13.4.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 120/2

(1)

Europska središnja banka (ESB) odgovorna je za učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM). Ona nadgleda funkcioniranje sustava radi osiguravanja dosljedne primjene visokih standarda nadzora i dosljednosti u ishodima nadzora u državama članicama sudionicima.

(2)

ESB treba osigurati dosljednu primjenu bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije u državama članicama sudionicama u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013 i Uredbom (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/17) (2).

(3)

Da bi to postigao, kao nadležno tijelo u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013 u odnosu na kreditne institucije razvrstane kao značajne, ESB je upotrijebio niz mogućnosti i diskrecijskih prava utvrđenih u Uredbi (EU) 2016/445 Europske središnje banke (ESB/2016/4) (3). Osim toga, u svojem priručniku od studenoga 2016. o mogućnostima i diskrecijskim pravima koja su dostupna prema pravu Unije (dalje u tekstu „Priručnik ESB-a”), ESB utvrđuje zajednički skup uvjeta za uporabu određenih drugih mogućnosti u pojedinom slučaju nakon pojedinačnih procjena zahtjeva kreditnih institucija koje su raspoređene kao značajne u skladu s člankom 6. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i u skladu s dijelom IV i člankom 147. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014.

(4)

Radi poticanja zajedničkog nadzornog pristupa od strane nacionalnih nadležnih tijela prilikom procjene pojedinačne uporabe mogućnosti i diskrecijskih prava, ESB može donijeti, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013, preporuku o uvjetima koji se primjenjuju pri procjeni zahtjeva manje značajnih kreditnih institucija.

(5)

Zajednički skup uvjeta za pojedinačnu uporabu mogućnosti i diskrecijskih prava potreban je, s jedne strane, radi promicanja dosljednosti, učinkovitosti i transparentnosti pri nadzoru manje značajnih institucija unutar SSM-a i, s druge strane, radi promicanja, kada je to potrebno, jednakog postupanja sa značajnim i manje značajnim institucijama te ujednačenih uvjeta za sve kreditne institucije u državama članicama sudionicama. Istodobno, potrebno je uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i opravdana očekivanja nadziranih kreditnih institucija.

(6)

U tu svrhu, ESB je utvrdio neke mogućnosti i diskrecijska prava među onima uključenim u Priručniku ESB-a koja bi bila prikladna za uporabu na jednak način u odnosu na značajne i manje značajne institucije. ESB je dodatno utvrdio druge mogućnosti i diskrecijska prava među kojima su dvije mogućnosti i diskrecijska prava opće prirode propisana u članku 380. i članku 420. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 za čiju uporabu ESB preporučuje poseban pristup u odnosu na manje značajne institucije.

(7)

U odnosu na mogućnosti i diskrecijska prava koja se odnose na konsolidirani nadzor i izuzeća od bonitetnih zahtjeva, u skladu s preporukama sadržanim u poglavlju 1. Odjeljka II. Priručnika ESB-a, nacionalna nadležna tijela trebalo bi poticati da primijene razborit pristup pri odobravanju tih izuzeća na pojedinačnoj osnovi. U odnosu na izuzeća za likvidnost na prekograničnoj razini, ESB preporučuje poseban pristup za manje značajne institucije pod uvjetom da su svi uvjeti za procjenu zahtjeva navedeni u Priručniku ESB-a relevantni za ove institucije.

(8)

Trebao bi postojati dosljedan i razborit pristup u SSM-u u odnosu na mogućnosti i diskrecijska prava u odnosu na regulatorni kapital i kapitalne zahtjeve, kako je navedeno u poglavljima 2. i 3. Odjeljka II. Priručnika ESB-a, pod uvjetom da ove nadzorne odluke utječu na iznos raspoloživog regulatornog kapitala i njegovu kvalitetu. Isto se primjenjuje i na instrumente dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala ili manjinske udjele koji mogu biti uključeni u prihvatljiva vlastita sredstva u skladu s određenim uvjetima. Nadalje, radi osiguravanja ujednačenih uvjeta, za izračun kapitalnih zahtjeva na sve kreditne institucije u SSM-u trebalo bi dosljedno primjenjivati standardizirani pristup, pristup zasnovan na internim rejting sustavima, metodu internog modela i pristup internog modela. U tom smislu bi se također procjena usklađenosti sa zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) da se omogući primjena pondera rizika od nula posto za izračun kapitalnih zahtjeva za unutargrupne izloženosti, trebala zasnivati na zajedničkom skupu uvjeta. Međutim, ESB je utvrdio neke mogućnosti i diskrecijska prava u odnosu na kapitalne zahtjeve za koje je potreban poseban pristup u odnosu na manje značajne institucije.

