EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 6.12.2017.
COM(2017) 738 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE
o primjeni u 2016. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije
Uvod
Komisija je 2016. nastavila djelovati u skladu sa svojom čvrstom predanosti ostvarenju veće transparentnosti i odgovornosti. Jedno od sredstava kojima ona to nastoji postići poticanje je učinkovitog ostvarivanja prava na pristup dokumentima 1 kojima raspolažu institucije EU-a. To pravo utvrđeno je u članku 42. Povelje EU-a o temeljnim pravima, članku 15. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju EU-a i Uredbi (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije 2 .
Agenda za veću transparentnost
Komisija je poduzela nekoliko važnih koraka kako bi povećala transparentnost svojih postupaka izrade zakonodavstva i provedbe politika, uključujući i njezine kontakte s dionicima i lobistima.
Komisija je 2016. nastavila ostvarivati svoju agendu za bolju regulativu, kojom nastoji postići bolji i transparentniji rad Europske unije sa snažnim naglaskom na jednostavnije djelovanje i samo u onim područjima koja su građanima važna. Programom Komisije za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) nastavlja se osiguravati da se zakonodavstvom EU-a rezultati za građane i poduzeća ostvaruju djelotvorno, učinkovito i uz najmanje moguće troškove. U siječnju 2016. službeno je pokrenuta platforma REFIT, kojom se nacionalnim tijelima, građanima i ostalim dionicima omogućuje da se uključe u poboljšavanje zakonodavstva EU-a na transparentan način.
U travnju 2016., na prijedlog Komisije, Europski parlament, Vijeće i Komisija donijeli su Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva. Sporazumom se dodatno jača transparentnost nizom mjera kojima se povećava otvorenost u postupku donošenja odluka EU-a.
Od donošenja odluka C(2014) 9048 i 9051 3 u studenome 2014., informacije o više od 11 000 bilateralnih sastanaka povjerenika, članova kabineta i glavnih direktora s predstavnicima interesnih skupina postale su javno dostupne na portalu Europa. Ti se sastanci načelno mogu održavati samo s predstavnicima interesnih skupina koji su upisani u registar transparentnosti 4 . Registar transparentnosti stalno raste – od siječnja 2016. u njega se upisalo više od 3 500 novih subjekata i trenutačno sadržava više od 11 000 unosa 5 .
Komisija je u svibnju 2016. donijela nova pravila o stručnim skupinama 6 s pojačanim zahtjevima za transparentnost, kojima se uvodi sinergija s registrom transparentnosti.
U rujnu 2016., uzimajući u obzir rezultate javnog savjetovanja o budućnosti registra transparentnosti, Komisija je donijela prijedlog međuinstitucijskog sporazuma o obveznom registru transparentnosti, koji je važan korak prema zajedničkom i obveznom režimu transparentnosti na razini EU-a. Komisija je pozvala Europski parlament i Vijeće da u najkraćem mogućem roku započnu pregovore radi uspostave takvog registra, kojim će se obuhvatiti sve tri institucije.
Odgovarajući na zahtjeve javnosti za veću transparentnost u pogledu mogućih pojava slučajeva „rotirajućih vrata”, Komisija je u prosincu 2016. objavila svoju drugu godišnju Komunikaciju 7 , u kojoj je pružila informacije o visokim dužnosnicima koji su napustili Komisiju i dobili novo zaposlenje, pri čemu su detaljno navedene njihove prethodne dužnosti, nove aktivnosti izvan Komisije i odgovarajuća odluka tijela za imenovanje. S pomoću namjenske web-stranice na portalu Europa 8 osigurava se transparentnost i u pogledu svih odluka kojima se bivšim povjerenicima odobravaju aktivnosti nakon prestanka mandata u Komisiji.
Pristup dokumentima
U okviru agende za veću transparentnost, pravo na pristup dokumentima ima istaknuto mjesto u Komisijinu pristupu transparentnosti. Osim što je na temelju Uredbe 1049/2001 osigurala pristup dokumentima koje posjeduje, Komisija je ujedno u svojim raznim javnim registrima i na svojim web-stranicama, na način koji je prilagođen korisnicima, proaktivno objavila širok raspon informacija i dokumenata.
