikupljeni unutar Europe predstavljali bi, dakle, polazišnu točku za usporedne izračune u zemljama u razvoju. Cilj bi trebalo biti postizanje jednakih normi u cijelom svijetu, pri čijem bi definiranju ravnopravno trebale sudjelovati zemlje u razvoju.

4.6.7.

EGSO preporučuje uvođenje odredbi o odgovornom poreznom upravljanju u sve relevantne sporazume između EU-a i trećih zemalja ili regija u cilju promicanja održivog razvoja.

4.6.8.

EGSO preporučuje razmatranje mogućnosti da se novi ili revidirani sporazumi o slobodnoj trgovini između EU-a i zemalja u razvoju iskoriste kao prilika za to da se preispitaju i bilateralni porezni ugovori. Takvo preispitivanje treba provesti uz procjene učinka djelovanja s obzirom na posljedice međunarodnih poreznih politika država članica na ciljeve razvojne politike. Time bi se moglo pridonijeti i provedbi zahtjeva iznesenih u izvješću Europskog parlamenta.

5.1.

Međunarodne porezne politike i ugovore država članica o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja trebalo bi redovito podvrgavati procjenama učinka, u skladu s paketom mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i radi usklađenosti politika država članica i EU-a u interesu razvoja (28). Kako bi se poboljšala koordinacija razvojne politike EU-a i poreznih politika država članica, Europska komisija trebala bi osigurati da države članice koje sa zemljama u razvoju pregovaraju o ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja vode računa o usklađenim razvojnim politikama EU-a. S tim u skladu pozdravlja se preporuka Komisije o provedbi mjera za borbu protiv zlouporaba poreznih ugovora (29). S obzirom na razvojne ciljeve treba posvetiti veću pozornost potrebama zemalja u razvoju. Pritom bi trebalo intenzivirati i angažman EU-a u UN-u, unutar UN-ova Odbora za porezna pitanja, te pospješiti izgradnju kapaciteta u smislu globalnog foruma u kojem bi ravnopravno sudjelovale sve države.

5.2.

Potrebno je osigurati prijelazna razdoblja kako bi se zemljama u razvoju omogućilo sudjelovanje u mjerama provedbe automatske razmjene informacija dok traje izgradnja kapaciteta.

5.3.

Dobro upravljanje u području oporezivanja trebalo bi biti dio društveno odgovornog poslovanja poduzeća u kontekstu obveza izvješćivanja poduzeća.

5.4.

Pitanje poreznih olakšica za razvojne projekte još je i važnije kad se uzmu u obzir planovi za veće uključivanje privatnih ulagača u europsku razvojnu politiku (30). Budući da su pitanja oporezivanja povezana s ciljevima održivog razvoja, poduzeća bi u pravilu trebala plaćati porez ondje gdje nastaje dobit od dodane vrijednosti (31). To bi trebalo biti osigurano prilikom pružanja potpore sudjelovanju privatnog sektora.

5.5.

Osim toga, općenito treba paziti da porezne olakšice ne ugroze provedbu ciljeva održivog razvoja.

5.6.

EGSO skreće pozornost na svoje primjedbe o javnom registru stvarnih gospodarskih vlasnika bankovnih računa, poduzeća, zaklada i transakcija (32), te smatra da je svrsishodno poticati uvođenje tih mjera na svjetskoj razini s pomoću međunarodnih poreznih sporazuma. Nadalje, spomenute bi mjere posebno trebalo uzimati u obzir prilikom izgradnje kapaciteta kako bi se pružala podrška borbi protiv nezakonitih financijskih tokova iz zemalja u razvoju. S obzirom na bojazan da mnoga europska poduzeća koja posluju u zemljama u razvoju nisu obuhvaćena područjem primjene izvješćivanja po državama, EGSO upućuje na svoje primjedbe o tom pitanju (33). Preporučuje da se i druga mjerodavna pravila, posebno ona čije je područje primjene definirano visinom godišnjeg prometa, ocijene s obzirom na njihov utjecaj na zemlje u razvoju.

5.7.

Europska unija i njezine države članice obvezale su se u okviru novog Europskog konsenzusa o razvoju na suradnju s partnerskim zemljama u širenju progresivnog oporezivanja, poduzimanju mjera za suzbijanje korupcije i redistributivnih politika i borbi protiv nezakonitih financijskih tokova (34). Dok se u zemljama u razvoju budu izgrađivali relevantni tehnički i ljudski kapaciteti potrebni za potpuno sudjelovanje u provedbi međunarodnih dogovora, već bi trebale postojati mogućnosti razmjene informacija radi postizanja ciljeva zacrtanih konsenzusom. EGSO uvažava napore Komisije (35) da izvan okvira UN-ova Odbora za porezna pitanja promiče regionalne forume (36) te smatra da bi ih trebalo pojačati. Treba voditi računa o jakoj zastupljenosti dionika i solidnim savjetodavnim postupcima u okviru tih foruma. Organizacije civilnog društva u zemljama u razvoju imaju nadzornu i potpornu funkciju, također i u kontekstu oporezivanja, te bi stoga trebale dobivati veću podršku.

5.8.

U okviru razvojne suradnje više bi pozornosti trebalo posvećivati poreznom sustavu određene zemlje. Izgradnja kapaciteta služi tome da se zemlje korisnice osposobe da mogu bolje pomagati same sebi te da se poveća učinkovitost poreznih sustava i osnaži legitimnost države. Posebno dobra iskustva postignuta su s izravnom razmjenom među poreznim upravama suočenima sa sličnim izazovima (eng. peer learning) te sa suradnjom između zemalja sa sličnim razvojnim okolnostima (npr. suradnja jug-jug). Tako se stvaraju mogućnosti usklađenog djelovanja s obzirom na slične izazove i omogućuje razmjena kapacitetima prilagođenih najboljih praksi.

5.9.

EGSO smatra da je usklađenost razvojne politike u području poreza izrazito važna jer mjere na razini EU-a imaju međunarodne učinke na zemlje u razvoju. Stoga treba voditi računa o tim učincima te uključivati dotične zemlje u razvoju.