(9)

Za ove mogućnosti i diskrecijska prava koja se odnose na institucije koje su ušle u institucionalni sustav zaštite, upotreba zajedničkog skupa uvjeta za procjenu zahtjeva za bonitetna izuzeća, kako je utvrđeno u Poglavlju 4. Odjeljka II. Priručnika ESB-a, preporučuje se radi postizanja dosljednosti nadzora, pod uvjetom da institucionalni sustavi zaštite redovito obuhvaćaju značajne i manje značajne institucije. Međutim, u odnosu na udjele u institucijama koje su obuhvaćene institucionalnim sustavima zaštite u skladu s člankom 49. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 preporučuje se poseban pristup u odnosu na manje značajne institucije radi smanjivanja administrativnog opterećenja ovih institucija u najvećoj mogućoj mjeri.

(10)

U odnosu na usklađenost sa zahtjevima u odnosu na velike izloženosti, pristup predviđen u poglavlju 5. Odjeljka II. Priručnika ESB-a u odnosu na značajne institucije trebalo bi primijeniti i u odnosu na manje značajne institucije radi poticanja razboritog postupanja s velikim izloženostima za sve kreditne institucije u SSM-u tako da se koncentracijskim rizikom na odgovarajući način upravlja i da ga se ograničava.

(11)

ESB predlaže dosljedan i razborit pristup u odnosu na mogućnosti i diskrecijska prava u odnosu na likvidnosne zahtjeve, kako su navedeni u poglavlju 6. odjeljka II. Priručnika ESB-a, budući da ove mogućnosti i diskrecijska prava utječu na izračun zahtjeva za omjer likvidnosne pokrivenosti, primjerice, određujući tretman određenih priljeva i odljeva. U odnosu na stope odljeva za izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine, nacionalna nadležna tijela mogu primijeniti stopu odljeva manju od 5 % ako je primjenjiva stopa odljeva kalibrirana na temelju statističkih dokaza.

(12)

U pogledu primjene izuzeća za kreditne institucije stalno povezane sa središnjim tijelom iz članka 21. stavka 1. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), pristup iz poglavlja 8. odjeljka II. Priručnika ESB-a preporučuje se u odnosu na manje značajne institucije radi postizanja ujednačenih uvjeta.

(13)

U odnosu na mogućnosti i diskrecijska prava u odnosu na sustav upravljanja i bonitetni nadzor, razborit i dosljedan pristup, iz poglavlja 11. odjeljka II. Priručnika ESB-a, preporučuje se radi promicanja podvrgavanja svih kreditnih institucija odgovarajućim zahtjevima u vezi upravljanja. Međutim, poseban pristup u odnosu na manje značajne institucije u odnosu na kombinaciju odbora za rizike i odbora za reviziju smatra se prikladnim s obzirom na načelo proporcionalnosti.

(14)

Nadalje, ova Preporuka obuhvaća mogućnosti i diskrecijska prava u odnosu na suradnju među tijelima, budući da je potrebno osigurati nesmetanu suradnju unutar SSM-a.

(15)

U odnosu na bilateralne sporazume o nadzoru kreditnih institucija u državama članicama nesudionicama u skladu s člankom 115. stavkom 2. Direktive 2013/36 EU, potreban je poseban pristup u odnosu na manje značajne institucije jer je ova mogućnost na raspolaganju nadležnom tijelu odgovornom za za davanje odobrenja za rad. U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) i člankom 9. Uredbe (EU) br. 1024/2013, ESB je isključivo nadležan unutar SSM-a za davanje odobrenja za rad kreditnim institucijama i oduzimanja odobrenja za rad kreditnim institucijama te stoga treba biti uključen radi uspostavljanja bilateralnih sporazuma o nadzoru kreditnih institucija u državama članicama nesudionicama,

2.1

Nacionalno nadležno tijelo trebalo bi omogućiti kreditnoj instituciji da primjeni tretman iz članka 310. Uredbe (EU) br. 575/2013 za svoje izloženosti iz trgovanja i uplate u jamstveni fond središnjoj drugoj ugovornoj strani kada je ta središnja druga ugovorna strana obavijestila kreditnu instituciju da je prestala izračunavati KCCP (hipotetski kapital) kako je propisano u članku 311. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.2

Za potrebe stavka 2.1 kod procjene valjanosti razloga zbog kojih je središnja druga ugovorna strana prestala izračunavati KCCP (hipotetski kapital), nacionalna nadležna tijela trebala bi primjenjivati zaključke do kojih je došao ESB u odnosu na istu središnju drugu ugovornu stranu u svojoj provjeri razloga.