Ovo izvješće izrađeno je u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe 1049/2001. U njemu se pruža pregled načina na koji je Komisija primjenjivala pravila o pristupu dokumentima u 2016. Izvješće se temelji na statističkim podacima koji su sažeto prikazani u Prilogu 9 . Statistički podaci odražavaju broj zahtjeva zaprimljenih 2016. i odgovora na njih. Oni ne odražavaju broj zatraženih ili (djelomično) objavljenih dokumenata, koji je znatno veći. Iako podnositelji zahtjeva mogu zatražiti pristup jednom dokumentu, oni mnogo češće traže pristup mnoštvu dokumenata ili čak cijelim spisima o određenoj temi ili postupku 10 . Statistički podaci upućuju na važnost prava na pristup dokumentima u okviru cjelokupne Komisijine politike transparentnosti. Traženi su dokumenti potpuno ili djelomično objavljeni u 81,3 % predmeta u početnoj fazi, a širi ili čak potpuni pristup odobren je u 52 % predmeta koji su preispitani u fazi ponovnog zahtjeva.
1.Registri i internetska mjesta
11 12 13 U 2016. 18 523 nova dokumenta dodana su u registar dokumenata Komisije (vidi tablicu 1. u Prilogu), a obuhvaćeni su kategorijom C, COM, JOIN, OJ, PV, SEC ili SWD. Komisija 2016. nije sastavila niti zaprimila osjetljive dokumente koji bi pripadali jednoj od tih kategorija dokumenata.
14 U 2016. zabilježeno je malo povećanje broja posjeta web-mjestu „Pristup dokumentima” na portalu Europa (19 191 u usporedbi sa 18 939 u 2015.), dok je broj posjetitelja i pregledanih stranica ostao jednak (vidi tablicu 2. u Prilogu).
2.Suradnja s ostalim institucijama koje podliježu Uredbi
Europski parlament, Vijeće i Komisija nastavili su 2016. održavati redovite tehničke sastanke na administrativnoj razini kako bi razmijenili iskustva, razvijali najbolju praksu i osigurali dosljednu primjenu Uredbe 1049/2001.
3.Analiza zahtjeva za pristup
3.1.Broj zahtjeva
Broj početnih zahtjeva smanjio se 2016. za gotovo 10 % (6 077 u usporedbi sa 6 752 u 2015.). S druge strane, broj početnih odgovora na temelju Uredbe 1049/2001 povećao se za više od 2 % (sa 5 819 u 2015. na 5 944 u 2016., što je najveći broj odgovora u posljednjih pet godina).
Preostala 1 193 odgovora pružena su izvan područja primjene Uredbe 1049/2001 ili je potvrđeno da Komisija ne posjeduje zatražene dokumente (vidi tablicu 3. u Prilogu).
Kad je riječ o ponovnim zahtjevima kojima se traži da Komisija preispita početne odgovore u kojima se potpuno ili djelomično odbija pristup, njihov se broj povećao za 4 % (295 u 2016. u usporedbi sa 284 u 2015.), čime se nastavio stalni trend rasta od 2012. S druge strane, broj ponovnih odgovora na temelju Uredbe 1049/2001 malo se smanjio, sa 230 u 2015. na 219 u 2016. jer se ispostavilo da su neki od zahtjeva bili zahtjevi za informacije.
U drugim je slučajevima nekoliko zahtjeva istog podnositelja ponovno razvrstano te su obrađeni u jednom odgovoru (vidi tablicu 5. u Prilogu).
3.2.Udio zahtjeva po glavnoj upravi (GU)/službi Komisije (tablica 10. u Prilogu)
Glavno tajništvo (SG) zaprimilo je najveći udio početnih zahtjeva (8,6 % u usporedbi sa 8,7 % u 2015.), dok je na drugom mjestu bio GU SANTE, čiji se udio smanjio sa 9,2 % u 2015. na 8 % u 2016. Udio početnih zahtjeva za dokumente kojima raspolaže GU GROW smanjio se sa 8,6 % na 7,6 % u 2016., pa se taj GU nalazi na trećem mjestu.
Jedini drugi GU-ovi koji su pojedinačno zaprimili više od 5 % svih početnih zahtjeva bili su GU COMP (7,2 %) i GU FISMA (5,6 %). Pojedinačni udjeli u svim početnim zahtjevima za preostale službe Komisije iznose 4 % ili manje.
U pogledu ponovnih zahtjeva koje je zaprimilo Glavno tajništvo, najveći udio odnosio se na početne odgovore koje je dao GU COMP (15,9 % u 2016. u usporedbi sa 16,2 % u 2015.). Nakon njega slijedili su GU SANTE (10,2 % u usporedbi sa 7 % u 2015.) i Glavno tajništvo (6,8 % u usporedbi sa 10,2 % u 2015.).
GU JUST i GU TAXUD (svaki po 6,1 % u 2016. u usporedbi sa 7,4 % odnosno 6,3 % u 2015.) dijelili su četvrto mjesto. Na početne odgovore dviju drugih službi Komisije odnosi se više od 5 % svih ponovnih zahtjeva (GU GROW i EPSO). Pojedinačni udjeli ponovnih zahtjeva za preostale službe Komisije iznosili su manje od 5 %.
3.3.Socijalni i profesionalni profil podnositelja zahtjeva 15 (tablica 8. u Prilogu)
Većinu početnih zahtjeva u 2016. i dalje su podnosili građani. Ti zahtjevi činili su gotovo 40 % svih zahtjeva (38,3 % u usporedbi sa 24,7 % u 2015.). Akademske institucije i skupine za strateško promišljanje (think tanks) bile su druga najaktivnija kategorija, a na njih se odnosilo 16 % početnih zahtjeva (u usporedbi sa 21,3 % u 2015.).
Treće mjesto zauzeli su pravni stručnjaci (13,5 % u usporedbi sa 12,7 % u 2015.), nakon kojih slijede civilno društvo (nevladine organizacije) (11,9 % u usporedbi sa 15,2 % u 2015.), poduzeća (9,7 % u usporedbi sa 2 % u 2015.) i novinari (5,9 % u 2016. u usporedbi sa 7,1 % u 2015.).
Većinu ponovnih zahtjeva u 2016. podnijeli su građani. Ti zahtjevi činili su više od 30 % svih zahtjeva (30,2 % u usporedbi sa 24,3 % u 2015.). Pravni stručnjaci, s udjelom od 26,4 % u svim zahtjevima (u usporedbi sa 27,8 % u 2015.), bili su druga najaktivnija kategorija podnositelja zahtjeva.
Odmah iza njih slijedilo je civilno društvo (nevladine organizacije) s udjelom od 24,7 % zahtjeva (24,6 % u 2015.). Novinari su zauzeli četvrto mjesto s udjelom od 8,1 % (13 % u 2015.), a na petom su mjestu bile akademske institucije i skupine za strateško promišljanje s udjelom od 4,4 % zahtjeva (5,6 % u 2015.).
3.4.Zemljopisno podrijetlo podnositelja zahtjeva (tablica 9. u Prilogu)
S obzirom na zemljopisnu raščlambu početnih zahtjeva, najveći udio i dalje dolazi od podnositelja zahtjeva iz Belgije (27,2 % u usporedbi sa 26,8 % u 2015.), nakon koje slijede Njemačka (12,6 % u usporedbi sa 11,7 % u 2015.) i Ujedinjena Kraljevina (znatan porast sa 7,6 % u 2015. na 10 % u 2016.). Iza njih slijede Francuska, Španjolska, Italija i Nizozemska, koje pojedinačno predstavljaju više od 5 % svih zahtjeva. Udio zahtjeva iz preostale 21 države članice bio je manji od 2 % po državi članici.
Pravo na pristup dokumentima i dalje su ostvarivali i podnositelji zahtjeva s boravištem ili registriranim sjedištem u trećim zemljama, pri čemu su njihovi početni zahtjevi činili 4,1 % svih početnih zahtjeva (4,4 % u 2015.).
S obzirom na zemljopisnu raščlambu ponovnih zahtjeva, daleko najveći udio dolazio je od podnositelja zahtjeva iz Belgije (33,2 % u usporedbi sa 30,3 % u 2015.), nakon koje slijedi Njemačka (13,2 % u usporedbi sa 15,1 % u 2015.). Italija (9,8 %), Španjolska (8,8 %), Nizozemska (6,4 %), Ujedinjena Kraljevina (5,8 %) i Francuska (5,1 %) bile su jedine druge države članice iz kojih je dolazilo više od 5 % zahtjeva.
Pojedinačni udjeli zahtjeva iz preostale 21 države članice bili su 2 % ili manji. Konačno, zahtjevi koje su podnijeli podnositelji s boravištem ili registriranim sjedištem u trećim zemljama činili su 3,7 % svih zahtjeva (u usporedbi sa 2,5 % u 2015.).
4.Primjena izuzeća od prava na pristup
4.1.Vrsta dobivenog pristupa
Potpun ili djelomičan pristup dokumentima odobren je 2016. u više od 80 % predmeta u početnoj fazi (81,3 % u usporedbi sa 84,7 % u 2015.). Potpun pristup i dalje se odobravao u gotovo 61 % svih predmeta. To predstavlja smanjenje u usporedbi s prethodnom godinom (68,8 %), čime se nastavlja trend pada od 2012., a njega je moguće djelomično objasniti strožom primjenom Komisijine politike zaštite podataka.
Zbog istog se razloga postotak djelomično pozitivnih odgovora znatno povećao, za 30 % (20,4 % u 2016. u usporedbi sa 15,9 % u 2015.). U potpunosti je odbijeno 18,7 % zahtjeva (u usporedbi sa 15,3 % u 2015.) – vidi Prilog (tablica 4.).
U 2016. svaki drugi početni odgovor koji je osporavan ponovnim zahtjevom bio je (potpuno ili djelomično) promijenjen u fazi ponovnog zahtjeva (znatno povećanje sa 41,3 % u 2015. na 52 % u 2016.). U 47 % predmeta odobren je širi (iako ne potpuni) pristup nego na početnoj razini (znatan porast u usporedbi sa 31,7 % u 2015.). Na razini ponovnog zahtjeva, početno potpuno odbijanje potvrđeno je samo u 48 % predmeta (u usporedbi sa 58,7 % u 2015.).
S druge strane, broj ponovnih zahtjeva koji su doveli do potpuno pozitivnog odgovora bio je manji (5 %) nego u 2015. (9,6 %) – vidi Prilog (tablica 6.).
4.2.Izuzeća od prava na pristup na koja se pozivalo (tablica 7. u Prilogu)
Zaštita privatnosti i integriteta pojedinaca i dalje je bila glavni razlog za (potpuno ili djelomično) odbijanje pristupa u početnoj fazi te je udio zahtjeva odbijenih na toj osnovi ostao nepromijenjen na gotovo 30 %. Sljedeće najčešće izuzeće na koje se pozivalo bila je zaštita procesa odlučivanja u instituciji (blago povećanje sa 20,3 % u 2015. na 21,7 % u 2016.). Na izuzeće usmjereno na zaštitu ciljeva inspekcija, istraga i revizija, koje je zauzelo treće mjesto, pozivalo se znatno rjeđe nego u 2015. (16,2 % u 2016. u usporedbi sa 20,9 % u 2015.).
Relativna primjena izuzeća kojim se štite komercijalni interesi malo se smanjila (13,7 % u 2016. u usporedbi sa 14,7 % u 2015.), no ostala je na četvrtom mjestu. Najveće povećanje odnosilo se na izuzeće kojim se štite javni interesi s obzirom na javnu sigurnost (7,3 % u 2016. u usporedbi sa 2,4 % u 2015.).
U fazi ponovnog zahtjeva glavni razlog na koji se najčešće pozivalo radi potvrde (potpunog ili djelomičnog) odbijanja pristupa bila je zaštita privatnosti i integriteta pojedinca, što predstavlja povećanje od 45 % u usporedbi s prethodnom godinom (28,3 % u 2016. u usporedbi sa 15,6 % u 2015.). Na drugom je mjestu bilo izuzeće kojim se štiti proces odlučivanja (22,3 % u usporedbi sa 16,4 % u 2015.). Na izuzeće kojim se štite ciljevi inspekcija, istraga i revizija znatno se rjeđe pozivalo (20,3 % u 2016. u usporedbi sa 37,7 % u 2015.), pa se ono nalazilo na trećem mjestu.
Četvrto i peto mjesto zauzela su izuzeća kojima se štite komercijalni interesi (15,9 % u usporedbi sa 13,1 % u 2015.) odnosno sudski postupci i pravno savjetovanje (5,6 % u usporedbi sa 4,9 % u 2015.).
5.Pritužbe Europskom ombudsmanu
16 17 18 Ombudsman je 2016. zaključio 21 pritužbu podnesenu protiv načina na koji je Komisija obradila zahtjeve za pristup dokumentima. Šest od njih zaključeno je uz dodatnu ili kritičku napomenu. Radi usporedbe, Ombudsman je 2015. zaključio 23 pritužbe, od kojih je šest zaključeno uz kritičku napomenu.
Ombudsman je 2016. pokrenuo 12 novih istraga u kojima je pristup dokumentima bio glavni ili sporedni dio prigovora (malo povećanje u usporedbi sa 2015., kada je pokrenuto 11 novih istraga).
6.Sudsko preispitivanje
U 2016. sudovi EU-a donijeli su važnu novu sudsku praksu, koja će utjecati na praksu Komisije na temelju Uredbe 1049/2001.
6.1.Sud Europske unije
Sud je donio tri presude po žalbi u kojima je Komisija bila stranka u postupku.
U predmetu Internationaler Hilfsfonds 19 o pristupu spisu koji se odnosi na ugovor za humanitarnu pomoć, Sud je potvrdio rješenje Općeg suda kojim se odbija zahtjev tužitelja koji je podnesen protiv Komisije.
U svojoj presudi u predmetu SeaHandling 20 Sud je potvrdio postojanje opće pretpostavke da se otkrivanjem dokumenata iz upravnog spisa istrage o državnoj potpori načelno ugrožava zaštita cilja istražnih aktivnosti. Sud je presudio i da mogući interes za dobivanje dokumenta u svrhu sudskog postupka ne može predstavljati prevladavajući javni interes za otkrivanje. Osim toga, objasnio je da u slučaju kašnjenja s odgovorom podnositelj zahtjeva može podnijeti pritužbu Ombudsmanu ili pokrenuti postupak za naknadu štete kako bi ostvario svoje pravo na pristup i svoje pravo na pošteno suđenje.
U svojoj presudi u predmetu Stichting Greenpeace Nederland 21 Sud je utvrdio da pojam „emisije u okoliš” na temelju Uredbe 1367/2006 22 nije ograničen na stvarne emisije, već uključuje i predvidljive emisije u okoliš u uobičajenim ili realnim uvjetima upotrebe proizvoda ili tvari. Sud je dodatno pojasnio da su informacije koje se „odnose na emisije u okoliš” one informacije koje se tiču takvih emisija ili su o njima, a ne [...] informacije koje su u izravnoj ili neizravnoj vezi s emisijama u okoliš.
6.2.Opći sud
23 24 Opći sud donio je 12 presuda u vezi s pravom na pristup dokumentima u kojima je Komisija bila stranka u postupku. U dva je predmeta Opći sud presudio da je tužba za poništenje odluke Komisije nedopuštena. U jednom predmetu nije donesena presuda.
25 26 U šest je predmeta Opći sud odbacio tužbu podnositelja zahtjeva za poništenje ponovne odluke Komisije o pristupu dokumentima, pri čemu je potvrdio stajalište Komisije. U tri je predmeta Opći sud djelomično poništio odluku Komisije.
Što se tiče osobnih podataka, Opći sud presudio je da Komisija ne može prikriti vlastite osobne podatke podnositelja zahtjeva ako je jasno da potonji pristaje na njihovo otkrivanje. Sud je pojasnio i da institucija ne mora ocijeniti nepostojanje štete za legitimne interese subjekta podataka ako podnositelj zahtjeva nije pružio nikakvo izričito i legitimno opravdanje ili bilo kakav uvjerljiv argument kojima bi dokazao potrebu za prijenosom tih osobnih podataka 27 .
Što se tiče komercijalnih interesa, Opći sud podsjetio je na opću pretpostavku neotkrivanja ponuda koje su ponuditelji podnijeli u postupcima javne nabave jer bi se njihovim otkrivanjem ugrozili komercijalni interesi uspješnih ponuditelja i pošteno tržišno natjecanje među ponuditeljima.
Što se tiče cilja istraga, Opći sud potvrdio je opću pretpostavku nedostupnosti istražnih dokumenata OLAF-a iz istraga koje su u tijeku te, u određenim slučajevima, zaključenih istraga. Naveo je i da činjenica da su povjerljive informacije neovlašteno izišle na vidjelo sama po sebi ne opravdava otkrivanje tih dokumenata na temelju Uredbe 1049/2001. Opći sud presudio je i da, čak i ako podnositelj zahtjeva posjeduje zatražene dokumente (ili njihov dio), Komisija ne smije odbiti rješavanje njegova zahtjeva na temelju Uredbe 1049/2001 28 .
Nadalje, Opći sud ponovno je potvrdio postojanje opće pretpostavke neotkrivanja dokumenata koji su dio spisa postupka zbog povrede tijekom faze prethodnog postupka jer bi se njihovim otkrivanjem načelno ugrozila zaštita cilja istraga 29 .
Što se tiče dokumenata koji su značajno povezani sa sudskim sporom na razini EU-a koji je u tijeku ili s nacionalnim postupkom za koji je vjerojatno da će iz njega proizaći zahtjev za prethodnu odluku, Opći sud presudio je da se takve dokumente smije zaštititi od otkrivanja. Cilj je osigurati poštovanje načela jednakosti procesnih sredstava i ispravnog suđenja, te jednako tako osigurati zaštitu sudskog postupka 30 .
Osim toga, Opći sud potvrdio je da, u svrhe primjene izuzeća koje se odnosi na zaštitu pravnog savjetovanja, izbor trenutka i (formalni ili neformalni) način na koji je to savjetovanje pruženo nisu relevantni. Potvrdio je i da zaštita pravnog savjetovanja obuhvaća stajalište Pravne službe Komisije tijekom njezine obrane stajališta Komisije pred Sudom, pod ravnopravnim uvjetima s ostalim strankama. Konačno, Opći sud presudio je da sama činjenica da je pravni savjet dobiven u kontekstu zakonodavnog postupka nije sama po sebi dovoljna kako bi se ustanovilo postojanje prevladavajućeg javnog interesa 31 .
Što se tiče zaštite procesa odlučivanja, Opći sud ustanovio je da Komisija ima pravo pretpostaviti, bez provođenja posebnih i pojedinačnih ispitivanja dokumenata sastavljenih u kontekstu pripreme procjene učinka, da bi se otkrivanjem svakog od tih dokumenata načelno ozbiljno ugrozio njezin proces odlučivanja za izradu prijedloga politike 32 .
Opći sud priznao je i važnost mogućnosti da članovi osoblja EU-a neovisno izražavaju svoja stajališta. Potvrdio je da bi se otkrivanjem njihovih mišljenja za unutarnju upotrebu, kao dio razmatranja i preliminarnih savjetovanja, moglo ozbiljno narušiti proces odlučivanja Komisije jer bi se time članove osoblja odvratilo od toga da izražavaju svoje mišljenje neovisno i bez neprimjerenog utjecaja koji bi bio posljedica vjerojatnosti širokog otkrivanja kojim bi se javnosti izložila institucija čiji su dio 33 .
U presudi u drugom predmetu Opći sud pojasnio je da je potrebno sa sigurnošću ustanoviti realnost vanjskog pritiska kojemu bi proces odlučivanja bio izložen te da je potrebno iznijeti dokaze kako bi se pokazalo da je postojao razumno predvidljiv rizik od znatnog utjecaja vanjskog pritiska na postupak 34 .
U 2016. Opći sud nije donio nijednu presudu u vezi s pravom na pristup dokumentima o žalbi protiv odluke Službeničkog suda u kojoj je Komisija bila stranka u postupku.
6.3.Novi predmeti pred Sudom
35 36 U 2016. pred Općim sudom pokrenuto je 19 novih predmeta protiv odluka Komisije na temelju Uredbe 1049/2001. Osim toga, Sudu Europske unije podnesene su četiri nove žalbe protiv presude Općeg suda u kojoj je Komisija bila stranka u postupku.
7.Zaključci
Komisija je 2016. nastavila djelovati u skladu sa svojom predanosti ostvarenju veće transparentnosti na temelju Uredbe 1049/2001 i u okviru svoje agende za veću transparentnost.
To se odražavalo, među ostalim, u njezinoj postupnoj provedbi agende za bolju regulativu, u njezinu sustavnom objavljivanju informacija o sastancima njezinih političkih čelnika i visokih dužnosnika s dionicima, u njezinu prijedlogu međuinstitucijskog sporazuma o obveznom registru transparentnosti i u njezinoj politici u pogledu slučajeva „rotirajućih vrata”.
Komisija je nastavila i s proaktivnim objavljivanjem širokog raspona informacija i dokumenata o svojim raznim zakonodavnim i nezakonodavnim aktivnostima i to na način koji je prilagođen korisnicima.
Pravo na pristup dokumentima na zahtjev, kako je predviđeno u Povelji EU-a o temeljnim pravima, Ugovorima i Uredbi 1049/2001, i dalje je važan instrument s pomoću kojeg Komisija ostvaruje svoju predanost transparentnosti.
Komisija je 2016. zaprimila više od 6 000 početnih zahtjeva za pristup dokumentima i gotovo 300 ponovnih zahtjeva. To dokazuje da građani EU-a i ostali korisnici aktivno primjenjuju svoje pravo na pristup dokumentima kojima raspolaže Komisija.
Komisija i dalje ostaje institucija koja obrađuje daleko najveći broj zahtjeva za pristup dokumentima. Zbog visoke stope otkrivanja dokumenata, koja je posljedica velikog broja zahtjeva za pristup, velik broj dokumenata postao je javno dostupan. Osim toga, dostupni su postali i dokumenti i informacije koje je Komisija proaktivno objavljivala 2016. ili koji su već bili javno dostupni na brojnim web-stranicama Komisije i u njezinim raznim javnim registrima.
- (1) Korisnici prava na pristup dokumentima građani su EU-a i osobe s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici. Osim toga, to pravo uživaju i građani i pravne osobe iz trećih zemalja koji nemaju boravište ili registrirano sjedište u državi članici.
- (2) Službeni list L 145, 31.5.2001., str. 43. (dalje u tekstu: „Uredba 1049/2001”).
- (3) Odluka Komisije od 25. studenoga 2014. o objavi informacija o sastancima održanima između glavnih direktora Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba (C(2014) 9048) i Odluka Komisije od 25. studenoga 2014. o objavi informacija o sastancima održanima između članova Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba (C(2014) 9051).
- (4) Pravilo „bez registracije nema sastanka” predviđeno je u Komunikaciji predsjednika Komisiji: Metode rada Europske komisije u razdoblju 2014. – 2019. (C(2014) 9004), str. 9.
- (5) Podaci se temelje na brojkama koje su preuzete 1. veljače 2017.
- (6) Odluka Komisije C(2016) 3301 od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije.
- (7) Komunikacija Komisiji o objavi informacija o profesionalnim aktivnostima visokih dužnosnika nakon odlaska iz službe (članak 16. stavci 3. i 4. Pravilnika o osoblju), C(2016) 8928, dostupna na adresi: http://ec.europa.eu/civil_service/docs/2016_annual_report_en.pdf .
- (8) https://ec.europa.eu/info/about-european-union/principles-and-values/ethics-and-integrity/ethics-and-integrity-eu-commissioners/former-european-commissioners-authorised-occupations_en
- (9) Osim ako nije drugačije navedeno, statistički podaci navedeni u ovom izvješću temelje se na brojkama koje su preuzete 3. svibnja 2017. iz informatičkih aplikacija Komisije. Postotci u opisnom dijelu izvješća zaokruženi su na najbliže decimalno mjesto.
- (10) U slučaju zahtjeva koji obuhvaćaju stotine (ili, u određenim slučajevima, čak tisuće) dokumenata, u kojima je s podnositeljima zahtjeva postignuto pravedno rješenje, zahtjevi se obično obrađuju u uzastopnim fazama, a svaka obuhvaća broj dokumenata koji se može obraditi unutar rokova utvrđenih Uredbom 1049/2001.
- (11) Sličan broj kao i 2015. (18 945).
- (12) C: autonomni akti Komisije; COM: zakonodavni prijedlozi Komisije i ostali dokumenti koji su dostavljeni drugim institucijama, zajedno s njihovim pripremnim dokumentima; JOIN: zajednički akti Komisije i Visokog predstavnika; OJ: dnevni red sastanaka Komisije; PV: zapisnici sastanaka Komisije; SEC: dokumenti Komisije koje se ne mogu razvrstati ni u jednu drugu seriju dokumenata; SWD: radni dokumenti službi Komisije.
- (13) Za potrebe Uredbe 1049/2001 osjetljive dokumente čine dokumenti koji su označeni s „vrlo tajno”, „tajno” ili „povjerljivo” (vidi članak 9. stavak 1. Uredbe 1049/2001).
- (14) Pristup dokumentima: http://ec.europa.eu/transparency/access_documents/index_en.htm .
- (15) Podnositelji u svojim zahtjevima mogu (ali se to od njih ne zahtijeva) navesti svoj socijalni/profesionalni profil (tj. odabrati jednu od sedam ponuđenih kategorija). Za potrebe statistike, profil „građani” obuhvaća podnositelje zahtjeva koji su naveli svoj profil kao „građani” zajedno s podnositeljima zahtjeva koji nisu naveli svoj socijalni/profesionalni profil (tj. nisu odabrali nijednu od tih sedam kategorija).
- (16) Statistički podaci odnose se na predmete pred Ombudsmanom za sve službe Komisije osim OLAF-a.
- (17) Šest predmeta zaključenih uz dodatnu/kritičku napomenu: 2012/0803/TN (+ 2013/369/TN), 2014/0852/LP, 2014/1871/JN, 2014/2063/PMC i 2015/437/OMB. Tri su predmeta zaključena uz izdavanje preporuka za poboljšanje, a 12 je predmeta zaključeno bez ikakvih dodatnih mjera.
- (18) Statistički podaci prikazani u godišnjem izvješću za 2015. odnosili su se samo na predmete koji su proizlazili iz ponovnih zahtjeva i koje je na središnjoj razini obradilo Glavno tajništvo (16 pritužbi, od kojih su dvije zaključene uz kritičku napomenu). Ostale službe Komisije obradile su dodatnih sedam pritužbi, od kojih su četiri zaključene uz kritičku napomenu.
- (19) Rješenje Suda od 21. siječnja 2016. u predmetu Internationaler Hilfsfonds eV protiv Komisije, C-103/15 P.
- (20) Presuda od 14. srpnja 2016. u predmetu Sea Handling SpA, u stečaju, prije Sea Handling SpA protiv Komisije, C-271/15 P.
- (21) Presuda od 23. studenoga 2016. u predmetu Komisija protiv Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe, C-673/13 P.
- (22) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13–19.).
- (23) Rješenja Općeg suda u predmetima (1) PITEE protiv Komisije, T-674/15 (predmet u žalbenom postupku) i (2) Anikó Pint protiv Komisije, T-660/16 (predmet u žalbenom postupku).
- (24) Rješenje Općeg suda u predmetu TMG Landelijke Media BV i Menzo Willems protiv Komisije, T-189/15, EU:T:2016:22.
- (25) IMG protiv Komisije, T-110/15; Philip Morris Ltd protiv Komisije, T-796/14 i T-800/14; Herbert Smith Freehills protiv Komisije, T-755/14; Syndial SpA protiv Komisije, T-581/15; i Secolux protiv Komisije, T-363/14.
- (26) Presude u predmetima PAN Europe protiv Komisije, T-51/15; Philip Morris Ltd protiv Komisije, T-18/15; i Strack protiv Komisije, T-221/08.
- (27) Presuda od 26. travnja 2016. u predmetu Strack protiv Komisije, T-221/08, i presuda od 21. rujna 2016. u predmetu Secolux protiv Komisije, T‑363/14.
- (28) Presuda od 26. svibnja 2016. u predmetu IMG protiv Komisije, T-110/15, i presuda od 26. travnja 2016. u predmetu Strack protiv Komisije, T‑221/08.
- (29) Presuda od 25. svibnja 2016. u predmetu Syndial SpA protiv Komisije, T-581/15.
- (30) Presude od 15. rujna 2016. u predmetima Philip Morris Ltd protiv Komisije, T-18/15, T-796/14 i T-800/14.
- (31) Presude od 15. rujna 2016. u predmetu Herbert Smith Freehills protiv Komisije, T-755/14, i u predmetima Philip Morris protiv Komisije, T-796/14 i T-800/14.
- (32) Presuda od 13. studenoga 2015. u predmetima ClientEarth protiv Komisije, T-424/14 i T-425/14 (predmet u žalbenom postupku).
- (33) Presuda od 15. rujna 2016. u predmetu Philip Morris Ltd protiv Komisije, T-18/15.
- (34) Presuda od 20. rujna 2016. u predmetu Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv Europske komisije, T-51/15.
- (35) Steven Verschuur protiv Komisije, T-877/16; Falcon Technologies Int. LLC protiv Komisije, T-875/16; Access Info Europe protiv Komisije, T-852/16 i T-851/16; Anikó Pint protiv Komisije, T-660/16; Malte protiv Komisije, T-653/16 i T-653/16R; ClientEarth protiv Komisije, T-644/16; Verein Deutsche Sprache e.V. protiv Komisije, T-468/16; Fabio De Masi protiv Komisije, T-423/16, T-341/16 i T-11/16; MS protiv Komisije, T-314/16; CEE Bankwatch Network protiv Komisije, T-307/16; Pagkyprios organismos ageladotrofon (POA) Dimosia Ltd protiv Komisije, T-74/16; European Environmental Bureau (EEB) protiv Komisije, T-38/16; Association Justice & Environment, z.s. protiv Komisije, T-727/15; PITEE protiv Komisije, T-674/15; Stichting Greenpeace Nederland i Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv Komisije, T-545/11RENV.
- (36) ClientEarth protiv Komisije, C-57/16 P; Syndial protiv Komisije, C-410/16 P; PITEE protiv Komisije, C-464/16 P; i Pint protiv Komisije, C-625/16 P.