3.1

Ako dođe do sistemskog pada sustava u smislu članka 380. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je potvrdio ESB u izjavi za javnost, dok ESB ne objavi u izjavi za javnost da je navedena situacija popravljena, ESB treba ocijeniti ovaj pad i nacionalna nadležna tijela trebala bi primjenjivati zaključke procjene ESB-a i upotrebljavati mogućnost predviđenu člankom 380. Uredbe (EU) br. 575/2013. U takvom slučaju:

3.2

Ako nacionalno nadležno tijelo namjerava izdati javno priopćenje kojim potvrđuje događaj sistemskog pada sustava u smislu članka 380. Uredbe (EU) br. 575/2013, ono bi trebalo djelovati usklađeno s ESB-om prije objavljivanja takve izjave.

1.1

Ako su podneseni zahtjevi za dopuštenje da se ulaganja instrumenata regulatornog kapitala ne odbijaju, nacionalna nadležna tijela trebala bi upotrebljavati uvjete utvrđene u odjeljku II. poglavlju 4. stavku 4. Priručnika ESB-a radi procjene jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u članku 49. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

1.2

Nacionalno nadležno tijelo može dozvoliti da institucionalni sustav zaštite podnese zahtjev za izdavanje odobrenja u skladu s člankom 49. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 u ime manje značajnih institucija koje su članice sustava. U tom slučaju, nacionalno nadležno tijelo može donijeti odluku kojom se daje odobrenje u skladu s člankom 49. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se primjenjuje na sve manje značajne institucije navedene u zahtjevu.

1.1

U skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2016/445, nacionalna nadležna tijela trebala bi utvrditi stopu likvidnosnog odljeva od 5 % za izvanbilančne stavke financiranja trgovine, kako je navedeno u članku 429. Uredbe (EU) br. 575/2013 i njenom Prilogu I., radi korištenja od strane kreditnih institucija prilikom procjene likvidnosnih odljeva. Nacionalno nadležno tijelo trebalo bi zahtijevati od kreditne institucije da ga izvijesti o odgovarajućem odljevu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (7).

1.2

Odstupajući od stavka 1.1 nacionalno nadležno tijelo može odrediti stopu odljeva ispod 5 % na temelju statističkih dokaza za manje značajne institucije osnovane u dotičnoj državi članici.

1.1

U odnosu na manje značajne institucije (uključujući kreditne institucije koje su društva kćeri unutar grupe) koje se ne smatraju značajnim u smislu članka 76. stavka 3. Direktive 2013/36/EU, nacionalna nadležna tijela trebala bi upotrebljavati mogućnost dozvole udruživanje odbora za rizike i odbora za reviziju.

1.2

Nacionalna nadležna tijela trebala bi provesti procjenu značaja u smislu članka 76. stavka 3. Direktive 2013/36/EU u pogledu veličine, unutarnje organizacije i vrste, opsega i složenosti aktivnosti kreditnih institucija, u skladu s uvjetima za procjenu utvrđenim u odjeljku II. poglavlju 11. stavku 3. Priručnika ESB-a.

1.3

Ako nacionalni propis kojim se prenosi Direktiva 2013/36/EU već predviđa kriterije [osim uvjeta navedenih u odjeljku II., poglavlju 11. stavku 3. Smjernica ESB-a], nacionalna nadležna tijela trebala bi primijeniti kriterije utvrđene u nacionalnom propisu.

2.1

S obzirom na nadležnost ESB-a za prvo odobrenje za rad kreditnih institucija unutar SSM-a i nadležnost nacionalnih nadležnih tijela za bonitetni nadzor manje značajnih institucija, nacionalna nadležna tijela trebala bi obavijestiti ESB o svojoj namjeri da prenesu svoju odgovornost za izravni nadzor manje značajnih institucija nadležnom tijelu koje je ovlašteno i koje nadzire matično društvo manje značajne institucije ili da preuzmu odgovornost za nadzor kreditne institucije kćeri koja je dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici. ESB kao nadležno tijelo odgovorno za izdavanje odobrenja za rad kreditne institucije surađivat će, zajedno s odgovarajućim nacionalnim nadležnim tijelom, u uspostavljanju bilateralnog sporazuma za delegiranje ili preuzimanje nadzornih ovlasti u ime nacionalnog nadležnog tijela odgovornog za nadzore matičnog društva ili društva kćeri u državi članici sudionici koji su u tijeku.

2.2

Stavak 2.1 primjenjuje se u sljedećim slučajevima: